Indeks 
Usvojeni tekstovi
Četvrtak, 18. rujna 2014. - StrasbourgZavršno izdanje
Progon branitelja ljudskih prava u Azerbajdžanu
 Burundi posebno slučaj Pierra Clavera Mbonimpaa
 Kršenja ljudskih prava u Bangladešu
 Stanje u Ukrajini i trenutačno stanje odnosa između EU-a i Rusije
 Reakcija EU-a na epidemiju ebole
 Stanje u Iraku i Siriji te ofenziva IS-a, uključujući progon manjina
 Stanje u Libiji
 Izrael i Palestina nakon rata u Gazi i uloga EU-a

Progon branitelja ljudskih prava u Azerbajdžanu
PDF 233kWORD 79k
Rezolucija Europskog parlamenta Vijeću od 18.rujna 2014. o progonu branitelja ljudskih prava u Azerbajdžanu (2014/2832(RSP))
P8_TA(2014)0022RC-B8-0090/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o stanju u Azerbajdžanu, posebno one od 18. travnja 2012. s njegovim preporukama Vijeću, Komisiji i ESVD-u o pregovorima o sporazumu o pridruživanju između EU-a i Azerbajdžana(1) te od 13. lipnja 2013. o slučaju Ilgara Mamadova(2),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija od 15. svibnja 2012. o ostvarivanju nove europske politike susjedstva (JOIN(2012)0014),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 27. ožujka 2014. o napretku EPS-a u 2013. o Azerbajdžanu (SWD(2014)0070),

–  uzimajući u obzir akcijski plan EPS-a između EU-a i Azerbajdžana,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornikâ potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice i povjerenika za proširenje i europsku politiku susjedstva Stefana Fulea od 2. kolovoza 2014. o uhićenju Lejle Junus,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice od 6. kolovoza 2014. o uhićenju Rasula Džafarova,

–  uzimajući u obzir izjavu EU-a od 14. kolovoza 2014. o stanju ljudskih prava i civilnog društva u Azerbajdžanu,

–  uzimajući u obzir izjavu koju je povjerenik Fule dao 8. rujna 2014. u Bakuu o ključnoj ulozi civilnog društva u Istočnom partnerstvu i njegovu najavu novoga programa potpore EU-a za civilno društvo u Azerbajdžanu, kojim će se pružiti 3 milijuna EUR tijekom 2014. i 2015.,

–  uzimajući u obzir izjavu glavnog tajnika Vijeća Europe Thorbjørna Jaglanda od 1. kolovoza 2014. o uhićenju Lejle Junus, ravnateljice Instituta za mir i demokraciju u Azerbajdžanu,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Bakua koju je donijela Parlamentarna skupština OESS-a na svome godišnjem zasjedanju od 28. lipnja do 2. srpnja 2014., u kojoj se izražava zabrinutost zbog zloporabe administrativnih postupaka i zakonodavstva radi zadržavanja, zatvaranja, zastrašivanja i ušutkavanja na druge načine branitelja ljudskih prava i kritičara u brojnim zemljama koje sudjeluju u radu OESS-a,

–  uzimajući u obzir sporazum o partnerstvu i suradnji između EZ-a i Azerbajdžana, koji je stupio na snagu 1999., te aktualne pregovore između tih dviju strana o novome sporazumu koji će zamijeniti postojeći,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da se u posljednjih nekoliko godina opća klima oko ljudskih prava u Azerbajdžanu pogoršava uz veliku eskalaciju vladine represije, pritiska i zastrašivanja usmjerenog prema nevladinim organizacijama, aktivistima civilnog društva, novinarima i braniteljima ljudskih prava posljednjih mjeseci;

B.  budući da su se od kraja srpnja vlasti usmjerile na neke od najistaknutijih branitelja ljudskih prava te zemlje, zatvarajući ih zbog po svemu sudeći politički motiviranih optužbi, pri čemu se posebno misli na slučajeve Lejle Junus, poznate ravnateljice Instituta za mir i demokraciju, i njezina muža Arifa Junusa te Rasula Džafarova, predsjednika azerbajdžanskoga Kluba za ljudska prava;

C.  budući da je predsjednik azerbajdžanskoga Društva za pravno obrazovanje Intigam Alijev, odvjetnik u domeni ljudskih prava koji je branio u više od 200 slučajeva pred Europskim sudom za ljudska prava u područjima kršenja slobode govora, prava na pošteno suđenje i izbornog prava u Azerbajdžanu, uhićen 8. kolovoza 2014. i podvrgnut tromjesečnom pritvoru uz optužbe za kazneno djelo, što je incident kojim se potvrđuje sve jača tendencija ušutkavanja i progona branitelja ljudskih prava u toj zemlji;

