Postupak : 2017/2897(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B8-0578/2017

Podneseni tekstovi :

B8-0578/2017

Rasprave :

PV 25/10/2017 - 4
CRE 25/10/2017 - 4

Glasovanja :

PV 26/10/2017 - 10.6
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2017)0417

PRIJEDLOG REZOLUCIJE
PDF 364kWORD 55k
Također vKEYi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-0576/2017
24.10.2017
PE611.514v01-00
 
B8-0578/2017

podnesen nakon izjave Komisije

u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika


o borbi protiv spolnog uznemiravanja i zlostavljanja u EU-u  (2017/2897(RSP))


Iratxe García Pérez, Maria Arena, Inés Ayala Sender, Zigmantas Balčytis, Hugues Bayet, José Blanco López, Vilija Blinkevičiūtė, Biljana Borzan, Nessa Childers, Viorica Dăncilă, Isabella De Monte, Tanja Fajon, Monika Beňová, Knut Fleckenstein, Eugen Freund, Eider Gardiazabal Rubial, Enrico Gasbarra, Neena Gill, Ana Gomes, Karoline Graswander-Hainz, Anna Hedh, Liisa Jaakonsaari, Karin Kadenbach, Cécile Kashetu Kyenge, Juan Fernando López Aguilar, Olle Ludvigsson, Edouard Martin, Costas Mavrides, Marlene Mizzi, Clare Moody, Jens Nilsson, Maria Noichl, Pier Antonio Panzeri, Massimo Paolucci, Pina Picierno, Tonino Picula, Kati Piri, Soraya Post, Evelyn Regner, Christine Revault d’Allonnes Bonnefoy, Liliana Rodrigues, Maria João Rodrigues, Inmaculada Rodríguez-Piñero Fernández, Tibor Szanyi, Marita Ulvskog, Elena Valenciano, Josef Weidenholzer, Martina Werner, Flavio Zanonato, Carlos Zorrinho, Richard Corbett u ime Kluba zastupnika S&D-a

Rezolucija Europskog parlamenta   o borbi protiv spolnog uznemiravanja i zlostavljanja u EU-u  (2017/2897(RSP))  
B8-0578/2017

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, koja je 11. svibnja 2011. otvorena za potpisivanje u Istanbulu (dalje u tekstu „Istanbulska konvencija”),

–  uzimajući u obzir članke 2. i 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove članke 8., 19., 157. i 216. te članak 218. stavak 6. drugi podstavak točku (a),

–  uzimajući u obzir članke 21., 23., 24., 25. i 26. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i Platformu za djelovanje koje su usvojene 15. rujna 1995. na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama i zaključne dokumente koji su iz njih proizašli, a koji su usvojeni na posebnim sjednicama Ujedinjenih naroda: Peking +5 (2000.), Peking +10 (2005.), Peking +15 (2010.) i Peking +20 (2015.),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. rujna 2001. o uznemiravanju na radnom mjestu (2001/2339(INI))(1), Rezoluciju od 26. studenog 2009. o iskorjenjivanju nasilja nad ženama(2), Rezoluciju od 5. travnja 2011. o prioritetima i glavnim crtama nove okvirne politike EU-a za borbu protiv nasilja nad ženama(3), Rezoluciju od 15. prosinca 2011. o reviziji sredinom provedbenog razdoblja Europske strategije o zdravlju i sigurnosti na radu za razdoblje između 2007. i 2012.(4); Rezoluciju od 25. veljače 2014. s preporukama Komisiji o borbi protiv nasilja nad ženama(5) te popratnu procjenu europske dodane vrijednosti iz studenog 2013., Rezoluciju od 24. studenog 2016. o pristupanju EU-a Istanbulskoj konvenciji o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama(6) i Rezoluciju od 12. rujna 2017. o Prijedlogu odluke Vijeća o sklapanju, od strane Europske unije, Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji(7),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 3. prosinca 2015. naslovljen „Strateška suradnja za rodnu ravnopravnost 2016. – 2019.” (SWD (2015)0278),

–  uzimajući u obzir izjavu od 19. srpnja 2017. o ravnopravnosti žena i muškaraca koju je dao trio predsjedatelja EU-a (Estonija, Bugarska i Austrija),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP(8),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/99/EU od 13. prosinca 2011. o europskom nalogu za zaštitu(9) i Uredbu (EU) br. 606/2013 od 12. lipnja 2013. o uzajamnom priznavanju zaštitnih mjera u građanskim stvarima(10),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2006/54/EZ o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada(11) i Direktivu 2004/113/EZ o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga(12), u kojima se definiraju i osuđuju uznemiravanje i spolno uznemiravanje,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2017. o ravnopravnosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2014. – 2015.(13) i Rezoluciju od 10. ožujka 2015. o napretku u području jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2013.(14),

