Postupak : 2019/2886(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B9-0123/2019

Podneseni tekstovi :

B9-0123/2019

Rasprave :

PV 23/10/2019 - 7
CRE 23/10/2019 - 7

Glasovanja :

PV 24/10/2019 - 8.8
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P9_TA(2019)0049

<Date>{21/10/2019}21.10.2019</Date>
<NoDocSe>B9-0123/2019</NoDocSe>
PDF 159kWORD 50k

<TitreType>PRIJEDLOG REZOLUCIJE</TitreType>

<TitreSuite>podnesen nakon izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku</TitreSuite>

<TitreRecueil>u skladu s člankom 132. stavkom 2. Poslovnika</TitreRecueil>


<Titre>o turskoj vojnoj operaciji na sjeveroistoku Sirije i njezinim posljedicama</Titre>

<DocRef>(2019/2886(RSP))</DocRef>


<RepeatBlock-By><Depute>Tineke Strik, Petra De Sutter, Katrin Langensiepen, Margrete Auken, Hannah Neumann, Markéta Gregorová, Gina Dowding, Alice Kuhnke, Bronis Ropė, Jutta Paulus, Mounir Satouri, Heidi Hautala, Michael Bloss, Anna Cavazzini, Caroline Roose, Ernest Urtasun, Salima Yenbou, Sergey Lagodinsky, Karima Delli, Viola Von Cramon-Taubadel, Damien Carême, Gwendoline Delbos-Corfield, François Alfonsi, Saskia Bricmont, Ciarán Cuffe, Yannick Jadot, Catherine Rowett, David Cormand</Depute>

<Commission>{Verts/ALE}u ime Kluba zastupnika Verts/ALE-a</Commission>

<Depute>Fabio Massimo Castaldo</Depute>

</RepeatBlock-By>

Također vKEYi zajednički prijedlog rezolucije RC-B9-0123/2019

B9-0123/2019

Rezolucija Europskog parlamenta o turskoj vojnoj operaciji na sjeveroistoku Sirije i njezinim posljedicama

(2019/2886(RSP))

Europski parlament,

  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Siriji, osobito onu od 15. ožujka 2018.[1],

 uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Siriji, uključujući one od 14. listopada 2019. o sjeveroistoku Sirije,

 uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, a posebno izjavu od 9. listopada 2019. o najnovijim događajima na sjeveroistoku Sirije,

 uzimajući u obzir izjave glasnogovornika visoke povjerenice UN-a za ljudska prava o Siriji od 11. i 15. listopada 2019.,

 uzimajući u obzir Ženevsku konvenciju iz 1949. i njezine dodatne protokole,

 uzimajući u obzir Priopćenje iz Ženeve od 30. lipnja 2012.,

 uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o Siriji, uključujući Rezoluciju br. 2254 od 18. prosinca 2015.,

 uzimajući u obzir izvješća Neovisne međunarodne istražne komisije o Sirijskoj Arapskoj Republici, koju je osnovalo Vijeće UN-a za ljudska prava (UNHRC), i rezolucije UNHRC-a o Siriji,

 uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a 71/248 od 21. prosinca 2016. o uspostavi međunarodnog, nepristranog i neovisnog mehanizma za pomoć u istrazi i kaznenom progonu osoba odgovornih za najteže zločine prema međunarodnom pravu počinjene u Sirijskoj Arapskoj Republici od ožujka 2011.,

 uzimajući u obzir Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda,

 uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,

A. budući da je dugotrajni sukob u Siriji jedna od najgorih humanitarnih kriza u novijoj povijesti te da i dalje ima katastrofalne posljedice za sirijsko stanovništvo; budući da taj sukob, koji podupiru i produbljuju vanjski akteri, sve više destabilizira širu regiju i druga područja;

