Prijedlog rezolucije - B8-0579/2017Prijedlog rezolucije
B8-0579/2017

PRIJEDLOG REZOLUCIJE o borbi protiv spolnog uznemiravanja i zlostavljanja u EU-u

24.10.2017 - (2017/2897(RSP))

podnesen nakon izjave Komisije
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika

Malin Björk, Marina Albiol Guzmán, Patrick Le Hyaric, Josu Juaristi Abaunz, Marie-Christine Vergiat, Marie-Pierre Vieu, Ángela Vallina, Kateřina Konečná, Jiří Maštálka, Stelios Kouloglou, Paloma López Bermejo, Lola Sánchez Caldentey, Tania González Peñas, Estefanía Torres Martínez, Xabier Benito Ziluaga, Miguel Urbán Crespo, Eleonora Forenza, Sabine Lösing, Stefan Eck, Martina Anderson, Lynn Boylan, Matt Carthy, Liadh Ní Riada, Neoklis Sylikiotis u ime Kluba zastupnika GUE/NGL-a

Također vidi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-0576/2017

Postupak : 2017/2897(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument :  
B8-0579/2017
Podneseni tekstovi :
B8-0579/2017
Doneseni tekstovi :

B8-0579/2017

Rezolucija Europskog parlamenta o borbi protiv spolnog uznemiravanja i zlostavljanja u EU-u

(2017/2897(RSP))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, koja je 11. svibnja 2011. otvorena za potpisivanje u Istanbulu (dalje u tekstu „Istanbulska konvencija”),

–  uzimajući u obzir članke 2. i 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove članke 8., 19., 157. i 216. te članak 218. stavak 6. drugi podstavak točku (a),

–  uzimajući u obzir članke 21., 23., 24., 25. i 26. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Pekinšku platformu za djelovanje usvojenu 15. rujna 1995. na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama i kasnije zaključne dokumente usvojene na posebnim sjednicama Ujedinjenih naroda Peking +5 (2000.), Peking +10 (2005.), Peking +15 (2010.) i Peking +20 (2015.), kao i Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) te njezin Fakultativni protokol,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. rujna 2001. o uznemiravanju na radnom mjestu[1], Rezoluciju od 26. studenog 2009. o iskorjenjivanju nasilja nad ženama[2], Rezoluciju od 5. travnja 2011. o prioritetima i glavnim crtama nove okvirne politike EU-a za borbu protiv nasilja nad ženama[3], Rezoluciju od 15. prosinca 2011. o reviziji sredinom provedbenog razdoblja Europske strategije o zdravlju i sigurnosti na radu za razdoblje između 2007. i 2012.[4], Rezoluciju od 25. veljače 2014. s preporukama Komisiji o borbi protiv nasilja nad ženama[5] te popratnu procjenu europske dodane vrijednosti iz studenog 2013., Rezoluciju od 24. studenog 2016. o pristupanju EU-a Istanbulskoj konvenciji o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama[6] i Rezoluciju od 12. rujna 2017. o Prijedlogu odluke Vijeća o sklapanju, od strane Europske unije, Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji[7],

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 3. prosinca 2015. naslovljen „Strateška suradnja za rodnu ravnopravnost 2016. – 2019.” (SWD (2015)0278),

–  uzimajući u obzir izjavu od 19. srpnja 2017. o ravnopravnosti žena i muškaraca koju je dala predsjednička trojka EU-a (Estonija, Bugarska i Austrija),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP[8],

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/99/EU od 13. prosinca 2011. o europskom nalogu za zaštitu[9] i Uredbu (EU) br. 606/2013 od 12. lipnja 2013. o uzajamnom priznavanju zaštitnih mjera u građanskim stvarima[10](10),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2006/54/EZ o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada[11] i Direktivu 2004/113/EZ o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga[12], u kojima se definiraju i osuđuju uznemiravanje i spolno uznemiravanje,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2017. o ravnopravnosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2014. – 2015.[13] i Rezoluciju od 10. ožujka 2015. o napretku u području jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2013.[14],

