Postupak : 2019/2582(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B8-0199/2019

Podneseni tekstovi :

B8-0199/2019

Rasprave :

Glasovanja :

PV 14/03/2019 - 11.15
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2019)0217

<Date>{11/03/2019}11.3.2019</Date>
<NoDocSe>B8‑0199/2019</NoDocSe>
PDF 196kWORD 61k

<TitreType>PRIJEDLOG REZOLUCIJE</TitreType>

<TitreSuite>podnesen nakon izjava Vijeća i Komisije</TitreSuite>

<TitreRecueil>u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika</TitreRecueil>


<Titre>o klimatskim promjenama</Titre>

<DocRef>(2019/2582(RSP))</DocRef>


<RepeatBlock-By><Depute>Kathleen Van Brempt, Jytte Guteland, Miriam Dalli</Depute>

<Commission>{S&D}u ime Kluba zastupnika S&D-a</Commission>

</RepeatBlock-By>

Također vKEYi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-0195/2019

B8‑0199/2019

Rezolucija Europskog parlamenta o klimatskim promjenama

(2019/2582(RSP))

Europski parlament,

 uzimajući u obzir komunikaciju Komisije „Čist planet za sve – Europska strateška dugoročna vizija za prosperitetno, moderno, konkurentno i klimatski neutralno gospodarstvoˮ (COM(2018)773),

 uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC) i Protokol iz Kyota uz Okvirnu konvenciju,

 uzimajući u obzir Pariški sporazum, Odluku 1/CP.21, 21. konferenciju stranaka (COP21) UNFCCC-a i 11. konferenciju stranaka koja služi kao sastanak stranaka Protokola iz Kyota (CMP11), koje su se održale u Parizu u Francuskoj od 30. studenoga do 11 prosinca 2015.,

 uzimajući u obzir 24. konferenciju stranaka UNFCCC-a (COP24), 14. zasjedanje u okviru sastanka stranaka Protokola iz Kyota (CMP14) i treći dio 1. zasjedanja konferencije stranaka koja služi kao sastanak stranaka Pariškog sporazuma (CMA1.3), koji su održani Katowicama u Poljskoj od 2. do 14. prosinca 2018.,

 uzimajući u obzir Program održivog razvoja do 2030. i ciljeve održivog razvoja Ujedinjenih naroda,

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2018. o Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama 2018. u Katowicama u Poljskoj (COP24)[1],

 uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 22. ožujka 2018.,

 uzimajući u obzir posebno izvješće Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) „Globalno zatopljenje od 1,5 °Cˮ, njegovo 5. izvješće o procjeni (AR5) i objedinjeno izvješće,

 uzimajući u obzir 9. izdanje Izvješća o odstupanju emisija u sklopu Programa UN-a za okoliš koje je usvojeno 27. studenoga 2018.,

 uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i Odbora za industriju, istraživanje i energetiku,

 uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A. budući da je 24. konferencija stranaka UNFCCC-a (COP24) rezultirala usvajanjem Pravilnika iz Katowica koji pruža pravnu jasnoću u pogledu provedbe Pariškog sporazuma;

  1. 1. pozdravlja objavu komunikacije Komisije „Čist planet za sve – Europska strateška dugoročna vizija za prosperitetno, moderno, konkurentno i klimatski neutralno gospodarstvoˮ, u kojoj se ističu mogućnosti i izazovi koje preobrazba u gospodarstvo s nultom neto stopom emisija stakleničkih plinova predstavlja za europske građane i europsko gospodarstvo te uspostavlja temelj za opsežnu raspravu između institucija EU-a, nacionalnih parlamenata, poslovnog sektora, nevladinih organizacija, akademskih i drugih istraživačkih ustanova, sindikata, regija, gradova i zajednica te građana; podupire cilj da se postigne nulta neto stopa emisija stakleničkih plinova do 2050. i potiče države članice da učine isto kao dio buduće rasprave na europskoj razini, na posebnom sastanku na vrhu EU-a u gradu Sibiu u svibnju 2019.; poziva države članice da se obvežu na ispunjavanje potrebnih ambicija kako bi se postigao taj cilj;
  2. naglašava da se europski građani već suočavaju s izravnim učincima klimatskih promjena; ističe da su prema podacima Europske agencije za okoliš prosječni godišnji gubici prouzročeni ekstremnim vremenskim i klimatskim pojavama u Uniji od 2010. do 2016. iznosili otprilike 12,8 milijardi eura te da bi šteta u EU-u zbog klimatskih promjena, ako se ništa ne poduzme, mogla iznositi barem 190 milijardi eura do 2080., što je neto gubitak blagostanja od 1,8 % njegovog trenutačnog BDP-a; naglašava da bi se u slučaju scenarija s visokom stopom emisija godišnji troškovi zbog poplava u EU-u mogli povećati na 1 bilijun EUR do 2100. godine i da bi elementarnim nepogodama moglo do iste godine biti pogođeno otprilike dvije trećine građana Europe u usporedbi s današnjim stanjem kada takve nepogode pogađaju 5 % stanovništva; dodatno naglašava da će, prema navodima Europske agencije za okoliš, do 2030. godine 50 % naseljenih područja EU-a biti pogođeno ozbiljnom nestašicom vode;
  3. naglašava da prema tom izvješću ograničavanje globalnog zatopljenja na 1,5 °C bez ili uz ograničeno premašivanje te vrijednosti podrazumijeva postizanje globalne nulte stope emisija stakleničkih plinova najkasnije do 2067. i smanjivanje godišnjih globalnih emisija stakleničkih plinova do 2030. na najviše 27,4 Gt ekvivalenta CO2 godišnje; ističe da, u kontekstu tih nalaza, za sigurne izglede za zadržavanje porasta globalne temperature na razini nižoj od 1,5 °C do 2100. Unija, kao globalni predvodnik, treba težiti tomu da nultu neto stopu emisija stakleničkih plinova postigne što je prije moguće, a najkasnije do 2050.;
  4. izražava zabrinutost zbog Izvješća o odstupanju emisija u sklopu Programa UN-a za okoliš za 2018., koje otkriva da trenutačni nacionalno utvrđeni doprinosi u velikoj mjeri premašuju granicu zatopljenja koja je znatno niža od 2 °C iz Pariškog sporazuma, što umjesto te granice dovodi do procijenjenog zatopljenja od 3,2 °C[2] do 2100.; ističe da sve strane trebaju hitno povećati svoje klimatske ambicije do 2020.;

