Prijedlog rezolucije - B8-0593/2017Prijedlog rezolucije
B8-0593/2017

PRIJEDLOG REZOLUCIJE o multilateralnim pregovorima uoči 11. ministarske konferencije WTO-a u Buenos Airesu, 10. – 13. prosinca 2017.

9.11.2017 - (2017/2861(RSP))

podnesen nakon izjave Komisije
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika

Bernd Lange, Paul Rübig u ime Odbora za međunarodnu trgovinu


Postupak : 2017/2861(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument :  
B8-0593/2017
Podneseni tekstovi :
B8-0593/2017
Doneseni tekstovi :

B8-0593/2017

Rezolucija Europskog parlamenta o multilateralnim pregovorima uoči 11. ministarske konferencije WTO-a u Buenos Airesu, 10. – 13. prosinca 2017.

(2017/2861(RSP))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ministarsku deklaraciju Svjetske trgovinske organizacije (WTO) iz Dohe od 14. studenog 2001.[1],

–  uzimajući u obzir Ministarsku deklaraciju WTO-a iz Hong Konga od 18. prosinca 2005.[2],

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Razvojnom planu iz Dohe, a osobito one od 9. listopada 2008.[3], 16. prosinca 2009.[4], 14. rujna 2011.[5], 21. studenog 2013.[6] i 26. studenog 2015.[7],

–  uzimajući u obzir rezultate 9. ministarske konferencije, održane na Baliju u prosincu 2013., a posebno Sporazum o olakšavanju trgovine[8],

–  uzimajući u obzir rezultate 10. ministarske konferencije, održane u Nairobiju u prosincu 2015., te Ministarsku deklaraciju donesenu 19. prosinca 2015.[9],

–  uzimajući u obzir zaključni dokument usvojen konsenzusom 14. lipnja 2016. na godišnjoj sjednici Parlamentarne konferencije o WTO-u u Ženevi[10],

–  uzimajući u obzir ciljeve UN-a za održivi razvoj[11],

–  uzimajući u obzir 6. globalnu reviziju Pomoći za trgovinu, održanu u Ženevi od 11. do 13. srpnja 2017.[12],

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da WTO od svojeg osnutka ima presudnu ulogu u jačanju multilateralizma, promicanju uključivog svjetskog gospodarskog poretka i poticanju otvorenog i nediskriminirajućeg multilateralnog trgovinskog sustava koji se temelji na pravilima; budući da je krug pregovora u Dohi pokrenut 2001. u cilju stvaranja novih trgovinskih mogućnosti, jačanja multilateralnih trgovinskih pravila i rješavanja trenutačnih neravnoteža u trgovinskom sustavu tako da se u središte pregovora stave potrebe i interesi zemalja u razvoju, osobito najmanje razvijenih zemalja;

B.  budući da EU dosljedno zagovara snažan multilateralan pristup trgovini utemeljen na pravilima, istodobno priznajući da dodatni pristupi, kao što su bilateralni, regionalni i plurilateralni sporazumi, također mogu potaknuti trgovinsko otvaranje i gospodarski razvoj, osobito uvođenjem liberalizacije i unapređenjem pravila i disciplina u političkim područjima kojima se WTO bavio manje detaljno, te da takvi sporazumi mogu biti dodatna podrška multilateralnom sustavu pod uvjetom da su u skladu s WTO-om, da se temelje na zajedničkim pravilima te da se njima stvaraju uvjeti za moguću multilateralizaciju u budućnosti;

C.  budući da su rezultati 9. ministarske konferencije iz 2013. od sistemske važnosti, a osobito sklapanje Sporazuma o olakšavanju trgovine, najznačajnijeg multilateralnog trgovinskog sporazuma sklopljenog od osnutka WTO-a 1995.;

D.  budući da neke članice WTO-a pokušavaju potkopati sadašnji model rješavanja međunarodnih trgovinskih sporova; budući da će Žalbeno tijelo WTO-a uskoro imati najmanji broj sudaca koji su mu potrebni kako bi funkcioniralo; budući da je SAD nedavno odbio prijedloge EU-a i nekih latinskoameričkih zemalja da se započne postupak odabira kako bi se popunio rastući broj slobodnih radnih mjesta; budući da bi taj zastoj, zbog kojega su već dva od sedam mjesta u Žalbenom tijelu nepopunjena, mogao dovesti do raspada sustava koji je ključan za upravljanje sporovima među najmoćnijim svjetskim trgovinskim nacijama;

