Prijedlog rezolucije - B8-0309/2014Prijedlog rezolucije
B8-0309/2014

PRIJEDLOG REZOLUCIJE o priznanju palestinske države

10.12.2014 - (2014/2964(RSP))

podnesen nakon izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika

Tamás Meszerics, Margrete Auken, Bodil Ceballos, Bart Staes, Alyn Smith, Igor Šoltes, Ernest Urtasun, Molly Scott Cato, Davor Škrlec, Karima Delli, Jill Evans, Jordi Sebastià, Josep-Maria Terricabras, Ernest Maragall, Keith Taylor, Pascal Durand, Bronis Ropė, Judith Sargentini, Eva Joly, Yannick Jadot, Klaus Buchner, Philippe Lamberts, Heidi Hautala u ime Kluba zastupnika Verts/ALE-a

Također vidi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-0277/2014

Postupak : 2014/2964(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument :  
B8-0309/2014
Podneseni tekstovi :
B8-0309/2014
Rasprave :
Doneseni tekstovi :

B8‑0309/2014

Rezolucija Europskog parlamenta o priznanju palestinske države

(2014/2964(RSP))

Europski parlament,

–       uzimajući u obzir prijašnje rezolucije o sukobu između Izraela i Palestine, uključujući i Rezoluciju od 29. rujna 2011. o stanju u Palestini[1] i Rezoluciju od 22. studenog 2012. o stanju u Gazi[2],

–       uzimajući u obzir izjave Vijeća EU-a za vanjske poslove od 17. studenog 2014. o Bliskom istoku,

–       uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini o stanju u Izraelu i Palestini, uključujući i izjave od 15., 17. i 18. studenog 2014.,

–       uzimajući u obzir neslužbeni dokument temeljen na mišljenju država članica o mogućem praćenju Istočnog Jeruzalema koji je pripremila Europska služba za vanjsko djelovanje i koji je procurio u javnost u studenom 2014.,

–       uzimajući u obzir odluku švedske vlade od 30. listopada 2014. o priznanju Države Palestine i raniju istu odluku Cipra, Češke Republike, Mađarske, Malte, Poljske, Rumunjske i Slovačke,

–       uzimajući u obzir neobvezujuće rezolucije o priznanju Države Palestine koje su nedavno usvojili Donji dom parlamenta Ujedinjene Kraljevine, irski parlament, španjolski parlament i francuska Nacionalna skupština,

–       uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o sukobu između Izraela i Palestine, osobito rezolucije 242., 446. i 1515.,

–       uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 67/19 od 29. studenog 2012.,

–       uzimajući u obzir konvencije UN-a o ljudskim pravima kojih su Izrael i Palestina države potpisnice,

–       uzimajući u obzir arapsku mirovnu inicijativu koju je Vijeće Lige arapskih država usvojilo u ožujku 2002. ,

–       uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.     budući da je 135 od 193 država članica UN-a diplomatski priznalo Državu Palestinu;

B.     budući da je EU u više navrata priznao pravo Palestine na samoodređenje, uključujući i proglašenje države, na koje se „ne može uložiti veto”, kao što je navedeno u zaključcima Vijeća iz ožujka 1999.;

C.     budući da je UN 29. studenog 2012. Palestini dodijelio status države nečlanice sa statusom promatrača;

D.     budući da su pregovori oko sveobuhvatnog rješavanja sukoba između Izraela i Palestine u travnju 2014. prekinuti na neodređeno vrijeme te je ograničena mogućnost njihovog nastavka u okvirima mirovnog procesa iz Osla koji vode Sjedinjene Američke Države;

E.     budući da je izraelska vlada ubrzala provođenje aneksije i širenje naselja na okupiranom palestinskom teritoriju, uključujući i najveće oduzimanje teritorija u posljednjih trideset godina, što je objavljeno krajem kolovoza 2014.;

F.     budući da su nastavak okupacije i s tim povezana poniženja i prekršaji izvor dubokog nezadovoljstva i patnje podčinjenog palestinskog stanovništva;

G.     budući da se zbog najnovijih zbivanja u Istočnom Jeruzalemu u vezi s džamijom Al-Aqsa javlja ozbiljan rizik od daljnjeg vjerskog nasilja i regionalne destabilizacije te ona pokazuju koliko je važno zadržati status quo kada je riječ o skrbi o svetištima;