Metode europske strategije za postizanje nulte stope emisija do sredine stoljeća

  1. smatra da Europa mora utrti put prema klimatskoj neutralnosti ulaganjem u održiva i inovativna tehnološka rješenja, osnaživanjem građana i usklađivanjem djelovanja u ključnim područjima kao što su energija, industrijska politika i istraživanje, uz istodobno sprečavanje energetskog siromaštva i osiguravanje socijalne pravednosti za pravednu tranziciju, uključujući programe ponovnog i dodatnog osposobljavanja, što je ključno za uspješan prelazak na gospodarstvo s nultom neto stopom emisija stakleničkih plinova najkasnije do 2050.;

 

  1. napominje da se strategijom uvodi osam metoda gospodarske, tehnološke i društvene preobrazbe potrebne da bi Unija ispunila dugoročni cilj u pogledu temperature iz Pariškog sporazuma; žali zbog toga što u okviru strategije nisu razmotreni načini postizanja nulte neto stope emisije stakleničkih plinova prije 2050. godine; napominje da bi samo dvije od njih omogućile Uniji da postigne nultu neto stopu emisija stakleničkih plinova najkasnije do 2050.; ističe da to zahtijeva hitro i koordinirano djelovanje i znatan trud od lokalne i regionalne pa sve do nacionalne i europske razine, uz istodobnu uključenost svih nejavnih aktera; prepoznaje da bi regionalno utvrđeni doprinosi i lokalno utvrđeni doprinosi mogli biti važni alati u premošćivanju jaza u pogledu emisija; podsjeća na to da države članice imaju obvezu usvojiti nacionalne dugoročne strategije kako je utvrđeno u Uredbi o upravljanju; stoga poziva države članice da utvrde jasne kratkoročne i dugoročne ciljeve i politike u skladu s ciljevima Pariškog sporazuma kako bi poduprle ulaganja u metode postizanja nulte neto stope emisija;
  2. naglašava da se prema Komisijinim procjenama očekuje da će rast BDP-a u EU-u u scenariju s nultom stopom emisija biti viši nego u scenariju s manjim smanjenjem emisija, pri čemu će se u oba slučaja učinci neravnomjerno osjetiti unutar EU-a zbog razlika među državama članicama, među ostalim u pogledu BDP-a po stanovniku i intenziteta emisija ugljika u mješavini energetskih izvora; smatra da bi se nedjelovanjem došlo do daleko najneisplativijeg scenarija te da bi se time osim ogromnog gubitka BDP-a u Europi prouzročilo i daljnje povećanje gospodarskih nejednakosti između i unutar država članica i regija, s obzirom na to da se očekuje da će neke od njih teže pogoditi posljedice nedjelovanja nego druge;
  3. sa zabrinutošću napominje da ovisnost EU-a o uvozu energije danas iznosi otprilike 55 %; ističe da bi se u scenariju s nultom neto stopom emisija ta ovisnost smanjila na 20 % do 2050., što bi pozitivno utjecalo na trgovinsku bilancu i geopolitički položaj EU-a; napominje da bi kumulativna ušteda na troškovima uvoza fosilnih goriva u razdoblju 2031. – 2050. iznosila od 2 do 3 bilijuna EUR, što bi se moglo potrošiti na održiva i pravedna ulaganja;
  4. ističe da bi se smanjenjem onečišćenja zraka u scenariju s nultom neto stopom emisija stopa prijevremene smrti zbog sitnih čestica smanjila za više od 40 %; primjećuje da bi se u takvom scenariju štete za zdravlje smanjile za otprilike 200 milijardi EUR godišnje;
  5. napominje, međutim, da te metode uključuju uporabu brojnih tehnologija za odstranjivanje ugljika koje se tek trebaju uvesti u velikim razmjerima, uključujući hvatanje i skladištenje ili upotrebu ugljika te neposredno hvatanje ugljika iz zraka; međutim, smatra da bi u strategiji EU-a za postizanje nulte neto stope emisija prednost trebalo dati izravnom smanjenju emisija i mjerama za očuvanje i poboljšanje ponora i spremnika te da bi uporabu tehnologija za odstranjivanje ugljika trebalo primjenjivati samo u slučaju kada nisu dostupna rješenja koja uključuju izravno smanjenje emisija; vjeruje da je potrebno daljnje djelovanje do 2030. ako Unija želi izbjeći oslanjanje na tehnologije za odstranjivanje ugljika koje bi uključivale znatne rizike za ekološke sustave, biološku raznolikost i sigurnost opskrbe hranom, kako je potvrđeno i posebnim izvješćem Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) „Globalno zatopljenje od 1,5 °Cˮ;

