Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2014/2969(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odaberite dokument :

Podneseni tekstovi :

RC-B8-0289/2014

Rasprave :

PV 27/11/2014 - 7.1
CRE 27/11/2014 - 7.1

Glasovanja :

PV 27/11/2014 - 10.1

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2014)0064

Usvojeni tekstovi
PDF 144kWORD 76k
Četvrtak, 27. studenog 2014. - Strasbourg Završno izdanje
Pakistan: zakoni o bogohuljenju
P8_TA(2014)0064RC-B8-0289/2014

Rezolucija Europskog parlamenta od 27. studenoga 2014. o Pakistanu: zakoni o blasfemiji (2014/2969(RSP))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Pakistanu,

–  uzimajući u obzir članak 18. Opće deklaracije o ljudskim pravima iz 1948. i članak 18. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a iz 1981. o uklanjanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja,

–  uzimajući u obzir izvješća posebnog izvjestitelja UN-a o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja,

–  uzimajući u obzir izvješće posebne izvjestiteljice UN-a o neovisnosti sudaca i odvjetnika Gabriele Knaul od 4. travnja 2013. sastavljeno nakon njezinog službenog posjeta Pakistanu od 19. do 29. svibnja 2012.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2013. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2012. godinu i politici Europske unije u tom području(1), kojom se osuđuju progoni kršćana i drugih vjerskih manjina,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjere ili uvjerenja(2),

–  uzimajući u obzir petogodišnji plan angažmana između EU-a i Pakistana od ožujka 2012. u kojemu su navedeni prioriteti kao što su dobro upravljanje i dijalog o ljudskim pravima te s njim usko povezani drugi strateški dijalog između EU-a i Pakistana od 25. ožujka 2014.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Pakistanu od 11. ožujka 2013.(3) u kojima se ponavljaju očekivanja EU-a o promicanju i poštovanju ljudskih prava i kojima se osuđuje svako nasilje, uključujući i nasilje nad vjerskim manjinama,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika Europske službe za vanjsko djelovanje od 18. listopada 2014. o odluci Visokog suda u Lahoreu da potvrdi osuđujuću presudu gđi Asiji Bibi u Pakistanu,

–  uzimajući u obzir priopćenje za medije izaslanstva Europske unije u Pakistanu od 29. listopada 2014. povodom posjeta posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava Pakistanu od 26. do 29. listopada 2014.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2014. o regionalnoj ulozi Pakistana i političkim odnosima s EU-om(4),

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. Poslovnika,

A.  budući da je Asia Bibi, kršćanka iz Punjaba, uhićena 2009. i osuđena na smrtnu kaznu zbog blasfemije u studenome 2010. na temelju članka 295-C pakistanskog Kaznenog zakona; budući da je Visoki sud u Lahoreu 16. listopada 2014. odbacio žalbu Asije Bibi i potvrdio odluku; budući da je 24. studenog 2014. optuženica uložila žalbu Vrhovnom sudu i da bi taj postupak mogao potrajati godinama budući da pakistanski predsjednik još uvijek može izmijeniti odluku Visokog suda u Lahoreu i amnestirati Asiju Bibi koristeći ovlast predsjedničkog pomilovanja;

B.  budući da je skupina ljudi 7. studenog 2014. pretukla kršćanski par Shamu Bibi i Shahbaza Masiha zbog optužbi da su palili stranice Kurana u istočnom Pakistanu; budući da su njihova tijela spaljena u peći za pečenje opeke, a po nekim su izvješćima još uvijek bili živi u trenutku kada su bačeni u peć;

C.  budući da je u zadnje vrijeme izrečeno više smrtnih kazni pakistanskim građanima zbog kršenja zakona o blasfemiji, uključujući i kršćaninu g. Sawanu Masihu zbog navodnog vrijeđanja proroka Muhameda u razgovoru te kršćanskom paru Shafqatu Emmanuelu i Shagufti Kausar zbog navodnog vrijeđanja Proroka u SMS-poruci;

D.  budući da je aktivist za ljudska prava i odvjetnik Rashid Rehman ubijen 7. svibnja 2014.; budući da su tjednima prije ubojstva Rehmanu prijetili zbog zastupanja predavača protiv kojeg je podignuta optužnica na temelju pakistanskog zakona o blasfemiji;

E.  budući da je u listopadu 2014. britanski državljanin pakistanskog porijekla Mohammad Asghar kojemu je dijagnosticirana mentalna bolest u Ujedinjenoj Kraljevini, ali je svejedno zatvoren zbog blasfemije, ranjen metkom koji je ispalio zatvorski čuvar; budući da su regionalne vlasti uhitile njegovog napadača i optužile ga za pokušaj ubojstva te da je osam drugih zatvorskih čuvara suspendirano sa svoje dužnosti;

F.  budući da je 5. studenog 2014. 45-godišnjeg šijita Tufaila Haidera ubio policajac tijekom ispitivanja koji je kasnije tvrdio da je g. Haider pogrdno govorio o „pristalicama i pratiocima proroka Muhameda”;

