Postupak : 2019/0810(NLE)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A9-0008/2019

Podneseni tekstovi :

A9-0008/2019

Rasprave :

PV 17/09/2019 - 3
CRE 17/09/2019 - 3

Glasovanja :

PV 17/09/2019 - 6.1

Doneseni tekstovi :

P9_TA(2019)0008

<Date>{09/09/2019}9.9.2019</Date>
<NoDocSe>A9-0008/2019</NoDocSe>
PDF 397kWORD 119k

<TitreType>IZVJEŠĆE</TitreType>

<Titre>o preporuci Vijeća u vezi s imenovanjem predsjednice Europske središnje banke</Titre>

<DocRef>(N9-0023/2019 – C9-0048/2019 – 2019/0810(NLE))</DocRef>


<Commission>{ECON}Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku</Commission>

Izvjestitelj: <Depute>Roberto Gualtieri</Depute>

PRIJEDLOG ODLUKE EUROPSKOG PARLAMENTA
 PRILOG 1.: ŽIVOTOPIS Christine Lagarde
 PRILOG 2.: ODGOVORI Christine Lagarde NA PITANJA IZ UPITNIKA
 POSTUPAK U NADLEŽNOM ODBORU

PRIJEDLOG ODLUKE EUROPSKOG PARLAMENTA

o preporuci Vijeća u vezi s imenovanjem predsjednice Europske središnje banke

(N9-0023/2019 – C9-0048/2019 – 2019/0810(NLE))

(Savjetovanje)

Europski parlament,

 uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 9. srpnja 2019.[1],

 uzimajući u obzir članak 283. stavak 2. drugi podstavak Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojim se Europsko vijeće savjetovalo s Parlamentom   (C9-0048/2019),

 uzimajući u obzir članak 130. Poslovnika,

 uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A9-0008/2019),

A. budući da se Europsko vijeće pismom od 16. srpnja 2019. savjetovalo s Europskim parlamentom u vezi s imenovanjem Christine Lagarde na funkciju predsjednice Europske središnje banke na mandat od osam godina, počevši od 1. studenog 2019.;

B. budući da je Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku ocijenio kvalifikacije predložene kandidatkinje, posebno u smislu uvjeta navedenih u članku 283. stavku 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i nužne potpune neovisnosti ESB-a, u skladu s člankom 130. Ugovora; budući da je, u okviru tog ocjenjivanja, odbor zaprimio životopis kandidatkinje kao i njezine odgovore na pismeni upitnik koji joj je upućen;

C. budući da je Odbor zatim 4. rujna 2019. održao saslušanje kandidatkinje u trajanju od dva i pol sata na kojem je kandidatkinja dala uvodnu izjavu te odgovarala na pitanja članova Odbora;

1. daje pozitivno mišljenje o preporuci Vijeća da se Christine Lagarde imenuje predsjednicom Europske središnje banke;

2. nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Europskom vijeću, Vijeću i vladama država članica.

 


 

PRILOG 1.: ŽIVOTOPIS Christine Lagarde

Osobni podaci     Datum rođenja: 1. siječnja 1956.

Mjesto rođenja: Pariz

Državljanstvo:   francusko

 

Profesionalna karijera

 

Međunarodna financijska institucija

 

od srpnja 2011. do danas  predsjednica Međunarodnog monetarnog fonda u Washingtonu (Distrikt Kolumbije, SAD)

 

jedan puni mandat od srpnja 2011. do srpnja 2016. i

jedan djelomični mandat od srpnja 2016. do rujna 2019.

 

Javni sektor u Francuskoj

 

od lipnja 2007.     francuska ministrica gospodarstva i financija      do srpnja 2011.                      

  francusko predsjedanje Europskom unijom tijekom druge 

  polovice 2008.

predsjedanje Vijećem za ekonomske i financijske poslove

francusko predsjedanje skupinom G20 2011.

predsjedanje sastankom ministara financija skupine G20

 

od svibnja 2007.     francuska ministrica poljoprivrede i ribarstva   

do lipnja 2007. 

 

od svibnja 2005..    francuska ministrica trgovine   

do svibnja 2007

 

 

Privatni sektor

 

 

od listopada 1999.  globalna predsjednica Izvršnog odbora u međunarodnom  

do svibnja 2005.      odvjetničkom društvu Baker i McKenzie u Chicagu (SAD)

 

od listopada 1995.    članica Globalnog izvršnog odbora i partnerica

do listopada 1999.  s upravljačkim pravima u odvjetničkom društvu Baker i  

  McKenzie u Parizu

 

od svibnja 1981. do 1999.  odvjetnica u područjima trgovačkog prava, spajanja i   preuzimanja, suzbijanja monopola, radnog prava i arbitraže za međunarodne korporativne klijente

 

od rujna 1980. do rujna 1982.  predavačica za ugovorno pravo na Pravnom fakultetu  

  Sveučilišta br. 10 u Parizu

 

Obrazovanje

 

magisterij iz trgovačkog prava i diploma visokoškolskih specijaliziranih studija (DESS) iz trgovačkog i radnog prava

Pravni fakultet Sveučilišta br. 10 u Parizu, 1980.

 

magisterij iz ekonomije i financija – obrana magistarskog rada o pokretu za potrošačka prava u SAD-u, Ralphu Naderu i organizaciji Public Citizen

Sveučilište Sciences Po Aix-en-Provence, 1977.

 

magisterij iz američke književnosti

Visoka umjetnička škola u Avignonu, 1977.

 

titula: odvjetnica pri Pariškoj odvjetničkoj komori

 

Međunarodna akademska priznanja

 

počasni doktorat Katoličkog sveučilišta u Leuvenu

počasni doktorat Sveučilišta u Montrealu

počasna članica Sveučilišta Universidad del Pacifico

počasna diploma Koledža u Washingtonu

počasna diploma Koledža Claremont McKenna

počasna profesorica Koledža Robinson College pri Sveučilištu u Cambridgeu

 

 

 

Nagrade i položaji

 

 

2011. članica Upravnog vijeća Sveučilišta Sciences Po Aix-en-Provence

2011. Nagrada Atlantskog vijeća za globalnu građanku 2011.

2011. članica Upravnog vijeća Svjetskog gospodarskog foruma

2011. Nagrada Europskog instituta za transatlantsko vodstvo

2012. Nagrada Hipólita Unanuea za gospodarske i financijske zasluge (Peru)

2012. časnica Nacionalnog reda Legije časti

2012. Nagrada Kanadskog međunarodnog vijeća za globalista godine

2012. počasna diploma Katoličkog sveučilišta u Leuvenu

2012. Nagrada Udruge arapskih banaka za najbolju vođu 2012.

2013. visoka časnica Nacionalnog reda Republike Côte d’Ivoire

2013. članica Upravnog odbora škole Holton-Arms

2014. novoosnovana Nagrada za globalna postignuća koju dodjeljuje Globalna zaklada

2014. počasni doktorat Sveučilišta u Montrealu

2014. članica Upravnog vijeća Konferencije u Montrealu

2014. Nagrada časopisa „Foreign Policy” za najboljeg diplomata 2014.

2015. počast odvjetničkog društva Baker i McKenzie

2015. počasna predsjednica škole Holton-Arms za akciju prikupljanja financijskih sredstava

2015. predsjednica Počasnog odbora za turneju Francuskog nacionalnog orkestra u SAD-u i Kanadi

2016. članica Skupine glavnog tajnika UN-a na visokoj razini

2016. Nagrada za globalno vodstvo Škole međunarodnih javnih odnosa pri Sveučilištu Columbia

2016. Medalja časti Mohameda bin Rašida za žene

2016. Nagrada za ženu godine i Nagrada za životno djelo časopisa „Glamour”

2016. počasna članica Sveučilišta Universidad del Pacifico

2017. Nagrada za globalno žensko vodstvo Međunarodnog odbora za planiranje na svjetskom samitu žena

2017. počasna diploma Koledža Washington College

2018. članica Savjetodavnog vijeća skupine G7 za ravnopravnost spolova

2018. zapovjednica Nacionalnog reda Republike Džibuti uspostavljenog 27. lipnja 1977.

2018. počasna diploma Koledža Claremont McKenna

2018. profesorica Instituta za bankarstvo

2018. Nagrada Zaklade za djelovanje prema savjesti za svjetskog vođu koji djeluje prema savjesti

2019. Posebna nagrada škole Holton Arms za bivše učenike

2019. Posebna nagrada Atlantskog vijeća za međunarodno vodstvo

2019. članica Međunarodne mreže prvaka borbe za ravnopravnost spolova i supredsjednica Financijskog centra te mreže

2019. počasna profesorica Koledža Robinson College

 

Odabrani objavljeni članci

Breaking New Grounds in French Labor Law. 1982.

Fragmentation Risks – Finance & Development. rujan 2012.

https://www.imf.org/external/pubs/ft/fandd/2012/09/straight.htm

Dare the Difference – Finance & Development. lipanj 2013.

https://www.imf.org/external/pubs/ft/fandd/2013/06/straight.htm

Focus, Flexibility, Service – Finance & Development. rujan 2014.

https://www.imf.org/external/pubs/ft/fandd/2014/09/straight.htm

Path to Development – Finance & Development. lipanj 2015.

https://www.imf.org/external/pubs/ft/fandd/2015/06/straight.htm

The Voice of Youth – Finance & Development. lipanj 2017.

https://www.imf.org/external/pubs/ft/fandd/2017/06/straight.htm

A Regulatory Approach to Fintech – Finance and Development. ožujak 2018.

https://www.imf.org/external/pubs/ft/fandd/2018/06/how-policymakers-should-regulate- cryptoassets-and-fintech/straight.htm

A Global Imperative to Empower Women – Finance & Development. ožujak 2019.

https://www.imf.org/external/pubs/ft/fandd/2019/03/empowering-women-critical-for-global- economy-lagarde.htm

 

Ključni govori

Global Risks Are Rising, But There Is a Path to Recovery. Jackson Hole. kolovoz 2011.

https://www.imf.org/en/News/Articles/2015/09/28/04/53/sp082711

Global Challenges in 2012. Berlin. siječanj 2012.

https://www.imf.org/en/News/Articles/2015/09/28/04/53/sp012312

Anchoring Stability to Sustain Higher and Better Growth. Zürich. svibanj 2012.

https://www.imf.org/en/News/Articles/2015/09/28/04/53/sp050712

The Legacy of Charlemagne – Schäuble and European Integration. Aachen. svibanj 2012.

https://www.imf.org/en/News/Articles/2015/09/28/04/53/sp051612

The Global Calculus of Unconventional Monetary Policies. Jackson Hole. kolovoz 2013.

https://www.imf.org/en/News/Articles/2015/09/28/04/53/sp082313

The Challenge Facing the Global Economy: New Momentum to Overcome a New Mediocre. Washington, Distrikt Kolumbije. listopad 2014.

https://www.imf.org/en/News/Articles/2015/09/28/04/53/sp100214

Daring the Difference: The 3 L’s of Women’s Empowerment. Washington, Distrikt Kolumbije. svibanj 2014.

https://www.imf.org/en/News/Articles/2015/09/28/04/53/sp051914

Lifting the Small Boats. Bruxelles. lipanj 2015.

https://www.imf.org/en/News/Articles/2015/09/28/04/53/sp061715

Not Your Grandmother’s IMF. Godišnji sastanci. Lima. listopad 2015.

https://www.imf.org/en/News/Articles/2015/09/28/04/53/sp100915

Demographic Changes and the Role of Fiscal Policy. Sveučilište MIT. ožujak 2016.

https://www.imf.org/en/News/Articles/2015/09/28/04/53/sp030416

Addressing Corruption with Clarity. Institucija Brookings. rujan 2017.

https://www.imf.org/en/News/Articles/2017/09/18/sp091817-addressing-corruption-with- clarity

A Time to Repair the Roof. Sveučilište Harvard. listopad 2017.

https://www.imf.org/en/News/Articles/2017/10/04/sp100517-a-time-to-repair-the-roof

Central Banking and Fintech. A Brave New World. Središnja banka Ujedinjene Kraljevine. rujan 2017.

https://www.imf.org/en/News/Articles/2017/09/28/sp092917-central-banking-and-fintech-a- brave-new-world

A Compass to Prosperity: The Next Steps of Euro Area Economic Integration. Berlin. ožujak 2018.

https://www.imf.org/en/News/Articles/2018/03/26/sp032618-a-compass-to-prosperity-the- next-steps-of-euro-area-economic-integration

Age of Ingenuity: Reimagining 21st Century International Cooperation. Predavanje u čast Kissingera. Knjižnica Kongresa Sjedinjenih Američkih Država. prosinac 2018.

https://www.imf.org/en/News/Articles/2018/12/04/sp120418-md-kissinger-speech

Creating a Better Global Trade System. Portland. svibanj 2018.

https://www.imf.org/en/News/Articles/2018/05/14/sp-lagarde-creating-a-better-global-trade- system

Steer, Don’t Drift: Managing Risks to Keep the Global Economy on Course. MMF. listopad 2018.

https://www.imf.org/en/News/Articles/2018/09/27/sp100118-steer-dont-drift

Winds of Change: The Case for New Digital Currency. Festival financijske tehnologije u Singapuru. studeni 2018.

https://www.imf.org/en/News/Articles/2018/11/13/sp111418-winds-of-change-the-case-for-new-digital-currency

Belt and Road Initiative: Strategies to Deliver in the Next Phase. Peking. travanj 2018.

https://www.imf.org/en/News/Articles/2018/04/11/sp041218-belt-and-road-initiative- strategies-to-deliver-in-the-next-phase

Euro 2.0: Past, Present, and Future of Euro Area Integration. Konferencija za 20. godišnjicu uvođenja eura. Dublin. lipanj 2018.

https://www.imf.org/en/News/Seminars/Conferences/2018/05/17/~/link.aspx?_id=D56874C433F343C6BE326A611F4D62E9&_z=z

New Economic Landscape, New Multilateralism. Godišnji sastanci na Baliju. listopad 2018.

https://www.imf.org/en/News/Articles/2018/10/11/sp101218-new-economic-landscape-new- multilateralism

The Case for the Sustainable Development Goals. Predavanje u čast Helene Alexander. MMF. rujan 2018.

https://www.imf.org/en/News/Articles/2018/09/17/sp09172018-the-case-for-the-sustainable- development-goals

The Financial Sector: Redefining a Broader Sense of Purpose. Predavanje u čast Tacita. London. veljača 2019.

https://www.imf.org/en/News/Articles/2019/02/21/sp022819-md-the-financial-sector-redefining-a-broader-sense-of-purpose

The Euro Area: Creating a Stronger Economic Ecosystem. Banque de France. ožujak 2019.

https://www.imf.org/en/News/Articles/2019/03/28/sp032819-the-euro-area-creating-a- stronger-economic-ecosystem.

Forging a Stronger Social Contract – the IMF’s Approach to Social Spending. Ženeva. lipanj 2019.

https://www.imf.org/en/News/Articles/2019/06/14/sp061419-md-social-spending

 

Odabrani osvrti iz bloga MMF-a

Getting Real on Meeting Paris Climate Change Commitments

https://blogs.imf.org/2019/05/03/getting-real-on-meeting-paris-climate-change-commitments/?utm_medium=email&utm_source=govdelivery

Corporate Taxation in the Global Economy

https://blogs.imf.org/2019/03/25/corporate-taxation-in-the-global-economy/

When History Rhymes

https://blogs.imf.org/2018/11/05/when-history-rhymes/

Economic Gains from Gender Inclusion: Even Greater Than You Thought

https://blogs.imf.org/2018/11/28/economic-gains-from-gender-inclusion-even-greater-than-you-thought/

Realizing the Potential of the G20 Compact with Africa

https://blogs.imf.org/2018/10/30/realizing-the-potential-of-the-g20-compact-with-africa/

Ten Years After Lehman – Lessons Learned and Challenges Ahead

https://blogs.imf.org/2018/09/05/ten-years-after-lehman-lessons-learned-and-challenges-ahead/

Addressing the Dark Side of the Crypto World

https://blogs.imf.org/2018/03/13/addressing-the-dark-side-of-the-crypto-world/

A Dream Deferred: Inequality and Poverty Across Generations in Europe

https://blogs.imf.org/2018/01/24/a-dream-deferred-inequality-and-poverty-across-generations-in-europe/

Fintech – Capturing the Benefits, Avoiding the Risks

https://blogs.imf.org/2017/06/20/fintech-capturing-the-benefits-avoiding-the-risks/

Protecting Education and Health Spending in Low-Income Countries

https://blogs.imf.org/2017/06/06/protecting-education-and-health-spending-in-low-income-countries/

To Boost Growth: Employ More Women

https://blogs.imf.org/2016/09/14/to-boost-growth-employ-more-women/

Migration: A Global Issue in Need of a Global Solution

https://blogs.imf.org/2015/11/11/migration-a-global-issue-in-need-of-a-global-solution/

Unlocking Latin America’s Huge Potential

https://blogs.imf.org/2014/12/02/unlocking-latin-americas-huge-potential/

Jobs and Growth: Supporting the European Recovery

https://blogs.imf.org/2014/01/28/jobs-and-growth-supporting-the-european-recovery/

A New Frontier for Kenya and Africa

https://blogs.imf.org/2014/01/08/a-new-frontier-for-kenya-and-africa/

What We Can Do to Improve Women’s Economic Opportunities

https://blogs.imf.org/2013/03/08/what-we-can-do-to-improve-womens-economic-opportunities/

How to Get the Balance Right: Fiscal Policy at a Time of Crisis

https://blogs.imf.org/2012/05/06/how-to-get-the-balance-right-fiscal-policy-at-a-time-of-crisis/

 

 

 


 

PRILOG 2.: ODGOVORI Christine Lagarde NA PITANJA IZ UPITNIKA

A. Životno i radno iskustvo

1.  Izdvojite glavne aspekte Vaših stručnih vještina u monetarnim, financijskim i poslovnim pitanjima te glavne aspekte Vašeg iskustva na europskoj i međunarodnoj razini.

Moje radno iskustvo u posljednja četiri desetljeća je jedinstveni spoj iskustva u privatnom sektoru (odvjetnica i izvršna rukovoditeljica u američkom odvjetničkom društvu Baker i McKenzie od 1980. do 2005.) i rada na vodećim pozicijama u javnoj politici u Francuskoj (ministrica trgovine i ministrica gospodarstva i financija od 2005. do 2011.) i svijetu (predsjednica Međunarodnog monetarnog fonda od 2011. do danas). Nadalje, kao francuska ministrica i članica Vijeća EU-a izravno sam bila uključena u postupak odlučivanja EU-a.

Na svim spomenutim položajima bavila sam se poslovnim i financijskim pitanjima. Tijekom odvjetničkog rada svi moji klijenti bili su velike korporacije. Kao ministrica gospodarstva i financija i predsjednica MMF-a u znatnoj mjeri sam surađivala s predstavnicima financijskog sektora. Na svim tim radnim mjestima djelovala sam kako u privatnom tako i u javnom sektoru u Francuskoj i svijetu; posljednjih 40-ak godina na radnom mjestu sam koristila engleski jezik, osim tijekom šest godina rada u francuskoj vladi.

Stekla sam raznovrsno iskustvo u područjima poreza i suzbijanja monopola, rada, spajanja i preuzimanja poduzeća te upravljanja financijskim krizama na nacionalnoj i međunarodnoj razini tijekom svjetske financijske krize. Na svom posljednjem radnom mjestu predsjednice MMF-a obavljala sam zadaću bez presedana na tri razine: političke smjernice i gospodarski nadzor, upravljanje krizom i programi zajmova te obuka i izgradnja kapaciteta. Na svim spomenutim pozicijama redovno sam se sastajala s tvorcima politika na najvišoj razini te sam zahvaljujući ostvarenim odnosima doprinijela instituciji kojoj sam bila na čelu. Zahvaljujući tom iskustvu imam sveobuhvatno razumijevanje europskih i svjetskih gospodarstava te je moj rad prepoznat na međunarodnoj razini. Iskustvo vođenja velike međunarodne organizacije kao što je MMF ukazuje i na moju sposobnost slušanja mojih zaposlenika i dionika, oblikovanja zajedničke moderne vizije, primjene kolegijalnog pristupa i izgradnje konsenzusa radi postizanja boljih rezultata.

 

2.  Imate li poslovnu ili financijsku imovinu ili druge obveze koje bi Vas mogle ometati u obavljanju Vaših budućih dužnosti i postoje li osobni ili drugi relevantni čimbenici koje Parlament treba uzeti u obzir prilikom razmatranja Vašeg imenovanja?

Kad sam imenovana ministricom trgovine 2005. odstupila sam sa svih ostalih dužnosti koje su mogle biti prepreka obavljanju tog posla, primjerice s mjesta članice Upravnog odbora banke ING, s mjestâ u tijelima povezanima s odvjetničkim društvom Baker i McKenzie te s mjesta članice Upravnog odbora Europskog pravnog centra čija sam bila osnivačica 1995.

Nakon toga sam samo prihvaćala počasna mjesta uz prethodno odobrenje etičkog povjerenstva Izvršnog odbora MMF-a, poput mjesta članice Savjetodavnog odbora Koledža Robinson College u Cambridgeu te počasne članice Upravnog odbora škole Holton Arms u Washingtonu.

Nadalje, dosljedno sam branila ženska prava u slučajevima diskriminacije i nejednakosti. Namjeravam to i dalje raditi i ne mislim da će to dovesti u pitanje moj autoritet u pogledu monetarnih pitanja ili me omesti u obavljanju dužnosti na najbolji mogući način. Isto vrijedi i za područja borbe protiv klimatskih promjena i zaštite okoliša.

 

3.  Koji bi bili Vaši glavni ciljevi tijekom osmogodišnjeg mandata predsjednice Europske središnje banke?

Glavni cilj ESB-a je održavanje stabilnosti cijena, a to će se morati postići u domaćem i međunarodnom okruženju koje se tijekom posljednjih deset godina znatno izmijenilo. To okruženje, u područjima s naprednim gospodarstvom, karakteriziraju umjeren rast i niska inflacija. Iako je financijski sektor sigurniji i bolje reguliran nego što je bio prije izbijanja svjetske financijske krize, spori rast i niska inflacija bit će izazov za financijske posrednike čiji su poslovni modeli bili uspostavljeni u svijetu dinamičnog rasta i visoke inflacije. Nadalje, nove tehnologije često izazivaju poremećaje i mijenjaju način na koji gospodarstvo funkcionira. Međunarodna suradnja dovodi se u pitanje, okolišu prijete klimatske promjene i ekstremni vremenski uvjeti te u mnogim dijelovima svijeta stanovništvo ubrzano stari.

