Postupak : 2014/2971(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : RC-B8-0295/2014

Podneseni tekstovi :

RC-B8-0295/2014

Rasprave :

PV 27/11/2014 - 7.3
CRE 27/11/2014 - 7.3

Glasovanja :

PV 27/11/2014 - 10.3

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2014)0066

ZAJEDNIČKI PRIJEDLOG REZOLUCIJE
PDF 142kWORD 77k
26.11.2014
PE539.018v01-00}
PE539.020v01-00}
PE539.022v01-00}
PE539.024v01-00}
PE539.026v01-00}
PE539.031v01-00} RC1
 
B8-0295/214}
B8-0297/2014}
B8-0299/2014}
B8-0301/2014}
B8-0303/2014}
B8-0308/2014} RC1

podnesen u skladu s člankom 135. stavkom 5. i člankom 123. stavkom 4. Poslovnika,

koji zamjenjuje prijedloge rezolucija sljedećih klubova:

ECR (B8‑0295/214)

EFDD (B8‑0297/2014)

Verts/ALE (B8‑0299/2014)

S&D (B8‑0301/2014)

ALDE (B8‑0303/2014)

PPE (B8‑0308/2014)


o Iraku: otmica i zlostavljanje žena (2014/2971(RSP))


Cristian Dan Preda, Tunne Kelam, Elmar Brok, Giovanni La Via, Michèle Alliot-Marie, Pavel Svoboda, Philippe Juvin, Jarosław Wałęsa, Mariya Gabriel, David McAllister, Lorenzo Cesa, Franck Proust, Petri Sarvamaa, Andrej Plenković, Bogdan Brunon Wenta, Monica Macovei, Dubravka Šuica, Jaromír Štětina, Eduard Kukan, Jeroen Lenaers, Seán Kelly, Jiří Pospíšil, Csaba Sógor, Gabrielius Landsbergis, Davor Ivo Stier, Marijana Petir, Tomáš Zdechovský, Barbara Matera, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Stanislav Polčák, Lara Comi, Massimiliano Salini, Ivana Maletić u ime Kluba zastupnika PPE-a
Josef Weidenholzer, Victor Boştinaru, Richard Howitt, Elena Valenciano Martínez-Orozco, Ana Gomes, Vilija Blinkevičiūtė, Nicola Caputo, Silvia Costa, Krystyna Łybacka, Goffredo Maria Bettini, Edouard Martin, Demetris Papadakis, Liisa Jaakonsaari, Lidia Joanna Geringer de Oedenberg, Andi Cristea, Miroslav Poche, Miriam Dalli, Pier Antonio Panzeri, Marc Tarabella, Doru-Claudian Frunzulică, Eva Kaili u ime Kluba zastupnika S&D-a
Charles Tannock, Mark Demesmaeker, David Campbell Bannerman, Ruža Tomašić, Jana Žitňanská, Geoffrey Van Orden, Ryszard Czarnecki u ime Kluba zastupnika ECR-a
Gérard Deprez, Marielle de Sarnez, Juan Carlos Girauta Vidal, Fernando Maura Barandiarán, Pavel Telička, Beatriz Becerra Basterrechea, Izaskun Bilbao Barandica, Marietje Schaake, Louis Michel, Petr Ježek, Ivo Vajgl, Johannes Cornelis van Baalen, Dita Charanzová, Jozo Radoš, Javier Nart, Antanas Guoga, Urmas Paet, Ivan Jakovčić u ime Kluba zastupnika ALDE-a
Alyn Smith, Barbara Lochbihler, Michel Reimon, Jean Lambert, Bodil Ceballos, Ernest Urtasun, Jordi Sebastià, Judith Sargentini, Ulrike Lunacek, Heidi Hautala, Reinhard Bütikofer, Davor Škrlec u ime Kluba zastupnika Verts/ALE-a
Fabio Massimo Castaldo, Ignazio Corrao u ime Kluba zastupnika EFDD-a
AMANDMANI

Rezolucija Europskog parlamenta  o Iraku: otmica i zlostavljanje žena (2014/2971(RSP))  

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Iraku,

–   uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove o krizi u vezi s ISIL-om/Da'eschom u Siriji i Iraku od 20. listopada 2014. godine,

–   uzimajući u obzir rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava S-22/1 od 1. rujna 2014. o stanju ljudskih prava u Iraku s obzirom na zlostavljanja koja su počinile takozvana Islamska država Iraka i Levanta i s njom povezane skupine,

–   uzimajući u obzir Izvješće Nezavisne međunarodne istražne komisije UN-a o Sirijskoj Arapskoj Republici od 14. studenog 2014. pod nazivom „Vladavina terora: Život pod ISIL-om u Siriji,

–   uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica s jedne i Republike Iraka s druge strane te svoju rezoluciju od 17. siječnja 2013. o Sporazumu o partnerstvu i suradnji između EU-a i Iraka(1),

–   uzimajući u obzir rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 2106 (2013) od 24. lipnja 2013. o seksualnom nasilju u oružanim sukobima i stanjima nakon sukoba,