D.  budući da je dojavljeno da je Lejla Junus u zatvoru bila podvrgnuta nasilju koje je počinila zatvorenica s kojom dijeli ćeliju te da nisu poduzete nikakve mjere da se ta zatvorenica kazni ili da se zajamči zaštita gospođe Junus; budući da gospođi Junus nije pružena zdravstvena njega unatoč tome što joj se zdravlje u zatvoru pogoršalo;

E.  budući da su 26. svibnja 2014. Anar Mamadli, predsjednik Centra za praćenje izbora i demokratske studije, i Bašir Sulejmanli, ravnatelj tog istog Centra, osuđeni na zatvorske kazne od 5 godina i 6 mjeseci (Mamadli) i 3 godine i 6 mjeseci (Sulejmanli) uz optužbe koje sežu od izbjegavanja plaćanja poreza do protuzakonitog poduzetništva;

F.  budući da je istodobno sa spomenutim događanjima osam aktivista nevladina pokreta mladih NIDA osuđeno za huliganizam, posjedovanje droga i posjedovanje eksploziva te za namjeru izazivanja javnog nereda, a k tomu su aktivisti Omar Mamadov, Abdul Abilov i Elsever Murseli osuđeni na zatvorske kazne od pet do pet i pol godina za posjedovanje droga, pri čemu nitko od njih nije imao pravo na odvjetnika po svom izboru i svi su se žalili na loše postupanje s njima dok su bili zadržani u policiji;

G.  budući da se mnogi drugi novinari, branitelji ljudskih prava i aktivisti suočavaju s pravnim optužbama podignutima protiv njih u Azerbajdžanu, pa tako i Hasan Husejnli, voditelj Sindikata Centra za prosvjećivanje inteligentnih građana, koji je 14. srpnja 2014. osuđen na 6 godina zatvora i Rauf Mirkadirov, istražni novinar zaposlen u vodećim novinama na ruskom Zerkalo (Zrcalo), koji je zadržan u istražnom zatvoru zbog optužbi za izdaju; budući da je policija 8. kolovoza 2014. provela raciju u uredima Instituta za slobodu i sigurnost izvjestitelja, vodeće nevladine organizacije za prava medija u toj državi kojoj je na čelu poznati i međunarodno priznati branitelj ljudskih prava Emin Husejnov; budući da je još jedna nedavno uhićena ličnost istaknuti oporbeni novinar Sejmur Hazijev, koji je optužen za zločinački huliganizam i zadržan u istražnom zatvoru na dva mjeseca;

H.  budući da ti slučajevi slijede idu tragom desetaka drugih slučajeva koji su zahvaćali političke aktiviste, branitelje prava, novinare, blogere i aktiviste društvenih medija, koje su vlasti zatvarale u posljednje dvije godine zbog slično izmišljenih optužbi, uključujući huliganizam, posjedovanje droga, izbjegavanje plaćanja poreza, pa čak i izdaja; budući da je nedavni val uhićenja doveo do ozbiljnog učinka širenja, pa je niz poznatih aktivista natjeran na bježanje na selo ili skrivanje;

I.  budući da su nezavisne azerbajdžanske novine Azadliq primorane da obustave objavljivanje zbog navodnih financijskih teškoća, uz prethodno suočavanje sa službenim pritiskom, po svemu sudeći povezanim s njihovim izvještavanjem o korupciji;

J.  budući da je Europski sud za ljudska prava objavio brojne presude u predmetima kršenja ljudskih prava u Azerbajdžanu, a posljednja je bila 22. svibnja 2014. u predmetu Ilgara Mamadova, predsjednika Republikanskog alternativnog građanskog pokreta (REAL); budući da su ga vlasti odbile osloboditi unatoč presudi prema kojoj je njegovo zadržavanje politički motivirano;

K.  budući da od 2006. postoji efektivna zabrana na demonstracije mirnih prosvjednika u središtu Bakua te su nedavno uvedene nove oštre novčane kazne i veća razdoblja administrativnog zadržavanja za one koji organiziraju ili sudjeluju u neovlaštenim javnim okupljanjima;

L.  budući da azerbajdžanske vlasti nisu uzele u obzir mišljenja Europske komisije za demokraciju putem prava (Venecijanska komisija) Vijeća Europe o zakonima koji se odnose na slobodu udruživanja, političke stranke i zaštitu od klevete; budući da k tome nisu primjereno razmotrile nalaze povjerenika za ljudska prava Vijeća Europe pri njegovim posjetima toj državi;

