Prijedlog rezolucije - B8-1115/2016Prijedlog rezolucije
B8-1115/2016
Europski parlament

PRIJEDLOG REZOLUCIJE o transmasnim kiselinama

17.10.2016 - (2016/2637(RSP))

podnesen nakon pitanja za usmeni odgovor B8-1801/2016 i B8-1802/2016
u skladu s člankom 128. stavkom 5. Poslovnika

Renate Sommer, Daciana Octavia Sârbu, Nikolay Barekov, Anneli Jäätteenmäki, Lynn Boylan, Martin Häusling, Piernicola Pedicini, Mireille D’Ornano u ime Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane


Postupak : 2016/2637(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument :  
B8-1115/2016
Podneseni tekstovi :
B8-1115/2016
Rasprave :
Glasovanja :
Doneseni tekstovi :

B8-1115/2016

Rezolucija Europskog parlamenta o transmasnim kiselinama

(2016/2637(RSP))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća o informiranju potrošača o hrani, a posebno njezin članak 30. stavak 7.[1],

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 3. prosinca 2015. o transmasnih kiselinama u hrani i u prehrani stanovništva Unije općenito (COM(2015)0619),

–  uzimajući u obzir izvješće Zajedničkog istraživačkog centra naslovljeno „Transmasne kiseline u Europi: kakvo je stanje? Pregled dokaza: 2003. – 2013.” (Trans fatty acids in Europe: where do we stand? A synthesis of the evidence: 2003-2013),

–  uzimajući u obzir znanstveno mišljenje Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) iz 2009. u kojem se navode preporuke u pogledu unosa transmasnih kiselina hranom,

–  uzimajući u obzir dokumente Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) naslovljene „Djelotvornost politika za smanjenje transmasnih kiselina u hrani: sustavan pregled dokaza”[2] (The effectiveness of policies for reducing dietary transfat: a systematic review of the evidence), „Uklanjanje transmasnih kiselina u Europi – političko izvješće”[3] (Eliminating trans fats in Europe – A policy brief) te „Učinak unosa transmasnih kiselina na masnoće u krvi i lipoproteine: sustavan pregled i metaregresijska analiza”[4] (Effect of trans-fatty acid intake on blood lipids and lipoproteins: a systematic review and meta-regression analysis),

–  uzimajući u obzir pitanja Vijeću i Komisiji o transmasnim kiselinama (O-000105/2016 – B8-1801/2016 i O-000106/2016 – B8-1802/2016),

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da su transmasne kiseline posebna vrsta nezasićenih masti;

B.  budući da se transmasne kiseline, iako se prirodno nalaze u hrani dobivenoj od preživača, poput mliječnih proizvoda i mesa te u nekim biljkama i proizvodima biljnog podrijetla (poriluk, grašak, salata, ulje uljane repice), poglavito nalaze u industrijski proizvedenim, djelomično hidrogeniranim biljnim uljima (biljnim uljima izmijenjenima dodavanjem atoma vodika koja se koriste za prženje i pečenje te u prerađenim prehrambenim proizvodima radi produljenja roka trajanja);

C.  budući da se unos transmasnih kiselina uglavnom povezuje s konzumacijom industrijski proizvedenih, djelomično hidrogeniranih ulja koja se koriste u industriji proizvodnje cijelog niza pića i prehrambenih proizvoda (i pretpakirane i nepretpakirane hrane, kao što je hrana koja se prodaje u rasutom stanju i hrana u ugostiteljskim objektima);

D.  budući da je EFSA 2010. zaključila da transmasne kiseline dobivene od preživača mogu imati slične učinke kao i one iz industrijskih proizvoda;

E.  budući da masnoće preživača sadrže između 3 % i 6 % transmasnih kiselina;

F.  budući da ljudi općenito konzumiraju malo prirodno prisutnih transmasnih kiselina dobivenih od preživača te da Svjetska zdravstvena organizacija navodi da je mala vjerojatnost da te transmasne kiseline koje su prirodno prisutne predstavljaju rizik za zdravlje kod postojećeg načina prehrane zbog vrlo niskog unosa;

G.  budući da se ova rezolucija odnosi samo na industrijski proizvedene masne kiseline;

H.  budući da mnogi restorani i lanci restorana brze prehrane koriste transmasne kiseline za prženje hrane jer su jeftine i mogu se višekratno koristiti u industrijskim fritezama;

I.  budući da se tijekom pripreme nekih vrsta hrane (kao što su keksi, kolači, slane grickalice i pržena hrana) dodaju ili stvaraju dodatne transmasne kiseline;

J.  budući da je učestala konzumacija industrijski proizvedenih, djelomično hidrogeniranih biljnih ulja povezana s povećanim rizicima od kardiovaskularnih bolesti (više od bilo kojeg drugog dugoročnog čimbenika), neplodnosti, endometrioze, žučnog kamenca, Alzheimerove bolesti, dijabetesa, pretilosti i nekih oblika raka;