G.  budući da je zabilježeno da je u Pakistanu sveukupno 1 438 osoba optuženo za blasfemiju između 1987. i listopada 2014., uključujući 633 muslimana, 494 ahmedija, 187 kršćana i 21 hinduista; budući da je od 1990. u slučajevima povezanima s blasfemijom u napadima nasilnih skupina ubijeno najmanje 60 osoba;

H.  budući da se nekoliko desetaka osoba, uključujući muslimane, hinduiste, kršćane i druge, trenutačno nalazi u zatvoru zbog optužbi za blasfemiju; budući da do ovog trenutka nijedna smrtna kazna izrečena na temelju optužbi za blasfemiju nije izvšena, ali je nekoliko optuženih ubijeno u napadima nasilnih skupina; budući da određeni vjerski vođe vrše ogroman pritisak na pakistansko pravosuđe da potvrdi i izvrši smrtne kazne koje obično izriču niži sudovi; budući da sudski postupci često traju dugi niz godina i imaju razarajuće posljedice za nedužne pakistanske građane, njihove obitelji i zajednice;

I.  budući da pakistanski zakoni o bogohuljenju vjerskim manjinama otežavaju slobodno izražavanje ili otvoreno sudjelovanje u vjerskim aktivnostima; budući da je zabilježena široko rasprostranjena zlouporaba tih zakona; budući da su, umjesto da štite vjerske zajednice, posijali strah u pakistanskom društvu; budući da je svaki pokušaj reforme zakona ili njihove primjene ugušen prijetnjama i ubojstvima; budući da su pokušaji da se o tim pitanjima raspravlja u medijima, na internetu ili izvan njega, često popraćeni prijetnjama i zlostavljanjem koje često provode i vlasti;

J.  budući da Pakistan ima važnu ulogu u poticanju stabilnosti u južnoj Aziji te bi se od njega moglo očekivati da služi kao primjer ostalima u pogledu jačanja vladavine prava i ljudskih prava;

K.  budući da je Pakistan nedavno ratificirao sedam od devet međunarodnih konvencija o temeljnim ljudskim pravima, naročito Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, koje obuhvaćaju brojne odredbe u pogledu pravilnog funkcioniranja pravosuđa, prava na pravično suđenje, jednakosti pred zakonom i nediskriminacije;

L.  budući da se mehanizmima UN-a za ljudska prava zahtijeva od Pakistana da ukine zakone o blasfemiji ili da barem bez odgađanja provede zaštitne mjere kako bi se spriječila zlouporaba zakona kojima se građanima, koji su često iz manjinskih vjerskih zajednica, nanosi zlo;

M.  budući da su EU i Pakistan produbili i proširili svoje bilateralne veze, što se vidi na primjeru petogodišnjeg plana angažmana koji je pokrenut u veljači 2012. te na primjeru drugog strateškog dijaloga između EU-a i Pakistana koji je održan u ožujku 2014.; budući da je svrha petogodišnjeg plana angažmana između EU-a i Pakistana izgradnja strateškog odnosa te sklapanje partnerstva za mir i razvoj koji se temelje na zajedničkim vrijednostima i načelima;

N.  budući da je Pakistan u opći sustav povlastica prvi put ušao 1. siječnja 2014.; budući da taj sustav „treba osigurati snažan poticaj za poštovanje temeljnih ljudskih i radničkih prava, okoliša te načela dobrog upravljanja“;

1.  duboko je zabrinut i žali zbog odluke Visokog suda u Lahoreu od 16. listopada 2014. kojom je potvrđena smrtna kazna koja je izrečena Asiji Bibi za blasfemiju; poziva Vrhovni sud da brzo i bez odgode započne postupke na slučaju te da pri donošenju presude poštuje vladavinu prava i ljudska prava;

2.  poziva pakistanske sudove da brzo pokrenu reviziju smrtnih kazni koje su izrečene Sawanu Masihu, Mohammadu Asgaru, Shafqatu Emmanuelu i njegovoj supruzi Shagufti Kausar te svim ostalim građanima koji čekaju izvršenje smrtne kazne jer su navodno prekršili zakone o blasfemiji;

3.  oštro osuđuje ubojstva Shame Bibi i Shahbaza Masiha te izražava sućut njihovim obiteljima kao i obiteljima svih nevinih žrtava koje su u Pakistanu ubijene zbog zakona o blasfemiji; poziva da se počinitelji tih djela privedu pravdi; uzima na znanje odluku vlade u Punjabu o osnivanju posebnog odbora kako bi se ubrzala istraga ubojstava Shame Bibi i Shahbaza Masiha te kako bi se osigurala dodatna policijska zaštita kršćanskih četvrti u toj provinciji; ističe, međutim, da je potrebno ugušiti ozračje nekažnjavanja te provesti šire reforme kako bi se riješio problem nasilja nad vjerskim manjinama koji je i dalje raširen u Pakistanu;

