Postupak : 2019/2822(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : RC-B9-0050/2019

Podneseni tekstovi :

RC-B9-0050/2019

Rasprave :

PV 19/09/2019 - 4.2
CRE 19/09/2019 - 4.2

Glasovanja :

PV 19/09/2019 - 7.2

Doneseni tekstovi :

P9_TA(2019)0018

<Date>{18/09/2019}18.9.2019</Date>
<RepeatBlock-NoDocSe> <NoDocSe>B9-0050/2019</NoDocSe> }
 <NoDocSe>B9-0081/2019</NoDocSe> }
 <NoDocSe>B9-0086/2019</NoDocSe> }
 <NoDocSe>B9-0087/2019</NoDocSe> }
 <NoDocSe>B9-0091/2019</NoDocSe> }
 <NoDocSe>B9-0092/2019</NoDocSe></RepeatBlock-NoDocSe> } RC1
PDF 162kWORD 57k

<TitreType>ZAJEDNIČKI PRIJEDLOG REZOLUCIJE</TitreType>

<TitreRecueil>podnesen u skladu s člankom 144. stavkom 5. i člankom 132. stavkom 4. Poslovnika,</TitreRecueil>


<Replacing>koji zamjenjuje sljedeće prijedloge rezolucija:</Replacing>

<TablingGroups>B9-0050/2019 (ECR)

B9-0081/2019 (Verts/ALE)

B9-0086/2019 (S&D)

B9-0087/2019 (Renew)

B9-0091/2019 (GUE/NGL)

B9-0092/2019 (PPE)</TablingGroups>


<Titre>o Mjanmaru, a posebno o položaju etničke skupine Rohingya</Titre>

<DocRef>(2019/2822(RSP))</DocRef>


<RepeatBlock-By><Depute>Michael Gahler, Tomáš Zdechovský, David Lega, Antonio López-Istúriz White, Loránt Vincze, Vladimír Bilčík, David McAllister, Željana Zovko, Arba Kokalari, Lefteris Christoforou, Loucas Fourlas, Romana Tomc, Karoline Edtstadler, Ivan Štefanec, Michaela Šojdrová, Vangelis Meimarakis, Milan Zver, Manolis Kefalogiannis, Isabel Wiseler-Lima, Tomasz Frankowski, Sandra Kalniete, Esther de Lange, Stanislav Polčák, Stelios Kympouropoulos, Francisco José Millán Mon, Rosa Estaràs Ferragut, Inese Vaidere, Andrey Kovatchev</Depute>

<Commission>{PPE}u ime Kluba zastupnika PPE-a</Commission>

<Depute>Kati Piri, Agnes Jongerius</Depute>

<Commission>{S&D}u ime Kluba zastupnika S&D-a</Commission>

<Depute>Urmas Paet, Atidzhe Alieva-Veli, Abir Al-Sahlani, Andrus Ansip, Petras Auštrevičius, Phil Bennion, Izaskun Bilbao Barandica, Sylvie Brunet, Olivier Chastel, Katalin Cseh, Chris Davies, Anna Júlia Donáth, Laurence Farreng, Fredrick Federley, Valter Flego, Klemen Grošelj, Christophe Grudler, Irena Joveva, Ondřej Kovařík, Ilhan Kyuchyuk, Nathalie Loiseau, Karen Melchior, Javier Nart, Lucy Nethsingha, Bill Newton Dunn, Dragoş Pîslaru, Frédérique Ries, María Soraya Rodríguez Ramos, Michal Šimečka, Susana Solís Pérez, Nicolae Ştefănuță, Ramona Strugariu, Hilde Vautmans, Marie-Pierre Vedrenne, Chrysoula Zacharopoulou</Depute>

<Commission>{Renew}u ime Kluba zastupnika Renew</Commission>

<Depute>Heidi Hautala, Hannah Neumann, Ernest Urtasun, Saskia Bricmont, Klaus Buchner, Bronis Ropė, Ville Niinistö, Catherine Rowett, Erik Marquardt, Anna Cavazzini, Viola Von Cramon-Taubadel, Kim Van Sparrentak, Tineke Strik, Ellie Chowns</Depute>

