IZVJEŠĆE o provedbi zajedničke sigurnosne i obrambene politike – godišnje izvješće
18.12.2019 - (2019/2136(INI))
Odbor za vanjske poslove
Izvjestitelj: David McAllister
PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
o provedbi zajedničke sigurnosne i obrambene politike – godišnje izvješće
Europski parlament,
– uzimajući u obzir godišnje izvješće Vijeća Europskom parlamentu o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici,
– uzimajući u obzir glavu V. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),
– uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda i Helsinški završni akt Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) iz 1975.,
– uzimajući u obzir Sjevernoatlantski ugovor iz 1949. i zajedničku deklaraciju o suradnji EU-a i NATO-a od 10. srpnja 2018.,
– uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o političkoj odgovornosti[1],
– uzimajući u obzir globalnu strategiju Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku iz 2016.,
– uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 7. lipnja 2017. naslovljenu „Strateški pristup otpornosti u vanjskom djelovanju EU-a” (JOIN(2017)0021),
– uzimajući u obzir Izjavu iz Sofije od 17. svibnja 2018. i zaključke Vijeća o proširenju i stabilizaciji te procesu pridruživanja od 18. i 26. lipnja 2019.,
– uzimajući u obzir Rezoluciju A/RES70/1 Opće skupštine Ujedinjenih naroda pod nazivom „Promijeniti svijet: program održivog razvoja do 2030.” od 25. rujna 2015.,
– uzimajući u obzir Rezoluciju br. 1325 Vijeća sigurnosti UN-a kojom je 2000. uspostavljen Program za žene, mir i sigurnost,
– uzimajući u obzir svoju preporuku od 15. studenoga 2017. Vijeću, Komisiji i Europskoj službi za vanjsko djelovanje (ESVD) o Istočnom partnerstvu uoči sastanka na vrhu u studenome 2017.[2],
– uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A9-0054/2019),
A. budući da Parlament ima dužnost i odgovornost da provodi demokratski nadzor nad zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom (ZVSP) i zajedničkom sigurnosnom i obrambenom politikom (ZSOP) te bi trebao steći potrebna i djelotvorna sredstva za izvršavanje te uloge;
B. budući da vanjsko djelovanje EU-a izravno utječe na dobrobit njegovih građana, u EU-u i izvan njega, i nastoji zajamčiti sigurnost i stabilnost uz promicanje europskih vrijednosti slobode, demokracije, ravnopravnosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava; budući da vjerodostojnost Europske unije kao globalnog aktera za mir i sigurnost počiva na njezinu praktičnom pridržavanju svojih vrijednosti, te da je stoga vanjska politika koja se vodi vrijednostima u izravnom interesu Unije;
C. budući da Europska unija svoje temeljne vrijednosti može promicati samo pod uvjetom da se one štite i poštuju u svim državama članicama;
D. budući da trenutačno svjedočimo povlačenju tradicionalnih partnera sa svjetske pozornice, povećanju pritiska na multilateralnu suradnju i institucije te porastu samouvjerenosti regionalnih sila;
E. budući da se strateško okružje Unije već neko vrijeme pogoršava, što znači da je potreba za snažnijom Europom koja u pogledu svojih vanjskih odnosa djeluje na jedinstven način hitnija nego ikad prije kako bi se suočila s brojnim izazovima koji izravno ili neizravno utječu na sigurnost njezinih država članica i građana; budući da pitanja koja utječu na sigurnost građana EU-a uključuju: oružane sukobe na istočnim i južnim granicama europskog kontinenta i nestabilne države; terorizam te posebno džihadizam, kibernapade i kampanje dezinformiranja; strano uplitanje u europske političke i izborne postupke; širenje oružja za masovno uništenje i dovođenje u pitanje sporazuma o neširenju oružja; pogoršanje regionalnih sukoba koji su doveli do prisilnog raseljavanja i nekontroliranih migracijskih tokova; napetosti u opskrbi država članica energijom; natjecanje u pogledu prirodnih resursa, energetska ovisnost i energetska sigurnost; porast organiziranog kriminala na granicama i u Europi; slabljenje napora u pogledu razoružanja; klimatske promjene;
F. budući da je džihadizam danas jedan od glavnih sigurnosnih izazova za javnu sigurnost u EU-u te da zahtijeva brz, odlučan i koordiniran odgovor, i na unutarnjem i na vanjskom planu;
G. budući da se nijedna država članica ne može sama suočiti s bilo kojim od izazova s kojima se suočavaju europski kontinent i njegovo blisko okružje; budući da se treba poštovati i jamčiti načelo ravnopravnosti država članica u oblikovanju vanjske i sigurnosne politike i djelovanja EU-a; budući da bi trebalo poštovati ovlasti nacionalnih parlamenata u području vlastite vanjske i sigurnosne politike; budući da ambiciozna, vjerodostojna i učinkovita zajednička vanjska politika mora počivati na odgovarajućim financijskim resursima te na pravodobnom i odlučnom djelovanju EU-a; budući da se vanjskopolitički instrumenti EU-a trebaju koristiti na koherentniji i kohezivniji način;
H. budući da je multilateralizam jedino jamstvo mira, sigurnosti te održivog i uključivog razvoja u iznimno polariziranom međunarodnom okružju; budući da su u opasnosti njegovi temelji kad se u pitanje dovode ili zloupotrebljavaju univerzalna pravila i vrijednosti, uključujući temeljna ljudska prava, međunarodno pravo i humanitarno pravo; budući da je multilateralizam u središtu pristupa Europske unije njezinoj zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici kako je utvrđena u Ugovoru o Europskoj uniji;
I. budući da se svijet suočava s globalnom smjenom sila, pri čemu je geopolitičko natjecanje vodeći trend u vanjskoj politici, što zahtijeva ujedinjene, brze i odgovarajuće mehanizme i sposobnost reagiranja; budući da EU većinom nije prisutan u toj globalnoj smjeni sila i geopolitičkom natjecanju zbog nedostatka ujedinjenosti među njegovim državama članicama;
J. budući da rastući državni akteri i nove gospodarske snage nastoje potencijalno destabilizirati globalne i regionalne ambicije i ugroziti mir i stabilnost u europskom susjedstvu, s nepredvidivim posljedicama za mir te europsku i svjetsku sigurnost; budući da se Europa u pogledu donošenja odluka izlaže opasnosti od toga da bude marginalizirana te da stoga bude u izrazito nepovoljnom položaju; budući da taj globalni preustroj olakšava pojavu autokratskih vođa, nasilnih nedržavnih aktera i narodnih prosvjednih pokreta;
K. budući da je sigurnosno okruženje u EU-u, koje ovisi o miru i stabilnosti u susjedstvu, nestabilnije, nepredvidljivije, složenije i osjetljivije na vanjski pritisak, koji se već pojavljuje u obliku hibridnog ratovanja, uključujući neprijateljsku propagandu Rusije i drugih aktera te porast prijetnji radikalnih terorističkih skupina, koji koče EU u ostvarivanju suvereniteta i strateške autonomije; budući da nestabilnost i nepredvidivost na granicama EU-a i u bliskom susjedstvu predstavljaju izravnu prijetnju za sigurnost kontinenta; budući da su unutarnja i vanjska sigurnost neraskidivo povezane; budući da taj vanjski pritisak ima i fizičku i internetsku dimenziju; budući da dezinformacije i drugi oblici stranog uplitanja vanjskih snaga predstavljaju ozbiljan rizik za europski suverenitet i ozbiljnu prijetnju stabilnosti i sigurnosti Unije;
