Postupak : 2015/2973(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B8-1355/2015

Podneseni tekstovi :

B8-1355/2015

Rasprave :

Glasovanja :

PV 17/12/2015 - 9.13
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2015)0474

PRIJEDLOG REZOLUCIJE
PDF 149kWORD 89k
Također vKEYi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-1348/2015
9.12.2015
PE573.397v01-00
 
B8-1355/2015

podnesen nakon izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku

u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika


o stanju u Burundiju (2015/2973(RSP))


Hilde Vautmans, Louis Michel, Beatriz Becerra Basterrechea, Dita Charanzová, Ivan Jakovčić, Ilhan Kyuchyuk, Jozo Radoš, Marietje Schaake, Jasenko Selimovic, Pavel Telička u ime Kluba zastupnika ALDE-a

Rezolucija Europskog parlamenta  o stanju u Burundiju (2015/2973(RSP))  
B8‑1355/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Burundiju, posebice onu od 9. srpnja 2015.(1),

–  uzimajući u obzir izmijenjeni Sporazum iz Cotonoua, a posebice njegov članak 96.,

–  uzimajući u obzir Sporazum iz Aruše o miru i pomirenju u Burundiju,

–  uzimajući u obzir Ustav Republike Burundija,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (ICCPR),

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda,

–  uzimajući u obzir Konvenciju protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CAT),

–  uzimajući u obzir preliminarnu izjavu misije UN-a za promatranje izbora u Burundiju (MENUB) od 27. srpnja 2015.,

–  uzimajući u obzir izjavu Afričke unije od 17. listopada 2015.,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o demokraciji, izborima i upravljanju (ACDEG),

–  uzimajući u obzir preliminarnu izjavu misije Istočnoafričke zajednice za promatranje predsjedničkih izbora u Republici Burundiju od 21. srpnja 2015.,

–  uzimajući u obzir odluku Predsjedništva Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a od 14. lipnja 2015. da zbog stanja u toj zemlji obustavi misiju Skupštine za promatranje izbora u Burundiju,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o borcima za ljudska prava i smjernice EU-a o slobodi izražavanja te zaključke Vijeća iz lipnja 2014. kojima se obvezuje na snažnije zalaganje za borce za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća EU-a o Burundiju od 22. lipnja 2015. i izjavu od 23. srpnja 2015. koju je u ime Unije nakon predsjedničkih izbora u Burundiju dala potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federica Mogherini;

–  uzimajući u obzir izjavu od 28. kolovoza 2015. skupine međunarodnih izaslanika i predstavnika za regiju Velikih jezera u Africi o stanju u Burundiju;

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (ZVSP) 2015/1763 od 1. listopada 2015. o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Burundiju(2),

–  uzimajući u obzir pismo koje je Vijeće odobrilo 26. listopada 2015., u kojem se Burundi poziva na savjetovanje u skladu s postupkom predviđenim u članku 96. Sporazuma o partnerstvu između AKP-a i EU-a (Sporazuma iz Cotonoua) u slučaju nepoštovanja bitnih sastojaka sporazuma kao što su ljudska prava, demokratska načela i vladavina prava,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Burundiju od 16. studenog 2015.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 2248 (2015) od 12. studenog 2015.,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je predsjednik Nkurunziza 26. travnja 2015. objavio da će se kandidirati za treći mandat, što je izazvalo nemire u zemlji koji su se manifestirali brojnim prosvjedima i neuspjelim državnim udarom 13. svibnja 2015.; budući da je po objavi te namjere nekoliko visokih dužnosnika državnih tijela, među kojima i predsjednik Nacionalne skupštine, potpredsjednik države, dvoje članova neovisnog nacionalnog izbornog povjerenstva te viši sudac ustavnog suda, pobjeglo iz zemlje uz obrazloženje da su se bojali za vlastitu sigurnost; budući da je zbog političke napetosti nekoliko stotina tisuća ljudi bilo prisiljeno napustiti zemlju; budući da je EU obustavio svoju misiju za promatranje izbora (EOM);

B.   budući da izbori nisu održani u skladu s demokratskim načelima te da su bili protivni slovu i duhu Sporazuma iz Aruše te da su ih zbog toga bojkotirali oporbene stranke i civilno društvo; budući da je Nkurunziza započeo svoj treći mandat na dužnosti predsjednika Burundija unatoč protestima međunarodnih donatora i izjavi komisije UN-a za promatranje izbora u Burundiju da izbori nisu bili ni vjerodostojni ni slobodni;

