Postupak : 2019/2582(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B8-0195/2019

Podneseni tekstovi :

B8-0195/2019

Rasprave :

Glasovanja :

PV 14/03/2019 - 11.15
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2019)0217

<Date>{11/03/2019}11.3.2019</Date>
<NoDocSe>B8-0195/2019</NoDocSe>
PDF 200kWORD 67k

<TitreType>PRIJEDLOG REZOLUCIJE</TitreType>

<TitreSuite>podnesen nakon izjava Vijeća i Komisije</TitreSuite>

<TitreRecueil>u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika</TitreRecueil>


<Titre>o klimatskim promjenama</Titre>

<DocRef>(2019/2582(RSP))</DocRef>


<RepeatBlock-By><Depute>Eleonora Evi, Dario Tamburrano, Rosa D’Amato, Isabella Adinolfi, Piernicola Pedicini</Depute>

<Commission>{EFDD}u ime Kluba zastupnika EFDD-a</Commission>

</RepeatBlock-By>

Također vKEYi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-0195/2019

B8-0195/2019

Rezolucija Europskog parlamenta o klimatskim promjenama

(2019/2582(RSP))

Europski parlament,

 uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 28. studenog 2018. naslovljenu „Čist planet za sve – Europska strateška dugoročna vizija za prosperitetno, moderno, konkurentno i klimatski neutralno gospodarstvoˮ (COM(2018)0773),

 uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) i Protokol iz Kyota uz Okvirnu konvenciju,

 uzimajući u obzir Pariški sporazum, Odluku 1/CP.21. te 21. konferenciju stranaka (COP21) UNFCCC-a i 11. konferenciju stranaka koja služi kao sastanak stranaka Protokola iz Kyota (CMP11) koje su održane u Parizu u Francuskoj od 30. studenoga do 11. prosinca 2015.,

 uzimajući u obzir 24. konferenciju stranaka UNFCCC-a (COP24), 14. zasjedanje u okviru sastanka stranaka Protokola iz Kyota (CMP14) i treći dio 1. zasjedanja konferencije stranaka koja služi kao sastanak stranaka Pariškog sporazuma (CMA1.3), koji su održani u Katowicama u Poljskoj od 2. do 14. prosinca 2018.,

 uzimajući u obzir Program Ujedinjenih naroda za održivi razvoj do 2030. i ciljeve održivog razvoja,

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2018. o Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama 2018. u Katowicama, Poljska (COP24)[1],

 uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 22. ožujka 2018.,

 uzimajući u obzir posebno izvješće Međuvladinog panela o klimatskim promjenama „Globalno zatopljenje od 1,5 °Cˮ, njegovo 5. izvješće o procjeni i sažeto izvješće,

 uzimajući u obzir 9. izdanje Izvješća o odstupanju emisija u sklopu Programa UN-a za okoliš koje je usvojeno 27. studenoga 2018.,

 uzimajući u obzir pitanja za usmeni odgovor Vijeću i Komisiji o strategiji za dugoročno smanjenje emisija stakleničkih plinova u EU-u u skladu s Pariškim sporazumom (O-000008/2019 – B8-0000/2019 i O-000007/2019 – B8-0000/2019),

 uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

 uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika;

A. budući da je COP24 u Katowicama rezultirao usvajanjem Pravilnika iz Katowica koji pruža pravnu jasnoću u pogledu provedbe Pariškog sporazuma;

1. naglašava da se europski građani već suočavaju s izravnim učincima klimatskih promjena; ističe da su prema podacima Europske agencije za okoliš prosječni godišnji gubici prouzročeni ekstremnim vremenskim i klimatskim pojavama u Uniji od 2010. do 2016. iznosili oko 12,8 milijardi EUR te da bi šteta u EU-u zbog klimatskih promjena, ako se ništa ne poduzme, mogla iznositi barem 190 milijardi EUR do 2080., što je neto gubitak blagostanja od 1,8 % trenutačnog BDP-a EU-a; naglašava da bi se u slučaju scenarija s visokom stopom emisija godišnji troškovi zbog poplava u EU-u mogli povećati na 1 bilijun EUR do 2100. godine i da bi katastrofama povezanima s vremenskim nepogodama moglo do 2100. biti pogođeno oko dvije trećine građana Europe, dok je danas time pogođeno 5 % stanovništva; nadalje ističe da će, prema navodima Europske agencije za okoliš, do 2030. godine 50 % naseljenih područja EU-a biti pogođeno ozbiljnom nestašicom vode,

2. podsjeća na rezultate istraživanja Eurobarometra iz studenoga 2018. prema kojima 93 % Europljana smatra da su klimatske promjene prouzročene ljudskim aktivnostima, a njih 85 % slaže se da se borbom protiv klimatskih promjena i učinkovitijom uporabom energije mogu potaknuti gospodarski rast i otvaranje radnih mjesta u Europi; primjećuje da su klimatske promjene problem s visokim prioritetom za ljude u Europi;

3. ističe da je posebno izvješće Međuvladinog panela o klimatskim promjenama na temu globalnog zatopljenja od 1,5 °C najopsežnija i najnovija znanstvena procjena načina ublažavanja klimatskih promjena u skladu s Pariškim sporazumom;

4. naglašava da prema tom posebnom izvješću ograničavanje globalnog zatopljenja na 1,5 °C bez premašivanja ili uz ograničeno premašivanje te vrijednosti podrazumijeva postizanje globalne nulte neto stope emisija stakleničkih plinova najkasnije do 2067. i ograničavanje globalnih emisija stakleničkih plinova do 2030. na maksimalno 27,4 Gt ekvivalenta CO2 godišnje; u svjetlu tih nalaza ističe da Unija, kao globalni predvodnik i kako bi imala sigurne izglede za ograničavanje globalnog zatopljenja na 1,5 °C do 2100., treba težiti postizanju nulte neto stope emisija stakleničkih plinova što je prije moguće, a najkasnije 2050. godine;

5. izražava zabrinutost zbog Izvješća o odstupanju emisija za 2018. u sklopu Programa UN-a za okoliš koje otkriva da trenutačni bezuvjetni nacionalno utvrđeni doprinosi u velikoj mjeri premašuju granicu zatopljenja od 2 °C iz Pariškog sporazuma te će rezultirati porastom temperature od 3,2 °C[2] do 2100.; ističe da je hitno potrebno da sve stranke Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime povećaju svoje ambicije u području klime do 2020.;

6. pozdravlja objavu komunikacije Komisije naslovljene „Čist planet za sve – Europska strateška dugoročna vizija za prosperitetno, moderno, konkurentno i klimatski neutralno gospodarstvo”, u kojoj se naglašavaju mogućnosti i izazovi koje europskim građanima i europskom gospodarstvu donosi prijelaz na gospodarstvo s nultom neto stopom emisija stakleničkih plinova te se postavljaju temelji za široku raspravu uz sudjelovanje institucija EU-a, nacionalnih parlamenata, poslovnog sektora, nevladinih organizacija, gradova i zajednica te građana;