L. budući da su socioekonomska nejednakost, represija, klimatske promjene i manjak participativne uključenosti vodeći uzroci globalnog sukoba; budući da su 2015. sve države članice UN-a usvojile ciljeve održivog razvoja kako bi se utvrdio plan za ravnopravnu, pravednu, održivu i uključivu globalnu suradnju;
M. budući da učinci klimatskih promjena imaju sve ozbiljnije učinke na različite aspekte ljudskog života, mogućnosti razvoja te svjetski geopolitički poredak i globalnu stabilnost; budući da će oni s najmanje sredstava za prilagodbu klimatskim promjenama biti najviše pogođeni njihovim učincima; budući da bi se vanjska politika EU-a trebala više usredotočiti na promicanje multilateralnih aktivnosti suradnjom na konkretnim pitanjima koja se odnose na klimu, izgradnjom strateških partnerstava te jačanjem suradnje i međudjelovanja između državnih i nedržavnih aktera, uključujući one koji najviše doprinose globalnom onečišćenju;
N. budući da se u svijetu događa korak natrag kad je riječ o ljudskim pravima; budući da narodi u svim regijama svijeta, kad ih iznevjere vlastite vlade, u Europi traže potporu kako bi se zajamčilo poštovanje njihovih ljudskih prava;
O. budući da je politika proširenja EU-a djelotvoran vanjskopolitički instrument Unije; budući da je europska politika susjedstva (EPS) ključan instrument u pogledu istočnih i južnih susjeda EU-a;
P. budući da se očekuje da će se više od polovine svjetskog rasta stanovništva do 2050. dogoditi u Africi, što predstavlja 1,3 milijarde od očekivanih 2,4 milijarde više ljudi na planeti; budući da će koncentracija tog rasta u nekima od najsiromašnijih zemalja zajedno s učincima klimatskih promjena dovesti do niza novih izazova koji će, ako se ne počnu rješavati već sada, imati iznimno problematične posljedice i za te zemlje i za Uniju; budući da izvješće Konferencije Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju (UNCTAD) iz 2019. uključuje podatke za dodatnih 2,5 bilijuna USD godišnje kako bi se postigli ciljevi navedeni u UN-ovu Programu održivog razvoja do 2030.;
Q. budući da bi, s obzirom na krah važnih sporazuma o kontroli naoružanja i razoružanju – kao i na „tehnologije u nastajanju” kao što su kibertehnologija i autonomno oružje – razoružanje, kontrola naoružanja i neširenje oružja trebali postati jedna od glavnih tema vanjske i sigurnosne politike EU-a; budući da se Zajedničko stajalište 2008/944/ZVSP[3] mora preispitati i ažurirati tako da se strogo primjenjuju kriteriji i uspostavi mehanizam sankcioniranja;
Multilateralizam u opasnosti: hitna potreba za snažnijom i ujedinjenom Europom
1. podsjeća da u trenutku kada konkurentske sile sve više dovode u pitanje globalni poredak utemeljen na pravima, mi kao Europljani moramo braniti univerzalne vrijednosti, pravila i načela, posebno multilateralizam, međunarodno pravo, vladavinu prava, demokraciju, poštovanje ljudskih prava, temeljne slobode, slobodnu i pravednu trgovinu, nenasilno rješavanje sukoba i zajedničke europske interese – unutar i izvan EU-a; naglašava da Europska unija, kako bi zadržala vjerodostojnost kao nositelj univerzalnih vrijednosti poput demokracije, mora poduzeti mjere koje su u skladu s njezinim načelima;
2. naglašava da multilateralizam mora biti u središtu naporâ EU-a za sprečavanje, ublažavanje i rješavanje sukoba koji se temelje na normama i načelima međunarodnog prava, Povelje UN-a i Helsinškog završnog akta OESS-a iz 1975. te da oni predstavljaju najbolji način jamčenja transnacionalnog političkog dijaloga, mira i stabilnoga globalnog poretka; ističe da čvrsto vjeruje da u znatno pogoršanom strateškom okruženju Unija i njezine države članice imaju sve veću odgovornost za pridonošenje globalnoj sigurnosti;
3. ističe da je multilateralizam kamen temeljac vanjske i sigurnosne politike EU-a te da predstavlja najbolji način jamčenja mira, sigurnosti, ljudskih prava i blagostanja; ističe da se tim pristupom ostvaruju koristi za ljude u Europi i diljem svijeta; prepoznaje trostruki pristup multilateralizma koji se temelji na sljedećim načelima: podupiranju međunarodnog prava i osiguravanju da se djelovanje EU-a temelji na pravilima i normama međunarodnog prava i suradnje, širenju multilateralizma u novu globalnu stvarnost koja potiče kolektivni pristup i uzima u obzir potencijal iskorištavanja normativnog kapaciteta EU-a, autonomije i utjecaja u međunarodnim organizacijama te očuvanju i širenju njihova utjecaja i reformiranju međunarodnih organizacija kako bi bile multilateralne i svrsishodne; nadalje uviđa da se, kako bi multilateralizam bio učinkovit, mora riješiti pitanje nejednakosti u moći između državnih i nedržavnih aktera; pozdravlja djelovanje Unije zbog njezine odlučne potpore Pariškom sporazumu, regionalnim mirovnim sporazumima i nuklearnom razoružanju;
4. izražava žaljenje zbog postupnog povlačenja Sjedinjenih Američkih Država iz multilateralnog svjetskog poretka, odnosno povlačenja iz Pariškog sporazuma, Zajedničkog sveobuhvatnog akcijskog plana (ZSAP), Vijeća UN-a za ljudska prava i UNESCO-a i njihove odluke o obustavi financiranja Agencije Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA) te snažno podupire očuvanje i potpunu provedbu ZSAP-a kao sastavnog dijela globalnog multilateralnog poretka i programa neširenja nuklearnog oružja te doprinos regionalnoj sigurnosti na Bliskom istoku; odbacuje jednostrano ekstrateritorijalno ponovno nametanje sankcija od strane Sjedinjenih Američkih Država slijedom njihova povlačenja iz ZSAP-a kao neprihvatljivo uplitanje u legitimne gospodarske i vanjskopolitičke interese EU-a; poziva EU i njegove države članice da ojačaju svoje zajedništvo, odvraćanje i otpornost prema sekundarnim sankcijama iz trećih zemalja i da budu spremni donijeti protumjere protiv svake zemlje koja ugrožava legitimne interese EU-a preko sekundarnih sankcija;
5. izražava svoje žaljenje zbog toga što se transatlantsko partnerstvo suočava s brojnim izazovima i preprekama, ali i dalje ostaje neophodno za sigurnost i prosperitet obiju strana Atlantika; žali zbog postupnog povlačenja SAD-a iz multilateralnog svjetskog poretka utemeljenog na pravilima;
6. ponovno poziva države članice da podrže reformu sastava i načina funkcioniranja Vijeća sigurnosti; naglašava da je EU predan jačanju uloge Ujedinjenih naroda na međunarodnom planu;
7. traži snažniju, ujedinjenu, proaktivnu i učinkovitu Europsku uniju s razrađenijom strategijom, posebno s obzirom na to da je novi europski politički ciklus tek započeo i da je vanjska i sigurnosna politika EU-a podložna promjenama; smatra da nijedna država članica EU-a ne može samostalno pružiti učinkovit odgovor na današnje globalne izazove; naglašava potrebu za tim da europska suradnja ima utjecaj na svjetskoj razini, što zahtijeva ujedinjen pristup i ne bi bilo moguće da je EU podijeljen; poziva EU da pojača napore za zaštitu interesa i vrijednosti djelujući kao pouzdan međunarodni partner; smatra da je važno potaknuti djelotvornost EU-a i provedbene ovlasti na međunarodnoj razini te traži da se institucije EU-a usmjere na djelovanje u čijem su središtu građani te da djeluju u interesu stanovništva; ističe da bi EU trebao priopćivati političke ciljeve, prioritete i zadaće koji omogućuju interakciju s građanima te su usmjereni na ljude, a ne na procese, ostvaruju opipljive rezultate i ne povećavaju birokraciju; poziva EU da poboljša dijalog s vladinim i nevladinim akterima trećih zemalja kad izrađuju političke prijedloge s međunarodnom dimenzijom kako bi se EU-u omogućilo da nastupa jednoglasno;
