Postupak : 2018/2527(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : RC-B8-0082/2018

Podneseni tekstovi :

RC-B8-0082/2018

Rasprave :

Glasovanja :

PV 08/02/2018 - 12.10
CRE 08/02/2018 - 12.10
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2018)0040

ZAJEDNIČKI PRIJEDLOG REZOLUCIJE
PDF 368kWORD 56k
7.2.2018
PE614.391v01-00}
PE614.393v01-00}
PE614.400v01-00}
PE614.401v01-00}
PE614.404v01-00}
PE614.406v01-00}
PE614.412v01-00} RC1
 
B8-0082/2018}
B8-0084/2018}
B8-0091/2018}
B8-0092/2018}
B8-0095/2018}
B8-0097/2018}
B8-0103/2018} RC1

podnesen u skladu s člankom 123. stavcima 2. i 4. Poslovnika,

koji zamjenjuje prijedloge rezolucija sljedećih klubova:

ECR (B8-0082/2018)

Verts/ALE (B8-0084/2018)

S&D (B8-0091/2018)

ALDE (B8-0092/2018)

EFDD (B8-0095/2018)

GUE/NGL (B8-0097/2018)

PPE (B8-0103/2018)


o aktualnom stanju u pogledu ljudskih prava u Turskoj  (2018/2527(RSP))


Cristian Dan Preda, Renate Sommer, David McAllister, Julia Pitera, Laima Liucija Andrikienė, Esther de Lange, Lorenzo Cesa, Bogdan Andrzej Zdrojewski u ime Kluba zastupnika PPE-a
Kati Piri, Victor Boştinaru, Elena Valenciano, Knut Fleckenstein u ime Kluba zastupnika S&D-a
Anders Primdahl Vistisen, Valdemar Tomaševski, Charles Tannock, Jan Zahradil, Ruža Tomašić u ime Kluba zastupnika ECR-a
Nadja Hirsch, Petras Auštrevičius, Beatriz Becerra Basterrechea, Izaskun Bilbao Barandica, Dita Charanzová, Gérard Deprez, Marian Harkin, Ivan Jakovčić, Patricia Lalonde, Louis Michel, Javier Nart, Urmas Paet, Maite Pagazaurtundúa Ruiz, Jozo Radoš, Frédérique Ries, Marietje Schaake, Pavel Telička, Ramon Tremosa i Balcells, Ivo Vajgl, Hilde Vautmans, Cecilia Wikström u ime Kluba zastupnika ALDE-a
Takis Hadjigeorgiou, Josu Juaristi Abaunz, Merja Kyllönen, Patrick Le Hyaric, Dimitrios Papadimoulis, Kostadinka Kuneva, Stelios Kouloglou, Martina Michels, Marisa Matias, Kateřina Konečná, Miguel Urbán Crespo, Lola Sánchez Caldentey, Estefanía Torres Martínez, Tania González Peñas, Xabier Benito Ziluaga, Marie-Pierre Vieu, Marie-Christine Vergiat u ime Kluba zastupnika GUE/NGL-a
Rebecca Harms, Terry Reintke, Bodil Valero u ime Kluba zastupnika Verts/ALE-a
Fabio Massimo Castaldo, Ignazio Corrao, Isabella Adinolfi u ime Kluba zastupnika EFDD-a

Rezolucija Europskog parlamenta o aktualnom stanju u pogledu ljudskih prava u Turskoj  (2018/2527(RSP))  

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Turskoj, a posebno Rezoluciju od 27. listopada 2016. o položaju novinara u Turskoj(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2017. o Izvješću Komisije o Turskoj za 2016.(2),

–  uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Federice Mogherini i povjerenika za europsku politiku susjedstva i pregovore o proširenju Johannesa Hahna od 2. veljače o najnovijem razvoju događaja u Turskoj, od 14. srpnja 2017., jednu godinu nakon pokušaja državnog udara u Turskoj, i izjavu od 13. ožujka 2017. o mišljenju Venecijanske komisije o izmjenama turskog Ustava i nedavnim zbivanjima,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) od 8. lipnja 2017. o navodnom pritvaranju čelnika turskog ogranka Amnesty Internationala Tanera Kiliça, izjavu od 8. srpnja 2017. o pritvaranju branitelja ljudskih prava na otoku Büyükadi u Turskoj te onu od 26. listopada 2017. o aktualnim slučajevima u vezi s ljudskim pravima u Turskoj,

