Postupak : 2015/2660(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B8-0381/2015

Podneseni tekstovi :

B8-0381/2015

Rasprave :

Glasovanja :

PV 29/04/2015 - 10.67
CRE 29/04/2015 - 10.67
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :


PRIJEDLOG REZOLUCIJE
PDF 151kWORD 85k
27.4.2015
PE555.155v01-00
 
B8-0381/2015

podnesen nakon izjava Europskog vijeća i Komisije

u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika


o izvješću s izvanredne sjednice Europskog vijeća (23. travnja 2015.) – Nedavne tragedije u Sredozemnom moru i migracijska politika i politika azila u EU-u (2015/2660(RSP))


Barbara Spinelli, Cornelia Ernst, Marina Albiol Guzmán, Martina Anderson, Malin Björk, Kostas Chrysogonos, Marie-Christine Vergiat, Eleonora Forenza, Tania González Peñas, Takis Hadjigeorgiou, Pablo Iglesias, Patrick Le Hyaric, Younous Omarjee, Curzio Maltese, Marisa Matias, Lola Sánchez Caldentey, Neoklis Sylikiotis, Estefanía Torres Martínez, Miguel Urbán Crespo, Dimitrios Papadimoulis, Stelios Kouloglou, Sofia Sakorafa, Kostadinka Kuneva, Emmanouil Glezos u ime Kluba zastupnika GUE/NGL-a

Rezolucija Europskog parlamenta o izvješću s izvanredne sjednice Europskog vijeća (23. travnja 2015.) – Nedavne tragedije u Sredozemnom moru i migracijska politika i politika azila u EU-u (2015/2660(RSP))  
B8‑0381/2015

Europski parlament,

–       uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije,

–       uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda,

–       uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. godine,

–       uzimajući u obzir Ženevsku konvenciju iz 1951. i dopunski protokol uz nju,

–       uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 9. listopada 2013. o mjerama EU-a i država članica za rješavanje priljeva izbjeglica kao posljedica sukoba u Siriji(1),

–       uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 23. listopada 2013. o migracijskim tokovima u Sredozemlju s posebnim naglaskom na tragične događaje kod Lampeduse(2),

–       uzimajući u obzir rasprave koje su od početka aktualnog saziva održane u Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove Europskog parlamenta, i to 22. srpnja 2014. o provedbi Komunikacije o radu Radne skupine za Sredozemlje, od 4. rujna 2014. o aktivnostima Frontexa na Sredozemlju i o radnoj skupini za Sredozemlje, od 24. rujna o Petom godišnjem izvješću Europske komisije o imigraciji i azilu (2013.), o Godišnjem izvješću Europskog ureda za pružanje podrške u pitanjima azila (EASO) o stanju u pitanjima azila u Europskoj uniji (2013.) i o Zajedničkoj operativnoj skupštini „Mare” od 21. travnja 2014.,

–       uzimajući u obzir godišnja izvješća posebnog izvjestitelja UN-a za ljudska prava migranata, a posebno izvješće objavljeno u travnju 2013. o upravljanju vanjskim granicama EU-a i utjecaju koje to ima na ljudska prava migranata te izvješće objavljeno u travnju 2014. o iskorištavanju migranata za rad,

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. prosinca 2014. o situaciji na Sredozemlju i potrebi za cjelovitim pristupom EU-a migraciji(3),

–       uzimajući u obzir akcijski plan od deset točaka koji je Europska komisija predložila uoči izvanredne sjednice Europskog vijeća održane 23. travnja 2015.,

–       uzimajući u obzir sljedeću izjavu predsjednika Junckera na izvanrednoj sjednici Europskog vijeća: „Prvi je prioritet spašavanje ljudskih života. Stanje je hitno i morat ćemo povećati resurse kako bismo spasili živote”,

–       uzimajući u obzir govor koji je predsjednik Europskog parlamenta Martin Schulz održao na izvanrednom sastanku na vrhu 23. travnja 2015.,