8. ponovno ističe hitnu potrebu za jačanjem otpornosti i neovisnosti EU-a jačanjem ZVSP-a koji je posvećen miru, regionalnoj i međunarodnoj sigurnosti, ljudskim pravima, socijalnoj pravdi, temeljnim slobodama i vladavini prava u EU-u, njegovu susjedstvu i diljem svijeta; naglašava da vjerodostojnost EU-a u svijetu ovisi o zaštiti i poštovanju tih načela; smatra da bi taj ojačani ZVSP trebao biti dosljedniji i uključivati ne samo tradicionalnu meku silu nego i snažan ZSOP, učinkovitu politiku sankcija i prekograničnu suradnju u borbi protiv terorizma; ponavlja svoj poziv na brzo usvajanje mehanizma sankcija EU-a za ljudska prava (tj. EU-ove verzije „Zakona Magnicki”) kojim se omogućuju ciljane sankcije protiv pojedinaca koji imaju ulogu u teškom kršenju ljudskih prava;
9. vjeruje da Europska unija treba postati vjerodostojan i učinkovit globalni akter kako bi mogla preuzeti globalnu odgovornu, opipljivu, proaktivnu i istaknutu vodeću ulogu na međunarodnoj sceni te iskoristiti svoj politički potencijal za promišljanje i djelovanje kao geopolitička snaga sa smislenim učinkom, uz istodobnu zaštitu i promicanje ciljeva iz članka 21. UEU-a, njegovih općih načela i pravila, zajedničkih vrijednosti, počevši s mirom i ljudskim pravima, te interesa u svijetu, i to pomaganjem u rješavanju sukoba diljem svijeta i oblikovanjem globalnog upravljanja; ponovno potvrđuje potrebu za osiguranjem strateške autonomije EU-a, posebno poboljšanog odlučivanja, kapaciteta i odgovarajućih obrambenih sposobnosti, priznatih u globalnoj strategiji EU-a koju su u lipnju 2018. potvrdile čelnici 28 država i vlada, te kojom se želi promicati sposobniji i neovisniji EU u vrijeme sve većeg geopolitičkog natjecanja;
10. u potpunosti podržava odluku predsjednice Komisije o preoblikovanju izvršne vlasti EU-a u „geopolitičku Komisiju” čiji je fokus na izgradnji vjerodostojnog vanjskog aktera koji će sustavno rješavati pitanja vanjskog djelovanja; pozdravlja predanost budućeg potpredsjednika Komisije/Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da koordinira vanjsku dimenziju djelovanja Komisije i osigura bolju povezanost unutarnjih i vanjskih aspekata naših politika; naglašava da bi se stoga od geopolitičke Komisije očekivalo da usvoji proaktivan pristup umjesto pristupa odgovora na globalna pitanja te da sljedeći višegodišnji financijski okvir (VFO) odražava taj mandat; u tom pogledu smatra da bi Europska unija trebala težiti tome da postane odlučniji akter, ne dovodeći u pitanje svoj položaj normativne sile; naglašava da bi geopolitička Komisija trebala štititi svoje interese uz potpuno poštovanje međunarodnog prava i vlastitih vrijednosti; ističe da bi EU trebao uključiti sve ovlasti koje se temelje na duhu suradnje i otvorenosti te istodobno zadržati pravo otpora kad je na to primoran;
11. ponovno potvrđuje svoju predanost globalnoj strategiji EU-a kao odlučnom iskoraku iz ad hoc upravljanja kriznim situacijama prema integriranom pristupu za vanjsku politiku Europske unije; smatra da bi strateška revizija Globalne strategije EU-a bila pravodobna i potrebna, posebno u svjetlu nekih dubokih geopolitičkih promjena koje su se dogodile od njezina donošenja (politička razilaženja diljem transatlantskog partnerstva, pojava novih, odlučnijih sila kao što je Kina, pogoršanje klimatske situacije itd.), a sve to ostavlja ozbiljne posljedice na vanjskopolitičke ciljeve Unije i sveukupnu sigurnosnu politiku; stoga poziva potpredsjednika Komisije/Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da započne proces konzultacija kojim će se obuhvatiti svi dionici, počevši od država članica i vodećih stručnjaka za vanjsku politiku EU-a koji dolaze izvan institucija EU-a, ali i organizacija civilnoga društva;
12. smatra da bi se EU trebao više oslanjati na trgovinske i razvojne instrumente, kao što su bilateralni sporazumi i sporazumi o slobodnoj trgovini s trećim zemljama, i pritom ratifikaciju sporazuma uvjetovati potpisivanjem Pariškog sporazuma i poštovanjem temeljnih europskih vrijednosti;
13. također smatra da bi EU radi zadržavanja svoje vanjske vjerodostojnosti u središte svojih sporazuma s trećim zemljama trebao staviti klauzule o poštovanju ljudskih prava, odrediti ih kao preduvjete te ih primjenjivati prema potrebi;
14. smatra da Europska unija mora biti sposobna brže i djelotvornije reagirati na krize sa svim diplomatskim i ekonomskim instrumentima koje ima na raspolaganju i uključiti više civilnih i vojnih misija u ZSOP; podsjeća da bi u tu svrhu trebala staviti veći naglasak na sprečavanje sukoba rješavanjem temeljnih uzroka nestabilnosti i stvaranjem instrumenata za nošenje s njima; u tom pogledu podsjeća da je potrebno znatno povećati proračunska sredstva EU-a za sljedeći VFO i barem udvostručiti sredstva za sprečavanje sukoba, izgradnju mira i posredovanje; podsjeća na temeljnu ulogu EU-a u podupiranju demokracije u europskom susjedstvu, posebno s pomoću programa potpore Europske zaklade za demokraciju;
15. ističe da Europska unija mora prijeći s pristupa odgovora na anticipatorni pristup te naglašava važnost udruživanja sa strateškim partnerima EU-a sličnih stavova, posebno s NATO-om i zemljama u usponu, s ciljem obrane globalnog poretka utemeljenog na pravilima koji se temelji na međunarodnom i humanitarnom pravu te multilateralnim ugovorima; podsjeća da se ZVSP EU-a zasniva na partnerstvu i multilateralizmu, što pomaže u ujedinjavanju relevantnih regionalnih i svjetskih sila; ističe hitnu potrebu da se istraže novi fleksibilni oblici savezničke suradnje, posebno u praćenju i nadzoru tokova tehnologije, trgovine i ulaganja, te pronađu inovativni i uključivi mehanizmi suradnje uz razvoj pametnog multilateralizma; poziva na ulaganje zajedničkih napora u reformu multilateralnih organizacija kako bi one postale svrsishodne;
16. promiče vanjsku politiku EU-a koja ujedinjuje institucije EU-a i države članice u zajedničkoj i snažnoj vanjskoj politici na razini EU-a, čime se EU-u daje veća vjerodostojnost; pozdravlja ideju da bi takva politika snažno podržavala ključnu ulogu potpredsjednika Komisije/Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku; potiče uspostavu ad hoc koalicija država članica kojima se omogućuje veća fleksibilnost i poboljšana prilagodljivost vanjskog djelovanja Unije jer se time smanjuje pritisak koji stvara potreba za postizanjem konsenzusa među državama članicama; potiče ponovnu uspostavu tješnjih oblika suradnje između ministara vanjskih poslova i potpredsjednika Komisije/Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku kako bi on mogao djelovati u ime EU-a jačajući pritom koheziju i demokratski legitimitet EU-a; poziva EU da svojim građanima bolje priopći svoju viziju i ciljeve zajedničke vanjske i sigurnosne politike;