Društveni aspekti klimatskih promjena i pravedne tranzicije

  1. pozdravlja to što Komisija smatra da je nulta neto stopa emisija moguća bez neto gubitka radnih mjesta i s odobravanjem prima na znanje detaljnu procjenu tranzicije u energetski intenzivnoj industriji; ističe da bi se, ako se dobro provede uz odgovarajuće potpore najugroženijim regijama, sektorima i građanima, pravednom tranzicijom prema nultoj neto stopi emisija stakleničkih plinova mogao stvoriti neto dobitak u pogledu radnih mjesta u Uniji: u scenariju s nultom neto stopom emisija zaposlenost u cijelom gospodarstvu povećat će se za dodatnih 2,1 milijun radnih mjesta do 2050. u usporedbi s povećanjem od 1,3 milijuna dodatnih radnih mjesta u scenariju sa smanjenjem emisija od 80 %; stoga smatra da bi Komisija u okviru Europske panorame vještina trebala razviti obnovljenu reviziju vještina s regionalnim podacima o potrebnim vještinama za klimatski neutralnu Europu kako bi se tim najugroženijim regijama, sektorima i ljudima pružila potpora u ponovnom i dodatnom osposobljavanju za kvalitetna radna mjesta budućnosti u tim regijama;
  2. naglašava potrebu za pristupom temeljenim na predviđanjima kako bi se osigurao pravedan prijelaz za građane EU-a i poduprle regije čija gospodarstva ovise o aktivnostima povezanima sa sektorima ili tehnologijama za koje se očekuje da će opasti ili će se morati transformirati u budućnosti;
  3. smatra da klimatska tranzicija u Europi mora biti ekološki, gospodarski i društveno održiva; ističe da je, kako bi se osiguralo političko prihvaćanje građana, važno uzeti u obzir nepovoljne distribucijske učinke klimatskih politika i politika dekarbonizacije, osobito na osobe s niskim dohotkom; stoga smatra da je društvene učinke u potpunosti potrebno uzeti u obzir u svim klimatskim politikama na razini EU-a i nacionalnoj razini kako bi se osigurala društvena i ekološka preobrazba u Europi; u tom pogledu naglašava da prilagođene i dostatno financirane strategije na svim razinama moraju biti osmišljene na osnovi uključivih postupaka i u bliskoj suradnji s lokalnim i regionalnim javnim institucijama, sindikatima, obrazovnim ustanovama, organizacijama civilnog društva i privatnim sektorom kako bi se osiguralo da se u toj tranziciji svim europskim građanima jamče socijalna pravednost i jednake šanse, uz istodobno izbjegavanje nerazmjernih učinaka na osobe s niskim dohotkom;
  4. podsjeća na to da je trenutačno otprilike 50 do 125 milijuna europskih građana izloženo riziku od energetskog siromaštva[3]; ističe da energetska tranzicija može nerazmjerno utjecati na osobe s niskim dohotkom i dodatno povećati energetsko siromaštvo; prepoznaje da energetska politika mora uključivati socijalnu dimenziju i zajamčiti da nitko ne bude zapostavljen; poziva države članice da poduzmu mjere usmjerene na budućnost kako bi zajamčile pravednu energetsku tranziciju i pristup energiji za sve građane EU-a;
  5. smatra da mladi imaju sve jaču društvenu i ekološku svijest, koja ima moć preobraziti naša društva u društva koja će u budućnosti biti otporna na klimatske promjene te da obrazovanje mladih predstavlja jedan od najučinkovitijih alata za borbu protiv klimatskih promjena; ističe potrebu za time da se mlađe generacije uključe u izgradnju međunarodnih, međukulturnih i međugeneracijskih odnosa, koji su temelj kulturnih promjena na osnovi kojih će se podupirati globalni napori za stvaranje održivije budućnosti;
  6. pozdravlja činjenicu da ljudi diljem Europe postaju sve aktivniji u demonstracijama posvećenima pravednoj klimatskoj politici, posebno u okviru štrajkova u školama; pozdravlja pozive tih aktivista na ambicioznije mjere i smatra da bi nacionalne, regionalne i lokalne vlasti te EU trebali obratiti pozornost na te pozive;
  7. naglašava da je uključivanje i sudjelovanje građana Europe od ključne važnosti za Europu ako se najkasnije do 2050. godine želi postići nulta neto stopa emisija stakleničkih plinova; potiče sve razine nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlasti da uspostave konkretne mjere kojima bi se poticalo i olakšavalo sudjelovanje građana u prelasku u dekarbonizirano društvo;

Prijelazne ciljane vrijednosti

  1. prepoznaje da je desetljeće 2020. – 2030. najvažnije ako EU želi postići nultu neto stopu emisija do 2050.; poziva Komisiju i države članice da podupru snažnu srednjoročnu ciljanu vrijednost za 2030. jer je to nužno za osiguravanje dostatne stabilnosti tržišnih ulaganja, iskorištavanje potencijala tehnoloških inovacija u punoj mjeri te jačanje mogućnosti europskih poduzeća da postanu vodeća na globalnim tržištima u proizvodnji s niskim emisijama;
  2. naglašava da najisplativiji način za postizanje nulte neto stope stakleničkih plinova do 2050. podrazumijeva podizanje i usklađivanje ambicija za 2030. sa scenarijima s nultom neto emisijom ugljika do 2050.; smatra da je od iznimne važnosti da Unija pošalje jasnu poruku da je spremna ponovno razmotriti svoj doprinos Pariškom sporazumu, najkasnije do sastanka na vrhu Ujedinjenih Naroda o klimi u New Yorku u rujnu 2019.;
  3. podupire ažuriranje nacionalno utvrđenih doprinosa Unije s ciljem smanjenja emisija stakleničkih plinova u cijelom gospodarstvu od 55 % do 2030. u odnosu na razine iz 1990.; poziva stoga čelnike EU-a da prikladno podupru povećanje ambicija u pogledu nacionalno utvrđenog doprinosa Unije na posebnom sastanku EU-a u gradu Sibiu u svibnju 2019., u svjetlu sastanka na vrhu Ujedinjenih naroda o klimi u rujnu 2019.;
  4. stoga smatra da bi Komisija najkasnije tijekom razdoblja revizija klimatskog paketa za 2030. od 2022. do 2024. i drugog relevantnog zakonodavstva trebala podnijeti zakonodavne prijedloge o povećanju ambicija u skladu s ažuriranim nacionalno utvrđenim doprinosima i ciljem postizanja nulte neto stope emisija; smatra da bi se nedovoljno ambicioznim planovima za 2030. godinu ograničile buduće opcije te možda ograničila dostupnost nekih mogućnosti za isplativu dekarbonizaciju; smatra da su te revizije važan korak u osiguranju ispunjenja klimatskih obveza EU-a;
  5. smatra da će u svrhu daljnjeg osiguravanja povećane stabilnosti tržišta biti korisno da EU odredi još jednu privremenu ciljanu vrijednost smanjenja emisija do 2040. kojom se može osigurati dodatna stabilnost i postizanje dugoročne ciljane vrijednosti do 2050.;
  6. smatra da je potrebno redovito revidirati strategiju EU-a za postizanje nulte neto stope emisija, a o takvoj bi reviziji trebalo obavješćivati u okviru petogodišnjeg globalnog pregleda stanja, kako je utvrđeno Pariškim sporazumom, te uzeti u obzir tehnološka i društvena zbivanja, kao i prijedloge nedržavnih aktera i Europskog parlamenta;