B. budući da je predsjednik SAD-a Trump 6. listopada 2019. obavijestio turskog predsjednika Erdogana da se neće protiviti najavljenim Erdoganovim planovima za vojnu ofenzivu u područjima koja su pod nadzorom kurdskih Sirijskih demokratskih snaga na sjeveroistoku Sirije; budući da je odluka SAD-a da povuče svoje postrojbe stacionirane u tom području najavljena nedugo nakon toga; budući da je 9. listopada 2019. Turska započela vojnu operaciju uz potporu sirijskih arapskih paravojnih skupina; budući da turske vlasti uporno s nelagodom gledaju na sve zahtjeve kurdskoga naroda za samoodređenje i unutar i izvan turskih granica; budući da se takav stav prenosi u stalno onemogućivanje prava slobode izražavanja i političkog sudjelovanja na jugoistoku Turske te da se naširoko iznose optužbe za terorizam bez uvjerljivih dokaza; budući da su Sirijske demokratske snage imale ključnu ulogu u borbi protiv Daiša/ISIS-a i da i dalje imaju važnu ulogu u jamčenju sigurnosti u tom području;

C. budući da su od početka turske invazije ubijeni deseci civila, većinom Kurdi, te da je više od 300 000 osoba moralo napustiti svoje domove; budući da je od početka vojne operacije 70 000 djece raseljeno, a najmanje je četvero djece ubijeno i devetero ranjeno na sjeveroistoku Sirije, dok je prema navodima UNICEF-a sedmero djece navodno ubijeno u Turskoj; budući da bi zbog napada 170 000 djece moglo trebati humanitarnu pomoć;

D. budući da je turski predsjednik najavio plan za stvaranje „tampon-zone” na sjeveru Sirije te naveo da namjerava deportirati do 3 milijuna sirijskih izbjeglica koji trenutačno žive u Turskoj u tu tampon-zonu, što bi bilo prisilno vraćanje s obzirom na nestabilno i opasno stanje na sjeveroistoku Sirije; budući da je prisilno raseljavanje stanovništva povreda međunarodnog humanitarnog prava i zločin protiv čovječnosti; budući da bi cilj prisilnog preseljenja izbjeglica u tampon-zonu ujedno bila i izmjena demografske strukture sjeveroistočne Sirije;

E. budući da su snage koje predvode Kurdi u Siriji postigle dogovor s režimom Bašara al Asada kako bi se obranile od turske vojne intervencije; budući da su pojedinosti sporazuma i dalje nepoznate; budući da prisutnost al Asadovih snaga u sjevernoj Siriji povećava rizik od daljnje eskalacije sukoba u regiji i vojnog sukoba;

F. budući da su SAD i Turska 17. listopada 2019. navodno postigli dogovor o petodnevnom prekidu vatre tijekom kojeg se očekuje povlačenje kurdskih snaga iz tog područja; budući da je stanje provedbe prekida vatre i dalje nejasno; budući da je sastanak predsjednika Erdogana i predsjednika Putina predviđen za 22. listopada;

G. budući da su od početka vojne intervencije turske vlasti počele primjenjivati oštre mjere iz drakonskih turskih antiterorističkih zakona na sve koji kritiziraju vojne operacije; budući da su turske vlasti povele istrage nad više od 500 računa na društvenim medijima optuživši ih za širenje „terorističke propagande”; budući da je prema riječima turskog ministra unutarnjih poslova 121 osoba već pritvorena zbog objava na društvenim medijima koje dovode u pitanje tu operaciju; budući da je od početka operacije uhićeno više od 150 članova Narodne demokratske stranke (HDP);

H. budući da prema UN-u postoje vjerodostojna izvješća o izvansudskim pogubljenjima, uključujući pogubljenje kurdske političarke Hevrin Khalaf, koja provodi proturska naoružana skupina Ahrar al-Sharqiya; budući da su izvansudska pogubljenja teško kršenje međunarodnog humanitarnog prava i mogu se shvatiti kao ratni zločin za koji se i Turska može smatrati odgovornom;