17. traži veću solidarnost i pojačanu koordinaciju između EU-a i država članica; podsjeća da je potrebna dosljednost između vanjskih politika Unije i drugih politika koje imaju vanjsku dimenziju te da se takve politike koordiniraju s međunarodnim partnerima; smatra da je suradnja među državama članicama ključna za očuvanje demokracije, zajedničkih vrijednosti, sloboda te socijalnih i ekoloških standarda EU-a; naglašava da je potrebno proširiti suradnju država članica, partnerskih zemalja i međunarodnih organizacija; ponovno ističe važnost članka 24. stavka 3. UEU-a, u kojem stoji da države članice bez zadrške podupiru vanjsku i sigurnosnu politiku Unije u duhu lojalnosti i uzajamne solidarnosti te se suzdržavaju od svakog djelovanja koje je suprotno interesima Unije; naglašava da je, kako je navedeno u Ugovoru, Vijeće za vanjske poslove EU-a forum na kojem nacionalni ministri predstavljaju svoja stajališta i postižu dogovore o politikama te da, nakon što se postigne dogovor o politici, države članice trebaju u potpunosti poduprijeti potpredsjednika Komisije/Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku u izvršavanju te politike, a da pritom ne djeluju paralelno;
18. ističe da Europska unija mora u potpunosti provoditi odredbe Ugovora iz Lisabona i učinkovitije se koristiti svojim postojećim instrumentima; poziva EU da djeluje na usklađeniji i dosljedniji način kako bi poboljšao svoje postupke donošenja odluka te postao učinkovit i vjerodostojan vanjski akter, pri čemu ESVD igra ključnu ulogu;
Jačanje Europskog parlamenta kao stupa ZVSP-a
19. ističe da Europska unija svoj puni potencijal može ostvariti samo jednoglasnim nastupom i djelovanjem te postupnim prijelazom odlučivanja s nacionalne na nadnacionalnu razinu, uz potpuno iskorištavanje mogućnosti koje nude Ugovori, institucije EU-a i njihovi postupci, te djelujući uz puno poštovanje pravila supsidijarnosti i nadležnosti država članica; naglašava da bi se Europska unija trebala koristiti svim dostupnim sredstvima za ostvarenje toga cilja, uključujući ona koja nudi parlamentarna diplomacija;
20. u tom smislu ponovno ističe da je Parlament tijekom godina razvio niz instrumenata i mreža u području vanjskog djelovanja, kao što su zajednički parlamentarni odbori i odbori za parlamentarnu suradnju s trećim zemljama, kao i u okviru međuparlamentarnih izaslanstava, ad hoc izaslanstava i misija za promatranje izbora koji se razlikuju od onih na raspolaganju izvršnoj vlasti Europske unije i koji ih ujedno dopunjuju; naglašava ovlasti nadzora i kontrole koje provodi Parlament i naglašava da njegova izvješća i rezolucije zaslužuju veću pozornost; naglašava važnost parlamentarnih skupština kao foruma za suradnju i institucijski dijalog te ističe njihov vrijedan doprinos vanjskom djelovanju Europske unije i području sigurnosti i obrane; naglašava potrebu za promicanjem njihovih aktivnosti i jamčenjem odgovarajućeg vođenja njihova rada;
21. ističe ključnu ulogu misija EU-a za promatranje izbora; naglašava političku odgovornost glavnih promatrača koji su imenovani iz redova zastupnika u Europskom parlamentu; stoga poziva na integriraniji pristup vanjskoj i sigurnosnoj politici EU-a koji uključuje parlamentarnu dimenziju; poziva na jačanje međuinstitucionalne suradnje u osmišljavanju strategija za treće zemlje i regije, s posebnim naglaskom na zemljama zapadnog Balkana i Istočnog partnerstva; podsjeća na važnost parlamentarne diplomacije i međuparlamentarnih odnosa za potporu tim ciljevima; potvrđuje da Parlament mora imati snažniju ulogu u ZVSP-u i na međunarodnoj sceni; ističe potrebu za tim da EU i države članice surađuju na pripremi ukupne političke strategije za preusmjerenu parlamentarnu demokraciju koja obuhvaća integriraniji pristup vanjskoj i sigurnosnoj politici te da prilagode svoj način rada;
22. ističe ulogu svake institucije koja sudjeluje u ZVSP-u/ZSOP-u u preispitivanju svojih metoda rada i ocjenjivanju najboljeg načina ispunjenja svoje uloge u skladu s Ugovorima;
23. poziva na poboljšanje međuinstitucijske suradnje u tom smislu da Parlament prima informacije s dostatnim rokom kako bi, ako je to potrebno, mogao izraziti svoje stajalište, te kako bi Komisija i ESVD mogli to stajalište uzeti u obzir; poziva Komisiju i ESVD na učinkovitu i sveobuhvatnu razmjenu informacija kako bi Parlament mogao učinkovito i pravovremeno izvršavati svoju nadzornu ulogu, među ostalim u području ZVSP-a; pozdravlja predanost budućeg potpredsjednika Komisije/Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku boljem i bržem obavještavanju i uključivanju Parlamenta te savjetovanja s njim o temeljnim odlukama ZVSP-a;
24. poziva na jačanje uloge Parlamenta u nadzoru i kontroli vanjskog djelovanja EU-a, uključujući nastavak redovitih savjetovanja s potpredsjednikom Komisije/Visokim predstavnikom Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, ESVD-om i Komisijom; poziva na zaključenje pregovora o pristupu Parlamenta osjetljivim informacijama Vijeća u području ZVSP-a i ZSOP-a;
25. napominje da bi, ako/kada dođe do Brexita, Odbor za vanjske poslove Parlamenta (AFET), kao vodeći odbor nadležan za odnose s trećim zemljama, trebao od izvršne vlasti EU-a dobiti sve potrebne informacije kako bi u ime Parlamenta mogao detaljno nadzirati pregovarački proces u skladu s člankom 218. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i pravodobno dati mišljenje o budućim sporazumima s Ujedinjenom Kraljevinom, za koje će biti potrebna suglasnost Parlamenta; naglašava važnost buduće suradnje između Europske unije i Ujedinjene Kraljevine u području ZVSP-a i ZSOP-a te uviđa potrebu za pronalaženjem kreativnih rješenja;
26. ističe napore koje EU ulaže dosljedno potvrđujući važnost održavanja i jačanja slobodnog i otvorenog međunarodnog poretka koji se temelji na poštovanju vladavine prava;
27. traži da se, prije nego što Komisija i ESVD donesu strategiju ili komunikaciju u vezi sa ZVSP-om, uspostavi mehanizam savjetovanja s Odborom za vanjske poslove i relevantnim tijelima;
28. traži strateškiji pristup te veću dosljednost i komplementarnost između instrumenata EU-a za vanjsko financiranje i ZVSP-a, kao što se navodi u ugovorima, kako bi se Europskoj uniji omogućilo da se suoči sa sve većim izazovima u području sigurnosne i vanjske politike; naglašava da se vjerodostojan i djelotvoran ZVSP mora temeljiti na odgovarajućim financijskim sredstvima; poziva da se u okviru sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) (2021. – 2027.) osiguraju takva sredstva za vanjsko djelovanje EU-a te da EU svoja sredstva usmjeri na strateške prioritete;
29. prima na znanje prijedlog Komisije da se većina postojećih instrumenata za vanjsko djelovanje spoji u jedan instrument, to jest Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju (NDICI); ponavlja da se spajanjem instrumenata za vanjsko djelovanje u jedan fond može dovesti do sinergija, djelotvornosti i brzine u procesu odlučivanja i isplaćivanju sredstava, no da se ne bi smjelo preusmjeriti sredstva Unije s dugoročnih i glavnih vanjskopolitičkih ciljeva, a to su iskorjenjivanje siromaštva, održivi razvoj i zaštita ljudskih prava; pozdravlja pojednostavljenje strukture vanjskih instrumenata predložene u okviru Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju; poziva na odgovarajući sustav provjere i ravnoteže, dostatnu razinu transparentnosti te Parlamentov doprinos strateškoj politici i redoviti nadzor nad njezinom primjenom; naglašava važnost načela diferencijacije u pružanju pomoći zemljama u susjedstvu s većom predanošću europskim reformama u okviru načela „više za više” i „manje za manje”;
