Postupak : 2018/2763(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B8-0474/2018

Podneseni tekstovi :

B8-0474/2018

Rasprave :

Glasovanja :

PV 04/10/2018 - 7.8
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :


PRIJEDLOG REZOLUCIJE
PDF 315kWORD 60k
2.10.2018
PE624.152v01-00
 
B8-0474/2018/REV.

podnesen nakon pitanja za usmeni odgovor B8-0402/2018, B8-0403/2018 i B8-0404/2018

u skladu s člankom 128. stavkom 5. Poslovnika


o doprinosu EU-a obvezujućem instrumentu UN-a za transnacionalne korporacije i druga trgovačka društva s transnacionalnim obilježjima u pogledu ljudskih prava (2018/2763(RSP))


Linda McAvan, Elena Valenciano, Bernd Lange, Arne Lietz u ime Kluba zastupnika S&D-a
Louis Michel, Marietje Schaake u ime Kluba zastupnika ALDE-a
Lola Sánchez Caldentey, Helmut Scholz, Anne-Marie Mineur, Miguel Urbán Crespo, Tania González Peñas, Estefanía Torres Martínez, Xabier Benito Ziluaga, Marie-Pierre Vieu, Patrick Le Hyaric, Martina Anderson, Lynn Boylan, Matt Carthy, Liadh Ní Riada, Paloma López Bermejo, Luke Ming Flanagan, Dimitrios Papadimoulis, Kostadinka Kuneva, Stelios Kouloglou, Rina Ronja Kari, Younous Omarjee, Barbara Spinelli, Merja Kyllönen, Marie-Christine Vergiat u ime Kluba zastupnika GUE/NGL-a
Judith Sargentini, Heidi Hautala u ime Kluba zastupnika Verts/ALE-a
Ignazio Corrao, Fabio Massimo Castaldo, Isabella Adinolfi u ime Kluba zastupnika EFDD-a

Rezolucija Europskog parlamenta o doprinosu EU-a obvezujućem instrumentu UN-a za transnacionalne korporacije i druga trgovačka društva s transnacionalnim obilježjima u pogledu ljudskih prava (2018/2763(RSP))  
B8-0474/2018/REV.

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 2., 3., 21. i 23. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. srpnja 2016. o provedbi preporuka Parlamenta iz 2010. o socijalnim i ekološkim standardima, ljudskim pravima i korporativnoj odgovornosti(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 30. svibnja 2018. o godišnjem izvješću o provedbi zajedničke trgovinske politike(2),

–  uzimajući u obzir članke 207. i 208. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Strateški okvir EU-a za ljudska prava i demokraciju koji je 25. lipnja 2012. usvojilo Vijeće za vanjske poslove i Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2015. – 2019. koji je 20. srpnja 2015. usvojilo Vijeće,

–  uzimajući u obzir vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, koja je Vijeće UN-a za ljudska prava odobrilo u svojoj Rezoluciji 17/4 od 16. lipnja 2011.,

–  uzimajući u obzir strategiju Komisije „Trgovina za sve”,

–  uzimajući u obzir sektorske smjernice Komisije o provedbi vodećih načela UN-a(3),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 14. srpnja 2015. naslovljen „Primjena vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima – Trenutačno stanje” (SWD(2015)0144),

–  uzimajući u obzir mišljenje Agencije Europske unije za temeljna prava (FRA) naslovljeno „Poboljšanje pristupa pravnim sredstvima u području poslovanja i ljudskih prava na razini EU-a”(4),

  uzimajući u obzir neslužbeni dokument službi Komisije od 26. veljače 2018. naslovljen „Povratne informacije i daljnji koraci za poboljšanje primjene i izvršenja poglavlja o trgovini i održivom razvoju u sporazumima EU-a o slobodnoj trgovini”,

