Postupak : 2017/2510(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B8-0122/2017

Podneseni tekstovi :

B8-0122/2017

Rasprave :

PV 01/02/2017 - 16
CRE 01/02/2017 - 16

Glasovanja :

PV 02/02/2017 - 7.6
CRE 02/02/2017 - 7.6
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2017)0017

PRIJEDLOG REZOLUCIJE
PDF 277kWORD 58k
Također vKEYi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-0120/2017
25.1.2017.
PE598.433v01-00
 
B8-0122/2017

podnesen nakon izjave potpredsjednice Unije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku

u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika


o krizi vladavine prava u Demokratskoj Republici Kongo i Gabonu  (2017/2510(RSP))


Marie-Christine Vergiat, Barbara Spinelli, Paloma Lopez Bermejo, Angela Vallina, Javier Couso Permuy, Dimitris Papadimoulis, Stelios Kouloglou, Kostadinka Kuneva, Kostas Chrysogonos, Merja Kyllönen u ime Kluba zastupnika GUE/NGL-a

Rezolucija Europskog parlamenta o krizi vladavine prava u Demokratskoj Republici Kongo i Gabonu  (2017/2510(RSP))  
B8‑0122/2017

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Demokratskoj Republici Kongo (DR Kongo), posebno one od 7. listopada 2010., 9. srpnja 2015., 10. ožujka 2016. i 1. prosinca 2016., i rezolucije Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a, naročito onu od 15. lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir rezolucije političkih skupina i neuspjeh u pogledu donošenja zajedničke rezolucije o Gabonu na Zajedničkoj skupštini AKP-a i EU-a u prosincu 2016. u Nairobiju (Kenija),

–  uzimajući u obzir raspravu Europskog parlamenta od 13. rujna 2016. o poslijeizbornoj situaciji u Gabonu,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

–  uzimajući u obzir Ustav Demokratske Republike Kongo i osobito njegov članak 56. koji glasi: „[s]vaka radnja, sporazum, ugovor, dogovor ili druga činjenica kojom se građanima, odnosno fizičkim ili pravnim osobama u cijelosti ili djelomično oduzimaju sredstva za opstanak koja proizlaze iz resursa ili prirodnih bogatstava koja im pripadaju, ne dovodeći u pitanje međunarodne odredbe o gospodarskim kaznenim djelima, smatra se činom krađe, koji je zakonom kažnjiv”,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o demokraciji, izborima i upravljanju,

–  uzimajući u obzir članak 3. Ženevske konvencije iz 1949. i njezin Protokol br. II., kojima se osobito zabranjuju masovna pogubljenja, silovanje, prisilno novačenje i druge okrutnosti,

–  uzimajući u obzir Međunarodnu konvenciju o pravima djeteta od 20. studenoga 1989.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju 2211 Vijeća sigurnosti iz ožujka 2015. kojom je mandat misije UN-a za stabilizaciju u Demokratskoj Republici Kongo (Monusco) produljen do 31. ožujka 2016.,

–  uzimajući u obzir da je Nagrada Saharov za 2014. dodijeljena dr. Denisu Mukwegeu, kongoanskom ginekologu, za njegovu borbu za zaštitu prava žena u Demokratskoj Republici Kongo,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Europskog parlamenta usvojenu 20. svibnja 2015. o certificiranju uvoznika minerala i metala iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja,

–  uzimajući u obzir sporazum o uredbi EU-a o „mineralima sukoba” koji su države članice potvrdile 15. lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir izvješće Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) od 15. travnja 2015. o eksploataciji i nezakonitoj trgovini prirodnim resursima kojom se okorištavaju organizirane kriminalne skupine,

–  uzimajući u obzir izvješće misije Europske unije za promatranje izbora u Gabonu, objavljeno 12. prosinca 2016.,

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu iz Cotonoua,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je situacija u Gabonu potpuno različita od situacije u Demokratskoj Republici Kongo i da nema nikakvog razloga za to da se te dvije teme obrađuju u istoj rezoluciji;