H.     budući da je više od 100 umirovljenih izraelskih generala i onih u pričuvi te viših sigurnosnih dužnosnika potpisalo prigovor upućen izraelskom premijeru Netanyahuu u kojem pozivaju na regionalno dvodržavno diplomatsko rješenje izraelsko-palestinskog sukoba;

I.      budući da je nedavno više od 1 000 istaknutih izraelskih ličnosti, uključujući bivše ministre, zastupnike u parlamentu i umjetnike, pozvalo europske parlamentarce da službeno priznaju Državu Palestinu;

J.      budući da je napad izraelske vojske u Pojasu Gaze od 8. srpnja 2014. rezultirao nezapamćenim razaranjem i brojem žrtava u enklavi; budući da prekid vatre koji je dogovoren 26. kolovoza 2014. još nije proveden, osobito kada je riječ o ukidanju blokade;

K.     budući da je palestinska jedinstvena vlada koju podržavaju Hamas i Fatah osnovana u travnju 2014., prihvaćajući načela Bliskoistočnog kvarteta o nenasilju i poštujući prošle sporazume i priznanje Izraela te uz podršku SAD-a i EU-a;

L.     budući da je Mahmud Abbas, predsjednik Palestinske samouprave, izjavio da uz pomoć UN-a namjerava odrediti rok za okončanje izraelske okupacije palestinskog teritorija unutar tri godine; budući da je Arapska liga podržala taj plan djelovanja i pozvala na održavanje međunarodne konferencije u cilju postizanja konačnog dogovora na temelju arapske mirovne inicijative;

M.    budući da je u ocjeni suradnje EU-a s okupiranim palestinskim područjem i podrške palestinskom narodu, koja je provedena u svibnju 2014. u ime Komisije, zaključeno da aktualni model suradnje, u pomanjkanju usporednog političkog pravca EU-a, nije više u stanju svladati prepreke koje predstavlja izraelska okupacija i politike naseljavanja te politička podjela Zapadne obale i Gaze;

N.     budući da bi prijašnja iskustva uspješnog rješavanja sukoba država članica Europske unije, posebno mirovni proces u Sjevernoj Irskoj, mogla omogućiti Europskoj uniji da odigra vodeću ulogu u rješavanju izraelsko-palestinskog sukoba koristeći pritom i institucionalna i politička rješenja osmišljena tijekom prijašnjih sukoba;

1.      poziva sve države članice da bezuvjetno priznaju palestinsku državu u okviru granica iz 1967. godine;

2.      čvrsto vjeruje da će europsko priznanje palestinske države poboljšati izglede za mir i potaknuti napore, uključujući i one izraelskog civilnog društva, za očuvanjem dogovorenog dvodržavnog rješenja izraelsko-palestinskog sukoba;

3.      pozdravlja činjenicu da je švedska vlada nedavno priznala palestinsku državu; pozdravlja činjenicu da su nakon toga francuska, španjolska, irska i britanska zakonodavna tijela velikom većinom usvojila rezolucije u kojima pozivaju svoje vlade da učine isto;

4.      ozbiljno je zabrinut zbog nedavne eskalacije nasilja u Jeruzalemu i jasno osuđuje sve slučajeve nasilja nad civilima, bez obzira na to koja ih je strana počinila; priznaje pravo i Izraela i Palestine na siguran život unutar svojih priznatih granica; poziva na smirivanje situacije koja prijeti proširenjem na cijelu regiju; ustraje u tome da se odgovara za sve zločine koji su počinjeni nad civilima;

5.      naglašava da se izraelskom okupacijom palestinskog teritorija ugrožava, a ne štiti sigurnost Izraela te da izostanak napretka prema dogovorenom dvodržavnom rješenju vodi daljnjem nasilju i krvoproliću;

6.      oštro osuđuje nastavak širenja izraelskih naselja, što se protivi međunarodnom pravu, potpiruje ljutnju Palestinaca i ugrožava održivost dvodržavnog rješenja i izglede za njegovo postizanje; poziva izraelske vlasti da odmah zaustave i ponište svoju politiku naseljavanja, uključujući planove prisilnog raseljavanja beduinskog stanovništva;

