Postupak : 2018/2714(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B8-0241/2018

Podneseni tekstovi :

B8-0241/2018

Rasprave :

PV 29/05/2018 - 2
CRE 29/05/2018 - 2

Glasovanja :

PV 30/05/2018 - 13.10
CRE 30/05/2018 - 13.10
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :


PRIJEDLOG REZOLUCIJE
PDF 392kWORD 63k
25.5.2018
PE621.624v01-00
 
B8-0241/2018

podnesen nakon izjava Vijeća i Komisije

u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika


o višegodišnjem financijskom okviru 2021. – 2027. i vlastitim sredstvima (2018/2714(RSP))


Younous Omarjee u ime Kluba zastupnika GUE/NGL-a

Rezolucija Europskog parlamenta o višegodišnjem financijskom okviru 2021. – 2027. i vlastitim sredstvima (2018/2714(RSP))  
B8-0241/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 311., 312. i 323. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(1) i njezine naknadne izmjene Uredbom Vijeća (EU, Euratom) br. 2017/1123 od 20. lipnja 2017.(2),

–  uzimajući u obzir članak 106.a i članak 171. Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(3),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2014/335/EU, Euratom od 26. svibnja 2014. o sustavu vlastitih sredstava Europske unije(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 608/2014 od 26. svibnja 2014. o utvrđivanju provedbenih mjera za sustav vlastitih sredstava Europske unije(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 609/2014 od 26. svibnja 2014. o metodama i postupku za stavljanje na raspolaganje tradicionalnih vlastitih sredstava i vlastitih sredstava koja se temelje na PDV-u i BND-u te o mjerama za zadovoljavanje potreba za gotovinom(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2016. naslovljenu „Priprema poslijeizborne revizije višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014. – 2020.: mišljenje Parlamenta prije prijedloga Komisije”(7),

–  uzimajući u obzir Dokument za razmatranje Komisije od 28. lipnja 2017. o budućnosti financija EU-a (COM(2017)0358),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. listopada 2017. o Dokumentu za razmatranje o budućnosti financija EU-a(8),

–  uzimajući u obzir rezoluciju Opće skupštine UN-a 70/1 od 25. rujna 2015. naslovljenu „Promijeniti svijet: Program održivog razvoja do 2030.”,

–  uzimajući u obzir da su Europski parlament i Vijeće ratificirali Pariški sporazum 4. listopada 2016.(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2017. o europskom stupu socijalnih prava(10),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 17. listopada 2017. naslovljenu „Jače i obnovljeno strateško partnerstvo s najudaljenijim regijama EU-a” (COM(2017)0623),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 21. rujna 2017. naslovljenu „Pravedan i učinkovit sustav oporezivanja u Europskoj uniji za jedinstveno digitalno tržište” (COM(2017)0547),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 29. ožujka 2007. o budućnosti vlastitih sredstava Europske unije(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. lipnja 2011. naslovljenu „Ulaganje u budućnost: novi višegodišnji financijski okvir (VFO) za konkurentnu, održivu i uključivu Europu”(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. travnja 2014. naslovljenu „Pregovori o Višegodišnjem financijskom okviru 2014. – 2020.: pouke koje treba izvući i smjernice za budućnost”(13),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. travnja 2014. o nacrtu Odluke Vijeća o sustavu vlastitih sredstava(14),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. prosinca 2014. o sustavu vlastitih sredstava Zajednica(15),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2016. o pripremi poslijeizborne revizije VFO-a za razdoblje 2014. – 2020.(16),

–  uzimajući u obzir završno izvješće iz prosinca 2016. pod nazivom „Financiranje EU-a u budućnosti” i preporuke Skupine na visokoj razini za vlastita sredstva,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune i mišljenja Odbora za međunarodnu trgovinu, Odbora za proračunski nadzor, Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku, Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj i Odbora za ustavna pitanja (A8-0041/2018),

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune i mišljenja Odbora za vanjske poslove, Odbora za razvoj, Odbora za razvoj, Odbora za proračunski nadzor, stajališta u obliku amandmana Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i mišljenja Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Odbora za industriju, istraživanje i energiju, Odbora za promet i turizam, Odbora za regionalni razvoj, Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj, Odbora za ribarstvo, Odbora za kulturu i obrazovanje, Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove, Odbora za ustavna pitanja i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0048/2018),

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da se još osjećaju posljedice gospodarske i socijalne krize koja je pogodila države članice 2007. i 2008. te da među državama članicama i dalje postoje socijalne, gospodarske i teritorijalne nejednakosti i razlike; budući da bi se proračunom EU-a trebala poticati javna ulaganja pružanjem potpore proizvodnim i strateškim sektorima (među ostalim i za njihovu modernizaciju i održivost), javnim uslugama, otvaranju radnih mjesta na kojima su prava radnika zaštićena, borbi protiv siromaštva te socijalne isključenosti i nejednakosti, zaštiti okoliša te iskorištavanju punog potencijala svake zemlje i regije, kao i ostvarivanju vanjskih odnosa koji počivaju na solidarnosti, suradnji, uzajamnom poštovanju i miru;