7. podržava cilj nulte neto stope emisija stakleničkih plinova do 2050. i potiče države članice da dogovore strategiju za postizanje tog cilja kao dio rasprave o budućnost Europe na posebnom sastanku na vrhu EU-a koji će se u svibnju 2019. održati u Sibiuu; poziva države članice da se obvežu ostvariti ono što je potrebno za postizanje tog cilja;

8. smatra da Europa može utrti put prema klimatskoj neutralnosti ulaganjem u inovativna tehnološka rješenja, osnaživanjem građana i usklađivanjem djelovanja u ključnim područjima kao što su energetika, industrijska politika i istraživanje, uz istodobno osiguravanje socijalne pravednosti za pravednu tranziciju;

9. slaže se sa strateškim područjima, koje je utvrdila Komisija, u kojima je potrebno zajedničko djelovanje i podržava energetsku učinkovitost, uporabu obnovljivih izvora energije i globalnu konkurentnost industrije EU-a;

10. naglašava važnost raznih klimatskih mjera i zakonodavstva donesenih u različitim područjima politike, ali upozorava da bi raspršen pristup mogao dovesti do nedosljednosti i neostvarenja cilja EU-a da se do 2050. uspostavi gospodarstvo s nultom neto stopom emisija stakleničkih plinova; smatra da je potreban sveobuhvatan pristup;

Mogućnosti iz europske strategije za postizanje nulte stope emisija do sredine stoljeća

11. napominje da se strategijom EU-a za nultu neto stopu emisija predstavlja osam mogućnosti za postizanje gospodarske, tehnološke i društvene transformacije koja je potrebna da bi Unija ispunila dugoročni cilj povezan s temperaturom iz Pariškog sporazuma; naglašava da samo dvije od tih mogućnosti omogućuju Uniji da najkasnije do 2050. postigne nultu neto stopu emisija stakleničkih plinova; ističe da je za to potrebno hitno djelovanje i znatni napori na svim razinama, od lokalne i regionalne do nacionalne i europske i sudjelovanje svih nejavnih aktera; prepoznaje da bi regionalno i lokalno utvrđeni doprinosi mogli biti važni alati u premošćivanju jaza u pogledu emisija; podsjeća na obvezu država članica da donesu nacionalne dugoročne strategije kako je navedeno u Uredbi o upravljanju[3]; stoga poziva države članice da uspostave jasne kratkoročne i dugoročne ciljeve i politike u skladu s ciljevima Pariškog sporazuma i da pruže potporu ulaganjima za mogućnosti za postizanje nulte neto stope emisija;

12. ističe da se prvom kategorijom mogućnosti iz strategije nastoje smanjiti emisije stakleničkih plinova samo za oko 80 % do 2050. u usporedbi s razinama iz 1990.; sa zabrinutošću napominje da se tako ulažu manji napori u zadržavanje globalnog zatopljenja na razini ispod 2 °C, što nije u skladu s ciljevima iz Pariškog sporazuma da se porast globalne temperature zadrži na razini znatno nižoj od 2 °C, ni u skladu s daljnjim ciljem zadržavanja tog porasta ispod 1,5 °C;

13. naglašava da bi prijelaz na čistu energiju trebao nastaviti poticati modernizaciju europskog gospodarstva, poticati održivi gospodarski rast i europskim građanima donijeti korist u pogledu društva i okoliša; ističe da se, prema procjenama Komisije, očekuje da će BDP EU-a porasti više u scenarijima s nultom stopom emisija, nego u scenarijima s manjim smanjenjima emisija, pri čemu su učinci u oba slučaja neravnomjerno raspoređeni diljem EU-a kao rezultat razlika među državama članicama, među ostalim u pogledu BDP-a po glavi stanovnika i intenziteta ugljika u kombinaciji izvora energije; smatra da bi se nedjelovanjem došlo do daleko najneisplativijeg scenarija te da bi se prouzročio ne samo golemi gubitak BDP-a u Europi, već i daljnje povećanje gospodarskih nejednakosti između i država članica i unutar njih, s obzirom na to da se očekuje da će posljedice nedjelovanja pogoditi neke države članice teže od drugih;

14. sa zabrinutošću napominje da ovisnost EU-a o uvozu energije danas iznosi oko 55 %; ističe da bi se u scenariju s nultom neto stopom emisija ta ovisnost smanjila na 20 % do 2050., što bi pozitivno utjecalo na trgovinsku bilancu i geopolitički položaj EU-a; napominje da bi kumulativna ušteda na troškovima uvoza fosilnih goriva u razdoblju 2031. – 2050. iznosila između 2 i 3 bilijuna EUR, što bi se moglo potrošiti na druge prioritete europskih građana;

15. ističe da bi se smanjenjem onečišćenja zraka u scenariju s nultom neto stopom emisija stopa prijevremene smrti zbog sitnih čestica smanjila za više od 40 %; primjećuje da bi se u takvom scenariju štete za zdravlje smanjile za otprilike 200 milijardi EUR godišnje;

16. pozdravlja uvođenje dviju mogućnosti za postizanje nulte neto stope emisija stakleničkih plinova do 2050. i podršku Komisije tim mogućnostima te smatra da je cilj postizanja cilja do sredine stoljeća jedini koji je usklađen s obvezama Unije u okviru Pariškog sporazuma; žali zbog činjenice da u strategiji nisu razmotrene mogućnosti za postizanje nulte neto stope emisija stakleničkih plinova prije 2050. godine;

17. međutim napominje da te mogućnosti podrazumijevaju uporabu nekoliko tehnologija za uklanjanje ugljika, uključujući hvatanje i skladištenje ugljika te neposredno hvatanje ugljika iz zraka, koje se tek trebaju uvesti u širu uporabu; međutim smatra da strategija EU-a za nultu neto stopu emisija treba prednost davati izravnom smanjenju emisija i mjerama za očuvanje i poboljšanje prirodnih ponora i spremnika te bi se tehnologije za uklanjanje ugljika trebale koristiti samo ako nema drugih opcija za smanjenje emisija; smatra da je potrebno daljnje djelovanje do 2030. ako Unija želi izbjeći oslanjanje na tehnologije za uklanjanje ugljika koje bi uključivale znatne rizike za ekosustave, biološku raznolikost i sigurnost opskrbe hranom, kao što je potvrđeno posebnim izvješćem Međuvladinog panela o klimatskim promjenama „Globalno zatopljenje od 1,5 °Cˮ;

18. sa zabrinutošću napominje da se ni u jednom scenariju fosilna goriva ne isključuju u potpunosti iz kombinacije izvora energije;