–       uzimajući u obzir izjavu Europskog vijeća od 23. travnja 2015.,

–       uzimajući u obzir izjavu koju je glavni tajnik UN-a Ban Ki-moona dao 26. travnja 2015. za novine La Stampa, u kojoj kaže da „ne postoji vojno rješenje za ljudsku tragediju koja se odigrava na Sredozemlju” i da „ je od ključne važnosti da usvojimo cjelovit pristup kojim ćemo sagledati temeljne razloge, sigurnost i ljudska prava migranata i izbjeglica, i da imamo zakonske i regulirane imigracijske mreže”,

–       uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.     budući da je prema podacima Međunarodne organizacije za migracije od početka 2015. više od 1.554 migranata poginulo, a još više ih se vodi kao nestale; budući da utapanje više od 800 migranata 19. travnja 2015. predstavlja najveću tragediju na Sredozemlju od Drugog svjetskog rata;

B.     budući da je u posljednjih dvadeset godina na moru život izgubilo više od 30 000 ljudi, što ponovno upućuje na činjenicu da treba učiniti sve što je moguće kako bi se spasili životi ljudi u opasnosti i da države članice trebaju provoditi svoje operacije spašavanja na moru u skladu s međunarodnim pomorskim pravom;

C.     budući da je operacijom ophodnje, spašavanja i nadzora Mare Nostrum, koju je Italija pokrenula u cilju unapređenja humanitarnih akcija za spašavanje života na Sredozemlju spašeno 150 810 migranata tijekom njezina postojanja u razdoblju od 364 dana; budući da je talijanska vlada okončala svoju operaciju Mare Nostrum uz opravdanje da je imala učinak privlačenja migranata i krijumčara na pokušaj prelaska mora, što činjenice u potpunosti pobijaju; budući da ta operacija otada, zbog manjka solidarnosti među državama članicama Europske unije koje ne ispunjavaju svoje dužnosti, nije zamijenjena nijednom drugom operacijom traganja i spašavanja iste veličine; budući da je okončanje operacije Mare Nostrum značilo prestanak korištenja velikim brodovima, stacioniranima na otvorenom moru uz libijsku obalu u kojoj većina brodova s izbjeglicama dospijeva u opasnost, isključivo u svrhe traganja i spašavanja;

D.     budući da je potpuna provedba zajedničke operacije Triton koju koordinira Frontex započela 1. studenog 2014. i da je njezin mandat nadzor granica, a ne traganje i spašavanje; budući da se resurse iz operacije Triton rabi za traganje i spašavanje koje koordinira Talijanski centar za koordinaciju traganja i spašavanja, što je izazvalo pritužbe agencije Frontex na činjenicu da se talijanska obalna straža koristi njezinim resursima na otvorenom moru; budući da se utrostručenjem proračuna za operaciju Triton u skladu s odlukom Europskog vijeća od četvrtka, 24. travnja 2015. neće smanjiti broj migranata koji pogibaju na moru uzimajući u obzir mandat Frontexa, vrstu opreme koja se rabi i postojeće ograničenje operativnog područja na 30 milja;

E.     budući da osobe kojima treba zaštita imaju veoma ograničene mogućnosti zakonskog ulaska u EU; budući da u skladu s procjenama 90 % tražitelja azila uistinu ulazi u EU na nezakonit način; budući da je broj schengenskih viza odobrenih sirijskim državljanima dramatično pao tijekom sirijskog rata s 30 000 dodijeljenih viza 2010. na gotovo nijednu 2013.;

F.     budući da prema procjenama UNHCR-a 3,9 milijuna sirijskih izbjeglica boravi na području država s kojima Sirija graniči; budući da su države članice Europske unije primile tek 37.000 sirijskih izbjeglica u okviru programa UNHCR-a za ponovno naseljavanje dok on poziva na ponovno naseljavanje 10 % sirijskih izbjeglica (370.000) te hitno traži područja za ponovno naseljavanje najmanje 130.000 izbjeglica kojima treba posebna zaštita; budući da 13 država članica dosad nije ponovno naselilo nijednu izbjeglicu;