–  uzimajući u obzir savez za suzbijanje trgovine proizvodima koji služe za mučenje pokrenut na Općoj skupštini UN-a 18. rujna 2017.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava 26/9 od 26 lipnja 2014. u kojoj je donesena odluka o „stvaranju međuvladine radne skupine otvorenog tipa o ljudskim pravima za transnacionalne korporacije i druga poduzeća čiji će zadatak biti izrada pravno obvezujućeg međunarodnog instrumenta za reguliranje aktivnosti transnacionalnih korporacija i drugih trgovačkih društva u okviru međunarodnog prava o ljudskim pravima”,

–  uzimajući u obzir Opći komentar br. 24 (2017) Odbora UN-a za gospodarska, socijalna i kulturna prava (CESCR) o obvezama država u skladu s Međunarodnim paktom o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima kad je riječ o poslovnim aktivnostima (E/C.12/GC/24),

–  uzimajući u obzir Načela iz Maastrichta o ekstrateritorijalnim obvezama država u području ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava(5),

–  uzimajući u obzir Globalni sporazum Ujedinjenih naroda(6),

–  uzimajući u obzir Smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća,

–  uzimajući u obzir Tripartitnu deklaraciju Međunarodne organizacije rada o načelima koja se odnose na multinacionalna poduzeća i socijalnu politiku, izmijenjenu 2017. godine,

–  uzimajući u obzir smjernice OECD-a o postupanju s dužnom pažnjom u sektoru odjeće i obuće,

–  uzimajući u obzir načela UNICEF-a o pravima djece i poslovanju,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o poslovanju i ljudskim pravima od 20. lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir orijentacijske norme za društvenu odgovornost ISO 26000,

–  uzimajući u obzir smjernice OECD-a o postupanju s dužnom pažnjom za odgovorno poslovno ponašanje,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1215/2012 Europskog Parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima(7),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja nefinancijskih informacija i informacija o raznolikosti određenih velikih poduzeća i grupa(8),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2017/821 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2017. o utvrđivanju obveza dužne pažnje u lancu opskrbe za uvoznike Unije koji uvoze kositar, tantal i volfram, njihove rude i zlato podrijetlom iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja(9),

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća Europe državama članicama o ljudskim pravima i poslovanju usvojenu 2. ožujka 2016.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2018. o rodnoj ravnopravnosti u trgovinskim sporazumima EU-a(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. prosinca 2017. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2016. godinu i politici Europske unije u tom području(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. studenog 2017. o strategiji EU-a i Afrike: poticanje razvoja(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. travnja 2017. o vodećoj inicijativi EU-a za odjevnu industriju(13),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. veljače 2017. o pregledu Europskog konsenzusa o razvoju(14),

–  uzimajući u obzir svoje izvješće o utjecaju međunarodne trgovine i trgovinskih politika EU-a na globalne vrijednosne lance,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 995/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o utvrđivanju obveza operatera koji stavljaju na tržište drvo i proizvode od drva(15),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenoga 2010. o korporativnoj društvenoj odgovornosti u međunarodnim trgovinskim sporazumima(16),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. prosinca 2016. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2015. godinu i politici Europske unije u tom području(17),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenog 2016. o povećanju učinkovitosti razvojne suradnje(18),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2016. o korporativnoj odgovornosti za ozbiljne povrede ljudskih prava u trećim zemljama(19),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. srpnja 2016. o borbi protiv trgovanja ljudima u vanjskim odnosima EU-a(20),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. travnja 2016. o privatnom sektoru i razvoju(21),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. prosinca 2015. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2014. godinu i politici Europske unije u tom području(22),

–  uzimajući u obzir studiju koju je naručio Pododbor za ljudska prava naslovljenu „Provedba vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima”(23),

–  uzimajući u obzir pitanje upućeno potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Komisiji i Vijeću o doprinosu EU-a obvezujućem instrumentu UN-a za transnacionalne korporacije i druga poduzeća s transnacionalnim obilježjima u pogledu ljudskih prava (O-000074/2018 – B8-0402/2018, O-000075/2018 – B8-0403/2018 i O-000078/2018 – B8-0404/2018),