<Commission>{Verts/ALE}u ime Kluba zastupnika Verts/ALE-a</Commission>

<Depute>Anna Fotyga, Karol Karski, Raffaele Fitto, Ruža Tomašić, Witold Jan Waszczykowski, Evžen Tošenovský, Valdemar Tomaševski, Assita Kanko</Depute>

<Commission>{ECR}u ime Kluba zastupnika ECR-a</Commission>

<Depute>Marisa Matias, Younous Omarjee, Stelios Kouloglou, Dimitrios Papadimoulis</Depute>

<Commission>{GUE/NGL}u ime Kluba zastupnika GUE/NGL-a</Commission>

<Depute>Fabio Massimo Castaldo, Miroslav Radačovský</Depute>

</RepeatBlock-By>

AMANDMANI

Rezolucija Europskog parlamenta o Mjanmaru, a posebno o položaju etničke skupine Rohingya

(2019/2822(RSP))

Europski parlament,

 uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Mjanmaru/Burmi i o položaju etničke skupine Rohingya, posebno one od 21. svibnja 2015.[1], 7. srpnja 2016.[2], 15. prosinca 2016.[3], 14. rujna 2017.[4], 14. lipnja 2018.[5] i 13. rujna 2018.[6],

 uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Mjanmaru/Burmi od 26. veljače 2018. i od 10. prosinca 2018.,

 uzimajući u obzir peti dijalog o ljudskim pravima između Europske unije i Mjanmara/Burme održan 14. lipnja 2019. u Naypyidawu (Mjanmar/Burma),

 uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o statusu izbjeglica iz 1951. i njezin Protokol iz 1967.,

 uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948.,

 uzimajući u obzir završno izvješće i preporuke savjetodavnog povjerenstva pod vodstvom Kofi Annana o državi Rakhine,

 uzimajući u obzir izvješće o seksualnom nasilju povezanom sa sukobima koje je glavni tajnik UN-a 23. ožujka 2018. uputio Vijeću sigurnosti (S/2018/250),

 uzimajući u obzir izvješće Vijeća UN-a za ljudska prava od 8. kolovoza 2018. (A/HRC/42/50) o detaljnim nalazima Neovisne međunarodne misije za utvrđivanje činjenica o Mjanmaru/Burmi (UNIFFM), Rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava od 3. listopada 2018. o situaciji u pogledu ljudskih prava muslimana iz naroda Rohingya i drugih manjina u Mjanmaru/Burmi (A/HRC/RES/39/2) i izvješće Vijeća UN-a za ljudska prava od 7. kolovoza 2019. o neovisnom istražnom mehanizmu UN-a za Mjanmar/Burmu (A/HRC/42/66),

 uzimajući u obzir izvješće UNIFFM-a od 22. kolovoza 2019. o seksualnom i rodno uvjetovanom nasilju u Mjanmaru/Burmi i različitom učinku etničkih sukoba na spolove (A/HRC/42/CRP.4),

 uzimajući u obzir Ženevsku konvenciju iz 1949. i njezine dodatne protokole,

 uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

 uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,

A. budući da je od 2017. više od 700 000 pripadnika naroda Rohingya iz sigurnosnih razloga pobjeglo iz Mjanmara/Burme u susjedni Bangladeš nakon represije i kontinuiranih ozbiljnih kršenja ljudskih prava, uključujući i rašireno ubijanje, silovanje i spaljivanje sela, koje su počinile oružane skupine u Mjanmaru/Burmi u državi Rakhine u kojoj je živjelo više od milijun pripadnika naroda Rohingya;

B. budući da se pripadnici naroda Rohingya u velikoj mjeri smatraju jednom od najviše progonjenih manjina i da čine najveću skupinu apatrida, od kojih mnogi sada žive u Kutupalongu, najvećem izbjegličkom naselju na svijetu smještenom u Cox’ Bazaru u Bangladešu;