Demokratska Republika Kongo

B.  budući da su sve veći broj oružanih snaga, rastrojstvo i nepostojanje stabilne državne, nesposobnost Ujedinjenih naroda da dosljedno odgovore na genocid i njegove posljedice te sudjelovanje zemalja koje imaju interese u toj regiji, kao što su Sjedinjene Američke Države, Belgija i Francuska, doveli do dramatične situacije u kojoj je od 1996. umrlo više stotina tisuća ljudi, čak i više milijuna ljudi (prema nekim nevladinim organizacijama, do 6 milijuna), većinom civila koji su ponajprije bili žrtve represije i ubojstava, pothranjenosti, bolesti i siromaštva nakon ratova iz 1996. i 1998.; budući da se posljedice te situacije u zemlji i danas osjećaju;

C.  budući da je od 2012. u Demokratskoj Republici Kongo stanje ponovo nestabilno, a kao posljedica toga uslijed sukoba i izgreda stradalo je na tisuće ljudi, posebno u pokrajinama Sjeverni Kivu i Južni Kivu na istoku zemlje; budući da je prema Uredu UN-a za koordinaciju humanitarnih pitanja (OCHA) 31. srpnja 2015. gotovo 1,5 milijuna osoba bilo raseljeno unutar zemlje, odnosno 7 % njezina ukupnog stanovništva; budući da više od 400 000 kongoanskih izbjeglica još uvijek živi u izgnanstvu; budući da u Demokratsku Republiku Kongo pristižu izbjeglice iz susjedne zemlje, Srednjoafričke Republike, bježeći od teške humanitarne krize; budući da je instrumentalizacija etničkog pitanja u regiji uvelike utjecala na razbuktavanje sukoba i daljnje rascjepkavanje teritorija; budući da se cijena hrane znatno povećala od početka sukoba;

D.  budući da su zabilježeni brojni ratni zločini i zločini protiv čovječnosti, teška kršenja ljudskih prava, jačanje represije protiv oporbe, masovna silovanja žena, djevojaka i djevojčica te masovno raseljavanje stanovništva; budući da je u Demokratskoj Republici Kongo od 1996. službeno zabilježeno najmanje 200 000 žrtava silovanja, a da ih je sigurno i puno više jer mnoga silovanja ostaju neprijavljena; budući da je silovanje ratno oružje kojim se koriste sve sukobljene strane, uključujući i službene vojne snage; budući da je prisilno novačenje, posebno djece, svakodnevna pojava u Demokratskoj Republici Kongo;

E.  budući da transnacionalne kompanije financiraju oružane skupine kako bi mogle i dalje iskorištavati kongoanska ležišta ruda; budući da DR Kongo drži 80 % poznatih rezervi koltana, minerala koji se osobito upotrebljava u kondenzatorima za računala i mobilne telefone, ali da od tog bogatstva korist imaju multinacionalne kompanije, a ne kongoanski narod; budući da su Ujedinjeni narodi taj fenomen više puta osudili u svojim izvješćima; budući da je Ibrahim Thiaw, zamjenik izvršnog direktora UNEP-a, u travnju 2015. izjavio da se svake godine iskorištavaju prirodni resursi u vrijednosti od više od milijardu dolara i da većina zarade od toga, do 98 % dobiti, ide u ruke međunarodnih grupacija, dok se preostalih 2 % koristi za financiranje unutarnjih naoružanih skupina; budući da su države članice 15. lipnja 2016. postigle sporazum o uredbi EU-a o „mineralima sukoba” kojim ni približno nisu postigle ciljeve jer se odnosi samo na „sirove proizvode”, odnosno na 10 do 15 % europskog uvoza;

F.  budući da su međunarodne financijske institucije, među kojima je u prvom redu Svjetska banka, svojim programima strukturne prilagodbe još više oslabile tu državu time što su stvorile pravni i porezni raj za multinacionalne kompanije, osobito u sektoru rudarstva; budući da su kao posljedica tih programa prilagodbe srušeni stupovi kongoanskog gospodarstva i da su otpuštene tisuće radnika, čime su se narodu oduzela sredstva za preživljavanje i otežali uvjeti života u korist zgrtanja resursa i ekonomskog monopola velikih industrijskih grupa, prvenstveno zapadnih;