Društveni aspekti klimatskih promjena i pravedne tranzicije

19. pozdravlja to što Komisija smatra da je nulta neto stopa emisija moguća bez neto gubitka radnih mjesta i s odobravanjem prima na znanje detaljnu procjenu tranzicije u energetski intenzivnoj industriji; naglašava da, uz dobro upravljanje i odgovarajuću potporu za najugroženije regije, sektore i građane, pravedan prijelaz na nultu neto stopu emisija stakleničkih plinova ima potencijal za ostvarivanje neto porasta broja radnih mjesta u Uniji; zaposlenost u cijelom gospodarstvu povećat će se za 2,1 milijun radnih mjesta do 2050. u okviru scenarija s nultom neto stopom emisija, u usporedbi s povećanjem zaposlenosti od 1,3 milijuna radnih mjesta u okviru scenarija smanjenja emisija od 80 %; stoga smatra da bi Komisija trebala razviti obnovljenu reviziju vještina u okviru Panorame vještina EU-a s regionalnim podacima o vještinama potrebnima za klimatski neutralnu Europu kako bi se zajamčio pravedan prijelaz za građane EU-a i kako bi se podržale najugroženije regije čija gospodarstva ovise o aktivnostima povezanima sa sektorima ili tehnologijama za koje se očekuje pad ili transformacija u budućnosti te kako bi se podržale osobe u prekvalifikaciji za kvalitetna radna mjesta otporna na buduće promjene u istim regijama;

20. naglašava da prijelaz mora biti pravedan za sve dijelove društva; napominje da je za to potrebno tumačenje pravednog prijelaza kojim se obuhvaćaju negativni i pozitivni učinci povezani s ubrzanim mjerama u području klime, poput gubitka radnih mjesta i novih prilika za zapošljavanje, kao i učinci odgađanja poduzimanja mjera u području klime;

21. ističe brojne posredne koristi koje će klimatski neutralno društvo imati za javno zdravlje, kako u pogledu ušteda troškova skrbi i manjeg tereta na sustave osiguranja i javnog zdravstva, tako i u pogledu opće dobrobiti europskih građana zahvaljujući povećanoj bioraznolikosti, smanjenom onečišćenju zraka i ublaženoj izloženosti onečišćivačima;

22. smatra da klimatska tranzicija u Europi mora biti ekološki, gospodarski i društveno održiva; naglašava da je kako bi se zajamčilo političko prihvaćanje među svim građanima potrebno uzeti u obzir distribucijske učinke politika povezanih s klimom i dekarbonizacijom, osobito kad je riječ o osobama s niskim dohotkom; stoga smatra da bi u potpunosti trebalo voditi računa o društvenim učincima u svim klimatskim politikama na nacionalnoj razini i na razini EU-a kako bi se zajamčila društvena i ekološka transformacija u Europi; naglašava u tom pogledu da prilagođene i dostatno financirane strategije na svim razinama moraju biti osmišljene na osnovi uključivih postupaka i u uskoj suradnji s lokalnim i regionalnim javnim institucijama, sindikatima, obrazovnim ustanovama, organizacijama civilnog društva i privatnim sektorom kako bi se osiguralo da u tom prijelazu svi europski građani imaju poštene i jednake prilike;

23. podsjeća na to da je trenutačno između 50 i 125 milijuna europskih građana pogođeno energetskim siromaštvom[4]; ističe da energetska tranzicija može imati nerazmjeran učinak na ljude s niskim dohotkom i dodatno povećati energetsko siromaštvo; uviđa da energetska politika mora uključivati socijalnu dimenziju i zajamčiti da nitko ne bude zapostavljen; poziva države članice da poduzmu mjere usmjerene na budućnost kako bi se zajamčio pravedan prijelaz i pristup energiji za sve građane EU-a;

24. smatra da mladi imaju sve jaču društvenu i ekološku svijest, što ima moć preobraziti naša društva u društva koja će u budućnosti biti otporna na klimatske promjene te da obrazovanje mladih predstavlja jedan od najučinkovitijih alata za borbu protiv klimatskih promjena; ističe potrebu za time da se mlađe generacije uključe u izgradnju međunarodnih, međukulturnih i međugeneracijskih odnosa, koji su temelj kulturnih promjena na osnovi kojih će se podupirati globalni napori za stvaranje održivije budućnosti;

25. pozdravlja činjenicu da ljudi diljem Europe postaju sve aktivniji u prosvjedovanju za klimatsku pravdu, posebno u okviru štrajkova u školama; pozdravlja pozive tih aktivista na ambicioznije mjere i smatra da bi nacionalne, regionalne i lokalne vlasti te EU trebali obratiti pozornost na te pozive;

26. naglašava da je uključivanje i sudjelovanje europskih građana od ključne važnosti za Europu kako bi se najkasnije do 2050. postigla nulta neto stopa emisija stakleničkih plinova; traži od svih razina nacionalne, regionalne i lokalne vlasti da uspostave konkretne mjere za poticanje i olakšavanje sudjelovanja građana i razmjenu najboljih praksi u energetskoj tranziciji prema klimatski neutralnom gospodarstvu;

Međuciljevi

27. uviđa da je desetljeće 2020. – 2030. najvažnije ako EU želi postići nultu neto stopu emisija do 2050.; poziva Komisiju i države članice da podrže jak srednjoročni cilj za 2030. jer je to potrebno kako bi se na tržište dovela dostatna ulagačka stabilnost, u potpunosti iskoristio potencijal tehnoloških inovacija i povećale prilike za europska poduzeća da postanu predvodnici na globalnom tržištu u pogledu proizvodnje s niskim emisijama;

28. naglašava da će za postizanje nulte neto stope emisija stakleničkih plinova do 2050. na najisplativiji način biti potrebno podići razinu ambicija za 2030. i uskladiti je sa scenarijima nulte neto stope emisija do 2050.; smatra da je od iznimne važnosti da tijekom sastanka na vrhu UN-a o klimi koji će se u rujnu 2019. održati u New Yorku Unija pošalje jasnu poruku da je spremna ponovno razmotriti svoj doprinos Pariškom sporazumu;

29. podupire ažuriranje nacionalno utvrđenih doprinosa Unije s ciljem smanjenja domaćih emisija stakleničkih plinova u cijelom gospodarstvu od 55 % do 2030. u odnosu na razine iz 1990.; poziva stoga čelnike EU-a da u skladu s tim podupru povećanje ambicije u pogledu nacionalno utvrđenog doprinosa Unije na posebnom sastanku EU-a na vrhu u Sibiuu u svibnju 2019., s obzirom na sastanak na vrhu Ujedinjenih naroda o klimi u rujnu 2019.;

30. stoga smatra da bi Komisija najkasnije tijekom preispitivanja klimatskog paketa za 2030. i drugog relevantnog zakonodavstva u razdoblju 2022. – 2024. trebala predstaviti zakonodavne prijedloge kako bi se povećala razina ambicija u skladu s ažuriranim nacionalno utvrđenim doprinosima i ciljem nulte neto stope emisija; smatra da bi se nedovoljno ambicioznim planovima za 2030. godinu ograničile buduće opcije, potencijalno uključujući dostupnost određenih mogućnosti za isplativu dekarbonizaciju; smatra da su ta preispitivanja važan korak u osiguranju ispunjenja klimatskih obveza EU-a;