–  uzimajući u obzir izvješće o indeksu ravnopravnosti spolova Europskog instituta za jednakost spolova (EIGE) objavljeno u listopadu 2017.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. ožujka 2016. o rodno osviještenoj politici u radu Europskog parlamenta(15),

–  uzimajući u obzir članak 12.a Pravilnika o osoblju,

–  uzimajući u obzir Odluku Komisije od 26. travnja 2006. o politici Europske komisije za zaštitu ljudskog dostojanstva i prevenciju psihološkog i seksualnog uznemiravanja,

–  uzimajući u obzir u rujnu 2017. objavljen vodič za zastupnike u Europskom parlamentu pod naslovom „Radno mjesto bez uznemiravanja” i akcijski plan uprave Parlamenta o tom iznimnom važnom pitanju,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je ravnopravnost spolova jedna od temeljnih vrijednosti EU-a; budući da je pravo na jednako postupanje i nediskriminaciju temeljno pravo sadržano u Ugovorima i Povelji o temeljnim pravima te da ga treba u potpunosti poštovati, promicati i primjenjivati u zakonodavstvu, praksi, pravnim presudama i svakodnevnom životu;

B.  budući da su prema Indeksu rodne ravnopravnosti 2017. sve države članice daleko od postizanja ravnopravnosti žena i muškaraca te da je napredak spor; budući da je rodno uvjetovano nasilje i uzrok i posljedica neravnopravnosti žena i muškaraca;

C.  budući da „spolno uznemiravanje” znači postupanje spolne naravi usmjereno prema osobi koja to ne želi kako bi se tu osobu uvrijedilo ili radi stvaranja zastrašujućeg, neprijateljskog, uvredljivog ili uznemirujućeg okružja; budući da spolno uznemiravanje treba smatrati diskriminacijom na osnovi spola; budući da se spolno uznemiravanje može izraziti jednim postupkom ili ustrajnim ponašanjem;

D.  budući da je spolno uznemiravanje i zlostavljanje pitanje zdravlja i sigurnosti te bi ga tako trebalo bez odgode tretirati i sprečavati;

E.  budući da se u izvješću Agencije Europske unije za temeljna prava (FRA) iz 2014. naslovljenom „Nasilje nad ženama: istraživanje na razini EU-a” navodi da je svaka deseta žena doživjela spolno uznemiravanje ili uhođenje uz pomoć novih tehnologija, dok je 75 % žena na višim rukovodećim položajima pretrpjelo spolno uznemiravanje; budući da to pokazuje da nijedna žena ni djevojka, neovisno o dobi i položaju u životu, nije sigurna od seksualnog nasilja;

F.  budući da je nasilje nad ženama povezano s nejednakom raspodjelom moći između muškaraca i žena, sa seksizmom i rodnim stereotipima koji su doveli do muške dominacije nad ženama i diskriminacije žena i zbog kojih žene ne mogu ostvariti puni napredak;

G.  budući da se nasilje nad ženama, uključujući spolno uznemiravanje i spolno zlostavljanje, suviše lako tolerira; budući da ono zapravo predstavlja sustavno kršenje temeljnih prava i teško kazneno djelo koje kao takvo mora biti kažnjeno; budući da treba stati na kraj praksi nekažnjavanja na način da se zajamči kazneni progon počinitelja i da se ženama i djevojčicama koje su doživjele nasilje pruži odgovarajuća potpora i priznanje u okviru pravosudnog sustava, kako bi se prekinuo začarani krug šutnje i usamljenosti žrtava nasilja;

H.  budući da su počinitelji rodno uvjetovanog nasilja često osobe koje žrtva već poznaje te je u brojnim slučajevima žrtva u položaju ovisnosti, što jača njezin strah od prijavljivanja nasilja;

I.  budući da su rodni stereotipi i seksizam, uključujući seksistički govor mržnje, koji se javljaju diljem svijeta, na internetu i izvan njega, u javnom i privatnom životu, jedan od temeljnih uzroka svih oblika nasilja nad ženama;

J.  budući da fizičko, spolno ili psihološko nasilje i zlostavljanje imaju znatan učinak na žrtve koji može prouzročiti tjelesnu, spolnu, emocionalnu ili psihičku štetu ili ekonomski gubitak; budući da se taj učinak također odražava na njihove obitelji i rodbinu te na društvo u cjelini;

