Prijedlog rezolucije - B8-0686/2015Prijedlog rezolucije
B8-0686/2015

PRIJEDLOG REZOLUCIJE o stanju u Jemenu

6.7.2015 - (2015/2760(RSP))

podnesen nakon izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika

Charles Tannock, Mark Demesmaeker, Angel Dzhambazki, Jana Žitňanská, Beatrix von Storch, Ashley Fox, Ryszard Czarnecki, Marek Jurek, Valdemar Tomaševski, Raffaele Fitto, Ryszard Antoni Legutko, Tomasz Piotr Poręba, Marcus Pretzell u ime Kluba zastupnika ECR-a

Također vidi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-0680/2015

Postupak : 2015/2760(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument :  
B8-0686/2015
Podneseni tekstovi :
B8-0686/2015
Rasprave :
Doneseni tekstovi :

B8‑0686/2015

Rezolucija Europskog parlamenta   o stanju u Jemenu

(2015/2760(RSP))

 

Europski parlament,

–       uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 2014 (2011), 2051 (2012), 2140 (2014), 2201 (2015) i 2216 (2015) u kojima se ističe potreba za mirnim, pravilnim i uključivim procesom tranzicije u Jemenu koji će voditi sam Jemen,

–       uzimajući u obzir izvješće koje je 22. ožujka 2015. na 7411. sastanku Vijeća sigurnosti UN-a podnio Jamal Benomar, posebni savjetnik UN-a za Jemen[1],

–       uzimajući u obzir konačno priopćenje o događajima u Jemenu dano na 26. sastanku na vrhu Lige arapskih država održanom 29. ožujka 2015., u kojemu se, između ostalog, ističe potreba za nastavljanjem procesa političke tranzicije u Jemenu uz sudjelovanje svih strana u skladu s Inicijativom Vijeća za suradnju u Zaljevu i njezinim provedbenim mehanizmom te rezultatima sveobuhvatne Konferencije za nacionalni dijalog,

–       uzimajući u obzir zajedničku izjavu od 3. srpnja 2015. o krizi u Jemenu potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini i povjerenika za humanitarnu pomoć i upravljanje krizama Christosa Stylianidesa,

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. travnja 2011. o stanju u Siriji, Bahreinu i Jemenu[2],

–       uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.     budući da su u procesu političke tranzicije započetom nakon Arapskog proljeća 2011. ostvareni ograničeni rezultati te da nisu riješeni strukturni problemi u zemlji, kao što su korupcija i nejednakost;

B.     budući da je sukob duboko ukorijenjen u osjećaju zanemarenosti, nejednakosti i siromaštva, što je još produbilo duboke plemenske i regionalne podjele u jemenskom društvu; budući da Iran pogoršava plemenske podjele svojim uplitanjem u unutarnje poslove Jemena;

C.     budući da je 4. srpnja 2015. stoti dan progonstva predsjednika Abd-Rabua Mansura Hadija i započinjanja zračnih napada koalicije koju predvodi Saudijska Arabija na Hutije koji stalno napreduju i snage odane Salehu u Jemenu;

D.     budući da je 2. srpnja 2015. UN uvrstio Jemen na popis područja s najvišim stupnjem humanitarne krize (kriza trećeg stupnja) jer se ta zemlja suočava s humanitarnom katastrofom u kojoj 21 milijun osoba (80 % stanovništva) treba humanitarnu pomoć i u okviru koje prijeti velika nestašica hrane;

E.     budući da se Sporazumom o miru i nacionalnom partnerstvu koji je omogućio UN, a potpisan je 21. rujna 2014. nije uspjelo stabilizirati Jemen, no on je i dalje jedina održiva opcija za zaustavljanje rata i stabiliziranje zemlje;

1.      ponovno potvrđuje svoju čvrstu predanost jedinstvu, suverenosti, neovisnosti i teritorijalnoj cjelovitosti Jemena te pružanju potpore njegovu narodu;

2.      ponovno potvrđuje svoju potporu legitimnosti predsjednika Jemena Abd-Rabua Mansura Hadija;

3.      zahtijeva od svih strana u Jemenu, a posebno od Hutija, da se suzdrže od daljnjeg jednostranog djelovanja kojim bi se mogla narušiti politička tranzicija Jemena i da u potpunosti provedu Rezoluciju 2201 (2015) Vijeća sigurnosti UN-a, odnosno:

–       da zaustave upotrebu nasilja i povuku svoje snage sa svih područja koja su zauzeli, uključujući glavni grad Sanu,

–       da predaju sve oružje koje su oteli iz vojnih i sigurnosnih institucija, uključujući raketne sustave,