C. budući da su izbjeglički kampovi u Bangladešu prenapučeni i da su uvjeti u njima nesanitarni, pri čemu djeca i žene imaju ograničen pristup odgovarajućoj zdravstvenoj skrbi i skrbi za trudnice i rodilje, te da su ti kampovi iznimno osjetljivi na prirodne katastrofe, uključujući odrone tla i poplave; budući da se pripadnici naroda Rohingya koji žive u izbjegličkim kampovima i dalje suočavaju s ozbiljnim prijetnjama i da su zbog loše kvalitete hrane i vode izloženi ozbiljnoj opasnosti od raznih bolesti i infekcija; budući da djeca iz naroda Rohingya i dalje nemaju adekvatan pristup formalnom obrazovanju; budući da posljednjih nekoliko tjedana izbjeglice iz etničke skupine Rohingya u Bangladešu trpe ograničavanje svojih prava na slobodu izražavanja, mirnog okupljanja i udruživanja; budući da bi primjena policijskog sata i blokiranje komunikacija mogli doprinijeti daljnjim ozbiljnim povredama njihovih ljudskih prava;

D. budući da prema procjenama otprilike 600 000 pripadnika naroda Rohingya i dalje živi u državi Rakhine te su žrtve aktualnih diskriminirajućih politika i praksi, sustavnih kršenja temeljnih prava, proizvoljnih uhićenja, pritvora u prenapučenim kampovima, nedostatka slobode kretanja i vrlo ograničenog pristupa obrazovanju i zdravstvenoj skrbi;

E. budući da su vlasti Mjanmara/Burme u lipnju 2019. počele blokirati telekomunikacije u sjevernom i središnjem dijelu države Rakhine i u Paletwi u državi Chin; budući da postoje čvrste vojne kontrole kojima se ograničava pristup medijima i medijska pokrivenost u državi Rakhine;

F. budući da su Mjanmar/Burma i Bangladeš najavili planove u pogledu repatrijacije, ali su oni otkazani zbog nedostatka jamstava; budući da su izbjeglice iznimno traumatizirane i boje se povratka; budući da sva vraćanja moraju biti sigurna, dobrovoljna, dostojanstvena, održiva i u skladu s načelom zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja;

G. budući da je 27. kolovoza 2018. UNIFFM objavio svoje izvješće u kojemu je zaključeno da su nad pripadnicima naroda Rohingya počinjene vrlo ozbiljne povrede ljudskih prava i najteži zločini prema međunarodnom pravu, uključujući zločine protiv čovječnosti te vjerojatno genocid; budući da je 10. prosinca 2018. Vijeće izrazilo duboku zabrinutost zbog nalaza UNIFFM-a; budući da Mjanmar/Burma i dalje odbija omogućiti ulazak u zemlju pripadnicima misije za utvrđivanje činjenica koju je uspostavilo Vijeće UN-a za ljudska prava te je zabranio ulazak i posebnoj izvjestiteljici UN-a o stanju ljudskih prava u Mjanmaru/Burmi;

H. budući da su prema posljednjem izvješću UNIFFM-a od 16. rujna 2019. postupci vlade Mjanmara/Burme i dalje dio široko rasprostranjenog i sustavnog napada koji se može smatrati progonom i drugim zločinima protiv čovječnosti usmjerenima protiv preostalih pripadnika naroda Rohingya u državi Rakhine; budući da je, osim toga, UNIFFM u svojem izvješću od 22. kolovoza 2019. izvijestio o aktualnim namjernim činovima teškog seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja, uključujući sustavno silovanje, grupno silovanje i prisilne seksualne radnje, koje su mjanmarske vojne i sigurnosne snage počinile protiv žena, djece i transrodnih osoba iz naroda Rohingya u sklopu kampanje etničkog čišćenja u cilju teroriziranja i kažnjavanja etničkih manjina; budući da se seksualno nasilje koristi kako bi se podijelile čitave zajednice i kako bi se žene i djevojčice odvratilo od povratka kućama; budući se žrtve silovanja u kampovima često suočavaju s društvenim isključivanjem iz zajednica kojima pripadaju;