–   uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. godine,

–   uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966., čiji je Irak potpisnik,

–   uzimajući u obzir Konvenciju o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW), čiji je Irak potpisnik, i rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 1325 (2000),

–   uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A. budući da je takozvana Islamska država (IS) počinila brojne okrutnosti koje se smatraju zločinima protiv čovječnosti, a obuhvaćaju masovna ubojstva, smaknuća koja su naredili samoimenovani sudovi od strane Islamske države, nametanje radikalnog tumačenja šerijatskog prava, seksualno nasilje nad ženama i djecom, porobljavanje, silovanje, prisilno sklapanje braka, trgovinu ljudima, raseljavanje i otmice, što je dovelo do katastrofalne humanitarne krize i raseljavanja velikog broja ljudi iz područja pod njihovom kontrolom;

B.  budući da su u Mosulu i okolnim područjima, uključujući Sinjar i Tal Afar, na meti Islamske države pripadnici etničkih i vjerskih manjina, a posebno kršćanskih i jesidskih, turkmenskih, šabačkih, jarsanskih, sabejskih i šijitskih zajednica te mnogi Arapi i sunitski muslimani;

C. budući da Human Rights Watch procjenjuje da su pripadnici Islamske države oteli i ubili 3133 jesida, odnosno da ih je toliko nestalo od početka kolovoza otkad traju napadi Islamske države; budući da je na tom popisu 2305 osoba za koje se smatra da su otete, a od njih je 412 djece; budući da IS indoktrinira zarobljenu jesidsku djecu;

D. budući da su istražitelji UN-a u listopadu izjavili da je oko 5000 do 7000 žena zatočeno u improviziranim prihvatnim centrima odakle se odvode te se prodaju u sužanjstvo ili se daju džihadistima kao priležnice; budući da se vjeruje da je samo u gradu Tal Afaru zatočeno oko 3500 žena i djece u pet prihvatnih centara;

E.  budući da su Islamska država i drugi džihadistički ekstremisti u Iraku i Siriji odgovorni za rijeke izbjeglica koje su popunile izbjegličke kampove u Turskoj, Libanonu i Jordanu, u kojima posebno žene i djevojčice žive u teškim humanitarnim uvjetima i vrlo su osjetljive na uznemiravanje, seksualno nasilje, prisilno sklapanje braka i druge vrste zlostavljanja;

F.  budući da je transnacionalni karakter IS-a i s njime povezanih terorističkih skupina globalni problem;

G.  budući da je Agencija UN-a za izbjeglice (UNHCR) duboko zabrinuta zbog toga hoće li međunarodna zajednica moći zadovoljiti hitne potrebe za zimu u Iraku, posebno potrebe nedavno raseljenih osoba;

H. budući da su jedinstvo, suverenitet i teritorijalni integritet Iraka ključni za stabilnost i gospodarski razvoj države i regije;

1.  najoštrije osuđuje sustavna kršenja ljudskih prava, zlostavljanje i kršenje međunarodnog humanitarnog prava, koja proizlaze iz djela koja su počinili IS i s njim povezane terorističke skupine, što se smatra ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti; posebno oštro osuđuje svako nasilje nad osobama na temelju njihove vjerske ili etničke pripadnosti te nasilje nad ženama i djecom;

2.  oštro osuđuje brojne okrutnosti koje je počinio IS na štetu posebice žena, a smatraju se zločinom protiv čovječnosti, poput zlostavljanja, silovanja i drugih oblika seksualnog nasilja, porobljavanja te prisilnog sklapanja braka i preobraćenja; naglašava potrebu da se kazne odgovorni za takva kršenja ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava;

3.  naglašava da bi se djeca bez odgode trebala pridružiti svojim obiteljima, da bi se trebalo stati na kraj prisilnom sklapanju braka te da bi se odmah trebali pustiti svi civili koje drži IS, a posebno žene;

4.  poziva iračku vladu da ratificira Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda (ICC) kako bi mu se omogućilo da sudski progoni ratne zločine i zločine protiv čovječnosti koje je počinio IS;

5.  poziva iračku vladu da promiče i štiti ljudska prava tako što će angažirati sve dijelove iračkog društva u duhu nacionalnog jedinstva i pomirenja te podržavati ljudska prava i međunarodno humanitarno pravo u svojem naporu da se suprotstavi IS-u; nudi svoju podršku kako bi pomogao vladi u izgradnji poštenijeg i uključivog društva, i to društva koje će štititi i promicati prava žena;

6.  pozdravlja napore međunarodne zajednice, a posebno SAD-a, kojima podupiru iračke nacionalne i lokalne vlasti u njihovoj borbi protiv IS-a, zaustavljaju napredovanje IS-a i omogućavaju pristup humanitarnoj pomoći; podržava globalnu koaliciju protiv IS-a i njezine napore da ga suzbije, također i vojnim sredstvima; poziva međunarodnu zajednicu da pruži potrebnu pomoć za spašavanje života ljudi u Iraku tijekom zime, uključujući i jesidske obitelji koje su još uvijek na planini Sinjar i brane svoje hramove od IS-a koji ih želi razoriti;