I. budući da su turske snage i pridružene oružane skupine, prema navodima, izvršile napade na zdravstvene objekte i civilnu infrastrukturu, uključujući električne vodove i vodoopskrbu; budući da su kurdske vlasti u pokrajinama al Hasaka i ar Raka morale premjestiti bolničku opremu koja je prestala djelovati zbog pojačanog bombardiranja koje je u tijeku;

J. budući da se prema navodima Sirijskih demokratskih snaga 10 000 boraca Daiša/ISIS-a trenutačno nalazi u pritvoru u logorima pod kurdskom kontrolom na sjeveroistoku Sirije; budući da je prema podacima UNHRC-a u srpnju 2019. u trima logorima na sjeveroistoku Sirije bilo pritvoreno 12 300 stranih državljana povezanih s Daišem/ISIS-om, uključujući više od 8000 djece više od 40 nacionalnosti; budući da zbog trenutačnog sigurnosnog stanja postoji rizik od ponovnog pojavljivanja Daiša/ISIS-a u toj regiji; budući da je velika većina među tisućama djece iz EU-a ili trećih zemalja sa stvarnim ili navodnim vezama s Daišem/ISIS-om smještena u trima logorima na sjeveroistoku Sirije, i to u logoru al Hol, logoru al Roj i logoru Ain Issa; budući da su logor Ain Issa zauzele turske snage koje provode invaziju te da je i dalje nejasna sudbina žena i djece koji su bili pritvoreni u tom logoru;

K. budući da je od početka sukoba u Siriji 2011. godine poginulo oko 500 000 ljudi, uglavnom civila; budući da 13,1 milijun ljudi i dalje hitno treba humanitarnu pomoć, uključujući više od 6 milijuna raseljenih osoba te više od 2,9 milijuna osoba u opkoljenim i teško dostupnim područjima, uključujući palestinske izbjeglice; budući da je više od 5 milijuna Sirijaca moralo potražiti utočište u inozemstvu, posebno u susjednom Libanonu, Jordanu i Turskoj;

L. budući da je EU najveći donator humanitarne pomoći u Siriji i u susjednim zemljama, s više od 9 milijardi EUR namijenjenih u tu svrhu od početka krize;

M. budući da je Vijeće 3. travnja 2017. donijelo strategiju EU-a za Siriju, u kojoj se navodi šest ključnih ciljeva: okončanje rata putem stvarne političke tranzicije, promicanje konstruktivne i uključive tranzicije, odgovaranje na humanitarne potrebe najranjivijih Sirijaca, promicanje demokracije, ljudskih prava i slobode govora jačanjem organizacija civilnog društva u Siriji, promicanje odgovornosti za ratne zločine i potpora otpornosti sirijskog stanovništva i društva;

1. oštro osuđuje tursku vojnu ofenzivu na sjeveroistoku Sirije i traži hitan prekid vatre i brzo povlačenje turskih postrojbi;

2. poziva sve sukobljene strane, a posebno Tursku, da se strogo pridržavaju svojih obveza u okviru međunarodnog humanitarnog prava i da zaštite civile, među ostalim i poštujući zabranu izravnih napada na civile i civilne objekte, uključujući škole, te zabranu neselektivnih i nerazmjernih napada; apelira na sve strane da civilima omoguće siguran prolaz i neometan pristup humanitarnoj pomoći; apelira na sve strane da u svakom trenutku štite djecu;

3. odlučno odbacuje planove Turske da uspostavi takozvanu sigurnu zonu duž granice na sjeveroistoku Sirije; naglašava da bi prisilno preseljenje sirijskih izbjeglica ili interno raseljenih osoba u to područje, te svako djelovanje kojem je cilj etničko čišćenje, činilo ozbiljno kršenje članka 3. Europske konvencije o ljudskim pravima, međunarodnog prava o izbjeglicama i humanitarnog prava, što se može smatrati zločinom protiv čovječnosti ili genocidom; podsjeća da vraćanje izbjeglica mora biti siguran, dobrovoljan i dostojanstven čin te da su trenutačne okolnosti takve da kategorički sprečavaju takva kretanja; ustraje u tome da se za takva područja ne pruža pomoć EU-a za stabilizaciju ili razvoj;