–  uzimajući u obzir članak 12.a Pravilnika o osoblju,

–  uzimajući u obzir Odluku Komisije od 26. travnja 2006. o politici Komisije za zaštitu ljudskog dostojanstva i prevenciju psihološkog i spolnog uznemiravanja,

–  uzimajući u obzir vodič za zastupnike u Europskom parlamentu pod naslovom „Radno mjesto bez uznemiravanja” i akcijski plan uprave Parlamenta o tom iznimnom važnom pitanju,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je ravnopravnost spolova jedna od temeljnih vrijednosti EU-a; budući da je pravo na jednako postupanje i nediskriminaciju temeljno pravo sadržano u Ugovorima i Povelji o temeljnim pravima te da ga treba u potpunosti poštovati, promicati i primjenjivati u zakonodavstvu, praksi, pravnim presudama i svakodnevnom životu;

B.  budući da su prema Indeksu rodne ravnopravnosti za 2017. sve države članice daleko od postizanja ravnopravnosti žena i muškaraca te da je napredak spor; budući da je rodno uvjetovano nasilje i uzrok i posljedica neravnopravnosti žena i muškaraca;

C.  budući da „spolno uznemiravanje” znači postupanje spolne naravi usmjereno prema osobi koja to ne želi kako bi se tu osobu uvrijedilo ili radi stvaranja zastrašujućeg, neprijateljskog, uvredljivog ili uznemirujućeg okružja; budući da spolno uznemiravanje treba smatrati diskriminacijom na osnovi spola; budući da se spolno uznemiravanje može izraziti jednim postupkom ili ustrajnim ponašanjem;

D.  budući da žene u Europskoj uniji nisu jednako zaštićene od muškog nasilja, spolnog uznemiravanja i zlostavljanja zbog razlika u politikama i zakonodavstvu u državama članicama; budući da pravosudni sustavi ne pružaju dovoljno potpore ženama;

E.  budući da je seksualno nasilje i uznemiravanje na radnom mjestu pitanje zdravlja i sigurnosti te bi ga tako trebalo tretirati i sprečavati;

F.  budući da se spolno uznemiravanje i zlostavljanje ne može iskorijeniti samo jednom mjerom, već kombinacijom infrastrukturnih, pravnih, pravosudnih, policijskih, obrazovnih, zdravstvenih i drugih mjera povezanih s uslugama kojima se broj slučajeva i njihove posljedice mogu znatno smanjiti;

G.  budući da se u izvješću Agencije Europske unije za temeljna prava iz ožujka 2014. pod naslovom „Nasilje nad ženama: istraživanje na razini EU-a” navodi da je svaka deseta žena doživjela spolno uznemiravanje ili uhođenje uz pomoć novih tehnologija, dok je 75 % žena na višim rukovodećim položajima pretrpjelo spolno uznemiravanje; budući da to pokazuje da svaka žena ili djevojčica, neovisno o dobi i položaju u životu, može postati žrtva spolno uvjetovanog nasilja;

H.  budući da je spolno uznemiravanje i zlostavljanje, čiji su počinitelji u najvećoj mjeri muškarci, a žrtve žene, strukturni i rašireni problem u cijeloj Europi i svijetu, te da je riječ o pojavi koja obuhvaća žrtve i počinitelje svih dobnih skupina, obrazovnih statusa, prihoda i društvenih položaja te je povezana s nejednakom raspodjelom moći između žena i muškaraca u našem društvu;

I.  budući da se nasilje nad ženama, uključujući spolno uznemiravanje i spolno zlostavljanje, suviše lako tolerira; budući da ono zapravo predstavlja sustavno kršenje temeljnih prava i teško kazneno djelo koje kao takvo mora biti kažnjeno; budući da treba stati na kraj praksi nekažnjavanja na način da se zajamči kazneni progon počinitelja i da se ženama i djevojčicama koje su doživjele nasilje pruži odgovarajuća potpora i priznanje u okviru pravosudnog sustava, kako bi se prekinuo začarani krug šutnje i usamljenosti žrtava nasilja;