B.  budući da se VFO za razdoblje 2014. – 2020. pokazao neodgovarajućim za zadovoljavanje utvrđenih potreba, osobito onih nastalih zbog velikog nesrazmjera u pogledu dužničkog tereta, koji je prouzročen i pojačan asimetričnim politikama i samom prirodom procesa integracije kojima se nekima pogoduje, a druge baca u tešku gospodarsku depresiju; budući da se dužnički teret upotrebljava kao izgovor za nametanje mjera štednje, što je pak produbilo recesiju i potkopalo društvenu ulogu države te prava ljudi i radnika, a time dovelo i do sve veće nezaposlenosti i siromaštva, velikog smanjenja plaća, povećanja dobne granice za odlazak u mirovinu i manje javne potrošnje u područjima kao što su obrazovanje, kultura i zdravstvo; budući da se VFO za razdoblje 2014. – 2020. koristio za rješavanje niza novih kriza i izazova u područjima koja nisu bila njime obuhvaćena, kao što su pitanja vrlo neujednačenog gospodarskog razvoja i dužničkog tereta, visoke nezaposlenosti, sve manjih socijalnih i radničkih prava te sve veće socioekonomske nejednakosti te da je doveo do napuštanja politika koje EU trenutačno provodi i prelaska na politike, i na nacionalnoj razini i razini EU-a, kojima se jačaju nastojanja država članica za ostvarivanje blagostanja za sve, pravedne podjele bogatstva, održivog gospodarskog rasta, pune zaposlenosti, sigurnosti zaposlenja i socijalne zaštite, pružanje kvalitetnih univerzalnih i besplatnih javnih usluga, ostvarivanje ekološke dobrobiti u zdravom prirodnom okruženju, ulaganja u obrazovanje i infrastrukturu, omogućivanje dostojnog života za starije osobe i pristupačnog stanovanja, energije i komunikacija; budući da su za postizanje tih ciljeva i na razini Unije i na razini država članica od ključne važnosti sveobuhvatne politike za borbu protiv siromaštva, socijalne isključenosti i nejednakosti dohotka, osobito s pomoću redistributivnih politika i javnih ulaganja kojima se stvaraju radna mjesta;

C.  budući da višegodišnji financijski okvir Unije odražava neoliberalne politike i politike usmjerene na štednju koje su nametnute okvirom gospodarskog upravljanja i koje su povećale socioekonomske nejednakosti unutar i između država članica, uz povećanje broja osoba kojima prijeti siromaštvo i socijalna isključenost; budući da su deregulacija tržišta rada i regresivni porezni sustavi doprinijeli prijenosu bogatstva s radnika na velike kapitaliste te povećanju jaza između dohotka i bogatstva; budući da je okvirom gospodarskog upravljanja političko odlučivanje oduzeto demokratski izabranim vladama i nacionalnim parlamentima, čime su narodi Europe spriječeni u vršenju demokratskog nadzora i čime su nametnute institucionalizirane mjere štednje; budući da sve veće protivljenje toj vrsti europske integracije odražava hitnu potrebu za drugačijim procesom integracije koji bi služio društvenom i demokratskom napretku u EU-u, pravednim i mirnim rješenjima međunarodnih izazova i dijalogom kultura na svjetskoj razini i koji bi se čvrsto temeljio na ravnopravnoj suradnji između zemalja;

D.  budući da bi se pravilo o jednoglasnosti trebalo zadržati kao jamstvo da je VFO pozitivan za sve države članice, a ne samo neke; zalaže se za autonoman i fleksibilan kapacitet za upravljanje novim VFO-om za svaku državu članicu i odbija veću centralizaciju i pretjeranu birokratizaciju u pogledu zajedničkih pravila za njegovu primjenu;

E.  budući da je Komisija 2. svibnja 2018. predstavila paket prijedloga naslovljen „Moderan proračun Unije koja štiti, osnažuje i brani Višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2021.– 2027.”, uključujući buduća vlastita sredstva, dok se u Uredbi Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 navodi da ih je trebala predstaviti do 1. siječnja 2018.; budući da se tim Prijedlogom u pitanje dovode vrijednosti koje su navedene kao temelj za solidarnost EU-a, održiv rast i integraciju, a to su demokracija i sudjelovanje, jednakost, socijalna prava te poštovanje vladavine prava i ljudskih prava; budući da proračunske odluke koje predlaže Komisija ne odražavaju prioritete potrebne za poticanje održivog, kvalitetnog i socijalno uravnoteženog rasta niti se njima u obzir uzima potreba za solidarnošću te ekonomskom i socijalnom kohezijom među državama članicama;

F.  budući da se prijedlozima Komisije pod nazivom „Moderan proračun Unije koja štiti, osnažuje i brani Višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2021.– 2027.”, uključujući buduća vlastita sredstva, ne rješavaju vrlo neujednačen gospodarski razvoj Unije i dužnički teret, visoka nezaposlenost, sve manja socijalna i radnička prava te socioekonomske nejednakosti; budući da je od ključne važnosti napuštanje politika koje EU trenutačno provodi i prelazak na politike, i na nacionalnoj razini i razini EU-a, kojima se jačaju nastojanja država članica za ostvarivanje blagostanja za sve, pravedne podjele bogatstva, održivog gospodarskog rasta, pune zaposlenosti, sigurnosti zaposlenja i socijalne zaštite, pružanje kvalitetnih univerzalnih i besplatnih javnih usluga, ostvarivanje ekološke dobrobiti u zdravom prirodnom okruženju, ulaganja u obrazovanje i infrastrukturu, omogućivanje dostojnog života za starije osobe i pristupačnog stanovanja, energije i komunikacija;