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za razvoj,

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da se Europska unija temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava; budući da njezino međunarodno djelovanje (kao i njezina razvojna i trgovinska politika) mora biti vođena tim načelima i u skladu s načelom usklađenosti politika radi razvoja, kako je navedeno u članku 208. Ugovora iz Lisabona; budući da se, prema članku 208. UFEU-a, načelo usklađenosti politika radi razvoja mora poštovati u svim vidovima vanjskog djelovanja EU-a;

B.  budući da je Europska unija i normativna i gospodarska sila; budući da se stoga treba pozicionirati kao lider u širenju najbolje prakse i razvoju globalnih standarda;

C.  budući da provedba Programa održivog razvoja do 2030. podrazumijeva da se ekonomski razvoj odvija paralelno sa socijalnom pravdom, dobrim upravljanjem, poštovanjem ljudskih prava, što obuhvaća i socijalna prava i prava na ljudsko dostojanstvo i slobodu za sve, te visokim radnim standardima i standardima o zaštiti okoliša; budući da održivi razvoj, trgovina i ljudska prava mogu jedni na druge utjecati i međusobno se jačati;

D.  budući da države imaju međunarodnu obvezu da sprečavaju kršenja ljudskih prava na svojem teritoriju ili pod svojom jurisdikcijom bez obzira na to čine li ih pojedinci, skupine ili privatne organizacije kao što su poduzeća, te da zajamče odgovarajuća pravna sredstva za postupanje u slučaju kršenja;

E.  uzimajući u obzir da je dužna pažnja pojam koji se navodi u Smjernicama OECD-a za multinacionalna poduzeća(24),

F.  budući da su države unutar svojega teritorija i/ili jurisdikcije dužne ispunjavati obveze u pogledu ljudskih prava; budući da države moraju jasno naglasiti očekivanje da obveza zaštite podrazumijeva regulaciju kako bi se zajamčilo da sva poduzeća sa sjedištem na njihovu području i/ili u njihovoj nadležnosti poštuju ljudska prava u svom poslovanju, što se odnosi i na njihove podružnice, društva pod njihovom kontrolom i subjekte u njihovu globalnom lancu opskrbe;

G.  budući da su vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, koje je Vijeće za ljudska prava usvojilo jednoglasno, i dalje referentni okvir za sprečavanje i rješavanje negativnog utjecaja poslovanja na ljudska prava, te budući da studija iz 2017. koju je naručio Pododbor Parlamenta za ljudska prava naslovljena „Provedba načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima” jasno pokazuje da su države članice EU-a globalno najnaprednije kad je riječ o provedbi vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima te imaju najveći broj nacionalnih akcijskih planova koji su već usvojeni ili su u postupku usvajanja;

H.  budući da se vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima primjenjuju na sve države i sva poduzeća, bez obzira na to jesu li transnacionalna ili ne, neovisno o njihovoj veličini, sektoru, lokaciji, vlasništvu i strukturi te se temelje na trima stupovima okvira UN-a (prema načelima „zaštiti, poštuj i ispravi”), odnosno: 1.) dužnosti država da štite od povreda ljudskih prava koje čine treće strane, uključujući poduzeća; 2.) odgovornosti poduzeća za poštovanje ljudskih prava i 3.) većem pristupu žrtava učinkovitim sudskim i izvansudskim pravnim sredstvima; budući da su vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, iako nisu pravno obvezujuća, općenito prepoznata i imaju široku potporu, te služe kao osnova za politike o poslovanju i ljudskim pravima na međunarodnoj razini, ali i kao priznanje sljedećeg: postojećih obveza država da poštuju, štite i ispunjavaju obveze u pogledu ljudskih prava i temeljnih sloboda; uloge poduzeća koja su kao specijalizirana društvena tijela sa specijaliziranim funkcijama dužna poštovati sve mjerodavne zakone i poštovati ljudska prava; te potrebe da prava i obveze, u slučaju kršenja, budu popraćena odgovarajućim i efektivnim pravnim sredstvima; budući da dostupni podaci ukazuju na to da tamo gdje se provode vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima broj kršenja ljudskih prava povezanih s poslovanjem opada;

