ZAJEDNIČKI PRIJEDLOG REZOLUCIJE o transatlantskom protoku podataka
24.5.2016 - (2016/2727(RSP))
koji zamjenjuje prijedloge rezolucija sljedećih klubova:
PPE (B8-0623/2016)
EFDD (B8-0633/2016)
S&D (B8-0639/2016)
ECR (B8-0643/2016)
ALDE (B8-0644/2016)
Axel Voss u ime Kluba zastupnika PPE-a
Claude Moraes, Birgit Sippel, Marju Lauristin, Josef Weidenholzer, Ana Gomes, Emilian Pavel, Sorin Moisă u ime Kluba zastupnika S&D-a
Timothy Kirkhope u ime Kluba zastupnika ECR-a
Sophia in ‘t Veld u ime Kluba zastupnika ALDE-a
Ignazio Corrao, Laura Ferrara, Beatrix von Storch u ime Kluba zastupnika EFDD-a
Rezolucija Europskog parlamenta o transatlantskom protoku podataka
Europski parlament,
– uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i članke 6., 7., 8., 11., 16., 47. i 52. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,
– uzimajući u obzir Direktivu 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (dalje u tekstu „Direktiva o zaštiti podataka”)[1],
– uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2008/977/PUP od 27. studenog 2008. o zaštiti osobnih podataka koji se obrađuju u okviru policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima[2],
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 2016/679 od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) i Direktivu (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP[3],
– uzimajući u obzir Odluku Komisije 2000/520/EZ od 26. srpnja 2000. (Odluka o „sigurnoj luci”),
– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 27. studenog 2013. o ponovnoj uspostavi povjerenja u protoku podataka između EU-a i SAD-a (COM(2013)0846),
– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 27. studenog 2013. o funkcioniranju „sigurne luke” iz perspektive građana EU-a i poduzeća s poslovnim nastanom u Europskoj uniji (Komunikacija o „sigurnoj luci”) (COM(2013)0847),
– uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije od 6. listopada 2015. u predmetu C-362/14 Maximillian Schrems protiv povjerenika za zaštitu podataka (EU:C:2015:650),
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije upućenu Europskom parlamentu i Vijeću od 6. studenog 2015. o prijenosu osobnih podataka iz EU-a u Sjedinjene Američke Države u skladu s Direktivom 95/46/EZ nakon presude Suda u predmetu C-362/14 (Schrems) (COM(2015)0566),
– uzimajući u obzir izjavu Radne skupine osnovane na temelju članka 29. od 3. veljače 2016. o posljedicama presude u predmetu Schrems,
– uzimajući u obzir Zakon o sudskoj zaštiti iz 2015. koji je predsjednik Obama potpisao 24. veljače 2016. (H.R.1428),
– uzimajući u obzir Zakon SAD-a o slobodi iz 2015.[4],
– uzimajući u obzir reforme o američkim aktivnostima prikupljanja informacija elektroničkim izviđanjem utvrđene Predsjedničkim ukazom 28 (PPD-28)[5],
– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 29. veljače 2016. naslovljenu „Transatlantski protok podataka: primjena jakih zaštitnih mjera radi vraćanja povjerenja” (COM(2016)0117),
– uzimajući u obzir Mišljenje 01/2016 Radne skupine osnovane na temelju članka 29. od 13. travnja 2016. o nacrtu odluke o primjerenosti europsko-američkog sustava za zaštitu privatnosti,
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2014. o programu nadzora Agencije za nacionalnu sigurnost SAD-a (NSA), nadzornim tijelima u različitim državama članicama i njihovu utjecaju na temeljna prava građana EU-a te o transatlantskoj suradnji u pravosuđu i unutarnjim poslovima[6] te svoju Rezoluciju od 29. listopada 2015. o daljnjem postupanju nakon usvajanja Rezolucije Europskog parlamenta o elektroničkom masovnom nadzoru građana EU-a 12. ožujka 2014.[7],
– uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,
A. budući da je Sud Europske unije u svojoj presudi od 6. listopada 2015. u predmetu C-362/14 Maximillian Schrems protiv povjerenika za zaštitu podataka proglasio nevaljanom Odluku o „sigurnoj luci” i pojasnio da se primjerenom razinom zaštite u trećim zemljama mora smatrati zaštita koja je „bitno ekvivalentna” onoj koju pruža Unija, čime se potiče potreba da se dovrše pregovori o europsko-američkom sustavu za zaštitu privatnosti kako bi se zajamčila pravna sigurnost u pogledu načina na koji bi se podaci trebali prenositi iz EU-a u SAD;