G.  budući da se u paketu prijedloga koji je predstavila Komisija pod nazivom „Moderan proračun Unije koja štiti, osnažuje i brani Višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2021.– 2027.”, uključujući buduća vlastita sredstva, insistira na zadržavanju i podupiranju aktualnih poreznih struktura u kojima veću korist imaju veliki kapitalisti, a ne radnička klasa i narod; budući da se mjerama stroge fiskalne discipline i velikim gubicima vladinih prihoda zbog utaje i izbjegavanja plaćanja poreza stvara dodatni pritisak na proračune država članica i potkopava interes naroda i radnika;

H.  budući da klimatska kriza i gubitak biološke raznolikosti i dalje predstavljaju prijetnju za stabilnost, zdravlje i egzistenciju društava diljem svijeta kao i za dobrobit životinja; budući da bi obveze preuzete na konferenciji COP21, iako na prvi pogled djeluju ambiciozno, trebalo snažno jačati u pravom smjeru;

I.  budući da se europskim migracijskim politikama, umjesto da se potiče solidarnost između država članica i zemalja koje su najviše pogođene svjetskom izbjegličkom krizom, a riječ je o najsiromašnijim zemljama svijeta, stvaraju dvostruki standardi za migracije državljana sa sjevera i onih s juga, čime se pogoršava stanje u najsiromašnijim zemljama, a njihovo su obilježje u sve većoj mjeri rasistički i ksenofobni kriteriji;

Za istinski naprednu, socijalnu, mirnu, uključivu, ekološku i feminističku Europu

1.  podsjeća da bi sljedeći VFO trebao biti dio strategije za gospodarsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju i biti potpora održivoj poljoprivredi u korist svih građana; smatra da bi sljedeći VFO trebao doprinijeti ekološko prihvatljivoj i socijalno pravednijoj Europi; s tim u vezi odbacuje Prijedlog novog VFO-a koji je Komisija podnijela 2. svibnja 2018. u kojem se najavljuje slabljenje kohezijske politike i zagovara ideja „tvrđave Europe” kojom se ne odgovara probleme koji brinu njezine građane;

2.  naglašava da bi ciljeve i politike VFO-a trebalo dogovoriti prije nego što se odrede iznosi koji su im namijenjeni i naglašava da bi Parlament i Vijeće trebali provesti sveobuhvatne pregovore o svim aspektima povezanima s VFO-om prije nego što se odrede iznosi i izrade konačne prilagodbe cjelokupnog paketa VFO-a; podsjeća da u skladu s člankom 312. stavkom 5. i člankom 324. UFEU-a Europski parlament mora biti propisno uključen u postupak pregovaranja o sljedećem VFO-u; poziva Komisiju i Europsko vijeće da u dobroj vjeri provedu transparentne pregovore s Europskim parlamentom; naglašava da je to jedini Parlament koji ima pravo uključiti se u raspravu o rashodima, ali ne i o prihodima te ponavlja svoj poziv da se ispravi ta demokratska nepravilnost;

3.  odbija rezove sredstava namijenjenih kohezijskoj i zajedničkoj poljoprivrednoj politici (ZPP); zbog toga poziva na kontinuiranu i snažniju potporu u cilju otklanjanja razlika u bogatstvu između bogatijih i siromašnijih regija te razlika u dohocima među raznim socijalnim skupinama u okviru sljedećeg programskog razdoblja;

4.  protivi se svakom nominalnom ili relativnom smanjenju proračuna EU-a u sljedećem VFO-u; smatra da je potrebno znatno povećati proračun EU-a kako bi se ojačala njegova redistributivna funkcija, a time i doprinijelo provedbi načela gospodarske i socijalne kohezije; smatra da to povećanje treba ostvariti povećanjem doprinosa država članica ovisno o njihovu bruto nacionalnom dohotku tako što će se preraspodjelom proračuna ojačati ključno načelo prema kojem države članice s najvišim BND-om trebaju pridonositi proporcionalno više, čime će se poduprijeti učinkovita ekonomska i socijalna kohezija, odnosno neće dodatno produbiti razlike u Europskoj uniji;

5.  zauzima stav da je potrebno na odgovarajući način preraspodijeliti proračunska sredstva EU-a među državama članicama, vodeći pritom računa o stupnju njihova gospodarskog i socijalnog razvoja; odbacuje plan Europske komisije za jačanje centralizacije potrošnje proračunskih sredstva EU-a te se zalaže za povećanje sredstava kojima se upravlja na nacionalnoj razini u skladu s potrebama svake države;

6.  poziva na snažan i nov socio-ekološki plan javnih ulaganja na razini EU-a kako bi se poduprla pravedna tranzicija u području socijalne politike i zaštite okoliša; smatra da bi, među ostalim, u taj novi plan ulaganja trebali biti uključeni strukturni fondovi i Europski fond za jamstva u poljoprivredi (EFJP), dok bi programi poput Obzora 2020. trebali biti usmjereni na istraživanje, inovacije i tehnološke promjene kako bi proizvodni model postao održiviji; nadalje, mišljenja je da bi Programom za konkurentnost poduzeća te malih i srednjih poduzeća (COSME) trebalo zajamčiti da će potpora dospjeti i u područje socijalnog gospodarstva, koje je neovisno o velikim poduzećima, s obzirom na to da u okviru mreže povezanih poduzeća mnoga mala i srednja poduzeća služe kao instrumenti onih matičnih (kao podružnice, podizvođači, franšize ili pomoćna poduzeća); traži da se sredstva EU-a koja se koriste kao jamstvo ili kao javni djelomični doprinos jasno označe kao takva, uključujući u slučaju Europskog stabilizacijskog mehanizma, koji radi povećanja izravnih javnih ulaganja treba revidirati kako bi postao ključni financijski instrument tog novog socio-ekološkog plana javnih ulaganja;