I.  budući da se u Globalnom sporazumu UN-a od korporacija traži da unutar svojeg područja utjecaja usvoje, podupiru i primjenjuju niz temeljnih vrijednosti iz područja ljudskih prava, radnih standarda, okoliša i borbe protiv korupcije, da se dobrovoljno obvežu na poštovanje tih vrijednosti i ugrade ih u svoje poslovne aktivnosti;

J.  budući da su korporacije jedan od glavnih aktera ekonomske globalizacije, financijskih usluga i međunarodne trgovine i da su dužne poštovati sve mjerodavne zakone i važeće međunarodne sporazume te poštovati ljudska prava; budući da ta poduzeća ponekad mogu uzrokovati ili doprinijeti kršenjima ljudskih prava te utjecati na prava ugroženih skupina kao što su manjine, autohtono stanovništvo, žene i djeca ili pridonijeti ekološkim problemima; budući da ona mogu imati i važnu ulogu u pružanju pozitivnih poticaja u pogledu promicanja ljudskih prava, demokracije, standarda zaštite okoliša i odgovornog poslovanja;

K.  budući da postoji asimetrija između prava i obveza transnacionalnih društava, osobito kad je riječ o ugovorima o zaštiti ulaganja u kojima se ulagačima dodjeljuju široka prava, primjerice na „pošteno i pravedno postupanje”, koja nisu nužno popraćena obvezujućim i izvršivim obvezama u pogledu poštovanja ljudskih prava, radnog prava i prava u području zaštite okoliša u cijelom lancu opskrbe;

L.  budući da je općepriznat dugoročan pozitivan utjecaj na ljudska prava europskih poduzeća koja posluju u svijetu i koja svojom nediskriminatornom korporativnom kulturom služe kao primjer;

M.  budući da EU, kad je riječ o unutarnjoj i vanjskoj usklađenosti svojih politika, ima vodeću ulogu u pregovorima o nizu inicijativa za globalnu odgovornost i njihovoj provedbi te da su te inicijative usko povezane s promicanjem i poštovanjem međunarodnih standarda u pogledu poslovanja i ljudskih prava; budući da su se EU i njegove države članice obvezali na provedbu niza instrumenata, posebno vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima i preporuka Vijeća Europe iz 2016. o ljudskim pravima i poslovanju;

N.  budući da su posljednjih godina EU i njegove države članice započeli usvajati zakonodavstvo radi poboljšanja korporativne odgovornosti i uključivanja postupanja s dužnom pažnjom u pogledu ljudskih prava u zakonodavstvo; budući da te mjere sada pomažu u stvaranju globalnih standarda, ali se još mogu doraditi, slično, primjerice, Uredbi EU-a o mineralima iz područja zahvaćenih sukobima, Direktivi EU-a o objavljivanju nefinancijskih informacija ili Uredbi o drvu; budući da je Parlament pozvao na dodatno poboljšanje takvog zakonodavstva i u drugim sektorima, uključujući i odjevnu industriju; budući da bi međunarodne inicijative u tom području mogle ojačati nacionalne i regionalne inicijative i stvoriti ravnopravne uvjete za sve;

O.  budući da žrtve kršenja ljudskih prava u koja su uključena europska poduzeća mogu na temelju Uredbe (EU) br. 1215/2012 zatražiti naknadu štete pred sudovima u EU-u; budući da odredbe utvrđene ovom Uredbom iziskuju snažniji međunarodni okvir kako bi se poboljšala njihova djelotvornost u pogledu oštećenih strana, a pritom zajamčili ravnopravni uvjeti za poduzeća sa sjedištem u EU-u i ona sa sjedištem izvan EU-a;