U tom kontekstu ESB će i dalje morati pažljivo pratiti i analizirati gospodarska i financijska kretanja u Europi i svijetu. Shodno tome, ako budem imenovana za predsjednicu Europske središnje banke, pobrinut ću se da je institucija uvijek obavještena o novim trendovima i poticat ću njihovu analizu. Usredotočit ću se na postizanje konsenzusa s Upravnim vijećem te na što jasnije i jednostavnije izlaganje strategije i politika ESB-a u složenom svijetu, pritom uzimajući u obzir različitost i multikulturalnost publike koja uključuje kako europske građane tako i sudionike financijskih tržišta.

Na kraju bih istaknula da je euro javno dobro Europe koje treba nastaviti koristiti za poboljšanje njezina međunarodnog ugleda. Za to i za dobrobit sviju strana ključni su snažna institucionalna struktura ekonomske i monetarne unije (EMU) te odlučna Europska središnja banka usredotočena na održavanje stabilnosti cijena.

 

B.  Monetarna politika Europske središnje banke

4.  Kako ocjenjujete monetarnu politiku koju je ESB provodio tijekom posljednjih osam godina? Biste li se zalagali za promjene kao predsjednica ESB-a i koje bi to promjene bile?

Glavni cilj ESB-a je održavanje stabilnosti cijena u europodručju. ESB je definirao stabilnost cijena kao godišnju pozitivnu stopu inflacije ispod 2 % i objavio da će se pri održavanju stabilnosti cijena usmjeriti na srednjoročnu stopu inflacije ispod, no blizu 2 %.

ESB je bio suočen s veoma izazovnim okruženjem tijekom posljednjih osam godina. Kako bi odgovorio na financijsku i dužničku krizu, ESB je poduzeo niz mjera koje su bile ključne za zaštitu transmisijskog mehanizma u okviru monetarne politike, podršku gospodarstvu europodručja i, u konačnici, za dovođenje inflacije na razinu koja je usklađenija s ciljem politike ESB-a.

Osobito uspješne u sprječavanju opasnosti od deflacije i renominiranja na vrhuncu krize bile su mjere ublažavanja uvedene u lipnju 2014., uključujući dugoročnije operacije refinanciranja, negativne stope, kupnju vrijednosnih papira velikog razmjera i smjernice buduće monetarne politike. U lipnju 2014. ukupna inflacija bila je znatno ispod 1 % i u padu. Trenutačno se očekuje ukupna inflacija od 1,3 % tijekom 2019., 1,4 % tijekom 2020. i 1,6 % tijekom 2021. Europodručje doživljava stalni gospodarski rast tijekom posljednjih šest godina, a nezaposlenost je pala na najnižu razinu od srpnja 2008. Postojano smanjenje tržišta rada pokazuje da se mjerama politike ESB-a stvaraju uvjeti za daljnje jačanje inflacije.

Uzimajući u obzir posljednjih osam godina, rekla bih da je u cjelini monetarna politika ESB-a bila učinkovita i uspješna. Prema izračunima ESB-a, da nije bilo mjera te banke poduzetih od sredine 2014. do sredine 2018., rast i inflacija od 2016. do 2020. bili bi otprilike 1,9 postotnih bodova niži. Međutim, inflacija je istovremeno postojano ispod razine koja je ESB-u bila cilj tijekom posljednjih godina. Nedavno je usporen i gospodarski rast europodručja te se rizicima povezanima s izgledima za rast doprinosi negativnom trendu. Stoga je jasno da monetarna politika u doglednoj budućnosti i dalje treba biti veoma akomodativna.

Ubuduće bi bilo korisno izvući pouke iz financijske krize u pogledu promjena u makroekonomskoj ravnoteži i inflaciji. One bi mogle utjecati na buduća razmišljanja o provođenju i operativnim aspektima monetarne politike ESB-a, također u pogledu najboljeg načina na koji se tom politikom može, bez ugrožavanja glavnog cilja održavanja stabilnosti cijena, podržati glavne politike Europske unije, poput održivog i uključivog rasta. Nadalje, zbog promjena u regulatornom okruženju i financijskom posredovanju tijekom posljednjih godina možda će trebati revidirati operativni okvir monetarne politike. Kako bi odgovorile na financijsku krizu i tržišnu praksu, ESB i druge središnje banke dosta su prilagodile način provođenja svojih monetarnih politika. Stoga bi trebalo razmotriti način na koji će se dugoročno primjenjivati monetarna politika, uključujući veličinu i sadržaj bilanci stanja središnjih banaka i izbor instrumenata politike.

 

5.  Koji su glavni rizici / glavne prilike za euro u budućnosti? Koji su glavni rizici i izazovi koji predstoje Europskoj središnjoj banci?

Trenutačno makroekonomsko i međunarodno okruženje predstavlja ključan skori izazov za ESB. Nakon snažnog zamaha usporen je rast europodručja te se rizicima povezanima s izgledima za rast doprinosi negativnom tendu. Inflacija je i dalje pod kontrolom. Stoga je jasno da monetarna politika u doglednoj budućnosti i dalje treba biti veoma akomodativna. ESB ima na raspolaganju širok niz alata i mora biti spreman djelovati. Kombinacija korištenih instrumenata ovisit će o vrsti šokova koji utječu na izglede za inflaciju i uvjete na financijskom tržištu. Iako ne smatram da je ESB dostigao postojeću donju granicu kamatnih stopa u okviru svoje politike, jasno je da niske kamatne stope utječu na bankarski sektor i općenitije na financijski sektor. Zato će u budućnosti biti ključno pažljivo pratiti pojavljuju li se negativni učinci što su duže niske kamatne stope u primjeni.

Nadalje, ESB se suočava se sa sve većim brojem strukturnih izazova te će morati prilagoditi očekivanja o tome što može i što ne može uraditi kako bi održao povjerenje u politike. Iako je monetarna politika učinkovit alat za stabilizaciju gospodarskog ciklusa, njome se ne može povećati potencijal zemalja za dugoročniji rast. U drugim područjima i pri pojavi novih izazova, od digitalizacije i kriptovaluta preko kibersigurnosti i borbe protiv pranja novca do borbe s klimatskim promjenama, ESB će morati razjasniti kako ti čimbenici utječu na njegovu djelatnost i kako može na njih djelovati.

U pogledu eura, i dalje je nedovršena institucionalna struktura koju se počelo uvoditi tijekom krize i koja osobito obuhvaća bankovnu uniju, europski okvir za upravljanje krizama i uniju tržišta kapitala. Nadalje, strukturi europodručja još uvijek nedostaje glavni fiskalni instrument za makroekonomsku stabilizaciju. Napretkom u tim područjima europodručje postat će otpornije te će se doprinijeti i učinkovitosti monetarne politike i međunarodnoj ulozi eura. Jedna od važnih pouka tijekom prvih dvadeset godina eura bila je da su za iskorištavanje prilika koje nudi jedinstvena valuta potrebne pouzdane nacionalne gospodarske i fiskalne politike koje su u interesu kako relevantnih država članica tako i ukupnog europodručja.

 

6.  Središnja banka SAD-a i Središnja banka Kanade nedavno su objavile da će revidirati svoje okvire monetarne politike. Smatrate li da je dvadeset godina od uvođenja eura došlo vrijeme da sličnu reviziju napravi i Europska središnja banka?

Općenito, strategiju monetarne politike uvijek bi trebalo razvijati tako da koristi mandatu ESB-a na najbolji mogući način. Budući da je prošlo dosta vremena od zadnje revizije strategije 2003., bilo bi korisno izvući pouke iz financijske krize u pogledu promjena u makroekonomskoj ravnoteži i inflaciji. Trebalo bi razmotriti i kako se na najbolji način, bez ugrožavanja glavnog cilja održavanja stabilnosti cijena, monetarnom politikom ESB-a može podržati glavne politike Europske unije, poput održivog i uključivog rasta.

Što se tiče provedbe monetarne politike ili operativnog okvira, središnje banke znatno su prilagodile način provođenja svojih monetarnih politika kako bi odgovorile na svjetsku financijsku i gospodarsku krizu, osobito uvođenjem nekonvencionalnih mjera. No i financijska tržišta doživjela su značajne promjene potaknute izmjenama u regulatornom okruženju, tržišnoj infrastrukturi i financijskom posredovanju. U tom smislu bit će važno i revidirati način djelovanja i provedbe monetarne politike, osobito kako bi se utvrdilo koje njezine sastavnice treba dugoročno zadržati. Budući da je došlo do promjena u posredovanju na financijskim tržištima i regulatornom okruženju, operativni okviri vjerojatno će izgledati drugačije nego u razdoblju prije krize, među ostalim i veličina i struktura bilance i instrumenata kojima se provodi monetarna politika.

 

7.  Kako bi Europska središnja banka trebala provoditi svoju monetarnu politiku u trenutačnim makroekonomskim uvjetima? Koliko je Europska središnja banka bila uspješna u ostvarivanju svog glavnog cilja održavanja stabilnosti cijena? Kakvo je Vaše mišljenje o nedavnim prijedlozima da se ciljana inflacija od 2 % uzme kao simetrični cilj? Što mislite o pozivima na uvođenje financijske stabilnosti ili inflacije cijene vrijednosnih papira kao drugog cilja monetarne politike Europske središnje banke?

Europska središnja banka veoma je snažno odgovorila svojom politikom kako bi spriječila rizik od deflacije koji se počeo pojavljivati 2014. Kad je ESB uveo sveobuhvatni paket mjera u lipnju 2014., ukupna inflacija bila je znatno ispod 1 % i u padu. Danas je ukupna inflacija oko 1 % te će prema predviđanjima Eurosustava iz lipnja iznositi 1,3 % tijekom 2019., 1,4 % tijekom 2020. i 1,6 % tijekom

2021. Prema financijskim tržištima opala je i vjerojatnost deflacije u usporedbi s njezinim najvišim razinama, a nezaposlenost je pala na najnižu razinu od srpnja 2008. Postojano smanjenje tržišta rada pokazuje da se mjerama politike ESB-a stvaraju nužni uvjeti za daljnje jačanje cjenovnih pritisaka.

Međutim, trenutačna razina inflacije i izgledi inflacije kako su navedeni u najnovijim

procjenama Eurosustava nisu u skladu s ciljem ESB-a za inflaciju „blizu, ali ispod

2 %”. Zbog spomenutog i zbog sniženih gospodarskih izgleda za europodručje uzrokovanih nepovoljnim gospodarskim čimbenicima na svjetskoj razini, i dalje je prikladno da monetarna politika ESB-a bude dovoljno akomodativna za podršku gospodarskom rastu i odmjerenoj konvergenciji inflacije prema ciljanoj vrijednosti. U tom smislu, važno je nedavno pojašnjenje kako je za ESB ciljana inflacija simetrični cilj. Ono pokazuje da je ESB predan borbi protiv inflacije kako na razini iznad ciljane vrijednost tako i onoj ispod nje. Ustvari, inflacija može odstupati od ciljane vrijednosti u oba smjera ako tijekom srednjoročnog horizonta politike konvergira prema ciljanoj vrijednosti „blizu, ali ispod 2 %”. Time se naglašava predanost ESB-a postizanju ciljane vrijednosti inflacije tijekom srednjoročnog razdoblja.

Istovremeno, iako bi ESB trebao ostati pri akomodativnom stajalištu, u drugim područjima politike mora biti odlučnijeg doprinosa kako bi se u potpunosti iskoristile prednosti mjera monetarne politike.

U pogledu uvođenja dodatnih ciljeva, u Ugovoru o funkcioniranju Europske unije jasno je utvrđena stabilnost cijena kao glavni cilj ESB-a. Mada su stabilnost cijena i financijska stabilnost suštinski povezane te često jačanje jedne osnažuje drugu, dva različita cilja zahtijevaju korištenje dva različita skupa instrumenata. Cilj monetarne politike ostaje zaštita srednjoročne stabilnosti cijena. Glavna zadaća makrobonitetne politike je suzbijanje rizika za financijsku stabilnost, jačanje otpornosti sustava na šokove i, u konačnici, kontrola gospodarskog ciklusa, kako bi se smanjio rizik pojave financijske krize i ublažili učinci na gospodarstvo kad se kriza uistinu pojavi.

Općenito, ta dva područja politike su u međudjelovanju i trebaju se razmotriti njihovi učinci jedno na drugo. Makrobonitetnom politikom utječe se na kreditne uvjete te to ima odraz na ukupno gospodarstvo i izglede za stabilnost cijena. Dok se pokušava postići stabilnost cijena, monetarnom politikom može se djelovati na financijski rizik koristeći niz transmisijskih kanala. Stoga korištenjem monetarne i makrobonitetne politike u okviru jedne institucije mogu nastati pozitivne sinergije.

 

8.  Kakvo je Vaše mišljenje o najnovijim odlukama Upravnog vijeća Europske središnje banke, osobito onima o smjernicama buduće monetarne politike za ključne kamatne stope za koje se očekuje da će ostati na trenutačnoj razini barem do prve polovice 2020.?

Gospodarski rast u europodručju bio je umjeren, pritom je gospodarsku atmosferu pogoršavala stalna neizvjesnost, uglavnom povezana s geopolitičkim čimbenicima, povećanim rizikom od protekcionizma i ranjivošću tržištâ u nastajanju. Stoga je inflacijski pritisak ostao nizak te su i stvarna i očekivana stopa inflacija bile postojano ispod razine za koju Upravno vijeće smatra da ispunjava njegov cilj.

U tom kontekstu, smatram da se Upravno vijeće ESB-a u svojim najnovijim odlukama, poput smjernica buduće monetarne politike za kamatne stope, pravilno usredotočilo na očuvanje veoma akomodativnih financijskih uvjeta za poduzeća i domaćinstva koji su potrebni za podržavanje gospodarskog rasta i, u konačnici, podizanje inflacije.

Odlukom o usklađivanju tih smjernica osobito se jamči akomodacija jer se bolje utvrđuju tržišna očekivanja za kretanje kamatnih stopa i smanjivanje nesigurnosti. U smjernicama je navedeno i vremensko razdoblje – očekuje se da će kamatne stope ostati na trenutačnoj ili nižoj razini „barem tijekom prve polovice 2020.”, čime se osigurava da akomodaciju neće oslabiti tržišni sudionici koji smatraju da bi se kamatne stope mogle povećati prije tog razdoblja No u njima se govori i o stanju stopa – da će one ostati na trenutačnoj ili nižoj razini „u svakom slučaju, dok god je potrebno kako bi se zajamčila stalna postojana konvergencija inflacije prema ciljanoj vrijednosti tijekom srednjoročnog razdoblja”. Dakle, monetarna politika ESB-a ovisi o podacima i mijenjat će se u skladu s izgledima za inflaciju.

Kao što je ESB naglasio, smjernicama buduće monetarne politike za kamatne stope, ponovnim ulaganjima u znatan dio kupljene imovine i novim nizom ciljanih dugoročnih operacija refinanciranja daje se važan poticaj monetarnoj politici potreban za podržavanje konvergencije inflacije u europodručju prema ciljanoj vrijednosti ESB-a. S obzirom na trenutačne izglede za inflaciju, vjerojatno će još neko vrijeme biti potrebna veoma akomodativna monetarna politika.

 

9.  Kako biste odgovorili na kritike u pogledu niskih kamatnih stopa i njihovih učinaka? Kakvo je Vaše mišljenje o ravnoteži između neželjenih učinaka politike Europske središnje banke za kamatne stope i konvergencije prema zadanoj srednjoročnoj stopi inflacije?

Glavni cilj Europske središnje banke je održavanje stabilnosti cijena. Trenutačne mjere monetarne politike uvedene su kako bi se odgovorilo na uvjete nakon krize i postigla ciljana stopa inflacije.

Niskim kamatnim stopama i drugim usvojenim mjerama monetarne politike uklonili su se rizici povezani s deflacijom te podržali gospodarski rast i otvaranje radnih mjesta.

Međutim, očito je bitno i dalje pratiti moguće negativne učinke akomodativnih monetarnih uvjeta, ne samo za transmisiju monetarne politike već i za financijsku stabilnost.

Kod razumijevanja posljedica negativnih kamatnih stopa po građane europodručja bitan je sveobuhvatni pristup koji uzima u obzir djelovanje svih mehanizama. S jedne strane, banke mogu odlučiti prebaciti teret negativne kamatne stope za depozite na deponente spuštanjem kamatnih stopa na njihovu štednju. S druge strane, ti isti deponenti su i potrošači, zaposlenici i dužnici. Stoga im koriste jači gospodarski zamah, manja nezaposlenost i niži troškovi zaduživanja. Uzimajući sve u obzir, građanima europodručja ukupno bi bilo lošije da ESB nije usvojio nekonvencionalnu monetarnu politiku, uključujući uvođenje negativnih kamatnih stopa.

Što se tiče posljedica negativnih stopa na profitabilnost banaka, empirijske analize pokazuju da pogodnosti većeg pozajmljivanja od banaka te nižih troškova rezervi i uvećanih rizika zbog boljeg makroekonomskog okruženja zasad daleko nadmašuju negativne učinke na neto kamatne prihode banaka, što se u znatnoj mjeri može zahvaliti akomodativnoj monetarnoj politici. Ipak, važno je pratiti hoće li se pojaviti negativni učinci u budućnosti, što su dulje u primjeni niske kamatne stope, te, po potrebi, iskoristiti raspoložive alate mikro- i makrobonitetne politike.

Ukupno gledajući, okruženje s niskim prinosom treba shvatiti u kontekstu pada stvarnog prinosa koji traje od osamdesetih godina 20. stoljeća. Taj pad ne karakterizira samo europodručje. On većinom odražava čimbenike koji su više povezani sa strukturom, poput usporavanja rasta proizvodnje, povećane štednje zbog očekivane duže mirovine i nedostatka sigurne imovine.

 

10. Kakvo je Vaše mišljenje o heterogenosti monetarnih uvjeta i pristupa kreditima u europodručju te njezinom utjecaju na jedinstvenu monetarnu politiku Europske središnje banke?

Uvjeti pozajmljivanja u zemljama europodručja bili su uistinu veoma heterogeni tijekom financijske i dužničke krize te su imali ozbiljne posljedice za transmisiju monetarne politike Europske središnje banke. Stoga je sredinom 2014. ESB uveo mjere monetarne politike, tzv. paket za olakšavanje kreditiranja. Nakon toga bankovne kamatne stope u europodručju znatno su opale; ESB procjenjuje da je zbog programa kupnje vrijednosnih papira (APP) i smanjenja kamatne stope na stalno raspoloživu mogućnost deponiranja kod središnje banke došlo do smanjenja bankovnih kamatnih stopa za poduzeća za otprilike 50 baznih bodova od lipnja 2014. Nadalje, prijelaz od tržišnih kamatnih stopa do bankovnih kamatnih stopa postao je znatno homogeniji u europodručju. U svim zemljama bankovne kamatne stope za poduzeća i domaćinstva trenutačno su na povijesno niskim razinama ili blizu tih razina. Usto, uvjeti bankovnih zajmova (kao što je i pokazala anketa o pozajmljivanju od banaka u europodručju) i dalje su povoljni i podržavaju rast pozajmljivanja.

Zahvaljujući tim povoljnim uvjetima financiranja, kojima su doprinijele mjere monetarne politike ESB-a, pospješio se oporavak rasta pozajmljivanja od banaka. Od sredine 2015. ponovno raste pozajmljivanje poduzećima s pozitivnim stopama, a ESB u svojim analizama zaključuje da je gotovo polovica godišnjeg rasta tog pozajmljivanja u trećoj četvrtini 2018. povezana s prednostima APP-a. Ipak, iako su uvjeti pozajmljivanja povoljni u svim zemljama europodručja, rast pozajmljivanja od banaka i dalje je u svim zemljama heterogen. To je djelomično zbog toga što su zemlje u različitim fazama poslovnog ciklusa te zbog različitih načina na koje poduzeća koriste alternativne financijske instrumente, poput izdanih dužničkih vrijednosnih papira.

Izvan područja pozajmljivanja od banaka financiranje dugova poduzeća iz europodručja i dalje je umjereno. Unatoč veoma niskim kamatnim stopama čini se da se poduzeća nisu počela ponovno zaduživati nakon razduživanja korporativnog sektora koje je nužno uslijedilo zbog posljedica krize.

Ukupno gledajući, iako su monetarni uvjeti i pristup kreditima u zemljama europodručja povoljni, i dalje su prisutne neke razlike u rastu kreditiranja. To uzrokuju raznovrsni čimbenici poput različite potražnje za kreditima, općenite nesigurnosti i različitog pritiska konkurencije ili različitih institucionalnih karakteristika (poput drugačijih pravnih sustava). Oni mogu imati učinak na stvarne uvjete kreditiranja za dužnike, sektore i zemlje. Međutim, u monetarnoj uniji i dalje je prikladno da uvjeti pozajmljivanja odgovaraju posebnostima dužnika koje su različite ovisno o zemlji. To nije nužno problem za monetarnu politiku te je primjetan i u područjima s drugim valutama.

 

11. Tijekom proteklog desetljeća povećale su se nejednakosti u gospodarskim rezultatima unutar EMU-a.

U budućnosti se nekoliko država članica Europske unije priprema pridružiti europodručju. Kako planirate spriječiti nejednakosti između država članica europodručja tijekom nadolazećeg desetljeća u kontekstu stanja njihovih gospodarstava? Koji bi gospodarski scenarij bio prikladan prilikom proširenja europodručja?

Gospodarsku nejednakost u EMU-u tijekom proteklog desetljeća odlikuju nijanse ovisno o korištenim pokazateljima i promatranoj zemlji.

Sa stajališta monetarne politike u području zajedničke valute najvažnija je kružna sinkronizacija. Zahvaljujući toj sinkronizaciji jedinstvenom monetarnom politikom djeluje se učinkovito i doprinosi stabilizaciji u članicama. Kružna disperzija u gospodarstvima europodručja zapravo se smanjila tijekom vremena, toliko da članice europodručja sad profitiraju od visoke sinkronizacije u svojim poslovnim i financijskim ciklusima. Istovremeno, kad je riječ o stvarnoj konvergenciji, tj. u kolikoj mjeri članovi europodručja s nižim dohotkom po stanovniku sustižu one s višim dohotkom – rezultati su neosporno različiti. Dok se u zemljama koje su posljednje uvele euro, osobito u baltičkim zemljama, smanjila razlika u dohotku u usporedbi s članicama s višim dohotkom, među izvornim članovima europodručja bilo je malo konvergencije ili je uopće nije bilo, s izuzetkom Irske. Iako se monetarnom politikom može učinkovito djelovati protiv razlika u dohotku, iz perspektive građana ono što je u konačnici bitno je gospodarski rast i poboljšanje životnog standarda.

Podaci pokazuju da se gospodarske nejednakosti u Europi u velikoj mjeri mogu pripisati tehnologiji i globalizacijskim šokovima, posljedicama svjetske financijske krize i strukturnim slabostima svake od zemalja.

