Postupak : 2019/2575(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B8-0153/2019

Podneseni tekstovi :

B8-0153/2019

Rasprave :

Glasovanja :

PV 12/03/2019 - 9.22

Doneseni tekstovi :


<Date>{06/03/2019}6.3.2019</Date>
<NoDocSe>B8-0153/2019</NoDocSe>
PDF 144kWORD 52k

<TitreType>PRIJEDLOG REZOLUCIJE</TitreType>

<TitreSuite>podnesen nakon izjava Vijeća i Komisije</TitreSuite>

<TitreRecueil>u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika</TitreRecueil>


<Titre>o sigurnosnim prijetnjama povezanim sa sve većom tehnološkom prisutnošću Kine u EU-u i mogućim mjerama na razini EU-a za njihovo smanjenje</Titre>

<DocRef>(2019/2575(RSP))</DocRef>


<RepeatBlock-By><Depute>Tiziana Beghin, Dario Tamburrano, Isabella Adinolfi, Rolandas Paksas</Depute>

<Commission>{EFDD}u ime Kluba zastupnika EFDD-a</Commission>

</RepeatBlock-By>


B8-0153/2019

Rezolucija Europskog parlamenta o sigurnosnim prijetnjama povezanim sa sve većom tehnološkom prisutnošću Kine u EU-u i mogućim mjerama na razini EU-a za njihovo smanjenje

(2019/2575(RSP))

Europski parlament,

 uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. rujna 2016. naslovljenu „Povezivošću do konkurentnog jedinstvenog digitalnog tržišta – Ususret europskom gigabitnom društvu” (COM(2016)0587) i komunikaciju „5G za Europu –  Akcijski plan” (COM(2016)0588),

 uzimajući u obzir Komisijin izmijenjeni prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 29. siječnja 2016. o pristupu robe i usluga iz trećih zemalja unutarnjem tržištu javne nabave Unije i postupcima koji doprinose pregovorima o pristupu robe i usluga iz Unije tržištima javne nabave trećih zemalja (COM(2016)0034),

 uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/1148 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 2016. o mjerama za visoku zajedničku razinu sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava širom Unije[1] (Direktiva o sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava),

 uzimajući u obzir Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 13. rujna 2017. o ENISA-i (agenciji EU-a za kibersigurnost) i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 526/2013 te o kibersigurnosnoj certifikaciji u području informacijske i komunikacijske tehnologije („Akt o kibersigurnosti”) (COM(2017)0477),

 uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2018/1972 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o Europskom zakoniku elektroničkih komunikacija[2],

 uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 12. rujna 2018. o osnivanju Europskog centra za stručnost u području kibersigurnosti, industrije, tehnologije i istraživanja i Mreže nacionalnih koordinacijskih centara (COM(2018)0630),

 uzimajući u obzir postupak rješavanja spora unutar WTO-a (WT/DS549/6) od 1. lipnja 2018. o određenim mjerama koje je Kina nametnula za prijenos inozemne tehnologije u Kinu,

 uzimajući u obzir svoje stajalište iz prvog čitanja od 14. veljače 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za provjeru izravnih stranih ulaganja u Europskoj uniji[3],

 uzimajući u obzir trenutačne pregovore između EU-a i Kine o sveobuhvatnom sporazumu o ulaganjima,

 uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A. budući da su nedavna postignuća u području informacijskih i komunikacijskih tehnologija, uključujući petu generaciju mobilnih mreža (5G), omogućila nove načine za proizvodnju, distribuciju i korištenje roba i usluga te za interakciju među uređajima i među građanima, javnim upravama i drugim socioekonomskim akterima te stoga imaju potencijal za poticanje europskog gospodarstva;

B. budući da su kibersigurnost u informacijskim i komunikacijskim tehnologijama, zaštita osjetljivih informacija, poštovanje individualnih prava i zaštita od vanjskih kibernetičkih prijetnji preduvjeti za očuvanje tehnološke suverenosti građana EU-a i u konačnici za ostvarivanje prosperiteta i podupiranje demokracije u EU-u;