–  uzimajući u obzir politički dijalog na visokoj razini između EU-a i Turske od 25. srpnja 2017.,

–  uzimajući u obzir pisana očitovanja povjerenika za ljudska prava Vijeća Europe podnesena Europskom sudu za ljudska prava od 2. studenog 2017. o ukupno 12 zahtjeva povezanih sa slobodom izražavanja i pravom na slobodu i sigurnost parlamentaraca u Turskoj te od 10. listopada 2017. o ukupno deset zahtjeva povezanih sa slobodom izražavanja i pravom na slobodu novinara u Turskoj,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe 2156 (2017) o funkcioniranju demokratskih institucija u Turskoj,

–  uzimajući u obzir činjenicu da temeljne vrijednosti EU-a uključuju vladavinu prava i poštovanje ljudskih prava, što vrijedi i za sve zemlje kandidatkinje za članstvo u EU-u,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, kojih je Turska država stranka,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da je Parlament odlučno osudio pokušaj državnog udara od 15. srpnja 2016.; budući da je 18. siječnja 2018. turski parlament produljio izvanredno stanje u Turskoj za još tri mjeseca; budući da se izvanredno stanje trenutačno upotrebljava za ušutkavanje izdvojenih mišljenja i daleko nadilazi legitimne mjere za suzbijanje prijetnji nacionalnoj sigurnosti; budući da u skladu s međunarodnim pravom hitne mjere moraju biti nužne i razmjerne u pogledu opsega i trajanja;

B.  budući da je Turska važan partner EU-a i da se od nje, kao od države kandidatkinje, očekuje da poštuje najviše standarde demokracije, što uključuje poštovanje ljudskih prava, vladavine prava, temeljnih sloboda i univerzalnog prava na pošteno suđenje;

C.  budući da je protiv 148 potpisnika peticije „Akademici za mir” podignuta optužnica zbog širenja „terorističke propagande” te da čekaju ročište zakazano za svibanj 2018.;

D.  budući da je prema podacima Europskog udruženja novinara nakon pokušaja državnog udara u zatvoru i dalje 148 novinara; budući da se preko društvenih mreža nastavlja represija nad političkim disidentima; budući da je 449 osoba pritvoreno zbog objavljivanja kritičkih komentara u društvenim medijima u vezi s vojnom intervencijom turskih vlasti u sirijskoj enklavi Afrin; budući da su prema podacima Amnesty Internationala turske vlasti zatvorile stotine organizacija civilnog društva i urede više od 160 radiotelevizijskih kuća, novina, časopisa, izdavača i distribucijskih poduzeća;

E.  budući da su od srpnja 2016. turske vlasti otpustile 107 000 ljudi; budući da je Istražno povjerenstvo za prakse tijekom izvanrednog stanja, osnovano na preporuku Vijeća Europe, do 18. siječnja 2018. primilo 104 789 zahtjeva te je dosad donijelo odluke samo za 3110 predmeta, koje nisu objavljene;

F.  budući da posljednjih godina dolazi do širenja izvršnog nadzora nad pravosuđem i tužiteljstvom, brojnih uhićenja i otpuštanja, proizvoljnog premještanja sudaca i tužitelja te kontinuiranih napada na odvjetnike;

G.  budući da je prema podacima Udruge za ljudska prava (HRA) u prvih 11 mjeseci 2017. ukupno 2278 osoba mučeno i zlostavljano;

H.  budući da je stanje na jugoistoku zemlje i dalje iznimno zabrinjavajuće; budući da je u kontekstu sigurnosnih operacija prema procjenama navodno ubijeno oko 2500 ljudi, a otprilike pola milijuna ljudi raseljeno je od srpnja 2015.; budući da je 68 kurdskih gradonačelnika i dalje u zatvoru;

I.  budući da su među pritvorenim novinarima primjerice njemačko-turski novinar Deniz Yücel, akademik i kolumnist Mehmet Altan, novinar Şahin Alpay kao i brojni novinari i članovi osoblja dnevnog lista Cumhuriyet, među ostalim Ahmet Şık;

