Postupak : 2019/2819(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B9-0097/2019

Podneseni tekstovi :

B9-0097/2019

Rasprave :

PV 18/09/2019 - 17
CRE 18/09/2019 - 17

Glasovanja :

PV 19/09/2019 - 7.5
CRE 19/09/2019 - 7.5
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P9_TA(2019)0021

<Date>{17/09/2019}17.9.2019</Date>
<NoDocSe>B9-0097/2019</NoDocSe>
PDF 148kWORD 52k

<TitreType>PRIJEDLOG REZOLUCIJE</TitreType>

<TitreSuite>podnesen nakon izjava Vijeća i Komisije</TitreSuite>

<TitreRecueil>u skladu s člankom 132. stavkom 2. Poslovnika</TitreRecueil>


<Titre>o 80. obljetnici početka Drugog svjetskog rata i važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe</Titre>

<DocRef>(2019/2819(RSP))</DocRef>


<RepeatBlock-By><Depute>Michael Gahler, Andrius Kubilius, Rasa Juknevičienė, Željana Zovko, David McAllister, Antonio Tajani, Sandra Kalniete, Traian Băsescu, Radosław Sikorski, Andrzej Halicki, Andrey Kovatchev, Ewa Kopacz, Kinga Gál, Vangelis Meimarakis, Lukas Mandl, György Hölvényi, Alexander Alexandrov Yordanov, Andrea Bocskor, Inese Vaidere, Elżbieta Katarzyna Łukacijewska, Vladimír Bilčík, Ivan Štefanec</Depute>

<Commission>{PPE}u ime Kluba zastupnika PPE-a</Commission>

</RepeatBlock-By>

Također vKEYi zajednički prijedlog rezolucije RC-B9-0097/2019

B9-0097/2019

Rezolucija Europskog parlamenta o 80. obljetnici početka Drugog svjetskog rata i važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe

(2019/2819(RSP))

Europski parlament,

 uzimajući u obzir univerzalna načela ljudskih prava i temeljna načela Europe unije kao zajednice utemeljene na zajedničkim vrijednostima,

 uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima koju je donijela Opća skupština Ujedinjenih naroda 10. prosinca 1948.,

 uzimajući u obzir Rezoluciju od 12. svibnja 2005. o 60. obljetnici kraja Drugog svjetskog rata u Europi na dan 8. svibnja 1945.[1],

 uzimajući u obzir Rezoluciju 1481 o potrebi međunarodne osude zločina komunističkih totalitarističkih režima koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 26. siječnja 2006.,

 uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2008/913/PUP od 28. studenoga 2008. o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kazneno-pravnim sredstvima[2],

 uzimajući u obzir Prašku deklaraciju o savjesti Europe i komunizmu, usvojenu 3. lipnja 2008.,

 uzimajući u obzir svoju Deklaraciju od 23. rujna 2008. o proglašenju 23. kolovoza Europskim danom sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma[3],

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. travnja 2009. o europskoj savjesti i totalitarizmu[4],

 uzimajući u obzir izvješće Komisije od 22. prosinca 2010. o sjećanju na zločine totalitarnih režima u Europi (COM(2010)0783),

 uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 9. i 10. lipnja 2011. o sjećanju na zločine totalitarnih režima u Europi,

 uzimajući u obzir Varšavsku deklaraciju od 23. kolovoza 2011. povodom Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima,

 uzimajući u obzir Zajedničku izjavu predstavnika vlada osam država članica EU-a od 23. kolovoza 2018. kojom se odaje počast žrtvama komunizma,

 uzimajući u obzir rezolucije i izjave o zločinima komunističkih režima koje je usvojio niz nacionalnih parlamenata,

 uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,

A. budući da se ove godine, 2019., obilježava 80. godišnjica početka Drugog svjetskog rata, koji je uzrokovao ljudsku patnju neviđenih razmjera i doveo do okupacije zemalja u Europi koja je potrajala desetljećima;

B. budući da su prije 80 godina, 23. kolovoza 1939., komunistički Sovjetski Savez i nacistička Njemačka potpisali Sporazum o nenapadanju, poznat kao Pakt Molotov-Ribbentrop, i njegove tajne protokole, u kojima su podijelili Europu i teritorije neovisnih država u sfere interesa između ta dva totalitarna režima i time utrli put za izbijanje Drugog svjetskog rata;

C. budući da je izravna posljedica Pakta Molotov-Ribbentrop, kojem je uslijedio nacističko-sovjetski Sporazum o prijateljstvu i demarkaciji od 28. rujna 1939. bila invazija na Poljsku Republiku, koju je izvršio prvo Hitler, a dva tjedna poslije i Staljin, što je rezultiralo presudnim gubitkom poljske neovisnosti i nezapamćenom tragedijom poljskog naroda; budući da je usto komunistički Sovjetski Savez 30. studenoga 1939. započeo agresiju na Finsku, a u lipnju 1940. okupirao i pripojio dio Rumunjske (područja koja nisu nikad vraćena) te silom pripojio nezavisne republike Litvu, Latviju i Estoniju;

D. budući da je komunistički Sovjetski Savez u svojstvu saveznika i partnera nacističke Njemačke politički i ekonomski doprinio Hitlerovu osvajanju zapadne Europe na način da je Njemačkoj tijekom prvih 22 mjeseci rata pružao sigurno zaleđe, raznovrsni strateški materijal, uključujući naftu i žitarice, te političku potporu, na primjer, naređivanjem francuskim komunistima da se ne protive nacističkoj invaziji;

E. budući da je strateški cilj čelnika Kremlja bio potaknuti globalnu komunističku revoluciju pokretanjem rata između nacističke Njemačke i zapadnih saveznika kako bi se te strane međusobno oslabile dok ne postanu zrele za sovjetizaciju, što je plan koji je 19. kolovoza 1939. predstavljen Politbirou na Staljinovoj tajnoj adresi;

F. budući da su nakon poraza nacističkog režima i završetka Drugog svjetskog rata neke europske zemlje uživale poslijeratnu obnovu i pomirenje, dok su druge i dalje pod polustoljetnom sovjetskom okupacijom i komunističkim diktaturama bile zakinute za slobodu, suverenitet, dostojanstvo, ljudska prava i društveno-gospodarski razvoj;

G. budući da su se u Nürnberškom procesu vodila suđenja i izrekle kazne za zločine nacističkog režima; budući da i dalje postoji hitna potreba za potpunom svijesti o zločinima koje su počinile staljinističke i komunističke diktature te njihovom moralnom i pravnom prosudbom;

H. budući da je u nekim državama članicama EU-a komunistički režim zakonom proglašen „kriminalnim režimom”, a komunistička partija „zločinačkom organizacijom”;

I. budući da se procesom proširenja EU-a 2004., koji je obuhvatio neke europske zemlje koje su pretrpjele sovjetsku okupaciju i komunističku diktaturu, obilježio povratak tih zemalja u europsku obitelj, kojoj i pripadaju;

J. budući da su sjećanje na žrtve totalitarnih režima te priznanje i svijest o zajedničkom europskom nasljeđu zločina koje su počinile komunističke, nacističke i druge diktature od ključne važnosti za jedinstvo Europe i njezinog naroda te za izgradnju otpornosti EU-a na današnje vanjske prijetnje;

K. budući da je u svojoj povijesnoj rezoluciji o stanju u Estoniji, Latviji i Litvi, koja je donesena 13. siječnja 1983.[5] kao odgovor na baltički apel 45 državljana tih zemalja, Europski parlament osudio činjenicu da se i do tog dana nastavila okupacija tih ranije neovisnih i neutralnih država koju je 1940. nakon sklapanja Pakta Molotov-Ribbentrop proveo Sovjetski Savez;

L. budući da je prije 30 godina, 23. kolovoza 1989., na 50. godišnjicu Pakta Molotov-Ribbentrop i u znak sjećanja na žrtve totalitarnih režima organiziran „Baltički put”, dotad nezabilježena demonstracija dva milijuna Litavaca, Latvijaca i Estonaca koji su se uhvatili za ruke i oblikovali ljudski lanac koji se protezao preko tri države, od Vilniusa do Rige, pa sve do Tallinna;

1. naglašava da je Drugi svjetski rat, najrazorniji rat u povijesti Europe, započeo kao neposredna posljedica zloglasnog nacističkog-sovjetskog Sporazuma o nenapadanju od 23. kolovoza 1939., poznatog i kao Pakt Molotov-Ribbentrop, i njegovih tajnih protokola, u kojima su ta dva totalitarna režima sa zajedničkim ciljem osvajanja čitava svijeta podijelila Europu u dvije zone utjecaja;

2. podsjeća da su u 20. stoljeću nacistički i komunistički režimi doveli do masovnih ubojstava, genocida, deportacija i gubitka života u dotad nezapamćenim razmjerima u povijesti čovječanstva; podsjeća na stravični zločin holokausta koji je počinio nacistički režim;

3. izražava duboko poštovanje za svaku žrtvu tih totalitarnih režima i poziva sve europske institucije i aktere da učine sve što je u njihovoj moći kako bi se zajamčilo sjećanje i kažnjavanje stravičnih totalitarnih zločina protiv čovječnosti i sustavnih teških kršenja ljudskih prava te kako bi se zajamčilo da se takvi zločini nikada ne ponove;

4. najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili totalitarni i komunistički režimi;

5. poziva sve države članice EU-a da rasuđivanju zločina i djela agresije totalitarnih komunističkih režima i nacističkog režima pristupe jasno i principijelno;

6. izražava zabrinutost zbog porasta krajnje desnice i krajnje ljevice u državama članicama;

7. poziva sve države članice da obilježe 23. kolovoza kao Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima i na razini EU-a i na državnoj razini te da razviju svijest među mlađim generacijama, tako što će osigurati da se povijest i analiza posljedica totalitarnih režima uvrste u kurikulume i udžbenike svih europskih škola;

8. poziva Komisiju da pruži učinkovitu potporu projektima kojima se promiču povijesno pamćenje i sjećanje u državama članicama te za aktivnosti Platforme europskog sjećanja i savjesti te da dodijeli odgovarajuća financijska sredstva u okviru programa Europa za građane kako bi se podržalo odavanje počasti žrtvama totalitarizma i sjećanje na njih;

9. ističe da se u svjetlu pristupanja EU-u i NATO-u zemlje istočne i središnje Europe ne samo vraćaju u europsku obitelj slobodnih demokratskih zemalja, već da su ostvarile nezabilježen uspjeh pri korištenju pomoći EU-a u provedbi reformi i poticanju socioekonomskog razvoja; naglašava, međutim, da europski projekt mira i integracije nije gotov sve dok sve europske zemlje koje odaberu provedbu europskih reformi, kao što su Ukrajina, Moldova i Gruzija, ne postanu punopravne članice EU-a;

10. smatra da će uspjeh Ukrajine, Gruzije i Moldove, koji se može osigurati samo procesom integracije u EU, biti najmoćniji instrument, u svojstvu presedana, za poticanje pozitivne preobrazbe u Rusiji kako bi Rusija mogla napokon prevladati tragične posljedice Pakta Molotov-Ribbentrop;

11. tvrdi da je Rusija i dalje najveća žrtva komunističkog totalitarizma i da će njezin razvoj u demokratsku državu biti otežan sve dok vlada, politička elita i politička propaganda nastave opravdavati komunističke zločine i veličati sovjetski totalitarni režim; stoga poziva sve dijelove ruskog društva da se suoče sa svojom tragičnom prošlošću;

12. duboko je zabrinut zbog nastojanja današnjeg vodstva Rusije da iskrivi povijesne činjenice i da umanji zločine koje je počinio sovjetski totalitarni režim; gleda na te pokušaje kao opasne komponente informacijskog rata koji se vodi protiv demokratske Europe i kojim se nastoji podijeliti naš kontinent; stoga poziva Komisiju da odlučno suzbija te napore;

13. skreće pozornost na kontinuirano korištenje simbola komunističkog totalitarnog režima u javnim prostorima i u komercijalne svrhe, podsjećajući na to da je nekoliko europskih zemalja zabranilo upotrebu nacističkih i komunističkih simbola;

14. napominje da su u javnim prostorima nekih država članica (parkovi, trgovi, ulice itd.) i dalje prisutni spomenici koji slave sovjetsku vojsku, koja je okupirala te iste zemlje, čime se stvara tlo za iskrivljavanje istine o posljedicama Drugog svjetskog rata i za širenje totalitarnog političkog sustava;

15. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

[1] SL C 92 E, 20.4.2006., str. 392.

[2] SL L 328, 6.12.2008., str. 55.

[3] SL C 8 E, 14.1.2010., str. 57.

[4] SL C 137 E, 27.5.2010., str. 25.

[5] SL C 42, 14.2.1983., str. 77.

Posljednje ažuriranje: 18. rujna 2019.Pravna napomena