Postupak : 2016/2807(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : RC-B8-0897/2016

Podneseni tekstovi :

RC-B8-0897/2016

Rasprave :

PV 07/07/2016 - 7.1
CRE 07/07/2016 - 7.1

Glasovanja :

PV 07/07/2016 - 9.1

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2016)0314

ZAJEDNIČKI PRIJEDLOG REZOLUCIJE
PDF 362kWORD 96k
6.7.2016
PE585.338v01-00}
PE585.339v01-00}
PE585.340v01-00}
PE585.342v01-00}
PE585.345v01-00}
PE585.349v01-00}
PE585.352v01-00} RC1
 
B8-0897/2016}
B8-0898/2016}
B8-0899/2016}
B8-0901/2016}
B8-0904/2016}
B8-0908/2016}
B8-0911/2016} RC1

podnesen u skladu s člankom 135. stavkom 5. i člankom 123. stavkom 4. Poslovnika

koji zamjenjuje prijedloge rezolucija sljedećih klubova:

ECR (B8-0897/2016)

Verts/ALE (B8-0898/2016)

EFDD (B8-0899/2016)

PPE (B8-0901/2016)

S&D (B8-0904/2016)

ALDE (B8-0908/2016)

GUE/NGL (B8-0911/2016)


o položaju osoba s albinizmom u Africi, posebice u Malaviju (2016/2807(RSP))


Cristian Dan Preda, Santiago Fisas Ayxelà, Davor Ivo Stier, Tomáš Zdechovský, Andrey Kovatchev, Luděk Niedermayer, Lefteris Christoforou, Patricija Šulin, Pavel Svoboda, Michaela Šojdrová, Claude Rolin, Marijana Petir, Jarosław Wałęsa, Bogdan Brunon Wenta, Milan Zver, Ivana Maletić, Jaromír Štětina, Ildikó Gáll-Pelcz, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Roberta Metsola, David McAllister, Sven Schulze, Therese Comodini Cachia, Maurice Ponga, Csaba Sógor, Tunne Kelam, József Nagy, Dubravka Šuica, Jiří Pospíšil, Francesc Gambús, Adam Szejnfeld, Giovanni La Via, Eva Paunova, Ivan Štefanec, Eduard Kukan, Mariya Gabriel, Brian Hayes, Deirdre Clune, Inese Vaidere u ime Kluba zastupnika PPE-a
Pier Antonio Panzeri, Victor Boştinaru, Knut Fleckenstein, Richard Howitt, Josef Weidenholzer, Clara Eugenia Aguilera García, Eric Andrieu, Nikos Androulakis, Francisco Assis, Hugues Bayet, Brando Benifei, José Blanco López, Vilija Blinkevičiūtė, Simona Bonafè, Nicola Caputo, Andi Cristea, Miriam Dalli, Viorica Dăncilă, Nicola Danti, Isabella De Monte, Doru-Claudian Frunzulică, Enrico Gasbarra, Lidia Joanna Geringer de Oedenberg, Ana Gomes, Sylvie Guillaume, Cătălin Sorin Ivan, Liisa Jaakonsaari, Eva Kaili, Afzal Khan, Jude Kirton-Darling, Miapetra Kumpula-Natri, Cécile Kashetu Kyenge, Krystyna Łybacka, David Martin, Marlene Mizzi, Sorin Moisă, Alessia Maria Mosca, Victor Negrescu, Emilian Pavel, Daciana Octavia Sârbu, Tibor Szanyi, Claudia Țapardel, Marc Tarabella, Elena Valenciano, Flavio Zanonato, Damiano Zoffoli u ime Kluba zastupnika S&D-a
Charles Tannock, Mark Demesmaeker, Raffaele Fitto, Ruža Tomašić, Branislav Škripek, Notis Marias, Anna Elżbieta Fotyga, Ryszard Antoni Legutko, Tomasz Piotr Poręba, Karol Karski, Ryszard Czarnecki, Angel Dzhambazki, Arne Gericke u ime Kluba zastupnika ECR-a
Hilde Vautmans, Marietje Schaake, Beatriz Becerra Basterrechea, Izaskun Bilbao Barandica, Ilhan Kyuchyuk, Filiz Hyusmenova, Javier Nart, Valentinas Mazuronis, Nedzhmi Ali, Petras Auštrevičius, Marielle de Sarnez, Gérard Deprez, Martina Dlabajová, José Inácio Faria, María Teresa Giménez Barbat, Nathalie Griesbeck, Antanas Guoga, Marian Harkin, Ivan Jakovčić, Petr Ježek, Louis Michel, Urmas Paet, Maite Pagazaurtundúa Ruiz, Carolina Punset, Robert Rochefort, Jasenko Selimovic, Hannu Takkula, Pavel Telička, Ramon Tremosa i Balcells, Johannes Cornelis van Baalen, Paavo Väyrynen, Ivo Vajgl, Angelika Mlinar, Dita Charanzová u ime Kluba zastupnika ALDE-a
Lola Sánchez Caldentey, Estefanía Torres Martínez, Miguel Urbán Crespo, Tania González Peñas, Xabier Benito Ziluaga, Merja Kyllönen, Patrick Le Hyaric, Marie-Christine Vergiat, Jiří Maštálka, Barbara Spinelli, Kostas Chrysogonos, Stelios Kouloglou u ime Kluba zastupnika GUE/NGL-a
Maria Heubuch, Heidi Hautala, Jordi Sebastià, Judith Sargentini, Bart Staes, Michèle Rivasi, Barbara Lochbihler, Ernest Urtasun, Bodil Valero, Igor Šoltes, Davor Škrlec, Bronis Ropė u ime Kluba zastupnika Verts/ALE-a
Ignazio Corrao, Fabio Massimo Castaldo, Isabella Adinolfi, Piernicola Pedicini, Laura Agea u ime Kluba zastupnika EFDD-a

Rezolucija Europskog parlamenta o položaju osoba s albinizmom u Africi, posebice u Malaviju (2016/2807(RSP))  

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. rujna 2008. o ubijanju osoba s albinizmom u Tanzaniji(1),

–  uzimajući u obzir izvješće neovisne stručnjakinje UN-a od 18. siječnja 2016. o ostvarivanju ljudskih prava osoba s albinizmom,

–  uzimajući u obzir izjavu za medije EU-a od 13. lipnja 2015. povodom Međunarodnog dana senzibiliziranja javnosti o albinizmu,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a br. 69/170 od 18. prosinca 2014. o Međunarodnom danu senzibiliziranja javnosti o albinizmu,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Afričke komisije o ljudskim pravima i pravima naroda br. 263 od 5. studenog 2013. o sprječavanju napada na osobe s albinizmom i njihove diskriminacije,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava br. 23/13 od 13. lipnja 2013. o napadima na osobe s albinizmom i njihovoj diskriminaciji,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o pravima čovjeka od 10. prosinca 1948. godine,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a od 18. prosinca 1992. o pravima osoba pripadnika nacionalnih ili etničkih, vjerskih i jezičnih manjina,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda,

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu iz Cotonoua,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je albinizam prirođeni poremećaj koji u svijetu ima jedna osoba na njih 20 000; budući da je ta stopa puno veća u zemljama supsaharske Afrike, a da Tanzanija, Malavi i Burundi imaju jednu od najvećih koncentracija osoba s albinizmom;

B.  budući da su osobe s albinizmom izložene nekim od najekstremnijih oblika progona i kršenja ljudskih prava koji se kreću od raširene diskriminacije u društvu, verbalnog nasilja i isključenosti iz pristupa javnim uslugama do ubojstava, silovanja i sakaćenja; budući da su promatrači za ljudska prava samo 2015. godine izvijestili o 448 napada na osobe s albinizmom u afričkim zemljama; budući da postoji velika vjerojatnost da su te brojke veće jer vlasti ta kaznena djela ne prate sustavno i ne dokumentiraju, ili nemaju dovoljno kapaciteta i sredstava za provođenje temeljitih istraga;

C.  budući da su najveća prijetnja osobama s albinizmom u Africi rašireno praznovjerje i pogrešna vjerovanja o njihovu stanju, koja podrazumijevaju i mit da osobe s albinizmom imaju magične moći, zbog čega ih kriminalne bande i krijumčari redovito ubijaju radi dijelova tijela, za koje se vjeruje da donose sreću, zdravlje i bogatstvo; budući da su u nekim zemljama grobnice osoba s albinizmom otvorene radi krađe dijelova njihovih tijela ili kostiju;

D.  budući da je policija u Malaviju, gdje prema procjenama živi 10 000 osoba s albinizmom, od studenog 2014. izvijestila o 69 napada, od čega se u 18 slučajeva radi o ubojstvima; budući da su u travnju 2016. ubijene četiri osobe, među njima i jedno dvogodišnje dijete, što je vlasti navelo na to da osobe s albinizmom proglasi „ugroženom vrstom”;

E.  budući da je predsjednik Malavija Peter Mutharika javno osudio novu poplavu napada;

F.  budući da je, uz Malavi, izviješteno o napadima na osobe s albinizmom u više drugih istočnoafričkih zemalja, posebno u Tanzaniji, Burundiju, Keniji i Mozambiku;