E.  budući da su rezultati ostvareni na 10. ministarskoj konferenciji održanoj 2015. također bili iznimno važni, s nizom od šest ministarskih odluka o poljoprivredi, pamuku i pitanjima povezanima s najmanje razvijenim zemljama, uključujući obvezivanje na ukidanje izvoznih subvencija za poljoprivredne proizvode, što je vjerojatno najznačajniji rezultat u području poljoprivrede ikad postignut u okviru WTO-a;

F.  budući da su nedavne rasprave o napretku Razvojnog plana iz Dohe jasno pokazale da članice WTO-a imaju različita stajališta o načinu na koji treba nastaviti s pregovorima, što pokazuje da je potrebno preispitati razinu ambicije kako bi se u praksi ostvarili rezultati u svim ključnim područjima pregovora te budući da se u ovom pregledu u potpunosti treba voditi računa o stvarnim uvjetima pod kojima se odvija današnja trgovina;

G.  budući da digitalna transformacija gospodarstva otvara nove trgovinske kanale olakšavanjem sudjelovanja malih i srednjih poduzeća (MSP) u svjetskoj trgovini preko e-trgovine; budući da se na to sve više gleda kao na područje u kojem bi WTO mogao imati važnu ulogu;

H.  budući da će se 11. ministarska konferencija WTO-a održati u Buenos Airesu (Argentina) od 10. do 13. prosinca 2017.;

1.  ponovno naglašava da je u potpunosti predan trajnoj vrijednosti multilateralizma i poziva na donošenje trgovinskog programa koji se zasniva na slobodnoj i pravednoj trgovini temeljenoj na pravilima, koji koristi svima te koji podupire plan održivog razvoja dajući prioritet socijalnim, ekološkim i ljudskim pravima te osiguravajući da se usklađena pravila dogovorena na multilateralnoj razini jednako primjenjuju na sve;

2.  ističe da je potrebno nadovezati se na ishode dogovorene na 9. i 10. ministarskoj konferenciji kako bi se na 11. ministarskoj konferenciji u prosincu 2017. u Buenos Airesu poduzeli i zajamčili bitni progresivni koraci u cilju održavanja i jačanja multilateralne trgovinske strukture; naglašava da bi, unatoč tome, strane trebale nastojati ostvariti nove političke ciljeve u područjima poput digitalne trgovine i olakšavanja ulaganja;

3.  apelira na sve članice WTO-a da iskoriste zamah stvoren nedavnim napretkom, imajući u vidu strateški cilj jačanja multilateralnog trgovinskog sustava i potrebu da se WTO konsolidira kao središte trgovinskih pregovora, prepoznajući istovremeno potrebu za svježim pristupima radi suočavanja s trenutačnim izazovima; prima na znanje da će fleksibilnost, otvorenost, uključivost i politički angažman biti ključni za napredovanje u globalnom, uravnoteženom i realnom načinu rješavanja preostalih pitanja povezanih s Razvojnim planom iz Dohe; smatra da se od pokretanja kruga pregovora u Dohi 2001. svijet znatno promijenio u gospodarskom, političkom i tehnološkom smislu te da se treba povesti rasprava o novim izazovima, kao što su e-trgovina, digitalna trgovina, transparentnost ulaganja, subvencije i višak kapaciteta, globalni vrijednosni lanci, javna nabava, domaća regulativa za usluge, mikropoduzeća, mala i srednja poduzeća (MMSP) i veća kompatibilnost među trgovinskim, radničkim i ekološkim programom koji nadilaze Razvojni plan iz Dohe, što je moguće bez dovođenja u pitanje neriješenih problema povezanih s Razvojnim planom iz Dohe; naglašava da je potrebno zemljama u razvoju omogućiti da pronađu svoje vlastite pristupe kako bi nastavile jamčiti jednake uvjete u tim novim sektorima;