J.  budući da su počinitelji rodno uvjetovanog nasilja često osobe koje žrtva već poznaje te je u brojnim slučajevima žrtva u položaju ovisnosti, što jača njezin strah od prijavljivanja nasilja;

K.  budući da su rodni stereotipi i seksizam, uključujući seksistički govor mržnje, koji se javljaju diljem svijeta, na internetu i izvan njega, u javnom i privatnom životu, jedan od temeljnih uzroka svih oblika nasilja nad ženama;

L.  budući da su sve države članice EU-a potpisale Istanbulsku konvenciju, no da ju je ratificiralo samo njih 15; budući da pristupanje EU-a Konvenciji države članice ne oslobađa od njezina ratificiranja na nacionalnoj razini;

M.  budući da se člankom 40. Istanbulske konvencije predviđa da će „stranke poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurale da svaki oblik neželjenoga verbalnog, neverbalnog ili tjelesnog ponašanja seksualne naravi s ciljem ili učinkom povrede dostojanstva neke osobe, osobito ako stvara zastrašujuće, neprijateljsko, degradirajuće, ponižavajuće ili uvredljivo ozračje, bude predmet kaznenih ili drugih pravnih sankcija”;

N.  budući da su nasilje i spolno uznemiravanje u javnom prostoru rašireni u Europskoj uniji;

O.  budući da su nasilje i uznemiravanje u političkoj sferi nerazmjerno usmjereni na žene zbog njihova spola;

P.  budući da takvo nasilje predstavlja kršenje ljudskih prava i temeljnih sloboda, uključujući obvezu da se ženama zajamči slobodno sudjelovanje u političkom zastupanju; budući da su te slobode sadržane u međunarodnim sporazumima, kao što su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW), Pekinška platforma za djelovanje i ciljevi održivog razvoja;

Q.  budući da se u okviru istraživanja koje je provela Međuparlamentarna unija pokazalo da je među ženama u političkoj sferi u cijelom svijetu, uključujući one u 15 europskih zemalja, 81,8 % ispitanica u svim zemljama i regijama doživjelo psihološko nasilje, a 65,5 % nekoliko je puta ili često primilo ponižavajuće seksističke komentare tijekom svojeg zastupničkog mandata;

R.  budući da je spolno uznemiravanje definirano člankom 12.a Pravilnika o osoblju;

S.  budući da u većini nacionalnih parlamenata u EU-a ne postoje aktivne mjere za borbu protiv spolnog uznemiravanja i spolnog zlostavljanja na radnom mjestu; budući da je Parlament osnovao posebni savjetodavni odbor nadležan za prijave zbog uznemiravanja između akreditiranih parlamentarnih asistenata i zastupnika, dok se savjetodavni odbor za uznemiravanje i njegovo sprečavanje na radnom mjestu bavi drugim formalnim procedurama povezanim s članovima osoblja uprave Parlamenta i klubova zastupnika;

Nulta stopa tolerancije prema spolnom uznemiravanju i zlostavljanju u EU-u

1.  osuđuje sve oblike nasilja nad ženama i izražava žaljenje zbog činjenice da su žene i djevojčice često izložene spolnom uznemiravanju i spolnom zlostavljanju, što predstavlja tešku povredu njihovih ljudskih prava i dostojanstva;

2.  snažno podupire sve žene i djevojčice koje su sudjelovale u kampanji #MeToo, posebno one koje su prokazale počinitelje;

3.  ponovno poziva Komisiju da iznese sveobuhvatnu strategiju EU-a protiv svih oblika rodno uvjetovanog nasilja, uključujući spolno uznemiravanje i spolno zlostavljanje žena i djevojčica;