K.  budući da bi europska tijela trebala poduzimati sve potrebne mjere kako bi se smanjili uzroci pretilosti;

L.  budući da visoka razina unosa transmasnih kiselina povećava rizik od razvoja koronarnih srčanih oboljenja (više od bilo kojeg drugog nutrijenta u odnosu na kalorijsku vrijednost), za koja je skromna procjena da u Europskoj uniji uzrokuju oko 660 000 smrtnih slučajeva godišnje, što je otprilike 14 % svih smrtnih slučajeva;

M.  budući da je preporuka EFSA-e da „unos transmasnih kiselina bude što je moguće niži u okviru prehrane koja zadovoljava nutritivne potrebe”[5];

N.  budući da WHO u svojoj preporuci precizira da bi konzumacija transmasnih kiselina trebala biti ispod 1 % dnevnog unosa energije[6];

O.  budući da je američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) u srpnju 2015. donijela zaključak prema kojem djelomično hidrogenirana ulja „nisu opće priznata kao sigurna” za korištenje u hrani namijenjenoj ljudima;

P.  budući da se, unatoč ograničenoj dostupnosti podataka koji se odnose na cijelu Uniju, u nedavnom istraživanju u kojem su prikupljeni podaci za devet država članica navodi da je prosječni dnevni unos transmasnih kiselina niži od 1 % dnevnog unosa energije, ali da su za neke podskupine stanovništva u nekim država članicama primijećene više razine unosa[7];

Q.  budući da je analizom najnovijih javno dostupnih podataka potvrđeno da, unatoč tomu što je zabilježeno smanjenje razine transmasnih kiselina u nekim vrstama hrane, na nekim tržištima hrane u Uniji još uvijek postoji niz prehrambenih proizvoda s viskom razinom transmasnih kiselina, odnosno iznad 2 grama transmasnih kiselina na 100 grama masti (primjerice, keksi ili kokice s između 40 i 50 grama na 100 grama masti, ali i hrana koje nije pretpakirana, poput pekarskih proizvoda);

R.  budući da međunarodna istraživanja pokazuju da politike kojima je cilj ograničiti udio transmasnih kiselina u hrani dovode do smanjenja razine transmasnih kiselina bez povećanja ukupnog udjela masti; budući da su te politike izvedive i ostvarive i vrlo je vjerojatno da bi imale pozitivan utjecaj na javno zdravlje;

S.  budući da činjenica da samo trećina potrošača u Europskoj uniji nešto zna o transmasnim kiselinama pokazuje da mjere označivanja nisu učinkovite te da treba poraditi na informiranju kroz obrazovni sustav i medijske kampanje;

T.  budući da u zakonodavstvu EU-a nije propisan udio transmasnih kiselina u prehrambenim proizvodima niti se zahtijeva njihovo označivanje;

U.  budući da u Austriji, Danskoj, Latviji i Mađarskoj postoji zakonodavstvo kojim je ograničen udio transmasnih kiselina u prehrambenim proizvodima, dok se većina drugih država članica odlučila na dobrovoljne mjere poput samoregulacije, prehrambenih preporuka i kriterija o sastavu nekih tradicionalnih proizvoda;

V.  budući da postoje dokazi da je zakonom propisano uvođenje granične vrijednosti za industrijske transmasne kiseline 2003. u Danskoj, odnosno nacionalno ograničavanje udjela transmasnih kiselina u uljima i mastima na 2 %, bilo uspješno i da je njime znatno smanjen broj smrtnih slučajeva od kardiovaskularnih bolesti[8];

W.  budući da je jedini način da potrošači utvrde sadrži li neki proizvod transmasne kiseline taj da provjere nalaze li se djelomično hidrogenirana ulja na popisu sastojaka pretpakirane hrane; budući da prema trenutačno važećim propisima EU-a potrošači mogu biti zbunjeni pri razlikovanju djelomično hidrogeniranih ulja (koja među ostalim masnim kiselinama sadržavaju i transmasne kiseline) i potpuno hidrogeniranih ulja (koja ne sadržavaju transmasne kiseline nego samo zasićene masne kiseline) s obzirom na to da se Uredbom (EU) br. 1169/2011 propisuje da te informacije moraju biti navedene na popisu sastojaka pretpakirane hrane;

X.  budući da su nedavna istraživanja pokazala da osobe višeg društvenoekonomskog statusa imaju zdravije prehrambene navike od onih nižeg društvenoekonomskog statusa te da se te razlike povećavaju u skladu s porastom društvenih nejednakosti;

Y.  budući da se posebice transmasne kiseline uglavnom koriste u jeftinijim prehrambenim proizvodima te da su osobe s nižim prihodima izloženije jeftinijoj hrani s većim udjelom transmasnih kiselina, što povećava mogućnost širenja zdravstvenih nejednakosti;