Sektorski doprinosi

  1. naglašava da će neto emisije morati biti smanjene do blizu nule u svim gospodarskim sektorima te da se u svima njima mora zajednički doprinijeti smanjenju emisija; stoga poziva Komisiju da za sve sektore razvije metode za postizanje klimatske neutralnosti; ističe važnost načela da je onečišćivač onaj koji plaća;

 

  1. naglašava važnost raznih klimatskih mjera i zakonodavstva u različitim područjima politike, ali upozorava da bi raspršen pristup mogao dovesti do nedosljednosti i neostvarenja cilja EU-a da se do 2050. uspostavi gospodarstvo s nultom neto stopom emisija stakleničkih plinova; smatra da će biti potreban sveobuhvatan pristup u obliku europskog zakona o klimi i traži od Komisije da to razmotri bez odgađanja;

 

  1. ukazuje na učinak koji je reforma sustava za trgovanje emisijama imala na cijene emisijskih jedinica EU-a i pozdravlja povećanje povjerenja u sustav;
  2. prepoznaje ulogu hvatanja i skladištenja ugljika koja je u posebnom izvješću IPCC-a o globalnom zatopljenju uz porast temperature od 1,5°C utvrđena u većini scenarija porasta temperature od 1,5°C; smatra da je potrebno povećati upotrebu ekološki sigurnog hvatanja i skladištenja ugljika te ekološki sigurnog hvatanja i upotrebe ugljika u industrijskim procesima, čime se ostvaruje neto smanjenje emisija i izbjegava trajno skladištenje CO2; sa zabrinutošću primjećuje da trenutačno mnoge tehnologije hvatanja i uporabe ugljika ne dovode do trajnih smanjenja emisija te stoga poziva Komisiju da razvije tehničke kriterije kojima bi se zajamčila potpora samo onim tehnologijama koje daju rezultate koji se mogu provjeriti;

Energetska politika

  1. podsjeća na to da je Unija posljednjih desetljeća uspješno odvojila emisije stakleničkih plinova od gospodarskog rasta i da je smanjila emisije, osobito zahvaljujući energetskoj učinkovitosti i rastu energije iz obnovljivih izvora;

 

  1. smatra da vodeća uloga EU-a u području obnovljive energije i energetske učinkovitosti pokazuje ostalim dijelovima svijeta da je prelazak na čistu energiju moguć i povoljan i izvan okvira borbe protiv klimatskih promjena;

 

  1. ističe da će postizanje nulte neto stope emisija stakleničkih plinova iziskivati znatna dodatna ulaganja u energetski sustav EU-a i povezanu infrastrukturu u odnosu na sadašnje polazište, i to u rasponu od 175 do 290 milijardi EUR godišnje;

 

  1. ističe važnost usvajanja integriranog, međusektorskog pristupa kako bi se olakšali napori u pogledu dekarbonizacije u energetskom sustavu i drugim povezanim sektorima te ostvarile koristi od veće učinkovitosti; prepoznaje da integracija energetskih sustava može pružiti veću fleksibilnost, bolju učinkovitost sustava, veću uporabu obnovljivih izvora energije u svim nositeljima energije i, naposljetku, isplativu energetsku tranziciju.
  2. naglašava središnju ulogu obnovljivih izvora energije u prijelazu na gospodarstvo s nultom neto stopom emisija stakleničkih plinova jer je energija trenutačno odgovorna za 75 % emisija stakleničkih plinova u Europi;
  3. poziva na uspostavu visoko energetski učinkovitog energetskog sustava zasnovanog na obnovljivim izvorima energije te traži od Komisije i država članica da poduzmu sve potrebne mjere u tom pogledu jer će se ta važnost automatski prenijeti i na druge gospodarske sektore; naglašava da se sve metode zasnivaju na pretpostavci potpune dekarbonizacije energetskog sektora najkasnije do 2050., drastičnom smanjenju fosilnih goriva i snažnom porastu obnovljivih izvora energije;
  4. ističe doprinos energetske učinkovitosti sigurnosti opskrbe, gospodarskoj konkurentnosti i zaštiti okoliša te smanjenju računa za energiju i poboljšanju kvalitete stambenih objekata; potvrđuje važnu ulogu energetske učinkovitosti u stvaranju poslovnih mogućnosti i zapošljavanju, kao i njezine globalne i regionalne pogodnosti. stoga podsjeća na to da je Uredbom o upravljanju energetskom unijom uvedeno načelo energetske učinkovitosti na prvom mjestu i da bi njezinu primjenu trebalo u potpunosti iskoristiti u cijelom energetskom lancu te je smatrati osnovom za bilo koji način postizanja nulte neto stope emisija ugljika do 2050.;
  5. ističe kako je nužno osigurati daljnju integraciju europskog energetskog tržišta kako bi se na najučinkovitiji način provela dekarbonizacija energetskog sektora, olakšala ulaganja u područjima u kojima se može postići proizvodnja obnovljive energije i potaknulo aktivno sudjelovanje građana kako bi se ubrzao energetski prijelaz na ugljično neutralno i održivo gospodarstvo uz istodobno smanjenje energetskog siromaštva; smatra da je ključno podići razinu međusobne povezanosti država članica, uključujući poticanje veće razine prekograničnih programa potpore;
  6. napominje da je građevinski sektor trenutačno odgovoran za 40 % konačne potrošnje energije u Europi i 36 % emisija CO2[4]; poziva na iskorištavanje potencijala za uštedu energije te na smanjenje ugljičnog otiska, u skladu s ciljem Direktive o energetskim svojstvima zgrada da se do 2050. postigne energetski visokoučinkovit i dekarbonizirani fond zgrada; ističe da učinkovitija potrošnja energije u zgradama predstavlja znatan potencijal za dodatno smanjenje emisija stakleničkih plinova u Europi; nadalje smatra da je uspostava zgrada s niskim energetskim potrebama koje se u cijelosti opskrbljuju energijom iz obnovljivih izvora ključna za usklađivanje s Pariškim sporazumom i planom EU-a za rast, lokalna radna mjesta i bolje životne uvjete građana diljem Europe;
  7. poziva sve razine vlasti, nacionalnu, regionalnu i lokalnu, da uvedu mjere kojima bi se potaklo sudjelovanje građana u energetskoj tranziciji i da potiču razmjenu najboljih praksi;

