Postupak : 2016/2662(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B8-0492/2016

Podneseni tekstovi :

B8-0492/2016

Rasprave :

PV 27/04/2016 - 18
CRE 27/04/2016 - 18

Glasovanja :

PV 28/04/2016 - 4.65
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2016)0201

PRIJEDLOG REZOLUCIJE
PDF 279kWORD 94k
Također vKEYi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-0488/2016
20.4.2016
PE582.504v01-00
 
B8-0492/2016

podnesen nakon pitanja za usmeni odgovor B8-0361/2016

u skladu s člankom 128. stavkom 5. Poslovnika


o napadima na bolnice i škole kao povredama međunarodnoga humanitarnog prava (2016/2662(RSP))


Stelios Kouloglou, Kateřina Konečná, Lola Sánchez Caldentey, Paloma López Bermejo, Patrick Le Hyaric, Tania González Peñas, Miguel Urbán Crespo, Estefanía Torres Martínez, Xabier Benito Ziluaga, Kostas Chrysogonos, Dimitrios Papadimoulis, Jiří Maštálka, Marina Albiol Guzmán, Merja Kyllönen, Stefan Eck, Kostadinka Kuneva, Neoklis Sylikiotis, Takis Hadjigeorgiou, Marie-Christine Vergiat, Ángela Vallina, Lidia Senra Rodríguez, Javier Couso Permuy, Barbara Spinelli, Marisa Matias u ime Kluba zastupnika GUE/NGL-a

Rezolucija Europskog parlamenta o napadima na bolnice i škole kao povredama međunarodnoga humanitarnog prava (2016/2662(RSP))  
B8-0492/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima i ostale mehanizme UN-a za zaštitu ljudskih prava,

–  uzimajući u obzir Ženevske konvencije i ostale pravne instrumente za međunarodno humanitarno pravo,

–  uzimajući u obzir članak 208. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) o usklađenosti razvojnih politika,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove od 8. prosinca 2009. o promicanju pridržavanja međunarodnog humanitarnog prava,

–  uzimajući u obzir Ažurirane smjernice Europske unije za promicanje pridržavanja međunarodnog humanitarnog prava(1),

–  uzimajući u obzir načela partnerstva (koja je prihvatila Globalna humanitarna platforma) od 12. srpnja 2007.,

–  uzimajući u obzir izvješće od 2. veljače 2016. koje je glavni tajnik UN-a sastavio za Svjetski humanitarni sastanak na vrhu naslovljeno „Jedno čovječanstvo, zajednička odgovornost”,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 1998 (2011), usvojenu 12. srpnja 2011., i Rezoluciju 2143 (2014.), usvojenu 7. ožujka 2014., o zaštiti djece pogođene oružanim sukobima,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a A/RES/64/290 od 9. srpnja 2010. o pravu na obrazovanje u kriznim situacijama,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju o sigurnim školama iz svibnja 2015., koja je otvorena za prihvaćanje na Konferenciji o sigurnim školama koju je norveško Ministarstvo vanjskih poslova sazvalo u svibnju 2015. u Oslu, i povezane Smjernice za zaštitu škola i sveučilišta od vojne upotrebe tijekom oružanog sukoba,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju od 10. prosinca 2015. s 32. međunarodne konferencije Crvenog križa i Crvenog polumjeseca o jačanju pridržavanja međunarodnog humanitarnog prava,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. veljače 2016. o humanitarnoj situaciji u Jemenu(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. veljače 2015. o humanitarnoj krizi u Iraku i Siriji, osobito u kontekstu IS-a(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. prosinca 2015. o pripremama za Svjetski humanitarni sastanak na vrhu: izazovi i mogućnosti za pružanje humanitarne pomoći(4),

–  uzimajući u obzir pitanje upućeno Vijeću o napadima na bolnice i škole kao povredama međunarodnoga humanitarnoga prava (O-000063/2016 – B8-0361/2016),

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da međunarodna zajednica svjedoči uznemiravajućem trendu napada na bolnice i škole u oružanim sukobima u svijetu;

B.  budući da se međunarodno humanitarno pravo krši ne samo u sukobima koji trenutno bijesne u Afganistanu, Jemenu i Siriji, već i u dugotrajnim sukobima u Palestini i Zapadnoj Sahari; budući da je u kolovozu 2014. Izrael u gradu Rafahu u Gazi bombardirao UN-ovu školu u kojoj je utočište našlo više od 3000 raseljenih osoba, što je glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon osudio kao kazneno djelo;