4. izražava punu solidarnost s kurdskim narodom i pohvaljuje ključan doprinos Sirijskih demokratskih snaga gušenju pošasti Daiša/ISIS-a; apelira na EU i države članice da iskoriste svoj diplomatski utjecaj kako bi osigurali da se interesi i povijesni zahtjevi za samoodređenje Kurda, kao i ljudska prava osoba koje žive u toj regiji, priznaju i osiguraju u svakom budućem političkom dogovoru o sutrašnjici Sirije; poziva EU da pojača svoju humanitarnu pomoć stanovništvu pogođenom posljednjim vojnim sukobima na sjeveroistoku Sirije;

5. žali zbog ustrajne nemoćnosti EU-a u suočavanju s međunarodnim krizama, pa i onima u njegovu neposrednom susjedstvu, jer ona ima izravne posljedice za unutarnju sigurnost i stabilnost EU-a; očekuje da će novoimenovani potpredsjednik Komisije/Visoki predstavnik iskoristiti priliku koju pruža nepredvidljivo povlačenje SAD-a kako bi iz uloge pasivnog promatrača u sirijskom sukobu prešao u aktivnog diplomatskog dionika koji surađuje sa svim regionalnim i lokalnim akterima; apelira na države članice da se rukovode zajedničkim interesom u traženju vjerodostojnog, koordiniranog i učinkovitog angažmana EU-a; traži da EU započne s nizom mjera posredovanja i dijaloga, posebno kad je riječ o napetostima između zajednica;

6. ističe da je jednostrana turska intervencija teško kršenje međunarodnog prava koje ne smije proći nekažnjeno; u iščekivanju turskih korektivnih mjera traži da se temeljito preispitaju odnosi EU-a i Turske; smatra da se u trenutačnim okolnostima ne mogu poduzimati pripremne radnje ili koraci za modernizaciju carinske unije EU-a i Turske; poziva Komisiju i države članice da istraže mogućnost suspendiranja Sporazuma o carinskoj uniji između EU-a i Turske iz 1995.; također traži da se preispitaju programi europskih financijskih institucija (Europske banke za obnovu i razvoj, Europske investicijske banke) u toj zemlji, te smatra da je potrebno razmisliti o prikladnosti nastavka sudjelovanja Turske u određenim regionalnim organizacijama;

7. traži da EU donese ciljane mjere, uključujući zamrzavanje imovine i zabrane izdavanja viza, protiv turskih dužnosnika odgovornih za vojnu invaziju i kršenje međunarodnih ljudskih prava i humanitarnog prava koje iz toga proizlazi; u tom kontekstu podsjeća na svoje insistiranje da se na razini EU-a brzo donese sustav ciljanih sankcija za kršenje ljudskih prava;

8. pozdravlja deklariranu namjeru nekoliko država članica da prestanu izdavati dozvole za prijenos oružja u Tursku, no apelira na njih da osiguraju da se obustava primjenjuje i na već odobrene prijenose, posebno u Francuskoj, Njemačkoj, Ujedinjenoj Kraljevini i Finskoj; smatra da su zaključci Vijeća od 14. listopada 2019. neadekvatni u odnosu na politiku izvoza oružja iz EU-a u Tursku i traži da EU i države članice odmah usvoje punopravni embargo i obustave sve prijenose oružja, kao i sve vrste sigurnosne i vojne pomoći i usluga Turskoj i drugim stranama u sukobu u Siriji;

9. zgrožen je slabom reakcijom glavnog tajnika NATO-a u pogledu jednostrane intervencije Turske; smatra da bi članice NATO-a trebale zauzeti čvrst stav i razmotriti obustavu glasačkih prava Turske u toj organizaciji;

10. naglašava potrebu da se osigura odgovornost za sva kršenja međunarodnog humanitarnog prava, uključujući posljednje ratne zločine počinjene tijekom turske invazije; apelira na EU i njegove države članice da podupru postupak dokumentiranja tih kršenja i da ustraju u tome da se ona istraže na temeljit i nepristran način te da se njihove počinitelje kazneno goni; poziva članove Vijeća sigurnosti UN-a da dodatno ispitaju to pitanje i razmotre upućivanje te situacije Međunarodnom kaznenom sudu;

11. poziva Tursku da osigura odgovornost za kršenja koja su počinile proturske paravojne skupine; podsjeća turske vlasti da će se one smatrati odgovornima za sva kršenja koja su počinile njihove snage ili proturske paravojne skupine, uključujući ubojstvo Hevrin Khalaf i druga izvansudska pogubljenja;

12. izražava duboku zabrinutost zbog povećanog rizika raspršivanja boraca Daiša/ISIL-a i ponovne pojave džihadističke prijetnje kao posljedice upada Turske; apelira na države članice da repatriraju sve svoje državljane koji se trenutačno nalaze u pritvoru zbog sumnje da su borci Daiša/ISIS-a, i njihove članove obitelji i djecu, te da im pruže potrebnu rehabilitaciju, reintegraciju i, prema potrebi, nastave s kaznenim progonom u skladu s međunarodnim standardima;

13. poziva države članice da se povežu s tijelima zaduženima za te logore i razrade koordinirane politike kako bi aktivno utvrdili identitet djece s podrijetlom EU-a čiji su roditelji borci Daiša/ISIS-a ili drugih navodno terorističkih skupina koje se nalaze na sjeveroistoku Sirije te ih repatriraju s obzirom na nasilje koje je eskaliralo; žali zbog dosadašnjeg izostanka djelovanja država članica EU-a i nepostojanja koordinacije na razini EU-a s tim u vezi; apelira na Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) da nose aktivnu ulogu u tom procesu;

14. apelira na sve uključene aktere da osiguraju da sva djeca imaju pristup humanitarnoj pomoći, uslugama i pomoći u logorima, uključujući logor al Hol; stoga poziva sve strane i sirijsku vladu da humanitarnim akterima pruže izravan pristup logorima kako bi osigurali isporuku osnovnih proizvoda, hrane, čiste vode i lijekova;

15. oštro osuđuje aktualni pritisak turskih vlasti u toj zemlji na sve koji kritiziraju ili dovode u pitanje vojnu operaciju, uključujući uhićenje više od 150 članova Narodne demokratske stranke (HDP) i istrage nad više od 500 računa društvenih medija optuženih za širenje „terorističke propagande”; nadalje osuđuje pritisak na slobodu medija i uznemiravanje kojemu su izloženi novinari koji izvješćuju o vojnoj operaciji; apelira na Tursku da odbaci sve optužbe protiv osoba pritvorenih isključivo zbog ostvarivanja prava na slobodu izražavanja; očekuje od EU-a da prati i javno osudi aktualnu represiju u Turskoj kad je riječ o slobodi izražavanja i kritici vojne operacije;

16. poziva diplomatske inicijative pod vodstvom Rusije da ne narušavaju napore UN-a oko postizanja političkog rješenja; u tom kontekstu potvrđuje kontinuirano prvenstvo ženevskog procesa pod vodstvom UN-a i podupire napore posebnog izaslanika UN-a Geira Pedersena oko osiguranja stvarne političke tranzicije u skladu s rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a; apelira na EU i njegove države članice da se zalažu za snažniju ulogu UN-a u procesu postizanja mira i stabilnosti u Siriji; ponovno ističe važnost sudjelovanja žena u postupku rješavanja sukoba, u skladu s Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a br. 1325; također ustraje u važnosti uključivanja sirijskog civilnog društva te svih etničkih i vjerskih manjina u pregovore o budućnosti i upravljačkoj strukturi Sirije;

17. pozdravlja nedavno osnivanje ustavnog odbora zahvaljujući posredovanju UN-a i drugih aktera; apelira na sve strane da i dalje ozbiljno surađuju na putu prema političkom rješenju sukoba u Siriji; podsjeća da ne može postojati održivo vojno rješenje sukoba te poziva sve uključene strane da se u potpunosti pridržavaju rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a u kojima se traži hitan prekid vatre, kraj svih opsada, potpun i neometan pristup za humanitarnu pomoć u cijeloj zemlji te zaštitu humanitarnih radnika koju će osigurati sve strane;

18. i dalje je uznemiren zbog nestanka braniteljice ljudskih prava i dobitnice Nagrade Saharov Razan Zaitune, koju je navodno otela oružana skupina Džaiš al Islam u prosincu 2013. u Dumi i o kojoj se i dalje ništa ne zna; traži da se osnuje radna skupina EU-a za koordinaciju i jačanje napora kako bi se utvrdilo gdje se nalazi i osiguralo njezino oslobađanje;

19. pozdravlja predanost Unije pružanju humanitarne pomoći zemljama u susjedstvu Sirije, osobito Turskoj, koje i dalje prihvaćaju milijune izbjeglica; ipak, poziva države članice da se još čvršće obvežu u pogledu podjele odgovornosti, kako bi se izbjeglicama koje bježe iz ratnih zona u Siriji omogućilo da na temelju jačanja sustava preseljenja EU-a, provođenja programa humanitarnog prihvata te uvođenja jednostavnijeg postupka spajanja obitelji i fleksibilnijeg viznog režima pronađu zaštitu izvan granica neposrednog susjedstva; ustraje u tome da bi financiranje predviđeno u okviru izjave EU-a i Turske trebalo biti ograničeno na ispunjavanje interesa i potreba izbjeglica;

20. traži da se EU i države članice strogo pridržavaju načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja, da se suzdrže od vraćanja sirijskih izbjeglica u Tursku sve dok im prijeti deportacija na sjeveroistok Sirije i da javno osude aktualno prisilno vraćanje Sirijaca koji se trenutačno nalaze u susjednim zemljama;

21. oštro osuđuje nekažnjavanje počinitelja teških kaznenih djela tijekom sukoba u Siriji, posebno Asadova režima; smatra da stalno dolazi do novih zlodjela jer nitko za njih ne snosi odgovornost, a time se povećava i patnja žrtava; stoga ustraje u tome da je potrebno da se sve počinitelje pozove na odgovornost, pa i primjenom univerzalne jurisdikcije, i da se pruži odšteta žrtvama; nadalje podsjeća države članice na njihovu obvezu prema međunarodnom pravu da osiguraju uhićenje i pritvaranje osoba osumnjičenih za okrutne zločine koje su prisutne na njihovu teritoriju;

22. podsjeća na to da sve mjere poduzete u cilju borbe protiv Daiša i drugih terorističkih skupina koje je takvima obilježilo Vijeće sigurnosti UN-a moraju biti strogo u skladu s međunarodnim pravom; podsjeća države članice i njihove saveznike na potrebu da zajamče transparentnost, odgovornost i potpunu usklađenost s međunarodnim humanitarnim pravom i pravom o ljudskim pravima u okviru svojeg sudjelovanja u naporima međunarodne koalicije te svoje vojne suradnje sa stranama uključenima u sukob;

23. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, posebnom izaslaniku za Siriju UN-a i Arapske lige te svim stranama uključenima u sukob u Siriji.

 

[1] SL C 162, 10.5.2019., str. 119.

Posljednje ažuriranje: 23. listopada 2019.Pravna napomena