4.  poziva na uspostavu instrumenta kaznenog zakona, u obliku direktive protiv rodno uvjetovanog nasilja, uključujući spolno uznemiravanje i spolno zlostavljanje, te na donošenje mjera kojima bi se obuhvatilo šest područja okvira o spolnom uznemiravanju i spolnom zlostavljanju žena (politika, prevencija, zaštita, progon, potpora i partnerstvo); ustraje u tome da se države članice moraju pobrinuti za kažnjavanje počinitelja u skladu s težinom kaznenog djela, da su obvezne posvetiti dužnu pozornost te evidentirati i istražiti sve oblike rodno uvjetovanog nasilja, uključujući kaznena djela spolnog uznemiravanja, u cilju pokretanja postupka kaznenog progona, te da moraju donijeti planove za razvoj posebnih istražnih metoda kojima bi policija i zdravstveni djelatnici prikupljali dokaze o spolnom uznemiravanju i spolnom zlostavljanju;

5.  podsjeća na to da spolno uznemiravanje može imati različite oblike (tjelesni, verbalni, pisani i dr.) i da može uključivati osobe suprotnog spola ili istog spola; budući da se spolnim uznemiravanjem može smatrati niz različitih vrsta ponašanja, kao što su: obećanja neke vrste nagrade (napredovanje u karijeri itd.) u zamjenu za seksualne usluge, ili prijetnje osvetom ako se takvi zahtjevi odbiju; ponavljanje nepristojnih ili sugestivnih primjedbi ili seksualne insinuacije; upotreba prostog i vulgarnog jezika i gesti; česti i pretjerani komplimenti na račun izgleda poslovnog kolege; tjelesni kontakt, trljanje o drugu osobu, štipanje ili namjerni neželjeni poljupci; voajerizam ili ekshibicionizam; upotreba pornografskog materijala;

6.  poziva države članice da kriminaliziraju spolno uznemiravanje i spolno zlostavljanje u svim oblicima i da se u potpunosti posvete njegovu učinkovitom iskorjenjivanju; to uključuje, između ostalog: kriminaliziranje spolnog uznemiravanja u javnom prostoru, u političkoj sferi i na radnom mjestu; provedbu kampanja senzibilizacije o pravima žrtava spolnog uznemiravanja i maltretiranja; osposobljavanje policije i djelatnika kaznenopravnog sustava u području prava žrtava i uspostavu strogog protokola za potporu žrtvama i za istraživanje slučajeva spolnog uznemiravanja i maltretiranja; pružanje besplatnih pravnih savjeta i potpore žrtvama koje svoj slučaj iznesu pred sud;

7.  poziva Komisiju da aktivno promiče promjenu u stavovima i ponašanju i da se bori protiv seksizma i stereotipnih rodnih uloga, među ostalim promicanjem rodno neutralnog jezika, ulaganjem usklađenih napora kada je riječ o pitanju ključne uloge medija i oglašavanja u tom području, te poticanjem svih, uključujući muškarce i dječake, da aktivno sudjeluju u sprečavanju svih oblika nasilja;

8.  poziva države članice da u svoje obrazovne sustave uvedu obvezno senzibiliziranje o pristanku na spolni odnos i spolnom uznemiravanju;

9.  poziva Komisiju da uspostavi i održava dijalog s medijima o njihovoj odgovornosti za pružanje objektivnih informacija o seksualnom nasilju i uznemiravanju u javnom prostoru, na radnom mjestu i drugdje te da ih potakne da pridaju veću važnost kampanjama senzibilizacije i radu civilnog društva kada je riječ o borbi protiv nasilja nad ženama;

10.  poziva države članice da se pobrinu za provedbu postojećih direktiva EU-a u tom području, posebno Direktive 2006/54/EZ o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada i Direktive 2004/113/EZ o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga, u kojima se definiraju i osuđuju uznemiravanje i spolno uznemiravanje, te da namijene odgovarajuće financijske i ljudske resurse za sprečavanje i borbu protiv nasilja, spolnog uznemiravanja i spolnog zlostavljanja, za osnaživanje žena i djevojčica, zaštitu žrtava i osiguranje naknade za njih;

11.  poziva države članice da u potpunosti provedu Direktivu 2011/99/EU o europskom nalogu za zaštitu, Uredbu (EU) br. 606/2013 o uzajamnom priznavanju zaštitnih mjera u građanskim stvarima i Direktivu 2012/29/EU o zaštiti žrtava; poziva Komisiju da objavi izvješće o provedbi, koje je trebalo biti objavljeno 1. siječnja 2016.;