31. smatra da će u svrhu daljnjeg osiguravanja povećane stabilnosti tržišta također biti korisno da EU odredi dodatni privremeni cilj smanjenja emisija do 2040. kojim se može osigurati dodatna stabilnost i postizanje dugoročnog cilja do 2050.;

32. smatra potrebnim redovito preispitivati strategiju EU-a za nultu neto stopu emisija; smatra da bi takvom preispitivanju trebao prethoditi petogodišnji globalni pregled stanja, kako je utvrđeno Pariškim sporazumom, te da bi se tim preispitivanjem trebali uzeti u obzir tehnološki i društveni razvoji, kao i doprinosi nedržavnih aktera i Europskog parlamenta;

Sektorski doprinos

33. naglašava da će neto emisije morati biti smanjene do blizu nule u svim gospodarskim sektorima te da svi sektori moraju zajednički doprinijeti smanjenju emisija; stoga poziva Komisiju da za sve sektore osmisli mogućnosti za postizanje klimatske neutralnosti; u tom pogledu ističe važnost načela „onečišćivač plaća”;

34. ističe središnju ulogu energije u prijelazu na gospodarstvo s nultom neto stopom emisija stakleničkih plinova;

35. ističe važnost donošenja integriranog i međusektorskog pristupa kako bi se olakšali napori dekarbonizacije diljem energetskog sustava i drugih povezanih sektora i kako bi se imalo koristi od povećane učinkovitosti; uviđa da integracija energetskih sustava može pružiti veću fleksibilnost, bolju učinkovitost sustava, veću uporabu obnovljivih izvora energije u svim nositeljima energije i, naposljetku, isplativu energetsku tranziciju;

36. ističe ulogu energetski intenzivne industrije u postizanju dugoročnog smanjenja emisija stakleničkih plinova u EU-u; smatra da su za održavanje vodećeg položaja EU-a u području industrije s niskom razinom emisija ugljika i održavanje industrijske proizvodnje u EU-u, očuvanje konkurentnosti europskih industrija i sprečavanje rizika od istjecanja ugljika potrebni inteligentni i ciljani politički okviri; poziva Komisiju da predstavi novu i integriranu industrijsku klimatsku strategiju EU-a za energetski intenzivne sektore kao podršku konkurentnom prijelazu teške industrije na nultu neto stopu emisija;

37. ponavlja da prijelaz na gospodarstvo s nultom neto stopom emisija stakleničkih plinova donosi izazove i prilike za EU te da će biti potrebna ulaganja u industrijske inovacije, uključujući digitalne tehnologije i čistu tehnologiju, radi poticanja rasta i jačanja konkurentnosti, poticanja budućih vještina te stvaranja milijunâ radnih mjesta, na primjer u rastućem kružnom gospodarstvu i biogospodarstvu;

38. poziva Komisiju da razradi industrijsku strategiju s mjerama kojima će se europskoj industriji omogućiti da se natječe na svjetskoj razini pod uvjetima koji su jednaki za sve; smatra da bi Komisija, kao dio te politike, trebala ispitati djelotvornost dodatnih mjera za zaštitu sektora izloženih riziku od istjecanja ugljika kad je riječ o uvozu proizvoda, kojima bi se zamijenile, prilagodile ili nadopunile sve postojeće mjere o istjecanju ugljika te da bi trebala ispitati usklađenost tih mjera s pravilima Svjetske trgovinske organizacije;

39. smatra da se ekonomsko blagostanje, globalna industrijska konkurentnost i klimatska politika međusobno osnažuju; podsjeća na to da će europska poduzeća, kao dio prvog velikog gospodarstva koje cilja klimatsku neutralnost, moći steći prednost na međunarodnim tržištima i postati globalni predvodnici u održivoj i resursno učinkovitoj proizvodnji; naglašava da će zakašnjelo ili nedovoljno djelovanje s ciljem postizanja nulte neto stope emisija stakleničkih plinova najkasnije do 2050. rezultirati ekološki, gospodarski i društveno neopravdanim troškovima i ugroziti buduću konkurentnost industrijskog sektora Europe;

40. napominje da se određeni broj tržišta u razvoju nametnuo kao važan čimbenik u zadovoljavanju potreba globalnog tržišta tijekom prijelaza na gospodarstvo s nultom neto stopom emisija, na primjer u pogledu prijevoza s nultom stopom emisija i energije iz obnovljivih izvora; ističe da EU mora ostati vodeće gospodarstvo u području zelenih inovacija i ulaganja u zelenu tehnologiju; smatra da vodeća uloga EU-a u području obnovljive energije i energetske učinkovitosti pokazuje ostalim dijelovima svijeta da je prelazak na čistu energiju moguć i koristan i izvan okvira borbe protiv klimatskih promjena;

41. primjećuje da se u izvješću Komisije iz 2018. o cijenama i troškovima energije u Europi ističe stalna visoka izloženost EU-a promjenjivim i rastućim cijenama fosilnih goriva te da se očekuje da će se budući troškovi proizvodnje električne energije za električnu energiju proizvedenu iz fosilnih goriva povećati, a za energiju iz obnovljivih izvora smanjiti; ističe da su se troškovi uvoza energije u EU u 2017. povećali za 26 %, na 266 milijardi EUR, u najvećoj mjeri zbog povećanja cijena nafte; napominje da se u izvješću procjenjuje da je povećanje cijena nafte negativno utjecalo na rast EU-a (-0,4 % BDP-a u 2017.) i na inflaciju (+0,6);

42. podsjeća na to da se 71 % sve energije upotrebljava samo za grijanje prostora; slaže se s Komisijom da će energetski učinkoviti domovi postati norma u klimatski neutralnom EU-u, što će osigurati bolje zdravlje i udobnost svim Europljanima;

43. pozdravlja uspostavu sustava ili mehanizma EU-a u cilju jasnog označivanja i promicanja ugljično neutralnih proizvoda, koji bi se pridodali trenutnim stupovima klimatskog i energetskog okvira EU-a;

44. smatra da će tehnološki razvoj i tehnološka rješenja, energetska učinkovitost u ponudi i potražnji te održiva energija iz obnovljivih izvora u prometu, zgradama, grijanju i hlađenju, i sektorima proizvodnje energije, kao i načela kružnog gospodarstva biti ključni za smanjenje emisija stakleničkih plinova; u tom pogledu ističe važnost strategija specifičnih za tehnologiju;

45. ističe da emisije iz industrijskih procesa treba rješavati na znatno većoj razini; ističe da prema posebnom izvješću Međuvladinog tijela za klimatske promjene „Globalno zatopljenje od 1,5 °Cˮ industrija treba smanjiti svoje emisije ugljika za 65 % – 90 % do 2050. u usporedbi s 2010. godinom;