C.  budući da su državna represija i ograničavanje slobode izražavanja znatno pojačani nakon predsjedničkih izbora održanih 21. srpnja 2015.; budući da je 28. rujna 2015. UNHCR izvijestio da je od početka rujna primijećen zabrinjavajući rast broja uhićenja, pritvaranja i ubojstava te odlučno pozvao vlasti u zemlji da se bore protiv nekažnjavanja; budući da je Zeid Ra’ad, visoki povjerenik Ujedinjenih naroda za ljudska prava, izjavio da se „u nekim četvrtima Bujumbure gotovo svakodnevno na ulicama nailazi na mrtva tijela” te da se „u velikom broju slučajeva čini da su žrtve ubijene vatrenim oružjem iz blizine. Na njihovim tijelima ponekad su prisutni tragovi mučenja, a u većini slučajeva pronađeni su s rukama zavezanim iza leđa”;

D.  budući da je porast političkog nasilja i nesigurnosti u Bujumburi rezultirao ciljanim smaknućima i članova oporbenih stranaka i članova vladajuće stranke; budući da se stanje pogoršalo jer su zabilježeni pokušaji atentata na istaknute pojedince na objema stranama: na generala Adolphea Nshimirimanu, bliskog suradnika predsjednika Nkurunzize koji je ubijen u raketnom napadu 2. kolovoza 2015.; borca za ljudska prava Pierrea Clavera Mbonimpu koji je prostrijeljen i teško ranjen dan kasnije; pukovnika Jeana Bikomagua, nekadašnjeg načelnika stožera oružanih snaga, koji je ubijen vatrenim oružjem 15. kolovoza 2015.; Patricea Gahungua, glasnogovornika oporbene Unije za mir i razvitak (UPD), ubijenog 7. rujna 2015.; generala Prima Niyongaboa, zapovjednika Burundijskih oružanih snaga, koji je preživio pokušaj atentata 11. rujna 2015.; te Charlotte Umugwaneza, oporbenu čelnicu i borca protiv korupcije, čije je tijelo pronađeno u rijeci Gikomi 18. listopada 2015., dan nakon što je prijavljen njen nestanak;

E.  budući da je 3. listopada ponovno izbilo nasilje na sjeveru glavnog grada Bujumbure u okruzima Mutakura, Cibitoke i Ngagara, koji su poznati kao uporišta protivnika trećeg mandata predsjednika Nkurunzize, te da je u njima poginulo barem osam, a možda i više civila; budući da je Ured visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava izvijestio da su 134 osobe ubijene te da su zabilježene stotine slučajeva arbitrarnih uhićenja i pritvaranja, među kojima i 704 uhićenja koja su izvršena od početka rujna; budući je 215 000 osoba izbjeglo;

F.   budući da je više različitih izvora, među kojima i Međunarodna federacija Saveza za ljudska prava (FIDH) i Human Rights Watch, izvijestilo da se policijske snage koriste brutalnim metodama i da je njihova uporaba sile prekomjerna i neproporcionalna te da su možda čak umiješane u izvansudska smaknuća i smaknuća po kratkom postupku; budući da je Vijeće UN-a za ljudska prava 2. listopada 2015. donijelo rezoluciju o Burundiju u kojoj se poziva na praćenje stanja ljudskih prava u toj zemlji od trenutka njezina donošenja i tijekom 2016. godine;

G.   budući da je Vijeće za mir i sigurnost Afričke unije17. listopada 2015. preporučilo da se ubrzaju planovi o slanju vojnih snaga u Burundi u slučaju da se nasilje u toj zemlji pojača, da je pozvalo na istragu slučajeva kršenja ljudskih prava u zemlji te najavilo pokretanje sveobuhvatne istrage o kršenju ljudskih prava civilnog stanovništva u Burundiju i nasilju kojem su izloženi;

H.  budući da Afrička unija poziva na hitno otvaranje dijaloga u Kampali ili Addis Abebi u kojem bi sudjelovali svi akteri iz Burundija, pa i oni koji žive izvan zemlje, te predstavnici civilnog društva; budući da EU podržava taj poziv na uključiv dijalog i budući da se glavni tajnik UN-a pridružio tom pozivu;

I.  budući da burundijske vlasti tvrde da su spremne pregovarati s oporbom te da je predsjednik 23. rujna 2015. potpisao dekret o osnivanju nacionalne komisije za dijalog unutar Burundija; budući da se, međutim, većinu aktera iz oporbe i civilnog društva koji se protive trećem mandatu predsjednika Nkurunzize tereti za pobunu i suučesništvo u pokušaju državnog udara 13. svibnja 2015.; budući da je Pascal Nyabenda, predsjednik novog saziva nacionalne skupštine, izjavio da „osobe koje su sudjelovale u pripremi i izvršenju državnog udara (...) neće biti uključene u dijalog”;

J.  budući da su, iako su posrednici iz Ugande najavili da će se dijalog nastaviti u studenom, burundijske vlasti izdale međunarodne uhidbene naloge za svoje protivnike u kojima se od Belgije, Nizozemske i Ruande zahtijeva njihovo izručenje;