Europska strateška ulaganja

7.  smatra da se određene gornje granice u VFO-u moraju znatno povisiti, točnije, one koje imaju potencijal za pretvaranje VFO-a u fleksibilan i organiziran sustav programâ EU-a posebno oblikovanih kako bi se odgovorilo na nedostatak stvarne gospodarske konvergencije, smanjile razlike u pogledu jednakosti, potakla ulaganja u promjenu modela proizvodnje, suočilo s problemom klimatskih promjena te poboljšali uvjeti suradnje među narodima Europe;

8.  smatra da bi povećanje proračuna Unije trebalo rezultirati većim javnim ulaganjima i potporom EU-a za sektore proizvodnje, smanjenjem višestrukih strukturnih ovisnosti država, stvaranjem radnih mjesta na kojima se jamče prava radnika, kvalitetnim javnim uslugama i potpunim iskorištavanjem potencijala država; ističe da treba odbiti svaku uvjetovanost u primjeni sredstava Unije;

9.  potiče Komisiju da prepozna štetan utjecaj Brexita na prava i ekonomsku sigurnost građana te da iskoristi priliku i u VFO-u za razdoblje 2021. – 2027. riješi problem tih potencijalno štetnih učinaka stavljajući na raspolaganje sredstva za ublažavanje njihovih posljedica u najugroženijima državama članicama i regijama;

10.  smatra da u sljedećem VFO-u treba predvidjeti sredstva potrebna za ostvarivanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezija u najudaljenijim regijama EU-a kao i za provedbu posebnih mjera za te regije utvrđenih u članku 349. UFEU-a (a koje nikada nisu u potpunosti provedene), u skladu s ciljevima i načelima utvrđenima u Rezoluciji Parlamenta od 6. srpnja 2017. naslovljenoj „Promicanje kohezije i razvoja u najudaljenijim regijama EU-a: primjena članka 349. UFEU-a”(17) i u Komunikaciji Komisije naslovljenoj „Jače i obnovljeno strateško partnerstvo s najudaljenijim regijama EU-a”; ustraje u tome da u sljedećem VFO-u ne smije doći do smanjivanja sredstava ni za jedan program ili fond kojim se podupiru najudaljenije regije, već naprotiv, mišljenja je da bi ih trebalo povećati;

11.  smatra da bi udio koji se iz ukupnog proračuna EU-a odvaja za kohezijsku politiku trebao biti znatno veći u razdoblju nakon -2020., s obzirom na to da bi Kohezijski fond i strukturni fondovi trebali učinkovito pridonositi smanjivanju neravnoteža među državama članicama kao i unutar njih;

12.  pozdravlja obvezu koju je Komisija preuzela u prijedlogu VFO-a u pogledu nastavka u korist financiranja Irske i Sjeverne Irske sredstvima Europskog fonda za regionalni razvoj i nakon Brexita; uviđa da je to bitan pokazatelj predanosti Europske unije Sporazumu na Veliki petak;

Ekonomska i monetarna pitanja

13.  smatra da postoji opći stav kako se VFO nije pokazao kao uspješan; ističe da je tijekom sedam godina svog trajanja VFO imao jasnu ulogu u ograničavanju i smanjenju rashoda u kontekstu iznosa proračuna EU-a kao i ograničenja njegovih stavki, uz što valja napomenuti da manevarskog prostora nije bilo mnogo; izražava uvjerenje da gornje granice za rashode, mali stupanj fleksibilnosti među naslovima te zabrana deficita doprinose procikličkom karakteru VFO-a kao ekonomskog mehanizma, dok bi on, naprotiv, trebao biti protuciklički, što bi u slučaju recesije značilo da se proračunom EU-a može ponovno aktivirati gospodarstvo Unije, a ta potrošnja zatim kompenzirati tijekom ciklusa prosperiteta; smatra da VFO ubuduće mora biti protuciklički mehanizam;

14.  oštro kritizira opći smjer višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021. – 2027. koji je predložila Komisija; ističe da je novim prioritetima dana jasna prednost u odnosu na tradicionalne, društveno korisne programe unatoč nedostatku detaljnih informacija o restrukturiranju europskog proračuna i izravno usporedivih podataka; izražava duboko žaljenje zbog nastavka trenda sve učestalijeg korištenja financijskim instrumentima nauštrb bespovratnih sredstava iako je nedostatak odgovornosti i transparentnosti povezanih s njihovom uporabom opće prepoznat;

15.  ne slaže se s davanjem prioriteta financijskim instrumentima i ulaganjima u javno-privatna partnerstva; smatra da bi se budućim višegodišnjim financijskim okvirom umjesto toga trebala promicati veća javna ulaganja podupiranjem proizvodnih i strateških sektora te njihove modernizacije i održivosti, stvaranjem radnih mjesta na kojima se jamče prava radnika, borbom protiv siromaštva, socijalne isključenosti i nejednakosti, zaštitom okoliša kao i ostvarivanjem punog potencijala svih država i regija;