Euro je najopipljiviji pokazatelj europske integracije. Trenutačno je službena valuta u 19 država članica EU-a, a očekujem i pozdravila bih buduće pridruživanje preostalih država članica koje su izvan područja jedinstvene valute. Kao što je utvrđeno Ugovorom, od svih država članica EU-a kojima nije odobreno izuzeće, tj. od sedam zemalja izvan europodručja osim Danske i naravno Ujedinjene Kraljevine očekuje se usvajanje eura prije ili kasnije.

Mišljenja sam da potrebne gospodarske reforme za proširenje europodručja treba prilagoditi svakoj pojedinačnoj državi članici. Svaka država koja se želi pridružiti europodručju mora uvesti potrebne mjere i pokrenuti potrebne reforme vlastitom putanjom, metodama i vremenskim rasporedom. Vrijeme pridruživanja u konačnici ovisi o tri glavna čimbenika: političkoj volji koja se odražava u nacionalnim strategijama za uvođenje eura, prihvaćenosti projekta među građanima i gospodarskoj spremnosti.

Postoji i nova dimenzija uvođenja eura koju moramo uzeti u obzir, a to je da uvođenje eura sad automatski podrazumijeva i sudjelovanje u bankovnoj uniji. Stoga podupirem novouspostavljenu politiku da države članice koje se pridružuju Europskom tečajnom mehanizmu II moraju uspostaviti tijesnu suradnju s tijelima bankovnog nadzora ESB-a.


 

12. Što mislite o redoslijedu/vremenskom rasporedu za normalizaciju monetarne politike ESB-a uzimajući u obzir i međunarodni kontekst, osobito razine kamatnih stopa u SAD-u koje se znatno razlikuju od onih u Europi? Kakav će učinak na tržišta imati strategija ponovnog ulaganja u okviru APP-a? Ako se pogoršaju ukupni uvjeti, kako će to utjecati na skup alata monetarnih instrumenata?

ESB je tržištu pružio smjernice buduće monetarne politike u pogledu kamatnih stopa i ponovnih ulaganja iznosa glavnica vrijednosnih papira kupljenih u okviru APP-a. Aktualnim smjernicama buduće monetarne politike već se utvrđuje redoslijed tih dvaju instrumenata monetarne politike.  Konkretno, nastavit će se s ponovnim ulaganjem tijekom dužeg vremenskog razdoblja nakon datuma kada ESB počne povećavati svoje ključne kamatne stope.

Pri donošenju odluka u području monetarne politike potrebno je podrobno analizirati domaće i međunarodne ekonomske i financijske podatke. Monetarna politika trebala bi se i dalje temeljiti na podacima i voditi izgledima za inflaciju u europodručju. U ovom je trenutku preuranjeno govoriti o „normalizaciji” monetarne politike. Nesigurnosti povezane s geopolitičkim čimbenicima, protekcionističkim pritiscima i slabim točkama u tržištima u nastajanju trenutačno znače da su rizici za ekonomske izglede uglavnom negativni i da je inflacijski pritisak i dalje slab. Bit će potrebna znatna monetarna prilagodba tijekom dužeg vremenskog razdoblja. Stoga je važno zadržati mogućnost korištenja svih političkih instrumenata kako bi se pružio odgovarajući i razmjeran odgovor ako srednjoročni izgledi za inflaciju i dalje ne budu u skladu s ciljem ESB-a.

 

13. Kako ćete osigurati transparentnost u pogledu provedbe APP-a? Slažete li se da bi program kupnje vrijednosnih papira osiguranih imovinom (ABSPP) i treći program kupnje pokrivenih obveznica (CBPP3) mogli biti transparentniji?

Transparentnost je ključna za dobro upravljanje, ali i za dobro javno razumijevanje monetarne politike ESB-a. Istovremeno, središnje banke moraju se pobrinuti za to da se informacijama koje pružaju ne podriva djelotvornost njihovih politika.

Nekonvencionalne monetarne politike, a osobito APP, nesumnjivo su dovele do potražnje za većom transparentnošću. ESB je na to pozitivno reagirao (npr. od samog je početka krenuo s tjednim i mjesečnim objavama informacija o svojoj imovini) te je proteklih godina transparentnost dodatno povećana, među ostalim, koliko mi je poznato, zahvaljujući povratnim informacijama koje mu je dostavio Europski parlament.

Osim toga, ESB ima viši stupanj transparentnosti u odnosu na neke druge središnje banke. Na primjer, objavljuje (i ažurira na tjednoj bazi) vrlo detaljne informacije – takozvane međunarodne identifikacijske brojeve vrijednosnih papira (ISIN) – o pojedinačnim obveznicama koje Eurosustav posjeduje u određenim portfeljima.

Kada govorimo o daljnjim mjerama za poboljšanje transparentnosti, vrlo je važno uzeti u obzir koristi od objavljivanja detaljnijih informacija u odnosu na utjecaj na djelotvornost monetarne politike ESB-a. Taj utjecaj može varirati ovisno o načinu funkcioniranja pojedinih segmenata financijskih tržišta i stoga može dovesti do diferenciranog pristupa ovisno o programu kupnje.

 

14. Koji su uvjeti koje treba ispuniti za upravljanje povećanjem kamatne stope bez negativnih učinaka na države i tržišta? Što je od toga u nadležnosti ESB-a i kako vidite odgovornost država članica i sudionika na tržištu?

ESB je priopćio da će zadržati akomodativnu monetarnu politiku s pomoću smjernica buduće monetarne politike u pogledu kamatnih stopa i ponovnih ulaganja. Cilj je tih smjernica osigurati da sudionici na tržištu dobro razumiju moguće promjene kratkoročnih kamatnih stopa koje kontrolira ESB te da te promjene ne postanu izvorom negativnih učinaka. Na taj se način tržištima šalje jasna poruka o reaktivnoj ulozi ESB-a. Posebno se osigurava da slabiji izgledi budu popraćeni poticajnijim terminskim kamatnim stopama i, stoga, jednostavnijim uvjetima financiranja.

U slučaju država članica dobre nacionalne fiskalne politike najbolje su osiguranje od mogućeg povećanja troškova posudbe. Mnoge zemlje europodručja iskoristile su razdoblje povoljnih gospodarskih i financijskih uvjeta za obnovu snažnih temeljnih proračunskih pozicija koje omogućuju protucikličku fiskalnu politiku. Od presudne je važnosti da sve države članice pokažu svoju predanost održivim politikama priznavanjem fiskalnog okvira EU-a. Nadalje, dovršetak ekonomske i monetarne unije mora ostati prioritet.

 

15. Prema Vašem mišljenju, kako ESB može doprinijeti gospodarskom rastu, ekološkoj tranziciji i potpunoj zaposlenosti, a da se pritom u cijelosti pridržava svog primarnog cilja održavanja stabilnosti cijena? Što biste rekli o promjeni mandata ESB-a u skladu s kriterijima FED-a? Postoje li po Vama dodatne mjere monetarne politike koje bi doprinijele pozitivnim učincima monetarne politike na realno gospodarstvo? Što strukturne reforme u državama članicama čine u pogledu učinkovitosti monetarnih politika i obrnuto?

Mandat ESB-a utvrđen je u članku 127. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. U skladu s tom odredbom, glavni cilj ESB-a i jedinstvene monetarne politike jest održavanje stabilnosti cijena. Ne dovodeći u pitanje taj primarni cilj, ESB podupire ekonomske politike u Uniji kako bi doprinio ostvarivanju ciljeva Unije. S obzirom na to da je mandat ESB-a definiran primarnim pravom Unije, izmijeniti ga mogu samo države članice izmjenom Ugovora.

Iz strategije monetarne politike ESB-a jasno je da je potrebno održati stabilnost cijena u srednjoročnom razdoblju. Srednjoročnom usmjerenošću omogućuje se svođenje oscilacija realne gospodarske aktivnosti na najmanju moguću mjeru u situacijama u kojima monetarna politika može biti suočena s kompromisom, kao što je pružanje odgovora na šokantan rast cijena nafte koji privremeno povećava inflaciju u razdoblju kada se gospodarski rast smanjuje. Stoga su razlike u odnosu na mandat FED-a u praksi vjerojatno neznatnije.

Održavanje stabilnih cijena u srednjoročnom razdoblju također je ključan preduvjet za postizanje povoljnog gospodarskog okruženja i visoke razine zaposlenosti.

Međutim, dugoročni rast ovisi o drugim čimbenicima osim monetarne politike, kao što je produktivnost, i temelji se na politikama kojima se potiču inovacije i ulaganja. Strukturne reforme u zemljama europodručja važne su za povećanje produktivnosti i potencijala rasta europodručja, smanjenje strukturne nezaposlenosti i povećanje otpornosti. Strukturne reforme stoga mogu osnažiti monetarnu politiku u budućnosti, dok trenutačno vrlo akomodativni pristup monetarne politike smanjuje teret uvođenja takvih reformi.

Kad je riječ o ekološkoj tranziciji, rasprava o tome mogu li i na koji način središnje banke i nadzorna tijela za bankarstvo doprinijeti ublažavanju klimatskih promjena u ranoj je fazi, ali treba se smatrati prioritetom. ESB već sudjeluje u takvoj raspravi, na primjer kao član Mreže za ekologizaciju financijskog sustava (NGFS). Osim toga, ako se ne varam, ESB se usredotočio na pružanje potpore tržišnim sudionicima, zakonodavcima i tijelima za utvrđivanje standarda u utvrđivanju rizika koji proizlaze iz klimatskih promjena i uvođenju jasnog okvira za preusmjeravanje financijskih tokova i smanjenje takvih rizika.

 

16. Kako gledate na negativne učinke politike ESB-a na klimatske promjene? Što bi se moglo poboljšati kako bi se osiguralo da monetarna politika ne pogoduje poduzećima koja onečišćuju?

Glavni je cilj APP-a ponovno uskladiti inflaciju s ciljem ESB-a u pogledu stabilnosti cijena. Kriteriji prihvatljivosti za APP nužno su široki kako bi se osiguralo da je za kupnju dostupan velik broj vrijednosnih papira. Time se poduprla djelotvornost programa te se istodobno izbjeglo narušavanje određenih segmenata tržišta.

Za provedbu APP-a ESB se oslonio na načelo neutralnosti tržišta, bez ikakve pozitivne ili negativne diskriminacije radi pogodovanja određenoj vrsti imovine ili njezina penaliziranja na temelju okolišnih ili drugih kriterija. Kad je riječ o programu kupnje vrijednosnih papira korporativnog sektora, kupnja vrijednosnih papira koje su izdala nebankovna društva razmjerno odražava tržišnu vrijednost svih prihvatljivih obveznica u smislu sektora gospodarske aktivnosti i grupa za rejting. Koliko mi je poznato, davanje prednosti određenoj vrsti imovine ili njezino penaliziranje na temelju okolišnih kriterija dosad nije bilo moguće jer objektivni kriteriji nisu bili utvrđeni. Međutim, inicijative Europske komisije o održivom financiranju u cilju stvaranja usklađene definicije zelene imovine, tj. takozvane taksonomije, koju ESB aktivno podržava, povećat će transparentnost i olakšati objektivniju identifikaciju onoga što čini zeleni financijski instrument. Čim se postigne dogovor o takvoj taksonomiji, ESB će morati ocijeniti može li je, i na koji način, primijeniti na svoj APP.

Kad je riječ o zelenim obveznicama, u trenutačnim okolnostima i tržišnim uvjetima postoje barem dva čimbenika koji ograničavaju mogućnost ESB-a da prvenstveno kupuje takve obveznice u okviru svojeg APP-a. Prvo, unatoč brzom rastu zabilježenom posljednjih godina, zeleni segment i dalje je relativno malen dio sektora financijske imovine. Stoga kupnja velikih količina te vrste imovine može dovesti do ozbiljnih poremećaja u tom tržišnom segmentu. Drugo, klasifikacija elemenata koji čine zelenu imovinu još je u povojima, čime se otežava identifikacija zelene imovine za kupnju.

Unatoč postojećim ograničenjima i nepostojanju izričitog cilja zaštite okoliša u APP-u, ESB je kupio zelene obveznice u okviru CSPP-a i PSPP-a. Iako je ukupan iznos zelenih obveznica ESB-a relativno malen, dokazi upućuju na to da su kupnje ESB-a pridonijele smanjenju prinosa zelenih obveznica, čime se nefinancijska društva podupire u izdavanju takvih obveznica.

 

17. Koje je Vaše stajalište o rizicima povezanima s programom kupnje vrijednosnih papira korporativnog sektora (CSPP)? Vidite li moguće negativne učinke na tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu? Na koji način mislite da je moguće minimizirati eventualne negativne učinke CSPP-a?

U okviru CSPP-a Eurosustav kupuje vrijednosne papire nebankovnih društava kako bi olakšao prijenos svoje kupnje vrijednosnih papira u realno gospodarstvo. CSPP je sastavni dio programa kupnje vrijednosnih papira Eurosustava, koji je značajno pridonio gospodarskoj ekspanziji europodručja i pomogao osigurati da se inflacija približi ciljanoj vrijednosti.

Rizici od pogoršanja kreditne kvalitete prihvatljivih izdavatelja ne mogu se u potpunosti isključiti iz CSPP-a. Međutim, visoka razina diversifikacije u CSPP-u podrazumijeva da su, iako s vremena na vrijeme u pojedinačnim slučajevima može doći do pada kreditnog rejtinga ili gubitaka, takvi gubici općenito gledajući ograničeni dizajnom programa. Osim toga, Eurosustav je uspostavio opsežan okvir za upravljanje rizikom kako bi pomno pratio rizike povezane s CSPP-om. Stoga je bilanca Eurosustava učinkovito zaštićena, a da se pritom ne ugrožavaju ciljevi politike CSPP-a.

U nastojanju da ostvari svoj glavni cilj održavanja stabilnosti cijena, Eurosustav je ovlašten djelovati u skladu s načelom otvorenog tržišnog gospodarstva sa slobodnim tržišnim natjecanjem, čime se prednost daje učinkovitoj raspodjeli resursa. Širok raspon obveznica prihvatljivih za CSPP podržava djelotvornost CSPP-a kao instrumenta monetarne politike, uz istodobno održavanje jednakih uvjeta za sve sudionike na tržištu i izbjegavanje neopravdanih poremećaja na tržištu. Osim toga, ESB je istaknuo da se svi potencijalni negativni učinci na tržišno natjecanje unutar jedinstvenog tržišta dodatno umanjuju na temelju kupnji u okviru CSPP-a koje razmjerno odražavaju nominalni nepodmireni iznos prihvatljivih obveznica.

Prema mojem mišljenju, pri provedbi CSPP-a to su dobri argumenti za nastavak tog pristupa, kojim se omogućuje umanjivanje učinka na relativne cijene u okviru prihvatljivog opsega obveznica i neželjenih nuspojava za funkcioniranje tržišta.

 

18. Smatrate li da bi u CSPP trebalo integrirati Pariški sporazum i ciljeve održivog razvoja? Mislite li da bi ESB trebao uskladiti svoju kupnju vrijednosnih papira s UN-ovim ciljevima održivog razvoja i Pariškim klimatskim sporazumom? Može li ESB, prema Vašem mišljenju, kao sekundarni cilj monetarne politike postaviti prelazak na niskougljično gospodarstvo, što je jedan od ključnih ciljeva politike EU-a?

Ciljevi održivog razvoja obuhvaćaju širok raspon tema usmjerenih na poboljšanje životnih uvjeta diljem svijeta. Za sve je zemlje neophodno da rade na postizanju tih ciljeva. Međutim, središnje se banke u okviru svojih ovlasti mogu baviti samo ograničenim podskupom tih ciljeva.

Znam da je prošle godine Europska središnja banka pristupila Mreži za ekologizaciju financijskog sustava te je također član tehničke stručne skupine Europske komisije za klimatske promjene. To pokazuje da ESB prepoznaje izazov koji predstavljaju klimatske promjene i podupire tržišne sudionike i tijela za utvrđivanje standarda u pružanju odgovora na rizike povezane s klimom.

Kad je riječ o APP-u, Eurosustav je kupio vrijednosne papire u vrijednosti od otprilike 2,5 bilijuna EUR, od kojih su većinu izdale vlade. Za usporedbu, udio CSPP-a u ukupnoj kupnji u sklopu programa APP relativno je malen. ESB je u nekoliko slučajeva spomenuo da su kupnje vođene načelom neutralnosti tržišta kako bi se izbjeglo narušavanje tržišta. No, kako je prethodno navedeno, to ne isključuje mogućnost da će ESB u budućnosti primjenjivati taksonomiju elemenata koji čine zelenu imovinu, koju Europska komisija trenutačno razvija.

ESB je već kupio nekoliko „zelenih obveznica” u okviru PSPP-a i CSPP-a te bi ih trebao nastaviti kupovati ovisno o njihovoj usklađenosti s kriterijima prihvatljivosti tih programa.

Analiza ESB-a u jednom od njegovih ekonomskih biltena pokazala je da CSPP nije samo pridonio smanjenju prinosa „zelenih obveznica” nego je i podržao njihovo izdavanje od strane nefinancijskih društava. S obzirom na to da sektor obveznica koje se odnose na klimu raste, ali je još relativno malen, ograničavanjem kupnje samo na te obveznice utjecalo bi se na djelotvornost ostvarivanja cilja ESB-a. U tom pogledu, i zakonodavci mogu imati ulogu u razvoju sektora obveznica povezanih s klimom u sklopu političkih inicijativa koje Komisija može pokrenuti u okviru sadašnjeg saziva.

 

19. Koju bi ulogu ESB pod Vašim vodstvom imao u Mreži za ekologizaciju financijskog sustava? Planirate li poduzimati kakve mjere u vezi s preporukama Mreže za ekologizaciju financijskog sustava iz njezina prvog sveobuhvatnog izvješća?

Klimatske promjene jedan su od najvažnijih globalnih izazova s kojima se društvo danas suočava. Smatram da bi sve javne i privatne institucije u okviru svojih ovlasti trebale poduzimati mjere za rješavanje tog problema. MMF je pod mojim vodstvom počeo razmatrati načine na koje bi mogao pomoći u rješavanju problema klimatskih promjena, primjerice istraživanjem načina na koje bi se fiskalne politike mogle upotrijebiti za doprinos ciljevima Pariškog sporazuma.

Pozdravljam činjenicu da ESB na globalnoj razini surađuje s drugim središnjim bankama i nadzornim tijelima u Mreži za ekologizaciju financijskog sustava. Središnje banke i bonitetni nadzornici mogu pridonijeti suočavanju s izazovima koje donose klimatske promjene, a rad Mreže za ekologizaciju financijskog sustava, kao što je prikazano u prvom izvješću, ključan je za pronalazak načina na koje se to može najbolje ostvariti. Prema mojem mišljenju, ESB bi trebao znatno doprinijeti tim naporima i posvetiti znatna sredstva tom procesu. To uključuje ozbiljno uzimanje u obzir preporuka skupine i postupanje po njima kad god je to moguće bez narušavanja mandata ESB-a u pogledu stabilnosti cijena i drugih ciljeva.

 

20. Što mislite o mjerama potrebnima za financiranje europskog zelenog dogovora? Koja je uloga javnog sektora?

Klimatske promjene nesumnjivo su jedna od egzistencijalnih prijetnji našeg doba. To je izazov koji zahtijeva europsku i međunarodnu suradnju jer ga nijedna zemlja ne može sama riješiti. Za borbu protiv klimatskih promjena bit će potrebne opsežne političke inicijative kojima će se podupirati politike ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe njima.

U tom bi smislu osiguravanje mjera za njihovo smanjenje i ublažavanje, u skladu sa stavom MMF-a iz svibnja ove godine, podrazumijevalo potrebu za dodatnim državnim rashodima ili istiskivanjem drugih javnih ulaganja i javne potrošnje. Na europskoj razini poduzeti su prvi koraci kroz potporu iz proračuna EU-a i Europske investicijske banke (EIB). Prijedlog Komisije iz svibnja 2018. da se u sljedećem višegodišnjem financijskom okviru dodatno poveća udio proračuna EU-a namijenjen za potporu politikama u vezi s klimatskim promjenama te zahtjev Europskog parlamenta da se ide još i dalje od toga sigurno će pomoći u daljnjoj mobilizaciji financijskih sredstava potrebnih za provedbu klimatskih ciljeva EU-a. Osobno se nadam da europski zeleni dogovor koji je pred Europskim parlamentom najavila izabrana predsjednica Komisije može donijeti korjenite promjene u poboljšanju uloge EU-a u financiranju održivih projekata i preusmjeravanju javnih ulaganja prema rješenjima s niskim emisijama ugljika.

Osim usmjeravanja više javnih sredstava u ulaganja za borbu protiv klimatskih promjena, ključno bi bilo da tvorci politika pokrenu nove inicijative kako bi se privukla dodatna privatna ulaganja. Nesporno je da je potrebna velika količina privatnog kapitala za poticanje gospodarske transformacije nužne da bi se odgovorilo na izazov koji predstavlja prelazak na zelenije gospodarstvo. Javne bi politike stoga trebale biti usmjerene i na privlačenje privatnih resursa, podupiranje tehnoloških inovacija u novim energetski učinkovitim tehnologijama te rješavanje izazova internalizacije okolišnih čimbenika u odlukama privatnog sektora.

S obzirom na velik utjecaj koji klimatske promjene mogu imati na naša društva, središnje banke i bonitetni nadzornici moraju uzeti u obzir klimatske promjene i iznaći primjeren odgovor na njih. ESB je aktivan član Mreže za ekologizaciju financijskog sustava i, zajedno s drugim nacionalnim središnjim bankama Eurosustava, aktivno podupire program održivog financiranja Europske komisije. Takvim bi se programom u konačnici moglo poboljšati mjerenje rizika povezanih s klimatskim promjenama i tranzicijom te potaknuti preusmjeravanje financijskih tokova prema održivim investicijskim proizvodima. Očekujem da će ESB u budućnosti nastaviti s tim radom i osigurati, u okviru svojih ovlasti, vlastiti doprinos ostvarenju ciljeva utvrđenih u Pariškom sporazumu.

Međutim, moramo također biti realistični. Najprikladniji i najbolji politički odgovor i inicijative prvenstveno ne ulaze u područje politika središnje banke. Dok ESB pridonosi ciljevima održivosti u okviru svojeg mandata, na političkim je vlastima da definiraju odgovarajuće regulatorne i fiskalne mjere za rješavanje tih izazova i da donesu odluke o njima.

 

21. Smatrate li da se programima ESB-a za kupnju vrijednosnih papira kupuju okolišno i društveno neodržive aktivnosti kako su definirane u taksonomiji EU-a?