J.  budući da su se nakon ukidanja zastupničkog imuniteta velikom broju zastupnika, mnogi oporbeni zastupnici suočili sa sudskim postupcima i pritvorom; budući da je deset zastupnika i dalje u pritvoru, uključujući supredsjednike Narodne demokratske stranke (HDP) Figen Yüksekdağ i Selahattina Demirtaşa, kojem iz sigurnosnih razloga nije bilo dopušteno da se pojavi na sudu, te zastupnika Republikanske narodne stranke (CHP) Enisa Berberoğlua, dok je nakon glasovanja u turskom parlamentu šestero zastupnika ukinut parlamentarni mandat, među ostalim i dobitnici Nagrade Saharov Leyli Zani;

K.  budući da su u srpnju 2017. turske vlasti uhitile deset aktivista za ljudska prava („Istanbulska desetorka”), koji su kasnije pušteni uz jamčevinu; budući da je sud u Istanbulu 1. veljače 2018. ukinuo vlastitu odluku o puštanju predsjednika turskog ogranka Amnesty Internationala Tanera Kılıça i zadržao ga u pritvoru tijekom trajanja suđenja;

L.  budući da je 18. listopada 2017. uhićen Osman Kavala, jedan od vođa civilnog društva u Turskoj, te je od tada u zatvoru zbog optužbe da je „pokušao srušiti vladu” pružanjem podrške prosvjedima u parku Gezi u prosincu 2013.;

M.  budući da je 19. studenog 2017. ured guvernera Ankare odlučio do daljnjega zabraniti bilo kakav događaj u organizaciji udruga LGBTI osoba;

N.  budući da se, unatoč činjenici da se turskim Ustavom predviđaju sloboda uvjerenja, vjeroispovijesti i privatno širenje vjerskih ideja te se zabranjuje diskriminacija na vjerskoj osnovi, vjerske manjine i dalje suočavaju s verbalnim i fizičkim napadima, stigmatizacijom i društvenim pritiskom u školama i javnom životu, diskriminacijom i problemima u pogledu zakonske uspostave mjesta bogoslužja;

O.  budući da su s obzirom na stanje u Turskoj u pogledu demokracije, vladavine prava, ljudskih prava i slobode tiska sredstva iz pretpristupnih fondova za Tursku smanjena za 105 milijuna EUR u usporedbi s prvobitnim prijedlogom Komisije za proračun EU-a za 2018., uz dodatnih 70 milijuna EUR koji su u rezervi sve dok zemlja ne ostvari „mjerljiva dostatna poboljšanja” u tim područjima;

P.  budući da je u studenom 2016. Parlament pozvao na zamrzavanje procesa pristupanja Turske, a u srpnju 2017. da se on obustavi ako se ustavne promjene provedu u neizmijenjenom obliku;

1.  ponavlja da snažno osuđuje pokušaj državnog udara od 16. srpnja 2016. te izražava solidarnost s građanima Turske; priznaje pravo i odgovornost turske vlade da poduzme mjere radi privođenja počinitelja pravdi te da pritom jamči poštovanje vladavine prava i prava na pošteno suđenje; ističe, međutim, da se neuspješno vojno preuzimanje trenutačno koristi kako bi se dodatno ugušila legitimna i mirna oporba te mediji i civilno društvu spriječili u mirnom uživanju slobode izražavanja nerazmjernim i nezakonitim postupcima i mjerama;

2.  izražava duboku zabrinutost zbog stalnog pogoršanja stanja temeljnih prava i sloboda i vladavine prava u Turskoj te nedostatka neovisnosti pravosuđa; osuđuje primjenu proizvoljnog pritvaranja te sudskog i upravnog uznemiravanja za progon desetaka tisuća ljudi; apelira na turske vlasti da smjesta i bezuvjetno oslobode sve one koji su pritvoreni isključivo zbog svog legitimnog rada i uživanja slobode izražavanja i udruživanja te su zadržani bez uvjerljivih dokaza o kriminalnim aktivnostima; poziva na ukidanje izvanrednog stanja u zemlji te na stavljanje izvan snage izvanrednih dekreta;