16.  odlučno odbacuje podređivanje kohezijske politike strukturnim reformama u sklopu gospodarskog upravljanja EU-a jer se ona ne bi smjela koristiti kao instrument financijskog kažnjavanja država članica ili regija u slučaju da odbiju provoditi politike deregulacije i privatizacije;

17.  poziva na uspostavu programâ potpore za države članice koje žele pregovarati o izlasku iz europodručja zbog toga što je sudjelovanje u njemu za njih postalo neodrživo, a dotična situacija nepodnošljiva; smatra da bi se tim programima trebala pružiti odgovarajuća nadoknada za socijalnu i ekonomsku štetu koju je prouzročilo pridruživanje jedinstvenoj valuti;

Ljudi, socijalna kohezija i vrijednosti

18.  smatra da je Europa dužna ponuditi perspektivu za bolju budućnost mladih generacija, za koje će posljedice gospodarskih politika donesenih u EU-u tijekom posljednjih nekoliko desetljeća biti katastrofalne; odlučan je u namjeri da znatno poveća sredstva za svoj vodeći program Erasmus+, od kojeg bi trebali imati koristi svi mladi Europljani, a ne samo ograničen broj studenata koji raspolažu sredstvima dovoljnima za boravak u inozemstvu, s obzirom na to da taj program zbog vrlo niske razine financiranja u aktualnom proračunu trenutačno ne može zadovoljiti interes vrlo velikog broja izvrsnih kandidata; predlaže da se u sljedećem VFO-u proračun za Erasmus+ barem utrostruči i da se minimalno pola njegovih kapaciteta namijeni za mlade iz najsiromašnijih društvenih slojeva;

19.  odlučno odbacuje svaki oblik makroekonomske uvjetovanosti pri uporabi sredstava EU-a; ističe rizike povezane sa stvaranjem oblika političke uvjetovanosti i u tom pogledu izražava svoje snažno protivljenje;

20.  poziva na veće financiranje programa za promicanje radnih mjesta na kojima se jamče prava radnika i socijalne uključenosti mladih, uz jamstvo da ta sredstva ne idu na ruku praksi neplaćenih stažiranja, radu u nesigurnim uvjetima ili zamjeni stalnih radnih mjesta privremenim radnim mjestima ili neplaćenim stažiranjima;

Prirodni resursi i okoliš

21.  odlučno poziva na povećanje sredstava namijenjenih poljoprivrednoj i ribarstvenoj politici te promjenu modela dodjele bespovratnih sredstava u korist zemljoposjednika; ističe da to podrazumijeva razvoj nove politike usmjerene na neovisnost u pogledu hrane, lokalnu poljoprivredu i zadruge te prelazak na održivije modele poljoprivrede uz jamčenje opskrbe hranom za potrošače posredstvom javnih poduzeća i izbjegavanjem podređivanja malih poljoprivrednika velikim distribucijskim sektorima; smatra da bi se u ribarstvenoj politici trebalo uzeti u obzir iscrpljivanje resursa u oceanima te da bi se u nju u kontekstu iskorištavanja trebao integrirati samoograničavajući element;

Poljoprivreda

22.  naglašava potrebu za javnim ZPP-om u sklopu kojeg se prednost daje unutarnjem tržištu i kojim se u središte poljoprivredne politike stavljaju isplative cijene, odnosno uspostavljaju instrumenti za regulaciju tržištâ i proizvodnje; odbacuje sve pokušaje ponovne nacionalizacije troškova ZPP-a; ističe potrebu za mehanizmima javne regulacije proizvodnje i tržišta u cilju jamčenja poštenih cijena za proizvođače te stabilnih i poštenih prihoda za poljoprivrednike;

23.  poziva na to da se pozornost ponovno usmjeri na jedno od temeljnih načela ZPP-a što se tiče financiranja, a to je osiguravanje primjerenog životnog standarda za poljoprivrednike, u svrhu borbe protiv povećane koncentracije proizvodnje, sve manjeg broja malih poljoprivrednih gospodarstava i povećanja regionalnih asimetrija te ovisnosti o robi iz inozemstva, koji pogoduju najvećim gospodarstvima u EU-u i velikim poljoprivrednim poduzećima; izražava žaljenje toga što se tom pojavom ugrožava poljoprivredna i ruralna baština od svjetske važnosti dok istodobno velika poljoprivredna poduzeća povećavaju svoje marže i nameću vlastite modele globalnog prehrambenog sustava, koji vrlo negativno utječe na okoliš; ističe središnju ulogu poljoprivrednika u poljoprivrednoj i prehrambenoj politici;