P.  budući da još uvijek ne postoji cjelovit globalni pristup korporativnoj odgovornosti u slučaju povrede ljudskih prava; budući da žrtve kršenja ljudskih prava od strane transnacionalnih poduzeća nailaze na brojne prepreke u pristupu pravnoj zaštiti, uključujući i pravna sredstva i jamstva da se kršenja neće ponoviti; budući da prepreke za pristup pravnoj zaštiti predstavljaju dodatno ozbiljno kršenje ljudskih prava; budući da bi, s obzirom na sve veći broj nacionalnih inicijativa za postupanje s dužnom pažnjom, holistički pristup pružio pravnu sigurnost i poslovnim subjektima i pojedincima;

Q.  budući da rodna neravnopravnost podrazumijeva da su žene često osobito izložene kršenjima ljudskih prava i da su suočene s posebnim teškoćama kad je riječ o pristupu pravnoj zaštiti;

R.  budući da je u svom mišljenju iz 2017. godine Agencija Europske unije za temeljna prava (FRA) ocijenila da bi se moglo učiniti više da se zajamči učinkovit sudski i izvansudski pristup pravnoj zaštiti u slučaju povrede ljudskih prava povezane s poslovanjem unutar ili izvan EU-a, među ostalim i pružanjem više pomoći žrtvama kada je riječ o pristupu sudovima i mogućnostima podnošenja tužbi, olakšavanjem tereta dokazivanja, te poticanjem obveza postupanja s dužnom pažnjom za poduzeća, što podrazumijeva i povezivanje matičnih poduzeća s rezultatima u pogledu ljudskih prava u društvima kćerima ili unutar lanaca opskrbe;

S.  budući da Povelja EU-a o temeljnim pravima propisuje državama i domaće i inozemne obveze u pogledu njihove zadaće da žrtvama kršenja ljudskih prava omoguće pristup pravnoj zaštiti;

T.  budući da se o sustavu korporativne odgovornosti za kršenja ljudskih prava trenutačno pregovara u UN-u, unutar otvorene međuvladine radne skupine Vijeća UN-a za ljudska prava o transnacionalnim korporacijama i drugim poduzećima u vezi s pitanjem ljudskih prava koju je 2014. osnovala Opća skupština UN-a; budući da i EU i njegove države članice imaju svoju ulogu u toj otvorenoj međuvladinoj radnoj skupini UN-a; budući da Komisija od Vijeća nije dobila mandat za pregovore u ime EU-a o sudjelovanju u toj otvorenoj međunarodnoj radnoj skupini;

1.  napominje da će zbog globalizacije i sve veće internacionalizacije poslovnih aktivnosti i lanaca opskrbe uloga korporacija u jamčenju poštovanja ljudskih prava biti sve važnija i da je već stvorena situacija u kojoj su međunarodne norme, pravila i suradnja presudni za sprečavanje kršenja ljudskih prava u trećim zemljama;

2.  smatra da bi se transnacionalne korporacije trebale suzdržati od financiranja ili sudjelovanja u aktivnostima, komercijalne ili nekomercijalne prirode, kojima bi se mogli poticati radikalizacija ili ekstremizam, osobito kada te aktivnosti uključuju smišljeno izvrtanje vjerskih uvjerenja, ali i od bilo kakve izravne ili neizravne potpore svakoj skupini koja potiče, zagovara ili opravdava nasilje;

3.  čvrsto vjeruje da bi privatni sektor trebao biti izravno uključen u ostvarivanje ciljeva održivog razvoja i mobilizaciju dodatnih sredstava za razvoj; naglašava da ta uloga podrazumijeva usklađivanje s načelima razvojne učinkovitosti i pridržavanje načela korporativne odgovornosti tijekom cijelog ciklusa trajanja projekata;