B. budući da zaštita podataka podrazumijeva zaštitu osoba čiji se podaci obrađuju i budući da je takva zaštita jedno od temeljnih prava koje Unija priznaje (članak 8. Povelje o temeljnim pravima i članak 16. Ugovora o funkcioniranju Europske unije);
C. budući da su zaštita osobnih podataka, poštovanje privatnog života i privatnih komunikacija, pravo na sigurnost, pravo na dobivanje i pružanje informacija i sloboda poslovanja sve temeljna prava koje treba poštovati i održavati uravnoteženima;
D. budući da je Komisija pri razmatranju razine zaštite koju pruža treća zemlja obvezna procijeniti sadržaj pravila koja se primjenjuju u toj zemlji, a proizlaze iz njezina nacionalnog prava ili iz međunarodnih obveza, kao i praksu kojoj je cilj osigurati poštovanje tih pravila s obzirom na to da, u skladu s člankom 25. stavkom 2. Direktive o zaštiti podataka, mora uzeti u obzir sve okolnosti povezane s prijenosom osobnih podataka u treću zemlju; budući da se ta procjena ne treba pozivati samo na zakonodavstvo i prakse povezane sa zaštitom osobnih podataka u komercijalne i osobne svrhe, već mora obuhvaćati i sve aspekte okvira primjenjivog na tu zemlju ili na taj sektor, a među ostalim posebno kazneni progon, nacionalnu sigurnost i poštovanje temeljnih prava;
E. budući da su mala i srednja poduzeća sektor gospodarstva EU-a koji najbrže raste te sve više ovise o slobodnom protoku podataka; budući da su mala i srednja poduzeća činila 60 % trgovačkih društava koja su se oslanjala na Sporazum o „sigurnoj luci” koji im je omogućavao korist od pojednostavljenih i isplativih zahtjeva za usklađenost;
F. budući da gospodarstva SAD-a i EU-a čine više od 50 % svjetskog BDP-a, 25 % svjetskog izvoza i više od 30 % svjetskog uvoza; budući da je gospodarska veza između SAD-a i EU-a najunosnija u svijetu s ukupnom vrijednošću transatlantskog prometa u 2014. u iznosu od 1,09 bilijuna dolara, u usporedbi s ukupnim prometom SAD-a s Kanadom ili Kinom u iznosu od 741 milijarde dolara, odnosno 646 milijardi dolara;
G. budući da je prekogranični protok podataka između SAD-a i Europe najveći na svijetu, 50 % veći od protoka podataka između SAD-a i Azije i gotovo dvostruko veći od protoka podataka između SAD-a i Latinske Amerike, i budući da su prijenos i razmjena osobnih podataka temeljna sastavnica kojom se podupire uska povezanost Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država u trgovinskim aktivnostima i u području kaznenog progona;
H. budući da je u svom Mišljenju 01/2016 Radna skupina osnovana na temelju članka 29. pozdravila značajne napretke koji su sustavom za zaštitu privatnosti ostvareni u odnosu na Odluku o „sigurnoj luci”, a posebno uvođenje ključnih definicija, mehanizama osmišljenih za nadzor popisa organizacija koje poštuju načela o zaštiti privatnosti te sada obveznih revizija vanjske i unutarnje sukladnosti te budući da je Radna skupina također iskazala veliku zabrinutost zbog trgovinskih aspekata i pristupa javnih tijela podacima prenesenima u okviru sustava za zaštitu privatnosti;
I. budući da je za Andoru, Argentinu, Kanadu, Farske otoke, Guernsey, Otok Man, Jersey, Urugvaj, Izrael, Švicarsku i Novi Zeland utvrđeno da pružaju odgovarajuću razinu zaštite podataka te im je pružen povlašteni pristup tržištu EU-a;
1. pozdravlja napore Komisije i vlade SAD-a u cilju postizanja znatnog poboljšanja sustava za zaštitu privatnosti u odnosu na Odluku o „sigurnoj luci”, a posebno dodavanje ključnih definicija, poput „osobnih podataka”, „obrade” i „nadzornika”, mehanizme osmišljene za nadzor popisa organizacija koje poštuju načela o zaštiti privatnosti i sada obvezne revizije vanjske i unutarnje sukladnosti;
2. ističe važnost transatlantskih odnosa, koji su i dalje od iznimne važnosti za oba partnera; naglašava da se sveobuhvatnim rješenjem između SAD-a i EU-a treba poštovati pravo na zaštitu podataka i pravo na privatnost; podsjeća na to da je jedan od ključnih ciljeva EU-a zaštita osobnih podataka, uključujući slučajeve kada su ti podaci preneseni njegovom glavnom međunarodnom trgovinskom partneru;
3. inzistira na tome da se sustavom za zaštitu privatnosti mora poštovati primarno i sekundarno zakonodavstvo EU-a te relevantne presude Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava;
4. napominje da se u Prilogu VI. (dopis Roberta S. Litta iz Ureda direktora nacionalne obavještajne službe – ODNI) pojašnjava da je u okviru Predsjedničkog ukaza 28 (dalje u tekstu „PPD-28”) za šest slučajeva još uvijek dopušteno masovno prikupljanje osobnih podataka i komunikacija osoba koje nisu državljani SAD-a; ističe da se takvo masovno prikupljanje samo mora „prilagoditi koliko je moguće” i biti „razumno”, što ne ispunjava stroge kriterije nužnosti i proporcionalnosti utvrđene Poveljom;
5. podsjeća na to da su pravna sigurnost, a posebno jasna i ujednačena pravila, ključan element u razvoju poslovanja i rastu, posebno za mala i srednja poduzeća, kako ne bi bila suočena s pravnom nesigurnošću i kako ne bi došlo do ozbiljnih posljedica za njihove aktivnosti i njihovu mogućnost poslovanja preko Atlantskog oceana;
6. pozdravlja uvođenje mehanizma pravne zaštite za pojedince u okviru sustava za zaštitu privatnosti; poziva Komisiju i vladu SAD-a da odgovore na trenutačnu složenost kako bi postupak postao jednostavan za uporabu i djelotvoran;
7. poziva Komisiju da zatraži pojašnjenje o pravnom statusu „pisanih jamstava” koje je pružio SAD;
8. pozdravlja imenovanje pravobranitelja u Ministarstvu vanjskih poslova SAD-a koji će surađivati s neovisnim tijelima kako bi ponudio odgovor nadzornim tijelima EU-a koja podnose pojedinačne zahtjeve u vezi s nadzorom koji provodi vlada; međutim smatra da ta nova institucija nije dovoljno neovisna i da nema odgovarajuće ovlasti kako bi učinkovito izvršavala i provodila svoje dužnosti;
9. pozdravlja važnu ulogu koja je okvirom za zaštitu privatnosti dodijeljena agencijama država članica za zaštitu podataka u ispitivanju i istraživanju navoda povezanih sa zaštitom osobnih podataka u skladu s Poveljom EU-a o temeljnim pravima te za suspenziju prijenosa podataka, kao i obvezu povjerenu Ministarstvu trgovine SAD-a za rješavanje takvih pritužbi;
10. uviđa da je sustav za zaštitu privatnosti dio šireg dijaloga između EU-a i trećih zemalja, uključujući SAD, o privatnosti podataka, trgovini, sigurnosti i povezanim pravima i ciljevima od zajedničkog interesa; stoga poziva sve strane da surađuju u stvaranju i stalnom poboljšanju funkcionalnih i zajedničkih međunarodnih okvira i domaćeg zakonodavstva zahvaljujući kojima se ti ciljevi ostvaruju;
11. inzistira na tome da je pravna sigurnost za prijenos osobnih podataka između EU-a i SAD-a ključan element za povjerenje potrošača, razvoj transatlantskog poslovanja i suradnju u kaznenom progonu, zbog čega je za njihovu djelotvornost i dugoročnu provedbu neophodno da instrumenti koji omogućuju takve prijenose poštuju i primarno i sekundarno zakonodavstvo EU-a;
12. poziva Komisiju da u potpunosti provede preporuke koje je Radna skupina osnovana na temelju članka 29. iznijela u svojem Mišljenju 01/2016 o nacrtu odluke o primjerenosti europsko-američkog sustava za zaštitu privatnosti;
13. poziva Komisiju da ispuni svoju dužnost u skladu s okvirom za zaštitu privatnosti, tj. da provodi periodične temeljite revizije svojih zaključaka o primjerenosti i povezanih pravnih obrazloženja, posebno s obzirom na to da će se kroz dvije godine početi primjenjivati nova Opća uredba o zaštiti podataka;
14. poziva Komisiju da nastavi dijalog s vladom SAD-a kako bi postigla dodatna poboljšanja sustava zaštite privatnosti u pogledu njegovih trenutačnih nedostataka;
15. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica te vladi i Kongresu SAD-a.
- [1] SL L 281, 23.11.1995., str. 31.
- [2] SL L 350, 31.12.2008., str. 60.
- [3] SL L 119, 4.5.2016., str. 89.
- [4] https://www.congress.gov/114/plaws/publ23/PLAW-114publ23.pdf
- [5] https://www.whitehouse.gov/the-press-office/2014/01/17/presidential-policy-directive-signals-intelligence-activities
- [6] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0230.
- [7] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0388.