30. naglašava potrebu za većom ulogom Parlamenta tijekom nadzora i upravljanja svim vanjskim instrumentima, među ostalim Instrumentom pretpristupne pomoći za razdoblje 2021. – 2027. (IPA III); ističe ulogu Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru (IcSP), posebno u podupiranju mira i stabilnosti diljem svijeta; očekuje pravodobno donošenje instrumenata za razdoblje nakon 2020., uključujući Europski instrument mirovne pomoći, kako bi se izbjegli nepotrebni nedostaci u financiranju;
31. smatra da bi sprečavanje sukoba, izgradnja mira i posredovanje te mirno rješavanje dugotrajnih sukoba, posebno u neposrednom susjedstvu EU-a, trebali biti prioritet u nadolazećim godinama; naglašava da bi takav pristup dao visoku razinu dodane vrijednosti EU-a u pogledu politike, društva, gospodarstva i ljudske sigurnosti; podsjeća da aktivnosti u području sprečavanja sukoba i posredovanja pomažu u promicanju prisutnosti i vjerodostojnosti EU-a na međunarodnoj sceni i da se one trebaju odvijati u okviru sveobuhvatnog pristupa koji povezuje sigurnost, diplomaciju i razvoj; ističe potrebu za konsolidacijom Europske unije kao utjecajnog globalnog igrača i za ulaganjem u sprečavanje sukoba i posredovanje u njima; poziva EU na daljnje davanje prednosti sprečavanju sukoba i posredovanju; ističe vrijedan doprinos Parlamenta u području rješavanja sukoba te posredovanja, dijaloga i promicanja vrijednosti demokracije, vladavine prava, poštovanja manjina i temeljnih prava, posebno u zemljama zapadnog Balkana, Istočnog partnerstva i južnog susjedstva te poziva na daljnji razvoj međuinstitucijske suradnje u području posredovanja; pozdravlja veću ulogu EU-a u rješavanju sukoba i izgradnji povjerenja u okviru postojećih dogovorenih pregovaračkih oblika i načela ili u pružanju potpore tim oblicima i načelima;
32. podsjeća na važnost snažne europske politike susjedstva kojom se EU obvezuje na zajedničke društvene, političke i gospodarske interese partnerskih zemalja na istoku i jugu; naglašava stratešku ulogu koju Unija može imati u okviru europske politike susjedstva u cilju jačanja otpornosti partnera EU-a kao ključnog prioriteta kako bi se nosili s prijetnjama i pritiscima s kojima se suočavaju; potvrđuje da Europska unija mora, kako bi bila snažan globalni akter, biti i važan akter u susjedstvu;
33. podsjeća da moderne demokratske države zahtijevaju potpuno funkcionalne zakonodavne grane i u tom pogledu naglašava važnost podupiranja rada parlamenata i na zapadnom Balkanu i u susjedstvu;
34. uviđa važnost stabilnosti istočnog susjedstva za vlastitu sigurnost Unije i transformacijskog potencijala EU-a za susjedne regije i zemlje; ponovno ističe svoju potporu Istočnom partnerstvu koje je 2019. proslavilo svoju desetogodišnju obljetnicu; međutim, naglašava da je, kako bi Istočno partnerstvo bilo uspješnije, potrebno da EU i njegovi partneri preuzmu nove inicijative i obveze; potiče razvoj sve bliskijih odnosa s Istočnim partnerstvom, uključujući ciljane strategije za Ukrajinu, Gruziju i Moldovu te važnost toga da se uzmu u obzir ideje kao što je Strategija za trio 2030. i ideje iz najnaprednijih zemalja Istočnog partnerstva s kojima je sklopljen sporazum o pridruživanju EU-u; ističe da bi se takav pristup trebao temeljiti na načelima „više za više” i „manje za manje” te da bi ga trebale provoditi institucije EU-a i koalicija država članica EU-a sličnih stavova (europski proces Trio), s naglaskom na konkretnim projektima i programima za praćenje najboljih praksi iz berlinskog procesa i integracije Europskog gospodarskog prostora; smatra da uspjeh preobrazbe u zemljama Istočnog partnerstva, posebno u Ukrajini, Moldovi i Gruziji, zemljama s kojima je sklopljen sporazum o pridruživanju EU-u, može polučiti pozitivne rezultate koji bi također mogli utjecati na društvo u susjednoj Rusiji;
35. podsjeća i naglašava da bi suradnja sa zemljama Istočnog partnerstva i drugim susjednim zemljama EU-a trebala biti prioritet ZVSP-a zbog ključnog interesa EU-a u pogledu razvoja i demokratizacije tih zemalja; poziva Komisiju i ESVD da nastave jačati gospodarske veze i povezanost te da se, u slučaju kada su ispunjeni svi uvjeti, koriste trgovinskim sporazumima i sporazumima o pridruživanju, pristupom jedinstvenom tržištu i produbljenim osobnim kontaktima, uključujući olakšavanjem viznog režima i liberalizacijom; naglašava da bi sve navedeno moglo služiti kao poticaj za demokratske reforme te usvajanje europskih pravila i normi;
36. ponovno ističe predanost EU-a podupiranju suvereniteta, teritorijalne cjelovitosti i političke neovisnosti Ukrajine i svih zemalja Istočnog partnerstva u okviru njihovih međunarodno priznatih granica, u skladu s međunarodnim pravom, normama i načelima, kako bi se povećala potpora stanovnicima koji su pogođeni sukobima, interno raseljenim osobama i izbjeglicama te suzbili pokušaji destabilizacije iz trećih zemalja, posebno Rusije; odbacuje uporabu sile ili prijetnje silom u rješavanju sukoba i ponovno ističe svoju viziju da bi trenutačni sukobi u svim zemljama Istočnog partnerstva trebali biti riješeni u skladu s normama i načelima međunarodnog prava; ostaje u potpunosti predan politici nepriznavanja nezakonitog pripojenja Krima; snažno ističe važnost proaktivnog pristupa koji se temelji na međunarodnom pravu protiv dugotrajnih sukoba u istočnom susjedstvu; osuđuje, nadalje, kontinuiranu militarizaciju gruzijskih okupiranih područja Abhazije i regije Činvali/Južne Osetije te poziva Rusiju da ispuni svoje obveze u skladu s međunarodnim pravom; ističe da više od jednog desetljeća nakon završetka ruske agresije u Gruziji i naknadnog prekida vatre u kojem je posredovao EU Rusija još uvijek očigledno krši neke od njegovih odredbi te da i dalje traje postupak „uvođenja granica”; poziva na jačanje mandata Promatračke misije Europske unije u Gruziji (EUMM) i njezine poboljšane vidljivosti; potiče Rusku Federaciju, kao okupatorsku silu, da poštuje svoje međunarodne obveze i omogući EUMM-u neometan pristup okupiranim regijama;
37. pozdravlja to što Komisija ponovno potvrđuje europsku perspektivu zapadnog Balkana i naglašava svoju predanost proširenju, koje je i dalje ključna politika i služi kao poticajna sila EU-a; ponovno ističe potrebu za ambicioznim i vjerodostojnim stavom EU-a o proširenju;
38. poziva na vjerodostojnu strategiju proširenja EU-a na zapadnom Balkanu koja se temelji na strogim i pravednim uvjetima u skladu s primjenom kopenhaških kriterija i koja je i dalje važan alat za promicanje sigurnosti jačanjem otpornosti zemalja u regiji od strateške važnosti za EU;
39. ponavlja da je, osim sveukupnog ZVSP-a, cilj europske politike za zemlje zapadnog Balkana voditi ih prema pristupanju; ističe da je taj proces proširenja utemeljen na zaslugama i da ovisi o njihovu poštovanju kopenhaških kriterija, načela demokracije, poštovanja temeljnih sloboda, ljudskih prava i prava manjina, poštovanja vladavine prava i njihovih pojedinačnih postignuća u ispunjavanju propisanih kriterija;