4.  podsjeća na to da je postupanje s dužnom pažnjom jedna od ključnih sastavnica drugog stupa vodećih načela UN-a o odgovornosti poduzeća i poštovanju ljudskih prava; naglašava da djelotvorno postupanje s dužnom pažnjom može doprinijeti i poboljšanom pristupu pravnoj zaštiti; potiče EU i njegove države članice da i dalje usko surađuju s kompanijama i poduzećima i drugim dionicima, posebno organizacijama civilnog društva i sindikatima, na nastojanju uspostave dosljednog okvira kojim bi se utvrdila obveza poduzeća da u pogledu ljudskih prava postupaju s dužnom pažnjom;

5.  podsjeća na to da postupak razvoja nacionalnih akcijskih planova, bude li dobro osmišljen i prilagođen lokalnim prilikama, može pridonijeti ne samo učinkovitoj provedbi vodećih načela UN-a nego i jačanju nacionalnih mehanizama za zaštitu ljudskih prava;

6.  ponovno poziva da se predstavnici EU-a u dijalozima o ljudskim pravima s trećim zemljama redovito pozivaju na vodeća načela UN-a i druge međunarodne standarde o odgovornom poslovanju;

7.  snažno podržava potpunu provedbu, u Europskoj uniji i izvan nje, vodećih načela UN-a, koja je Vijeće 2011. jednoglasno potvrdilo, te poziva EU i države članice na djelovanje u tom pogledu, između ostalog i utvrđivanjem jasnih očekivanja od vlada i svih vrsta poduzeća za brzu, učinkovitu i sveobuhvatnu provedbu navedenih načela; podsjeća da se vodeća načela UN-a mogu dopuniti usporednim obvezujućim inicijativama kojima bi se uklonile njihove manjkavosti;

8.  ponavlja da bi transnacionalne korporacije trebalo smatrati odgovornima za izravna i neizravna kršenja ljudskih prava, što podrazumijeva i kršenje sankcija; smatra da vodeća načela UN-a mogu doprinijeti okončanju nekažnjivosti; podsjeća na to da se slaba provedba vodećih načela UN-a, ali i drugih međunarodno priznatih standarda, djelomično pripisuje njihovim neobvezujućim obilježjima;

9.  sa zabrinutošću napominje da su i dalje prisutne brojne zapreke u pogledu pristupa pravnoj zaštiti, osobito u slučaju transnacionalnih korporacija, zbog toga što žrtve teško mogu utvrditi koji je sud nadležan, zbog nepostojanja definicije nekih kršenja ljudskih prava u kaznenim zakonima ili zbog korupcije, što može ugroziti pravosudne postupke u zemljama u razvoju; podsjeća na to da su od ključne važnosti i odgovarajuća izvansudska pravna sredstva, ali i na to da ona često ne postoje; poziva nacionalne vlade da pojačaju svoje napore kako bi sudskim, upravnim, zakonodavnim ili drugim primjerenim sredstvima zajamčile da kada unutar njihova državnog područja i/ili jurisdikcije dođe do kršenja ljudskih prava, oštećene osobe imaju pristup efektivnom pravnom sredstvu;

10.  ponovno potvrđuje da je potrebno hitno stvarno i usklađeno djelovanje na svim razinama, uključujući i onu nacionalnu, europsku i međunarodnu, kako bi se djelotvorno rješavalo kršenje ljudskih prava od strane transnacionalnih korporacija, osigurao pristup pravnoj zaštiti, riješili pravni problemi koji su posljedica transnacionalnog obilježja aktivnosti poduzeća i transnacionalnih korporacija, sve veće kompleksnosti globalnih vrijednosnih lanaca i ekstrateritorijalne dimenzije transnacionalnih poduzeća, te s tim povezane nesigurnosti o tome tko je odgovoran za kršenja ljudskih prava; ponovno ističe da je nužno u potpunosti provesti ekstrateritorijalne obveze država, kako je utvrđeno u Načelima iz Maastrichta, i to na temelju različitih instrumenata Vijeća Europe, posebno Europske konvencije o ljudskim pravima; općenito potiče EU da preuzme inicijativu u pogledu poboljšanja pristupa pravnoj zaštiti u ekstrateritorijalnim slučajevima, u skladu s preporukama iz mišljenja Agencije Europske unije za temeljna prava iz 2017. godine;