I. budući da EU dosljedno poziva na privođenje pravdi počinitelja takvih kaznenih djela i da je predstavio i podržao rezolucije usvojene 27. rujna 2018. u Vijeću UN-a za ljudska prava i 16. studenoga 2018. u Trećem odboru Opće skupštine UN-a; budući da vlasti u Mjanmaru/Burmi odbijaju ozbiljno istražiti kršenja ljudskih prava pripadnika naroda Rohingya te počinitelje pozvati na odgovornost; budući da Mjanmar/Burma i dalje negira da je uopće došlo do kršenja ljudskih prava; budući da su najviši vojni činovnici koji su nadzirali napade na pripadnike naroda Rohingya i dalje na svojim položajima; budući da vlasti odbijaju surađivati s mehanizmima UN-a;

J. budući da je 29. travnja 2019. Vijeće produljilo mjere ograničavanja protiv Mjanmara/Burme za jednu godinu, do 30. travnja 2020., uključujući zamrzavanje imovine i zabrane putovanja, koje se primjenjuju na 14 viših vojnih dužnosnika, službenika graničnog nadzora i policijskih službenika u Mjanmaru/Burmi odgovornih za kršenja ljudskih prava pripadnika zajednice Rohingya, seljaka pripadnika etničkih manjina i civila u saveznim državama Rakhine, Kachin i Shan;

K. budući da su pripadnici naroda Rohingya službeno bez državljanstva otkako su 1982. na snagu stupili burmanski zakoni o državljanstvu kojima se pripadnicima tog naroda uskraćuju temeljna građanska, politička i socioekonomska prava, kao što su sloboda kretanja, političko sudjelovanje, zapošljavanje i socijalna skrb; budući da se procjenjuje da je oko 1,1 milijunu pripadnika naroda Rohingya uskraćeno pravo na državljanstvo; budući da bi pripadnici naroda Rohingya koji se vrate bili prisiljeni potpisati nacionalne iskaznice za provjeru, čime bi im se uskratilo državljanstvo Mjanmara/Burme;

1. ponovno snažno osuđuje sva prošla i aktualna kršenja ljudskih prava te sustavne i raširene napade, uključujući ubojstva, zlostavljanje, silovanja i uništavanje imovine, koje su protiv pripadnika zajednice Rohingya počinile oružane snage i koji se prema nalazima UNIFFM-a i Ureda visoke povjerenice UN-a za ljudska prava mogu smatrati genocidom, ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti; oštro osuđuje nerazmjeran odgovor vojnih i sigurnosnih snaga; naglašava da vojska kontinuirano ne poštuje međunarodno pravo o ljudskim pravima i međunarodno humanitarno pravo;

2. izražava veliku zabrinutost zbog aktualnog sukoba, kršenja prava i navodnog seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja koje oružane snage provode nad pripadnicima zajednice Rohingya u Mjanmaru/Burmi; osuđuje takva kršenja međunarodnog humanitarnog prava i prava o ljudskim pravima te ponavlja svoj poziv vladi Mjanmara/Burme, pod vodstvom Aung San Suu Kyi, i snagama sigurnosti da smjesta stanu na kraj stalnim kršenjima ljudskih prava, ubojstvima te seksualnom i rodno uvjetovanom nasilju nad narodom Rohingya i drugim etničkim skupinama;

3. osuđuje kontinuiranu diskriminaciju pripadnika naroda Rohingya i stroga ograničenja njihove slobode kretanja te uskraćivanje osnovnih usluga toj zajednici u Mjanmaru/Burmi; naglašava da su sloboda medija i kritičko novinarstvo ključni stupovi demokracije i da se njima promiče dobro upravljanje, transparentnost i odgovornost; ponovno poziva vladu Mjanmara/Burme da međunarodnim promatračima, uključujući posebnu izvjestiteljicu UN-a o stanju ljudskih prava u Mjanmaru/Burmi, neovisnim promatračima i humanitarnim organizacijama te organizacijama za ljudska prava omogući potpun i neometan pristup državama Rakhine, Kachin i Shan kako bi se zajamčile neovisne i nepristrane istrage u vezi s navodnim teškim kršenjima ljudskih prava koja su počinile sve uključene strane te je poziva da ukine blokadu interneta u preostale četiri općine Ponnagyun, Mrauk-U, Kyuaktaw i Minbya;

