PRIJEDLOG ODLUKE o osnivanju, nadležnostima, brojčanom sastavu i trajanju mandata Posebnog odbora za borbu protiv terorizma
5.7.2017 - (2017/2758(RSO))
Konferencija predsjednika
B8-0477/2017
Odluka Europskog parlamenta o osnivanju, nadležnostima, brojčanom sastavu i trajanju mandata Posebnog odbora za borbu protiv terorizma
Europski parlament,
– uzimajući u obzir prijedlog Konferencije predsjednika,
– uzimajući u obzir članak 197. Poslovnika,
A. budući da Europska unija ima jasne nadležnosti u jamčenju visoke razine sigurnosti u skladu s člankom 67. UFEU-a, a nacionalne vlasti nadležnosti u području borbe protiv terorizma kako je utvrđeno u članku 73. UFEU-a; budući da postoje šire obveze za prekograničnu suradnju kako je navedeno u glavi V. UFEU-a o policijskoj i pravosudnoj suradnji u pogledu unutarnje sigurnosti Europske unije;
B. budući da bi djelovanje uspostavljenog Posebnog odbora trebalo biti usmjereno na rješavanje praktičnih i zakonodavnih nedostataka u borbi protiv terorizma diljem Europske unije zajedno s međunarodnim partnerima i akterima uz poseban naglasak na suradnji i razmjeni informacija;
C. budući da je uklanjanje nedostataka i propusta u okviru suradnje i razmjene informacija među tijelima kaznenog progona te interoperabilnost europskih baza podataka za razmjenu informacija od presudne važnosti za jamčenje dobrog funkcioniranja schengenskog područja i zaštitu vanjskih granica EU-a te predstavlja bit mandata Posebnog odbora;
D. budući da je poštovanje temeljnih prava ključan sastavni dio uspješnih protuterorističkih politika;
1. odlučuje osnovati Posebni odbor za borbu protiv terorizma sa sljedećim strogo utvrđenim nadležnostima, i to:
(a) nepristrano ispitivanje, analiza i ocjenjivanje činjenica koje dostavljaju tijela kaznenog progona država članica, nadležne agencije EU-a i priznati stručnjaci te razmjera terorističke prijetnje na europskom tlu i predlaganje odgovarajućih mjera kako bi Europska unija i njezine države članice mogle pomoći u sprečavanju, istrazi i progonu kaznenih djela povezanih s terorizmom;
(b) na temelju pristupa koji se zasniva na dokazima nepristrano utvrđivanje te analiza mogućih grešaka i nepravilnosti zbog kojih je došlo do nedavnih terorističkih napada u različitim državama članicama, posebno na način da se prikupljaju, sistematiziraju i analiziraju sve informacije o počiniteljima koje su dostupne obavještajnim službama država članica ili tijelima kaznenog progona i pravosudnim tijelima prije počinjenja kaznenog djela terorizma;
(c) ispitivanje i ocjenjivanje provedbe postojećih mjera i instrumenata u području upravljanja vanjskim granicama, uključujući nepravilnosti pri kontroli na vanjskim granicama koje su pojedincima omogućile ulazak u Europu s krivotvorenim ispravama te ocjenjivanje uzroka zbog kojih neke države članice nisu u potpunosti ispunile svoje obveze utvrđene u Uredbi (EZ) br. 1987/2006 Europskog parlamenta i Vijeća[1] (Uredba o Schengenskom informacijskom sustavu); prikupljanje i analiza informacija o mogućim propustima država članica i Komisije u osiguranju potpune provedbe odgovarajućih odredbi Uredbe (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća[2] (Zakonik o schengenskim granicama) i predlaganje odgovarajućih mjera za uklanjanje utvrđenih nedostataka;
(d) utvrđivanje nedostataka u dijeljenju informacija iz područja pravosuđa, kaznenog progona i obavještajnih službi među državama članicama; istraga navodnih raširenih propusta u prikupljanju, analizi i prosljeđivanju informacija koje bi mogle pomoći u sprečavanju napada, posebno:
- analizom i ocjenjivanjem uspješnosti baza podataka EU-a kao što su Schengenski informacijski sustav (SIS), Vizni informacijski sustav (VIS), zajednički Europski model za razmjenu informacija (EIXM) i mogućih propusta država članica u provedbi postojećih pravnih instrumenata kao što je Odluka Vijeća 2008/615/PUP[3] ili Okvirna odluka Vijeća 2006/960/PUP[4]; posebno analizom uzroka propusta nekih država članica da doprinose unosu informacija u te baze podataka, prije svega u pogledu njihovih obveza utvrđenih u Uredbi o Schengenskom informacijskom sustavu i Odluci Vijeća 2007/533/PUP[5];
- analizom navodnih propusta država članica u ispunjenju obveza utvrđenih u članku 2. stavku 3. Odluke Vijeća 2005/671/PUP[6] kojim se jamči da su barem informacije iz stavaka 4. i 5. tog članka koje je prikupilo nadležno tijelo proslijeđene Europolu i Eurojustu;
- prikupljanjem informacija o obvezama iz članaka 3. i 7. Okvirne odluke 2006/960/PUP i analizom poštovanja tih obveza od strane nadležnog tijela država članica, a osobito jamčenjem da nadležna tijela zadužena za izvršavanje zakona dostavljaju nadležnim tijelima zaduženim za izvršavanje zakona drugih država članica informacije i obavještajne podatke u slučajevima kad postoje činjenični razlozi za pretpostavku da bi te informacije i obavještajni podaci mogli pomoći u otkrivanju, sprečavanju ili istrazi kaznenih djela iz članka 2 stavka 2. Okvirne odluke 2006/960/PUP[7];
- ispitivanjem ispunjava li Europol u potpunosti svoju dužnost obavješćivanja, propisanu člankom 17. Odluke Vijeća 2009/371/PUP[8] koja je stavljena izvan snage Uredbom (EU) 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća[9];
- ispitivanjem jesu li nacionalne jedinice država članica u potpunosti ispunile obveze iz članka 8. stavka 4. točke (a) Odluke 2009/371/PUP, stavljene izvan snage Uredbom (EU) 2016/794, i dostavile Europolu na vlastitu inicijativu informacije i obavještajne podatke potrebne za izvršenje zadaća Europola;
- istragom mogućih nedostataka u razmjeni informacija među agencija EU-a te pravnih sredstava i potreba tih agencija za pristupom Schengenskom informacijskom sustavu i drugim relevantnim informacijskim sustavima EU-a;
- ocjenjivanjem postojeće neformalne suradnje među obavještajnim službama država članica i razine učinkovitosti u pogledu razmjene informacija i praktične suradnje;
- ispitivanjem odnosa EU-a s trećim zemljama i međunarodnim agencijama u području borbe protiv terorizma. uključujući postojeću međunarodnu suradnju i instrumente u borbi protiv terorizma, među ostalim razmjenu najbolje prakse i učinkovitost aktualne razine razmjene informacija;
(e) ocjenjivanje učinka zakonodavstva EU-a u području borbe protiv terorizma i njegove provedbe na temeljna prava;
(f) ocjenjivanje dostupnosti i učinkovitosti svih resursa dodijeljenih nadležnim tijelima koja sudjeluju u borbi protiv terorizma (policija, vojska, pravosuđe, proračunska tijela, obavještajne agencije, nadzorne službe, službe zadužene za informacije, IT...) u državama članicama i na razini EU-a; analiza mogućih nedostataka u sklopu policijske suradnje i prepreka za praktičnu prekograničnu suradnju u području kaznenog progona u vezi s borbom protiv terorizma, te utvrđivanje tehničkih, strukturnih i pravnih ograničenja kapaciteta za istrage;
(g) istraga nedostataka u pravosudnim sustavima i pravosudnoj suradnji na razini EU-a te suradnji u području prekograničnih istraga, posebno u okviru Eurojusta, Europske pravosudne mreže, zajedničkih istražnih timova te europskog uhidbenog naloga i Europskog istražnog naloga; utvrđivanje tehničkih, strukturnih i pravnih ograničenja kapaciteta za istrage i kazneni progon;
(h) ispitivanje trenutačne razmjene najbolje prakse i suradnje između nacionalnih nadležnih tijela i mjerodavnih tijela EU-a u pogledu zaštite lakih meta, uključujući tranzitna područja kao što su zračne luke i željeznički kolodvori te zaštita kritične infrastrukture kako je predviđeno u Direktivi Vijeća 2008/114/EZ[10];
(i) ispitivanje aktualnih mehanizama dostupnih žrtvama terorizma, osobito Direktive 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća[11] o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te utvrđivanje postojećih dobrih praksi koje treba razmijeniti;
(j) prikupljanje informacija i analiza procesa radikalizacije i učinkovitosti programa za deradikalizaciju uspostavljenih u ograničenom broju država članica; utvrđivanje dobrih praksi koje treba razmijeniti te utvrđivanje jesu li države članice s tim u vezi poduzele odgovarajuće mjere;
(k) ocjenjivanje učinkovitosti suradnje među državama članicama te suradnje među nadležnim tijelima, ovlaštenim subjektima i tijelima kaznenog progona u borbi protiv pranja novca i financiranja terorizma u skladu s Direktivom 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća[12] te suradnja s relevantnim akterima u bankarskom sektoru, tijelima za istragu prijevara i tijelima kaznenog progona kako bi se utvrdili novi oblici financiranja terorizma kao i njegova povezanost s organiziranim kriminalom;
(l) davanje preporuka koje smatra potrebnima u vezi sa svim navedenim pitanjima i u tu svrhu uspostava potrebnih kontakata, obavljanje posjeta i održavanje saslušanja s institucijama Europske unije i relevantnim agencijama te s međunarodnim i nacionalnim institucijama, nacionalnim parlamentima i vladama država članica i trećih zemalja, dužnosnicima koji su svakodnevno uključeni u borbu protiv terorizma kao što su tijela kaznenog progona, policija, obavještajne službe, suci i predstavnici znanstvene zajednice, poduzeća i civilno društvo, uključujući organizacije žrtava;
2. ističe da svaku preporuku Posebnog odbora prate nadležni stalni odbori;
3. odlučuje da ovlasti, osoblje i dostupni resursi stalnih odbora Parlamenta nadležnih za pitanja koja se odnose na usvajanje, praćenje i provedbu zakonodavstva Unije u pogledu nadležnosti Posebnog odbora ostaju nepromijenjena;
4. odlučuje da će sastanci biti zatvoreni za javnost svaki put kad rad Posebnog odbora obuhvaća saslušanje u vezi s dokazima povjerljive prirode, svjedočenja koja se sastoje od osobnih podataka ili tajni, razmjenu gledišta ili saslušanja nadležnih tijela o tajnim, povjerljivim, klasificiranim ili osjetljivim informacijama za nacionalnu sigurnost ili za potrebe javne sigurnosti; odlučuje da svjedoci i vještaci imaju pravo na davanje izjave ili svjedočenja zatvorena za javnost;
5. odlučuje da se tajni ili povjerljivi dokumenti koje je zaprimio Posebni odbor ispituju u skladu s postupkom iz članka 210.a Poslovnika kako bi se zajamčilo da predsjednik, izvjestitelj, izvjestitelji u sjeni, koordinatori i ovlašteni dužnosnici imaju osobni pristup njima te da se te informacije koriste isključivo za potrebe sastavljanja srednjoročnog i konačnog izvješća Posebnog odbora; odlučuje da se sjednice održavaju u prostorijama koje su opremljene tako da se neovlaštenim osobama onemogući praćenje postupka;
6. odlučuje da svi zastupnici i dužnosnici prije pristupa klasificiranim informacijama ili saslušanja u vezi s dokazima koji bi mogli ugroziti nacionalnu sigurnost ili javnu sigurnost prođu sigurnosnu provjeru u skladu s postojećim unutarnjim pravilima i postupcima;
7. odlučuje da se informacije koje je prikupio Posebni odbor koriste isključivo za obavljanje njegovih dužnosti i ne smiju se otkriti trećim stranama; odlučuje da se takve informacije ne mogu objaviti ako su tajnog ili povjerljivog sadržaja ili sadrže imena osoba;
8. odlučuje da Posebni odbor broji 30 članova;
9. odlučuje da mandat Posebnog odbora traje 12 mjeseci, osim ako Parlament ne produži to razdoblje prije njegova isteka, te da trajanje njegova mandata počinje teći od datuma njegove konstituirajuće sjednice; odlučuje da Posebni odbor Parlamentu podnosi srednjoročno izvješće i konačno izvješće s činjenicama i preporukama za mjere i inicijative koje treba poduzeti.
- [1] Uredba (EZ) br. 1987/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o uspostavi, djelovanju i korištenju druge generacije Schengenskog informacijskog sustava (SIS II) (SL L 381, 28.12.2006., str. 4.).
- [2] Uredba (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama) (SL L 77, 23.3.2016., str. 1.).
- [3] Odluka Vijeća 2008/615/PUP od 23. lipnja 2008. o produbljivanju prekogranične suradnje, posebno u suzbijanju terorizma i prekograničnog kriminala (SL L 210, 6.8.2008., str. 1.).
- [4] Okvirna odluka Vijeća 2006/960/PUP od 18. prosinca 2006. o pojednostavljenju razmjene informacija i obavještajnih podataka između tijela zaduženih za izvršavanje zakona u državama članicama Europske unije (SL L 386, 29.12.2006., str. 89.).
- [5] Odluka Vijeća 2007/533/PUP od 12. lipnja 2007. o osnivanju, radu i korištenju druge generacije Schengenskog informacijskog sustava (SIS II) (SL L 205, 7.8.2007., str. 63.).
- [6] Odluka Vijeća 2005/671/PUP od 20. rujna 2005. o razmjeni informacija i suradnji u vezi s kaznenim djelima terorizma (SL L 253, 29.9.2005., str. 22.).
- [7] Okvirna odluka Vijeća 2002/584/PUP od 13. lipnja 2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica (SL L 190, 18.7.2002., str. 1.).
- [8] Odluka Vijeća 2009/371/PUP od 6. travnja 2009. o osnivanju Europskog policijskog ureda (Europol) (SL L 121, 15.5.2009., str. 37.).
- [9] Uredba (EU) 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o Agenciji Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) te zamjeni i stavljanju izvan snage odluka Vijeća 2009/371/PUP, 2009/934/PUP, 2009/935/PUP, 2009/936/PUP i 2009/968/PUP (SL L 135, 24.5.2016., str. 53.).
- [10] Direktiva Vijeća 2008/114/EZ od 8. prosinca 2008. o utvrđivanju i označivanju europske kritične infrastrukture i procjeni potrebe poboljšanja njezine zaštite (SL L 345, 23.12.2008., str. 75.).
- [11] Direktiva 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP (SL L 315, 14.11.2012, str. 57.).
- [12] Direktiva 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2005. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma (SL L 309, 25.11.2005, str. 15.).