40. naglašava važnost trajnog procesa reformi povezanog s transformativnim učinkom na zemlje kandidatkinje; ostaje u potpunosti predan pružanju potpore reformama i projektima usmjerenima na EU, s posebnim naglaskom na daljnjem jačanju vladavine prava i dobrom upravljanju, zaštiti temeljnih prava i poticanju pomirenja, dobrosusjedskih odnosa i regionalne suradnje; sa žaljenjem primjećuje usporavanje procesa;
Jačanje ZVSP-a u borbi protiv globalnih prijetnji
41. poziva na jačanje kapaciteta EU-a i njegovih država članica za samostalno djelovanje u području sigurnosti i obrane; naglašava da je važnije nego ikad učinkovito i blisko partnerstvo s partnerskim organizacijama poput UN-a ili NATO-a te s drugim međunarodnim institucijama poput Afričke unije i OESS-a; naglašava da je NATO glavni sigurnosni partner EU-a; naglašava važnost bliske suradnje s NATO-om u pogledu svih pitanja povezanih s obranom i rješavanjem sigurnosnih izazova s kojima se EU i njegovo susjedstvo suočavaju, posebno onih koje se odnose na suzbijanje hibridnih prijetnji;
42. pozdravlja napore EU-a da ojača europsku sigurnost i obranu radi bolje zaštite Unije i njezinih građana te doprinosa miru i stabilnosti u susjedstvu i šire u skladu sa Zajedničkom izjavom o suradnji EU-a i NATO-a od 10. srpnja 2018.;
43. ističe ulogu NATO-a kao važnog stupa europske sigurnosti i pozdravlja aktualni proces proširenja NATO-a koji doprinosi stabilnosti i dobrobiti Europe;
44. smatra da bi glasovanje kvalificiranom većinom povećalo učinkovitost vanjske i sigurnosne politike EU-a i da bi ubrzalo postupak donošenja odluka; poziva Vijeće da redovito primjenjuje sustav glasovanja kvalificiranom većinom u slučajevima predviđenima u članku 31. stavku 2. UEU-a i poziva Vijeće da preuzme tu inicijativu primjenom prijelazne klauzule sadržane u članku 31. stavku 3. UEU-a; potiče Vijeće da razmotri mogućnost da se glasovanje kvalificiranom većinom proširi i na druga područja ZVSP-a;
45. podržava europsku raspravu o novim formatima, kao što je Vijeće sigurnosti EU-a, u duhu cjelovita dijaloga i suradnje s državama članicama, i o mjerama za bolju koordinaciju unutar EU-a i međunarodnih tijela, kako bi se poboljšalo postupak odlučivanja i dovelo do učinkovitije međuvladine suradnje u tom području;
46. pozdravlja odluku predsjednice Komisije da u roku od pet godina izgradi istinsku i operativnu europsku obrambenu uniju i poziva na transparentnu razmjenu s Parlamentom i državama članicama radi uspostave obrambene unije; vjeruje da bi u tom kontekstu EU trebao na najbolji mogući način iskoristiti postojeće mehanizme i instrumente, kao što su stalna strukturirana suradnja (PESCO), vojna mobilnost i Europski razvojni fond (ERF), koji za cilj imaju poboljšanje nacionalnih i europskih kapaciteta te potporu povećanju učinkovitosti europske obrambene industrije; poziva na stvaranje mehanizma za parlamentarni demokratski nadzor nad svim novim instrumentima u području obrane;
47. naglašava potrebu da se osigura stalna evaluacija PESCO-a i ERF-a i načina na koje oni doprinose ciljevima ZVSP-a kako bi se osiguralo pružanje odgovarajućih sredstava u skladu s obvezama u okviru PESCO-a te učinkovito i dosljedno provele odluke EU-a, među ostalim integriranijom europskom obrambenom tehnološkom i industrijskom bazom (EDTIB), na način kojim se jamči da će Unija i dalje biti otvorena za suradnju;
48. podsjeća na to da se u članku 20. stavku 2. UEU-a, u kojem su sadržane odredbe o pojačanoj suradnji, državama članicama nude dodatne mogućnosti za ostvarivanje napretka u području ZVSP-a te bi ga stoga trebalo primjenjivati;
49. podsjeća da klimatske promjene utječu na sve aspekte ljudskog života, pa i među ostalim na povećanje vjerojatnosti sukoba i nasilja; naglašava da bi klimatska pitanja i spremnost provedbe globalnog upravljanja okolišem trebala biti integrirana u vanjsku politiku EU-a;
50. ističe činjenicu da bi EU trebao razviti kapacitete za praćenje rizika povezanih s klimatskim promjenama koji bi trebali obuhvaćati politike osjetljivosti i sprečavanja krize; u tom kontekstu potvrđuje da se povezivanjem mjera za prilagodbu klimatskim promjenama i mjera za izgradnju mira jača sposobnost sprečavanja sukoba; ističe da je potrebno razviti sveobuhvatan i anticipativni pristup klimatskim promjenama; poziva EU i države članice da djeluju s velikim ambicijama na međunarodnoj konferenciji o klimi i da ispune svoje obveze; u tom pogledu ističe vrijednost klimatske diplomacije;
51. naglašava potrebu za razvojem sveobuhvatnog pristupa klimatskim promjenama i sigurnosti u skladu s ciljevima održivog razvoja, osobito 13. i 16. ciljem održivog razvoja, radi osiguravanja pravednih i dostatnih tokova klimatskog financiranja u okviru Pariškog sporazuma te da se u okviru sadašnjeg Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru i nadolazećeg Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju omoguće više razine financiranja za takve mjere;
52. ističe sve veću geopolitičku važnost Arktika i njegov utjecaj na sigurnosno stanje u EU-u i čitavom svijetu; potiče EU da radi na dosljednijoj unutarnjoj i vanjskoj politici, strategiji za Arktik i konkretnom akcijskom planu za angažman EU-a na Arktiku, uzimajući u obzir i sigurnosne i geostrateške aspekte; ističe da EU može pridonijeti rješavanju mogućih sigurnosnih i geostrateških izazova;
53. poziva na jaču potporu strategiji pomorske sigurnosti EU-a s obzirom na to da sloboda plovidbe predstavlja sve veći izazov i na svjetskoj razini i u susjedstvu; ustraje u tome da se sloboda plovidbe mora poštovati u svakom trenutku te da se primjenom mjera treba usredotočiti na smirivanje i sprečavanje oružanih sukoba i vojnih incidenata;
54. žali zbog toga što su napetosti u porastu te što je kršenje zakona o moru i međunarodnog pomorskog prava i dalje prisutno u mnogim od glavnih svjetskih pomorskih žarišnih točaka, primjerice u Južnom kineskom moru, tjesnacu Hormuz, Adenskom zaljevu, Gvinejskom zaljevu itd.; podsjeća na nestabilno stanje na Azovskom moru; napominje da su mnoge od tih napetosti geopolitičke naravi;
55. poziva EU da poduzme aktivne mjere i razmotri mjere ograničavanja kao odgovor na teška kršenja slobode plovidbe i međunarodnog pomorskog prava;