11.  potvrđuje prioritet ljudskih prava u međunarodnom pravu, u skladu s člankom 103. Povelje Ujedinjenih naroda, te potrebu da se ono učvrsti s pomoću jasnog sustava u kojemu obveze u pogledu ljudskih prava imaju stvarni prioritet u odnosu na druge vrste suprotstavljenih obveza i u kojemu postoje odredbe o odgovarajućim mehanizmima za izvršenje prava o ljudskim pravima, kontrolu i pravnu zaštitu, zajedno s odgovarajućim kaznama i naknadama štete u slučaju kršenja; ustraje u tome da je takav pristup nužan kako bi se prevladala neravnoteža prouzročena globalizacijom i kako bi se na prvo mjesto stavili ljudska prava i planet; ističe da se koordinacijom te razmjenom informacija i dobrih praksi pozitivno doprinosi inicijativama koje poduzimaju poduzeća koja su odlučila poštovati ljudska prava i pridržavati se socijalnih i ekoloških normi;

12.  ponavlja da trgovačka društva koja su socijalno odgovorna to rade dobrovoljno, vodeći pritom računa o ekonomskim troškovima i pozitivnim učincima svojega poslovanja na javnu percepciju, te da, ako se društveno odgovorno poslovanje bude temeljilo na dobrovoljnoj osnovi, postoji opasnost da oni koji žele poštovati međunarodne standarde budu izloženi nepoštenom tržišnom natjecanju; naglašava da se na toj osnovi ne može zajamčiti da okvir za postupanje s dužnom pažnjom bude proveden u potpunoj sukladnosti s međunarodnim standardima i obvezama;

13.  u tom kontekstu sa zadovoljstvom pozdravlja inicijativu koju je u okviru UN-a započela otvorena međuvladina radna skupina u smjeru uspostave obvezujućeg instrumenta UN-a za transnacionalne korporacije i druga poduzeća u pogledu ljudskih prava i smatra to nužnim korakom naprijed u promicanju i zaštiti ljudskih prava;

14.  naglašava da bi se u pregovorima o obvezujućem ugovoru mogao uzeti u obzir okvir vodećih smjernica UN-a i da bi se, kad je to moguće, moglo obuhvatiti sljedeće: definicija obvezne dužne pažnje za transnacionalne korporacije i druga poduzeća, uključujući u pogledu njihovih podružnica; priznavanje ekstrateritorijalnih obveza država u području ljudskih prava; priznavanje kaznene odgovornosti poduzeća; mehanizme za koordinaciju i suradnju država u istrazi, progonu i izvršenju u slučaju prekograničnih predmeta, te uspostavu međunarodnih sudskih i izvansudskih mehanizama za nadzor i izvršenje; smatra da bi se tim novim instrumentom državama članicama trebala nametnuti obveza da donesu regulatorne mjere kojima će se od poduzeća tražiti da u području ljudskih prava primjenjuju politike i postupke dužne pažnje te predlaže da se ta obveza provede na način da poduzeća mogu odgovarati ili pred nadležnim tijelima u zemlji u kojoj je nanesena šteta ili pred tijelima u zemlji u kojima poduzeće ima sjedište ili znatnu poslovnu prisutnost;

15.  poziva države članice UN-a da pregovore zaštite od komercijalnih interesa i drugih interesnih skupina, u skladu s, primjerice, Svjetskom zdravstvenom organizacijom i člankom 5. stavkom 3. Okvirne konvencije Svjetske zdravstvene organizacije o nadzoru nad duhanom, što podrazumijeva i čvrsta etička pravila o sprečavanju sukoba interesa i neetičkog lobiranja, te punu transparentnost interakcije predstavnika industrije i dionika u pregovorima;