U okviru svojeg mandata ESB podupire razne inicijative za borbu protiv klimatskih promjena, kako na razini EU-a tako i na globalnoj razini. Iako se brzo razvija, zelena imovina i dalje je relativno ograničena kategorija imovine, a taksonomija onoga što čini zelenu imovinu još je u povojima. ESB podupire razvoj takve taksonomije, za koju smatram da će, jednom kad bude dogovorena, olakšati uključivanje okolišnih aspekata u portfelje središnjih banaka.

ESB je već kupio nekoliko „zelenih obveznica” u okviru PSPP-a i CSPP-a i nastavit će ih kupovati ovisno o njihovoj usklađenosti s kriterijima prihvatljivosti programa te tako nastaviti smanjivati troškove financiranja za poduzeća sa zelenim projektima.

 

22. Koje je Vaše stajalište o provedbi hitne likvidnosne pomoći?

Što bi se moglo poboljšati u postupku donošenja odluka o odobravanju hitne likvidnosne pomoći?

Hitna likvidnosna pomoć imala je ključnu ulogu u održavanju financijske stabilnosti tijekom financijske krize rješavanjem problema manjka likvidnosti pojedinačnih solventnih institucija.

Odgovornost za pružanje hitne likvidnosne pomoći trenutačno je u velikoj mjeri na nacionalnoj razini tj. u rukama dotičnih nacionalnih središnjih banaka. Čini se da je taj pristup dosad pouzdano funkcionirao. Ipak, u kontekstu napretka prema bankovnoj uniji i u nastavku financijske integracije i uloge ESB-a kao tijela nadležnog za nadziranje svih (važnih) banaka u europodručju, moglo bi se predvidjeti da se, slično monetarnoj politici, odluke o hitnoj likvidnosnoj pomoći mogu donositi na središnjoj razini, ali bi se stvarno pružanje likvidnosti provodilo putem nacionalnih središnjih banaka. Taj je aspekt istaknuo i MMF u svojem programu ocjenjivanja financijskog sektora europodručja. Naravno, u konačnici će o tom pitanju raspravljati Upravno vijeće.

 

23. Koji su rizici za monetarnu stabilnost povezani s razvojem virtualnih valuta poput bitcoina? Koju bi ulogu po Vama trebao imati ESB u pogledu virtualnih valuta? Što mislite o Facebookovim planovima za novu digitalnu valutu libra? Kakav regulatorni okvir smatrate odgovarajućim za virtualne valute?

Smatra se da dosadašnje virtualne valute, poput bitcoina, koje se nazivaju i kriptovalutama, nisu imale nikakve konkretne implikacije za monetarnu politiku i financijsku stabilnost. U toj se procjeni odražava mala veličina tržištâ kriptoimovine u odnosu na financijski sustav i njihova ograničena povezanost s reguliranim financijskim sektorom i gospodarstvom. Relativno gledajući, ukupna tržišna kapitalizacija kriptoimovine trenutačno iznosi oko 7 % tržišne kapitalizacije tzv. „FAANG-a” (Facebook, Apple, Amazon, Netflix i Google) ili 2 % BDP-a europodručja odnosno 3 %/2 % od M1/M3. To se može promijeniti s obzirom na daljnji razvoj tržišta i na razvoj same kriptoimovine. ESB i središnje banke općenito trebali bi sasvim sigurno pomno pratiti i procjenjivati kretanja te doprinositi aktualnom međunarodnom radu na odgovorima politike.

Novonastali projekti u području stabilnih kriptovaluta, poput Facebookove inicijative libra, pokušaj su privatnog sektora da se poboljšaju postojeće financijske usluge te se njima mogu ostvariti koristi u pogledu učinkovitosti prekograničnih plaćanja i financijske uključenosti. Takvi projekti, a posebno njihova temeljna tehnologija lanaca blokova ili tehnologija decentraliziranog vođenja evidencije transakcija mogu pomoći korisnicima te im donijeti nove mogućnosti u pogledu učinkovitosti i sigurnosti, osobito u zemljama u kojima trenutačno ne postoje učinkovite usluge tržišne infrastrukture. Iako kriptoimovina poput stabilnih kriptovaluta i tehnologija lanca blokova na kojoj se temelje mogu pomoći u iskorištavanju prilika, osobito u području prekograničnih plaćanja, moramo imati na umu da bi njihova široka uporaba mogla predstavljati rizik za monetarnu politiku, financijsku stabilnost i neometano funkcioniranje sustava globalnih plaćanja te povjerenje javnosti u njega. S nestrpljenjem očekujem završno izvješće radne skupine ministara i guvernera skupine G7 o stabilnim kriptovalutama kojemu, kao član, doprinosi i MMF. Ona će u koordinaciji sa skupinom G20, Odborom za financijsku stabilnost i drugim relevantnim tijelima za utvrđivanje standarda provesti analizu koristi i rizika stabilnih kriptovaluta.

Što se tiče regulatornog okvira, jasno je da treba uspostaviti ravnotežu između osiguravanja da te aktivnosti ne dovode do rizika za financijsku stabilnost i istodobnog omogućavanja financijskih inovacija. Iz postojećih propisa možemo zaključiti da ako je aktivnost sama po sebi ista, a rizik jednak, i propisi bi trebali biti isti. Time bi se smanjila i opasnost od regulatorne arbitraže u slučaju da inovacije ne dovode do novih vrsta usluga, već se njima samo pokušavaju zaobići propisi. Pri razmatranju regulatornih pristupa složenim inicijativama povezanima sa stabilnim kriptovalutama nužno je odmaknuti se od samo pojedinačnih sastavnica i ocijeniti cijeli mehanizam ili, kako bi neki rekli, „ekosustav”.

 

24. Kako procjenjujete interakcije između platnih sustava i monetarne politike? Koja bi trebala biti uloga ESB-a kao središnje banke izdanja u klirinškim kućama središnjih drugih ugovornih strana?

Platni sustavi koji dobro funkcioniraju ključni su za stabilnost i učinkovitost financijskog sektora i gospodarstva u cjelini, kao i za monetarnu politiku, koja uvelike ovisi o neometanom namiru tokova plaćanja velike vrijednosti u realnom vremenu. Središnje banke diljem svijeta stoga provode nadzor platnih sustava kako bi zajamčile njihovu sigurnost i učinkovitost i zato je jedna od osnovnih zadaća Eurosustava da promiče neometano funkcioniranje platnih sustava.

Središnje banke izdanja, kao što je ESB za euro, također se brinu za sigurnost i učinkovitost središnjih drugih ugovornih strana. Problemi s likvidnošću središnjih drugih ugovornih strana mogli bi utjecati na neometano funkcioniranje tržišta platnih sustava velikih vrijednosti i repo tržišta, uz moguće ozbiljne rizike za provedbu monetarne politike. Osim toga, od središnjih banaka može se zatražiti davanje hitnih zajmova središnjim drugim ugovornim stranama i/ili članovima sustava poravnanja središnje druge ugovorne strane, koji mogu biti kreditne institucije, a time i druge ugovorne strane u okviru monetarne politike. To bi moglo utjecati i na postizanje ciljeva monetarne politike. Ta se zabrinutost pojačala s dramatičnim povećanjem opsega, sustavne važnosti i prekogranične prirode središnjih drugih ugovornih strana tijekom posljednjih godina te je relevantna i u kontekstu planiranog izlaska Ujedinjene Kraljevine iz EU-a.

U tom kontekstu institucije EU-a sudjelovale su u reformi regulatornog okvira za središnje druge ugovorne strane (EMIR2) u cilju jačanja okvira za priznavanje središnjih drugih ugovornih strana trećih zemalja i nadzornog okvira za središnje druge ugovorne strane iz EU-a. U okviru svojeg mandata ESB je spreman doprinijeti provedbi revidiranog regulatornog okvira, među ostalim i s pomoću savjetovanja i suradnje sa središnjim bankama izdanja predviđenima u tom okviru. Upravljanje rizicima koje središnje druge ugovorne strane predstavljaju za osnovne zadaće ESB-a trebalo bi i dalje biti temeljni prioritet, što bi moglo uključivati i ponovno razmatranje problema regulatorne uključenosti središnje banke u budućnosti.

 

25. Koje rizike za financijsku stabilnost donosi Brexit i kako bi se ESB trebao pripremiti za njih?

Iako bi uredan proces bio poželjan i za EU-u i za Ujedinjenu Kraljevinu, i dalje je moguće da 1. studenoga dođe do Brexita bez dogovora. Uvjerena sam da su nadležna tijela EU-a, uključujući ESB, spremna za taj scenarij. U svojem posljednjem izvješću o globalnoj financijskoj stabilnosti iz ožujka 2019. MMF je istaknuo da su nadležna tijela poduzela važne korake kako bi tržištima pružila osjećaj sigurnosti i da su rizici smanjeni.

 

Točnije, u području središnjeg poravnanja rizici povezani sa scenarijem bez dogovora ublaženi su s pomoću privremene odluke nadležnih tijela EU-a o istovrijednosti kad je riječ o središnjim drugim ugovornim stranama iz Ujedinjene Kraljevine. Nadležna tijela EU-a donijela su i vremenski ograničenu odluku o istovrijednosti za središnje depozitorije vrijednosnih papira iz UK-a. Slično tome, vlasti Ujedinjene Kraljevine uspostavile su privremeni sustav dozvola kojim će se poduzećima iz Europskog gospodarskog prostora omogućiti da nastave s uobičajenim poslovanjem do tri godine nakon izlaska Ujedinjene Kraljevine iz EU-a.

Osim toga, Središnja banka Ujedinjene Kraljevine (Bank of England) i ESB aktivirali su ugovor o valutnoj zamjeni. Time se Središnjoj banci Ujedinjene Kraljevine omogućuje da bankama iz Ujedinjene Kraljevine svaki tjedan nudi likvidnost u eurima. Eurosustav je naveo da će na temelju istog ugovora i on biti spreman bankama europodručja pozajmiti britansku funtu ako to bude potrebno.

Međutim, iako su nadležna tijela uložila znatne napore u pripremu, scenarij bez dogovora mogao bi dovesti do izvanrednih rizika koji bi mogli međudjelovati s drugim već postojećim rizicima. Takav nepovoljni scenarij, ako do njega dođe, vjerojatno bi se naglo pojavio i mogao bi dovesti do znatne nestabilnosti financijskih tržišta i povećanja premija rizika. To bi moglo utjecati na financijske uvjete europodručja. U širem smislu, Brexit bez dogovora mogao bi dovesti do povećanih makroekonomskih rizika ako bude djelovao u interakciji s drugim globalnim šokovima, kao što je eskalacija trgovinskih napetosti. Učinak takvog ishoda mogao bi najjače pogoditi određene zemlje sa značajnim vezama s Ujedinjenom Kraljevinom te bi mogao biti dodatno pojačan nedostatkom pripravnosti među akterima u financijskom sektoru i određenim ključnim sektorima realnoga gospodarstva. U tom kontekstu treba napomenuti da je ESB u više navrata naglasio da bi banke trebale imati plan za sve moguće nepredviđene slučajeve, uključujući scenarij bez dogovora koji dovodi do Brexita bez prijelaznog razdoblja. Banke moraju biti operativno spremne i imati na umu da ne postoji jamstvo da će postojati prijelazno razdoblje.

Općenito gledajući, uvjerena sam da su dosad poduzete mjere ograničile utjecaj koji bi izlazak Ujedinjene Kraljevine iz EU-a mogao imati na pristup financijskim uslugama u europodručju. Privatni sektor ostvario je napredak u određenim područjima kako bi se ublažili rizici povezani s Brexitom. Međutim, i financijska i nefinancijska društva trebala bi dodatno razdoblje do 1. studenoga iskoristiti za nastavak pripreme za sve moguće ishode. Europska nadležna tijela, uključujući ESB, trebala bi nastaviti pomno pratiti razvoj događaja u razdoblju koje prethodi 1. studenom i poduzimati mjere po potrebi.

 

26. Kako vidite ulogu ESB-a u kontekstu mogućeg usporavanja gospodarskog rasta u nadolazećim tromjesečjima?

Gospodarstvo europodručja suočava se s globalnim poteškoćama, što utječe na izglede za rast. Nakon snažnog zamaha usporen je rast europodručja te se rizicima povezanima s izgledima za rast doprinosi negativnom tendu. Inflacija je i dalje pod kontrolom. U tom je okruženju ključno da se monetarna politika i dalje vodi izgledima za inflaciju.

Konkretno, ESB je jasno istaknuo potrebu za time da monetarna politika bude akomodativna tijekom duljeg razdoblja jer ni ostvarene ni predviđene stope inflacije kontinuirano ne dosežu ciljane razine. U skladu s tim Upravno vijeće navelo je da je spremno prilagoditi smjer politike kako bi se osiguralo da se inflacija kreće prema ciljanoj vrijednosti na održiv način u slučaju da srednjoročna prognoza inflacije i dalje ne bude u skladu s ciljem ESB-a. U potpunosti podržavam to stajalište. ESB ima na raspolaganju širok niz alata i mora biti spreman djelovati po potrebi u skladu sa svojim mandatom za održavanje stabilnosti cijena.

 

27. Smatrate li da ESB više nema aduta u rukavu u slučaju da dođe do novog znatnog gospodarskog pada? Može li ESB osmisliti nove nekonvencionalne instrumente monetarne politike? Mislite li da se možemo vratiti na konvencionalnu monetarnu politiku bez ugrožavanja ciljeva u pogledu rasta i inflacije ili smatrate da je potrebna nova kombinacija politika?

ESB raspolaže sveobuhvatnim nizom alata i može fleksibilno reagirati na nepredviđene situacije koje utječu na izglede za stabilnost cijena. Nestandardne mjere monetarne politike ESB-a pružile su znatnu potporu gospodarstvu europodručja. Te su se mjere zasad pokazale uspješnima te se mogu proširiti i prilagoditi ovisno o potrebama.

ESB u budućnosti može nadopuniti konvencionalnu monetarnu politiku drugim nestandardnim mjerama kako bi osigurao stabilnost cijena. Stoga će precizna kombinacija korištenih instrumenata ovisiti o prirodi šokova koji utječu na izglede za inflaciju, kao i o uvjetima na financijskom tržištu.

 

28. Usporavanje globalnog gospodarstva iziskuje ublažavanje monetarne politike.

Kvantitativno popuštanje može biti koristan alat, ali ostavlja malo manevarskog prostora. Zbog ograničenog okvira tog programa neke bi nacionalne središnje banke, poput Njemačke središnje banke (Bundesbank), teško mogle kupovati obveznice u skladu s pravilima postupanja koja su predviđena programom. Mislite li da bi u tom pogledu moglo pomoći odstupanje od pravila o ključu kapitala?

Kada je riječ o budućim mjerama monetarne politike, u ESB-ovim smjernicama buduće monetarne politike jasno je iskazano da će ta politika ovisiti o izgledima za inflaciju. U tom smislu stupanj akomodacije odredit će se prema onome što je potrebno da se osigura konvergencija inflacije prema razinama ispod, ali blizu 2 % u srednjoročnom razdoblju.

ESB je u prošlosti pokazao da raspolaže širokim nizom alata. Program kupnje vrijednosnih papira djelotvoran je alat za ublažavanje rizika neprekinutog razdoblja deflacijskog pritiska, a u ESB-ovim smjernicama buduće monetarne politike tržišta su dobila uspješnu potvrdu ustrajnosti ESB-a da zadrži kamatne stope na sadašnjim ili nižim razinama, u skladu s razvojem događaja u pogledu izgleda za inflaciju. Sve su radnje ograničene mandatom Eurosustava u području monetarne politike, što će također utjecati na mogućnosti ponovnog pokretanja neto kupnje vrijednosnih papira.

Djelovanja ESB-a trebala bi biti proporcionalna kako bi se ispunio mandat ESB-a i postigli njegovi ciljevi. Sud Europske unije nedavno je potvrdio fleksibilnost instrumenata koji su predviđeni mandatom ESB-a. To podrazumijeva široku diskrecijsku ovlast u prilagodbi alata kako bi se osigurala trajna konvergencija inflacije prema razinama koje su u skladu s stabilnošću cijena.

 

29. Što mislite o teoriji da bi središnje banke mogle osigurati neograničen dotok novca radi financiranja rasta?

U postojećim okolnostima ESB bi trebao osigurati, a to i čini, znatan stupanj akomodacije monetarne politike kako bi podržao širenje i konvergenciju inflacije prema razinama „ispod, ali blizu 2 %”. Međutim, ta procjena ovisi o aktualnim gospodarskim uvjetima i ne znači da bi ESB općenito trebao osigurati neograničen dotok novca radi financiranja rasta.

Naprotiv, to bi bilo u suprotnosti s pojmom neovisnosti središnje banke te ne bi bilo u skladu s mandatom ESB-a u pogledu održavanja stabilnosti cijena.

 

30. Kako vidite razliku između monetarne i fiskalne politike i ulogu središnje banke u tom kontekstu?

Općenito govoreći monetarna politika je instrument za stabilizaciju čiji je cilj neutralizirati kratkoročne cikličke oscilacije u gospodarskim izgledima i izgledima za inflaciju. Uglavnom se temelji na podacima. Za razliku od fiskalne politike, ona ne može utjecati na dugoročniji potencijal gospodarstva. Kad je pak riječ o fiskalnoj politici, iako je riječ o korisnom instrumentu za stabilizaciju, treba duže vremena da bi se primijenila i da se osjeti njezin doprinos realnom gospodarstvu. Ipak, ona može imati transformativan učinak na gospodarstvo, posebno kroz javna ulaganja.

U institucijskoj strukturi ekonomske i monetarne unije (EMU) prepoznato je da monetarna i fiskalna politika imaju različite ciljeve i da ih provode različiti tvorci politika u okviru svojih mandata. Dok je prvenstveni cilj mjera monetarne politike ESB-a osigurati stabilnost cijena, za fiskalne ciljeve, uključujući osiguravanje održivosti državnog duga, odgovorne su vlade država članica, što je potvrđeno i u fiskalnom okviru EU-a.

 

31. Kako ocjenjujete postojeći okvir gospodarskog upravljanja te njegovu primjenu i provedbu? Kakve reforme tog okvira smatrate potrebnima? Mislite li da se trenutačnim okvirom potiču procikličke fiskalne politike? Jesu li njime utvrđeni pravi poticaji za javna ulaganja? Na koji bi se način mogao produbiti EMU?

Zajedničkim okvirom gospodarskog i fiskalnog upravljanja nastoji se osigurati da nacionalne fiskalne i strukturne politike doprinose neometanom funkcioniranju EMU-a. Usklađenost s fiskalnim pravilima potrebna je kako bi se osiguralo održivo javno financiranje na razini država članica koje je preduvjet za neometano funkcioniranje EMU-a. Osim toga, poštovanjem Pakta o stabilnosti i rastu trebala bi se poduprijeti izgradnja fiskalnog manevarskog prostora u dobrim gospodarskim razdobljima koji će se zatim moći koristiti za stabilizaciju u lošim razdobljima. Provedba preporuka za pojedine zemlje i pridržavanje postupka u slučaju makroekonomske neravnoteže važni su za veći rast, sprečavanje i ispravljanje neravnoteža te za otpornost država članica i europodručja u cjelini.

Međutim, smatram i da se europski fiskalni okvir može poboljšati kako u pogledu dizajna tako i u pogledu njegove provedbe. Promjene bi trebale biti usmjerene na povećanje nacionalne odgovornosti, ali i na povećanje predvidljivosti okvira tijekom vremena i diljem zemalja.

Dosad je postojala tendencija procikličkih fiskalnih politika u europodručju i u dobrim i u lošim vremenima. Reforma fiskalnih pravila trebala bi stoga biti usmjerena na jačanje poticaja za stvaranje fiskalnih rezervi u dobrim vremenima kako bi tijekom recesije bio dostupan fiskalni manevarski prostor za makroekonomsku stabilizaciju.  Revidirani bi okvir pak trebao biti dovoljno jednostavan da bude transparentan, vjerodostojan i provediv. U tom pogledu, jedan od načina za provedbu reformi mogao bi biti stavljanje većeg naglaska na pravila utemeljena na rashodima koja su povezana s učvršćivanjem duga. Osiguravanjem stabilnih javnih financija i izbjegavanjem procikličkih fiskalnih politika u dobrim vremenima može se stvoriti manevarski prostor u pogledu proračuna za zaštitu javnih ulaganja u nepovoljnim razdobljima. Predstojeća revizija „paketa od dvije mjere” i „paketa od šest mjera” bit će prilika za ocjenu djelotvornosti trenutačnog fiskalnog okvira i raspravu o mogućnostima reforme.

Međutim, poboljšani fiskalni okvir sam po sebi nije dovoljan da bi se osiguralo nesmetano funkcioniranje EMU-a. Središnji fiskalni kapacitet za makroekonomsku stabilizaciju europodručja važna je značajka programa reforme EMU-a. Taj bi instrument trebao moći pružati pravodobnu i odgovarajuću potporu u slučaju gospodarskih šokova sa stajališta središnje banke, što je posebno potrebno u slučaju kad je cijelo područje zahvaćeno teškom recesijom. Zajedno s djelotvornijom koordinacijom nacionalnih fiskalnih politika takav bi središnji fiskalni kapacitet mogao pomoći u vođenju općeg smjera fiskalne politike europodručja i osiguranju primjerenije kombinacije makroekonomskih politika.

Kad je riječ o strukturnim reformama, iako su poduzeti određeni koraci za jačanje okvira, njime bi se mogla još bolje olakšati provedba važnih mjera politike na nacionalnoj razini. Gospodarske reforme kojima se povećava konkurentnost i podupiru ulaganja, na primjer poticanjem digitalizacije i poduzetništva, ključne su za povećanje potencijalnog rasta. U podupiranju tih reformi predviđeni proračunski instrument europodručja za konvergenciju i konkurentnost može se smatrati korakom u pravom smjeru.

 

32. Smatrate li da je za europodručje potrebna europska sigurna imovina ne samo kako bi se pomoglo u stabilizaciji financijskih tržišta i omogućilo bankama da smanje svoju izloženost nacionalnom dugu, već i kako bi se olakšalo pravilno prenošenje monetarne politike? Na koji bi se to način moglo postići?

Imovina s vrlo niskim rizicima, koja se često naziva sigurnom imovinom, ključna je za funkcioniranje financijskog sustava i učinkovitost bankovnog posredovanja.

Ako dobro bude dobro osmišljena, zajednička sigurna imovina bila bi korisna jer bi mogla doprinijeti financijskoj stabilnosti i financijskoj integraciji. Sigurna imovina koja nije osjetljiva na idiosinkratski državni rizik i kojoj vrijednost raste u vrijeme krize mogla bi pomoći u ublažavanju negativnih povratnih veza između država i domaćih banaka, kao i traženja sigurnije imovine, što je zabilježeno tijekom posljednje krize. Zajedničkom sigurnom imovinom dostatnog obujma olakšalo bi se učinkovito raspoređivanje kapitala u monetarnoj uniji, kao i financijska integracija.