56. podsjeća na to da su učinkoviti međunarodni režimi kontrole oružja, razoružanja i neširenja oružja okosnica globalne i europske sigurnosti; napominje da neodgovorni prijenosi oružja trećim zemljama ugrožavaju i oslabljuju ZVSP, a posebno napore EU-a za mir, stabilnost i održivi razvoj; poziva na strogo poštovanje osam mjerila utvrđenih Zajedničkim stajalištem Vijeća 2008/944/CFSP o kontroli izvoza oružja[4] te u tom pogledu poziva na uspostavu mehanizma za praćenje i kontrolu na razini EU-a; naglašava potrebu za obrambenom industrijom kojom se učinkovito i djelotvorno upotrebljava novac poreznih obveznika, uz potrebu da EU potiče bolje integrirano unutarnje tržište u području obrambenih dobara i koordiniranu politiku radi podupiranja istraživanja i razvoja u području obrane; poziva države članice EU-a da multilateralno nuklearno razoružanje odrede kao prioritet vanjske i sigurnosne politike EU-a; vjeruje da EU mora nastaviti ulagati napore u održavanje na životu nuklearnog sporazuma s Iranom; potiče potpredsjednika Komisije/Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da se koristi svim dostupnim političkim i diplomatskim sredstvima za zaštitu zajedničkog sveobuhvatnog akcijskog plana (ZSAP) i novog sporazuma o strateškom smanjenju oružja (Novi START) te da pokrene dosljednu i vjerodostojnu strategiju za multilateralne pregovore o regionalnim mjerama za smirivanje napetosti i za izgradnju povjerenja u državama Perzijskog zaljeva koje uključuju sve dionike u regiji; naglašava da je kapacitet EU-a za diplomatsku suradnju sa svim uključenim dionicima snažna prednost koju bi u tu svrhu trebalo u potpunosti iskoristiti;
57. potiče države članice da u potpunosti poštuju Zajedničko stajalište Vijeća 2008/944/CFSP o kontroli izvoza oružja, da strogo provode svoje obveze koje proizlaze iz ovog Zajedničkog stajališta, a posebno kriterij br. 4 o regionalnom miru, sigurnosti i stabilnosti, u pogledu svoje politike izvoza oružja u Tursku, te da Turskoj uvedu embargo na prodaju oružja nakon njezine nezakonite invazije u sjevernu Siriju i nezakonitih djelovanja na istočnom Sredozemlju, a posebno njezina prodora na isključivi gospodarski pojas i teritorijalne vode Republike Cipra; ponavlja svoje stajalište da se Zajedničko stajalište mora preispitati i ažurirati tako da se kriteriji strogo primjenjuju i provode te da je potrebno uspostaviti mehanizam sankcija; poziva potpredsjednika Komisije/Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da ovaj dosje tretira kao prioritet;
58. poziva potpredsjednika Komisije/Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da promiče višedimenzionalnu strategiju biregionalne suradnje s Latinskom Amerikom i Karibima u području sigurnosti i obrane, da se zalaže za zajedničku obranu multilateralnog poretka, za jačanje suradnje u borbi protiv terorizma i organiziranog kriminala te u borbi protiv klimatskih promjena i njihovih posljedica za socijalnu, političku i ekonomsku stabilnost, kao i da potiče dijalog kao instrument mirnog i dogovornog okončanja političkih sukoba kojima svjedočimo;
59. poziva na to da se istraži mogućnosti uspostave novog foruma za multilateralnu suradnju između zapadnih saveznika, to jest EU-a, SAD-a, Japana, Kanade, Južne Koreje, Australije i Novog Zelanda, oslanjajući se na nasljeđe Koordinacijskog odbora za multilateralne strateške kontrole izvoza; ističe da bi nadležnost novog foruma trebala obuhvaćati praćenje i nadzor izvoza tehnologija, trgovinskih tokova i osjetljivih ulaganja u relevantne zemlje;
60. naglašava da je jačanje važnih odnosa s istočnom i jugoistočnom Azijom ključno za Unijinu sveobuhvatnu i održivu strategiju povezivanja koja se temelji na pravilima; stoga promiče održivost, pristup temeljen na pravilima i VFO kao odlučujući instrument;
61. prima na znanje povećanje vojnih kapaciteta u toj regiji i poziva sve uključene strane da poštuju slobodu plovidbe, da rješavaju nesuglasice mirnim putem te da se suzdrže od poduzimanja jednostranih mjera kako bi promijenile status quo, među ostalim, na Istočnom i Južnom kineskom moru te u Tajvanskom tjesnacu; izražava zabrinutost zbog toga što uplitanje stranih autokratskih režima u predstojeće opće izbore s pomoću dezinformiranja i kibernapada predstavlja prijetnju azijskim demokracijama i regionalnoj stabilnosti; ponovno ističe svoju potporu svrhovitom sudjelovanju Tajvana u međunarodnim organizacijama, mehanizmima i aktivnostima;
62. naglašava da bi Europska komisija trebala uključiti strategiju kibersigurnosti u nastojanja EU-a za digitalizaciju i promicati tu inicijativu u svim državama članicama kao dio snažne političke i gospodarske angažiranosti u području digitalnih inovacija;
63. poziva potpredsjednika Komisije/Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i države članice da pojačaju napore u suzbijanju kibernetskih i hibridnih prijetnji, koje su kombinacije dvosmislenih stajališta, jačanjem mehanizama kiberobrane EU-a i država članica te njihove otpornosti protiv hibridnih prijetnji izgradnjom ključnih infrastruktura kiberotpornosti; u tom smislu traži razvoj sveobuhvatnih zajedničkih kapaciteta i metoda za analizu rizika i osjetljivosti; naglašava da je potrebna bolja koordinacija kako bi se ti izazovi mogli učinkovito prevladati; podsjeća na to da bi se strateškom komunikacijom i javnom diplomacijom trebali ojačati geopolitički utjecaj EU-a i njegova opća predodžba u svijetu te zaštititi njegovi interesi;
64. naglašava da strano uplitanje u europske poslove predstavlja velik rizik za europsku sigurnost i stabilnost; snažno podupire unapređenje kapaciteta Europske unije za stratešku komunikaciju; s tim u vezi poziva na daljnju potporu trima radnim skupinama za stratešku komunikaciju (istok, jug i zapadni Balkan); poziva na povećanu potporu Odjelu za stratešku komunikaciju ESVD-a, s obzirom na to da ima ključnu ulogu, njegovim pretvaranjem u punopravni odjel u okviru ESVD-a koji je odgovoran za istočno i južno susjedstvo, uz odgovarajuće osoblje i odgovarajuća proračunska sredstva, po mogućnosti pomoću dodatne namjenske proračunske linije;
65. poziva države članice da ojačaju svoje kapacitete i potiču suradnju i razmjenu informacija kako bi se spriječilo neprijateljsko upletanje državnih i nedržavnih aktera iz trećih zemalja u postupak donošenja odluka u EU-u i državama članicama; smatra da bi veće strateške komunikacijske sposobnosti EU-a mogle doprinijeti tom cilju;
66. naglašava da je uplitanje u izbore dio šire strategije hibridnog ratovanja i da je stoga odgovor na tu strategiju pitanje temeljne sigurnosti i vanjske politike; poziva potpredsjednika Komisije/Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Komisiju i države članice da razviju sveobuhvatnu strategiju za borbu protiv stranog uplitanja u izbore i dezinformacija u nacionalnim i europskim demokratskim procesima, uključujući onih koji dolaze iz ruske propagande koju sponzorira država;
67. napominje da je Rusija najčešći izvor hibridnih i konvencionalnih sigurnosnih prijetnji Europskoj uniji i njezinim državama članicama te da aktivno nastoji potkopati europsko jedinstvo, neovisnost, univerzalne vrijednosti i međunarodne norme; drži, iako se ne može očekivati promjena agresivne politike pod trenutačnim vodstvom u Moskvi, da je u budućnosti moguće da Rusija postane demokratskija zemlja sličnija europskim zemljama; stoga poziva na povećanje napora za jačanje otpornosti EU-a i njegovih država članica te na stvaranje dugoročne strategije EU-a prema Rusiji koja se temelji na tri stupa odvraćanja, suzbijanja i transformacije;
68. poziva Vijeće da dopuni skup instrumenata EU-a za ljudska prava i vanjsku politiku globalnim režimom sankcija na tragu zakona Magnicki kako bi se pojačao postojeći režim omogućavanjem prisilnog zamrzavanje imovine i zabrana izdavanja viza pojedincima koji sudjeluju u teškom kršenju ljudskih prava;