Industrijska politika

  1. smatra da se ekonomsko blagostanje, globalna industrijska konkurentnost i ambiciozne klimatske aktivnosti međusobno nadopunjuju;
  2. ponavlja da preobrazba u gospodarstvo s nultom neto stopom emisija stakleničkih plinova predstavlja izazove i mogućnosti za EU te da će biti potrebna ulaganja u industrijske inovacije, uključujući digitalne tehnologije, i čistu tehnologiju radi poticanja održivog rasta i jačanja konkurentnosti na svjetskoj razini, budućih vještina i stvaranja milijuna visokokvalitetnih radnih mjesta, na primjer u rastućem kružnom gospodarstvu, biogospodarstvu i prijevozu s nultim emisijama;
  3. naglašava ulogu energetski intenzivnih industrija u postizanju dugoročnog cilja smanjenja emisija stakleničkih plinova u EU-u; smatra da su za zadržavanje vodstva EU-a u industriji s niskom razinom ugljika i industrijske proizvodnje u EU-u, očuvanje konkurentnosti europskih industrija i izbjegavanje rizika od istjecanja ugljika potrebni mudro osmišljeni i ciljani politički okviri; poziva Komisiju da predstavi novu i integriranu industrijsku klimatsku strategiju EU-a za energetski intenzivne industrije koja bi bila potpora za prelazak na konkurentnu tešku industriju s nultom neto stopom emisija;
  4. poziva Komisiju da razvije industrijsku strategiju s pomoću mjera koje europskoj industriji omogućuju da se globalno natječe na temelju jednakih uvjeta; smatra da bi Komisija u okviru ove politike trebala ispitati učinkovitost dodatnih mjera, i njihovu usklađenost s propisima WTO-a, za zaštitu industrijskih sektora kojima prijeti rizik od istjecanja ugljika u pogledu uvoza proizvoda, koje bi zamijenile, prilagodile i nadopunile bilo koje postojeće mjere u području istjecanju ugljika;
  5. ističe da se emisije iz industrijskih procesa trebaju rješavati u mnogo većim razmjerima; upućuje na to da u skladu s posebnim izvješćem Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) „Globalno zatopljenje od 1,5 °Cˮ smanjenje emisija CO2 iz industrije treba biti 65 %  90 % niže 2050. u odnosu na 2010., a takva smanjenja mogu se postići samo kombinacijom novih i postojećih tehnologija, uključujući hvatanje, uporabu i skladištenje ugljika;
  6. podsjeća na to da će europska poduzeća kao dio prve velike ekonomije koja je usmjerena na klimatsku neutralnost moći steći prednost prvog pokretača na međunarodnim tržištima i postati globalni predvodnik u održivoj i resursno učinkovitoj proizvodnji; naglašava da će zakašnjelo ili nedovoljno djelovanje s ciljem postizanja nulte neto stope emisija stakleničkih plinova najkasnije do 2050. rezultirati ekološki, ekonomski i socijalno neopravdanim troškovima i ugroziti buduću konkurentnost industrijskog sektora Europe;
  7. nadalje smatra da EU treba stvoriti jake lance vrijednosti za inovativne niskougljične proizvode i tehnologije;