K.  budući da su sve države članice EU-a potpisale Istanbulsku konvenciju, no da ju je ratificiralo samo njih 15; budući da pristupanje EU-a Konvenciji države članice ne oslobađa od njezina ratificiranja na nacionalnoj razini;

L.  budući da se člankom 40. Istanbulske konvencije predviđa da će „stranke poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurale da svaki oblik neželjenoga verbalnog, neverbalnog ili tjelesnog ponašanja seksualne naravi s ciljem ili učinkom povrede dostojanstva neke osobe, osobito ako stvara zastrašujuće, neprijateljsko, degradirajuće, ponižavajuće ili uvredljivo ozračje, bude predmet kaznenih ili drugih pravnih sankcija”;

M.  budući da su nasilje i spolno uznemiravanje na javnim mjestima rasprostranjeni u Europskoj uniji;

N.  budući da su nasilje i uznemiravanje u političkoj sferi nerazmjerno usmjereni na žene zbog njihova spola;

O.  budući da takvo nasilje predstavlja kršenje ljudskih prava i temeljnih sloboda, uključujući obvezu da se ženama zajamči slobodno sudjelovanje u političkom zastupanju; budući da su te slobode sadržane u međunarodnim sporazumima, kao što su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW), Pekinška platforma za djelovanje i ciljevi održivog razvoja;

P.  budući da se u okviru istraživanja koje je provela Međuparlamentarna unija pokazalo da je, među ženama u političkoj sferi u cijelom svijetu, uključujući one u 15 europskih zemalja, 81,8  ispitanica u svim zemljama i regijama doživjelo psihološko nasilje, a 65,5 % nekoliko je puta ili često primilo ponižavajuće seksističke komentare tijekom svojeg zastupničkog mandata;

Q.  budući da su izobrazbe o rodno osviještenoj politici namijenjene zastupnicima u Europskom parlamentu i osoblju Parlamenta, a posebno rukovodećem osoblju, ključne za promicanje rodne perspektive na svim razinama i u svim područjima politika; budući da zbog nedostatnih financijskih sredstava i ljudskih resursa nije moguće zajamčiti stvarni napredak u pogledu rodno osviještene politike u radu Parlamenta;

R.  budući da je spolno uznemiravanje definirano člankom 12.a Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Unije;

S.  budući da je Komisija 26. travnja 2006. donijela Odluku o politici Europske komisije za zaštitu ljudskog dostojanstva i prevenciju psihološkog i seksualnog uznemiravanja,

T.  budući da se u većini nacionalnih parlamenata u EU-a ne poduzimaju aktivne mjere za borbu protiv spolnog uznemiravanja i spolnog zlostavljanja na radnom mjestu; budući da je Parlament osnovao poseban Savjetodavni odbor nadležan za prijave slučajeva uznemiravanja između akreditiranih parlamentarnih asistenata i zastupnika, dok se Savjetodavni odbor za uznemiravanje i njegovo sprječavanje na radnom mjestu bavi drugim formalnim postupcima povezanim s članovima osoblja uprave Parlamenta i klubova zastupnika;

Nulta stopa tolerancija prema spolnom uznemiravanju i spolnom zlostavljanju u EU-u

1.  osuđuje sve oblike nasilja nad ženama i izražava žaljenje zbog činjenice da su žene i djevojčice često izložene spolnom uznemiravanju i spolnom zlostavljanju, koji predstavljaju tešku povredu njihovih ljudskih prava i dostojanstva;

2.  podsjeća na to da spolno uznemiravanje može imati različite oblike (tjelesni, verbalni, pisani i dr.) i da može uključivati osobe suprotnog spola ili istog spola; budući da se niz različitih vrsta ponašanja može smatrati spolnim uznemiravanjem, kao što su: obećanja neke vrste nagrade (napredovanje u karijeri itd.) u zamjenu za seksualne usluge, ili prijetnje osvetom ako se takvi zahtjevi odbiju; ponavljanje nepristojnih ili sugestivnih primjedbi ili seksualne insinuacije; upotreba prostog i vulgarnog jezika i gesti; česti i pretjerati komplimenti na račun izgleda poslovnog kolege; tjelesni kontakt, trljanje o drugu osobu, štipanje ili namjerni neželjeni poljupci; voajerizam ili ekshibicionizam; upotreba pornografskog materijala;