G.     budući da EU i njegove države članice podupiru kriminalne i opasne aktivnosti krijumčarenja ljudi podizanjem ograda i sve češćim zatvaranjem svojih vanjskih granica pred migrantima i izbjeglicama, pri čemu ne pružaju mogućnosti sigurnog i zakonitog pristupa EU-u; budući da EU i njegove države članice stoga ne uspijevaju na odgovarajući način odgovoriti na slučajeve pogibelji u Sredozemlju kao ni na izbjegličku krizu u našem susjedstvu,

H.     budući da su na marginama sjednice Vijeća za pravosuđe i unutarnje poslove (PUP) održane 12. ožujka 2015. ministri unutarnjih poslova Francuske, Njemačke i Španjolske te Europska komisija raspravljali o prijedlogu talijanskog ministra unutarnjih poslova Angelina Alfana o preseljenju traganja, spašavanja i pomorskog nadzora nad granicama EU-a u zemlje kao što su Egipat ili Tunis, koji bi u tom slučaju spašene migrante dopremali na svoje obale; budući da se tim prijedlogom nastoji stvoriti stvarni odvraćajući učinak u kako bi manje migranata riskiralo vlastit život u nastojanju da se domogne obala Europe; budući da su ministri unutarnjih poslova na sjednici Vijeća PUP-a raspravljali o mogućnosti osnivanja izbjegličkih kampova u sjevernoj Africi i mogućnosti obrade zahtjeva za azil u tim kampovima;

1.      odaje čast muškarcima, ženama i djeci koji su poginuli tijekom ovih godina u nastojanju da dosegnu sigurno mjesto u Europi i izražava svoju iskrenu sućut, solidarnost i podršku obiteljima žrtava; poziva EU i države članice da učine sve što im je u moći kako bi utvrdili identitet tijela i nestalih osoba te o tome obavijestili njihovu rodbinu;

2.      prepoznaje potrebu provođenja radikalne i hitne promjene migracijske politike i politike azila; u tom smislu osuđuje izjavu Europskog vijeća od 23. travnja 2015. u kojoj se umjesto toga stavio naglasak na jačanje „europske tvrđave” represivnim mjerama i postupanje prema migrantima kao da predstavljaju prijetnju umjesto provedbe hitnih mjera u cilju spašavanja života;

3.      podsjeća na činjenicu da EU i njegove države članice imaju odgovornost prema izbjeglicama i imigrantima koji bježe pred ratom, kaosom, gospodarskom bijedom, gladi i smrću i koji pate zbog svjetskih neoliberalnih gospodarskih politika;

4.      osuđuje odluku o utrostručivanju proračuna operacije Triton agencije FRONTEX, koja je u izjavi Europskog vijeća predstavljena krajnje licemjerno kao mjera traganja i spašavanja; u tom smislu podsjeća na izjavu koju je direktor FRONTEX-a dao za The Guardian uoči izvanrednog sastanka na vrhu, o tome da Triton ne može biti proaktivna operacija traganja i spašavanja jer on nije uključen u mandat agencije, a ta je izjava u skladu sa završnom izjavom sa sjednice Europskog vijeća od 23. travnja 2015.; u tom smislu upozorava Komisiju i Vijeće da će Parlament odbiti proračun za 2016. u svojstvu suzakonodavca ne bude li uključivao posebnu odredbu o traganju i spašavanju te da će također odbaciti svaku odredbu o dodatnim financijskim sredstvima EU-a za 2015. ne budu li ona isključivo usmjerena na traganje, spašavanje i humanitarnu pomoć u cilju spašavanja života; poziva na obustavu rada agencije FRONTEX i prijenos njezina proračuna na mjere čiji je cilj spašavanje života, uključujući traganje i spašavanje, premještanje i ponovno naseljavanje;