Doprinosi iz drugih sektora

  1. naglašava da se strategijom potvrđuje da su emisije stakleničkih plinova u prijevoznom sektoru i dalje u porastu te da trenutačne politike neće biti dovoljne za dekarbonizaciju tog sektora do 2050.; naglašava važnost jamčenja promjene sa zračnog na željeznički prijevoz te prema javnom prijevozu i zajedničkoj mobilnosti; napominje da cestovni promet pridonosi otprilike jednoj petini ukupnih emisija ugljikova dioksida u EU-u; stoga poziva države članice i Komisiju da poduzmu odlučne korake kako bi potrošačima u svim državama članicama omogućile dostupnost vozila s nultom i niskom stopom emisija, uz istodobno izbjegavanje povećane uporabe starih vozila s visokom razinom onečišćenja u državama članicama s niskim dohotkom; dodatno naglašava ulogu pametnih tehnologija, kao što su infrastrukture za pametno punjenje, kako bi se uspostavile sinergije između elektrifikacije prijevoza i razvoja obnovljivih izvora energije;
  2. naglašava da za postizanje klimatske neutralnosti gospodarstva EU-a kao cjeline svi sektori trebaju pridonijeti, uključujući međunarodni zrakoplovni i pomorski promet; napominje da analiza Komisije pokazuje da trenutačnim ciljevima i mjerama koje predviđaju IMO i ICAO, čak i ako se provode u cijelosti, nedostaju potrebna smanjenja emisija te da su potrebne značajne dodatne mjere usklađene s ciljem u cijelom gospodarstvu koji se odnosi na nultu neto stopu emisija; naglašava potrebu za ulaganjem u tehnologije i goriva s nultom i niskom stopom ugljika u tim sektorima; poziva Komisiju da u tim sektorima provede načelo da je onečišćivač onaj koji plaća, osobito u pogledu oporezivanja kerozina i cijena zrakoplovnih karata; podsjeća na to da se predviđa da će emisije stakleničkih plinova iz međunarodnog pomorskog prometa porasti za 250 % do 2050.; pozdravlja činjenicu da je sektor međunarodnog pomorskog prometa sam sebi postavio cilj postizanja potpunog smanjenja emisija stakleničkih plinova; sa zabrinutošću napominje nedostatak napretka u pogledu pretvorbe ovog cilja u kratkoročne i srednjoročne mjere i druge konkretne korake;
  3. napominje da otprilike 60 % trenutačnih emisija metana u svijetu dolazi iz izvora kao što su poljoprivreda, odlagališta otpada i otpadne vode te proizvodnje i prijevoza fosilnih goriva cjevovodom; podsjeća na to da je metan snažan staklenički plin s potencijalom zagrijavanja u razdoblju od 100 godina koji je 28 puta veći od CO2[5] te da smanjenje emisija metana može imati važnu ulogu u smanjenju koncentracija prizemnog ozona i njihova negativnog učinka na kvalitetu zraka i zdravlje ljudi; pozdravlja namjeru Komisije da smanji emisije metana u predmetnim sektorima, što bi moglo dovesti do dodatnih smanjenja koncentracija ozona u EU-u, te da promiče smanjenja emisija metana na međunarodnoj razini;
  4. ponavlja svoj poziv Komisiji da što prije istraži moguće politike za hitro suočavanje s emisijama metana kao dio strateškog plana Unije za metan te da u tom pogledu iznese zakonodavne prijedloge Europskom parlamentu i Vijeću; ističe da će poljoprivreda postati jedan od najvažnijih preostalih izvora emisija stakleničkih plinova u EU-u 2050., osobito zbog emisija metana i dušikova oksida; ističe potencijal poljoprivrednog sektora u borbi protiv izazova klimatskih promjena, na primjer ekološkim i tehnološkim inovacijama, kao i hvatanjem ugljika u tlu;
  5. poziva na uspostavu zajedničke poljoprivredne politike koja pridonosi smanjenju emisija stakleničkih plinova u skladu s prijelazom na klimatski neutralno gospodarstvo; poziva Komisiju da zajamči usklađenost poljoprivredne politike, osobito fondova EU-a i nacionalnih fondova, s ciljevima Pariškog sporazuma;
  6. smatra da se dugoročnom strategijom ne obraća dovoljno pozornosti na primarne sektore proizvodnje u gospodarstvu te da se šumarstvo i poljoprivredni sektor, kao i povezane zajednice, suočavaju s nerazmjerno visokim rizikom od štetnih posljedica klimatskih promjena; predlaže da se u strategiji navedu jasne smjernice o mjerama koje ti sektori trebaju poduzeti kako bi povećali svoju otpornost, poboljšali sprečavanje rizika i održali ekosustave i njihove usluge, o čemu ovisi gospodarstvo;
  7. ističe važnost pojednostavljivanja poljoprivrednih modela kojima se podupiru poljoprivredni sustavi otporni na ekstremne vremenske uvjete i najezde nametnika, uz poboljšanje sekvestracije ugljika u tlu, očuvanja vode i agrobiološke raznolikosti;
  8. naglašava da u tlu ima više fiksiranog ugljika globalno nego u biosferi i atmosferi zajedno; stoga naglašava važnost zaustavljanja narušavanja tla u EU-u te jamčenja zajedničkih mjera EU-a za očuvanje i poboljšanje kvalitete tla i njegove sposobnosti skladištenja ugljika;
  9. žali zbog toga što u strategiji Komisije nije prihvaćena mogućnost jačanja djelovanja EU-a u pogledu fluoriranih stakleničkih plinova; ističe da su sprečavanje nezakonite trgovine fluorougljikovodika uvođenjem sustava licenciranja fluorougljikovodika, zabrana uporabe fluorougljikovodika u sektorima koji ga više ne trebaju, dodjela kvota za fluorougljikovodik s pomoću sustava nadmetanja i potpuna provedba Uredbe o fluoriranim stakleničkim plinovima zabranom svih nepotrebnih uporaba sumporova heksafluorida (SF6), jasne mogućnosti za doprinos tome da EU ostvari ciljeve Pariškog sporazuma;
  10. ističe potrebu da se klimatske ambicije uključe u sve politike EU-a, uključujući trgovinsku politiku; potiče Komisiju da zajamči da su svi trgovinski sporazumi koje je sklopio EU u cijelosti usklađeni s Pariškim sporazumom jer bi to povećalo globalno djelovanje u pogledu klimatskih promjena, ali i zajamčilo jednake uvjete za predmetne sektore;

Maksimalno iskorištavanje klimatskog potencijala šuma u kontekstu održivog biogospodarstva

  1. podržava aktivno i održivo upravljanje šumama na nacionalnoj razini te konkretne mjere podrške učinkovitom i održivom biogospodarstvu EU-a s obzirom na veliki potencijal šuma u jačanju europskih napora u području klime (zbog sekvestracije, skladištenja i zamjene ugljika) i postizanju ciljane nulte stope emisija najkasnije do 2050.; shvaćajući potrebu da se prilagodi klimatskim promjenama i da se zaustavi gubitak biološke raznolikosti i srozavanja usluga ekosustava u EU-u do 2020.; te razviju politike temeljene na dokazima, kojima se pridonosi provedbi i financiranju mjera za očuvanje bioraznolikosti EU-a;
  2. naglašava potrebu da održivo upravljanje šumama postane komercijalno konkurentnije te da se podupru praktične mjere sa znatnim učincima skladištenja i sekvestracije, kao što je uporaba drva kao građevinskog materijala u gradovima i ruralnim područjima, zamjene fosilnih goriva i alata za bolje očuvanje vode;
  3. uviđa pozitivan, no u konačnici ograničen potencijal za pošumljavanje u Europi; stoga smatra da uz inicijative za pošumljavanje moraju postojati i inicijative i poticaji kojima će se poboljšati potencijal sekvestracije uz osiguravanje i poboljšanje zdravlja postojećih šumskih površina kako bi se ostvarile prednosti za klimu, održivo biogospodarstvo i za biološku raznolikost; stoga podupire pošumljavanje napuštenog i marginalno produktivnog poljoprivrednog zemljišta, agrošumarstvo i smanjenje prenamjene šumskih područja za drugačije uporabe zemljišta;
  4. ističe da mjere i politike EU-a utječu i na prirodne ponore, zemljišta i šume izvan Europe te da bi se strategijom EU-a za postizanje nulte neto stope emisija trebali spriječiti štetni klimatski učinci mjera EU-a u trećim zemljama; u tom pogledu poziva Komisiju i države članice da se zalažu za donošenje čvrstih međunarodnih pravila u okviru Pravilnika iz Pariza, posebice u vezi s člankom 6. Pariškog sporazuma kako bi se spriječile rupe u računovodstvu ili dvostruko obračunavanje mjera pošumljavanja kojima bi se mogli ublažiti globalni napori u pogledu klime;
  5. potiče jačanje zaštite i obnove močvarnih područja kao prirodnih uklanjanja ugljika;
  6. naglašava ulogu dugotrajnih drvnih proizvoda i njihovu ulogu u sektoru LULUCF-a do 2030.; ističe da bi se u budućem okviru trebao razmotriti i njihov doprinos iz kategorija poljoprivrednog zemljišta, a ne samo iz kategorija šumskog i pošumljenog zemljišta kojim se upravlja;

 

Istraživanje i inovacije

  1. ističe da je nužno izraditi dosljedan europski strateški plan za istraživanje i inovacije koji je usmjeren na to kako uspostaviti gospodarstvo s nultom netom stopom emisijom stakleničkih plinova i da su programi istraživanja i inovacija na razini Unije i nacionalnoj razini ključni za pružanje potpore Europskoj uniji u njezinoj ulozi predvodnika u borbi protiv klimatskih promjena;

 

  1. smatra da bi uvažavanje klimatskih pitanja trebalo na odgovarajući način integrirati u pripremu i provedbu programa istraživanja i inovacija;

 

 

  1. smatra da će u sljedeća dva desetljeća trebati uložiti znatne napore u istraživanje i inovacije kako bi rješenja s niskim i nultim emisijama postala dostupna svima te društveno i gospodarski održiva te kako bi se pronašla nova rješenja za postizanje gospodarstva s nultom neto stopom emisija stakleničkih plinova;

 

  1. ističe stajalište EP-a o programu Obzor Europa da se najmanje 35 % njegovih rashoda namijeni klimatskim ciljevima, kad je to primjereno te u okviru općeg cilja Unije, odnosno integriranja mjera u području klime;

 

Financiranje

  1. poziva na brzo uvođenje Fonda za inovacije sustava EU-a za trgovanje emisijama (ETS) i objavu prvog poziva na podnošenje prijedloga tijekom 2019. kako bi se potakla ulaganja u nove tehnologije s niskom razinom emisije ugljika u velikom broju sektora, ne samo u proizvodnji električne energije nego i u sustavima centraliziranog grijanja i industrijskim procesima; poziva na potpuno usklađivanje višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje od 2021. do 2027. i njegovih programa s Pariškim sporazumom;
  2. smatra da se trebaju potaknuti znatna privatna ulaganja kako bi Unija postigla nultu neto stopu emisija najkasnije do 2050.; mišljenja je da to zahtijeva dugoročno planiranje, regulatornu stabilnost i predvidljivost za ulagače i da se budućom regulativom EU-a to mora uzeti u obzir; stoga naglašava da provedba Akcijskog plana za održivo financiranje usvojenog u ožujku 2018. mora biti prioritet, uključujući kalibraciju kapitalnih zahtjeva banaka i bonitetni tretman imovine s visokim udjelom ugljika, bonitetna pravila za osiguravajuća društva i ažuriranje dužnosti institucijskih ulagača i upravitelja imovinom;
  3. smatra da bi se višegodišnji financijski okvir za razdoblje od 2021. do 2027. trebao prije donošenja procijeniti u svjetlu cilja za postizanje klimatski neutralnog gospodarstva do 2050. te da bi se trebalo uspostaviti standardno ispitivanje rashoda otpornog na klimatske promjene u sklopu proračuna EU-a;
  4. žali zbog činjenice da se subvencije za fosilna goriva i dalje povećavaju i iznose otprilike 55 milijardi EUR godišnje; poziva EU i države članice[6] da hitno ukinu sve europske i nacionalne subvencije za fosilna goriva;
  5. naglašava važnost stvaranja pravednog fonda za tranziciju, osobito za regije na koje najviše utječe dekarbonizacija, među ostalim u rudarskim regijama, u kombinaciji s općenitim razmatranjem društvenih učinaka u sklopu postojećeg financiranja povezanog s klimom; u tom pogledu ističe potrebu za dugoročnom strategijom koja bi bila općeprihvaćena u javnosti zbog preobrazbe koja je potrebna u nekim sektorima;