3.  poziva države članice da kriminaliziraju spolno uznemiravanje i spolno zlostavljanje u svim oblicima i da se u potpunosti posvete njegovu učinkovitom iskorjenjivanju; to uključuje, između ostalog: kriminaliziranje spolnog uznemiravanja na javnim mjestima, u političkoj sferi i na radnom mjestu; provedbu kampanja senzibiliziranja o pravima žrtava spolnog uznemiravanja i maltretiranja; osposobljavanje policije i djelatnika kaznenopravnog sustava u području prava žrtava i uspostavu strogog protokola za potporu žrtvama i za istraživanje slučajeva spolnog uznemiravanja i maltretiranja; pružanje besplatnih pravnih savjeta i potpore žrtvama koje svoj slučaj iznesu pred sud;

4.  poziva Komisiju da predloži jasne mjere za djelotvornije suzbijanje seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu; žali zbog činjenice da je, unatoč zakonodavstvu EU-a za zaštitu od diskriminacije pri zapošljavanju, 30 % transrodnih osoba doživjelo diskriminaciju u potrazi za zaposlenjem te da su, u godini prije provođenja studije Agencije za temeljna prava o LGBT osobama, osobe za koje je postojala najveća vjerojatnost da se osjećaju diskriminiranima bile transrodne žene; ističe da to predstavlja kršenje Povelje o temeljnim pravima Europske unije;

5.  poziva Komisiju da aktivno promiče promjenu u stavovima i ponašanju i da se bori protiv seksizma i stereotipnih rodnih uloga, među ostalim promicanjem rodno neutralnog jezika, ulaganjem usklađenih napora kada je riječ o pitanju ključne uloge medija i oglašavanja u tom području, te poticanjem svih, uključujući muškarce i dječake, da aktivno sudjeluju u sprečavanju svih oblika nasilja;

6.  poziva države članice da u svoje obrazovne sustave uvedu obvezno senzibiliziranje o pristanku na spolni odnos i spolnom uznemiravanju;

7.  poziva Komisiju da pokrene i ustraje u dijalogu s medijima o njihovoj odgovornosti u pogledu pružanja objektivnih informacija o spolnom nasilju i uznemiravanju na javnim, radnim i drugim mjestima te da ih potakne da u prvi plan istaknu kampanje senzibiliziranja i djelovanje civilnog društva u borbi protiv nasilja nad ženama;

8.  pozdravlja činjenicu da je EU 13. lipnja 2017. potpisao Istanbulsku konvenciju; apelira na države članice da ubrzaju pregovore o ratifikaciji i provedbi Istanbulske konvencije; apelira na estonsko predsjedništvo da ubrza ratifikaciju Istanbulske konvencije od strane EU-a;

9.  poziva države članice da se pobrinu za provedbu postojećih direktiva EU-a u tom području, posebno Direktive 2006/54/EZ o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada i Direktive 2004/113/EZ o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga, u kojima se definiraju i osuđuju uznemiravanje i spolno uznemiravanje, te da namijene odgovarajuće financijske i ljudske resurse za sprečavanje i borbu protiv nasilja, spolnog uznemiravanja i spolnog zlostavljanja, za osnaživanje žena i djevojčica, zaštitu žrtva i osiguranje naknade za njih;

10.  poziva države članice da u potpunosti provedu Direktivu 2011/99/EU o europskom nalogu za zaštitu, Uredbu (EU) br. 606/2013 o uzajamnom priznavanju zaštitnih mjera u građanskim stvarima i Direktivu 2012/29/EU o zaštiti žrtava; poziva Komisiju da objavi izvješće o provedbi, koje je trebalo biti objavljeno 1. siječnja 2016.;

11.  poziva Komisiju da podnese zakonodavni akt za potporu državama članicama u sprečavanju i suzbijanju svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama kao i rodno uvjetovanog nasilja;

12.  poziva Vijeće da aktivira prijelaznu klauzulu donošenjem jednoglasne odluke o utvrđivanju nasilja nad ženama i djevojčicama (i drugih oblika rodno uvjetovanog nasilja) kao područja kriminaliteta iz članka 83. stavka 1. UFEU-a;

13.  poziva Komisiju da revidira okvirnu odluku EU-a koja je trenutno na snazi o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kazneno-pravnim sredstvima tako da se u nju uključe seksizam, kaznena djela motivirana predrasudama i poticanje na mržnju na temelju seksualne orijentacije, rodnog identiteta i spolnih obilježja;

14.  poziva Komisiju da poboljša prikupljanje usporedivih raščlanjenih podataka o rodno uvjetovanom nasilju na razini EU-a;