4.  ističe da je važno da WTO funkcionira kao učinkovit i djelotvoran forum za pregovaranje o svim pitanjima koja su od interesa njegovim članicama te da pruža platformu za otvorenu raspravu o globalnim pitanjima povezanima s trgovinom;

5.  ističe da u Buenos Aires treba stići s dobro razrađenim pisanim prijedlozima kako bi trgovinski pregovori bili transparentniji i uključiviji s obzirom na to da bi ministarska konferencija trebala biti temeljito pripremljena na osnovi pregovora na razini odbora; u tom pogledu pohvaljuje uznapredovale pregovore o pitanjima kao što su subvencije za ribarstvo kao način borbe protiv prekomjernog ribolova te nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova;

6.  prima na znanje podnesene prijedloge u pogledu domaće potpore u poljoprivredi, uključujući zajednički prijedlog EU-a i Brazila; smatra da bi nastavak rasprave u tom području mogao biti jedan od ključnih ishoda 11. ministarske konferencije; u tom kontekstu, ponavlja da je potrebno naći trajno rješenje za skladištenje državnih robnih zaliha u svrhu osiguranja opskrbe hranom te potpora i subvencija za pamuk u skladu s ministarskom odlukom iz Nairobija; ističe da pregovori o toj temi i njihov mogući rezultat ne smiju imati prednost pred raspravama o budućnosti zajedničke poljoprivredne politike;

7.  ponovno potvrđuje važnost napretka u pregovorima i postizanja rezultata u pogledu drugih pitanja koja pokreću članice, među ostalim, domaće regulative u području usluga, e-trgovine, olakšavanja ulaganja, horizontalnih subvencija i povećanja transparentnosti te dobrih regulatornih praksi u korist MSP-ova;

8.  smatra da ishod ministarske konferencije 2017. treba jasno odražavati važnost ciljeva održivog razvoja do 2030. i obveza iz Pariškog sporazuma u borbi protiv klimatskih promjena te ulogu koju trgovina može imati u doprinosu njihovu ispunjenju, ali i da se ondje trebaju definirati konkretne mjere koje treba poduzeti u tom pogledu s obzirom na to da su globalni standardi i multilateralni uvjeti povoljni za globalnu trgovinu;

9.  potvrđuje poveznicu između rodne jednakosti i uključivog razvoja, ističući da je osnaživanje žena presudno za iskorjenjivanje siromaštva te da je uklanjanje prepreka sudjelovanju žena u trgovini ključni element gospodarskog razvoja; priznaje potrebu za razvijanjem intervencija koje bi obuhvatile niz prepreka koje ograničavaju mogućnosti žena u gospodarstvu; poziva članice WTO-a da predvide radni program kojim će se zajamčiti da rodno osviještena trgovinska politika bude među ishodima ministarske konferencije 2017.;

10.  skreće pozornost na 6. konferenciju za globalnu reviziju Pomoći za trgovinu, održanu u srpnju 2017. u Ženevi pod naslovom „Promicanje trgovine, uključivosti i povezivosti za održivi razvoj”, koja se usredotočila, među ostalim, na potrebu da se premosti digitalni jaz;

11.  slaže se sa stajalištem da treba prijeći na konkretne mjere u cilju olakšavanja e-trgovine i pretvaranja digitalnih prilika u trgovinsku stvarnost; ističe da bolja povezivost donosi više poslovnih prilika jer se time, među ostalim, poduzetnicima u mikropoduzećima te u malim i srednjim poduzećima u zemljama u razvoju pojednostavnjuje i pojeftinjuje pristup tržištu; u tom pogledu napominje da je ulaganje u infrastrukturu i dalje jedan od bitnih izazova i da je od ključne važnosti da se u tom području postigne napredak; stoga poziva da se članstvom u WTO-u promiču ulaganja u infrastrukturu, kao i da se, među ostalim inicijativama, potiču javno-privatna partnerstva;

12.  ističe važnost rasprave o mogućim odgovorima trgovinske politike na sve jači trend prelaska na trgovinu uslugama u području trgovine robom („način 5.”);