G.  budući da je misija Monusco koja je pokrenuta 1999. u cijelosti podbacila, s obzirom na to da nije doprinijela poboljšanju situacije za civilno stanovništvo teško pogođeno ratom, i da je podrška te misije nacionalnoj kongoanskoj vojsci (Forces armées de la République démocratique du Congo, FARDC) samo doprinijela povećanju broja zločina iza kojih stoji ta vojska; budući da je nakon obustavljanja vojne suradnje između Monuscoa i FARDC-a u veljači 2015. UN 2. ožujka 2016. donio odluku o ponovnoj uspostavi vojne potpore vladinim snagama;

H.  budući da je broj mandata predsjednika Demokratske Republike Kongo kongoanskim Ustavom ograničen na dva mandata i da je 19 prosinca prošle godine u ponoć trebao sići s vlasti; budući da je predsjednik Joseph Kabila sprečavanjem revizije popisa birača onemogućio da se novi izbori, koji bi omogućili njegovu zamjenu, održe u primjerenom roku, što je uzrokovalo političke napetosti, prosvjede i porast nasilja uslijed čega je poginulo više desetaka ljudi; budući da je, prema podacima UN-a, samo između 19. i 20. prosinca 2016. poginulo 40 ljudi, ranjeno njih 107, a uhićeno 460;

I.  budući da su 31. prosinca 2016., nakon pregovora od tri tjedna pod okriljem Katoličke crkve, vladajuća stranka i oporba postigle sporazum kojim se predviđa osnivanje Nacionalnog prijelaznog vijeća (CNT), kojim će predsjedati dugogodišnji član oporbe Étienne Tshisekedi, kao i imenovanje premijera iz njegove koalicije „le Rassemblement”; budući da će, prema tom sporazumu, Joseph Kabila ostati na vlasti do parlamentarnih i predsjedničkih izbora koji će se održati najkasnije u prosincu 2017. i da neće tražiti treći mandat; budući da neki članovi oporbe nisu potpisali sporazum, osobito članovi stranke Mouvement de libération du Congo (Pokret za oslobođenje Konga, MLC) bivšeg potpredsjednika Republike Jean-Pierrea Bembe i određenih pregovarača iz manjinskog ogranka oporbe;

J.  budući da se u sporazumu sklopljenom 31. prosinca, iako predstavlja velik napredak, javljaju siva područja, osobito pitanje organizacije i financiranja sljedećih izbora (koje se procjenjuje na 1,2 milijarde dolara, dok proračun države iznosi svega 4 milijarde); budući da je provođenje sporazuma i dalje predmet rasprava; budući da je Étienne Tshisekedi u ponedjeljak 23. siječnja trebao napustiti Kinshasu radi „liječničkog pregleda” u Belgiji;

Gabon

K.  budući da je, prema podacima Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP), indeks ljudskog razvoja za Gabon u 2014. iznosio 0,684 te se Gabon stoga našao na 110. mjestu od ukupno 188 zemalja, i da više od polovice Gabonaca živi ispod praga siromaštva, unatoč relativno visokom BDP-u po stanovniku;

L.  budući da se prema indeksu percepcije korupcije za 2015., koji je izradio Transparency International, Gabon nalazi na 99. mjestu od ukupno 168 zemalja;

G.  budući da je Gabon 2010. potpisao Afričku povelju o demokraciji, izborima i upravljanju, ali je još nije ratificirao;

N.  budući da su izbori u Gabonu održani 27. kolovoza 2016. i da je, uz suglasnost gabonskih nadležnih tijela, od 12. srpnja do 30. rujna 2016. tamo djelovala promatračka misija Europske unije; budući da je, prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, predsjednik na odlasku Ali Bongo osvojio 49,80 % glasova, odnosno svega 5000 glasova prednosti; budući da oporba osporava rezultate izbora i da je u nekim četvrtima Librevillea došlo do sukoba, da je zapaljena Nacionalna skupština, da je došlo do prosvjeda i da je 31. kolovoza zabilježeno najmanje 6 osoba ranjenih vatrenim oružjem;

O.  budući da su snage sigurnosti 1. rujna napale glavni stožer Jeana Pinga, pri čemu su poginule dvije osobe, a više njih je ranjeno, što su svjedoci opisali kao „krvoproliće”; da je do nasilja također došlo u glavnom gradu i u više mjesta u zemlji; da je Gabon ponovno ostao bez pristupa internetu i društvenim mrežama; da je u glavnom gradu tijekom nasilja nakon izbora uhićeno više od 800 osoba; da oporba navodi da je u cijeloj državi poginulo najmanje 50 ljudi; budući da određene afričke novine upućuju na to da su u bombardiranju stožera Jeana Pinga sudjelovali francuski vojnici koji imaju odgovornosti u Republikanskoj gardi;