12.  poziva Komisiju da revidira okvirnu odluku EU-a koja je trenutno na snazi o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kazneno-pravnim sredstvima tako da se u nju uključe seksizam, kaznena djela motivirana predrasudama i poticanje na mržnju na temelju seksualne orijentacije, rodnog identiteta i spolnih obilježja;

13.  poziva Komisiju da poboljša prikupljanje usporedivih raščlanjenih podataka o rodno uvjetovanom nasilju na razini EU-a;

Spolno uznemiravanje u parlamentima, među ostalim u Europskom parlamentu

14.  poziva države članice da preispitaju situaciju u pogledu spolnog uznemiravanja i zlostavljanja, da poduzmu aktivne mjere za suzbijanje takvog ponašanja u nacionalnim parlamentima te da uvedu i na odgovarajući način provedu politiku kojom se zastupnicima i osoblju jamči poštovanje i dostojanstvo na radnom mjestu; poziva na to da se provedba te politike prati;

15.  poziva države članice da pruže potporu i zaštitu članovima parlamenata koji aktivno istupaju u javnosti, a posebno onima koji su izloženi spolnom zlostavljanju i prijetnji rodno uvjetovanog nasilja, među ostalim i na internetu;

16.  poziva na sazivanje povjerenstva neovisnih stručnjaka čiji će mandat biti ispitivanje situacije u pogledu spolnog uznemiravanja i zlostavljanja u Europskom parlamentu;

17.  apelira na Parlament da spolno uznemiravanje i spolno zlostavljanje u instituciji prepozna kao kazneno djelo u slučajevima kada žrtva nije dala svoj pristanak kako bi takva kaznena djela rezultirala automatskim kaznenim progonom;

18.  poziva Parlament da revidira i ojača rad savjetodavnog odbora nadležnog za prijave zbog uznemiravanja na radnom mjestu između akreditiranih parlamentarnih asistenata i zastupnika u Europskom parlamentu; poziva na jačanje savjetodavnog odbora za uznemiravanje i njegovo sprečavanje u cilju jačanja njegovih pozitivnih mjera i izbjegavanja sukoba interesa u pogledu članstva u tim važnim tijelima, te poziva na osnivanje posebnog odbora nadležnog za spolno uznemiravanje, koji bi uključivao pravnog savjetnika i predstavnike medicinskog osoblja, kako bi istraživao prijavljene slučajeve, održavao povjerljivi registar slučajeva tijekom vremena i određivao najbolje načine za osiguravanje nulte stope tolerancije na svim razinama u instituciji;

19.  poziva Parlament da u potpunosti podupre žrtve koje prijavljuju slučajeve unutar institucije ili lokalnoj policiji, da po potrebi aktivira hitnu zaštitu ili zaštitne mjere i da u potpunosti primijeni članak 12.a Pravilnika o osoblju, jamčeći pritom punu istragu o slučajevima i poduzimanje stegovnih mjera;

20.  poziva Parlament da se pobrine za provedbu snažnog i učinkovitog akcijskog plana u interesu prevencije i potpore te obveznog osposobljavanja svih zaposlenika i zastupnika u pogledu poštovanja i dostojanstva na radnom mjestu kako bi nulta stopa tolerancije postala pravilo; odlučan je u namjeri da sa svim zastupnicima i službama uprave u potpunosti sudjeluje u kampanjama senzibiliziranja, s posebnim naglaskom na skupine koje se nalaze u najranjivijem položaju, kao što su stažisti, akreditirani parlamentarni asistenti i ugovorno osoblje, te da osnuje institucionalnu mrežu za povjerljivo savjetovanje koja će žrtvama pružati potporu i savjete, kao što je praksa u Komisiji;

o

o    o

21.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Europskom parlamentu, nacionalnim parlamentima i vladama država članica, Vijeću, Komisiji i Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe.