Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne preporuke i rezolucije o Rusiji, a posebno svoje preporuke Vijeću od 23. listopada 2012.(1) i 2. travnja 2014.(2) o uspostavi zajedničkih viznih ograničenja za ruske dužnosnike koje se dovodi u vezu sa slučajem Sergeja Magnickog, svoju rezoluciju od 13. lipnja 2013. o vladavini prava u Rusiji(3) te svoju rezoluciju od 13. ožujka 2014. o Rusiji: donošenje osuđujućih presuda protiv prosvjednika koji su sudjelovali u događajima na trgu Bolotnaja(4),

–  uzimajući u obzir nagradu Saharov za slobodu mišljenja koju je 2009. dodijelio ruskoj nevladinoj organizaciji „Memorialˮ koja se bori, među ostalim, za prava političkih zatvorenika u Rusiji,

–  uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 26. ožujka 2013. o stanju nevladinih organizacija u Ruskoj Federaciji,

–  uzimajući u obzir Ustav Rusije, posebno njegov članak 118. u kojem se navodi da u Ruskoj Federaciji presude donose isključivo sudovi i njegov članak 120. kojim se utvrđuje da su suci neovisni i da je iznad njih samo ruski Ustav i savezno pravo;

–  uzimajući u obzir savjetovanja o ljudskim pravima između EU-a i Rusije od 28. studenog 2013,

–  uzimajući u obzir izjavu ombudsmana Ruske Federacije za ljudska prava, Vladimira Lukina, od 4. ožujka 2014. o javnim prosvjedima u Moskvi i koracima koje su poduzela policijska tijela,

–  uzimajući u obzir postojeći Sporazum o partnerstvu i suradnji (SPS) kojim se utvrđuje partnerstvo između Europskih zajednica i njihovih država članica s jedne strane i Ruske Federacije s druge strane i privremeno suspendirane pregovore o novom sporazumu između EU-a i Rusije,

–  uzimajući u obzir „Partnerstvo za modernizacijuˮ pokrenuto 2010. u Rostovu na Donu te činjenicu da se rusko vodstvo obvezalo na vladavinu prava kao temelj modernizacije Rusije,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju Ujedinjenih naroda o borcima za ljudska prava koju je usvojila Opća skupština UN-a 9. prosinca 1998. godine,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da se Ruska Federacija, kao punopravna članica Vijeća Europe, Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) i Ujedinjenih naroda, obvezala na poštovanje načela demokracije, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava; budući da se, zbog nekoliko ozbiljnih povreda vladavine prava i usvajanja restriktivnih zakona tijekom posljednjih nekoliko mjeseci, rađa sve veća zabrinutost u pogledu ruskog poštovanja međunarodnih i nacionalnih obveza; budući da je Europska unija u više navrata ponudila dodatnu pomoć i stručno znanje kako bi pomogla Rusiji da modernizira svoj ustavni i pravni poredak, u skladu sa standardima Vijeća Europe, te da ga se pridržava;

B.  budući da se posljednjih godina stanje ljudskih prava u Rusiji pogoršalo i da su ruske vlasti donijele niz zakona koji sadrže nejasne odredbe, a koji se upotrebljavaju za daljnje ograničavanje oporbenih aktera kao i aktera civilnog društva te za kočenje slobode izražavanja i okupljanja;

C.  budući da se ruskim zakonom o „stranim agentima“, donesenim u srpnju 2012., zahtijeva da nevladine organizacije koje primaju financijska sredstva iz inozemstva i koje su „politički aktivne“ moraju podnijeti zahtjev za uvrštavanje u poseban vladin popis stranih agenata, što znači da tad podliježu dodatnom pomnom praćenju koje provodi vlada te da u svim svojim publikacijama, priopćenjima za tisak i izvješćima moraju navesti da ih je sastavio strani agent; budući da je zakon izmijenjen u svibnju 2014. kako bi Ministarstvo pravosuđa samo moglo registrirati nevladine organizacije kao „strane agenteˮ;

D.  budući da je provedba tog zakona obuhvaćala drastične postupke kao što su policijske racije, oduzimanje imovine, administrativne kazne i ostale mjere čiji je cilj sprečavanje i odvraćanje organizacija civilnog društva od toga da rade svoj posao; budući da je 13 vodećih skupina koje se bore za ljudska prava zajedno podnijelo pritužbu Europskom sudu za ljudska prava osporavajući spomenuti zakon o „stranim agentimaˮ; budući da je preispitivanje te pritužbe u tijeku;

E.  budući da su brojne ruske i međunarodne organizacije za zaštitu ljudskih prava izvijestile da su nerazmjerne mjere i agresivni postupci sigurnosnih snaga doveli do izbijanja nasilja nakon kojeg su uslijedila proizvoljna uhićenja prosvjednika; budući da ruske vlasti zlostavljaju vođe opozicijskih stranaka i pokreta, a neki od tih vođa su pritvoreni na temelju raznih optužbi;

F.  budući da je niz suđenja i sudskih postupaka tijekom posljednjih nekoliko godina bacilo sumnju na neovisnost i nepristranost pravosudnih institucija Ruske Federacije; budući da se ta suđenja moraju promatrati u širem kontekstu sve veće represije, progona i kršenja ljudskih prava u Rusiji, uključujući politički motivirana uhićenja, pritvor i suđenja među kojima su najistaknutiji primjeri slučajevi Sergeja Magnickog, Mihajla Hodorkovskog i Alekseja Navalnog;

G.  budući da ruske vlasti proširuju svoje programe masovnog nadziranja; budući da ti programi, zajedno sa zakonima kojima se ograničava sloboda nevladinih organizacija, ruskim vlastima daju veoma moćno oruđe za praćenje i ugnjetavanje oporbenih aktivista;

H.  budući da je Memorial povijesna ruska organizacija za građanska prava koja se od 1987. zauzima za promicanje demokracije, vladavine prava i temeljnih ljudskih prava u političkom te javnom životu, a osnovana je na inicijativu skupine disidenata iz sovjetskog razdoblja pod pokroviteljstvom nobelovca Andreja Saharova;

I.  budući da rusko Ministarstvo pravosuđa želi ukinuti Memorial s obzirom na to da ta krovna organizacija bez glavnog sjedišta okuplja više od 50 neovisnih regionalnih organizacija diljem države; budući da se prema saveznom zakonu organizacija može klasificirati kao „nacionalna” ako zastupa više od polovice ruskih regija preko službeno registriranih „regionalnih” organizacija; budući da je Memorial registriran pri Ministarstvu pravosuđa od 1992. godine;

J.  budući da su se vodeće osobe Memoriala odlučno usprotivile ruskoj agresiji na Ukrajinu i kritizirale je te pozvale predsjednika Putina da tome stane na kraj;

K.  budući da je Europski parlament organizaciji Memorial 2009. dodijelio nagradu Saharov;

L.  budući da je 23. svibnja 2014. moskovski sud naložio Centru za ljudska prava Memorial da se registrira kao strani agent zbog svoje „političke aktivnosti” u području ljudskih prava; budući da se potom Memorial odbio registrirati pod tim nepravednim nazivom te je odlučio raspustiti svoju organizaciju i nastaviti s radom u Ruskoj Federaciji bez izvršene registracije;

M.  budući da je 13. listopada 2014. rusko Ministarstvo pravosuđa pokrenulo tužbu radi ukidanja ruskog Centra Memorial, navodno na temelju toga da su organizacija Memorial i njegovi članovi nepropisno registrirani;

N.  budući da je Memorial sada suočen s raspuštanjem jer će ruski Vrhovni sud 13. studenog 2014. donijeti presudu u toj tužbi;

O.  budući da organizacija Memorial već dugo ima problema s ruskom administracijom: Ministarstvo pravosuđa u srpnju 2014. proglasilo ga je „stranim agentom”, bio je prisiljen zatvoriti svoj ured u Čečeniji nakon smrti Natalije Estemirove (aktivistice za ljudska prava) koja je istraživala slučajeve otmice i ubojstva, to je prva organizacija koja je zaprimila odluku o ukidanju, a odnosila se na antidiskriminacijski centar Memorial u Sankt-Peterburgu (koji se bavi promicanjem prava Roma u Rusiji, radnicima migrantima iz središnje Azije s Kavkaza, etničkim Tatarima s Krima) jer se nije registrirao kao „strani agent”;

P.  budući da su na temelju novih izmjena zakona o informacijama, informacijskim tehnologijama i zaštiti informacija iz veljače 2014. stranice neovisnih internetskih portala blokirane; budući da se u to ubrajaju stranice Grani.ru, Kasparov.ru, Ej.ru i blog oporbenog aktivista Alekseja Navalnog na internetskim stranicama moskovske radiostanice Eho i Livejournal.com; budući da je neovisnom oporbenom televizijskom kanalu Dožd u nekim područjima emitiranje zabranjeno;

1.  odlučno osuđuje poziv ruskog Ministarstva pravosuđa Vrhovnom sudu da zatvori neovisnu organizaciju za prava Memorial te raspravu zakazanu za 13. studenog 2014. i potiče Ministarstvo pravosuđa da povuče svoju tužbu prije održavanja zakazane rasprave; ističe da Memorial ima ključnu ulogu u razvoju demokratskih vrijednosti i promicanju ljudskih prava u Rusiji;

2.  poziva ruske vlasti da stanu na kraj zlostavljanju, uključujući onom sudskom, usmjerenom protiv organizacije Memorial, Centra za ljudska prava Memorial, njihovih članova i svih boraca za ljudska prava u Ruskoj Federaciji te da im omogući da se nesmetano i u svim okolnostima mogu baviti svojim legitimnim djelatnostima;

3.  ističe da je Mihail Fedotov, predsjednik ruskog Predsjedničkog vijeća za civilno društvo i ljudska prava, jasno naglasio da ne postoje pravni temelji za ukidanje Memoriala te da bi Vrhovni sud trebao odgoditi raspravu o tom predmetu do razdoblja nakon održavanja konferencije 19. studenog 2014. na kojoj će se vjerojatno donijeti izmjene u organizacijskoj strukturi radi pridržavanja ruskog zakona;

4.  smatra da se zakonom o „stranim agentima” krše obveze koje Rusija ima prema Vijeću Europe i OESS-u; k tome smatra da je definicija „političkih aktivnosti” nevladinih organizacija koje primaju financijska sredstva iz inozemstva dovoljno široka da Vlada u stvarnosti njome može kontrolirati gotovo svaku organiziranu aktivnost u javnom životu; stoga potiče Rusiju da stavi izvan snage zakone koji sadrže odredbe protivne međunarodnim i ustavnim obvezama Rusije u području ljudskih prava;

5.  izražava duboku zabrinutost u vezi s naknadnim izmjenama zakonu o „stranim agentima” iz svibnja 2014. kojima se sada Ministarstvu pravosuđa omogućuje da po vlastitoj diskreciji i bez njihova pristanka skupine registrira kao „strane agente”;

6.  ističe da je nakon te izmjene zakona Ministarstvo pravosuđa vrlo brzo registriralo prvih 15 skupina i da se nekoliko nevladinih organizacija od tada bezuspješno bori sudskim putem protiv vlasti tj. njihovih pokušaja da ih prisile da se registriraju;

7.  ističe da su te nevladine organizacije (Centar za ljudska prava Memorial, zaklada Public Verdict, AGORA i JURIX) posebno poznate po tome što pružaju pravnu pomoć žrtvama politički motiviranih postupaka, progonjenim aktivistima civilnog društva, mirnim prosvjednicima, aktivistima LGBT i žrtvama policijskog nasilja te imaju ključnu ulogu u razvoju demokratskih vrijednosti i promicanju ljudskih prava u Rusiji;

8.  poziva ruske vlasti da poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda provedu u stvarnost u svim okolnostima i u skladu s Općom deklaracijom o ljudskim pravima te međunarodnim i regionalnim instrumentima ljudskih prava koje je Ruska Federacija ratificirala te da poštuje pravo svih građana da ostvaruju svoje temeljne slobode i univerzalna ljudska prava; poziva ruske vlasti da se pridržavaju odredbi iz Deklaracije Odbora ministara Vijeća Europe o mjerama Vijeća Europe za poboljšanje zaštite boraca za ljudska prava i promicanje njihovih aktivnosti;

9.  duboko je zabrinut zbog toga što Rusija, kao članica Vijeća Europe i Organizacije za europsku sigurnost i suradnju, ne poštuje svoje međunarodne pravne obveze i temeljna ljudska prava te vladavinu prava sadržane u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima;

10.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog pogoršanja stanja kritičnog civilnog društva u Rusiji, posebno onih organizacija čiji je rad usredotočen na ljudska prava i demokratske slobode te izražavanje neslaganja s politikama Vlade; odlučno poziva Rusiju da ukine mjere koje je do sada donijela, da omogući tim građanima da se nesmetano bave svojim legitimnim djelatnostima te da promiče suradnju s kritičnim civilnim društvom;

11.  naglašava da se sloboda okupljanja u Ruskoj Federaciji odobrava na temelju članka 31. ruskog Ustava i na temelju Europske konvencije o ljudskim pravima čija je Rusija potpisnica, te je stoga ruske vlasti moraju poštovati; poziva Rusku Federaciju da poštuje načela vladavine prava, slobode govora i okupljanja;

12.  poziva potpredsjednicu/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) da se pobrinu za to da se u okviru konzultacija između EU-a i Rusije o ljudskim pravima iznesu slučajevi svih osoba koje se progoni iz političkih razloga i da se od ruskih predstavnika na tim konzultacijama službeno zatraži da odgovore na svaki pojedini slučaj;

13.  poziva predsjednike Vijeća i Komisije, kao i potpredsjednicu/Visoku predstavnicu da nastave pomno pratiti te slučajeve, da ova pitanja postavljaju u različitim oblicima i na sastancima s Rusijom te da izvijeste Parlament o razmjenama mišljenja s ruskim tijelima vlasti;

14.  traži od potpredsjednice/Visoke predstavnice i ESVD-a da se pobrinu za to da Unija u svakoj prilici nastoji podupirati i zalagati se za ruske organizacije civilnog društva, uključujući one koje rade na promicanju vrijednosti demokracije, ljudskih prava i vladavine prava;

15.  potiče Komisiju i ESVD, s obzirom na trenutačnu fazu izrade programa financijskih instrumenata EU-a, da povećaju financijsku pomoć ruskom civilnom društvu te da Forum civilnog društva EU-a i Rusije uključe u Instrument partnerstva u svrhu ostvarivanja održive i pouzdane dugoročne potpore;

16.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, Vijeću Europe, Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju te predsjedniku, Vladi i parlamentu Ruske Federacije.

(1) SL C 68 E, 7.3.2014., str. 13. (2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0258. (3) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0284. (4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0253.