P.  budući da je oporba, vodeći računa o pravilima institucija i istodobno sumnjajući u njihovu neovisnost, početkom rujna pred gabonskim Ustavnim sudom podnijela tužbu koja je odbijena 23. rujna i da je zatim početkom studenoga podnijela drugu tužbu kojom ponovno osporava rezultate predsjedničkih izbora od 27. kolovoza;

Q.  budući da je, unatoč pritiscima kojima su bili izloženi njezini članovi, misija EU-a za promatranje izbora 12. prosinca 2016. podnijela svoje izvješće, u kojemu je izbore nazvala netransparentnima i istaknula „manjak transparentnosti tijela za vođenje izbora, koja nisu stavila na raspolaganje sudionicima ključne informacije, kao što je izborna lista i popis centara za glasovanje”; budući da je glavna nepravilnost koju je istaknula misija EU-a za promatranje izbora rezultat Alija Bongoa Ondimbae, glave obitelji Bongo, u pokrajini Haut-Ogooué, u kojoj je predsjednik u odlasku osvojio 95,47 % glasova pri stopi izlaska od 99,93 %, prema podacima koje je objavilo Ministarstvo unutarnjih poslova; budući da je misija dovela u pitanje te rezultate istaknuvši da su „obrnuli trend koji je utvrdila misija na temelju rezultata koje su objavili guverneri osam drugih pokrajina te zemlje”; budući da misija procjenjuje da „te nepravilnosti dovode u pitanje integritet postupka konsolidacije rezultata i konačni rezultat izbora”; budući da se Ustavni sud u svojoj presudi od 23. rujna nije bavio prijevarama u pokrajini Haut-Ogooué;

R.  budući da, unatoč konačnim zaključcima izvješća, nisu izvučene nikakve posljedice te se čini da je Unija odlučila šutjeti nakon što su francuska nadležna tijela krajem rujna de facto priznala inauguraciju Alija Bongoa;

S.  budući da su pad cijena nafte i rezovi u državnom proračunu u Gabonu, kao i u Demokratskoj Republici Kongo, doveli do još teže gospodarske i socijalne situacije; budući da se u Gabonu sve češće održavaju štrajkovi sindikata nastavnika, zaposlenika naftne industrije, umirovljenika, djelatnika Pošte, sindikata sudaca itd.; budući da se potraživanja odnose na neplaćanje premija i mirovina, integraciju službenika, zadiranje predsjednika u rad Sudbenog i državnoodvjetničkog vijeća, oslobađanje posljednjih „političkih” zatvorenika ili zatvaranje/otkup tvornica u naftnom sektoru;

T.  budući da je provedena snažna kampanja mobilizacije protiv organizacije Afričkog kupa nacija (CAN) u Gabonu; budući da su mladi članovi J.O.U.R. (fran. Jeunesse de l’Opposition Unie pour la Résistance, Mladež udružene opozicije za otpor) u srijedu, 18. siječnja 2017. organizirali mirni marš kako bi izrazili protivljenje s organizacijom CAN-a za 2017. godinu u Gabonu; budući da su neki od njih, uključujući njihova predsjednika Marceaua Malekoua, završili u pritvoru zbog narušavanja javnog reda i mira;

U.  budući da su francuske oružane snage prisutne u Gabonu od 1960., kada je ta zemlje stekla neovisnost, sukladno obrambenim sporazumima iz kolovoza 1960.; budući da je, prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, u toj zemlji trenutačno prisutno 350 vojnika (francuskih elemenata u Gabonu ili EFG-a); budući da je francuska vlada 7. rujna 2016. odlučila poslati drugu padobransku pukovniju u Libreville, službeno radi zaštite francuskih državljana; budući da je 2010. potpisan drugi sporazum, u kojem je utvrđeno da „raspoređene francuske snage imaju mogućnost cirkuliranja po državnom području Gabonske Republike, uključujući njezino teritorijalno more i zračni prostor. Sloboda kretanja u gabonskim teritorijalnim vodama među ostalim obuhvaća zaustavljanje i sidrenje u svim okolnostima”; budući da se od francuskih snaga u Gabonu ne zahtijeva plaćanje nikakvog poreza ili zakupa, što nije običaj u većini zemalja; budući da je sporazumom također utvrđen potpuni imunitet francuskih vojnika u Gabonu, čak i ako uzrokuju smrtni slučaj tijekom svojeg djelovanja;

V.  budući da sjena Francuske još uvijek lebdi nad njezinom bivšom kolonijom; budući da je sporazumima o gospodarskoj suradnji potpisanima u srpnju 1960., mjesec dana prije neovisnosti, predviđeno da će „Francuska Republika i dalje pružati Gabonskoj Republici materijalnu pomoć (...) koja joj je potrebna da ostvari ciljeve gospodarskog i društvenog napretka koje si je postavila”; budući da danas u Gabonu, u kojem Francuska, njegov prvi gospodarski partner, broji gotovo 120 poduzeća (oko 200 MSP-ova), živi gotovo 14 000 francuskih državljana;

W.  budući da francuska potpora režimu Alija Bonga (među ostalim putem vojne suradnje) i veze gotovo čitave gabonske političke sfere mogu dovesti do nastavka politike „Françafrique” na štetu gabonskog naroda;

1.  izražava žaljenje zbog činjenice da se ista rezolucija bavi dvjema različitim situacijama, koje se odnose na Demokratsku Republiku Kongo i Gabon;

Demokratska Republika Kongo

2.  osuđuje svako nasilje, kršenje ljudskih prava i seksualno nasilje; izražava solidarnost sa svim stanovništvom napaćenim uslijed godina sukoba; ponovno osuđuje instrumentalizaciju tzv. etničkog pitanja koja je rezultirala milijunima žrtava u regiji, a služi samo podjelama stanovništva;

3.  osuđuje svaki oblik zastrašivanja i uznemirivanja, pa i onog sudskog, boraca za ljudska prava, novinara, političkih protivnika i svih ostalih neovisnih ili kritičkih glasova; ističe nužnost toga da se poštuju i štite prava na slobodu izražavanja misli, udruživanja i mirnog okupljanja; poziva na trenutačno i bezuvjetno puštanje na slobodu svih osoba koje su proizvoljno zatvorene;

4.  prima na znanje sporazum sklopljen 31. prosinca 2016. između vlade i oporbe kao sredstvo za postizanje mira u zemlji; zahtijeva od Europske unije i njezinih država članica da pruže potporu provedbi sporazuma i održavanju izbornog procesa, među ostalim jačanjem financijske pomoći Demokratskoj Republici Kongo kako bi se omogućilo održavanje transparentnih i demokratskih izbora sukladno rasporedu utvrđenom tim sporazumom; zahtijeva transparentnost u pogledu čitave financijske potpore Unije i država članica izborima u Kongu;

5.  smatra da je borba protiv nekažnjavanja, i kada je riječ o kršenju humanitarnog prava i kada je riječ o gospodarskim i financijskim kaznenim djelima, jedan od nužnih preduvjeta za ponovnu uspostavu mira u DR Kongu;

6.  posebno je zabrinut zbog situacije u kojoj se u Kongu nalaze žene te zbog zločina i diskriminacije kojih su žrtve; smatra da je nužno da vlasti i međunarodna zajednica ulože više truda kako bi se zaustavila masovna silovanja, koja se koriste kao ratna strategija, da se zajamči pristup javnoj i besplatnoj zdravstvenoj skrbi, posebno reproduktivnoj njezi, kontracepciji i pobačaju, i promiče istinska ravnopravnost spolova;

7.  također smatra da vlastima i međunarodnoj zajednici prioritet mora biti zaustavljanje novačenja djece;

8.  osuđuje činjenicu da se osnovne potrebe kongoanskog stanovništva sustavno stavljaju u drugi plan u odnosu na ekonomske i geopolitičke interese multinacionalnih kompanija i međunarodnih moćnika;

9.  zbog toga smatra da se strašna situacija na istoku DR Konga ne može trajno riješiti dok se ne poduzmu mjere koje bi stanovništvu omogućile da napokon ima koristi od prirodnih resursa; naglašava da, kako bi se to ostvarilo, Kongo mora ponovno uspostaviti suverenitet nad svojim prirodnim bogatstvima uvođenjem demokratskog nadzora nad aktivnostima stranih transnacionalnih kompanija i razvojem nacionalne infrastrukture za iskorištavanje, pretvorbu i komercijalizaciju svojih sirovina, što podrazumijeva reviziju i raskidanje svih ugovora o iskorištavanju rudnika i šuma, u skladu s člankom 56. Ustava Konga, ne bi li se na taj način omogućilo da što veći broj ljudi ima koristi od tih bogatstava, a ne samo manjina;

10.  ponavlja da je nužno da se Demokratskoj Republici Kongu zajamči pravo na neovisnost u opskrbi hranom, što podrazumijeva pravo poljoprivrednika da proizvode hranu za svoj narod, tako što bi se stalo na kraj utrci za zemljištem i poljoprivrednicima zajamčio pristup zemlji, sjemenu i vodi;

11.  od međunarodne zajednice, a posebno od zemalja „vjerovnika” Demokratske Republike Konga (naročito Belgije) traži da otklone prepreke razvoju te zemlje, a samim time i miru, poništavanjem duga i kamata na dug koje zemlja i dalje plaća te da umjesto sporazuma o slobodnoj trgovini i programa strukturne prilagodbe uspostave istinsku međunarodnu suradnju kojom se poštuju temeljna ljudska prava i suverenitet kongoanske države; poziva vlasti DR Konga da zahtijevaju da se njihovi dugovi podvrgnu reviziji i da se ponište svi nezakoniti dugovi stranim vjerovnicima u cilju toga da se dug potpuno izbriše i zadovolje osnovne životne potrebe stanovništva te zemlje;

12.  traži od Unije i njezinih država članica da povećaju financijsku potporu i humanitarnu pomoć za hitne potrebe kongoanskog stanovništva; traži od Unije i njezinih država članica da pomoć pruže u obliku donacija, a ne zajmova, kako se ne bi povećao teret duga; izražava žaljenje zbog toga što mnoge države članice Unije nisu ostvarile cilj koji je podrazumijevao izdvajanje 0,7 % njihova bruto nacionalnog dohotka (BND) za financiranje razvojne pomoći te zbog toga što su neke države smanjile postotak tog izdvajanja; izražava žaljenje zbog smanjenja sudjelovanja država članica u programima pomoći u hrani; ustrajno poziva na to da se razvojna pomoć ne upotrebljava u svrhu zatvaranja i kontrole granica ili repatrijacije migranata; traži da se pomoć Unije i država članica za DR Kongo u prvom redu koristi za rješavanje problema povezanih s duboko ukorijenjenim nejednakostima, siromaštvom, kroničnom pothranjenosti i pristupom zdravstvenim i javnim uslugama, između ostalog reproduktivnoj njezi, te ostvarenje ciljeva održivog razvoja; jednako tako traži da se poveća pomoć u hrani i da se prvenstveno koristi za kupnju hrane od lokalnih poljoprivrednika;

13.  ponovno potvrđuje da bi aktivnosti poduzeća iz EU-a koja posluju u trećim zemljama trebala biti potpuno usklađena s međunarodnim standardima u pogledu ljudskih prava; zato poziva države članice da zajamče da poduzeća koja su obuhvaćena njihovim nacionalnim pravom ne zanemaruju ljudska prava i socijalne, zdravstvene i ekološke norme kojima podliježu kada su poslovno nastanjena u trećoj zemlji ili u njoj posluju; poziva Europsku komisiju i države članice da poduzmu potrebne mjere protiv europskih poduzeća koja se ne pridržavaju tih standarda ili ne pružaju odgovarajuću odštetu žrtvama kršenja ljudskih prava za koja su izravno ili neizravno odgovorna;

14.  traži da se u pogledu Demokratske Republike Konga povede neovisna istraga o tome pridržavaju li se europska poduzeća socijalnih i ekoloških normi, posebno u sektoru prirodnih resursa, osobito koltana, te o vezama koje ta poduzeća mogu imati s financiranjem oružanih skupina; isto tako zahtijeva da se pokrene međunarodna istraga kako bi se rasvijetlili navodi o povezanosti programa strukturne prilagodbe, subvencija međunarodnih financijskih institucija i kaznenih djela počinjenih u toj zemlji;

15.  protivi se svim pokušajima eksternalizacije politika EU-a u području migracija u treće zemlje; osuđuje činjenicu da se u okviru procesa iz Rabata, u kojem sudjeluje i DR Kongo, promiču samo politike vraćanja i ponovnog prihvata, a ne rješavaju temeljni uzroci migracija; smatra da su te politike protivne pravu na slobodno kretanje, pravu na azil te, općenito, pravima migranata definiranima međunarodnim konvencijama;

Gabon

16.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog poslijeizborne krize u Gabonu i posljedica koje može imati za tu zemlju, za regiju i zahvaćeno stanovništvo, osuđuje činjenicu da je Francuska, nakon što je zatražila objavu rezultata, ponovno priznala pobjedu Alija Bonga usprkos primjedbama europskih i međunarodnih promatrača;

17.  osuđuje nasilje počinjeno nakon izbora, osobito povrede ljudskih prava, proizvoljna uhićenja i nezakonita pritvaranja, kao i povrede slobode tiska i slobode izražavanja;

18.  poziva na trenutačni prekid svih činova nasilja, povrede ljudskih prava i političkog zastrašivanja protiv civilnog društva i protivnika, poštovanje međunarodnog prava i ljudskih prava;

19.  zahtijeva provedbu međunarodne istrage pod pokroviteljstvom UN-a o izborima i izgredima koji su uslijedili nakon izbora kako bi se utvrdilo kako uspostaviti politički dijalog koji će omogućiti izlazak iz krize, jamčeći pritom poštovanje demokratskih prava gabonskog naroda;

20.  zahtijeva od Gabona da ratificira, podnese i poštuje Afričku povelju o demokraciji, izborima i upravljanju;

21.  ponovno osuđuje činjenicu da bivša kolonijalna sila Francuska ima uporište u Gabonu; suprotstavlja se svakom nastavku politike „Françafrique” u toj zemlji; zahtijeva trenutačno povlačenje francuskih snaga iz zemlje;

22.  smatra da se problemi s kojima je suočen Gabon mogu riješiti samo ako se svim građanima zajamče jednaka prava te ako se riješe problemi povezani s kontrolom nad plodnim poljoprivrednim zemljištem, nezaposlenošću i siromaštvom, borbom protiv korupcije, siromaštva, neravnopravnosti i diskriminacije te promicanjem društvenih, političkih i gospodarskih reformi kako bi se stvorila slobodna, demokratska i stabilna država; izražava posebnu zabrinutost u pogledu stanja u školama;

23.  ocjenjuje da su nesposobnost stanovništva da ostvari pristup prirodnim resursima zemlje, rast nezaposlenosti, pogoršanje socijalne situacije i siromaštvo prepreke stabilnosti te da moraju biti apsolutni prioriteti u narednom razdoblju;

24.  osuđuje gospodarska, društvena i politička utjecanja koja se provode u trećim zemljama putem programa strukturne prilagodbe Svjetske banke i MMF-a, kao i sporazume o slobodnoj trgovini, takozvane „sporazume o gospodarskom partnerstvu” koje je sklopila Unija; naglašava da su te politike dovele do utrke za zemljištem i resursima, osobito naftnim, te gospodarskih, društvenih, političkih i humanitarnih kriza, koje tjeraju stanovništvo u izgnanstvo;

25.  poziva EU i države članice da se učinkovito vode načelom usklađenosti razvojnih politika u svim aktivnostima koje provode u vezi s Gabonom kako bi se zajamčilo da su pravilno usklađene i da se njima ne potkopavaju ciljevi smanjenja siromaštva i postizanja ciljeva održivog razvoja; osuđuje uvjetovanost za dodjelu potpore za razvoj u svrhe eksternalizacije granica i vođenje migracijskih politika Unije;

26.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Afričkoj uniji, vladama zemalja regije Velikih jezera, predsjedniku, premijeru i parlamentu Demokratske Republike Kongo, vladi Gabona, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, Vijeću UN-a za ljudska prava te Zajedničkoj parlamentarnoj skupštini AKP-a i EU-a.

Pravna napomena