Z.  budući da bi odgovarajuće odluke za smanjenje razine unosa industrijskih transmasnih kiselina trebalo donijeti na razini EU-a;

AA.  budući da su zdravstvene organizacije, skupine potrošača, udruge zdravstvenih djelatnika i prehrambena poduzeća pozvali[9] Komisiju da donese zakonodavni prijedlog kojim se količina industrijskih transmasnih kiselina u hrani ograničava na razinu sličnu onoj koju su odredile danske vlasti (tj. 2 grama transmasnih kiselina na 100 grama masnoće);

1.  podsjeća da je pitanje transmasnih kiselina prioritet Parlamenta i ponovno izražava zabrinutost zbog rizika koji transmasne kiseline predstavljaju za zdravlje ljudi;

2.  ističe činjenicu da je SAD već najavio da će proizvođači hrane od sredine 2018. morati ukloniti djelomično hidrogenirana ulja iz proizvoda koji se prodaju na njihovom domaćem tržištu s obzirom na zaključak iz 2015. da se transmasne kiseline općenito ne smatraju sigurnima;

3.  podsjeća da je dokazano da uvođenje graničnih vrijednosti transmasnih kiselina može dovesti do brzog i znatnog poboljšanja javnog zdravlja; ističe u tom smislu uspješan primjer Danske, u kojoj je 2003. uvedeno nacionalno ograničenje udjela transmasnih kiselina u uljima i mastima od 2 %;

4.  naglašava da većina stanovnika Unije, a posebno najugroženiji slojevi, nemaju dovoljno informacija o transmasnim kiselinama i posljedicama njihovog unosa za zdravlje, što potrošače može spriječiti u donošenju informiranih odluka;

5.  zabrinut je zbog činjenice da su ugrožene skupine, uključujući građane nižeg stupnja obrazovanja i društvenoekonomskog statusa te djeca, skloniji konzumaciji hrane s visokim udjelom transmasnih kiselina;

6.  uviđa da se čini da su sve postojeće strategije za smanjenje unosa transmasnih kiselina povezane sa znatnim smanjenjem udjela transmasnih kiselina u hrani i izražava žaljenje zbog toga što na razini Unije ne postoji usklađen pristup za problem transmasnih kiselina;

7.  smatra da se odluke stoga ne bi smjele donositi isključivo na nacionalnoj razini i da je za znatnije ograničenje prosječnog unosa transmasnih kiselina nužno uvođenje mjera na razini Unije;

8.  ističe da WHO[10] smatra da bi učinkovita provedba mjere označivanja informacija o transmasnim kiselinama vjerojatno bila najskuplja mjera, dok je financijski trošak zabrane transmasnih kiselina u zemljama koje su takvu zabranu uvele bio minimalan s obzirom na niske troškove provedbe i nadzora;

9.  smatra da je zbog činjenice da potrošači nisu svjesni negativnog utjecaja transmasnih kiselina na zdravlje, obvezno označivanje transmasnih kiselina u cilju smanjenja unosa transmasnih kiselina među europskim građanima važan, ali nedovoljan mehanizam u usporedbi s obveznim ograničenjima;

10.  nadalje ističe da se u tom pogledu strategija označivanja transmasnih kiselina odnosi samo na određenu hranu, dok nema utjecaj na nepakiranu hranu ili hranu u restoranima;

11.  poziva Komisiju da u cilju smanjenja njihova unosa kod svih skupina stanovništva što prije utvrdi zakonske granice za vrijednosti industrijskih transmasnih kiselina (i kao sastojka i kao konačnog proizvoda) u svim vrstama hrane;

12.  traži da se takav prijedlog izradi unutar dvije godine;

13.  traži da se uz taj prijedlog izradi i procjena učinka, kojom bi se procijenili troškovi industrijske promjene sastava nastale zbog obveznog ograničenja i mogućnost prebacivanja tih troškova na potrošače;

14.  u tom pogledu prima na znanje najavu Komisije da će provesti detaljnu procjenu učinka kako bi procijenila troškove i prednosti različitih mogućnosti graničnih vrijednosti te traži od Komisije da posebno razmotri učinak na mala i srednja poduzeća;

15.  poziva prehrambeni sektor da prednost da alternativnim rješenjima kojima se poštuju zdravstvene norme, kao što su korištenje poboljšanih ulja, novi postupci pretvaranja masti ili kombinacija zamjenskih sastojaka za transmasne kiseline (vlakna, celuloza, škrob, mješavine bjelančevina itd.);

16.  nadalje poziva Komisiju da surađuje s državama članicama kako bi se poboljšala nutritivna pismenost stanovništva i potrošačima omogućilo donošenje zdravijih izbora u pogledu hrane te da pokrene suradnju s proizvođačima u cilju poticanja zdravijeg sastava njihovih proizvoda;

17.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti