Postupak : 2016/2936(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B8-1132/2016

Podneseni tekstovi :

B8-1132/2016

Rasprave :

PV 26/10/2016 - 17
CRE 26/10/2016 - 17

Glasovanja :

Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2016)0424

PRIJEDLOG REZOLUCIJE
PDF 281kWORD 98k
Također vKEYi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-1122/2016
19.10.2016
PE589.732v01-00
 
B8-1132/2016

podnesen nakon izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku

u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika


o nuklearnoj sigurnosti i neširenju nuklearnog oružja  (2016/2936(RSP))


Urmas Paet, Petras Auštrevičius, Dita Charanzová, Gérard Deprez, Fredrick Federley, Ivan Jakovčić, Ilhan Kyuchyuk, Valentinas Mazuronis, Louis Michel, Javier Nart, Jozo Radoš, Marietje Schaake, Pavel Telička, Hilde Vautmans u ime Kluba zastupnika ALDE-a

Rezolucija Europskog parlamenta o nuklearnoj sigurnosti i neširenju nuklearnog oružja  (2016/2936(RSP))  
B8-1132/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. ožujka 2010. o Ugovoru o neširenju nuklearnog oružja(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. siječnja 2013. o preporukama s Revizijske konferencije o Ugovoru o neširenju nuklearnog oružja (NPT) u vezi s uspostavom okruženja bez oružja za masovno uništenje na Bliskom istoku(2),

–  uzimajući u obzir Strategiju EU-a za sprečavanje širenja oružja za masovno uništenje, koju je Europsko vijeće usvojilo 12. prosinca 2003.,

–  uzimajući u obzir činjenicu da na Revizijskoj konferenciji o Ugovoru o neširenju nuklearnog oružja 2015. nije došlo do dogovora o konačnom dokumentu,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o 9. Revizijskoj konferenciji stranaka Ugovora o neširenju nuklearnog oružja (8079/15),

–  uzimajući u obzir dokumente koji su usvojeni u proljeće 2016. na Sastanku na vrhu o nuklearnoj sigurnosti u Washingtonu,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 2310 (2016.) o dvadesetoj obljetnici Ugovora o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Tbilisija iz 1977. koju je konsenzusom donijela Parlamentarna skupština Organizacije za europsku sigurnost i suradnju,

–  uzimajući u obzir izjavu Skupine G7 od 11. travnja 2016. o neširenju oružja i razoružanju iz Hirošime u Japanu,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Opće skupštine UN-a od 13. prosinca 2011. o uspostavi zone bez nuklearnog oružja u bliskoistočnoj regiji (A/RES/66/61),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2012/422/ZVSP od 23. srpnja 2012. o potpori postupku kojim se želi uspostaviti područje bez nuklearnog oružja i svega ostalog oružja za masovno uništavanje na Bliskom istoku(3),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a A/RES/70/33 od 7. prosinca 2015. o daljnjim koracima u multilateralnom nuklearnom razoružanju, kao i izvješće otvorene radne skupine Općoj skupštini UN-a koje je usvojeno 19. kolovoza 2016. (A/71/371),

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da se sigurnosna situacija u susjedstvu Europske unije znatno pogoršala te je postala nepredvidljivija; napominje da su prijetnje konvencionalne i nekonvencionalne naravi te da ih uzrokuju državni i nedržavni regionalni i globalni akteri;

B.  budući da su međunarodni mir, sigurnost i stabilnost dovedeni u pitanje zbog raznih događaja, između ostalog zbog pogoršanja odnosa među državama s nuklearnim oružjem kao što su Ruska Federacija, Sjedinjene Američke Države, Indija, Pakistan i Izrael te daljnjeg razvoja nuklearnih sposobnosti Demokratske Narodne Republike Koreje;

C.  budući da se širenje biološke i kemijske vrste oružja masovnog uništenja smanjuje i postupno zaustavlja zahvaljujući učinkovitoj međunarodnoj primjeni zabrane i obveza sadržanih u Konvenciji o biološkom i toksičnom oružju iz 1972. i Konvenciji o kemijskom oružju; budući da, međutim, širenje nuklearnog oružja za masovno uništenje i načini njegova ispaljivanja predstavljaju jednu od najozbiljnijih prijetnji za međunarodnu zajednicu;

D.  budući da je u siječnju 2016. devet država – Sjedinjene Američke Države, Rusija, Ujedinjena Kraljevina, Francuska, Kina, Indija, Pakistan, Izrael i Demokratska Narodna Republika Koreja – ukupno posjedovalo oko 15 395 komada nuklearnog oružja, u usporedbi s 2015. kad je ta brojka iznosila okvirno 15 850;

E.  budući da je prioritet spriječiti terorističke organizacije i dodatne države da nabave ili iskoriste nuklearno oružje, smanjiti i uništiti nuklearne arsenale te se približiti svijetu bez nuklearnog oružja;

F.  budući da nije ostvaren nikakav napredak kada je riječ o konkretnim koracima prema nuklearnom razoružanju koje je dogovoreno na Revizijskoj konferenciji o NPT-u 2010.; budući da je na Revizijskoj konferenciji o NPT-u 2010. ponovno stavljen naglasak na humanitarni učinak nuklearnog oružja;

G.  budući da se prioritet i dalje mora davati daljnjem jačanju ciljeva tri stupa NPT-a u pogledu neširenja i razoružanja, tj. neširenju, razoružanju i suradnji u primjeni nuklearne energije u civilne svrhe;

H.  budući da države koje posjeduju nuklearno oružje i koje su potpisnice NPT-a moderniziraju i unapređuju svoje arsenale nuklearnog oružja te odgađaju mjere za smanjenje ili uništenje nuklearnog arsenala i za manje strogo praćenje vojne doktrine nuklearnog odvraćanja;

I.  budući da Rusija i Sjedinjene Američke Države i dalje provode Novi Sporazum o smanjenju strateškog naoružanja (START) koji istječe 2021.; budući da Ruska Federacija nije odgovorila na službenu ponudu Sjedinjenih država da se započnu pregovori o nasljedniku Novog START-a i da još nije postignut nikakav dogovor o nastavku tog ugovora radi smanjenja količine nestrateškog i strateškog nuklearnog oružja, s konačnim ciljem njegove eliminacije;

J.  budući da pokusne eksplozije nuklearnog oružja i/ili bilo kakve druge nuklearne eksplozije predstavljaju prijetnju za međunarodni mir i sigurnost te ugrožavaju proces globalnog nuklearnog razoružanja i neširenja oružja; budući da je Ugovor o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa najučinkovitiji način zabrane pokusa s nuklearnim oružjem i svih drugih vrsta nuklearnih eksplozija; budući da se 2016. obilježava 20 godina otkako je 24. rujna 1996. Ugovor o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa otvoren za potpisivanje;

K.  budući da, usprkos svim naporima da je se sazove do prosinca 2012., konferencija o uspostavi bliskoistočne zone bez nuklearnog oružja i svih drugih vrsta oružja masovnog uništenja, u skladu s konsenzusom postignutim dogovorima država stranaka NPT-a na Revizijskoj konferenciji 2010., nikad nije održana;

L.  budući da se pojačano promatra sigurnost američkog nuklearnog oružja u Turskoj zbog oružanog sukoba u Siriji;

M.  budući da su ugovori o kontroli i neširenju oružja važan dio europskog sustava sigurnosti nakon hladnog rada, koji se trenutačno čini sve krhkijim zbog ruske agresije u Ukrajini;

N.  budući da je 5. prosinca 2015. obilježena 20. godišnjica potpisivanja Memoranduma iz Budimpešte; budući da Ukrajina poštuje sve njegove odredbe i da je zauzela proaktivan stav o pitanjima nuklearnog razoružanja i neširenja nuklearnog oružja, za razliku od Ruske Federacije koja je prekršila svoje obveze zauzevši dio ukrajinskog teritorija (Krim) i pokrenuvši oružani napad u istočnoj Ukrajini; budući da je time stvoren opasan presedan jer je država koja je jamčila za sigurnost Ukrajine kao odgovor na odluku Ukrajine da se pridruži NPT-u kao država bez nuklearnog oružja povrijedila njezin suverenitet i teritorijalni integritet te nanijela veliku štetu čitavom instrumentu te negativnim garancijama sigurnosti koje pruža država koja posjeduje nuklearno oružje, kao i NPT-u, te ideji zagovaranja globalnog nuklearnog razoružanja i neširenja nuklearnog oružja na temelju međunarodnog prava i multilateralnih ugovora;

O.  budući da je Rusija rasporedila projektile kratkog dometa Iskander sposobne za nošenje nuklearnog oružja u Kalinjingradu radi vježbi i nadlijetanja sa sustavima sposobnim za nošenje nuklearnog oružja i budući da je odluka Ruske Federacije da suspendira Sporazum o raspolaganju i upravljanju plutonijem koji je 2000. sklopila sa Sjedinjenim Američkim Državama povećala zabrinutost da se Rusija sve više oslanja na nuklearno oružje;

P.  budući da EU ima važnu ulogu kao stranka Zajedničkog sveobuhvatnog akcijskog plana dogovorenog s Iranom, među ostalim i zbog svojeg punopravnog članstva u Zajedničkoj komisiji za nadgledanje primjene sporazuma;

Q.  budući da je 9. rujna 2016. Demokratska Narodna Republika Koreja izvela svoj peti nuklearni pokus samo osam mjeseci nakon pokusa 6. siječnja 2016.; budući da je tim pokusom koji je Demokratska Narodna Republika Koreja nazvala „uspješnim testiranjem hidrogenske bombe” očigledno prekršila svoje međunarodne obveze u okviru rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a i međukorejske deklaracije o denuklearizaciji iz 1992., u kojoj se navodi da Sjeverna Koreja i Južna Koreja neće razvijati niti posjedovati nuklearno oružje; budući da širenje bilo koje vrste oružja za masovno uništenje, ali posebno nuklearnog oružja te tehnika njegova ispaljivanja, predstavlja prijetnju za međunarodni mir i sigurnost; budući da je Demokratska Narodna Republika Koreja 2003. najavila da će se povući iz Ugovora o neširenju nuklearnog oružja (NPT), da od 2006. izvodi nuklearne pokuse i da je 2009. službeno izjavila da je razvila nuklearno oružje radi odvraćanja, što znači da je prijetnja koju predstavlja za susjedne države u sjeveroistočnoj Aziji te za regionalni i međunarodni mir i sigurnost sve veća;

R.  budući da se u Europskoj sigurnosnoj strategiji iz 2003. navodi da je širenje oružja za masovno uništenje potencijalno najveća prijetnja našoj sigurnosti koja otvara mogućnost natjecanja u razvoju tog oružja te da se EU zalaže za postizanje univerzalnog pridržavanja multilateralnih sporazuma te za jačanje tih sporazuma i njihovih odredaba o provjeri; budući da se u Globalnoj strategiji EU-a iz 2016. ne spominje oružje za masovno uništenje, neširenje ni kontrola oružja;

S.  budući da se uoči Revizijske konferencije o NPT-u 2015. EU nažalost nije uspio dogovoriti o zajedničkom stajalištu u vezi s nuklearnim razoružanjem, priznavši prvi put da su izraženi „različiti stavovi” o posljedicama održanja nuklearnog oružja te da na Revizijskoj konferenciji o NPT-u 2015. nije usvojen konačan dokument zbog neslaganja u vezi s regionalnim nastojanjima da se na Bliskom istoku uspostavi zona bez oružja za masovno uništenje;

T.  budući da se EU obvezao na to da će upotrijebiti sve raspoložive instrumente kako bi spriječio, destimulirao, zaustavio i, ako je to moguće, ukinuo programe širenja oružja koji izazivaju zabrinutost na globalnoj razini, kao što je jasno izraženo u Strategiji EU-a za sprečavanje širenja oružja za masovno uništenje, koju je Europsko vijeće usvojilo 12. prosinca 2003.;

1.  izražava duboku zabrinutost zbog pogoršanja regionalne i međunarodne sigurnosne situacije, ponovne pojave nuklearnog oružja u tome kontekstu i nedostatka provedbe učinkovitih koraka u pogledu razoružanja i neširenja oružja;

2.  poziva sve države koje posjeduju nuklearno oružje da poduzmu konkretne privremene mjere za smanjenje rizika od eksplozija nuklearnog oružja, što obuhvaća snižavanje operativnog statusa nuklearnog oružja i uklanjanje raspoređenog nuklearnog oružja u skladišta, umanjenje uloge nuklearnog oružja u vojnim doktrinama i brzo smanjenje količine svih vrsta nuklearnog oružja;

3.  izražava duboku zabrinutost zbog mogućih kršenja Sporazuma o nuklearnim bojnim glavama srednjeg dometa;

4.  podržava Sastanak na vrhu o nuklearnoj sigurnosti održan 2016. i uviđa da neovlaštena trgovina nuklearnim materijalom i njegova neovlaštena upotreba predstavlja neposrednu i ozbiljnu prijetnju globalnoj sigurnosti te željno iščekuje postizanje cilja potpunog praćenja i fizičkog osiguranja svih materijala pogodnih za izradu nuklearnog oružja;

5.  pozdravlja dovršenje rada otvorene radne skupine UN-a za promicanje multilateralnih pregovora o nuklearnom razoružanju, u skladu s rezolucijom Opće skupštine UN-a A/RES/70/33; pozdravlja preporuku izdanu Općoj skupštini UN-a koju je otvorena radna skupina uvrstila u svoje završno izvješće (A/71/371) i koja je usvojena 19. kolovoza 2016. uz široku potporu, da se 2017. sazove konferencija koja će biti otvorena za sve države i na kojoj bi se pregovaralo o pravno obvezujućem instrumentu zabrane nuklearnog oružja, s konačnim ciljem njegove potpune eliminacije; smatra da će se time ojačati ciljevi i obveze neširenja i razoružanja koji su sadržani u NPT-u te će se pridonijeti stvaranju uvjeta za globalnu sigurnost i svijet bez nuklearnog oružja;

6.  poziva države članice EU-a da podrže sazivanje te konferencije 2017. i da konstruktivno sudjeluju u radu konferencije te poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Federicu Mogherini i Europsku službu za vanjsko djelovanje da konstruktivno doprinesu radu pregovaračke konferencije 2017.;

7.  podsjeća na to da se obilježava dvadeset godina otkako je Ugovor o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa otvoren za potpisivanje 23. rujna 1996. i naglašava da je univerzalni sporazum o zabrani pokusa, koji se može učinkovito nadzirati na međunarodnoj razini, najučinkovitiji način da se zabrane pokusne eksplozije nuklearnog oružja te sve ostale nuklearne eksplozije;

8.  apelira na preostale zemlje koje su navedene u Prilogu II. Ugovora o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa, čija je ratifikacija nužna kako bi on stupio na snagu, da ga čim prije potpišu i/ili ratificiraju kako bi taj ključni međunarodni instrument dobio svoj puni pravni učinak bez daljnjeg odlaganja te u tom pogledu pozdravlja usvajanje Rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 2310 (2016);

9.  zahvalan je na znatnom napretku koji je postigla Pripremna komisija Organizacije Ugovora o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa u pogledu dovršenja uspostave provedbe učinkovitog sustava međunarodnog praćenja koji, premda Ugovor nije još stupio na snagu, doprinosi regionalnoj stabilnosti kao važna mjera za izgradnju povjerenja, jača program neširenja i razoružanja te državama pruža dodatne znanstvene i građanske koristi; izražava uvjerenje da će se za kontinuirano djelovanje sustava praćenja Pripremna komisija Organizacije Ugovora o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa i dalje oslanjati na financijske doprinose država;

10.  apelira na države s nuklearnim oružjem da prekinu svako buduće strateško planiranje koje se temelji na upotrebi njihovih nuklearnih sposobnosti; poziva na produbljivanje dijaloga sa svim državama koje posjeduju nuklearno oružje u cilju zajedničkog plana da se postupno smanji zaliha nuklearnih bojnih glava; posebno podržava korake koje su poduzeli SAD i Rusija u cilju smanjenja količine raspoređenog nuklearnog oružja, kao što je dogovoreno u ugovoru Novi START;

11.  uviđa da bi uklanjanje svih nuklearnih bojnih glava kratkog dometa, taktičkog i namjenskog supstrateškog nuklearnog oružja s europskog teritorija moglo pozitivno doprinijeti stvaranju uvjeta za uspostavu novih zona bez nuklearnog oružja, čime bi se doprinijelo ispunjenju obveza neširenja i razoružanja sadržanih u NPT-u te bi se u međuvremenu postavio presedan za daljnje nuklearno razoružanje;

12.  pohvaljuje uspostavu zona bez nuklearnog oružja kao pozitivan korak prema postizanju svijeta bez nuklearnog oružja; u tom pogledu smatra da bi zona bez nuklearnog oružja na Bliskom istoku bila od ključne važnosti za postizanje trajnog i sveobuhvatnog mira u toj regiji; u tom kontekstu izražava veliko razočaranje činjenicom da 2012. nije održana konferencija o uspostavi zone bez nuklearnog oružja na Bliskom istoku, kako je predviđeno NPT-om;