4. poziva vlasti Mjanmara/Burme da stvori odgovarajuće uvjete i zajamče siguran, dobrovoljan i dostojanstven povratak svim pripadnicima zajednice Rohingya koji se žele vratiti u svoju zemlju, pod nadzorom UN-a; odlučno poziva i mjanmarsku i bangladešku vladu da u potpunosti poštuju načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja; apelira na vladu Mjanmara/Burme da pripadnicima naroda Rohingya prizna puno državljanstvo, uključujući odgovarajuća prava i ustavne zaštitne mjere, te da bez odlaganja u potpunosti provede preporuke Savjetodavnog povjerenstva za državu Rakhine; nadalje, poziva vladu Mjanmara/Burme da stupi u dijalog s vođama naroda Rohingya i da prizna zajednicu Rohingya kao jednu od 135 etničkih skupina priznatih zakonom u Mjanmaru/Burmi;

5. prepoznaje rad postignut tijekom petog dijaloga o ljudskim pravima između Europske unije i Mjanmara/Burme; napominje da su rasprave obuhvaćale širok raspon pitanja u vezi s ljudskim pravima, uključujući odgovornost za kršenja ljudskih prava, stanje u saveznim državama Rakhine, Kachin i Shan, uključujući pristup humanitarnoj pomoći, temeljna prava i slobode, potrebe raseljenih osoba, gospodarska i socijalna prava, migracije i suradnju u području ljudskih prava na multilateralnim forumima; žali zbog toga što dijalog nije imao utjecaja na stvarno stanje na terenu;

6. poziva vladu i oružane snage Mjanmara/Burme da dopuste provođenje vjerodostojnih i neovisnih istraga o navodnim ozbiljnim i sustavnim kršenjima ljudskih prava; naglašava da se počinitelji takvih zločina moraju odmah privesti pravdi;

7. poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) i države članice da se u multilateralnim forumima zalažu za to da počinitelji zločina u Mjanmaru/Burmi budu pozvani na odgovornost; u tom pogledu pozdravlja vodstvo koje je EU pokazao u uspostavljanju neovisnog istražnog mehanizma UN-a za Mjanmar/Burmu (IIMM) radi prikupljanja, učvršćivanja, očuvanja i analize dokaza o najtežim međunarodnim zločinima i povredama počinjenima u Mjanmaru/Burmi od 2011.; poziva Mjanmar/Burmu da surađuje u međunarodnim naporima za jamčenje odgovornosti, među ostalim i tako da dopusti ulazak u zemlju novoosnovanom neovisnom istražnom mehanizmu; poziva EU, njegove države članice i međunarodnu zajednicu da osiguraju da IIMM ima odgovarajuću potporu, među ostalim i financijsku, kako bi ispunio svoj mandat;

8. pozdravlja činjenicu da je Vijeće EU-a za vanjske poslove 24. lipnja 2018. i 21. prosinca 2018. donijelo sankcije protiv vojske i službenika oružanih snaga Mjanmara/Burme (Tatmadaw), službenika graničnog nadzora i policije odgovornih za kršenja ljudskih prava te očekuje da će ti pojedinci biti podložni stalnom preispitivanju u okviru režima sankcija; ponovno poziva Vijeće sigurnosti UN-a da Mjanmaru/Burmi nametne sveobuhvatni embargo na oružje i da donese ciljane sankcije protiv fizičkih i pravnih osoba za koje se smatra da su odgovorne za teška kršenja ljudskih prava;

9. podsjeća vladu Mjanmara/Burme da mora ispuniti svoje obveze u vezi s demokratskim načelima i temeljnim ljudskim pravima, koji su ključna sastavnica programa „Sve osim oružja”(Everything But Arms, EBA); očekuje od Komisije da pokrene istragu u tom pogledu; žali zbog činjenice da Komisija još nije pokrenula takvu istragu;