C.  budući da će se prvi Svjetski humanitarni sastanak na vrhu održati u Istanbulu 23. i 24. svibnja 2016.; budući da je glavni tajnik UN-a u svojem izvješću za Svjetski humanitarni sastanak na vrhu naslovljenom „Jedno čovječanstvo, zajednička odgovornost” skrenuo pozornost na, prema njegovim riječima, „besramno i surovo narušavanje poštovanja međunarodnog prava o ljudskim pravima i međunarodnog humanitarnog prava” u oružanim sukobima, zbog kojeg postoji opasnost povratka u doba ratovanja bez ograničenja; budući da se u izvješću navodi da tom narušavanju dodatno doprinosi činjenica da se ne zahtijeva i ne promiče poštovanje naših zajedničkih normi te se ne podržavaju postojeći mehanizmi provedbe, nadzora i odgovornosti;

D.  budući da humanitarna načela ljudskosti, neutralnosti, nepristranosti i neovisnosti te temeljna pravila međunarodnog humanitarnog prava i ljudska prava utvrđena Ženevskim konvencijama i njihovim dopunskim protokolima moraju biti u samoj srži svih humanitarnih inicijativa; budući da se raseljenim osobama mora pružiti bezuvjetna zaštita te s obzirom na to da neovisna pomoć, tj. pomoć koja je lišena svih oblika političkih, ekonomskih ili sigurnosnih upletanja i diskriminacije, mora prevagnuti;

E.  budući da je međunarodno humanitarno pravo, također poznato kao pravo oružanih sukoba, namijenjeno ublažavanju učinaka oružanih sukoba zaštitom onih koji ne sudjeluju u sukobu te uređenjem sredstava i metoda ratovanja;

F.  budući da su bolnice i medicinsko osoblje izričito zaštićeni međunarodnim humanitarnim pravom te da se namjerni napadi na civile i civilne infrastrukture smatraju teškim kršenjem međunarodnom humanitarnog prava;

G.  budući da su žene i djeca suočeni s povećanim rizicima zbog raseljavanja i raspada zaštitnih i potpornih struktura u svakodnevnom životu; budući da se prema međunarodnom humanitarnom pravu djevojčicama i ženama žrtvama silovanja u ratu mora pružiti sva potrebna medicinska skrb bez izuzetaka; budući da je prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije nesiguran pobačaj jedan od triju glavnih uzroka smrtnosti majki; budući da zdravlje majki, pružanje psihološke pomoći silovanim ženama, obrazovanje i školovanje raseljene djece predstavljaju glavne izazove u izbjegličkim kampovima;

H.  budući da su 14. ožujka 2016. nakon Konferencije o sigurnim školama održane u Oslu u svibnju 2015. godine 52 države, uključujući neke no ne i sve države članice EU-a, podržale Deklaraciju o sigurnim školama;

I.  budući da je Vijeće za vanjske poslove, pri usvajanju Smjernica EU-a za promicanje pridržavanja međunarodnog humanitarnoga prava, istaknulo važnost djelotvornoga pristupanja dugotrajno prisutnom problemu teških povreda podupiranjem odgovarajućih mehanizama pozivanja na odgovornost te naglasilo važnu ulogu koju Međunarodni kazneni sud može imati u slučajevima u kojima predmetna država ili više njih ne mogu ili nisu voljne ostvarivati nadležnost; budući da se tim Smjernicama „odgovarajuće radne skupine Vijeća” obvezuje na praćenje situacija u kojima se može primjenjivati međunarodno humanitarno pravo te, u tim slučajevima, na preporučivanje djelovanja za promicanje pridržavanja međunarodnoga humanitarnoga prava (stavak 15. točka (a));

J.  budući da je Međunarodni odbor Crvenog križa u razdoblju od 2012. do 2015. organizirao važan postupak savjetovanja o načinima jačanja pravne zaštite žrtava oružanih sukoba i poboljšanja djelotvornosti mehanizama za pridržavanje međunarodnog humanitarnog prava;

K.  budući da se države koje su sudjelovale na 32. međunarodnoj konferenciji Crvenog križa i Crvenog polumjeseca u prosincu 2015. u konačnici nisu uspjele dogovoriti oko novog mehanizma za poboljšanje pridržavanja međunarodnog humanitarnog prava koji su predložili Međunarodni odbor Crvenog križa i švicarska vlada; budući da bi predloženi novi mehanizam podrazumijevao organiziranje godišnjeg sastanka država stranaka Ženevskih konvencija; budući da su države sudionice odlučile pokrenuti novi međuvladin proces kako bi se pronašli načini poboljšanja provedbe međunarodnog humanitarnog prava, a rezultati predstavili na sljedećoj međunarodnoj konferenciji 2019.;