7.  poziva sve regionalne sudionike da učine sve što je u njihovoj moći kako bi se zaustavila sva djelovanja privatnih i službenih tijela koja riječima i djelima propagiraju i šire ekstremističku islamističku ideologiju; poziva međunarodnu zajednicu, posebno EU, da olakša regionalni dijalog o problemima s kojima je suočen Bliski istok te u njega uključi sve važne strane, posebno Iran i Saudijsku Arabiju;

8.  poziva EU, posebno njegova posebnog izvjestitelja za nasilje nad ženama Rashida Manjooa da učini sve što je u njegovoj moći kako bi se ušlo u trag žrtvama te istražile i utvrdile činjenice i okolnosti zlostavljanja djevojčica i žena od strane IS-a i s njim povezanih terorističkih skupina u Iraku i Siriji s ciljem da se izbjegne nekažnjivost i jamči puna odgovornost; podržava rad posebne predstavnice UN-a za seksualne zločine u sukobima Zainab Hawa Bangure;

9.  poziva međunarodne humanitarne agencije koje djeluju u Iraku, uključujući agencije UN-a, da povećaju zdravstvene usluge i usluge savjetovanja za raseljene osobe koje su pobjegle pred napredovanjem IS-a te da pritom posebnu pozornost obrate potrebama djece i osoba koje su doživjele seksualno nasilje;

10. ponavlja svoj poziv Komisiji, Europskoj službi za vanjsko djelovanje i državama članicama da poduzmu konkretne mjere za rješavanje pitanja položaja žena u Iraku te da jamče njihovu slobodu i poštovanje njihovih temeljnih prava te da usvoje mjere kojima bi se spriječilo iskorištavanje i zlostavljanje žena i djece te nasilje nad njima; posebno je zabrinut zbog porasta svih vrsta nasilja nad jesidskim ženama koje pripadnici IS-a zatvaraju, siluju, seksualno zlostavljaju i prodaju; posebno poziva države članice da poduzmu snažnije političke mjere kako bi se zadovoljile potrebe preživjelih te da uspostave mehanizam kojim će se traumatiziranim ženama iz Sirije i Iraka, posebno jesidskim ženama, omogućiti da dobiju posttraumatsko savjetovanje prilagođeno njihovim potrebama;

11. uvjeren je da trenutačna humanitarna pomoć i zaštita trebaju biti dopunjene dugoročnim strategijama za razvitak društveno-ekonomskih prava i egzistencijalnih mogućnosti za povratnice, interno raseljene i izbjegle žene, jačanje njihova vodstva i participacije kako bi im se omogućilo da izaberu trajna rješenja koja odgovaraju njihovim potrebama; smatra da je potrebno rješavati specifične opasnosti i posebne potrebe različitih grupa žena koje su podvrgnute višestrukim i isprepletenim oblicima diskriminacije;

12. osuđuje činjenicu da se napredovanjem IS-a događaju činovi nasilja i ubojstva nad Iračanima koji su pripadnici skupine LGBT, što se uopće ne kažnjava; napominje da se, iako Iračani koji su pripadnici skupine LGBT nisu jedina ugrožena skupina u aktualnoj krizi i sukobu, oni nalaze u krajnje osjetljivoj situaciji s obzirom to da im je na raspolaganju ograničena potpora obitelji i zajednice te ograničena državna zaštita; primjećuje da su Iračani koji su pripadnici skupine LGBT i dalje marginalizirani i u opasnosti u izbjegličkim zajednicama ili u nekim društvima koja su ih prihvatila; poziva iračku vladu da osigura zaštitu Iračana koji su pripadnici skupine LGBT;

13. žali zbog toga što se zbog godina diktature i sukoba život iračkih žena znatno pogoršao; poziva na promicanje i provedbu rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325 (2000) o ženama, miru i sigurnosti kako bi se osiguralo sudjelovanje žena u rješavanju sukoba i gradnji demokracije; ustraje u mišljenju da bez sudjelovanja žena u donošenju odluka neće biti prave zaštite ni stvarne sigurnosti za žene u Iraku;

14. poziva na usredotočene međunarodne napore, u uskoj suradnji s islamskim zemljama, organizacijama i zajednicama da se suprotstavi radikalnoj salafitskoj tj. Vehabijskog ideologiji na kojoj počivaju i kojom se nadahnjuju djelovanja islamske države i pridruženih terorističkih organizacija te koja postaje golema prijetnja za sigurnost država članica; poziva ESVD i države članice da u dijalogu sa zaljevskim zemljama potiču raspravu o pokušajima indoktrinacije salafitskom vehabijskom ideologijom koje provede pojedinci iz tih zemalja u mnogim drugim državama u kojima muslimani čine većinu i u islamskim zajednicama diljem svijeta;

15. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, vladi Iraka i Iračkom vijeću, Regionalnoj vladi Kurdistana, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda i Vijeću UN-a za ljudska prava.

 

(1)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0022.

Pravna napomena