K.   budući da se regionalnim naporima da se prekine kriza do sada nije uspjelo dovesti vlast i oporbu u Burundiju za pregovarački stol, odnosno omogućiti nevladinim organizacijama da rade svoj posao; budući da su sukobi između snaga sigurnosti i naoružanih pojedinaca postali svakodnevica i da dramatičan porast nasilja može prouzročiti da zemlje ponovno potone u građanski rat;

1.  izražava duboku zabrinutost zbog političkog i humanitarnog stanja u Burundiju i posljedica toga na stabilnost cijele podregije; poziva burundijske vlasti da spriječe daljnja kršenja ljudskih prava; snažno osuđuje svaki čin nasilja i zlostavljanja i ponavlja da odgovorni za takvo nasilje moraju odgovarati i biti privedeni pravdi; podržava u tom smislu izjavu koju je 6. studenog dala gospođa Fatou Bensouda, tužiteljica na Međunarodnom kaznenom sudu;

2.  osuđuje pokušaj državnog udara u Burundiju 13. svibnja i svaki čin nasilja i podrivanja ustavnog poretka, bez obzira na počinitelje, i podsjeća na to da su Afrička unija, EU i UN izjavili da je za sve burundijske aktere ključno da svoje sporove riješe mirnim putem;

3.  snažno potiče burundijsku vladu da se drži svojih regionalnih i međunarodnih obveza u području ljudskih prava i da stavi na raspolaganje sva sredstva kako bi se potpomognule aktivnosti promatrača za ljudska prava Afričke unije i visokog povjerenika UN-a za ljudska prava u toj zemlji;

4.  poziva sve strane u Burundiju – vladu, oporbu i civilno društvo – da ponovno uspostave povjerenje i da pristanu na sudjelovanje uključivom dijalogu kako bi se spriječilo daljnje pogoršanje stanja u zemlji; podsjeća da je održiv politički ishod moguć samo ako se konstruktivnim pregovorima iznađe sporazumno rješenje kako bi se, u interesu naroda i demokracije u Burundiju, zemlja pokrenula s mrtve točke u kojoj se trenutačno nalazi i kako bi se spriječilo da ponovno potone u građanski rat koji bi bez sumnje negativno djelovao na sigurnost u cijeloj regiji Velikih jezera i mogao ugroziti izbore u Demokratskoj Republici Kongu i u Ruandi;

5.  ponavlja stajalište Istočnoafričke zajednice i Afričke unije, a koje je izneseno i u Rezoluciji Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 2248 (2015) od 12. studenog 2015., prema kojem je trajno političko rješenje u interesu naroda Burundija moguće postići samo dijalogom i izgradnjom konsenzusa, u skladu sa Sporazumom iz Aruše i burundijskim ustavom;

6.  poziva EU i njegove države članice da pruže potporu naporima koje poduzimaju Istočnoafrička zajednica i Afrička unija kako bi se dijalogom unutar Burundija postiglo trajno političko rješenje; pozdravlja sankcije koje je Vijeće EU-a uvelo za četvero državljana Burundija čije djelovanje potkopava demokraciju i predstavlja prepreku naporima za postizanje političkog rješenja krize;

7.  pozdravlja inicijativu EU-a da se u pozitivnom duhu počne primjenjivati zaštitna klauzula iz članka 96. Sporazuma iz Cotonoua u cilju ostvarivanja pozitivnog rezultata na način da se vlasti Burundija pozovu na sudjelovanje u konzultacijama kako bi se iznašlo rješenje koje je prihvatljivo svim stranama, riješio problem nepoštovanja ljudskih prava, demokratskih načela i vladavine prava te kako bi se omogućilo što brže postizanje dogovora o početnim mjerama za smanjivanje nasilje kojim bi se postavili temelji za bitan napredak prema okončanju krize i stvaranju atmosfere pogodne za pomirenje i tako izbjegao rat;

8.  snažno potiče Komisiju i države članice da razmotre zamrzavanje cjelokupne nehumanitarne pomoći vladi Burundija dok god vladine snage ne prestanu s prekomjernim uporabom sile i kršenjima ljudskih prava koje je zabilježio OHCHR i dok se zbiljskim dijalogom unutar Burundija ne pronađe političko rješenje;

9.  poziva EU i njegove države članice da, ako se stanje u Burundiju dodatno pogorša, pruže potporu daljnjim mjerama Ujedinjenih naroda, u što se ubraja i veća prisutnost UN-a;

10.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama država članica, vladi Burundija, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama država iz regije Velikih jezera, vladama Istočnoafričke zajednice, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, supredsjednicima Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a te Panafričkom parlamentu.

 

(1)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0275.

(2)

SL L 257, 2.10.15., str. 37.

Pravna napomena