1.  izražava šokiranost i snažnu zabrinutost zbog smrtonosnih napada na bolnice i škole čija je učestalost u oružanim sukobima diljem svijeta sve više zabrinjavajuća te pri čemu pacijenti, studenti, medicinsko i nastavno osoblje, humanitarni djelatnici i članovi obitelji postaju mete i žrtve, a međunarodne osude rijetko vode do neovisnih istraga i istinskog pozivanja na odgovornost; poziva države članice, institucije EU-a i potpredsjednicu / Visoku predstavnicu da prepoznaju pravi razmjer te krizne situacije i da bez daljnjeg odgađanja odrede konkretan akcijski plan s rokovima kako bi se u potpunosti upotrijebio utjecaj EU-a i država članica u cilju obustave tih kršenja i povreda;

2.  osuđuje napade na bolnice i škole, koji su zabranjeni međunarodnim pravom, i uviđa da bi se takva djela mogla smatrati teškim povredama Ženevskih konvencija iz 1949. i ratnim zločinima u skladu s Rimskim statutom Međunarodnog kaznenog suda; izražava uvjerenje da očuvanje zdravstvenih i obrazovnih ustanova kao neutralnog, zaštićenog prostora u situacijama oružanog sukoba ovisi o ishodu transparentnih, neovisnih i nepristranih istraga brutalnih napada koji su se dogodili i preuzimanjem istinske odgovornosti za počinjene zločine;

3.  podsjeća da je svako kršenje međunarodnog humanitarnog prava, kao što je napad na bolnice, ratni zločin te bi se stoga trebalo temeljito i neovisno istražiti;

4.  potiče EU i njegove države članice da u potpunosti podupru poziv glavnog tajnika UN-a svim državama članicama UN-a da Svjetski humanitarni sastanak na vrhu iskoriste kao priliku da se ponovno obvežu na zaštitu civila i ljudskih prava poštujući pravila na koja su već pristale; ističe važnost koju glavni tajnik UN-a pridaje jačanju međunarodnih istražnih i pravosudnih sustava, uključujući Međunarodni kazneni sud, kao nadopuni nacionalnim okvirima, kako bi se stalo na kraj nekažnjavanju kršenja međunarodnoga humanitarnog prava;

5.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog humanitarne situacije u Gazi i okupiranoj Zapadnoj Sahari; ističe da su pravda i poštovanje vladavine prava neizostavni temelji mira i naglašava da se dugogodišnja praksa sustavnog nekažnjavanja kršenja međunarodnog prava mora prekinuti;

6.  uviđa važnost i jedinstvenu prirodu Smjernica EU-a za promicanje pridržavanja međunarodnog humanitarnog prava, s obzirom na to da nijedna druga država ni organizacija nije usvojila sličan dokument; no, brine ga koliko djelotvorno institucije EU-a i države članice provode Smjernice EU-a;

7.  poziva EU da promiče globalni konsenzus o humanitarnom djelovanju kojim će se reafirmirati načela humanitarne pomoći te obveze i prava prema međunarodnom humanitarnom pravu, pazeći pritom da prava pojedinca i ljudska prava čine okosnicu pružanja zaštite, i kojim će se vlade pozivati na odgovornost za svoju ulogu u njezinu pružanju; upućuje na nepovoljne posljedice politizacije humanitarne pomoći i podsjeća da su zagovaranje i postojana predanost temeljnim humanitarnim načelima od presudne važnosti kako bi se zajamčilo postojanje humanitarnih zona u područjima pogođenim sukobima;

8.  poziva Vijeće za vanjske poslove i potpredsjednicu / Visoku predstavnicu da u cilju osiguravanja da se politike i mjere EU-a povezane s međunarodnim humanitarnim pravom oblikuju na dosljedan i učinkovit način preispitaju trenutačnu podjelu odgovornosti prema kojoj je provedba Smjernica međunarodnog humanitarnog prava u nadležnosti Radne skupine Vijeća za međunarodno javno pravo kojom predsjeda Predsjedništvo Vijeća; u tom kontekstu naglašava da se Smjernicama EU-a „odgovarajuće radne skupine Vijeća” obvezuje na praćenje situacija u kojima se može primjenjivati međunarodno humanitarno pravo te, u tim slučajevima, na preporučivanje djelovanja za promicanje pridržavanja međunarodnog humanitarnog prava (stavak 15. točka (a)); poziva relevantne radne skupine Vijeća da taj mandat iskoriste kako bi reagirale na trenutačnu hitnu kriznu situaciju u pogledu nepridržavanja međunarodnog humanitarnog prava;