69. naglašava potrebu za ostvarivanjem koristi od konkurentske prednosti EU-a kako bi mogao brzo ostvariti strateški položaj u međunarodnoj utrci za nove tehnologije, informacije, obranu, industrije energije iz obnovljivih izvora, uvođenje 5G tehnologije, ekosustav Zajedničkog poduzeća za europsko računalstvo visokih performansi (EuroHPC) i autonoman, pouzdan i ekonomičan pristup svemiru kako bi se spriječilo da EU bude ovisan o tehnološkim i digitalnim divovima iz neeuropskih trećih zemlja; naglašava da je razvijanje pouzdane tehnologije umjetne inteligencije ključno za jamčenje strateške autonomije EU-a, posebno u području donošenja odluka i sposobnosti; stoga poziva Uniju da održi i poveća svoja ulaganja u tom području;
70. prepoznaje temeljnu ulogu civilnih i vojnih misija koje čine dio ZSOP-a i ističe da se tim misijama moraju osigurati ljudski i materijalni resursi za očuvanje mira, izbjegavanje sukoba, jačanje međunarodne sigurnosti te jačanje europskog identiteta i strateške autonomije EU-a; izražava žaljenje zbog toga što je učinkovitost tih misija i operacija ZSOP-a dovedena u pitanje zbog ukorijenjenih strukturnih slabosti, velike razlike u doprinosima država članica i ograničenja u njihovim mandatima;
71. smatra da EU još nije na odgovarajući način iskoristio svoje bogate resurse u području ZSOP-a; poziva potpredsjednika Komisije/Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Komisiju i države članice da pojačaju svoje napore u području suradnje u pogledu ZVSP-a kako bi civilne i vojne misije ZSOP-a bile otpornije, kako bi se povećanjem njihove fleksibilnosti poboljšali njihovi operativni kapaciteti, povećala njihova učinkovitost i djelotvornost na terenu te njihovi mandati postali što sveobuhvatniji, jednostavniji i jasniji; smatra da bi novi instrumenti, kao što je Europski instrument mirovne pomoći, mogli povećati solidarnost i podjelu tereta među državama članicama kada je riječ o doprinosu operacijama ZSOP-a te općenito mogli pridonijeti povećanju učinkovitosti vanjskog djelovanja EU-a;
72. podsjeća da je uključiv pristup sprečavanju i rješavanju sukoba od ključne važnosti za njihovu dugoročnu održivost i podsjeća na povećani uspjeh rješavanja sukoba u slučajevima kada se poštuju rodni paritet i ravnopravnost; poziva na veće sudjelovanje žena u takvim misijama, kao i na rukovodećim položajima u tim misijama, uključujući u postupcima donošenja odluka i pregovorima; naglašava da bi rodna perspektiva trebala biti sustavnije uključena u misije i operacije ZSOP-a i aktivno doprinositi provedbi Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325 te njezinih popratnih rezolucija o ženama, miru i sigurnosti i Rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a 2250 (2015) o mladima, miru i sigurnosti; stoga poziva Komisiju da osigura strukturno uključivanje žena, mladih, boraca za ljudska prava te vjerskih, etničkih i drugih manjina u svim svojim aktivnostima povezanima s upravljanjem sukobima;
73. traži djelotvorno uvrštavanje rodne ravnopravnosti i prava manjina u strateške i operativne aspekte vanjskog djelovanja EU-a, što bi moglo uključivati ciljano programiranje u novom financijskom instrumentu u okviru Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju; pozdravlja obvezu potpredsjednika Komisije/Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da do kraja mandata ostvari cilj od 40 % žena na rukovodećim položajima i među šefovima delegacija; poziva ESVD da Parlamentu redovito dostavlja ažurirane podatke o provedbi te obveze;
74. ističe da je teroristička prijetnja i dalje prisutna i u Europi i šire; čvrsto vjeruje da bi borba protiv terorizma trebala ostati prioritet EU-a u narednim godinama; poziva novu Komisiju da predstavi akcijski plan EU-a protiv terorizma;
75. ističe važnost jačanja i jamčenja obavještajne suradnje u EU-u, s obzirom da terorizam prijeti samoj srži naših europskih vrijednosti kao i našoj sigurnosti te zahtijeva višedimenzionalni pristup koji uključuje granična, policijska, sudska i obavještajna tijela svih država članica, kao i trećih zemalja;
°
° °
76. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi predsjedniku Europskog vijeća, Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije/Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te državama članicama.
INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU
Datum usvajanja |
4.12.2019 |
|
|
|
Rezultat konačnog glasovanja |
+: –: 0: |
47 12 4 |
||
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju |
Alexander Alexandrov Yordanov, Maria Arena, Traian Băsescu, Phil Bennion, Fabio Massimo Castaldo, Susanna Ceccardi, Włodzimierz Cimoszewicz, Gina Dowding, Tanja Fajon, Michael Gahler, Kinga Gál, Giorgos Georgiou, Raphaël Glucksmann, Klemen Grošelj, Bernard Guetta, Márton Gyöngyösi, Sandra Kalniete, Andrius Kubilius, Ilhan Kyuchyuk, David Lega, Nathalie Loiseau, Jaak Madison, Claudiu Manda, Thierry Mariani, David McAllister, Vangelis Meimarakis, Sven Mikser, Javier Nart, Urmas Paet, Demetris Papadakis, Tonino Picula, Manu Pineda, Kati Piri, Diana Riba i Giner, Catherine Rowett, Nacho Sánchez Amor, Isabel Santos, Jacek Saryusz-Wolski, Radosław Sikorski, Sergei Stanishev, Hermann Tertsch, Idoia Villanueva Ruiz, Viola Von Cramon-Taubadel, Irina Von Wiese, Witold Jan Waszczykowski, Charlie Weimers, Isabel Wiseler-Lima |
|||
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju |
Andrea Bocskor, Andrea Cozzolino, Arnaud Danjean, Loucas Fourlas, Jytte Guteland, Andrzej Halicki, Martin Horwood, Katrin Langensiepen, Hannah Neumann, Juozas Olekas, Kris Peeters, Mick Wallace, Javier Zarzalejos, Bernhard Zimniok |
|||
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 209. st. 7. |
Gilles Lebreton, Geoffrey Van Orden |
|||
POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U NADLEŽNOM ODBORU
47 |
+ |
NI |
Márton Gyöngyösi |
PPE |
Alexander Alexandrov Yordanov, Traian Băsescu, Andrea Bocskor, Arnaud Danjean, Loucas Fourlas, Michael Gahler, Kinga Gál, Andrzej Halicki, Sandra Kalniete, Andrius Kubilius, David Lega, David McAllister, Vangelis Meimarakis, Kris Peeters, Radosław Sikorski, Isabel Wiseler-Lima, Javier Zarzalejos |
RENEW |
Phil Bennion, Klemen Grošelj, Bernard Guetta, Martin Horwood, Ilhan Kyuchyuk, Nathalie Loiseau, Javier Nart, Urmas Paet, Irina Von Wiese |
S&D |
Maria Arena, Włodzimierz Cimoszewicz, Andrea Cozzolino, Tanja Fajon, Raphaël Glucksmann, Jytte Guteland, Claudiu Manda, Sven Mikser, Juozas Olekas, Demetris Papadakis, Tonino Picula, Kati Piri, Nacho Sánchez Amor, Isabel Santos |
VERTS/ALE |
Gina Dowding, Katrin Langensiepen, Hannah Neumann, Diana Riba i Giner, Catherine Rowett, Viola Von Cramon-Taubadel |
12 |
- |
ECR |
Hermann Tertsch, Geoffrey Van Orden, Charlie Weimers |
GUE/NGL |
Giorgos Georgiou, Manu Pineda, Idoia Villanueva Ruiz, Mick Wallace |
ID |
Susanna Ceccardi, Gilles Lebreton, Jaak Madison, Thierry Mariani, Bernhard Zimniok |
4 |
0 |
ECR |
Jacek Saryusz-Wolski, Witold Jan Waszczykowski |
NI |
Fabio Massimo Castaldo |
S&D |
Sergei Stanishev |
Korišteni znakovi:
+ : za
- : protiv
0 : suzdržani
- [1] SL C 210, 3.8.2010., str. 1.
- [2] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0440.
- [3] SL L 335, 13.12.2008., str. 99.
- [4] SL L 335, 13.12.2008., str. 99.