24.  smatra da ZPP od svoje uspostave nije ispunio jedno od svojih temeljnih načela, odnosno nije osigurao pristojan životni standard za poljoprivrednike; smatra da se zbog toga u predstojećoj reformi naglasak ponovno mora staviti na to temeljno načelo kako bi se suprotstavilo povećanoj koncentraciji proizvodnje i smanjenju broja malih poljoprivrednih gospodarstava, kojim se dodatno pogoršava problem depopulacije ruralnih područja; snažno se protivi tržišnoj dominaciji i nepoštenom određivanju cijena velikih poljoprivredno-prehrambenih poduzeća nauštrb sigurnosti i kvalitete hrane, neovisnosti u opskrbi hranom, zdravlja ljudi i životinja, dobrobiti životinja i zaštite okoliša; naglašava važnost borbe protiv nejednakosti u ruralnim gospodarstvima te omogućavanja generacijske obnove u poljoprivrednom sektoru; poziva Komisiju da fokus sadašnjeg ZPP-a, kojeg obilježavaju intenzivna poljoprivreda i ekstenzivni uzgoj monokultura, uoči njegove predstojeće reforme usmjeri prema održivoj poljoprivredi i prehrambenoj politici, uzimajući u obzir različite ekonomske, socijalne, ekološke, nutritivne i zdravstvene probleme i izazove; zbog toga izražava žaljenje u pogledu smanjenja proračuna za poljoprivredu; duboko žali i zbog toga što su ti rezovi koncentrirani u području presudno važnog ruralnog razvoja i agroekološke potrošnje umjesto manje ciljanih izravnih plaćanja te smatra da ta nerazmjerna smanjenja i ukidanja namjenskih sredstava (tzv. „ekologizacija”) za okoliš unutar prvog stupa upućuju na to da je unatoč retorici prisutan opći zaokret od agroekoloških inovacija prema uvođenju dugoročnih praski koje dovode do agroekoloških problema; poziva Komisiju da uvede mjere za povećanje vidljivosti i jačanje uloge žena u poljoprivrednom sektoru; snažno osuđuje jagmu za zemljištem i zahtijeva brzo djelovanje Komisije i država članica; ponovo potvrđuje da je voda univerzalno pravo koje treba biti zajamčeno svakom ljudskom biću i ne smije biti predmetom privatizacije; poziva Komisiju da zabrani sve oblike patentiranja sjemenja kako bi se poljoprivrednike zaštitilo od pritiska konkurencije multinacionalnih poduzeća koja proizvode sjeme te da zaštiti lokalne sorte te naše genetsko i kulturno naslijeđe; poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama zabrani odobravanje, uzgoj i oglašavanje GMO-a te da radi smanjenja upotrebe pesticida kao uvjet u okvir novog ZPP-a uključi integriranu zaštitu bilja (IPM);

Pomorska politika

25.  žali zbog činjenice da je u Komisijinom prijedlogu VFO-a za razdoblje 2021. – 2027. smanjen iznos sredstava za Europski fond za pomorstvo i ribarstvo (EFPR); potiče Komisiju da objavi detaljnije i usporedive podatke kako bi se mogla točnije procijeniti potpora koja se pruža i bolje usmjeriti buduća djelovanja; poziva Komisiju da prepozna važnost Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo te da se pobrine da fond raspolaže s dovoljno financijskih sredstava kako bi se ispunila očekivanja obalnih zajednica i osoba koje primaju sredstva iz fonda, poboljšala ekološka održivost i odgovorilo na izazove koji su posljedica iscrpljivanja stokova i gubitka bioraznolikosti;

26.  poziva na povećanje sredstava Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo, koji je prvenstveno namijenjen: pružanju potpore malom obalnom i artizanalnom ribolovu; poboljšanju sigurnosti flota, radnih uvjeta, zdravlja i higijene na plovilu; osiguravanju budućih ribljih stokova; poboljšanju znanja o državnim resursima; jačanju znanstvenih i tehničkih kapaciteta istraživačkih i razvojnih institucija država članica; zagovara uspostavljanje mehanizama naknada i potpora za dohodak ribara s obzirom na nestabilnost koja prati ribolovne aktivnosti; zalaže se za uspostavu programa usmjerenog na specifične potrebe i poteškoće najudaljenijih regija, oživljavanje programa POSEI za ribarstvo i stvaranje novih prometnih veza u okviru programa POSEI;

Migracije

27.  s obzirom na humanitarnu krizu i izazove u pogledu prihvata migranata i izbjeglica, smatra da je potrebna drugačija politika koja bi bila usmjerena na zaštitu pojedinaca, pristup temeljnim pravima i uslugama, humanitarnu pomoć i operacije spašavanja; u tom je pogledu duboko zabrinut zbog prijenosa financijskih sredstava namijenjenih integraciji Fonda za azil, migracije i integraciju (AMIF) u Europski socijalni fond (ESF);

28.  protivi se bilo kakvom povećanju sredstava za FRONTEX, posebno s obzirom na sudjelovanje te agencije u politici vraćanja, graničnim kontrolama i sigurnosnim mjerama; umjesto toga predlaže da se ta sredstva prenamijene i dodijele agenciji čiji bi jedni mandat bilo pružanje humanitarne pomoći te provedba operacija traganja i spašavanja;

29.  ponovno ističe da je uvjeren da bi se sredstva EU-a za prihvat i integraciju migranata i tražitelja azila trebala znatno povećati, čime bi se označio pomak od trenutačnih prioriteta granične kontrole i drugih skupih sigurnosnih mjera, kao što je administrativni pritvor i veliki IT sustavi graničnih kontrola koji se nisu pokazali učinkovitima i kojima se često krše prava migranata; poziva Komisiju da dodatna sredstva namijenjena konkretnim mjerama dodijeli prvenstveno državama članicama koje se dobrovoljno prijavljuju za provedbu mjera za prihvat i integraciju migranata i tražitelja azila, kako je predloženo u mišljenju odbora LIBE za proračun za 2016.;