9.  podsjeća na stajalište zauzeto u Smjernicama EU-a prema kojem po potrebi treba razmotriti mogućnost korištenja uslugama Međunarodne komisije za utvrđivanje činjenica, osnovane temeljem Dopunskog protokola I uz Ženevske konvencije iz 1949. godine, koja zahvaljujući svojoj sposobnosti utvrđivanja činjenica i posredničkoj funkciji može pomoći u promicanju poštovanja međunarodnog humanitarnog prava; napominje da se usluge Međunarodne komisije za utvrđivanje činjenica nisu koristile te potiče Vijeće, države članice i Europsku službu za vanjsko djelovanje da ozbiljno razmotre mogućnost aktiviranja te komisije, po prvi put otkad je osnovana, kako bi se odgovorilo na problem napada na bolnice i škole koji predstavljaju hitnu kriznu situaciju povezanu s poštovanjem standarda međunarodnog humanitarnog prava;

10.  sa zabrinutošću prima na znanje ograničeni institucijski prostor u kojem bi međunarodna zajednica trebala odgovoriti na zajedničke brige povezane s provedbom međunarodnog humanitarnog prava; u tom kontekstu žali zbog toga što se države sudionice 32. Međunarodne konferencije Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, održane u prosincu 2015., nisu dogovorile oko novog mehanizma kojim bi se ojačao sustav upravljanja međunarodnim humanitarnim pravom organiziranjem godišnjeg sastanka država u cilju jačanja dijaloga i uvođenjem periodičnog izvješćivanja o pridržavanju međunarodnog humanitarnog prava u državama; poziva EU i njegove države članice da rade na postizanju boljih rezultata u nadolazećem međuvladinom procesu;

11.  poziva na preuzimanje obveze na svjetskoj razini kako bi sigurnost žena i djevojčica bila zajamčena na samom početku svake krizne situacije ili izvanredne situacije, i to hvatanjem u koštac s rizikom od seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja, podizanjem razine osviještenosti o tome, poduzimanjem koraka za progon počinitelja takvih nedjela i pružanjem ženama i djevojčicama pristupa čitavom rasponu zdravstvenih usluga u području spolnog i reproduktivnog zdravlja, pa i sigurnom pobačaju, tijekom humanitarnih kriza, umjesto da se takvo neljudsko postupanje produljuje, kako i nalaže međunarodno humanitarno pravo te Ženevske konvencije i njihovi dodatni protokoli;

12.  podsjeća da su konkretne državne politike i politike EU-a, među ostalim i trgovinske politike, dovele do trenutačne nestabilnosti u Afganistanu, Jemenu, Iraku i cijelom području Bliskog istoka i sjeverne Afrike; podsjeća da su fundamentalizam i nasilje rezultat nejednakosti i siromaštva;

13.  poziva EU i države članice da odgovore na obveze u području razvojnih politika i da poštuju članak 208. UFEU-a prema kojem „Unija uzima u obzir ciljeve razvojne suradnje u politikama koje provodi, a koje bi mogle utjecati na zemlje u razvoju”;

14.  odbija ideju civilno-vojne suradnje jer uključuje nesagledivu opasnost da se civili i humanitarni radnici koriste u vojne svrhe, jer su njome ugroženi neutralnost, neovisnost i nepristranost civila te razvojnih i humanitarnih organizacija, što je preduvjet za djelotvorno pružanje pomoći, te može dovesti do napada na nevladine i humanitarne organizacije; stoga poziva na strogo odvajanje civilnih i vojnih operacija u svakom području te podsjeća da velika većina humanitarnih organizacija inzistira na neovisnosti i nepristranosti, kako je utvrđeno kodeksom ponašanja Međunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca i nevladinih organizacija tijekom spasilačkih operacija u slučaju katastrofa;

15.  sa zbrinutošću primjećuje porast vojnih intervencija i vojni pristup sukobima, te oštro kritizira ulogu raznih zapadnih intervencija posljednjih godina u poticanju eskalacije sukoba na tom području; navodi da se sukobi u toj regiji ne mogu riješiti vojnim putem; poziva EU da vodi isključivo civilnu i mirnu vanjsku politiku;

16.  odbacuje upotrebu pojma „odgovornost pružanja zaštite” kao izliku za jednostranu upotrebu sile;

17.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Europske komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku UN-a, predsjedniku Opće skupštine UN-a te vladama država članica UN-a.

(1)

SL C 303, 15.12.2009., str. 12.

(2)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0066.

(3)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0040.

(4)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0459.

Pravna napomena