4.  izražava duboku zabrinutost jer bi se kontroverzni zakoni o blasfemiji mogli zloupotrijebiti protiv pripadnika svih vjeroispovijesti u Pakistanu; izražava osobitu zabrinutost zbog toga što se zakoni o blasfemiji, kojima su se javno protivili pokojni ministar Shahbaz Bhatti, pokojni guverner Salman Taseer i Rashid Rehman, koji su ubijeni zato što su se zalagali za vjersku toleranciju, sve više i više koriste za napade na ranjive manjinske skupine uključujući i one na ahmedije i kršćane u Pakistanu;

5.  poziva pakistansku vladu na detaljnu reviziju zakona o blasfemiji i njihove trenutne primjene, osobito poglavlja 295 B i C Kaznenog zakona kojima se propisuje obvezan doživotni zatvor (295 B i C) ili čak smrtna kazna (295 C) za navodna djela blasfemije, s ciljem ukidanja tih zakona; poziva pakistansku vladu da ukine smrtnu kaznu uključujući onu koja se izriče zbog blasfemije i apostazije te da provede zaštitne mjere kako bi se spriječila zlouporaba zakonskih odredbi o blasfemiji i apostaziji;

6.  poziva pakistanske vlasti da jamče neovisnost sudova, vladavinu prava i pravično suđenje u skladu s međunarodnim standardima o sudskim postupcima i da pri tome uzmu u obzir nedavne preporuke posebnog izvjestitelja UN-a o neovisnosti sudaca i odvjetnika; poziva, nadalje, pakistanske vlasti da pruže odgovarajuću zaštitu svima koji su upleteni u slučajeve blasfemije, između ostalog i štićenjem sudaca od vanjskog pritiska, obranom optuženih, njihovih obitelji i zajednica od nasilnih skupina te iznalaženjem rješenja za oslobođene krivnje koji se ne mogu vratiti u mjesta iz kojih potječu;

7.  napominje da su vjerske slobode i prava manjina zajamčeni pakistanskim ustavom; pozdravlja mjere koje je pakistanska vlada poduzela od studenog 2008. u korist vjerskih manjina kao što su uvođenje kvote za manjine od pet posto u saveznoj javnoj službi, priznavanje nemuslimanskih državnih blagdana i proglašenje nacionalnog dana manjina;

8.  poziva, međutim, pakistansku vladu da poveća napore da se postigne bolje međuvjersko razumijevanje, da aktivno radi na rješavanju vjerske nesnošljivosti koju iskazuju sudionici u društvu, da suzbija vjersku netrpeljivost, činove nasilja i zastrašivanja i da djeluje protiv stvarnog nekažnjavanja ili percepcije nekažnjavanja;

9.  oštro osuđuje svako nasilje nad vjerskim zajednicama kao i svaku diskriminaciju te nesnošljivost na temelju vjere i uvjerenja; naglašava da je pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjere temeljno ljudsko pravo; naglašava, nadalje, da svi Pakistanci, neovisno o vjerskoj pripadnosti i vjeri, zaslužuju jednako poštovanje te da se promiču i štite njihova ljudska prava;

10.  poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) i Europsku komisiju da iskoriste sva dostupna sredstva, uključujući i ona navedena u Smjernicama EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjere ili uvjerenja, kako bi pomogle vjerskim zajednicama i izvršile pritisak na pakistansku vladu da učini više za zaštitu vjerskih manjina; cijeni, u tom pogledu, nedavni posjet posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava Pakistanu te održavanje rasprave tijekom tog posjeta;

11.  ističe da je dodjela općeg sustava povlastica uvjetovana, između ostaloga, ratifikacijom i provedbom 27 međunarodnih konvencija, kao što je određeno Prilogom VIII. temeljnoj uredbi o općem sustavu povlastica, od kojih se većina odnosi na ljudska prava te da Europska unija može povući dodijeljene povlastice ako država ne ispuni svoje obveze;

12.  poziva ESVD i Komisiju da strogo nadziru ispunjavanje obveza koje Pakistan ima u pogledu općeg sustava povlastica te da promiču i štite ljudska prava u Pakistanu;

13.  poziva ESVD i Komisiju da surađuju s pakistanskim vlastima kako bi se izmijenio način na koji se provode zakoni o blasfemiji pri čemu, između ostaloga, treba provesti mjere koje su predložene u šestom stavku ovog dokumenta;

14.  potiče pakistansku vladu da surađuje s tijelima UN-a, uključujući izvjestitelja UN-a o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja, na rješavanju problema u pogledu ljudskih prava o kojima vlada opravdana zabrinutost;

15.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Europske komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku Europske unije za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku UN-a, Vijeću UN-a za ljudska prava te vladi i parlamentu Pakistana.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0575.
(2) http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_Data/docs/pressdata/EN/foraff/137585.pdf
(3) http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_Data/docs/pressdata/EN/foraff/135946.pdf
(4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0208

Pravna napomena