30.  smatra da pozitivan učinak migracijskih fondova EU-a ovisi o procesima kojima se i na nacionalnoj razini i na razini EU-a jamči transparentnost, djelotvoran nadzor i odgovornost; naglašava da je mehanizme praćenja i ocjenjivanja neophodno provoditi i tijekom trajanja tih procesa, a ne samo ex post, čime bi se osigurala učinkovita potrošnja i utvrdilo ostvaruje li Unija ciljeve svojih politika; stoga poziva Komisiju da zajamči da se pokazatelji rezultata i mjerljivi ciljevi koji se temelje na poduzetim aktivnostima definiraju na razini politika i projekata; poziva da se uspostave kvalitativni i kvantitativni pokazatelji, koji bi trebali biti usporedivi i stabilni tijekom vremena, kako bi se mjerio učinak fondova EU-a i ostvarivanje njihovih ciljeva; naglašava da bi se kvantificirani podaci trebali sustavno prikupljati; smatra da bi Europski revizorski sud trebao nadzirati projekte tijekom cijelog projektnog ciklusa, a ne samo na kraju;

31.  smatra da bi nadležna tijela trebala zajamčiti veću transparentnost tijekom procesa prijave te da bi pozive na podnošenje ponuda trebalo intenzivno oglašavati i da bi informacije o njima trebale biti lako dostupne; predlaže da bi na razini država članica aktivnu ulogu u tom širenju informacija i pružanju podrške tijekom procesa prijave mogla imati lokalna i regionalna tehnička tijela; naglašava da bi Komisija svake godine trebala objavljivati sljedeće informacije o odabranim projektima i programima: naziv i vrstu svih projekata koji se podupiru (uz izbjegavanje generičkih naslova koji ne odražavaju stvaran sadržaj kao što je npr. „jačanje kapaciteta”); godinu financiranja; trajanje projekta; iznos doprinosa EU-a i politički prioritet na koji se odnosi; ukupan broj prijavljenih kandidata; kriterije ocjenjivanja; preostali iznos doprinosa EU-a koji još nije dodijeljen;

32.  poziva da se razvojni fondovi i humanitarna pomoć EU-a ne povezuju s kapaciteta ili voljom partnerskih zemalja da surađuju u području kontrole migracija, primjerice umetanjem odredbi o ponovnom prihvatu; ustraje u tome da se ne bi smjeli podupirati projekti koji su u suprotnosti s temeljnim pravima migranata i kojima se daje legitimnost diktatorskim režimima;

33.  smatra da civilno društvo, uključujući nevladine organizacije, ima bitnu ulogu u jamčenju, promicanju i provedbi prava migranata; naglašava da bi takve nevladine organizacije trebalo podržavati u njihovoj ulozi kontrolora i promicatelja temeljnih prava te kao izravne pružatelje usluga i inovatore u razvoju novih alata i jačanju kapaciteta različitih dionika; stoga poziva da se za organizacije civilnog društva uspostave uistinu partnerska načela kako bi se osiguralo savjetovanje s njima tijekom pripreme, planiranja, praćenja, provedbe i ocjenjivanja financiranja i na nacionalnoj razini i na razini Unije; ističe da bi ta načela trebala biti obvezna;

34.  smatra da bi se sredstva upotrijebljena za prihvat i integraciju migranata i tražitelja azila trebala izuzeti iz pravila EU-a o deficitu, kako je navedeno u Paktu EU-a o stabilnosti i rastu;

Sigurnost i obrana

35.  protivi se stvaranju europske obrambene unije i aktiviranju stalne strukturirane suradnje (PESCO), čime bi se narušilo načelo konsenzusa iz zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP) te zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP) i što vodi do vojske EU-a a time i do više sukoba i manje mira; stoga se protivi svakom povećanju proračuna država članica za sigurnost i obranu; inzistira na tome da bi Europska unija i države članice trebale raditi za mir, za diplomatsko i miroljubivo rješavanje sukoba, među ostalim inicijativama posredovanja, te za programe razoružanja, demobilizacije i reintegracije u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda; podržava Ugovor o neširenju nuklearnog oružja i nuklearno razoružanje;

36.  odlučno odbija uspostavu Europskog fonda za obranu i Europskog programa industrijskog razvoja u području obrane (EDIDP) te uvođenje novog naslova V. „Sigurnost i obrana”, iz kojeg će se nakon 2020. financirati Europski obrambeni fond; podsjeća da se u skladu s člankom 41. stavkom 2. Ugovora o Europskoj uniji proračun Unije ne smije teretiti izdacima koji nastanu pri operacijama koje imaju implikacije u području vojske ili obrane; osuđuje i duboko žali zbog nezapamćene brzine kojom se Europska unija militarizira; potiče na razoružanje, uključujući nuklearno razoružanje, demobilizaciju snaga i prekid vanjskih vojnih intervencija; poziva na raspuštanje NATO-a; podsjeća da je najbolji način promicanja mira podupiranje mjera za iskorjenjivanje siromaštva, jačanje humanitarne pomoći te poticanje održivog i poštenog ekonomskog i društvenog razvoja; smatra da bi se vanjska suradnja trebala temeljiti na načelu međunarodne solidarnosti i na potpunom poštovanju želje svake zemlje da se razvija vlastitim ritmom;