5.      primjećuje nedostatak suglasnosti među državama članicama u pogledu političke promjene potrebne radi rješavanja problema pogibelji na Sredozemlju i smatra neprihvatljivim da se vlade i dalje međusobno optužuju za pomanjkanje djelovanja; stoga poziva na osnivanje saveza onih država članica koje su spremne preuzeti vodeću ulogu kako bi pokrenule multinacionalne operacije traganja i spašavanja u cilju spašavanja života te na razvoj mehanizama jačanja solidarnosti i uzajamne potpore pri prihvatu izbjeglica, uključujući korištenje financijskim sredstvima EU-a; poziva dovoljan broj država članica koje su spremne surađivati kako bi se aktivirao postupak poboljšane suradnje radi ostvarenja tih ciljeva;

6.      pozdravlja davanje brodova, kako su se obvezale neke države članice na sjednici Vijeća 23. travnja 2015., koje bi se upotrebljavalo samo za traganje i spašavanje na otvorenom moru i potiče ostale države članice da daju opremu, uključujući brodove koji se mogu stacionirati na otvorenom moru i koji bi se upotrebljavali isključivo za traganje i spašavanje u cilju provedbe naprednije operacije Mare Nostrum koja bi bila snažna multinacionalna europska operacija traganja i spašavanja na čijem bi čelu bile zemlje koje su spremne djelovati isključivo u cilju spašavanja života;

7.      osuđuje odluku Europskog vijeća da sve snažne napore, uključujući primjenu vojnih snaga, usmjeri jedino na borbu protiv krijumčara i uništenja njihovih plovila duž obale Libije i drugih zemalja sjeverne Afrike i poziva EU i države članice da se u tom pogledu ne uključuju ni u kakve civilno-vojne operacije ZSOP-a;

8.      upozorava na potencijalan utjecaj prijedloga Vijeća o „korištenju EUROPOL-om radi otkrivanja i zahtjeva za uklanjanjem internetskih sadržaja koje rabe krijumčari kako bi privukli migrante i izbjeglice u skladu s nacionalnim ustavima” jer bi se on također mogao iskoristiti za ometanje internetske komunikacije među migrantima te komunikacije sa zajednicama koje migrantima pružaju potporu i solidarnost, a koje su posljednjih mjeseci omogućile spašavanje tisuća života; poziva na to da se taj problem uzme u obzir u slučaju da Europol i/ili druga tijela poduzmu takve aktivnosti;

9.      osuđuje činjenicu da ne postoje nikakvi prijedlozi kojima bi se zajamčio siguran i zakonit pristup EU-u za tražitelje azila i ekonomske migrante uzimajući u obzir da je izuzetno teško odvojiti nedaće uzrokovane ratom, diktatorskim režimima ili paravojnim skupinama i one uzrokovane gospodarskom katastrofom te poziva na ambiciozne prijedloge u tom smislu;

10.    poziva na hitno izdavanje humanitarnih viza tražiteljima azila u veleposlanstvima i konzularnim uredima država članica kao i na uvođenje obvezatnog programa ponovnog naseljavanja na razini EU-a umjesto neučinkovitog programa dobrovoljnog ponovnog naseljavanja koji je predložilo Vijeće;

11.    poziva Komisiju i države članice da odmah aktiviraju Direktivu o minimalnim standardima za dodjelu privremene zaštite (Direktiva 2001/55/EZ) u svjetlu masovnog aktualnog priljeva izbjeglica;

12.    osuđuje nejasno obvezivanje na povećanje pomoći u nuždi državama članicama pod najvećim pritiskom; hitno poziva Komisiju i države članice da predstave ambiciozniji i konkretniji prijedlog u pogledu pomoći u nuždi;

13.    osuđuje nevoljkost Vijeća da se obveže na hitno premještanje među svim državama članicama; poziva Komisiju i države članice da odmah pokrenu pilot-program premještanja sirijskih i eritrejskih izbjeglica i korisnika iz zemalja pod supsidijarnom zaštitom prvotno usmjeren na Sirijce i Eritrejce spašene na moru i iskrcane u Grčkoj i Italiji u skladu s prijedlozima UNHCR-a o rješavanju aktualnih i budućih pristizanja tražitelja azila, izbjeglica i migranata morskim putem u Europu; također poziva Komisiju i države članice da ispitaju mogućnost uzajamnog priznavanja odluka o azilu;