Zajednička sigurna imovina mogla bi dodatno doprinijeti učinkovitijoj provedbi monetarne politike. Takvom bi se imovinom izbjegla fragmentacija te bi se pridonijelo neometanom prijenosu jedinstvene monetarne politike. Zajednička sigurna imovina neizravno bi pridonijela i jačanju međunarodne uloge eura.

Bez obzira na sve njezine moguće koristi, mora se priznati da je zajednička sigurna imovina inherentno politički osjetljiva tema zbog toga što podrazumijeva implikacije za državne rizike i fiskalne poticaje. Također, nije neophodna za poduzimanje važnih daljnjih koraka u produbljenju EMU-a.

 

33. Koje je Vaše stajalište u vezi s aktualnom raspravom o dugotrajno visokim razinama javnog i privatnog duga u europodručju? Što mislite o ideji Europske komisije o riznici europodručja koja bi u ime njegovih članica imala pristup financijskim tržištima za financiranje dijela njihovih redovnih potreba za refinanciranjem?

Posljednjih je godina u europodručju došlo do znatnog pada ukupne javne i privatne zaduženosti. Tome su pripomogli povoljni ekonomski uvjeti i uvjeti financiranja, ali u nekim slučajevima i razborita fiskalna politika i napredak u provedbi reformi koji su povećali potencijalni rast. Međutim, i dalje postoje znatne razlike među državama i slabe točke.

Kad je riječ o brojkama, udio javnog duga u BDP-u u europodručju smanjio se s najviše razine od 94,4 % koliko je iznosio 2014. na otprilike 87 % BDP-a 2018. Iako je ta razina relativno niska u usporedbi s SAD-om ili Japanom, ukupna slika prikriva znatne razlike među zemljama, pri čemu je u nekoliko država članica prošle godine udio duga iznosio 100 % BDP-a ili više. Smanjenje tih visokih razina udjela duga, u skladu s europskim fiskalnim okvirom, treba biti politički prioritet ne samo zbog toga što visoki dug negativno utječe na dugoročni rast i stvara teret za buduće generacije već i zato što ostavlja malo fiskalnog prostora za ublažavanje recesija.

Kada je riječ o privatnom dugu, opseg i priroda razduživanja heterogeni su po državama. Iako se udio privatnog duga u BDP-u u europodručju smanjio s rekordnih

147 % koliko je iznosio 2015. na otprilike 137 % BDP-a u prvom tromjesečju 2019., neke zemlje (kao što su Luksemburg, Cipar ili Irska) i dalje bilježe vrlo visoke razine duga. Gospodarske strukture i institucijski mehanizmi u određenim zemljama još nisu dovoljno učinkoviti za rješavanje preostalog duga, što negativno utječe na potencijalni rast i otpornost gospodarstva. To ukazuje na važnost politika koje mogu olakšati uredno razduživanje privatnog sektora, prije svega svladavanjem preostalih prepreka u pravnom okviru te rješavanjem problema ograničenih kapaciteta sudova, kao i pružanjem poticaja bankama da se odlučno uhvate u koštac s restrukturiranjem loše imovine.

Uspostava riznice europodručja svakako je važan aspekt dugoročnog plana reforme EMU-a. U raspravi o toj reformi predloženo je nekoliko zadaća koje bi takva riznica mogla obavljati, uključujući fiskalni i ekonomski nadzor, upravljanje krizama i nadležnost za središnji fiskalni kapacitet za makroekonomsku stabilizaciju, koji europodručje još uvijek nema.

Iako su to inherentno politička pitanja, smatram da bi se institucijska struktura europodručja trebala više usmjeriti na zajedničko donošenje odluka i bolju koordinaciju gospodarskih i fiskalnih politika. Riznica europodručja pritom bi, naravno, nadopunila, a ne zamijenila nacionalne politike.

 

34. Što mislite o kritikama da okvir ESB-a za kolateral nije dovoljno postepen i da se previše oslanja na vanjske agencije za kreditni rejting?

Eurosustav ima zakonsku obvezu provoditi svoje kreditne operacije samo uz odgovarajući kolateral. Na temelju toga, Eurosustav je uspostavio sveobuhvatan okvir za upravljanje rizicima koji obuhvaća okvir za kolateral kao i okvir za kreditnu procjenu. U sklopu okvira za kolateral Eurosustav prihvaća širok raspon imovine kao kolateral, koji služi za ublažavanje financijskih rizika kojima je Eurosustav izložen. Kao dodatna mjera kontrole rizika, korektivni faktori odnose se na niz faktora, uključujući vrste imovine, njihovu kreditnu kvalitetu, dospijeće, utrživost i kuponsku strukturu. Osim toga, postoje i dodatni korektivni faktori koji se odnose na posebne rizike. Stoga je okvir za kolateral već prilično granularan.

Prema mojim saznanjima, Eurosustav se ne oslanja isključivo na agencije za kreditni rejting nego i na interne sustave za kreditnu procjenu nacionalnih središnjih banaka i interne sustave drugih ugovornih strana koji se temelje na rejtingu. Nedavno je odlučeno i da će se postupno ukinuti uporaba alata za rejting, čime će se smanjiti broj vanjskih izvora za rejting koji se prihvaćaju. Općenito govoreći, ESB je u više navrata istaknuo svoju predanost načelu koje je predložio Odbor za financijsku stabilnost, a prema kojem bi središnje banke trebale smanjiti automatsko oslanjanje na vanjske rejtinge i koristiti alate kao što su godišnje analize uspješnosti i kontinuirane dubinske analize agencija za kreditni rejting koje se prihvaćaju. Eurosustav je uveo i strože zahtjeve za objavljivanje za određene rejtinge, koji korisnicima mogu omogućiti bolje razumijevanje i donošenje vlastitih zaključaka o određenim rejtinzima.

 

35. Kako ocjenjujete najnovija kretanja deviznog tečaja USD/EUR? Treba li ESB zabrinjavati rizik mogućeg „valutnog rata” s SAD-om? Treba li ESB razmotriti direktniju komunikacijsku politiku o politici deviznog tečaja eura? Što mislite o nedavnim izjavama predsjednika Trumpa u vezi s monetarnom politikom ESB-a i njenom utjecaju na trgovinu između EU-a i SAD-a? U kojoj mjeri bi trgovinska pitanja trebala imati ulogu u vođenju monetarne politike?

Devizni tečaj ne spada u ciljeve politike ESB-a te ne bi bilo primjereno da ja, kao kandidatkinja za položaj predsjednice ESB-a, komentiram tečaj eura ili nedavna s tim povezana kretanja.

Općenito gledano, iz perspektive monetarne politike, važno je pratiti promjene deviznog tečaja s obzirom na njegov mogući utjecaj na prognozu inflacije. Slično tome, globalna trgovinska kretanja važna su za središnju banku jer određuju stranu potražnju za robom i uslugama iz europodručja, što utječe na gospodarske izglede europodručja i u konačnici na prognozu inflacije.

Kada je riječ o riziku u vezi s „valutnim ratovima”, ja podupirem snažan konsenzus postignut u međunarodnoj zajednici o tome da se treba suzdržavati od konkurentne devalvacije i ne utjecati na devizne tečajeve u svrhu ostvarivanja konkurentne prednosti. Taj su konsenzus potvrdili ministri i guverneri skupina G7 i G20. Mjere monetarne politike ESB-a i dalje su usmjerene isključivo na osiguravanje stalne održive konvergencije inflacije prema razinama koje su ispod, ali blizu 2 % u srednjoročnom razdoblju.

 

36. Kako biste ocijenili postignuća skupine G20? Što mislite o aktualnoj razini koordinacije među glavnim središnjim bankama?

Skupina G20 imala je ključnu ulogu u razdoblju nakon globalne financijske krize kada je riječ o stabilizaciji globalnih financijskih tržišta i pružanju koordiniranih odgovora fiskalne i monetarne politike. U tom je smislu skupina G20 uspjela izbjeći globalnu gospodarsku depresiju. Na brojnim sam raspravama skupine G20 sudjelovala kao francuska ministrica financija. Kada je Francuska preuzela predsjedanje skupinom G20 za 2011. godinu, ja sam predsjedala sastankom ministara financija i guvernera središnjih banaka skupine G20 te sam pokrenula opsežan program rada koji se odnosio na reformu međunarodnog monetarnog sustava. Ustroj čelnika zemalja skupine G20, u kojem sam imala čast sudjelovati kao glavna direktorica MMF-a, pokazao se učinkovitim u koordinaciji globalnih odgovora u vremenima gospodarske i geopolitičke nesigurnosti.

Kada se sve to uzme u obzir, za današnje izazove i dalje je potrebna snažna i usmjerena skupina G20: još nismo u potpunosti dovršili naš program reforme financijskog sektora, globalni gospodarski ciklus sazrijeva te mnoge središnje banke posluju na nultoj donjoj granici, dok su javne financije u mnogim zemljama lošije nego prije 10 godina. Osim toga, javljaju se i novi izazovi kao što su primjerice kriptoimovina/financijske tehnologije i implikacije koje proizlaze iz digitalizacije. Važno da pronađemo globalne odgovore na te izazove, a G20 je trenutačno najbolji međunarodni format za raspravu o gospodarskoj suradnji i koordinaciji u kriznim i nekriznim vremenima.

Središnje banke održavaju dijalog i sudjeluju u nizu radnih skupina unutar skupine G20, a također surađuju i u skupini G7. Osim toga, postoje i drugi forumi u kontekstu Banke za međunarodne namire, koji su jednako važni i koji imaju članove izvan skupina G7 i G20. S obzirom na to da su najveće središnje banke uglavnom neovisne i da slijede svoje mandate, koordinacija među njima prilično se rijetko događa, ali stalni dijalog preduvjet je za koordinirano djelovanje ako se ocijeni da bi ono u određenim okolnostima bilo korisno.

 

37. Treba li ESB poduzeti konkretne korake za jačanje eura kao međunarodne valute? Ako da, koji su to koraci? Koliko smatrate da je realistično da će JPY ili CNY dovesti u pitanje položaj eura kao druge po redu najvažnije međunarodne valute? Koje bi bile posljedice toga?

U literaturi se navodi da, iako međunarodnu relevantnost valuta prvenstveno određuje povijesni razvoj i kretanja valute, ulogu imaju i neki drugi čimbenici kao što su veličina i stabilnost domaćeg gospodarstva, njegova uloga u međunarodnoj trgovini i financiranju, kao i geopolitička razmatranja. Stoga je važno raditi na tim čimbenicima kako bi se osiguralo da međunarodni položaj eura nastavi jačati.

U tom pogledu europodručje ima niz prednosti koje možemo dodatno razviti. Kako je navedeno u posljednjem izvješću ESB-a, tijekom prošle godine udio eura u globalnim deviznim pričuvama povećao se za 1,2 postotni bod i tako dosegnuo 20,7 %. Pozitivno povećanje zabilježeno je i kod udjela u izdavanju međunarodnog duga i međunarodnih depozita, kao i udjela u nepodmirenim iznosima međunarodnih kredita.

Pozdravljam inicijativu Komisije pokrenutu prošle godine radi jačanja međunarodne uloge eura. Smatram da ESB ima važnu ulogu u podupiranju gospodarske i financijske stabilnosti, koju ispunjava provedbom svojeg mandata koji se odnosi na stabilnost cijena. To zauzvrat doprinosi euru kao sredstvu pohrane vrijednosti izvan granica europodručja. Šire gledano, zdrave gospodarske politike važne su za privlačnost valuta na globalnoj razini.

Ono što je ključno jest da bi međunarodna uloga eura mogla biti dodatno ojačana dubljim i cjelovitijim EMU-om. Dovršetak bankovne unije i napredak unije tržišta kapitala mogu pomoći u jačanju financijskih tržišta europodručja i tako povećati privlačnost eura međunarodnim ulagačima. U tom pogledu, inicijative ESB-a koje se odnose na tržišnu infrastrukturu i plaćanja, a kojima se pridonosi povećanju učinkovitosti i poticanju veće integracije financijskih tržišta u europodručju, mogu doprinijeti jačanju međunarodne privlačnosti eura.

 

38. Koji su, prema Vama, glavni izazovi i mogućnosti kada je riječ o komunikaciji među središnjim bankama u nadolazećem razdoblju? Smatrate li da bi se ESB trebao u većoj mjeri pozabaviti argumentima protiv eura?

Komunikacija je postala ključni alat politike središnjih banaka: ona je neizostavna za učinkovitost monetarne politike u smislu usmjeravanja očekivanja; isto tako pomaže u izgradnji vjerodostojnosti i osiguravanju odgovornosti. Ključna je za održavanje povjerenja javnosti u središnje banke i podupiranje njihove neovisnosti i legitimnosti.

Ohrabruje činjenica da su središnje banke diljem svijeta, uključujući ESB, ostvarile velik napredak u povećanju otvorenosti i transparentnosti te ostvarenju komunikacije s publikom koja je šira od njihove uobičajene publike koju čine stručnjaci. Upravo je to ono što smatram novim ciljem u komunikaciji središnjih banaka: javnost. Osobe zbog kojih središnje banke u konačnici i postoje moraju moći razumjeti te iste središnje banke. To je ključno za ponovnu izgradnju povjerenja.

Smatram da ESB može dodatno poboljšati svoju komunikaciju ne bi li bolje objasnio svoje zadaće i pokazao zašto su njegove aktivnosti važne za građane i njihove živote. Također bi bilo korisno uložiti veće napore kako bi se doprlo do skupina u društvu koje tradicionalno nisu bile u fokusu komunikacija ESB-a, kao što su mladi ili organizacije civilnog društva, te bi isto tako bilo dobro pozorno saslušati njihova razmišljanja i pitanja. Postoji velik potencijal u povezivanju ESB-a s temama koje ljude osobito zanimaju, kao što su nejednakost, digitalne valute ili klimatske promjene, te u pružanju jasnijih odgovora o tome kako one utječu na ESB i kako ESB u tim područjima, u granicama svojih ovlasti, može dati svoj doprinos.

Isto tako, ESB bi mogao na proaktivniji način pokazati kako su euro, valuta koju koristi 340 milijuna građana, te sam ESB svojim radom, pridonijeli dobrobiti Europljana i blagostanju, sigurnosti i koheziji u EU-u. Dosad rekordno visoka razina javne potpore euru – 76 % Europljana prema najnovijim anketama – daje nam vjetar u leđa; međutim, činjenica da se razina povjerenja u ESB tek polako oporavlja pokazuje da su trajni i pojačani napori u području komunikacije itekako potrebni.

 

39. Treba li ESB, prema Vašem mišljenju, kupiti više obveznica EIB-a kako bi pridonio financiranju europskih ulaganja u skladu s primarnim i sekundarnim ciljevima ESB-a?

Nadnacionalne obveznice EU-a, uključujući, među ostalim, obveznice EIB-a, važne su za financiranje europskih ulaganja. U okviru APP-a, Eurosustav je kupio velike količine nadnacionalnih obveznica EU-a te trenutačni portfelj iznosi otprilike 230 milijardi EUR.

Međutim, nepodmireni iznos nadnacionalnih obveznica EU-a premalen je da bi te obveznice bile primarni cilj kupnje Eurosustava te stoga one mogu predstavljati samo dio ukupne kupnje potrebne za ostvarenje cilja monetarne politike tog programa.

Kao i drugi vrijednosni papiri javnog sektora, obveznice koje izdaje EIB podliježu ograničenjima kupnje. Članak 123. Ugovora zabranjuje Eurosustavu da kupuje obveznice EIB-a na primarnom tržištu; one podliježu primjenjivim kriterijima prihvatljivosti; a konsolidirani portfelji moraju biti u skladu s ograničenjima koja se odnose na izdanja i izdavatelja, a koja su 2016. za nadnacionalne obveznice EU-a porasla s 33 % na 50 %.

 

40. Smatrate li da bi države članice koje nisu dio europodručja trebale ispuniti dodatne uvjete prije nego što postanu članice europodručja, a time i članice bankovne unije, kao što su učinkovito nadziranje rizika pranja novca, razmjerno stabilna tržišta nekretnina i učinkovito kontroliranje korupcije?

Dobro upravljanje i učinkovite institucije nisu samo ključne za produktivnost i ulaganja već i za osiguravanje održivog rasta. U tom pogledu smatram da je važno da ESB i Komisija u svojim redovitim procjenama napretka koji je svaka država članica izvan europodručja ostvarila u ispunjavanju obveza povezanih s njezinim putem prema EMU-u u skladu s kriterijima iz Maastrichta posebnu pozornost pridaju institucionalnoj kvaliteti i upravljanju te nadzoru makroekonomskih neravnoteža.

Nakon uspostave bankovne unije svaka će zemlja koja uvede euro istodobno ući u bankovnu uniju. Iz toga proizlazi da države članice koje se spremaju pristupiti europodručju trebaju biti spremne na sudjelovanje u jedinstvenom nadzornom mehanizmu (SSM) i jedinstvenom sanacijskom mehanizmu (SRM). U tom pogledu smatram da je pristup koji je 2018. primijenjen na Bugarsku i zatim 2019. na Hrvatsku vrlo pragmatičan i razuman, a odnosi se na to da dotične države započinju blisku nadzornu suradnju s ESB-om u skladu s Uredbom o SSM-u u onom trenutku kada pristupe ERM-u II. To uključuje i sveobuhvatnu ocjenu bankarskog sektora tih dviju zemalja, sličnu onoj koju ESB provodi za države članice europodručja. Pozdravljam i plan da se sličan pristup primjenjuje na države članice koje će u budućnosti htjeti pristupiti mehanizmu ERM II, u skladu s načelom jednakog postupanja, kako je navedeno u izjavama Euroskupine o putu Bugarske i Hrvatske prema sudjelovanju u ERM-u II.

Nadalje, pozdravljam činjenicu da su se bugarska i hrvatska nadležna tijela obvezala provesti niz mjera prije ulaska u ERM II. Te se mjere ne odnose samo na bankovni nadzor nego i na makrobonitetne i strukturne politike, kao što su primjerice okviri za sprečavanje pranja novca. Kako su predvidjele stranke ERM-a II, time bi se trebalo osigurati da nacionalne politike država koje žele pristupiti ERM-u II omogućuju nesmetano sudjelovanje u tom mehanizmu prije uvođenja eura.

 

41. Kako biste ocijenili relativnu važnost prelijevanja monetarne politike, posebno onog koji dolazi iz SAD-a, za provedbu monetarne politike u europodručju?

Prelijevanja su posljedica globalizacije, a monetarna politika SAD-a posebice utječe na financijska tržišta u europodručju, a time potencijalno i na temeljne elemente koji čine mandat ESB-a. ESB bi trebao pomno pratiti globalna događanja koja se odnose na monetarnu politiku s obzirom na to da ona mogu utjecati na prognoze rasta i na njegov mandat koji se odnosi na stabilnost cijena. Međutim, čak i u izrazito međupovezanom globalnom gospodarstvu, ESB može do određene mjere zaštititi domaće uvjete financiranja od takvih prelijevanja svojim mjerama politike, kao što su smjernice buduće kamatne politike. Njegova monetarna politika stoga je učinkovita za izvršavanje njegovog mandata kada je riječ o stabilnosti cijena, čak i ako dođe do prelijevanja.

 

42. Kakva će, prema Vama, biti uloga gotovinskih transakcija u budućnosti u usporedbi s digitalnim transakcijama?

Gotovina je najčešće korišteno sredstvo plaćanja na prodajnim mjestima u europodručju kako prema broju transakcija tako i prema vrijednosti. Može se očekivati da će ona ostati važno sredstvo plaćanja na prodajnim mjestima u većini zemalja europodručja u doglednoj budućnosti. Pa ipak, može se očekivati da će brzi rast upotrebe beskontaktnih kartica i mobilnog plaćanja, povećanje kupovine preko interneta i razvoj trenutačnih plaćanja (na temelju kojih se mogu pojaviti novi oblici plaćanja u maloprodaji) imati znatan utjecaj na upotrebu gotovine u svrhu transakcija. Sve upućuje na to da će uporaba gotovine u svrhu transakcija opadati, iako je teško predvidjeti kojom brzinom.

Međutim, upotreba gotovine u svrhu transakcija samo je jedan od pokretača potražnje za novčanicama. Oko 75 % novčanica eura koje su u optjecaju koristi se kao sredstvo pohrane vrijednosti u europodručju ili u inozemstvu. Na potražnju za novčanicama utjecali su i različiti dodatni čimbenici, kao što su financijska kriza i kriza državnog duga, geopolitičke nesigurnosti, promjene deviznog tečaja i političke odluke. Posljednjih godina optjecaj euronovčanica i dalje pokazuje snažan prosječni rast veći od rasta BDP-a.

 

43. Europski parlament nedavno je pozvao ESB da izradi vremenski raspored za postupno ukidanje mogućnosti uporabe novčanica od 500 EUR. Što mislite o ograničenjima određenih velikih apoena? Je li potrebno daljnje djelovanje?

U proljeće ove godine sve su nacionalne središnje banke u europodručju prestale izdavati novčanice od 500 EUR. S obzirom na međunarodnu ulogu eura i sveprisutno povjerenje u novčanice eura, koje se u velikoj mjeri koriste kao sredstvo pohrane vrijednosti i u inozemstvu, ESB je jasno dao do znanja da

će novčanica od 500 EUR ostati zakonsko sredstvo plaćanja, kao i svi drugi apoeni u prvoj seriji euronovčanica. Na toj osnovi može se provesti postupno i organizirano smanjenje broja novčanica od 500 EUR u optjecaju. To je u skladu s dugogodišnjim praksama drugih središnjih banaka, posebno američkom središnjom bankom, koja dozvoljava da novčanice američkih dolara zadrže status zakonskog sredstva plaćanja. Ukidanje statusa zakonskog sredstva plaćanja novčanici od 500 EUR moglo bi negativno utjecati na povjerenje u euro i euronovčanice te bi ga stoga trebalo izbjegavati.

 

C. Financijska stabilnost i nadzor

44. Kako možemo riješiti problem visoke razine neprihodonosnih kredita i rizike povezane s priljevom neprihodonosnih kredita? Kako ocjenjujete problem neprihodonosnih kredita u bilancama srednjih i malih kreditnih institucija? Koje bi mjere ESB/jedinstveni nadzorni mehanizam (SSM) trebao poduzeti kako bi se osiguralo da sve banke europodručja, a ne samo one najveće, imaju odgovarajuća rezerviranja za loše kredite?