46. poziva na uspostavu visoko energetski učinkovitog energetskog sustava 100 % zasnovanog na obnovljivim izvorima energije te traži od Komisije i država članica da poduzmu sve potrebne mjere u tom pogledu jer će se ta važnost automatski prenijeti i na druge gospodarske sektore; naglašava da se sve metode zasnivaju na pretpostavci potpune dekarbonizacije energetskog sektora najkasnije do 2050., drastičnom smanjenju fosilnih goriva i snažnom porastu obnovljivih izvora energije;

47. naglašava doprinos energetske učinkovitosti u pogledu sigurnosti opskrbe, gospodarske konkurentnosti, zaštite okoliša, smanjenja računa za energiju te poboljšanja kvalitete domova; potvrđuje važnu ulogu energetske učinkovitosti u stvaranju poslovnih prilika i otvaranju radnih mjesta te koristi koje energetska učinkovitost donosi na globalnoj i regionalnoj razini; u vezi s tim podsjeća na uvođenje načela „energetske učinkovitosti na prvom mjestu” u skladu s Uredbom o upravljanju te da bi se njegova primjena trebala u potpunosti iskoristiti u cijelom energetskom lancu i uzeti u obzir kao temelj za sve korake prema cilju nultih neto stopa emisija do 2050. godine;

48. prepoznaje potrebu hvatanja i skladištenja ugljika u smanjenju neto emisija, kao što je prikazano u većini scenarija u izvješću Međuvladinog panela o klimatskim promjenama IPCC 1.5°C, i potrebu da se dodatno istraži uvođenje ekološki sigurnog hvatanja i korištenja ugljika te tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika kako bi se ostvarilo neto smanjenje emisija te izbjegavanje ili trajno skladištenje emisija CO2 u industrijskim procesima; sa zabrinutošću napominje da mnoge tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika trenutačno ne ostvaruju stalna smanjenja emisija; stoga poziva Komisiju da razvije tehničke kriterije kojima će se osigurati potpora samo onim tehnologijama kojima se postižu provjerljivi rezultati;

49. naglašava da je Direktiva o ekološkom dizajnu[5] znatno pridonijela klimatskim ciljevima EU-a smanjenjem emisija stakleničkih plinova za 320 milijuna tona ekvivalenata CO2 godišnje te da se procjenjuje da će do 2020. potrošači u EU-u uštedjeti do 112 milijardi EUR ili otprilike 490 EUR godišnje po kućanstvu, kao rezultat Direktive; poziva na regulaciju dodatnih proizvoda u okviru Direktive o ekološkom dizajnu, uključujući tablete i pametne telefone, te na ažuriranje postojećih standarda kako bi se odrazio tehnološki razvoj;

50. ističe da elektrifikacija građevinskog, industrijskog i prometnog sektora može učinkovito smanjiti njihove emisije i utjecaj na okoliš samo ako se posljedični porast potražnje za električnom energijom namiri odgovarajućim povećanjem kapaciteta energije iz obnovljivih izvora;

51. ističe potrebu da se bez odgode provedu energetska unija i paket za čistu energiju te da se osigura daljnja integracija europskog energetskog tržišta kako bi se na najučinkovitiji način dekarbonizirao energetski sektor, olakšala ulaganja kojima se može postići najveća proizvodnja energije iz obnovljivih izvora te potaknulo aktivno sudjelovanje građana u cilju ubrzavanja energetske tranzicije prema ugljično neutralnom i održivom gospodarstvu, uz istovremeno smanjenje energetskog siromaštva;

52. ističe da će sudjelovanje građana u energetskom sustavu kroz decentraliziranu samoproizvodnju obnovljive energije, skladištenje električne energije i sudjelovanje u odgovoru na potražnju i programima energetske učinkovitosti biti ključno u prijelazu na nulte neto stope emisija stakleničkih plinova; stoga poziva na punu integraciju aktivnog sudjelovanja građana u cilju smanjenja emisija, posebno na strani potražnje;

53. naglašava da se strategijom potvrđuje da su emisije stakleničkih plinova u prijevoznom sektoru još uvijek u porastu te da trenutne politike neće biti dovoljne za dekarbonizaciju tog sektora do 2050.; naglašava važnost jamčenja promjene sa zračnog na željeznički prijevoz te prema javnom prijevozu i zajedničkoj mobilnosti; napominje da cestovni promet pridonosi otprilike jednoj petini ukupnih emisija ugljikova dioksida u EU-u; stoga poziva države članice i Komisiju da poduzmu odlučne korake kako bi potrošačima omogućile pristup  vozilima s nultom i niskom razinom emisija u svim državama članicama, izbjegavajući pritom veće korištenje starih vozila s visokim razinama onečišćenja u državama članicama s niskim prihodima; dodatno naglašava ulogu pametnih tehnologija, kao što su infrastrukture za pametno punjenje, kako bi se uspostavile sinergije između elektrifikacije prijevoza i razvoja obnovljivih izvora energije.

54. naglašava da za postizanje klimatske neutralnosti gospodarstva EU-a kao cjeline svi sektori trebaju pridonijeti, uključujući međunarodni zrakoplovni i pomorski promet; napominje da analiza Komisije pokazuje da trenutačnim ciljevima i mjerama koje predviđaju Međunarodna pomorska organizacija i Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva, čak i ako se provode u cijelosti, nedostaju potrebna smanjenja emisija te da su potrebne dodatne mjere usklađene s ciljem u cijelom gospodarstvu koji se odnosi na nultu neto stopu emisija; naglašava potrebu za ulaganjem u tehnologije i goriva s nultom i niskom stopom ugljika u tim sektorima; poziva Komisiju da u tim sektorima provede načelo da je onečišćivač onaj koji plaća, osobito u pogledu oporezivanja kerozina i cijena zrakoplovnih karata; podsjeća da se predviđa da će emisije stakleničkih plinova iz međunarodnog pomorskog prometa narasti za 250 % do 2050.; pozdravlja činjenicu da je sektor međunarodnog pomorskog prometa sam sebi postavio cilj za potpuno smanjenje emisija stakleničkih plinova; sa zabrinutošću napominje nedostatak napretka u pogledu pretvorbe ovog cilja u kratkoročne i srednjoročne mjere i druge konkretne korake;

55. napominje da otprilike 60 % svjetskih emisija metana dolazi iz izvora kao što su poljoprivreda, odlagališta otpada i otpadne vode te proizvodnje i prijevoza fosilnih goriva cjevovodom; podsjeća na to da je metan snažan staklenički plin s potencijalom zagrijavanja u razdoblju od 100 godina koji je 28 puta veći od CO2[6] te da smanjenje emisija metana može imati važnu ulogu u smanjenju koncentracija prizemnog ozona i njihova negativnog učinka na kvalitetu zraka i zdravlje ljudi; pozdravlja namjeru Komisije da smanji emisije metana u predmetnim sektorima, što bi moglo dovesti do dodatnih smanjenja koncentracija ozona u EU-u, te da promiče smanjenja emisija metana na međunarodnoj razini;