G.  budući da su žene i djeca s albinizmom posebno izloženi isključenosti iz društva; budući da su žene s albinizmom često žrtve seksualnog nasilja zbog raširenog vjerovanja da spolni odnos sa ženom s albinizmom može izliječiti od HIV-a/AIDS-a, te budući da se žene koje rode dijete s albinizmom odbacuju i da su izložene diskriminaciji na radnom mjestu; budući da djeca čine velik dio žrtava obrednih napada i da su izložena visokom riziku od napuštanja; budući da je strah od napada doveo do toga da djeca u školskoj dobi ne mogu uživati svoje pravo na obrazovanje;

H.  budući da je tanzanijska vlada pokrenula ozbiljne i opipljive mjere za borbu protiv vračanja u zemlji, koja uključuje u ukidanje dozvole za tradicionalne iscjelitelje i brojna uhićenja vračeva; budući da je predsjednik Tanzanije 2008. imenovao prvog zastupnika s albinizmom, a u prosincu 2015. i prvog zamjenika ministra;

I.  budući da, unatoč sve većoj međunarodnoj vidljivosti i usvajanju novog zakonodavstva u zemljama s ovim problemom, i dalje postoji mali broj progona i osuda, a zločini i mučenja i dalje prolaze nekažnjivo u brojnim afričkim zemljama;

J.  budući da je 1. ožujka 2016. u južnom Malaviju bijesna gomila provela linč protiv sedam navodnih „lovaca na albine” i zapalila ih; budući da je generalni inspektor policije Malavija naredio policijskim službenicima za ubiju svaku osobu uhvaćenu u otmici osobe s albinizmom;

K.  budući da su diskriminacija, zlostavljanje i stigmatizacija osoba s albinizmom navele stotine ljudi na bijeg i potragu za privremenim skloništima; budući da je ta situacija dovela do još veće neizvjesnosti i nesigurnosti za osobe s albinizmom i da je zbog toga njihov pristup osnovnim uslugama kao što su zdravstvena skrb i obrazovanje ograničen, kao i njihove mogućnosti zapošljavanja i sudjelovanja u društvu;

L.  budući da diskriminacija može dovesti do cjeloživotne traume i psiho-socijalnih problema te uzrokovati veliku zabrinutost i strah svih osoba s albinizmom; budući da osobe s albinizmom obično imaju teži pristup odgovarajućoj zdravstvenoj skrbi, što podrazumijeva i lijekovima za prevenciju raka kože;

M.  budući da je UN u ožujku 2015. imenovao prvu neovisnu stručnjakinju za ljudska prava osoba s albinizmom i da je 13. lipnja službeno proglasio Međunarodnim danom senzibiliziranja javnosti o albinizmu;

N.  budući da je UN u lipnju 2016. bio pokrovitelj prvog dosad regionalnog foruma za Akciju protiv albinizma u Africi, na kojem je utvrđen plan konkretnih, jednostavnih i djelotvornih mjera za borbu protiv kršenja ljudskih prava osoba s albinizmom;

O.  budući da Europska unija provodi javne kampanje podizanja svijesti radi većeg senzibiliziranja javnosti o tom pitanju i da podupire djelovanje organizacija civilnog društva i napore izgradnje kapaciteta lokalnih tijela u borbi protiv ubojstava osoba s albinizmom;

1.  podsjeća da osobe s albinizmom imaju pravo na život kao i svi ostali, bez straha, kako je navedeno u člancima 2. i 3. Opće deklaracije o pravima čovjeka iz 1948. godine;

2.  izražava veliku zabrinutost zbog stalne i raširene diskriminacije i progona osoba s albinizmom u Africi, posebno nakon nedavnog porasta nasilja u Malaviju; oštro osuđuje ubojstva, otmice, sakaćenja i drugo nečovječno i ponižavajuće postupanje prema osobama s albinizmom i obiteljima žrtava izražava sućut i solidarnost; isto tako, osuđuje spekulativno trgovanje dijelovima tijela osoba s albinizmom;

3.  žali zbog šutnje i inercije kojima su ti događaji popraćeni; podsjeća da je primarna odgovornost države zaštita vlastitih građana, dakle i ugroženih skupina, te poziva vladu Malavija i tijela zemalja pogođenih ovim problemom da poduzmu sve potrebne mjere za suzbijanje svih oblika nasilja nad osobama s albinizmom i njihove diskriminacije te da zaštite dostojanstvo, ljudska prava i dobrobit i njih i njihovih obitelji;

4.  poziva vlasti Malavija da stanu na kraj nekažnjivosti i da hitno zatraže međunarodnu pomoć u provođenju nepristranih i djelotvornih istraga o svim dojavama o napadima na osobe s albinizmom kako bi se odgovorni priveli pravdi i odgovarali za svoje postupke;

5.  pozdravlja izjavu predsjednika Mutharike kojom je osudio napade i pozvao sigurnosne službe da osiguraju maksimalnu zaštitu osoba s albinizmom; međutim, upozorava protiv svakog oblika eskalacije i podsjeća da poticanje na mržnju i nasilje ne može biti odgovor na postojeću diskriminaciju osoba s albinizmom; posebno osuđuje sve pokušaje ljudi da zakon uzmu u svoje ruke;

6.  poziva vladu Malavija da na djelotvorniji način zadovolji zdravstvene, psihološke i socijalne potrebe osoba s albinizmom tako što će im, u okviru mjera uključivanja, zajamčiti ravnopravan pristup zdravstvenoj skrbi i obrazovanju;

7.  pozdravlja Nacionalni plan Malavija za odgovor iz ožujka 2015., čiji je cilj veće senzibiliziranje javnosti, povećanje unutarnje sigurnosti i poboljšanje praćenja ljudskih prava, provođenja pravde i zakonodavstva te veća emancipacija osoba s albinizmom; poziva vladu Malavija da provede plan u pet točaka i traži da se tom projektu dodijeli više sredstava;

8.  pozdravlja napore vlade Tanzanije u borbi protiv diskriminacije osoba s albinizmom i njezinu odluku da zabrani vračeve kao dio napora da se zaustave ubojstva osoba s albinizmom, iako priznaje da se premalen broj počinitelja privodi pravdi; s obzirom na to poziva vladu Malavija da izmijeni postojeće zakone kako bi oni odražavali težinu kaznenih djela protiv osoba s albinizmom;

9.  smatra da bi više napora trebalo uložiti u uklanjanje izvora diskriminacije i nasilja javnim kampanjama podizanja svijesti; ističe ključnu ulogu lokalnih vlasti i organizacija civilnog društva u promicanju prava osoba s albinizmom, obavještavanju i obrazovanju stanovništva i rušenju mitova i predrasuda o albinizmu;

10.  zabrinut je zbog posebnih izazova s kojima se suočavaju žene i djeca s albinizmom, koji ih čine izloženijima siromaštvu, nesigurnosti i izolaciji; insistira na tome da sve žrtve trebaju imati pristup odgovarajućoj zdravstvenoj i psihološkoj skrbi i da treba osmisliti adekvatne politike za njihovu lakšu reintegraciju u njihove zajednice;

11.  poziva vlasti pogođenih zemalja da se, u suradnji s međunarodnim i regionalnim partnerima, obvežu da će poduzeti sve potrebne mjere za sprječavanje i suzbijanje ilegalne trgovine dijelovima tijela albina, da ponovno razmotre slučajeve pljački grobnica, da otkriju i utvrde izvore potražnje za tim dijelovima tijela te da „lovce na albine” privedu pravdi;

12.  smatra da bi tužitelji, istražitelji i policijsko osoblje trebali biti posebno obučeni kako bi dobili znanje potrebno za postupanje u predmetima koji uključuju osobe s albinizmom;

13.  ističe da je zbog općeg nedostatka znanja i medicinskih informacija o albinizmu zdravstveno stanje osoba s albinizmom još teže; ističe potrebu da se zajamči da te osobe imaju pristup zdravstvenoj skrbi, posebno u ruralnim i izoliranim područjima; smatra da bi za zdravstvene radnike trebalo osigurati obuku o senzibilizaciji glede albinizma;

14.  poziva na poboljšanu obuku za učitelje i školske uprave o albinizmu, te poziva vlasti Malavija da olakšaju pristup osoba s albinizmom obrazovanju i ostvarivanju prava na obrazovanje;

15.  pozdravlja činjenicu da je Vijeće UN-a za ljudska prava 2015. imenovalo neovisnu stručnjakinju o ostvarivanju ljudskih prava osoba s albinizmom, kao i činjenicu da je ona pokrenula prvi regionalni forum za Akciju protiv albinizma u Africi u Dar El Salamu, koji je održan od 17. do 19. lipnja 2016.;

16.  poziva Europsku uniju i njezine države članice da i dalje surađuju sa zemljama pogođenim ovim problemom kako bi potrebnom financijskom i tehničkom pomoći pružile konkretnu potporu njihovim naporima u osmišljavanju mjera za rješavanje posebnih potreba i prava albina na temelju nediskriminacije i društvene uključenosti;

17.  potiče sve pogođene države da razmjenjuju najbolje prakse o zaštiti i promicanju prava osoba s albinizmom;

18.  poziva EU da budno motri stanje ljudskih prava osoba s albinizmom u Africi, posebno redovnim izvješćima delegacija i njihovim poslovima praćenja situacije, te da nastavi poticati znatno poboljšanje u zaštiti i socijalnoj integraciji osoba s albinizmom;

19.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima Malavija i Tanzanije, Afričkoj uniji i glavnom tajniku Ujedinjenih naroda.

 

(1)

SL C 295 E, 4.12.2009., str. 94.

Pravna napomena