13.  podržava poduzimanje dodatnih napora kako bi se učvrstio mandat Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), uključujući generalizaciju dodatnih protokola uz Sveobuhvatne zaštitne sporazume IAEA-e, kao i ostale korake osmišljene u cilju donošenja mjera kojima se izgrađuje povjerenje;

14.  smatra da je Zajednički sveobuhvatni akcijski plan (ZSAP), poznat i kao iranski nuklearni sporazum, značajno postignuće multilateralne diplomacije, a naročito europske diplomacije, koje bi trebalo omogućiti ne samo bitno poboljšanje odnosa između EU-a i Irana, već i jačanje stabilnosti u čitavoj regiji; smatra da su sada sve strane odgovorne za osiguravanje njegove stroge i potpune provedbe; pozdravlja uspostavu Zajedničke komisije koja se sastoji od predstavnika Irana i predstavnika zemalja skupine E3/EU+3 (Kina, Francuska, Njemačka, Ruska Federacija, Ujedinjena Kraljevina i Sjedinjene Američke države) zajedno s potpredsjednicom Komisije/Visokom predstavnicom Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku; u potpunosti podržava potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku u njezinoj ulozi koordinatorice Zajedničke komisije koja je uspostavljena u okviru Zajedničkog sveobuhvatnog akcijskog plana (ZSAP) te vjeruje da je stroga i potpuna provedba ZSAP-a i dalje od presudne važnosti;

15.  osuđuje nedavne nuklearne pokuse koje je izvela Demokratska Narodna Republika Koreja i činjenicu da je ta zemlja odbila niz rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a, uključujući i onu najnoviju od 2. ožujka 2016. (2070); apelira na Demokratsku Narodnu Republiku Koreju da više ne pribjegava provokacijama te da u potpunosti i nepovratno obustavi svoje nuklearne i raketne programe, na način koji je moguće provjeriti, te da prestane sa svim povezanim aktivnostima i smjesta prihvati sve svoje međunarodne obveze, među kojima su i rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a i Vijeća guvernera Međunarodne agencije za atomsku energiju te ostale međunarodne norme u vezi s razoružanjem i neširenjem oružja te da ponovno počne sudjelovati u pregovorima; poziva Demokratsku Narodnu Republiku Koreju da bez odgode potpiše i ratificira Ugovor o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa; ističe svoju želju za diplomatskim i političkim rješenjem nuklearnog pitanja s Demokratskom Narodnom Republikom Korejom; apelira na Kinu da kao stalni član Vijeća sigurnosti UN-a vrši neprekidan pritisak na Demokratsku Narodnu Republiku Koreju;

16.  pozdravlja uvrštavanje klauzula o neširenju oružja za masovno uništenje u sporazume EU-a s trećim zemljama i akcijske planove; ističe da sve partnerske zemlje EU-a bez iznimke moraju provesti te mjere;

17.  pozdravlja predstavljanje Globalne strategije EU-a i apelira na ESVD da kao popratnu mjeru ažurira i proširi Strategiju EU-a za sprečavanje širenja oružja za masovno uništenje iz 2003. kao i Nove pravce djelovanja iz 2009., uzimajući pritom u obzir gore opisana pitanja i probleme, kako bi EU postao pokretačka sila u jačanju i promicanju multilateralnih sporazuma o nuklearnom razoružanju i neširenju nuklearnog oružja;

18.  pozdravlja činjenicu da se Konzorcij EU-a za neširenje oružja te druge organizacije civilnog društva i skupine za strateško promišljanje redovito bave tim temama i poziva Konzorcij EU-a za neširenje oružja da proširi svoj program i prida jednaku važnost pitanju razoružanja;

19.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi državama članicama, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, glavnom tajniku UN-a, visokom predstavniku UN-a za pitanja razoružanja, Organizaciji Ugovora o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa i glavnom ravnatelju Međunarodne agencije za atomsku energiju.

(1)

SL C 349E, 22.12.2010., str. 77.

(2)

SL C 440, 30.12.2015., str. 97.

(3)

SL L 196, 24.7.2012., str. 67.

Pravna napomena