3.  poziva turske vlasti da poštuju Europsku konvenciju o ljudskim pravima, što podrazumijeva i jasno odbacivanje smrtne kazne, i sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava, uključujući načelo pretpostavke nedužnosti;

4.  poziva tursku vladu da svim osobama na koje se restriktivne mjere odnose ponudi odgovarajuće i učinkovite pravne lijekove i sudsko preispitivanje u skladu s vladavinom prava; ističe da je pretpostavka nedužnosti temeljno načelo svake ustavne države; poziva Tursku da hitno preispita ustroj Istražnog povjerenstva za prakse tijekom izvanrednog stanja kako bi ono postalo snažno i neovisno, u stanju individualno razmatrati sve slučajeve, učinkovito obrađivati golem broj primljenih zahtjeva i zajamčiti da se sudsko preispitivanje ne odgađa neopravdano; poziva Istražno povjerenstvo da svoje odluke javno objavljuje; poziva turske vlasti da sindikatima dopuste zakonito sindikalno djelovanje;

5.  ističe da terorizam i dalje predstavlja izravnu prijetnju za građane Turske; ponavlja, međutim, da se široko definirano tursko zakonodavstvo u području borbe protiv terorizma ne bi smjelo koristiti za kažnjavanje građana i medija koji se koriste svojim pravom na slobodu izražavanja; osuđuje, u tom kontekstu, pritvaranje i pokretanje sudskog postupka protiv najmanje 148 akademika s javnih i privatnih sveučilišta koji su potpisali peticiju „Akademici za mir” te isto tako osuđuje nedavna uhićenja novinara, aktivista, liječnika i običnih građana zbog izražavanja protivljenja turskoj vojnoj intervenciji u Afrinu;

6.  duboko je zabrinut zbog izvješća o zlostavljanju i mučenju zatvorenika i poziva turske vlasti da provedu temeljitu istragu o tim navodima; ponovno poziva na objavljivanje izvješća Odbora Vijeća Europe za sprečavanje mučenja;

7.  snažno osuđuje odluku parlamenta Turske o neustavnom ukidanju imuniteta velikom broju zastupnika, čime je otvoren put nedavnim uhićenjima deset oporbenih zastupnika, uključujući supredsjednike Narodne demokratske stranke (HDP), Figen Yüksekdağ i Selahattina Demirtaşa, te ukidanju mandata šestero oporbenih zastupnika, uključujući nedavni slučaj dobitnice Nagrade Saharov Leyle Zane; osuđuje zatvaranje 68 kurdskih gradonačelnika; osuđuje proizvoljnu zamjenu predstavnika izabranih na lokalnoj razini, čime se dodatno ugrožava demokratska struktura Turske;

8.  izražava duboku zabrinutost zbog zatvaranja više od 160 medijskih kuća izvršnim dekretom donesenim tijekom izvanrednog stanja; osuđuje politički pritisak na novinare; izražava ozbiljnu zabrinutost zbog toga što turske vlasti nadziru platforme društvenih medija i zatvaraju račune na društvenim medijima; poziva na trenutačno i bezuvjetno puštanje na slobodu svih osoba pritvorenih bez dokaza, uključujući građane EU-a kao što je njemački novinar Deniz Yücel, koji je u zatvoru već godinu dana, od čega devet mjeseci u samici, iako protiv njega još nije podignuta optužnica; pozdravlja činjenicu da su neki novinari i članovi osoblja oporbenog dnevnog lista Cumhuriyet oslobođeni nakon mjeseci provedenih u zatvoru te također poziva na trenutačno oslobađanje četvorice novinara Cumhuriyeta koji su i dalje iza rešetaka;

9.  izražava duboku zabrinutost zbog masovne represije nad organizacijama civilnog društva u Turskoj, a naročito zbog uhićenja Osmana Kavale, čelnika jedne od vodećih nevladinih organizacija; apelira na turske vlasti da bez odgode oslobode Kavalu jer je njegovo uhićenje politizirano i proizvoljno;

10.  sa zabrinutošću prima na znanje pogoršanje stanja u pogledu turskih dugogodišnjih sekularnih načela i vrijednosti; ozbiljno je zabrinut zbog nepoštovanja slobode vjeroispovijesti, među ostalim i zbog sve veće diskriminacije kršćana i drugih vjerskih manjina; osuđuje oduzimanje 50 aramejskih crkava, samostana i groblja u Mardinu; poziva Komisiju da hitno otvori to pitanje s turskim vlastima; apelira na tursku vladu da oslobodi svećenika Andrewa Brunsona i dopusti mu povratak kući;

11.  isto tako podsjeća na načelo nediskriminacije manjina, među ostalim Roma, koji imaju jednako pravo na izražavanje svoje kulture i na pristup socijalnoj skrbi;

12.  osuđuje izjavu ureda guvernera Ankare od 19. studenog 2017. o odluci o uvođenju trajne zabrane manifestacija u organizaciji udruga LGBTI osoba, nakon tri uzastopne zabrane održavanja povorke ponosa u Istanbulu; poziva turske vlasti da odmah opozovu tu zabranu; pozdravlja puštanje na slobodu vodećeg LGBTI aktivista Alija Erola;

13.  ponovno izražava duboku zabrinutost zbog stanja u jugoistočnoj Turskoj, osobito u područjima u kojima je uveden policijski sat te u kojima se koristi prekomjerna sila i primjenjuje kolektivno kažnjavanje; potiče Tursku da izradi plan za efektivnu reintegraciju pola milijuna interno raseljenih osoba; ponavlja da osuđuje činjenicu da PKK, koji se od 2002. nalazi na EU-ovu popisu terorističkih organizacija, ponovno pribjegava nasilju te ga poziva da položi oružje i mirno i demokratično izrazi svoja očekivanja; podsjeća da je turska vlada odgovorna za zaštitu svih svojih stanovnika; izražava žaljenje zbog raširene prakse izvlaštenja, uključujući izvlaštenje imovine koja pripada općinama; uvjeren je da isključivo pravedno političko rješenje kurdskog pitanja može donijeti održivu stabilnost i blagostanje, i na tom području i u Turskoj u cjelini, zbog čega poziva obje strane da se vrate za pregovarački stol;

14.  izražava duboku zabrinutost zbog funkcioniranja pravnog sustava u Turskoj nakon što je kazneni sud u Istanbulu dva pritvorena novinara, Mehmeta Altana i Şahina Alpaya, odlučio zadržati u pritvoru nakon zahtjeva ustavnog suda za njihovo oslobođenje na temelju činjenice da su im tijekom boravka u pritvoru prekršena prava; napominje da to predstavlja dodatno pogoršanje vladavine prava; izražava duboko žaljenje zbog nedavnog ponovnog uhićenja predsjednika turskog ogranka Amnesty Internationala Tanera Kılıça, što se smatra izopačenjem pravde, te poziva na to da se optužbe protiv njega i njegovih suoptuženika („Istanbulska desetorka”) odbace s obzirom na to da protiv njih nisu pronađeni nikakvi konkretni dokazi;

15.  ponavlja svoje stajalište iz studenog 2017., kad je pozvao da se dodjeljivanje sredstava namijenjenih za turske vlasti u okviru Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA II) uvjetuje poboljšanjima u području ljudskih prava, demokracije i vladavine prava, te da se, gdje je to moguće, sredstva preusmjere na organizacije civilnog društva; ponavlja svoj poziv Komisiji da tijekom revizije fondova IPA u obzir uzme događaje u Turskoj, ali i da predstavi konkretne prijedloge za povećanje potpore turskom civilnom društvu;

16.  poziva Visoku predstavnicu, ESVD, Komisiju i države članice da sa svojim turskim sugovornicima nastave raspravljati o položaju pritvorenih branitelja ljudskih prava, političkih aktivista, pravnika, novinara i akademika te da im pruže diplomatsku i političku potporu, uključujući promatranje suđenja i praćenje predmeta;

17.  poziva na to da se ova Rezolucija prevede na turski;

18.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te predsjedniku, vladi i parlamentu Turske.

 

(1)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0423.

(2)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0306.

Posljednje ažuriranje: 7. veljače 2018.Pravna napomena