Neprihodonosni krediti predstavljaju teret za profitabilnost banaka i koče uporabu kapitala za svježe, produktivnije kreditiranje te na taj način negativno utječu na bankovno kreditiranje, sputavaju gospodarsku aktivnost i, na većim razinama, mogu čak ugroziti financijsku stabilnost. Razne europske institucije poduzele su brojne inicijative unutar okvira koji je izradio zakonodavac Unije kako bi se riješio problem visokih razina neprihodonosnih kredita i kako bi se spriječilo njihovo akumuliranje u budućnosti.

Kao nadzorno tijelo za banke europodručja, SSM je već od svog osnivanja 2014. zauzeo čvrst stav prema rješavanju problema neprihodonosnih kredita, počevši s opsežnom revizijom kvalitete imovine u kojoj se, među ostalim, ocjenjivala razina izdvajanja rezervacija najvećih banaka europodručja za neprihodonosne izloženosti. Nakon toga izdao je i smjernice za banke u kojima su navedene mjere, postupci i najbolje prakse namijenjeni bankama za rješavanje problema neprihodonosnih kredita te je naveo da se od banaka s visokim razinama neprihodonosnih kredita očekuje da razviju vlastite strategije za rješavanje problema udjela neprihodonosnih kredita, kao i konkretnije mjere u obliku nadzornih očekivanja u pogledu bonitetnog rezerviranja za nove neprihodonosne kredite i, slijedom toga, rezerviranja za udio neprihodonosnih izloženosti.

Ti su napori urodili plodom. Prema nedavnim podacima iz ESB-a bruto omjer neprihodonosnih kredita za banke pod izravnim nadzorom ESB-a iznosio je 3,67 % u prvom tromjesečju 2019., u usporedbi sa

7,96 % u četvrtom tromjesečju 2014. Bruto neprihodonosni krediti smanjili su se u apsolutnim iznosima na 587 milijardi EUR u prvom tromjesečju 2019. s 958 milijardi EUR u četvrtom tromjesečju 2014.

Nadalje, europsko zakonodavstvo nedavno je izmijenjeno kako bi se utvrdila pravila o minimalnom pokriću gubitka za neprihodonosne kredite. Prema takvim pravilima sve banke, dakle kako značajne tako i manje značajne institucije, moraju imati dovoljno pokriće gubitka po kreditima za neprihodonosne izloženosti koje proizlaze iz novih zajmova.

Pozdravljam činjenicu da ESB, nakon što je donesena nova uredba, prilagođava svoja nadzorna očekivanja u pogledu pokrića za neprihodnosne kredite kako bi se poboljšala dosljednost i jednostavnost cjelokupnog pristupa.

Nadalje, smjernice Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA) o upravljanju neprihodonosnim i restrukturiranim izloženostima, čijoj je izradi, prema mojim saznanjima, pridonio i ESB, upućene su svim kreditnim institucijama (uključujući srednje i male) i njima se nastoji osigurati da one imaju odgovarajuće bonitetne alate i okvire za učinkovito upravljanje svojim neprihodonosnim izloženostima i postizanje njihovog održivog smanjenja u svojim bilancama. U smjernicama se u obzir uzimaju aspekti proporcionalnosti pri njihovoj provedbi i navode konkretni primjeri.

 

45. Kako biste ocijenili visoku razinu imovine 2. i 3. stupnja u bilancama mnogih banaka?

Uzima li se ta imovina na odgovarajući način u obzir u postojećem nadzornom okviru?

Regulatorni i računovodstveni okviri uzimaju u obzir vrednovanje rizika na više načina. Banke su u skladu s računovodstvenim standardima obvezne izdvajati rezervacije za modelirane prihode od vrednovanja u situacijama u kojima te prihode ne potvrđuju vidljivi tržišni podaci. U skladu s regulatornim okvirom potrebne su daljnje prilagodbe vrednovanja kako bi se utvrdile bonitetne vrijednosti kojima se postiže odgovarajuća razina sigurnosti.

Prakse vrednovanja koje provode banke prate se u sklopu nadzora banaka koji provodi ESB još od samog početka. Povrh toga, prema mojim saznanjima, rizik trgovanja i vrednovanje imovine nadzorni su prioritet za 2019. To uključuje i niz terenskih misija usmjerenih na aspekte trgovinskih i tržišnih rizika.

 

46. Koja su Vaša stajališta u vezi sa zakonskim uređenjem subjekata bankarstva u sjeni? Smatrate li da postoje regulatorne i nadzorne rupe koje bi zakonodavci trebali riješiti u kratkoročnom periodu? Treba li se SSM-u dodijeliti mandat za nadziranje bankarstva u sjeni? Koja bi trebala biti uloga SSM-a kada je riječ o financijskoj tehnologiji (Fintech)?

Program reforme za razdoblje nakon krize pridonio je smanjenju rizika u financijskom sustavu iz svih kutova, uključujući one koji dolaze od nebankovnih institucija. Pojačani su regulatorni zahtjevi, izvješćivanje o podacima i nadzor na razini EU-a i na globalnoj razini. Tako su, na primjer, reforme omogućile veću sigurnost novčanih fondova i sekuritizacijskih aktivnosti te veću transparentnost tržišta izvedenica i financiranja vrijednosnih papira.

Pa ipak, moramo i dalje biti oprezni. Moramo pojačati napore za bolje razumijevanje i praćenje rizika koji proizlaze iz brzog rasta sektora upravljanja imovinom, kao što je istaknuto i u MMF-ovu izvješću Global Financial Stability Review. U EU-u se te aktivnosti reguliraju i nadziru, ali one i dalje mogu povećati šokove zbog procikličnosti, neusklađenosti likvidnosti, financijske poluge ili međupovezanosti. Potrebno je pomno pratiti te rizike i ispitati odgovara li trenutačni regulatorni okvir u dovoljnoj mjeri na ta pitanja s makrobonitetnog i sistemskog stajališta. Općenito govoreći, mi nemamo makrbonitetne alate za nebankovno financiranje. To je nedostatak koji je potrebno riješiti.

 

Kada je riječ o nadzornim mandatima, smatram da je prije svega potrebno postići dogovor o potrebi za snažnim nadzornim okvirom za nebankovni financijski sektor na europskoj razini. Integriranijim nadzorom na europskoj razini pomoglo bi se spriječiti moguća prekogranična prelijevanja te bi se doprinijelo ravnopravnim uvjetima i projektu unije tržišta kapitala. Nakon što se postigne dogovor o tom prvom koraku, države članice mogu odlučiti tko bi trebao provoditi nadzor.

Općenito, smatram da bismo trebali biti dosljedni – ako određeni subjekt izgleda kao banka i predstavlja rizik kao banka, onda ga treba i nadzirati kao banku. To vrijedi za investicijska društva kao i za Fintech društva – ista pravila za iste rizike.

Financijska tehnologija može donijeti brojne koristi financijskom sektoru, uključujući troškovnu učinkovitost, bolje proizvode i usluge te samim time i bolje potrošačko iskustvo. Nadzor koji nad bankama provodi ESB treba održati korak sa svim tim inovacijama i osigurati da same banke razumiju i ublažavaju rizike koji proizlaze iz primjene novih tehnologija i rješenja.

Pozdravljam i činjenicu da ESB na međunarodnim forumima aktivno radi na osiguravanju zajedničkog razumijevanja i pristupa u vezi s pitanjima povezanima s financijskom tehnologijom.

 

47. Kakvo je Vaše mišljenje o koracima koje treba poduzeti kako bi se dovršila bankovna unija koja sadržava europski sustav osiguranja depozita i fiskalni zaštitni mehanizam, uključujući potrebnu provedbu postojećeg zakonodavstva o bankovnoj uniji?

Uspostava bankovne unije bila je važan korak za europsku integraciju. Zahvaljujući njoj bankarski je sustav postao sigurniji i pouzdaniji, a EMU sve u svemu otporniji. Međutim, bankovna unija i dalje je nepotpuna i stoga osjetljiva na šokove.

Prvo, uvođenje zajedničkog zaštitnog mehanizma za jedinstveni fond za sanaciju ključno je za podupiranje dobrog funkcioniranja i kredibiliteta drugog stupa bankovne unije. Kao dodatni kapacitet za suočavanje s bankarskim krizama koji osigurava kapital i likvidnost, zajednički zaštitni mehanizam bit će ključan kako bi se osiguralo da se banke mogu sanirati bez sistemskih prelijevanja i bez opterećenja za porezne obveznike, što je važan cilj reformi nakon krize. Iako pozdravljam napredak koji je postignut na sastanku na vrhu država europodručja u lipnju, ključno je da se uskoro postigne dogovor o operacionalizaciji zaštitnog mehanizma. Povrh zajedničkog zaštitnog mehanizma, treba donijeti i odgovarajuće aranžmane za osiguravanje likvidnosti u sanaciji.

Drugo, europski sustav osiguranja depozita stup je koji nedostaje u strukturi bankovne unije. Njime bi se pridonijelo ujednačavanju povjerenja deponenata u cijeloj monetarnoj uniji, čime bi se povećala financijska stabilnost i olakšala financijska integracija. Osim toga, područje jedinstvene valute temelji se na ideji da novac, a depoziti su najvažniji izvor novca za obične građane, ostvaruje korist od visoke zajedničke razine povjerenja i sigurnosti, bez obzira na to gdje se taj novac drži u području jedinstvene valute.

 

48. Koji su, po Vama, rizici za financijsku stabilnost povezani s kreditima s financijskom polugom i kako ih treba riješiti?

Kreditiranje s financijskom polugom, široko definirano kao odobravanje zajmova/kredita visokozaduženim dužnicima, privuklo je veliku pozornost nadležnih tijela iz SAD-a, EU-a i međunarodnih tijela.

Tržišta zajmova s financijskom polugom znatno su se povećala u posljednjem desetljeću. To se odvijalo usporedno s pogoršanjem osnovne kvalitete kredita zbog sve veće financijske poluge u poslovanju korporativnih dužnika i nezapamćenog smanjenja standarda kreditiranja. Na primjer, na temelju javnih podataka ESB-a, u EU-u je 2017. izdano oko 300 milijardi EUR u obliku zajmova s financijskom polugom. A do četvrtog tromjesečja 2018. samo 18 banaka povećalo je svoju ukupnu izloženost sektoru kredita s financijskom polugom na 321 milijardu EUR.

Ukupno gledano, strukturni pomak nefinancijskog korporativnog sektora prema dugu lošije kvalitete izaziva zabrinutost s bonitetnog aspekta. Kao prvo, korporativni subjekti s većom financijskom polugom trguju s višim kreditnim maržama te posluju s većim dugom i volatilnosti cijena vlasničkih instrumenata. To može dovesti do povećane tržišne nestabilnosti u razdoblju recesije, koja se pak može proširiti ili povećati nestabilnost na drugim tržištima. Drugo, veća je vjerojatnost da će takvi korporativni subjekti u recesiji dodatno smanjiti svoja ulaganja u odnosu na one s manjom financijskom polugom, čime se potencijalno produbljuju takve recesije. I treće, ako bi se neka velika banka i nebankovni subjekti našli u situaciji da su prekomjerno izloženi zajmovima s financijskom polugom, taj stres na razini subjekta može se prenijeti i šire. Sve veće financijske poluge poduzeća, lošiji standardi kreditiranja i slaba zaštita vjerovnika mogu povećati vjerojatnost neispunjavanja obveza i smanjiti stope naplate na zajmove s financijskom polugom.

Postoji i nekoliko drugih nepoznanica, npr. tko su krajnji nebankovni ulagači kako u zajmovima s financijskom polugom tako i u financijskim instrumentima osiguranim kreditima. Rezultati zajmova s financijskom polugom u razdobljima stresa, posebno s obzirom na sveobuhvatni pomak tržišta prema manjoj zaštiti ulagatelja u dokumentaciji o kreditu, vjerojatno će rezultirati nižim povratima nego u prošlosti.

Dosta je toga već napravljeno kako na nacionalnoj tako i na međunarodnoj razini. Odbor za financijsku stabilnost tako, primjerice, pomno prati ta tržišta, a njegovi članovi će u predstojećim mjesecima dodatno proučiti informacije o obrascu izloženosti toj imovini kako bi produbili analizu potencijalnih ranjivosti. S obzirom na globalnu narav tržišta zajmova s financijskom polugom i njegovih sudionika, potrebna je snažna koordinacija među regulatornim i nadzornim tijelima. Ona bi trebala obuhvaćati i banke i nebankovne institucije kako bi se doprinijelo dobrim standardima u odobravanju kredita.

Nadalje, nadzorna tijela dosta su toga poduzela kako bi osigurala da se okvirima za upravljanje rizikom banaka na te rizike razborito odgovara i da se oni tako i rješavaju. Napominjem i da je u svibnju 2017. ESB u sklopu nadzora banaka objavio Smjernice o transakcijama s financijskom polugom u kojima se pozabavio nedostacima utvrđenima u okvirima banaka za upravljanje rizikom i praćenje rizika.

 

49. Koji bi po Vašem mišljenju bili izazovi za ESB kad bi se Europski stabilizacijski mehanizam (ESM) pretvorio u europski monetarni fond (EMF)?

Pozdravljam općenitu suglasnost o ključnim elementima reforme Europskog stabilizacijskog mehanizma (ESM) koja je u lipnju 2019. postignuta na sastanku na vrhu. Važno je da se u prosincu 2019. donese konačna odluka jer se tom reformom može ojačati struktura europodručja i sposobnost europodručja da se nosi s budućim gospodarskim i financijskim krizama.

Revidiranim Ugovorom o ESM-u predviđa se da reformirani ESM pri obavljanju svojih zadaća treba poštovati ovlasti koje su pravom Unije dodijeljene institucijama i tijelima Unije. To znači da nove uloge dodijeljene ESM-u ne zadiru u nadležnost ESB-a i Europskog odbora za sistemske rizike (ESRB), među ostalim u području monetarne politike, mikrobonitetnog i makrobonitetnog nadzora.

Što se tiče konkretnog prijedloga da se ESM preimenuje, slažem se sa stajalištima ESB-a da naziv „Europski monetarni fond” navodi na krivi trag. Ni ciljevi ni zadaće, kao ni financiranje ESM-a, nisu „monetarne” prirode. Podsjećam da je MMF dobio taj naziv jer je uspostavljen kako bi održavao uredne aranžmane za razmjenu među članicama, što je u početku uključivalo nadzor nad poštovanjem sustava deviznih tečajeva iz Bretton Woodsa, te na to da on i dalje u okviru svojeg mandata promiče međunarodnu monetarnu suradnju i stabilnost.

Naposljetku, bilo bi važno uključiti ESM u pravni poredak EU-a, tako da on odgovara Europskom parlamentu.

 

50. Kako ocjenjujete uključenost ESB-a kada je riječ o programima financijske pomoći? Hoćete li inicirati evaluaciju uloge i aktivnosti ESB-a u programima financijske pomoći? Što mislite o budućem razvoju potencijalne uključenosti ESB-a u programe financijske pomoći i nadzor nakon provedbe programa?

ESB je sudjelovao u programima prilagodbe na zahtjev država članica kako bi dopunio stručno znanje Komisije i MMF-a. U okviru programa financijske pomoći države članice provele su značajne reforme koje su pripremile teren za povratak na održivi rast.

Slažem se s nedavnom odlukom Upravnog vijeća da se djelovanje ESB-a usmjeri na područja koja su strogo relevantna iz perspektive monetarne politike i financijske stabilnosti. Iako je izrada politika i dalje vrlo važna u područjima kao što su reforme tržišta rada i tržišta proizvoda ili privatizacija, smatram da je bolje da te aktivnosti provode drugi partneri.

Kada je riječ o evaluacijama, zagovaram kulturu povratnih informacija i potpuno podržavam ex post evaluacije. Učenje iz prošlih iskustava uistinu je ključno za poboljšanje budućih rezultata. MMF je u razdoblju mojeg mandata glavne direktorice radio na ex post evaluacijama programa za Irsku (2015.), Portugal (2016.) i za Grčku prvi put (2013.) i drugi (2017.) Sva su izvješća objavljena u svrhu javnog polaganja računa.

 

51. Koje je Vaše stajalište o potrebi da se monetarna politika i nadzor nad bankama strogo razdvoje i koje su po Vašem mišljenju reforme kojima bi se ojačala i potaknula ta podjela?

Uspostavom SSM-a uspostavljene su i zaštitne mjere kojima se osigurava da se nadzorne zadaće i zadaće monetarne politike provode odvojeno kako bi se isključio bilo kakav prividni ili stvarni sukob interesa pri obavljanju tih dviju funkcija.  Na primjer, nadzorne odluke razmatra i priprema Nadzorni odbor ESB-a, a Upravno vijeće uključeno je samo kroz postupak neisticanja prigovora.

Prema mojem mišljenju zakonodavac je uspostavio dobru ravnotežu s Uredbom o SSM-u. Monetarnu politiku i nadzorne zadaće, s jedne strane, provodi ESB uz strogo razdvajanje. S druge strane, i dalje se mogu koristiti administrativne sinergije između tih dviju funkcija, primjerice zahvaljujući zajedničkim informatičkim sustavima i zajedničkim statističkim službama. Povrh toga, ako su ispunjeni strogi uvjeti, informacije se mogu razmjenjivati među različitim poslovnim područjima kako bi se osiguralo da se, na primjer u kriznoj situaciji, sve relevantne informacije uzimaju u obzir. U tom kontekstu podupirem temeljitu provedbu načela razdvajanja koje, prema mojem mišljenju, dobro funkcionira. Nametanje dodatnih ograničenja moglo bi dovesti do lošije troškovne učinkovitosti ili dodatnih prepreka razmjeni informacija koje bi mogle ometati donošenje pravih odluka, primjerice u kriznim situacijama.

 

52. Što mislite o mogućem kompromisu između financijske stabilnosti i tržišnog natjecanja?

Kako ih se može pomiriti?

Zdrava razina tržišnog natjecanja trebala bi općenito dovesti do boljih rezultata za potrošače i šire gospodarstvo. Konkretno, tržište s premalo pružatelja financijskih usluga nije optimalno jer, kao prvo, klijenti su suočeni s previsokim kamatnim stopama na zajmove, što vodi do smanjenja dobrobiti potrošača i u konačnici manje ulaganja i slabijeg rasta, a kao drugo, mali broj pružatelja financijskih usluga vjerojatno znači da su to veliki, sistemski važni subjekti, s „too big to fail” vanjskim učincima (banke koje su prevelike da bi se dopustilo njihovo propadanje).

Osim toga, zdravo tržišno natjecanje trebalo bi omogućiti izbjegavanje viška kapaciteta u financijskim uslugama, koji može dovesti do sniženih kreditnih marži i prekomjernog preuzimanja rizika sa štetnim posljedicama za financijsku stabilnost. Ukratko, zdrava razina tržišnog natjecanja trebala bi gospodarstvu osigurati odgovarajuću količinu financijskih usluga po cijenama koje pokrivaju sve troškove i inherentne rizike, a istodobno štititi od lokalnih monopola i „too big to fail” problema. U tom pogledu europski regulatorni okvir doprinosi poboljšanju dostupnih alata za odnošenje prema bankama koje su prevelike da bi se dopustilo njihovo propadanje, kako u povoljnim okolnostima, tako i u sanaciji.

 

53. Kako bi SSM i Jedinstveni sanacijski odbor mogli poboljšati svoju suradnju?

Koliko mi je poznato, između njih već postoji aktivna suradnja na svim razinama, uključujući između samih odbora i na tehničkoj razini. Ta su dva tijela sklopila bilateralni memorandum o razumijevanju koji obuhvaća nekoliko područja suradnje te razmjenu informacija, redovitu i na ad hoc osnovi, za svakodnevne aktivnosti i za upravljanje kriznim situacijama. Taj memorandum trebao bi i dalje biti predmet kontinuirane revizije te sam uvjerena da će se suradnja još ojačati, između ostalog, uzimajući u obzir najnovija zakonodavna kretanja kao što je provedba standarda TLAC.

 

54. Paket mjera za smanjenje rizika ESB-u daje mogućnost zanemarivanja izloženosti unutar EU-a pri izračunu ocjena GSV institucije za banku koja je pod njegovom nadležnosti. Vijeće tvrdi da je to opravdano s obzirom na uspostavu jedinstvenog sanacijskog mehanizma. Smatrate li opravdanim takvo smanjenje strogih kapitalnih zahtjeva za najveće europske banke?

Zahvaljujući uspostavi SSM-a i SRM-a sa SRF-om, međudržavne aktivnosti posrnule banke ili banke u poteškoćama znatno će se lakše rješavati unutar bankovne unije u usporedbi s okvirom koji je postojao prije krize. Prekogranične izloženosti unutar bankovne unije stoga više nisu dobar pokazatelj složenosti sanacije.

To je prepoznato u reviziji metode izračuna globalnih sistemski važnih financijskih institucija kojom se nadležnim tijelima omogućuje da to uzmu u obzir. Time se pak sprječavaju svi nepotrebni utjecaji na prekogranične aktivnosti, prekograničnu financijsku integraciju ili diversifikaciju unutar bankovne unije.

Naravno, banke moraju održavati odgovarajuće razine kapitala koje su razmjerne povezanim rizicima.

 

55. Kako ocjenjujete provedbu mehanizma sanacije banaka u EU-u? Smatrate li da bi mogli biti potrebni novi instrumenti? Ako da, koji?

Stvaranjem drugog stupa bankovne unije, s donošenjem Uredbe o SRM-u i Direktive o oporavku i sanaciji banaka, europski okvir za upravljanje krizama znatno je ojačan tijekom posljednjih godina. Njima su uvedeni sanacijski instrumenti, posebice instrument sanacije vlastitim sredstvima, koji će nadležnim tijelima omogućiti urednu sanaciju banaka bez trošenja novca poreznih obveznika. Okvir za sanaciju prvi je put primijenjen u sanaciji banke Banco Popular 2017., kada je Jedinstveni sanacijski odbor (SRB) odlučio primijeniti mjere sanacije, te se pokazao učinkovitim.

 

Općenito gledano, provedba europskog okvira za sanaciju i dalje je u prijelaznoj fazi jer su važni elementi poput izgradnje kapaciteta europskih banaka u pogledu sposobnosti nadoknade gubitaka i dalje u fazi razvoja. Međutim, postoje elementi koji se mogu dodatno poboljšati i uskladiti. To uključuje poboljšanje okvira za ranu intervenciju uklanjanjem preklapanja između nadzornih mjera i mjera rane intervencije, uspostavu okvira za jamčenje likvidnosti banaka koje su izašle iz sanacije, zajednički pristup insolventnosti banaka kroz uspostavu usklađenog administrativnog instrumenta za likvidaciju, pronalaženje načina za rješavanje sporova između zemlje domaćina i zemlje odredišta i uvođenje opće povlastice deponenata. Naposljetku, također u okviru sanacije banaka, postoji potreba za osiguranjem uravnoteženog pristupa interesima zemlje domaćina odnosno odredišta na način kojim se doprinosi daljnjoj integraciji bankovne unije.