7.      osuđuje napade Hamasa i ostalih militantnih skupina na izraelske civile koji moraju prestati;

8.      naglašava da je za postizanje pravednog i dugotrajnog mira ključno da sve strane u svim okolnostima poštuju međunarodna ljudska prava i humanitarno pravo; ističe da Izrael, kao okupatorska sila, u okviru međunarodnog prava ima osobitu odgovornost pridržavati se međunarodnog humanitarnog prava i prava o ljudskim pravima;

9.      poziva EU da ispunjava svoje obveze utjecajnoga aktera i da poduzme jasnu i opsežnu mirovnu inicijativu u toj regiji, naročito na temelju arapske mirovne inicijative; također poziva EU da razvije novi pristup u vezi sa svojim trenutačnim angažmanom prema ključnim sudionicima u regiji u cilju lakše provedbe ambicioznog mirovnog programa;

10.    poziva institucije EU-a i države članice da poduzmu korake kako bi zaštitili održivost dvodržavnog rješenja te stvorili pozitivnu dinamiku istinskih mirovnih pregovora; u tom smislu poziva EU da na kontinuirano širenje izraelskih naselja odgovori:

a.      jačanjem javne diplomacije EU-a;

b.      ponovnim razmatranjem pomoći za suradnju Izraelu u skladu s politikom „manje za manje”;

c.      strogim neprimjenjivanjem sporazuma između EU-a i Izraela na okupirani teritorij Palestine;

d.      boljim savjetovanjem građana i poduzeća EU-a o naseljima i aktivnostima naseljavanja te poduzimanjem mjera protiv poduzeća koja sudjeluju prekršajima u naseljima;

e.      poduzimanjem konkretnih mjera protiv doseljenika, uključujući i usvajanje politike zabrane kontakta i zabrana izdavanja vize;

f.       povlačenjem proizvoda iz tih naselja s unutarnjeg tržišta EU-a;

g.      preispitivanjem odnose EU-a i Izraela s obzirom na članak 2. Sporazuma o pridruživanju;

11.    poziva EU da nastavi pomagati osnivanju palestinske države programima za izgradnju države i podupiranjem zahtjeva Palestine za članstvom u međunarodnim organizacijama, uključujući Međunarodni kazneni sud, te da poveća svoju podršku civilnom društvu;

12.    donosi odluku o pokretanju inicijative „parlamentarci za mir” čiji je cilj okupiti europske, izraelske i palestinske parlamentarce radi postizanja napretka u mirovnom programu i podrške europskim diplomatskim naporima;

13.    poziva obje strane da aktivno primijene uvjete koji su dogovoreni u kolovozu 2014. u okviru sporazuma o prekidu vatre; konkretno, poziva izraelske vlasti da smjesta, bezuvjetno i u potpunosti prekinu ilegalnu blokadu Pojasa Gaze;

14.    pozdravlja ohrabrujuće korake prema međupalestinskom pomirenju i osnivanju tehnokratske vlade, što je postignuto prije izraelske vojne ofenzive u kolovozu 2014.; poziva sve palestinske snage da nastave s radom na pomirenju; osuđuje pokušaje narušavanja ovog potencijalno povijesnog procesa i poziva izraelske vlasti da oslobode sve koji su od 12. lipnja 2014. uhićeni ili da ih optuže za priznata kaznena djela;

15.    donosi odluku o sastavljanju izvješća o trgovini oružjem i drugom sigurnosnom opremom između država članica i Izraela/Palestine te o usklađenosti takve trgovine sa Zajedničkim stajalištem EU-a; poziva na sveobuhvatni embargo UN-a na oružje svim stranama u regiji kako bi se spriječile daljnje povrede međunarodnog humanitarnog prava i ljudskih prava;

16.    donosi odluku o slanju ad hoc izaslanstva u Gazu/Palestinu i Izrael čiji je cilj izvidjeti situaciju na licu mjesta i procijeniti izglede za postizanje održivog rješenja sukoba;

17.    nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, izaslaniku bliskoistočnog kvarteta na Bliskom istoku, vladi Izraela, izraelskom parlamentu Knessetu, predsjedniku Palestinske samouprave, Palestinskom zakonodavnom vijeću i tijelima Europsko-mediteranske parlamentarne skupštine.