Postupak : 2015/2747(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B8-0716/2015

Podneseni tekstovi :

B8-0716/2015

Rasprave :

Glasovanja :

PV 09/07/2015 - 12.12
CRE 09/07/2015 - 12.12
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2015)0276

PRIJEDLOG REZOLUCIJE
PDF 154kWORD 73k
Također vKEYi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-0716/2015
7.7.2015
PE565.694v01-00
 
B8-0716/2015

podnesen nakon izjave predsjednika

u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika


o obilježavanju sjećanja na Srebrenicu (2015/2747(RSP))


Igor Šoltes, Terry Reintke, Ulrike Lunacek, Davor Škrlec u ime Kluba zastupnika Verts/ALE-a

Rezolucija Europskog parlamenta   o obilježavanju sjećanja na Srebrenicu (2015/2747(RSP))  
B8‑0716/2015

Europski parlament,

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2009. o Srebrenici(1),

–       uzimajući u obzir Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Bosne i Hercegovine, s druge strane, koji je potpisan u Luksemburgu 16. lipnja 2008. i koji su ratificirale sve države članice EU-a,

–       uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove o Bosni i Hercegovini od 16. ožujka 2015.,

–       uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 827 (1993.), 1551 (2004.) i 1575 (2004.),

–       uzimajući u obzir izvješće glavnog tajnika od 15. studenog 1999. u skladu s Rezolucijom Opće skupštine 53/55 o padu Srebrenice,

–       uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.     budući da je 11. srpnja 1995. Srebrenica, grad u istočnoj Bosni, koji je Vijeće sigurnosti UN-a u svojoj Rezoluciji 819 (1993.) proglasilo zaštićenom zonom, palo u ruke srpskim snagama pod vodstvom generala Ratka Mladića te pod zapovjedništvom tadašnjeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića;

B.     budući da su snage bosanskih Srba pod zapovjedništvom generala Mladića i paravojne jedinice, uključujući neregularne srpske policijske jedinice koje su na teritorij Bosne ušle iz Srbije i takozvane dobrovoljce iz država članica EU-a, tijekom nekoliko dana pokolja nakon pada Srebrenice po hitnom postupku ubile više od 8000 muslimanskih muškaraca i dječaka koji su potražili zaštitu u tom području pod zaštitom snaga Ujedinjenih naroda (UNPROFOR); budući da je gotovo 30 000 žena, djece i starijih osoba prisilno protjerano u kampanji etničkog čišćenja velikih razmjera, što taj događaj čini najvećim ratnim zločinom koji se od kraja Drugog svjetskog rata dogodio u Europi;

C.     budući da se ta tragedija, koju su Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i Međunarodni sud pravde (ICJ) proglasili genocidom, dogodila u zaštićenoj zoni pod kontrolom UN-a te stoga simbolizira nemoć međunarodne zajednice da se umiješa u sukob i zaštiti nedužno civilno stanovništvo;

D.     budući da je 1999. glavni tajnik UN-a u svom izvješću o padu Srebrenice izjavio da UN nije uspio ispuniti svoj mandat, posebno u pogledu zaštite takozvanih „zaštićenih zonaˮ te da stoga snosi dio odgovornosti;

E.     budući da su postrojbe bosanskih Srba u više navrata prekršile Ženevsku konvenciju svojim postupanjem prema muslimanskim civilima iz Srebrenice, uključujući protjerivanje tisuća žena, djece i starijih osoba te silovanje velikog broj žena;

F.     budući da tijela gotovo 1200 muškaraca i dječaka iz Srebrenice još nisu locirana i identificirana unatoč naporima da se otkriju i ekshumiraju masovne grobnice i individualni grobovi;

G.     budući da je 30. siječnja 2015. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju potvrdio kaznu petorici visokorangiranih časnika armije bosanskih Srba osuđenima za sudjelovanje u genocidu iz Srebrenice 1995., čime je potvrdio prvu konačnu presudu za genocid; budući da su neki od osuđenih časnika bili izravno podređeni bivšem vođi armije bosanskih Srba Ratku Mladiću, kojem se trenutačno sudi na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju zbog zločina uključujući genocid;

H.     budući da su nedostaci u mehanizmu donošenja odluka EU-a i nepostojanje istinske zajedničke vanjske i sigurnosne politike također imali negativnu ulogu u načinu na koji su se ti događaji odvijali;

1.      obilježava sjećanje na sve žrtve genocida iz Srebrenice i okrutnosti počinjenih tijekom ratova u bivšoj Jugoslaviji te svim žrtvama odaje počast; izražava duboku sućut obiteljima žrtava i solidarnost s njima;

2.      naglašava da bi pravodobno sprečavanje i učinkovito kažnjavanje genocida i zločina protiv čovječnosti trebali biti prioriteti EU-a;

3.      poziva Vijeće, Komisiju i države članice da čine sve što je u njihovoj moći da se takva djela strašnog barbarstva u Europi nikad više ne ponove te da istraže jesu li građani EU-a pomogli u počinjenju ili počinili genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine na teritoriju Bosne i Hercegovine u razdoblju od 1992. do 1995.;

4.      poziva Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine da usvoji rezoluciju o genocidu iz Srebrenice; pozdravlja inicijativu Ujedinjene Kraljevine u pogledu rezolucije UN-a o toj temi;

 

5.      izražava svoju potporu organizacijama civilnog društva kao što su Majke enklava Srebrenica i Žepa zbog njihove ključne uloge u podizanju razine osviještenosti i izgradnji širih temelja za pomirenje među svim građanima BiH; poziva sve građane Bosne i Hercegovine da 20. obljetnicu genocida iz Srebrenice iskoriste kao mogućnost za jačanje pomirenja i suradnje, što su ključni preduvjeti za napredak svih zemalja regije na njihovu europskom putu; poziva Komisiju i Visoku predstavnicu / potpredsjednicu Komisije da potvrde važnost politika pomirenja te naglašava važnu ulogu vjerskih vlasti, medija i obrazovnog sustava u tom teškom procesu;

6.      podsjeća da mirovne snage UN-a u okviru misije UNPROFOR nisu uspjele zaštiti zaštićene zone; podsjeća da su neke države članice EU-a u velikoj mjeri dale svoj doprinos postrojbama UNPROFOR-a te su stoga morale i moraju prihvatiti velik udio tereta odgovornosti;

7.      poziva Vijeće i Komisiju da uoči obljetnice genocida iz Srebrenice odnosno Potočara naglase da se EU zalaže za europsku perspektivu svih zemalja zapadnog Balkana te podupire proces pristupanja, između ostalog omogućivanjem pojačane regionalne suradnje;

8.      napominje da je Daytonski sporazum bio važan instrument za uspostavu mira u regiji, no naglašava da on sad predstavlja problem u postupku konsolidacije održivog političkog sustava u Bosni i Hercegovini; ističe da svi građani moraju preuzeti odgovornost kako bi se postigao novi dogovor o ustavu i stvorila održiva država za sve; podsjeća na to da su diplomati iz Europske unije i njezinih država članica pomogli u izradi ustava koji je sastavni dio Daytonskog sporazuma te da stoga EU i njegove države članice zajedno snose posebnu odgovornost za reforme u BiH;

9.      nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama država članica, vladi i parlamentu Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta, vladama i parlamentima zemalja zapadnog Balkana.

(1)

SL C 46 E, 24.2.2010., str. 111.

Pravna napomena