 

56. Koje je Vaše mišljenje o aktualnom institucijskom ustroju Europskog odbora za sistemske rizike (ESRB) pod okriljem ESB-a u pogledu njegovih aktualnih postignuća u makrobonitetnom nadzoru? Vidite li sukobe između monetarne politike, makrobonitetne politike i uloge ESB-a u nadzoru?

Osnivanje ESRB-a bilo je odgovor na jednu od ključnih pouka financijske krize koja se odnosi na potrebu za poboljšanim makrobonitetnim nadzorom financijskog sustava kao nove političke funkcije. Od svojeg osnutka 2010. ESRB sudjeluje u oblikovanju makrobonitetne politike u EU-u izdavanjem brojnih preporuka, upozorenja, mišljenja i drugih publikacija o raznim pitanjima financijske stabilnosti povezanih s bankarskim i nebankarskim sektorom u EU-u.

Uključivanjem ESRB-a u okrilje ESB-a razvile su se pozitivne sinergije s obzirom na stručnost i postojeće odgovornosti ESB-a i nacionalnih tijela u makro i mikrobonitetnom nadzoru. Važno je da strukture istodobno budu neovisne u postupku donošenja odluka. Prema mom shvaćanju, Opći odbor ESRB-a i Upravno vijeće ESB-a svoje odluke donose neovisno jedno o drugome, kako je u okviru zakonodavstva EU-a zajamčeno odvajanjem postupaka odlučivanja i tijela.

 

57. Budući da su Direktiva o oporavku i sanaciji banaka (BRRD) i Uredba o jedinstvenom sanacijskom mehanizmu (SRMR) izmijenjene kako bi se integrirala ukupna sposobnost pokrivanja gubitaka (TLAC), što mislite o institucijama koje su „prevelike ili predobro povezane da bi propale”, štednim bankama i uopće o pitanju profitabilnosti bankarskog sektora u EU-u te kakvo je Vaše mišljenje o njegovoj budućnosti ili strukturi u pogledu ispunjavanja potreba realnog gospodarstva i dugoročnog financiranja?

Briga o tome da nijedna banka, bez obzira na veličinu ili povezanost, ne bude prevažna da bi mogla propasti od ključne je važnosti za reforme nakon krize, a znatan napor uložen je u političke mjere za rješavanje tog problema. Ključno je da sanacija banaka bude izvediva i vjerodostojna, bez sistemskih prelijevanja i bez opterećenja za porezne obveznike. Mjere uključuju TLAC, ali nisu ograničene samo na to, važni su i sanacija, nadzor i kapital.

Zahtjevima u okviru TLAC-a pridonosi se tome tako što se stvara dovoljna sposobnost pokrića gubitaka i dokapitalizacije za provedbu uredne sanacije, čime banke postaju pogodne za sanaciju. Globalne sistemski važne banke u europodručju (banke GSV) usklađene su sa zahtjevima TLAC-a koje se temelje na riziku i prijelaznim zahtjevima TLAC-a na osnovi financijske poluge te su sve bliže usklađenosti s opširnim zahtjevima TLAC je već pridonio znatnom povećanju kapaciteta za pokriće gubitaka banaka GSV, a njegova provedba u Europi putem minimalnih zahtjeva za vlastita sredstva i prihvatljive obveze (ili MREL) dodatno će povećati taj kapacitet, što vrijedi i za banke koje ne pripadaju skupini banaka GSV.

TLAC i općenito reforme banaka koje su prevelike da bi se dopustilo njihovo propadanje vjerojatno smanjuju implicitne subvencije bankama, što je željeni učinak. Općenito, svi troškovi koji proizlaze iz tih propisa moraju se odvagnuti u odnosu na važnost zaustavljanja fenomena „preveliki da bi propali”, što će pridonijeti većoj financijskoj stabilnosti te smanjiti vjerojatnost od kriza kao i njihov učinak. Sigurniji i stabilniji bankarski sustav koristan je za stabilno državno financiranje i realno gospodarstvo.

Odbor za financijsku stabilnost početkom ove godine započeo je sveobuhvatnu evaluaciju nakon kriznih reformi uvedenih radi rješavanja problema banaka koje su prevelike da bi se dopustilo njihovo propadanje. Time će se procijeniti djeluju li provedene reforme kako je zamišljeno odnosno smanjuju li se moralni hazard i sistemski rizik povezani sa sistemski važnim bankama. U evaluaciji će se uzeti u obzir i širi učinci na financijski sustav.

 

58. Kako bi se problemi pranja novca, izbjegavanja plaćanja poreza i financiranja terorizma mogli učinkovitije rješavati u cijeloj bankovnoj uniji? Koju bi ulogu u tome trebali imati ESB i jedinstveni nadzorni mehanizam? Koja bi bila najučinkovitija raspodjela zadaća između ESB-a i EBA-e i nacionalnih nadzornih tijela država članica u području nadzora i provedbe okvira za sprečavanje pranja novca?

S rizikom pranja novca, izbjegavanja plaćanja poreza i financiranja terorizma trebamo se suočiti suradnjom različitih tijela u okviru izvršavanja njihovih mandata. Dokaz za to su nedavni slučajevi pranja novca u europskom bankarskom sektoru te post mortem izvješća o tim slučajevima koje je nedavno objavila Komisija.  U tu su svrhu dobrodošle nedavno donesene zakonodavne izmjene Direktive o kapitalnim zahtjevima, pete Direktive o sprečavanju pranja novca i Uredbe o EBA-i, čiji je cilj poboljšanje suradnje među različitim tijelima.

U okviru jedinstvenog nadzornog mehanizma provodi se mikrobonitetni nadzor. Njegova zadaća nije sprečavanje pranja novca odnosno borba protiv financiranja terorizma (SPNFT). Tu odgovornost imaju nacionalni supervizori. Međutim, od ESB-a se očekuje da uzme u obzir rizike od pranja novca i financiranja terorizma, na primjer u postupku nadzorne provjere i ocjene ili pri procjeni primjerenosti članova odbora, jer pitanja u vezi sa sprečavanjem pranja novca i borbom protiv financiranja terorizma mogu imati znatne bonitetne posljedice.

EBA je nedavno stekao važniju ulogu u pružanju pomoći pri koordinaciji i usklađivanju nadzornih pristupa u vezi sa sprečavanjem pranja novca i financiranjem terorizma, što je pozitivna promjena kojom se nastoji osigurati dosljednost nadzora SPNFT-a u cijelom EU-u. Iako ESB, nacionalna nadzorna tijela, nadzorna tijela za SPNFT i EBA imaju različite mandate, važno je da nadzor koji provode sva relevantna tijela bude učinkovit kako bi se ublažili rizici od pranja novca i spriječilo oštećenje banaka, financijskog sustava i šireg gospodarstva.

 

59. U nedavnom slučaju malteške banke Pilatus Bank, ESB se našao pred pravnim preprekama u pogledu povlačenja licencije zajmodavcu nakon što je predsjednik te banke u ožujku uhićen u Sjedinjenim Američkim Državama zbog navodnog pranja novca i bankovnih prijevara. Do kašnjenja je navodno došlo zbog nejasnih pravila i prekomjerne diskrecijske ovlasti nacionalnih nadzornika. Kako ocjenjujete pravni, ali i tehnički kapacitet ESB-a za sprečavanje pranja novca i učinkovito djelovanje u situacijama kao što je ova u budućnosti , a na temelju postojećih bonitetnih ovlasti?

U okviru jedinstvenog nadzornog mehanizma manje značajne institucije, kao što je Pilatus Bank, podliježu izravnom bonitetnom nadzoru nacionalnog nadležnog tijela. Međutim, ESB je odgovoran za izdavanje odobrenja, povlačenje odobrenja i procjenu stjecanja kvalificiranih udjela za sve kreditne institucije jedinstvenog nadzornog mehanizma, prvenstveno na temelju prijedloga nacionalnih nadležnih tijela. Iako relevantna nacionalna tijela imaju nadležnost u pogledu praćenja toga ispunjavaju li banke zahtjeve u vezi sa SPNFT-om, a nacionalna tijela kaznenog progona nadležnost za istragu zločina pranja novca, ESB u svojim bonitetnim procjenama uzima u obzir relevantne informacije i procjene o sprečavanju pranja novca koje su prikupila nacionalna nadležna tijela , uključujući one o povlačenju dozvola, u skladu s primjenjivim pravnim okvirom. U tom se pogledu ESB oslanja na relevantna nacionalna tijela za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma i s njima usko surađuje.

Kao odgovor na nedavne slučajeve pranja novca, u EU-u je poduzeto više pravnih i operativnih inicijativa za jačanje uloge bonitetnih nadzornih tijela, uključujući ESB, kako bi se u obzir uzela problematika pranja novca u okviru provođenja bonitetnog nadzora i ojačala suradnja između bonitetnih nadzornih tijela i nadzornih tijela za SPNFT. Te inicijative uključuju mjere za poboljšanje razmjene informacija među tijelima te koordinaciju i dosljednost bonitetnog nadzora pri suočavanju s izazovima u vezi sa sprečavanjem pranja novca i borbom protiv financiranja terorizma.

 

60. Što mislite na koji će se način, nakon nedavnih skandala u EU-u, rizici povezani s pranjem novca uzeti u obzir pri ocjenjivanju financijske stabilnosti banaka koje provodi ESB? Smatrate li da je potrebno centralizirati nadzor u području borbe protiv pranja novca u EU-u u jednoj agenciji ili mehanizmu te u međuvremenu omogućiti nadležnim tijelima da koriste porezne podatke u svrhu borbe protiv pranja novca?

Nedavna izvješća o navodnom pranju novca u europskom bankarskom sektoru ukazuju na potrebu za daljnjim poboljšanjima okvira za SPNFT. Kako bi se zaštitilo jedinstveno tržište, možda će biti potrebno razmotriti zauzimanje sveeuropskog pristupa jer je sadašnji okvir onoliko učinkovit koliko je učinkovita najslabija nacionalna provedba. U pogledu centralizacije nadzora nad SPNFT-om, primila sam na znanje da se u Komunikaciji Komisije o boljoj provedbi SPNFT-a u EU-a navodi niz mogućnosti koje je potrebno uzeti u obzir, uključujući: (i.) pretvaranje Direktive o sprečavanju pranja novca u Uredbu EU-a radi daljnjeg usklađivanja pravilnika o SPNFT-u, (ii.) dodjelu posebnih zadaća u vezi sa sprečavanjem pranja novca tijelu Unije kako bi se osigurao visokokvalitetan i dosljedan nadzor sprečavanja pranja novca u financijskom sektoru te (iii.) jači koordinacijski mehanizam za potporu prekograničnoj suradnji financijsko-obavještajnih jedinica.

Naposljetku, iako praćenje usklađenosti banaka sa zahtjevima u vezi sa SPNFT-om trenutačno provode nacionalna tijela za sprečavanje pranja novca/financiranja terorizma na razini država članica, ESB bi ipak trebao vrlo ozbiljno shvatiti rizike od pranja novca i financiranja terorizma u kontekstu i nadležnosti svojeg nadzornog mandata. U tom pogledu razmjena informacija s tijelima za bonitetni nadzor i nadzornicima za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma može biti od ključne pomoći ESB-u pri razmatranju rizika od pranja novca u njegovim bonitetnim nadzornim procjenama.

 

61. U usporedbi s europodručjem, SAD ima integriraniji financijski sektor koji je ključan za ublažavanje učinaka negativnih šokova (otpornost). Međutim, globalna financijska kriza ukazala je na otpornu, ali krhku prirodu financijskih mreža: značajke koje čine sustav otpornijim u određenim uvjetima mogu predstavljati značajne izvore sistemskog rizika i nestabilnosti u određenim uvjetima. Je li dublja financijska integracija uvijek u skladu s ciljem financijske stabilnosti? Koji bi trebali biti ciljevi unije tržišta kapitala?

Globalna financijska kriza ukazala je na očit kompromis između financijske integracije i financijske stabilnosti. S jedne strane, integracija financijskog tržišta smanjuje idiosinkrastične rizike koji proizlaze iz slabosti određene države i sektora jačanjem diversifikacije izvora financiranja za realno gospodarstvo i podjelom rizika u svim zemljama. S druge strane, dublja međusobna povezanost može povećati rizik od „zaraze” uzrokovane lokalnim poremećajima, a mali šokovi potencijalno narušavaju normalno funkcioniranje financijskih tržišta. Kriza je ukazala na potrebu za regulacijom i nadzorom kako bi se postigla ravnoteža.

Uz regulatorne i nadzorne reforme te reforme kriznog upravljanja provedene nakon krize, u okviru kojih je u prvom redu došlo do stvaranja bankovne unije i razvoja makrobonitetnog okvira EU-a, unija tržišta kapitala nudi proširenje dobiti od integracije bez ugrožavanja financijske stabilnosti. Program unije tržišta kapitala može imati ključnu ulogu u preoblikovanju financijskog okruženja EU-a i nadzorne strukture kada je riječ o izazovima povezanima s Brexitom. Njegovi glavni ciljevi uključuju veću diversifikaciju izvora financiranja europskih nefinancijskih društava i jačanje prekogranične dimenzije ulaganja unutar EU-a. Time bi se povećala otpornost financijskog sustava na specifične rizike povezane s pojedinim zemljama i sektorima, stvorile potencijalne socijalne dobiti podjelom rizika među državama te povećao neometan prijenos monetarne politike. Unijom tržišta kapitala nastoji se povećati prekogranično financiranje vlasničkim kapitalom i uzajamno vlasništvo nad imovinom u europodručju/EU-u, čime će se u zemljama pojačati privatni mehanizmi podjele rizika te pospješiti rast potrošnje. Konačno, unija tržišta kapitala omogućuje otporne oblike prekogranične integracije putem izravnih stranih ulaganja, stranog kapitala i dužničkih vrijednosnih papira s duljim dospijećem.

Pozdravljam dosadašnji napredak u poboljšanju europskih tržišta kapitala. Međutim, posao još nije dovršen. Daljnji napredak prema integriranijim tržištima kapitala u EU-u trebao bi uključivati odgovarajuće propise i makrobonitetni pristup za nebankarski financijski sektor kako bi se osigurala financijska stabilnost. U konačnici bi istinski integrirana unija tržišta kapitala trebala biti popraćena jedinstvenim nadzornim okvirom.

 

62. Što mislite o izvješću MMF-a iz 2012. pod nazivom „The Chicago Plan Revisited” („Preispitivanje čikaškog plana”) autora J. Benesa i M. Kumhofa i izvornoj ideji iz tog izvješća? Smatrate li da bi se predloženim bankovnim reformama pridonijelo smanjenju nedostataka sustava?

Radni dokument MMF-a koji spominjete bavi se takozvanim „čikaškim planom” koji je prvi predložio profesor Henry Simons sa Sveučilišta u Chicagu nakon Velike depresije. Ključni elementi tog plana, poznatog i kao „usko bankarstvo”, dvojaki su: kao prvo, od banaka bi se trebalo zahtijevati da za 100 % svojih depozita jamče državnim vrijednosnim papirima i drugo, banke nove zajmove trebale moći financirati samo zadržavanjem dobiti ili zaduživanjem izravno od vlade.

Zagovornici tog modela tvrde da bi se time ukinula opasnost masovnog podizanja bankovnih depozita, osigurala državna kontrola nad kreditnim ciklusom sprječavanjem privatnih banaka da kontroliraju opskrbu monetarnim agregatom te smanjili državni i privatni dug. Osobno ne vjerujem da je takav plan potreban ni poželjan. Nisam uvjerena da je ukidanje uloge privatnih banaka u ponudi monetarnog agregata dobra ideja jer ne postoji jamstvo da će vlade u globalu obaviti bolji posao u pogledu financiranja realnog gospodarstva. Nadalje, ako banke budu suočene s takvim ozbiljnim ograničenjima u pogledu mogućnosti kreditiranja, za očekivati je da će privatni kredit brzo migrirati u neregulirane dijelove financijskog sustava s nepoznatim posljedicama.

Deset godina nakon financijske krize banke su sveukupno znatno sigurnije nego prije. Banke su danas obvezne imati veći i kvalitetniji kapital nego prije krize. Od njih se očekuje da imaju znatne rezerve likvidne imovine visoke kvalitete kako bi mogle ispuniti svoje obveze čak i kada tržišta ne funkcioniraju. Ostvarili smo velik napredak u rješavanju fenomena banaka koje su prevelike da bi se dopustilo njihovo propadanje, posebno time što se od banaka zahtijeva da izdaju dužničke instrumente koji mogu pretrpjeti gubitke i biti pretvoreni u vlasnički kapital u slučaju propasti, čime se smanjuju rizici za porezne obveznike. Nadalje, uporabom makrobonitetnih alata dodatno možemo ojačati otpornost financijskog sustava, prilagoditi zahtjeve cikličkim promjenama u financijskim uvjetima i ukloniti strukturne sistemske rizike na određenim tržištima ili zemljopisnim područjima.

Trenutačno bi naglasak trebao biti na cjelovitoj, pravovremenoj i dosljednoj provedbi financijskih reformi nakon krize. Prije započinjanja daljnjih dalekosežnih promjena trebali bismo provesti stroge evaluacije tih reformi kako bismo se pobrinuli da funkcioniraju kako je predviđeno.

 

63. Velik broj privatnih obveznica i obveznica javnog sektora u Europi ima negativan prinos. Utječe li to na financijsku stabilnosti i, u slučaju da je tako, kako riješiti taj problem?

Vrlo velik udio državnih obveznica s visokim rejtingom i znatan udio nefinancijskih korporativnih obveznica trguje s negativnim prinosima. To se odnosi čak i na obveznice s vrlo dugim dospijećima. Iako se jednostavnijim uvjetima financiranja može pomoći u podupiranju makroekonomskog okruženja i doprinijeti financijskoj stabilnosti, to podrazumijeva i neke rizike za financijsku stabilnost koje je potrebno pomno pratiti.

Prvo, s obzirom na to da negativni prinosi na obveznice znače jednostavne uvjete financiranja za izdavatelja tih obveznica, takvi bi izdavatelji mogli biti skloniji preuzimanju dodatnog rizika ili financijske poluge, što bi se u različitim okolnostima moglo smatrati prekomjernim. U mjeri u kojoj prinosi na državne obveznice služe i kao referentna vrijednost za bankovne kredite, ti se rizici mogu odnositi na širi skup zajmoprimaca izvan tržišta korporativnih i državnih obveznica.

Drugi je učinak aprecijacija vrijednosti imovine, kao što su cijene stambenih i poslovnih nekretnina, što se može povezati s negativnim prinosom na obveznice jer ulagači shodno tome prilagođavaju svoje portfelje. Veće kamatne stope znače da sposobnost otplate dužnika i vrijednost kolaterala mogu biti niže. Time bi se mogao povećati kreditni rizik portfelja vjerovnika, uključujući banke.

Naposljetku, okruženje negativnog prinosa utječe na ulagače u obveznice. Trajno slab dohodak od ulaganja predstavlja izazov za industriju osiguranja i mirovinske fondove jer u velikoj mjeri ulažu u obveznice s niskim prinosom i ostalu imovinu s fiksnim prinosom. Prosječni prinos njihovih portfelja posljednjih se godina znatno smanjio. Vjerojatno će se dodatno smanjivati jer će starije obveznice s većim prinosom s vremenom dospjeti te će se zamijeniti novijima s nižim prinosom. Kako bi se zadržala određena razina profitabilnosti, neki od tih ulagača povećavaju iznos kreditnog rizika i trajanje rizika u svojim portfeljima.

Sa svim bi se tim rizicima trebalo suočiti kombinacijom odgovarajućih nadzornih aktivnosti, uključujući mikro i makrobonitetne politike prilagođene različitim rizicima, i to u različitim dijelovima financijskog sustava.

 

64. Koje je Vaše mišljenje o sprečavanju sukoba interesa u vezi s ESB-om? Jesu li potrebne promjene kako bi se osigurala neovisnost financijskog sektora od ESB-a?

ESB-u su povjerene zadaće koje su u javnom interesu. Članovi njegovih tijela za donošenje odluka i osoblje ESB-a trebali bi stoga slijediti najviše etičke standarde, ne samo kako bi se izbjegli sukobi interesa, već i kako bi se osigurali neovisnost, integritet, odgovornost i transparentnost.

Moj je dojam da je ESB uspostavio pouzdane mjere kojima se jamči integritet, uzimajući u obzir preporuke i prijedloge Europskog parlamenta, kao i Europskog ombudsmana i nevladinih organizacija kao što je Transparency International.  Nedavno objavljeni jedinstveni kodeks ponašanja vrijedi ne samo za visoke dužnosnike s ugovorom o radu u ESB-u, već i za članove osoblja koje su imenovale države članice u skladu s nacionalnim pravilima. On sadrži posebna pravila za upravljanje sukobima interesa i njihovo izbjegavanje kada je riječ o aktivnostima nakon prestanka rada u ESB-u, privatnim financijskim transakcijama i odnosima s interesnim skupinama, kao i mjerama za rješavanje slučajeva nepridržavanja pravila i obvezi objave izjava o financijskim interesima. Nadalje, Etički okvir za osoblje ESB-a usredotočen je na upravljanje sukobima interesa.

ESB ima i posebne okvire i prakse za jamčenje svoje neovisnosti od financijskog sektora, kako za svoje redovite, strukturirane sastanke, tako i za bilateralne susrete. Za redovite strukturirane sastanke s financijskim (i nefinancijskim) sektorom u kontekstu dijaloga na visokoj razini ili u okviru kontaktnih skupina na tržištu to podrazumijeva odredbe o transparentnosti, dobrom upravljanju, etičkom ponašanju i integritetu. Napominjem da su informacije o osnivanju skupina, o kriterijima odabira članova i o njihovim sastancima objavljene na mrežnim stranicama ESB-a. Slično tome, ESB također ima poseban niz pravila kojima se jamče integritet, transparentnost i odgovornost bilateralnih sastanaka između dužnosnika na visokoj razini ESB-a i predstavnika financijskih tržišta te se informacije o tim sastancima također u pravilu nalaze u objavljenim kalendarima sastanaka dužnosnika.

Naravno, uvijek treba biti i na oprezu i pobrinuti se za to da ti okviri na odgovarajući način odražavaju najnoviji razvoj događaja i najbolje prakse.

 

D. Rad ESB-a te demokratska odgovornost i transparentnost

65. Kako ćete Vi osobno pristupiti socijalnom dijalogu u ESB-u? Kakvo je Vaše stajalište o tome što se propisi o osoblju EU-a i uvjeti zapošljavanja u institucijama EU-a, kao i njemačko radno pravo ne primjenjuju na osoblje ESB-a zbog jedinstvenog neovisnog statusa ESB-a?

ESB ima uspostavljen sveobuhvatan okvir za savjetovanje i razmjenu informacija s predstavnicima osoblja (izabrani odbor osoblja i priznati sindikat, IPSO). Njime su predviđeni redoviti sastanci predsjednika ili njegovih predstavnika i predstavnika osoblja. Nadalje, glavni službenik koji upravlja administrativnim službama i koji odgovora izvršnom odboru preko predsjednika, ima ključnu ulogu u socijalnom dijalogu u ESB-u, kao i odjel za ljudske resurse ESB-a. Sa zadovoljstvom očekujem sastanak sa svim članovima osoblja ESB-a i njihovim izabranim predstavnicima jer ću tada imati priliku čuti više o pitanjima koja ih zabrinjavaju.

Iako sam svjesna da osoblje ESB-a izravno ne podliježe vanjskim propisima o zapošljavanju i radu, ESB uvjete zapošljavanja utvrđuje na temelju primarnog prava Unije. ESB je obvezan primjenjivati opća zakonska načela zajednička državama članicama, opća načela prava Europske unije, kao i pravila sadržana u uredbama i direktivama EU-a o socijalnoj politici upućenima državama članicama. Nadalje, Povelja o temeljnim pravima odnosi se na sve europske institucije.

Konačno, uvjeti zapošljavanja ESB-a i njihova provedba u pojedinačnim slučajevima podliježu sudskom preispitivanju Suda Europske unije.

 

66. Smatrate li da je potrebno predvidjeti mehanizme za praćenje i preispitivanje ponašanja i prikladnosti članova Upravnog vijeća ESB-a na razini EU-a?

Kao središnja banka i nadzornik banaka europodručja, ESB bi trebao težiti najvišim standardima dobrog poslovnog ponašanja i dobrog upravljanja kako bi zaštitio svoj ugled i neovisnost.

Upoznata sam s time da je nedavno donesen jedinstveni kodeks ponašanja za visoke dužnosnike ESB-a s ciljem postavljanja strogih standarda u područjima dobrog poslovnog ponašanja i dobrog upravljanja. Njime je uvedena obveza prema kojoj svi članovi Upravnog vijeća, Izvršnog odbora i Nadzornog odbora moraju objavljivati godišnje izjave o financijskim interesima, čime se poštuju zahtjevi Europskog parlamenta i nevladinih organizacija te preporuke Europskog ombudsmana.

 

Te izjave o interesima pružaju potpunu transparentnost osobnih, profesionalnih i financijskih interesa. Ne postoji granica ispod koje je dopušteno nepodnošenje izjave o financijskim interesima, a ESB je naglasio da, u odnosu na sve ostale institucije EU-a, primjenjuje najstroža pravila praćenja koja se odnose na financijski holding i financijske transakcije. Transparentnost u pogledu interesa visokih dužnosnika dopunjuje se objavljivanjem kalendara njihovih mjesečnih sastanaka.

Smatram da se svim tim pravilima pružaju dostatna jamstva za osiguravanje dobrog poslovnog ponašanja.

 

67. Europski parlament ima važnu ulogu u pogledu poslovne odgovornosti ESB-a. Koje zaključke izvodite iz usporedbe s drugim jurisdikcijama (npr. Kongres SAD-a/Fed u odnosu na Europski parlament/ESB-a odnosno u odnosu na britanski parlament/Bank of England)?

Načelo neovisnosti središnje banke pogodovalo je središnjim bankama diljem svijeta, uključujući ESB, a to je vidljivo iz čvrstog, empirijski dobro utemeljenog, odnosa između neovisnosti i održavanja stabilnosti cijena. No, neupitna neovisnost središnje banke samo je jedna strana medalje. Druga je strana velika odgovornost središnje banke: njome se jača vjerodostojnost središnje banke pružanjem veće potpore njezinim politikama i jačanjem povjerenja u instituciju.

Stoga je jamčenje snažnog odnosa poslovne odgovornosti stalan izazov za središnje banke i relevantne parlamente. Proteklih godina ESB i Europski parlament nastojali su se nositi s tim izazovom razvojem mehanizama odgovornosti koji su vrlo slični mehanizmima u drugim velikim središnjim bankama u razvijenim gospodarstvima. Na primjer, predsjednik Vijeća guvernera savezne pričuve četiri puta izlazi pred Kongres (dvaput u Senatu i dvaput u Zastupničkom domu). Predsjednik ESB-a pet se puta godišnje izlazi pred Europski parlament (četiri puta na sastancima Odbora ECON i jednom na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta).

Ipak, umjesto kopiranja praksi drugih jurisdikcija, smatram da je najvažnije da uvjeti koji se odnose na jamčenje odgovornosti ESB-a ostaju razmjerni njegovim zadaćama i nadležnostima te da se, ako i gdje je to potrebno, nastave razvijati zajedno s institucijom i zahtjevom građana za iskazivanjem odgovornosti, oslanjajući se na okvir Ugovora i uz potpuno poštovanje načela neovisnosti središnje banke. Na temelju postojećeg odnosa bit će važno, i u vlastitom interesu ESB-a, osigurati nastavak plodonosnog dijaloga između dviju institucija, čime će se ESB-u pružiti prilika da obrazloži svoje odluke, a Europskom parlamentu da provodi nadzor politika ESB-a. Tim učinkovitim dijalogom dodatno se poboljšava opće razumijevanje politika ESB-a što dovodi do boljih gospodarskih rezultata. Istraživanjem MMF-a utvrđeno je da su gospodarstva otpornija kada je njihova monetarna politika pouzdanija i kada njihove neovisne središnje banke jasno komuniciraju.

 

68. Što mislite o monetarnom dijalogu između Europskog parlamenta i predsjednika ESB-a? Koje bi mjere i buduće reforme po Vašem mišljenju poboljšale demokratsku odgovornost ESB-a prema Europskom parlamentu?

Vjerujem u dijalog i razmjenu mišljenja. Pozdravljam činjenicu da su tijekom godina ESB i Europski parlament razvili prakse jamčenja odgovornosti koje ne samo da odražavaju zahtjeve iz Ugovora, već su ih i nadmašile te se njima u potpunosti poštuje načelo neovisnosti središnje banke sadržano u Ugovoru.

Na primjer, na temelju zahtjeva iz Ugovora koji se odnose na objavljivanje godišnjeg izvješća ESB-a, Europski parlament sada donosi godišnju rezoluciju o tom izvješću, a sljedeće godine ESB objavljuje povratne informacije o rezoluciji, čime se potiče istinski dijalog između dviju institucija. Rezolucija Europskog parlamenta i dalje je važan doprinos radu ESB-a jer sadrži stajališta predstavnika europskih građana o aktivnostima i politikama ESB-a.

Nadalje, saslušanja predsjednika ESB-a u Europskom parlamentu pokazala su se kao ključni forum za raspravu o učinkovitosti ESB-a, čime se građanima omogućuje da oblikuju svoje stajalište o spremnosti i sposobnosti središnje banke da ostvari svoje ciljeve. Nadalje, ad hoc saslušanjima s članovima Izvršnog odbora ESB-a, koja je zatražio Europski parlament, pružila se mogućnost usredotočene rasprave o ključnim pitanjima. Povrh tih razmjena mišljenja, pismenim pitanjima koja su postavili zastupnici EP-a i odgovorima predsjednika ESB-a proširen je dijalog između dviju institucija izvan granica fizičkih sastanaka te je bilo moguće posvetiti pozornost pitanjima koja su bila posebno relevantna za određene regije ili su vrlo tehničke prirode.

Konačno, dodjela novih nadzornih zadaća ESB-u 2014. bila je popraćena posebnim mehanizmima za polaganje odgovornosti u pogledu te nove zadaće. U skladu s Ugovorom i Uredbom o jedinstvenom nadzornom mehanizmu, međuinstitucijskim sporazumom između Europskog parlamenta i ESB-a utvrđuju se vrlo specifični kanali provjere odgovornosti kako bi se osiguralo da parlamentarni zastupnici mogu pratiti nadzornu funkciju ESB-a te su se ti kanali u velikoj mjeri koristili tijekom posljednjih pet godina.

Na temelju tog pozitivnog iskustva moguće je dodatno ojačati dijalog između ESB-a i Europskog parlamenta, uz potpuno poštovanje neovisnosti ESB-a i uloge Europskog parlamenta. Kao glavna direktorica MMF-a poticala sam prakse  transparentnosti te institucije i njezinu spremnost na interakciju s najširom mogućom publikom. Europski parlament, a posebice Odbor ECON, mogu u budućnosti biti ključni forum za osiguravanje transparentnosti ESB-a i uspostavu otvorenog, uspješnog dijaloga sa širim krugom dionika, donositeljima politika i europskim građanima.

 

69. Što bi ESB mogao konkretno učiniti kako bi u budućnosti imali kandidatkinje za vodeća mjesta u ESB-u i kako bi se općenito poboljšala rodna raznolikost u ESB-u? Kako Vi osobno namjeravate poboljšati rodnu ravnotežu unutar ESB-a? Kada očekujete prve rezultate svog djelovanja u tom pogledu?

Rasprava o rodnoj ravnoteži posljednjih godina zauzima sve važnije mjesto na dnevnom redu središnjih banaka te je prioritet strateškog plana MMF-a i ESB-a. Važno je iskoristiti taj zamah kako bismo nastavili raditi u skladu s postojećim inicijativama te kako bi se ostvario napredak u tom pogledu.

Izazov postizanja rodne ravnopravnosti vrlo je složen i ne postoji jedinstven pristup za uklanjanje rodno uvjetovanih razlika. Međutim, znamo da postoji niz instrumenata koji su se pokazali učinkovitima. To uključuje ciljane mjere i praćenje napretka u ciklusu upravljanja talentima – od zapošljavanja do promicanja – kako bi se smanjila pristranost i stvorili ravnopravni uvjeti zapošljavanja i rada; stratešku upotrebu podataka, uključujući vanjsko određivanje referentnih vrijednosti; širu promjenu predodžbe o sektoru financijskih usluga kako bi postao privlačniji ženama i suradnju s muškarcima koji podržavaju veću zastupljenost žena na vodećim položajima.

Kako bi se postigli rezultati u pogledu raznolikosti i uključenosti, kulturna promjena i promjena u ponašanju moraju se odigrati na svim razinama: od svih članova osoblja i uprave do vodstva organizacije, kao što je bio slučaj u MMF-u koji se suočavao sa sličnim izazovima kao i ESB. Uvjerena sam da ESB može ostvariti značajna daljnja poboljšanja u pogledu rodne ravnoteže i raznolikosti osoblja u odnosu na nekoliko drugih parametara.

 

70. Koja su moguća poboljšanja u pogledu odgovornosti ESB-a prema Revizorskom sudu kada je riječ o operativnoj učinkovitosti? Prema Vama, koja je granica mandata Revizorskog suda? Smatrate li da bi se mandat Revizorskog suda trebao tumačiti na što širi način, uključujući pristup svim relevantnim dokumentima?

Revizorski sud važan je element institucionalnog ustroja Unije, a njegovi savjeti iz vanjske perspektive često pomažu da se nanovo sagledaju ustaljeni procesi i zadrži inovativni pristup. Stoga u potpunosti podržavam njegov rad za koji je potreban pristup svim dokumentima relevantnima u okviru mandata Revizorskog suda.

Revizorskom sudu dodijeljen je u primarnom pravu poseban revizijski mandat koji je usmjeren na operativnu učinkovitost upravljanja ESB-a. ESB od Revizorskog suda dobiva ocjenu o optimalnom odnosu između upotrijebljenih sredstava i postignutih ciljeva. S druge strane, ocjenjivanje sadržaja i prikladnosti bitnih odluka bilo bi izvan ciljanog mandata Revizorskog suda, čime se štiti neovisnost ESB-a.

 

71. Smatrate li da bi ESB trebao interno primjenjivati standarde nove Direktive o zaštiti osoba koje podnose prijave o povredama prava Unije? Kada očekujete da će ESB uvesti posebne postupke za zaštitu zviždača?

Iako sam upoznata s time da u ESB-u postoje unutarnji i vanjski kanali za zviždače,

jednako tako sam svjesna da ima prostora za poboljšanje.

Obaviještena sam da je Izvršni odbor ESB-a utvrdio unaprjeđenje okvira za zviždače kao jedan od svojih strateških prioriteta za razdoblje 2018. – 2020. Time će se ESB-u pružiti prilika da pažljivo razmotri norme utvrđene relevantnim pravnim aktima kao što je nova Direktiva o zviždačima Europskog parlamenta iz travnja 2019. u kojoj se predlažu zajednički minimalni standardi za zaštitu zviždača, kao i ostale najbolje prakse, politike i postupci relevantnih usporedivih institucija te preporuke Europskog nadzornika za zaštitu podataka i Europskog parlamenta.

Smatram da je od ključne važnosti da svaka institucija ima uspostavljen čvrst okvir kojim se nude odgovarajući kanali za podnošenje prijava i odgovarajuća zaštita zviždača. U samom je interesu ESB-a da ima takav okvir i da uspostavi takve postupke, ne samo iz čiste perspektive upravljanja rizicima, već i radi poticanja i usađivanja kulture i stvaranja radnog okruženja u kojem je nedvojbeno jasno da se istupanje ne samo potiče, već i očekuje radi konačne koristi i zdravlja institucije i njezina osoblja.

 

72. Što mislite o činjenici da je Vijeće ranije zanemarilo mišljenje Europskog parlamenta o imenovanju člana Izvršnog odbora ESB-a?

Izuzetno cijenim ulogu Europskog parlamenta kao tijela koje izravno zastupa građane EU-a, uključujući pri provjeri kandidata za članove Izvršnog odbora ESB-a u okviru mišljenja koje pruža, a koje je predviđeno primarnim zakonodavstvom EU-a. S obzirom na navedeno, nije na meni da komentiram međuinstitucijske odnose Vijeća i Europskog parlamenta.

 

73. Hoćete li prihvatiti svoje imenovanje na mjesto predsjednice ESB-a ako Europski parlament bude glasovao protiv toga?

Čast mi je što su me članovi Europskog vijeća smatrali primjerenim kandidatom za mjesto predsjednice ESB-a te što je Vijeće za ekonomske i financijske poslove donijelo preporuku o mojem imenovanju. Osobno smatram mišljenje Europskog parlamenta ključnim korakom u postupku imenovanja predsjednika ESB-a kojim se postavljaju temelji za odnos podnošenja odgovornosti između ESB-a i Europskog parlamenta pun povjerenja. Stoga se iskreno nadam da će Parlament dati pozitivno mišljenje o preporuci Vijeća.

 

74. U odnosu na njegovu ulogu predstavnika europodručja u međunarodnim tijelima, koje bi mjere ESB mogao poduzeti kako bi poboljšao svoju odgovornost prema Europskom parlamentu? Kako je moguće pomiriti potrebe usporedivosti i zajedničkih globalnih standarda s potrebom da se prepoznaju specifičnosti obrazaca financiranja u različitim blokovima i njihove posebne potrebe za financiranjem?

Razina ekonomske međupovezanosti na globalnoj razini iziskuje snažnu suradnju. Unatoč vrlo različitim zemljama, kulturama i sustavima na globalnoj razini, globalna financijska kriza pokazala je da je međunarodna politička suradnja bitna za očuvanje financijske stabilnosti i održivog gospodarskog rasta. Za postizanje takve suradnje potrebne su institucije i forumi u kojima zemlje kroz nekonfliktni dijalog mogu izgraditi povjerenje i uspostaviti uzajamno poštovanje. Imala sam čast voditi MMF koji je imao aktivnu ulogu u poticanju globalnog dijaloga i suradnje, podupirući tako gospodarski rast i obeshrabrujući politike kojima bi se naštetilo blagostanju.

ESB je važna i pouzdana institucija kada je riječ o međunarodnim gospodarskim i financijskim pitanjima. Njegova suradnja s međunarodnim institucijama i međunarodnim forumima doprinosi promicanju suradnje i boljeg donošenja politika na globalnoj razini. Osobno sam uvijek cijenila dodanu vrijednost kojom je ESB doprinosio radu MMF-a zahvaljujući svome promatračkom statusu.

Sudjelovanje ESB-a u međunarodnim institucijama i forumima provodi se u skladu s uvjetima utvrđenima u Statutu Europskog sustava središnjih banaka i ESB-a. Stoga su sve te aktivnosti podložne redovitim provjerama odgovornosti. Nadalje, pozdravljam činjenicu da je ESB objavio popis međunarodnih foruma u kojima sudjeluje te da je izrazio spremnost da obavijesti Europski parlament i Odbor ECON o svojim stajalištima na međunarodnim forumima.

 

75. Ranije je ESB pokrenuo inicijative kao što su AnaCredit i Europska inicijativa za raspodjelu duga. Kako vidite ulogu ESB-a u takvim inicijativama i gdje je prema Vama granica u odnosu na ovlasti zakonodavca?

Kao monetarnoj uniji, europodručju je potrebna učinkovita infrastruktura financijskog tržišta. Zbog toga su ESB-u i Eurosustavu dane jasne ovlasti u Ugovoru i Statutu ESSB-a u pogledu infrastruktura financijskog tržišta. Osim toga, za ESB je od ključnog interesa da dobije sve podatke potrebne za izvršenje njegovih zadaća, kako je utvrđeno u Ugovoru. U skladu s tim, Statutom se od ESB-a zahtijeva da, uz pomoć nacionalnih središnjih banaka, prikuplja statističke podatke koji su potrebni za izvršavanje tih zadaća. Mandat ESB-a stoga omogućuje poduzimanje regulatornih inicijativa u posebnim područjima kao što su statistički podaci i platni sustavi.

Kada ESB provodi takve inicijative, potrebno je zajamčiti da u potpunosti poštuje ovlasti zakonodavca i da djeluje u uskoj suradnji sa zakonodavcem. Ugovorom o funkcioniranju Europske unije predviđa se da ESB, Europski parlament i Vijeće dijele nadležnost u pogledu donošenja mjera za izradu statistika. Na snazi je memorandum kojim se jasno definiraju odgovornosti ESB-a i Eurostata u pogledu izrade gospodarskih i financijskih statistika na razini EU-a. Ranije je inicijativa Eurosustava bila nužna osnova zahvaljujući kojoj je Europska unija mogla uvesti relevantne pravne zahtjeve kao što su Uredba o jedinstvenom području plaćanja u eurima ili Uredba o središnjim depozitorijima vrijednosnih papira.

Važno je da ESB nastavi razvijati te inicijative otvoreno i uz potpunu transparentnost saslušavajući prvo dionike u okviru javnih savjetovanja i djelujući jedino na toj osnovi. Time se građanima EU-a, sudionicima na tržištu i drugim dionicima omogućuje da izraze svoje mišljenje o novim propisima koje će razviti ESB. Time se ne jamči samo transparentnost, već se ESB-u pruža prilika da iskoristi cjelokupno znanje i uvide zainteresiranih strana i tako doprinese boljem donošenju politika.

 

76. Smatrate li da biste Vi ili drugi viši dužnosnici ESB-a trebali sudjelovati u „Skupini tridesetorice” u kojoj sudjeluju guverneri središnjih banaka i čelnici financijske industrije ili sličnim skupinama ili udruženjima?

Kako bismo zadaćama pristupili otvorena uma i isto ih tako izvršili, uzimajući u obzir različite perspektive i učeći iz njih, nužna je razmjena mišljenja sa širokim rasponom dionika. Skupinu tridesetorice čine istaknuti pojedinci koji dolaze iz različitih sredina i  svjetonazora te smatram da bi razmjene mišljenja s njima bile intelektualno poticajne i korisne za ESB.

Smatram da je važno da službenici ESB-a budu potpuno transparentni u pogledu svojih interakcija i da se vode čvrstim okvirom dobrog upravljanja s odgovarajućim mehanizmima zaštite.

U potpunosti podupirem praksu ESB-a o podjeli informacija o sudjelovanju na događanjima koja su organizirale takve skupine ili udruženja prije i nakon događanja te da potiče organizatore događanja da se pobrinu za visoku razinu transparentnosti u pogledu sudionika i tema rasprave.

Upoznata sam s time da je ESB uspostavio stroge zaštitne mehanizme za interakciju s interesnim skupinama, a posebno sa sudionicima na financijskim tržištima. Oni su dio Kodeksa ponašanja za visoke dužnosnike i kao takvi primjenjivi su na sve članove Upravnog vijeća, Izvršnog odbora i Nadzornog odbora.

 

 

POSTUPAK U NADLEŽNOM ODBORU

Naslov

Imenovanje predsjednika Europske središnje banke

Referentni dokumenti

N9-0023/2019 – C9-0048/2019 – 2019/0810(NLE)

Datum savjetovanja / zahtjeva za odobrenje

16.7.2019

 

 

 

Nadležni odbor

 Datum objave na plenarnoj sjednici

ECON

18.7.2019

 

 

 

Izvjestitelji

 Datum imenovanja

Roberto Gualtieri

18.7.2019

 

 

 

Razmatranje u odboru

4.9.2019

 

 

 

Datum usvajanja

4.9.2019

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

37

11

4

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Gunnar Beck, Stefan Berger, Gilles Boyer, Cristian-Silviu Buşoi, Derk Jan Eppink, Engin Eroglu, Markus Ferber, Jonás Fernández, Frances Fitzgerald, José Manuel García-Margallo y Marfil, Luis Garicano, Sven Giegold, Neena Gill, Valentino Grant, José Gusmão, Enikő Győri, Eero Heinäluoma, Danuta Maria Hübner, Stasys Jakeliūnas, Herve Juvin, Othmar Karas, Billy Kelleher, Ondřej Kovařík, Georgios Kyrtsos, Aušra Maldeikienė, Costas Mavrides, Csaba Molnár, Luděk Niedermayer, Piernicola Pedicini, Dragoş Pîslaru, Luisa Porritt, Jake Pugh, Evelyn Regner, Antonio Maria Rinaldi, Alfred Sant, Joachim Schuster, Pedro Silva Pereira, Ernest Urtasun, Inese Vaidere, Johan Van Overtveldt, Stéphanie Yon-Courtin, Marco Zanni

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Gerolf Annemans, Manon Aubry, Carmen Avram, Niels Fuglsang, Eugen Jurzyca, Margarida Marques, Siegfried Mureşan, Ville Niinistö, Irene Tinagli

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Alice Kuhnke

Datum podnošenja

9.9.2019

 

 

 

 

 

 

 

[1] SL C 235, 12.7.2019., str. 1.

Posljednje ažuriranje: 13. rujna 2019.Pravna napomena