56. napominje da je građevinski sektor EU-a trenutačno odgovoran za 40 % potrošnje energije u Europi i 36 % emisija CO2[7]; poziva na iskorištavanje potencijala sektora za uštedu energije i smanjenje ugljičnog otiska, u skladu s ciljem Direktive o energetskim svojstvima zgrada[8] koji se odnosi na postizanje energetski učinkovitog i dekarboniziranog fonda zgrada do 2050.; ističe da učinkovitija potrošnja energije u zgradama predstavlja znatan potencijal za dodatno smanjenje emisija stakleničkih plinova u Europi; osim toga smatra da je postizanje zgrade s niskim energetskim potrebama koja se u cijelosti opskrbljuje energijom iz obnovljivih izvora ključno za usklađivanje s Pariškim sporazumom i planom EU-a za rast, lokalna radna mjesta i bolje životne uvjete građana diljem Europe.

57. ponavlja svoj poziv Komisiji da što prije istraži moguće politike za hitro suočavanje s emisijama metana kao dio strateškog plana Unije za metan te da u tom pogledu iznese zakonodavne prijedloge Parlamentu i Vijeću; ističe da je poljoprivreda sada, a i u budućnosti će sve češće biti jedan od najvažnijih preostalih izvora emisija stakleničkih plinova u Uniji 2050., posebice zbog emisija metana i dušikova oksida, kao i zbog prenamjene uporabe zemljišta; ističe potencijal poljoprivrednog sektora u borbi protiv izazova klimatskih promjena, na primjer ekološkim i tehnološkim inovacijama, kao i hvatanjem ugljika u tlu.  

58. poziva na uspostavu zajedničke poljoprivredne politike koja pridonosi smanjenju emisija stakleničkih plinova u skladu s prijelazom na klimatski neutralno gospodarstvo; poziva Komisiju da zajamči da su poljoprivredne politike, osobito fondovi EU-a i nacionalni fondovi, u skladu s ciljevima Pariškog sporazuma.

59. ističe potrebu da se klimatske ambicije uključe u sve politike EU-a, uključujući trgovinsku politiku; potiče Komisiju da zajamči da su svi trgovinski sporazumi koje je sklopio EU u cijelosti usklađeni s Pariškim sporazumom jer bi to povećalo globalno djelovanje u pogledu klimatskih promjena, ali i zajamčilo jednake uvjete za predmetne sektore;

60. naglašava da bi EU trebao promicati ulogu i napore regija, gradova i mjesta; poziva Komisiju da se osloni na rad u okviru Sporazuma gradonačelnika EU-a koji predstavlja 200 milijuna europskih građana te da im omogući da imaju ulogu katalizatora u daljnjoj tranziciji;

61. žali što mogućnost jačanja djelovanja EU-a u pogledu fluoriranih stakleničkih plinova nije prihvaćena u strategiji Komisije; ističe da su sprečavanje nezakonite trgovine fluorougljikovodika uvođenjem sustava licenciranja fluorougljikovodika, zabrana uporabe fluorougljikovodika u sektorima koji ga više ne trebaju, dodjela kvota za fluorougljikovodik s pomoću sustava nadmetanja i potpuna provedba Uredbe o fluoriranim stakleničkim plinovima[9] zabranom svih nepotrebnih uporaba sumporova heksafluorida (SF6) jasne mogućnosti za doprinos tome da EU ostvari ciljeve Pariškog sporazuma

Maksimalno iskorištavanje klimatskog potencijala šuma u kontekstu održivog biogospodarstva

62. podržava održivo upravljanje šumama na nacionalnoj razini te konkretne mjere podrške učinkovitom i održivom biogospodarstvu EU-a s obzirom na značajan potencijal šuma u jačanju europskih napora u području klime (zbog sekvestracije, skladištenja i zamjene ugljika) i postizanju ciljane nulte stope emisija najkasnije do 2050.; prepoznaje potrebu za prilagodbom klimatskim promjenama i zaustavljanjem gubitka biološke raznolikosti i srozavanja usluga ekosustava u EU-u do 2020.; prepoznaje potrebu da se u EU-u razviju politike utemeljene na dokazima kojima će se doprinijeti provedbi i financiranju mjera EU-a za očuvanje biološke raznolikosti;

63. preporučuje da se usmjere značajni napori na agrošumarstvo i vrlo stvarne ekološke koristi koje se mogu postići u pogledu okoliša i biološke raznolikosti uključivanjem drva i različite vegetacije u poljoprivredna zemljišta;

64. uviđa pozitivan, no u konačnici ograničen potencijal za pošumljavanje u Europi; stoga smatra da uz inicijative za pošumljavanje moraju postojati i inicijative i poticaji kojima će se poboljšati potencijal sekvestracije uz osiguravanje i poboljšanje zdravlja postojećih šumskih površina kako bi se ostvarile prednosti za klimu, održivo biogospodarstvo i za biološku raznolikost; stoga podržava pošumljavanje napuštenih i marginalno produktivnih poljoprivrednih zemljišta, agrošumarstvo i smanjivanje konverzija šumskih površina za druge namjene na najmanju moguću mjeru;

65. ističe da mjere i politike EU-a utječu i na prirodne ponore, zemljišta i šume izvan Europe te da bi se strategijom EU-a za postizanje nulte neto stope emisija trebali spriječiti štetni klimatski učinci mjera EU-a u trećim zemljama; u tom pogledu poziva Komisiju i države članice da se zalažu za donošenje čvrstih međunarodnih pravila u okviru Pravilnika iz Pariza, posebice u vezi s člankom 6. Pariškog sporazuma kako bi se spriječile rupe u računovodstvu ili dvostruko obračunavanje mjera pošumljavanja kojima bi se mogli ublažiti globalni napori u pogledu klime;

66. smatra da se dugoročnom strategijom ne obraća dovoljno pozornosti na primarne sektore proizvodnje u gospodarstvu te da se šumarstvo i poljoprivredni sektor, kao i povezane zajednice, suočavaju s nerazmjerno visokim rizikom od štetnih posljedica klimatskih promjena; predlaže da se u strategiji navedu jasne smjernice o mjerama koje ti sektori trebaju poduzeti kako bi povećali svoju otpornost, poboljšali sprečavanje rizika i održali ekosustave i njihove usluge, o čemu ovisi gospodarstvo;

67. ističe potrebu da se u najvećoj mogućoj mjeri zaštite i obnove šumska i močvarna područja kao prirodni alati za uklanjanje ugljika;