Odgovor na krizu

37.  naglašava važnost Fonda solidarnosti Europske unije (EUSF) u pružanju odgovora na ozbiljne prirodne nepogode i prima na znanje predloženo povećanje odobrenih sredstava za preuzimanje obveza i odobrenih sredstava za plaćanje za taj fond; poziva Komisiju da nadgleda dodatno povećanje sredstava tog fonda i da prilagodi pravila kako bi njegova mobilizacija bila fleksibilnija i pravovremena, kako bi obuhvatila širi spektar nepogoda s ozbiljnim učincima te kako bi se smanjilo vrijeme između pojave nepogode i raspoloživosti sredstava;

Vanjsko djelovanje

38.  protivi se prijedlogu Komisije o spajanju gotovo svih postojećih vanjskih instrumenata u jedinstveni instrument (takozvani Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju) jer će time još više ograničiti i ugroziti demokratski nadzor, sljedivost sredstava i potrošnje te parlamentarni nadzor;

39.  smatra da bi postojeći fondovi EU-a za zemlje u razvoju trebali biti instrumenti kojima se doprinosi razvoju i solidarnosti između naroda, a ne promicanju i zaštiti gospodarskih i financijskih interesa transnacionalnih korporacija ili političkih interesa europskih sila;

Administracija

40.  zabrinut je zbog trenutačne kadrovske politike u Europskom parlamentu s obzirom na sve veće izazove i opseg posla u institucijama EU-a; ističe nedostatak usmenih i pismenih prevoditelja, što predstavlja problem za očuvanje i zaštitu načela višejezičnosti i rad izaslanstava iz različitih zemalja; odbacuje daljnje smanjenje broja osoblja;

Ostalo

41.  ponovno ističe da je uvjeren da bi usklađivanje financijskog programiranja s mandatom Komisije i Europskog parlamenta povećalo njihovu demokratsku odgovornost, kredibilitet i legitimnost; pozdravlja model 5 + 5 uz postupak revizije sredinom razdoblja, ako bude usklađen s gospodarskim ciklusom; napominje da se VFO do sada donosio u sedmogodišnjim ciklusima te da bi se novim modelom 5 + 5 moglo zajamčiti da svaki parlamentarni saziv provodi politički nadzor; naglašava da bi se time također moglo pružiti više fleksibilnosti za promjene u upravljanju programima s obzirom na to da su gospodarski ciklusi danas kraći nego prije, čime bi se omogućilo donošenje sveobuhvatnijeg VFO-a tijekom razdoblja recesije odnosno umjerenijeg pristupa tijekom razdoblja gospodarskog rasta bez žrtvovanja stabilnosti dugoročnih programa, koji bi se mogli provoditi tijekom cijelog razdoblja od 10 godina;

Vlastita sredstva

42.  smatra da bi učinkovite mjere protiv korupcije i utaje poreza koje provode multinacionalna poduzeća i najbogatiji pojedinci omogućile da se u proračune država članica vrati iznos koji Europska komisija procjenjuje na bilijun eura godišnje te da Europska unija u tom području uistinu ne radi dovoljno; ističe da je prijeko potrebno osnovati europsko tijelo za borbu protiv utaje poreza i porezne prijevare;

43.  smatra da Europa može postati poštenija i naprednija samo ako se reorganizira kako bi se približila očekivanjima građana u pogledu solidarnosti, kohezije, azila, zaštite okoliša i bioraznolikosti, ekologizacije gospodarstva i energetske proizvodnje te potpore istraživanjima, obrazovanju i društvenom napretku; smatra da su odgovarajuća financijska sredstva za djelovanje Unije u tim područjima moguća samo u okviru sustava dohotka koji se temelji na istinskim vlastitim sredstvima od oporezivanja najvećih bogatstava, financijskih transakcija i industrija koje najviše onečišćuju;

44.  u tom pogledu poziva na uvođenje poreza za financijski sektor i velika digitalna multinacionalna poduzeća, na uvođenje zajedničke osnovice poreza na dobit i granične prilagodbe poreznih stopa ovisno o emisiji ugljika kako bi se postigao samostalan, pošteniji, transparentniji, jednostavniji i pravedniji financijski sustav koji građani mogu bolje razumjeti te kako bi se pojasnio njihov doprinos proračunu EU-a;

45.  podsjeća na mogućnost da različite države članice provode koordinirane mjere oporezivanja usmjerene na veliki kapital i za dobrobit građana, radnika i zemalja; odbacuje osmišljavanje „europske porezne politike”;

°

°  °

46.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica te drugim relevantnim institucijama i tijelima.

 

 

 

(1)

SL L 347, 20.12.2013., str. 884.

(2)

SL L 163, 24.6.2017., str. 1.

(3)

SL C 373, 20.12.2013., str. 1.

(4)

SL L 168, 7.6.2014., str. 105.

(5)

SL L 168, 7.6.2014., str. 29.

(6)

SL L 168, 7.6.2014., str. 39.

(7)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0309.

(8)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0401.

(9)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0363.

(10)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0010.

(11)

SL C 27E, 31.1.2008., str. 214.

(12)

SL C 380E, 11.12.2012., str. 89.

(13)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0378.

(14)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0432.

(15)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0097.

(16)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0309.

(17)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0316.

Posljednje ažuriranje: 29. svibnja 2018.Pravna napomena