13.  poziva Komisiju da nastavi s naporima u smjeru razvijanja skupa obvezujućih multilateralnih pravila za e-trgovinu u WTO-u; podržava komunikaciju EU-a naslovljenu „Poticajno okružje za olakšavanje transakcija preko interneta” i predstavljenu članovima Vijeća za trgovinu uslugama u lipnju 2017., kojom se pružaju prijeko potreban i pravovremen skup zajedničkih načela o zaštiti potrošača, neželjenim porukama, uslugama autentikacije i povjerenja te elektroničkim ugovorima, čime bi se ojačalo povjerenje i samopouzdanje potrošača na internetu i stvorilo poticajno okružje za digitalnu trgovinu;

14.  potiče nastavak plurilateralnih trgovinskih pregovora o Sporazumu o ekološkim dobrima;

15.  pozdravlja stupanje na snagu Sporazuma o olakšavanju trgovine 22. veljače 2017.; smatra da će taj sporazum donijeti znatnu korist svim članicama WTO-a, osobito zemljama u razvoju i relevantnim gospodarskim subjektima, i to poboljšanjem transparentnosti i pravne sigurnosti te smanjenjem administrativnih troškova i trajanja carinskih postupaka;

16.  ističe koliko je važno da sve članice WTO-a provedu odluke donesene i u Nairobiju i na Baliju, među kojima su i stvaranje novih prilika za izvoz za pružatelje usluga u najmanje razvijenim zemljama u okviru oslobođenja za usluge najmanje razvijenih zemalja te pojednostavnjenje uredbi o pravilima podrijetla; prima na znanje da su članice WTO-a sve više zainteresirane za sporazum o olakšavanju usluga; poziva na pojačane napore na multilateralnoj razini u pogledu znatnog pojednostavljenja i usklađenja pravila o podrijetlu;

17.  ističe da je WTO od ključne važnosti za trgovinski sustav utemeljen na pravilima te smatra da je presudno da se osigura provedba njegovih odluka, primjena obvezujućih obveza te rješavanje trgovinskih sporova, te ističe njegov jedinstven doprinos u promicanju veće transparentnosti i stručnog pregleda, poglavito preko mehanizma pregleda trgovinske politike; izražava krajnju zabrinutost zbog toga što je nekoliko radnih mjesta u Žalbenom tijelu ostalo nepopunjeno, što ozbiljno ograničava rad tog ključnog tijela i predstavlja prijetnju aktualnom i pravilnom funkcioniranju rješavanja sporova, te ustraje u tome da se brzo donese odluka o popunjavanju tih radnih mjesta;

18.  naglašava da je potrebna konačna deklaracija s 11. ministarske konferencije u kojoj bi članice mogle navesti nova područja i područja navedena u programu kruga pregovora iz Dohe o kojima će početi i nastaviti pregovarati;

19.  poziva Komisiju i Vijeće da se pobrinu za to da Parlament i dalje bude intenzivno uključen u pripreme za 11. ministarsku konferenciju te da ga tijekom ministarske konferencije 2017. redovno obavještavaju i s njim se savjetuju; poziva Komisiju da drugim članicama WTO-a nastavi ukazivati na to koliko je važno povećati značaj parlamentarne dimenzije WTO-a;

20.  poziva članice WTO-a da jačanjem parlamentarne dimenzije WTO-a osiguraju demokratski legitimitet i transparentnost; s tim u vezi naglašava da je potrebno zajamčiti bolji pristup trgovinskim pregovorima za parlamentarce, njihovo sudjelovanje u oblikovanju i provedbi odluka WTO-a te pravilno razmatranje trgovinskih politika u interesu njihovih građana;

21.  žali zbog toga što ministarska minikonferencija održana 9. i 10. listopada u Marakešu nije dovela do značajnog napretka ususret 11. ministarskoj konferenciji; poziva sve strane da u potpunosti preuzmu odgovornost i spremnost iskazanu u političkim deklaracijama pretoče u konkretne mjere u okviru pregovora kako bi se postigli pozitivni rezultati na 11. ministarskoj konferenciji u Buenos Airesu i stvorio solidan temelj za daljnje mjere i odluke nakon ministarske konferencije 2017.;

22.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica te glavnom direktoru WTO-a.