68. naglašava činjenicu da u tlu ima više pohranjenog ugljika nego u biosferi i atmosferi zajedno; stoga naglašava važnost zaustavljanja narušavanja tla u EU-u te jamčenja zajedničkih mjera EU-a za očuvanje i poboljšanje kvalitete tla i njegove sposobnosti skladištenja ugljika;

69. naglašava da od cjelokupnog tehničkog potencijala praksi za bolju sekvestraciju ugljika u poljoprivrednom području EU-a, agrošumarstvo ima najveći potencijal[10];

70. naglašava ulogu dugotrajnih drvnih proizvoda i njihovu ulogu u sektoru korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva (LULUCF) do 2030.; ističe da bi se u budućem okviru trebao razmotriti doprinos tih proizvoda, uključujući one iz kategorije poljoprivrednog zemljišta, a ne samo šumskog i pošumljenog zemljišta kojim se upravlja;

71. ističe važnost pojednostavljivanja poljoprivrednih modela kojima se podupiru poljoprivredni sustavi otporni na ekstremne vremenske uvjete i najezde nametnika i postižu poboljšanja sekvestracije ugljika u tlu, očuvanja vode i agrobiološke raznolikosti;

Financiranje i istraživanje

72. poziva na brzu provedbu Fonda za inovacije sustava EU-a za trgovanje emisijama (ETS-a) i na početak prvog poziva na podnošenje prijedloga u 2019. kako bi se potaknula ulaganja u demonstraciju revolucionarnih industrijskih tehnologija s niskim emisijama ugljika u širokom rasponu sektora, ne samo u pogledu proizvodnje električne energije, već i u pogledu centraliziranog grijanja i industrijskih procesa; poziva na to da se višegodišnji financijski okvir (VFO) za razdoblje 2021. – 2027. i njegovi programi u potpunosti usklade s Pariškim sporazumom;

73. ističe da će postizanje nulte neto stope emisija stakleničkih plinova iziskivati znatna dodatna ulaganja u energetski sustav EU-a i povezanu infrastrukturu u odnosu na sadašnje polazište, i to u rasponu od 175 do 290 milijardi EUR godišnje; naglašava da je stabilan i predvidljiv okvir klimatske i energetske politike ključan kako bi se osiguralo prijeko potrebno povjerenje ulagača i omogućilo europskim industrijama da donesu dugoročne investicijske odluke u Europi; stoga naglašava da provedba Akcijskog plana za održivo financiranje usvojenog u ožujku 2018. mora biti prioritet, uključujući kalibriranje kapitalnih zahtjeva banaka i bonitetni tretman imovine s visokim udjelom ugljika, bonitetna pravila za osiguravajuća društva i ažuriranje dužnosti institucijskih ulagača i upravitelja imovinom;

74. smatra da bi se višegodišnji financijski okvir za razdoblje od 2021. do 2027. trebao prije donošenja procijeniti u svjetlu cilja za postizanje klimatski neutralnog gospodarstva do 2050. te da bi se trebalo uspostaviti standardno ispitivanje rashoda otpornog na klimatske promjene u sklopu proračuna EU-a;

75. napominje da se u strategiji EU-a za šume politika ruralnog razvoja zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) smatra glavnim izvorom potpore za zaštitu i održivo upravljanje šumama EU-a te da strategija za biogospodarstvo naglašava ulogu ZPP-a u pružanju potpore biogospodarstvu, s financijske strane i pružanjem sirovina;

76. žali zbog činjenice da se subvencije za fosilna goriva i dalje povećavaju i iznose otprilike 55 milijardi EUR godišnje; poziva EU i države članice[11] da hitno ukinu sve europske i nacionalne subvencije za fosilna goriva;

77. naglašava važnost stvaranja pravednog fonda za tranziciju, osobito za najpogođenije regije poput rudarskih regija, u kombinaciji s općenitim uzimanjem u obzir društvenih učinaka na postojeće financiranje povezano s klimom; u tom pogledu ističe potrebu za dugoročnom strategijom koja bi bila široko prihvaćena u javnosti, zbog preobrazbe koja je potrebna u nekim sektorima;

78. naglašava da su programi istraživanja i inovacija na razini EU-a i nacionalnoj razini ključni za pružanje potpore Uniji u njezinoj ulozi predvodnika u borbi protiv klimatskih promjena;

79. ističe da se klimatska pitanja moraju u potpunosti integrirati u programe istraživanja i inovacija te provesti u svim fazama ciklusa istraživanja kao jedno od načela financiranja EU-a;

80. skreće pozornost na izvješće Skupine na visokoj razini za načine dekarbonizacije (HLP)[12] o ulozi istraživanja i inovacija u naporima postizanja ciljeva Pariškog sporazuma i o tome kako da EU istovremeno postigne konkurentnu prednost u utrci za dekarbonizaciju; prima na znanje niz tematskih i međusektorskih preporuka koje je izradio HLP, a posebno one koje se odnose na usmjeravanje novog Okvirnog programa EU-a za istraživanje i inovacije za razdoblje 2021. – 2027. – Obzor Europa;

81. smatra da će u sljedeća dva desetljeća trebati uložiti znatne napore u istraživanje i inovacije kako bi rješenja s niskim i nultim emisijama postala dostupna svima te društveno i gospodarski održiva te kako bi se pronašla nova rješenja za postizanje gospodarstva s nultom neto stopom emisija stakleničkih plinova;

82. ističe svoje stajalište o programu Obzor Europa da se najmanje 35 % njegovih rashoda namijeni klimatskim ciljevima, kad je to primjereno te u okviru općeg cilja Unije, odnosno integriranja mjera u području klime;

Uloga potrošača i kružnog gospodarstva

83. naglašava značajnu ulogu koju promjena ponašanja ima u postizanju smanjenja emisija stakleničkih plinova, uključujući promjenu ponašanja u prehrambenom, prometnom i posebice zrakoplovnom sektoru; poziva Komisiju da što prije istraži moguće politike za poticanje promjene ponašanja, uključujući ekološke poreze; ističe važnost inicijativa odozdo prema gore, kao što je Sporazum gradonačelnika, u poticanju promjena u ponašanju;

84. napominje da, iako je konzumiranje zasićenih masti i crvenog mesa u Uniji i dalje znatno iznad preporučenih prehrambenih vrijednosti, statistički podaci FAO-a ukazuju na to da se od 1990-ih ukupno konzumiranje mesa i proizvoda životinjskog podrijetla po glavi stanovnika u EU28 smanjuje; podsjeća da je ubrzavanje tog trenda ključno za znatno smanjenje emisija stakleničkih plinova i dušika iz prehrambene industrije i poljoprivrede;

85. ističe da je važno da EU ne ostvari samo zamjenu energije, već i u istoj mjeri zamjenu proizvoda i materijala, to jest, da proizvode i materijale koji se temelje na fosilnom gorivu ili koji tijekom proizvodnje stvaraju velike emisije zamijeni proizvodima koji se temelje na obnovljivim izvorima;