Spolno uznemiravanje u parlamentima u EU-u, među ostalim u Europskom parlamentu

15.  poziva države članice da preispitaju situaciju u pogledu spolnog uznemiravanja i zlostavljanja, da poduzmu aktivne mjere za suzbijanje takvog ponašanja u nacionalnim parlamentima te da uvedu i na odgovarajući način provedu politiku kojom se zastupnicima i osoblju jamči poštovanje i dostojanstvo na radnom mjestu; poziva da se provedba te politike prati;

16.  poziva države članice da pruže potporu i zaštitu članovima parlamenata koji aktivno istupaju u javnosti, a posebno onima koji su izloženi spolnom zlostavljanju i prijetnji rodno uvjetovanog nasilja, među ostalim i na internetu;

17.  poziva da se s drugim institucijama i organizacijama, kao što su organizacija UN Women, Vijeće Europe, institucije EU-a te dionici koji sudjeluju u promicanju rodne ravnopravnosti, na svim razinama uspostavi razmjena najboljih praksi;

18.  ističe da je, radi promicanja zajedničkog pristupa i daljnjeg razvoja najboljih praksi za postizanje napretka u rodno osviještenim politikama i suzbijanje spolnog uznemiravanja u parlamentima, potreban otvoren i kontinuiran dijalog s nacionalnim parlamentima;

19.  poziva na sazivanje povjerenstva neovisnih stručnjaka čiji će mandat biti ispitivanje situacije u pogledu spolnog uznemiravanja i zlostavljanja u Europskom parlamentu;

20.  odlučuje da će revidirati i ojačati rad savjetodavnog odbora nadležnog za prijave slučajeve uznemiravanja na radnom mjestu između akreditiranih parlamentarnih asistenata i zastupnika u Europskom parlamentu; poziva na jačanje savjetodavnog odbora za uznemiravanje i njegovo sprečavanje u cilju jačanja njegovih pozitivnih mjera i izbjegavanja sukoba interesa u pogledu članova tih važnih struktura, te poziva na osnivanje posebnog odbora nadležnog za spolno uznemiravanje, koji bi uključivao pravnog savjetnika i predstavnike medicinskog osoblja, kako bi istraživao formalne slučajeve, održavao povjerljivi registar slučajeva tijekom vremena i određivao najbolje načine za osiguravanje nulte stope tolerancije na svim razinama u instituciji;

21.  odlučan je u namjeri u potpunosti podupre žrtve koje prijavljuju slučajeve unutar Parlamenta i/ili lokalnoj policiji, da po potrebi aktivira hitnu zaštitu ili zaštitne mjere i da u potpunosti primijeni članak 12.a Pravilnika o osoblju, jamčeći pritom punu istragu o slučajevima i poduzimanje stegovnih mjera;

22.  odlučan je u namjeri da se pobrine za provedbu snažnog i učinkovitog akcijskog plana u interesu prevencije i potpore te obveznog osposobljavanja svih zaposlenika i zastupnika u pogledu poštovanja i dostojanstva na radnom mjestu kako bi nulta stopa tolerancije postala pravilo; odlučuje da će sa svim zastupnicima i službama uprave u potpunosti sudjelovati u kampanjama senzibiliziranja, s posebnim naglaskom na skupine koje se nalaze u najranjivijem položaju, kao što su stažisti, akreditirani parlamentarni asistenti i ugovorno osoblje;

23.  odlučuje da će osnovati institucionalnu mrežu za povjerljivo savjetovanje kojom bi se žrtvama pružala potpora i pomoć, kao što je praksa u Komisiji;

24.  preporučuje da Europski ombudsman Skupini Parlamenta na visokoj razini za ravnopravnost spolova i raznolikost jednom godišnje dostavlja podatke o pritužbama povezanima s nepravilnostima u pogledu rodne jednakosti u Parlamentu, poštujući pritom odluku Europskog parlamenta o propisima i općim uvjetima koji uređuju obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana;

o

o    o;

25.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi nacionalnim parlamentima i vladama država članica, Vijeću, Komisiji i Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe.

(1)

SL C 77 E, 28.3.2002., str. 138.

(2)

SL C 285 E, 21.10.2010., str. 53.

(3)

SL C 296 E, 2.10.2012., str. 26.

(4)

SL C 168E, 14.6.2013., str. 102.

(5)

SL C 285, 29.8.2017., str. 2.

(6)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0451.

(7)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0329.

(8)

SL L 315, 14.11.2012., str. 57.

(9)

SL L 338, 21.12.2011., str. 2.

(10)

SL L 181, 29.6.2013., str. 4.

(11)

SL L 204, 26.7.2006., str. 23.

(12)

SL L 373, 21.12.2004., str. 37.

(13)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0073.

(14)

SL C 316, 30.8.2016., str. 2.

(15)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0072.

Pravna napomena