–       da obustave sve radnje koje su isključivo u nadležnosti legitimne vlade Jemena i suzdrže se od svih oblika provokacije ili prijetnji susjednim državama,

–       da oslobode sve političke zatvorenike i sve pojedince koji se nalaze u kućnom ili proizvoljnom pritvoru,

–       da zaustave vojačenje i korištenje djece te da iz svojih redova otpuste svu djecu;

4.      ponovno podsjeća na to da podupire trenutačna nastojanja UN-a da se postigne trajan, predvidiv i održiv humanitarni prekid vatre kako bi se omogućilo hitno dostavljanje humanitarne pomoći i nužnih zaliha, uključujući gorivo, hranu i osnovne potrepštine; također podsjeća da je zbog toga nužno dodatno olakšati komercijalni pomorski pristup Jemenu;

5.      poziva Iran da se prestane uplitati u unutarnje poslove Jemena te obučavati i financirati paravojne snage Hutija;

6.      smatra da bi reforma državnih institucija, osim poboljšanja u području javnih usluga kao što su zdravstvo, obrazovanje, vodoopskrba i sigurnost, trebala obuhvaćati i reformu javne službe, poboljšanje i pojednostavljenje postupaka u državnoj administraciji te sudsku reformu;

7.      osim toga ističe potrebu da se riješi problem neučinkovitosti države u upravljanju resursima koja, osim pogoršanja ekonomske krize, izaziva i duboke političke podjele;

8.      smatra da bi se međunarodna zajednica u pogledu geopolitičke situacije u Jemenu trebala usredotočiti na dvije osnovne stvari: (1) Jemen kao uporište al-Kaide na Arapskom poluotoku, a sve više i kao uporište ISIL-a/Daeša, te (2) morski prolaz Bab-el-Mandeb kao raskrižje najvažnijih svjetskih pomorskih putova za prijevoz robe, uključujući prijevoz oko 4 % ukupne svjetske količine nafte;

9.      ističe da sve strane imaju odgovornost zajamčiti poštovanje međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnih ljudskih prava u skladu s načelima nepristranosti, neutralnosti i neovisnosti, između ostalog zaštitom civila i suzdržavanjem od izravnog ciljanja civilne infrastrukture;

10.    traži da se humanitarnim organizacijama koje djeluju na terenu zajamči siguran i neometan pristup; stoga poziva sve strane da omoguće hitnu dostavu humanitarne pomoći u sve dijelove Jemena te brz, siguran i neometan pristup kako bi humanitarni djelatnici mogli doći do osoba kojima je potrebna humanitarna pomoć, uključujući liječničku;

11.    podsjeća na to da je sloboda vjeroispovijesti temeljno pravo i oštro osuđuje svaki oblik nasilja ili diskriminaciju u Jemenu na temelju vjere;

12.    izražava duboku zabrinutost zbog toga što počinitelji terorističkih činova zloupotrebljavaju vjeru u Jemenu; osuđuje instrumentalizaciju vjere u različitim sukobima u toj zemlji;

13.    poziva na provedbu detaljne, brze, nepristrane i učinkovite istrage u Jemenu radi identificiranja odgovornih i izvođenja pred sud počinitelja, organizatora, financijera i sponzora tih nedopustivih terorističkih činova;

14.    ponovno ističe svoju potporu svim inicijativama usmjerenima na promicanje dijaloga i međusobnog poštovanja među vjerskim i drugim zajednicama; poziva sva vjerska tijela da promiču toleranciju i poduzimaju inicijative protiv mržnje te nasilne i ekstremističke radikalizacije;

15.    ponovno naglašava svoje stajalište da se trenutačna kriza može prebroditi samo iskrenim dijalogom i uključivim političkim procesom pod vodstvom UN-a te da se samo sveobuhvatnim političkim konsenzusom utemeljenim na parametrima utvrđenima u Rezoluciji 2216 Vijeća sigurnosti UN-a može pronaći održivo rješenje krize, riješiti problem prijetnje koju čine terorističke skupine i spriječiti daljnje produbljivanje regionalne nestabilnosti;

16.    poziva strane u Jemenu da u budućim razgovorima sudjeluju bez postavljanja preduvjeta i u dobroj vjeri, između ostalog, rješavanjem svojih nesuglasica dijalogom i savjetovanjem, odbacivanjem nasilja koje primjenjuju radi postizanja političkih ciljeva te suzdržavanjem od provokacija i svakog jednostranog djelovanja kojim bi se narušila politička tranzicija;

17.    nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku Europske unije za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, Vijeću sigurnosti UN-a, glavnom tajniku UN-a i mjerodavnim voditeljima delegacija EU-a.