86. naglašava da je veliki dio upotrebe energije, a stoga i emisija stakleničkih plinova izravno povezan s nabavom, preradom, prijevozom, pretvorbom, upotrebom i odlaganjem resursa; ističe da su u svakom stadiju lanca upravljanja resursima moguće znatne uštede u svakoj fazi; stoga ističe da se povećanjem produktivnosti resursa tako što će se poboljšati učinkovitost i smanjenjem otpadnih resursa tako što će se provoditi mjere kao što su ponovna uporaba, recikliranje i ponovna proizvodnja mogu znatno smanjiti potrošnja resursa i emisije stakleničkih plinova uz istodobno poboljšanje konkurentnosti i stvaranje poslovnih prilika i radnih mjesta; ističe troškovnu učinkovitost mjera kružnog gospodarstva; ističe da će se poboljšanim pristupima u pogledu učinkovitosti korištenja resursa i kružnog gospodarstva, kao i s kružnim dizajnom proizvoda, pomoći da se uvede promjena u proizvodnji i potrošnji i smanji količina otpada;

87. naglašava važnost politike proizvoda, kao što su ekološki osviještena javna nabava i ekološki dizajn, koji mogu u velikoj mjeri pridonijeti uštedi energije i smanjenju ugljičnog otiska proizvoda uz istovremeno poboljšanje otiska njihovih materijala i ukupnog utjecaja na okoliš; ističe da je potrebno utvrditi zahtjeve kružnog gospodarstva kao dijela standarda ekološkog dizajna EU-a i proširiti postojeću metodologiju ekološkog dizajna na ostale kategorije proizvoda uz proizvode povezane s energijom:

88. smatra da bi trebalo nastaviti rad na pouzdanom modelu mjerenja klimatskog utjecaja koji se temelji na potrošnji; prima na znanje činjenicu da na temelju postojećih modela, temeljita analiza upućuje na to da su napori EU-a za smanjenje emisija njegove proizvodnje umanjeni uvozom robe s višim ugljičnim otiskom; ističe zaključak da je do 2016. EU već ostvario značajan doprinos smanjenju emisija u drugim zemljama zbog povećanih trgovinskih tokova i poboljšane učinkovitosti s obzirom na emisije ugljika svojeg izvoza;

EU i globalno klimatsko djelovanje

89. ističe važnost pojačanih inicijativa i stalnog dijaloga na odgovarajućim međunarodnim forumima, s ciljem poticanja sličnih političkih odluka kojima se jačaju klimatske ambicije u drugim regijama i trećim zemljama; smatra da EU mora, između ostalog, povećati vlastito financiranje borbe protiv klimatskih promjena i aktivno raditi na ohrabrivanju država članica da pruže veću financijsku podršku borbi protiv klimatskih promjena u trećim zemljama (razvojnom pomoći umjesto zajmovima), što bi trebala biti nadopuna razvojnoj pomoći prekomorskim zemljama i ne bi se trebala dvostruko obračunavati kao financijska pomoć za razvoj i za zaštitu klime;

90. naglašava važnost jake klimatske i energetske diplomacije EU-a i vodstva u jačanju globalnog i multilateralne suradnje i ambicije u borbi protiv klimatskih promjena i za održivi razvoj; poziva Komisiju i države članice da zagovaraju zajedničke okvire i djelovanje na forumima UN-a;

91. ističe sastanak na vrhu Ujedinjenih naroda o klimi, koji će se održati u rujnu 2019., kao priliku da čelnici najave veće ambicije u pogledu nacionalno utvrđenih doprinosa; smatra da bi EU unaprijed trebao dogovoriti stajalište o ažuriranju svojeg nacionalno utvrđenog doprinosa kako bi na sastanak na vrhu došao dobro pripremljen te u bliskoj suradnji s međunarodnom koalicijom stranaka podržao povećanje klimatskih ambicija;

92. ističe korist jačanja interoperabilnosti instrumenata politika EU-a i istovrijednih instrumenata trećih zemalja, osobito mehanizama utvrđivanja cijena ugljika; poziva Komisiju da nastavi i pojača suradnju i podršku u razvoju mehanizama za određivanje cijena ugljika izvan Europe kako bi se na svjetskoj razini nastavio porast smanjenja emisija i bolji uvjeti za sve; naglašava važnost uspostave ekoloških zaštitnih mjera kako bi se osiguralo stvarno i dodatno smanjenje emisija stakleničkih plinova; stoga poziva Komisiju da promiče stroga i pouzdana međunarodna pravila povezana s člankom 6. Pariškog sporazuma kako bi se spriječile rupe u računovodstvu ili dvostruko računanje smanjenja emisija;

°

° °

93. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

 

 

[1] Usvojeni tekstovi, P8_TA-PROV(2018)0430.

[2] Program UN-a za okoliš, „The Emissions Gap Report 2018” (Izvješće o odstupanju emisija za 2018.), str. 10.

[3] Uredba (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, izmjeni uredaba (EZ) br. 663/2009 i (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva 94/22/EZ, 98/70/EZ, 2009/31/EZ, 2009/73/EZ, 2010/31/EU, 2012/27/EU i 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 2009/119/EZ i (EU) 2015/652 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 328, 21.12.2018., str. 1.).

[4] http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2015/563472/IPOL_STU(2015)563472_EN.pdf

[5] Direktiva 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn proizvoda koji koriste energiju (SL L 285, 31.10.2009., str. 10.).

[6] Van Dingenen, R., Crippa, M., Maenhout, G., Guizzardi, D., Dentener, F., Global trends of methane emissions and their impacts on ozone concentrations (Globalni trendovi u pogledu emisija metana i njihovi učinci na koncentracije ozona), EUR 29394 EN, Ured za publikacije Europske unije, Luksemburg, 2018, ISBN 978-92-79-96550-0, doi:10.2760/820175, JRC113210

[7] https://ec.europa.eu/energy/en/topics/energy-efficiency/buildings

[8] Direktiva (EU) 2018/844 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 2010/31/EU o energetskim svojstvima zgrada i Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti (SL L 156, 19.6.2018., str. 75).

[9] Uredba (EU) br. 517/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o fluoriranim stakleničkim plinovima i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 842/2006 (SL L 150, 20.5.2014., str. 195.);

[10] Joris Aertsens, Leo De Nocker, Anne Gobin, 2011: Valuing the carbon sequestration potential for European agriculture (Vrednovanje potencijala za sekvestraciju ugljika za europsku poljoprivredu).

[11] Cijene energenata i troškovi energije u Europi, COM(2019)0001 final, str. 10. – 11.

[12] Završno izvješće Skupine na visokoj razini za europsku inicijativu o načinima dekarbonizacije, Glavna uprava Europske komisije za istraživanje i inovacije, studeni 2018.

Posljednje ažuriranje: 13. ožujka 2019.Pravna napomena