10. pozdravlja odluku Međunarodnog kaznenog suda o njegovoj nadležnosti nad deportacijom naroda Rohingya iz Mjanmara/Burme i odluku glavnog tužitelja Međunarodnog kaznenog suda o pokretanju preliminarne istrage zločina počinjenih protiv pripadnika zajednice Rohingya u nadležnosti suda od listopada 2016.; poziva vlasti Mjanmara/Burme na suradnju s Međunarodnim kaznenim sudom; poziva Mjanmar/Burmu da postane zemlja potpisnica Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda; poziva Vijeće sigurnosti UN-a da situaciju u Mjanmaru/Burmi uputi Međunarodnom kaznenom sudu, uključujući sve zločine u okviru njegove nadležnosti koji su počinjeni protiv naroda Rohingya, ili da osnuje ad hoc međunarodni kazneni sud; ponovno poziva EU i njegove države članice da preuzmu vodeću ulogu u Vijeću sigurnosti UN-a u vezi sa zahtjevom da se situacija uputi Međunarodnom kaznenom sudu; nadalje poziva EU i njegove države članice da se pridruže i pruže podršku napore za otvaranje predmeta pred Međunarodnim sudom u pogledu mogućeg kršenja Konvencije UN-a o genocidu od strane Mjanmara/Burme;

11. poziva EU i njegove države članice da promiču donošenje rezolucije o Mjanmaru/Burmi na sljedećoj sjednici Vijeća UN-a za ljudska prava;

12. pohvaljuje vladu i narod Bangladeša koji su uložili napore kako bi izbjeglicama pripadnicima naroda Rohingya pružili utočište i sigurnost te ih potiče da i dalje pružaju humanitarnu pomoć izbjeglicama iz Mjanmara/Burme; poziva vlasti Bangladeša da zajamče potpun i nediskriminirajući pristup kvalitetnom obrazovanju za djecu iz naroda Rohingya, da ukinu ograničenja pristupa internetu i internetskim komunikacijama i ograničenje slobode kretanja te da se pobrinu za to da snage sigurnosti koje djeluju u kampovima poštuju sve standarde zaštite osobne sigurnosti izbjeglica;

13. pozdravlja činjenicu da je EU početkom rujna 2019. dodijelio 2 milijuna EUR pomoći u hrani u sklopu Svjetskog programa UN-a za hranu za kampove pripadnika naroda Rohingya u Cox’s Bazaru, ali traži od Vijeća i Komisije da s obzirom na potrebe na terenu nastave s naporima u tom pogledu; podsjeća da financijsku odgovornost za pomoć izbjeglicama ne smije nerazmjerno snositi Bangladeš; poziva na daljnju međunarodnu potporu zajednicama koje su udomile izbjeglice, između ostalog i rješavanjem domaćih socijalnih, obrazovnih, ekonomskih problema i problema u zdravstvu;

14. nadalje, podsjeća na potrebu za pružanjem medicinske i psihološke pomoći u izbjegličkim kampovima, koja će biti posebno prilagođena ugroženim skupinama, među kojima su žene i djeca; poziva da se žrtvama silovanja i seksualnog nasilja pruži veća potpora;

15. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vladi i parlamentu Mjanmara/Burme, državnoj savjetnici Aung San Suu Kyi, Vladi i parlamentu Bangladeša, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Komisiji, vladama i parlamentima država članica EU-a, glavnom tajniku Udruženja država jugoistočne Azije (ASEAN), Međuvladinoj komisiji ASEAN-a za ljudska prava, posebnoj izvjestiteljici UN-a za stanje ljudskih prava u Mjanmaru/Burmi, visokom povjereniku UN-a za izbjeglice i Vijeću UN-a za ljudska prava.

[1] SL C 353, 27.9.2016., str. 52.

[2] SL C 101, 16.3.2018., str. 134.

[3] SL C 238, 6.7.2018., str. 112.

[4] SL C 337, 20.9.2018, str. 109.

[5] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0261.

[6] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0345.

Posljednje ažuriranje: 18. rujna 2019.Pravna napomena