16.  podsjeća da je potrebno usvojiti rodno osjetljiv pristup tijekom cijelog procesa i obratiti posebnu pozornost na ugrožene skupine poput autohtonog stanovništva i djece;

17.  podsjeća na to da je Parlament izrazio svoju bezrezervnu potporu multilateralnom procesu otvorene međuvladine radne skupine UN-a u osam različitih rezolucija;

18.  naglašava da je važno da EU i njegove države članice budu aktivno uključene u taj međuvladin proces stvaranjem radne skupine koja će uključivati sve relevantne odjele Komisije, ESVD-a, radne skupine Vijeća za ljudska prava (COHOM) i relevantne odbore Parlamenta, a na temelju načela usklađenosti politika radi razvoja;

19.  ponovno ponavlja svoj poziv EU-u i državama članicama da se istinski i konstruktivno uključe u te pregovore i u međuvladin postupak čiji je cilj ostvarivanje mandata otvorene međuvladine radne skupine UN-a; naglašava ključnu važnost konstruktivnog doprinosa EU-a sklapanju djelotvornog obvezujućeg ugovora za učinkovito rješavanje pitanja odgovornosti poduzeća za kršenja ljudskih prava i s time povezanih izazova;

20.  poziva države članice UN-a da se pobrinu za to da se pregovori koji prethode ugovoru provode na transparentan način i uz savjetovanje sa širokim rasponom nositelja prava na koje bi ugovor mogao potencijalno utjecati, među ostalim s organizacijama civilnog društva i platformama koje glas daju žrtvama; poziva EU i države članice da se pobrinu da njihova pregovaračka pozicija sadrži i stvaran rodno osviješten pristup;

21.  poziva EU da osigura da svaka izmjena ili budući strateški dokument povezani sa Strateškim okvirom EU-a i Akcijskim planom EU-a za ljudska prava i demokraciju uključuju upućivanje na jasne ciljeve za sudjelovanje EU-a u pregovorima o ugovoru u okviru UN-a;

22.  odlučuje da će nastaviti pomno pratiti proces pregovora otvorene međuvladine radne skupine UN-a;

23.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i Europskoj službi za vanjsko djelovanje.

 

 

(1)

SL C 101, 16.3.2018., str. 19.

(2)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0230.

(3)

https://ec.europa.eu/anti-trafficking/publications/european-commission-sector-guides-implementing-un-guiding-principles-business-and-hum-0_en

(4)

Mišljenje FRA-e – 1/2017 [B-HR].

(5)

http://www.etoconsortium.org/nc/en/main-navigation/library/maastricht-principles/?tx_drblob_pi1%5BdownloadUid%5D=23

(6)

https://www.unglobalcompact.org/

(7)

SL L 351, 20.12.2012., str. 1.

(8)

SL L 330, 15.11.2014., str. 1.

(9)

SL L 130, 19.5.2017., str. 1.

(10)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0066.

(11)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0494.

(12)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0448.

(13)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0196.

(14)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0026.

(15)

SL L 295, 12.11.2010., str. 23.

(16)

SL C 99E, 3.4.2012., str. 101.

(17)

SL C 238, 6.7.2018., str. 57.

(18)

SL C 224, 27.6.2018., str. 36.

(19)

SL C 215, 19.6.2018., str. 125.

(20)

SL C 101, 16.3.2018., str. 47.

(21)

SL C 58, 15.2.2018., str. 209.

(22)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0470.

(23)

 http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2017/578031/EXPO_STU(2017)578031_EN.pdforhttp://www.europarl.europa.eu/thinktank/en/document.html?reference=EXPO_STU%282017%29578031

(24)

http://www.oecd.org/corporate/mne/48004323.pdf

Posljednje ažuriranje: 3. listopada 2018.Pravna napomena