Uloga potrošača i kružnog gospodarstva

  1. ističe veliku važnost promjene ponašanja u postizanju smanjenjâ emisija stakleničkih plinova, uključujući u cijelom prehrambenom sustavu te u prijevoznom sektoru, a posebno zrakoplovnom sektoru; poziva Komisiju da što prije istraži moguće politike za poticanje promjene ponašanja, uključujući poreze za zaštitu okoliša; ističe važnost inicijativa odozdo prema gore, kao što je Sporazum gradonačelnika, u poticanju promjena u ponašanju;
  2. primjećuje da statistički podatci FAO-a upućuju na to da se ukupna potrošnja mesa i životinjskih proizvoda po glavi stanovnika u EU28 smanjila od 1990-ih godina te da bi poticanje tog aktualnog trenda, u kombinaciji s tehničkim mjerama za ublažavanje ponude, moglo u velikoj mjeri smanjiti emisije u poljoprivrednoj proizvodnji;
  3. ističe da je važno da EU ne ostvari samo zamjenu energije, već i zamjenu proizvoda i materijala, to jest, da proizvode i materijale koji se temelje na fosilnom gorivu ili koji tijekom proizvodnje stvaraju velike emisije zamijeni proizvodima koji se temelje na obnovljivim izvorima;
  4. naglašava da je velik dio upotrebe energije, a stoga i emisija stakleničkih plinova, izravno povezan s nabavom, preradom, prijevozom, pretvorbom, upotrebom i odlaganjem resursa; naglašava da su u svakoj fazi lanca upravljanja resursima moguće znatne uštede; stoga ističe da povećanje produktivnosti resursa kroz poboljšanu učinkovitost i smanjivanje otpada od resursa pomoću mjera kao što su ponovna uporaba, recikliranje i ponovna proizvodnja mogu u velikoj mjeri smanjiti potrošnju resursa i emisije stakleničkih plinova, uz istodobno povećavanje konkurentnosti stvaranje poslovnih mogućnosti i radnih mjesta; ističe troškovnu učinkovitost mjera kružnog gospodarstva; naglašava da će poboljšani pristupi na temelju učinkovitosti resursa i kružnog gospodarstva te dizajn proizvoda kružnog gospodarstva pridonijeti prelasku na nove obrasce proizvodnje i potrošnje i smanjenju količine otpada;
  5. naglašava važnost politike proizvoda, kao što su ekološki osviještena javna nabava i ekološki dizajn; naglašava da je Direktiva o ekološkom dizajnu znatno pridonijela klimatskim ciljevima EU-a smanjenjem emisija stakleničkih plinova za 320 milijuna tona ekvivalenata CO2 godišnje te da se procjenjuje da će do 2020. potrošači u EU-u uštedjeti ukupno 112 milijardi EUR ili otprilike 490 EUR godišnje po kućanstvu, kao rezultat Direktive; ističe da je potrebno utvrditi zahtjeve kružnog gospodarstva kao dijela standarda ekološkog dizajna EU-a i proširiti postojeću metodologiju ekološkog dizajna na ostale kategorije proizvoda uz proizvode povezane s energijom;

EU i globalno klimatsko djelovanje

  1. ističe važnost pojačanih inicijativa i stalnog dijaloga na odgovarajućim međunarodnim forumima te učinkovite klimatske diplomacije s ciljem poticanja sličnih političkih odluka kojima se jačaju klimatske ambicije u drugim regijama i trećim zemljama; poziva EU da poveća vlastito financiranje borbe protiv klimatskih promjena i aktivno radi na ohrabrivanju država članica da pruže veću financijsku podršku borbi protiv klimatskih promjena u trećim zemljama (razvojnom pomoći umjesto zajmovima), što bi trebala biti nadopuna razvojnoj pomoći prekomorskim zemljama i ne bi se trebala dvostruko obračunavati kao financijska pomoć za razvoj i za zaštitu klime;
  2. izražava žaljenje što ostala velika gospodarstva još ne rade na strategijama do 2050.; stoga poziva Vijeće i Komisiju da povećaju klimatsku diplomaciju te da poduzmu druge odgovarajuće mjere za poticanje drugih velikih gospodarstava kako bismo mogli zajedno ostvariti dugoročne ciljeve Pariškog sporazuma;
  3. naglašava važnost jake klimatske i energetske diplomacije EU-a i vodstva u jačanju globalnog i multilateralnog partnerstva i ambicije u borbi protiv klimatskih promjena i za održivi razvoj; poziva Komisiju i države članice da zagovaraju zajedničke okvire i djelovanje u formatima UN-a;
  4. ističe da je UN-ov sastanak na vrhu o klimi u rujnu 2019. trenutak da vođe najave povećanu ambiciju u pogledu nacionalno utvrđenih doprinosa; smatra da bi EU trebao unaprijed zauzeti stajalište o ažuriranju svojeg nacionalno utvrđenog doprinosa kako bi na sastanak na vrhu došao dobro pripremljen, uz blisku suradnju s međunarodnom koalicijom stranaka u potpori većim klimatskim ambicijama;

79. ističe koristi od jačanja interoperabilnosti instrumenata politika EU-a i istovrijednih instrumenata trećih zemalja, osobito mehanizama utvrđivanja cijena ugljika; poziva Komisiju da nastavi i pojača suradnju i potporu razvoju mehanizama utvrđivanja cijena ugljika izvan Europe kako bi se ostvarilo znatnije smanjenje emisija i ujednačeniji tržišni uvjeti na globalnoj razini; naglašava važnost uspostave zaštitnih mjera za okoliš kojima će se zajamčiti stvarno i dodatno smanjenje emisija stakleničkih plinova i stoga poziva Komisiju da se zalaže za stroga i pouzdana međunarodna pravila u vezi s člankom 6. Pariškog sporazuma kako bi se spriječili nedostatci u računovodstvu ili dvostruko obračunavanje smanjenja emisija;

°

° °

80. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

[1] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0430.

[2] UNEP-ovo „Izvješće o odstupanju u vrijednostima emisija za 2018.”, str. 10.

[3] http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2015/563472/IPOL_STU(2015)563472_EN.pdf

[4] https://ec.europa.eu/energy/en/topics/energy-efficiency/buildings

[5] Van Dingenen, R., Crippa, M., Maenhout, G., Guizzardi, D., Dentener, F., Global trends of methane emissions and their impacts on ozone concentrations (Globalni trendovi u pogledu emisija metana i njihovi učinci na koncentracije ozona), EUR 29394 EN, Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg, 2018., ISBN 978-92-79-96550-0, doi:10.2760/820175, JRC113210

[6] Cijene i troškovi energije u Europi, COM(2019)1 final, stranice 10. – 11.

Posljednje ažuriranje: 14. ožujka 2019.Pravna napomena