C. budući da istraživanja i ispitivanja u području pete generacije mobilnih mreža (5G mreže) jedva mogu pratiti međunarodni pritisak za uvođenje i komercijalizaciju tih mreža, pri čemu je u nizu znanstvenih studija izražena zabrinutost i nesigurnost u pogledu njihove sigurnosti i zaštite, posebno u pogledu rizika od elektromagnetskog onečišćenja za ljudsko zdravlje i okoliš;

D. budući da je osiguravanje kibersigurnosti 5G mreža nov i složen izazov zbog virtualne i decentralizirane prirode tih mreža i njihovog fragmentiranog i vrlo specijaliziranog vrijednosnog lanca, od proizvodnje do odašiljanja, instalacije, konfiguracije, operacija, održavanja i ažuriranja softvera; budući da EU treba u svojoj kritičnoj infrastrukturi riješiti nedostatke koji se pojavljuju u području kibersigurnosti, između ostalog u sektorima telekomunikacija, energetike, prometa, zdravstva, obrane i sigurnosti;

E. budući da je osiguravanje sigurnih i zaštićenih 5G mreža zadatak koji ne mogu ostvariti pojedinačni proizvođači ili operatori sustava, već on zahtijeva učinkovito usklađeno djelovanje svih mjerodavnih nacionalnih i međunarodnih tijela;

F. budući da bi EU mogao biti predvodnik u razvoju tehnologija u području kibersigurnosti pružajući potporu europskim poduzećima u tom sektoru i promičući sve promjene u lancu vrijednosti koje bi mogle smanjiti ovisnost EU-a o stranoj tehnologiji;

G. budući da EU razvija niz mjera za osiguravanje kibersigurnosti, što uključuje Direktivu o sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava i Akt o kibersigurnosti, koje bi trebalo brzo provesti i neprekidno nadzirati kako bi se osiguralo da tijekom svih potrebnih ažuriranja i pregleda budu i dalje učinkovite;

H. budući da je sve veća prisutnost kineskih i drugih dobavljača iz trećih zemalja postala očita na tržištu EU-a za mreže 5G, osobito u poduzećima u državnom vlasništvu ili nedovoljno transparentnim poduzećima;

I. budući da je reciprocitet jedan od najučinkovitijih načina za postizanje napretka u stvaranju jednakih uvjeta na globalnoj razini;

J. budući da su strana trgovačka društva suočena s trenutačnim problemom neusklađenosti standarda EU-a za zaštitu podataka između Opće uredbe o zaštiti podataka i različitih zahtjeva nacionalnog zakonodavstva;

K. budući da EU i Kina vode pregovore o sveobuhvatnom sporazumu o ulaganjima od 2013. godine; budući da bi predloženi dogovor pomogao u rješavanju pitanja pristupa tržištu, uspostavi okvira za zaštitu ulaganja i utvrđivanju osnovnih radnih i ekoloških standarda;

L. budući da su se pojavili dokazi, iako nepotpuni, o sigurnosnim problemima u pogledu opreme dobavljača iz trećih zemalja, uključujući Kinu, što bi moglo ugroziti prava pojedinaca na privatnost i zaštitu osjetljivih informacija u EU-u;

1. naglašava da uvođenje i stavljanje na tržište 5G mreže treba provoditi u skladu s načelom predostrožnosti te da bi svi socioekonomski akteri trebali predvidjeti potencijalne učinke na sigurnost i zaštitu i poduzimati primjerene mjere opreza, što uključuje brzo otkrivanje čimbenika koji bi mogli ugroziti javno zdravlje ili okoliš;

2. naglašava da treba temeljito ocijeniti društvene i gospodarske učinke 5G mreža i tehnologija koje one omogućuju, od interneta stvari do umjetne inteligencije, i da treba poduzeti mjere kako bi se prijelaz prema europskom gigabitnom društvu odvijao na način koji je pravedan i jednak za sve i koji se temelji na etičkoj odgovornosti;