14.    poziva Komisiju da odmah opozove Dublinsku uredbu i bez odlaganja predloži radikalne alternative za tu uredbu kojom se ne uspijeva zajamčiti učinkovit pristup dobivanju azila;

15.    naglašava potrebu za brzim i cjelovitim prenošenjem i učinkovitom provedbom zajedničkog europskog sustava azila (CEAS) svih država članica sudionica; poziva države članice da u svom prenošenju usvoje više standarde od CEAS-a;

16.    osuđuje odluku Vijeća da radi na ubrzanju vraćanja jer će se time ugroziti pravo na poštenu ocjenu zahtjeva za međunarodnu zaštitu; podsjeća na to da se nijedna zemlja u svijetu ne može smatrati sigurnom i da bi se zahtjev za azil svake osobe koja ga podnosi trebalo ocjenjivati pojedinačno;

17.    osuđuje pritvaranje migranata i poziva na zatvaranje pritvornih centara; podupire napore koji su u nekim državama članicama u tom pogledu učinjeni i poziva na alternative za pritvor;

18.    poziva države članice da poštuju međunarodno načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja, ne samo riječima nego i djelima;

19.    poziva Komisiju i države članice da odmah prekinu suradnju s trećim zemljama u cilju sprečavanja migranata i izbjeglica da se domognu sigurnog mjesta u Europi i jačanja kontrole granica u zemljama kao što su Eritreja, Sudan, Somalija, Etiopija i Egipat iz kojih izbjeglice bježe, te da obustave postupke iz Khartouma i Rabata; ističe da u tom smislu treba obustaviti svaku financijsku pomoć egipatskom i eritrejskom režimu u svjetlu izvješća UN-a i nevladinih organizacija o kršenjima ljudskih prava;

20.    odbija prijedloge država članica za osnivanje europskih centara za prihvat azilanata u trećim zemljama i za uključenje sjevernoafričkih zemalja u europske operacije traganja i spašavanja s ciljem presretanja izbjeglica i njihova vraćanja na afričku obalu; s tim u vezi poziva Komisiju da Parlamentu dostavi ocjenu sukladnosti tih prijedloga s međunarodnim pravom, posebno sa Ženevskom konvencijom, i svih ostalih praktičnih i pravnih prepreka za njihovu provedbu;

21.    poziva Komisiju da razvije i osmisli ambiciozan Program EU-a o migraciji na temelju cjelovitog i zajedničkog pristupa i solidarnosti uz potpuno poštovanje temeljnih prava; u tom smislu poziva Komisiju da u njega uključi ambiciozne prijedloge o sigurnom i zakonitom pristupu, premještanju, ponovnom naseljavanju, traganju i spašavanju;

22.    poziva Komisiju da okonča sve politike koje su glavni uzroci migracijskih tokova, uključujući njezinu ulogu u svjetskim gospodarskim politikama, zajedničkoj poljoprivrednoj politici u odnosu na treće zemlje i sporazumima o slobodnoj trgovini;

23.    poziva Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i države članice da ponovno procijene geopolitičke i svjetske gospodarske uzroke masovnog egzodusa iz nestabilnih regija koje se prostiru od supsaharske Afrike preko Sredozemlja pa sve do južne Azije i da potvrde odgovornost koju EU, NATO i države članice imaju u trajnom stanju ratova i kaosa u tim regijama; u tom smislu navodi da se jačanje suradnje s Turskom, kako je Vijeće najavilo u svjetlu situacije u Siriji i Iraku, ne može nazvati politički i demokratski održivim rješenjem;

24.    nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi predsjedniku Europskog vijeća, predsjedniku Europske komisije, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te predsjednicima parlamenata država članica.

(1)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0414.

(2)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0448.

(3)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0105.

Pravna napomena