3. poziva Komisiju i države članice da stvore okruženje koje potiče inovacije u kojem će prodavači u EU-u razvijati nove proizvode, usluge i tehnologije, da pruže podršku poduzetništvu u EU-a u uvođenju i komercijalizaciji sigurnih i zaštićenih 5G mreža te da osiguraju da je njihov potencijal dostupan svim poduzećima u digitalnom gospodarstvu EU-a, uključujući mala i srednja poduzeća;

4. podsjeća da je kibersigurnost jedan od glavnih izazova s kojima se EU trenutačno suočava i da bi neuspjeh u tom području mogao dovesti do kršenja privatnosti i temeljnih prava potrošača i proizvođača u EU-u te ozbiljno ugroziti povjerenje građana u proizvode i usluge IKT-a i u konačnici nanijeti ozbiljnu gospodarsku štetu; poziva da sigurnost mreža bude integrirana i zadana;

5. poziva Komisiju i države članice na blisku suradnju u provedbi strategije kibersigurnosti EU-a te da udruže mjere EU-a i nacionalne mjere kako bi se rizik od sigurnosnih propusta i povrede podataka sveo na najmanju moguću mjeru u cijelom vrijednosnom lancu; smatra da bi te mjere mogle uključivati kibersigurnosnu certifikaciju EU-a, zahtjeve za konfiguraciju i operativne postupke i prakse, kao i promicanje kiberhigijene i digitalnog obrazovanja;

6. smatra da Agencija Europske unije za kibersigurnost (Agencija Europske unije za mrežnu i informacijsku sigurnost – ENISA) ima ključnu ulogu u analizi mogućih prijetnji koje dolaze od stranih prodavača, uključujući Kinu, te u koordiniranju zajedničkog pristupa država članica u rješavanju kibersigurnosnih prijetnji i napada;

7. poziva Komisiju i države članice da brzo uvedu paket o kružnom gospodarstvu, da potaknu upravljanje sirovinama tijekom njihova životnog ciklusa i recikliranje otpada kako bi EU-a imao bolji pristup kritičnim sirovinama koje su ključne za visokotehnološke proizvode i inovacije u nastajanju;

8. smatra da je nužno suočiti se s mogućim tehnološkim sigurnosnim prijetnjama koje se javljaju uslijed aktualnog prodora stranih dobavljača na tržište EU-a, uključujući Kinu, i to zajedničkim pristupom sigurnosti i zaštiti podataka među državama članicama;

9. poziva Komisiju i države članice da analiziraju i prate sigurnost onih informacijskih i komunikacijskih sustava u kojima su snažno prisutne tehnologije iz trećih zemalja, između ostalog provođenjem testiranja otpornosti na stres;

10. naglašava da se dobavljači iz trećih zemalja ne bi smjeli diskriminirati na temelju njihove zemlje podrijetla, ali da bi trebalo uzeti u obzir transparentnost tih poduzeća, njihove standarde kibersigurnosti i postojanje uzajamnih uvjeta za europska poduzeća u zemlji podrijetla kako bi se zajamčili jednaki uvjeti za sve;

11. naglašava da dobavljači i operateri iz Kine ili drugih trećih zemalja ni u kojem slučaju ne smiju ugroziti pojedinačna prava zajamčena pravom EU-a, čak i ako u njihovoj zemlji podrijetla u nacionalnom zakonodavstvu vrijede različiti zahtjevi;

12. traži od Vijeća da pozitivno ocijeni ponovno otvaranje rasprava o novom revidiranom prijedlogu Komisije o postupku kojim se ograničava pristup stranih proizvoda tržištu javne nabave EU-a ako ne postoji uzajamni pristup;

13. podsjeća da je važno dodatno poboljšati pregovore o regulatornoj suradnji u području digitalne tehnologije s trećim zemljama i osigurati njihovo veće sudjelovanje u međunarodnim tijelima za određivanje standarda;

14. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

 

[1] SL L 194, 19.7.2016., str. 1.

[2] SL L 321, 17.12.2018., str. 36.

[3] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0121.

Posljednje ažuriranje: 8. ožujka 2019.Pravna napomena