M.  budući da je u veljači 2014. predsjednik Alijev potpisao dodatne izmjene Zakona o nevladinim organizacijama, prema kojem su sada vlastima dodijeljene dodatne ovlasti za privremenu obustavu ili trajnu zabranu rada nacionalnih ili stranih nevladinih organizacija u Azerbajdžanu te kojim se uvode novi prekršaji kažnjivi novčanim kaznama, koje su sada povećane na 2 500 − 3 000 AZN (oko 2 600 − 3 100 EUR) za nevladine organizacije i na 1 000 − 2 000 AZN (oko 1 000 − 2 000 EUR) za ravnatelje nacionalnih i stranih vladinih organizacija;

N.  budući da su Sindikatu Organizacije za zaštitu prava naftnih radnika, koji se nalazi u Bakuu, te njegovu čelniku Gahramanovi Mirvariju Uzejiru, blokirani bankovni računi slijedom odluke Okružnog suda Okruga Nasimi u gradu Bakuu od 8. srpnja 2014. godine;

O.  budući da je Azerbajdžan član Vijeća Europe i potpisnik Europske konvencije o ljudskim pravima;

P.  budući da je 14. svibnja 2014. Azerbajdžan preuzeo predsjedanje Odboru ministara Vijeća Europe;

1.  naglašava da je potpuno poštovanje ljudskih prava, demokratskih načela, temeljnih sloboda i vladavine prava u središtu okvira za suradnju u sklopu Istočnog partnerstva i u središtu obveza koje je Azerbajdžan prihvatio u Vijeću Europe i OESS-u;

2.  na najoštriji način osuđuje uhićenje i pritvaranje Lejle Junus, Arifa Junusa, Rasula Džafarova, Intigama Alijeva i Hasan Husejnija te zahtijeva njihovo trenutačno i bezuvjetno oslobađanje, kao i povlačenje svih optužbi protiv njih; zahtijeva trenutačnu i temeljitu istragu o napadu na Ilgara Nasibova te poziva na privođenje pred lice pravde svih odgovornih za taj napad;

3.  poziva vlasti u Azerbajdžanu da jamče fizičku i psihičku cjelovitost Lejle Junus, Arifa Junusa te svih branitelja ljudskih prava u Azerbajdžanu te da jamče hitno pružanje primjerene zdravstvene njege, što obuhvaća lijekove i hospitalizaciju;

4.  ponavlja svoj poziv azerbajdžanskoj Vladi da poduzme konkretne korake za poboljšanje stanja ljudskih prava u toj državi kao pitanje hitnog prioriteta, uključujući trenutačno i bezuvjetno oslobađanje svih političkih zatvorenika i obustavu politički motiviranih uhićenja;

5.  poziva azerbajdžanske vlasti da obustave uznemirivanje i zastrašivanje organizacija civilnoga društva, oporbenih političara i neovisnih novinara te da se suzdrže od upletanja u njihov vrijedan rad na razvoju demokracije u Azerbajdžanu i od potkopavanja tog rada; također ih poziva na to da zajamče da svi pritvorenici, uključujući novinare i aktiviste političkog i civilnog društva, ostvaruju u cijelosti svoja prava na pravičan postupak, posebno pravo na odvjetnika po vlastitom izboru, kontakt s obiteljima i druge norme poštenoga suđenja;

6.  žali zbog djelovanja azerbajdžanske Vlade na sprečavanju kontakata između aktivista civilnog društva i aktivista među mladima te intelektualaca iz Armenije i Azerbajdžana jer su ti kontakti iznimno važni za premošćivanje dugotrajnoga neprijateljstva između tih dviju država; u tom smislu podsjeća na važan rad Lejle Junus i njezina muža Arifa na tom području;

7.  snažno potiče azerbajdžansku Vladu da pozove Venecijansku komisiju Vijeća Europe i povjerenika te predstavnike Posebnih postupaka UN-a i u potpunosti surađuje s njima kad je riječ o braniteljima ljudskih prava, o pravima na slobodu udruživanja i mirnog okupljanja te na slobodu izražavanja te o proizvoljnom pritvaranju kako bi izmijenila svoje zakonodavstvo i prilagodila svoje prakse u skladu sa zaključcima stručnjaka;

8.  poziva azerbajdžanske vlasti da bez daljnje odgode poduzmu reforme ljudskih prava koje su već davno trebale provesti, uključujući mnoge neispunjene obveze iz razdoblja pristupanja koje je Azerbajdžan preuzeo kad se pridruživao Vijeću Europe te da poštuje presude protiv Azerbajdžana koje je donio Europski sud za ljudska prava;

9.  poziva azerbajdžanske vlasti da dokinu zabranu javnih okupljanja u središtu Bakua i da prestanu novčano kažnjavati mirne prosvjednike i podvrgavati ih administrativnom zadržavanju;

10.  ponovno potvrđuje svoje stajalište da potpora EU-a Republici Azerbajdžanu i suradnja s njome, uključujući aktualne pregovore o strateškom partnerstvu za modernizaciju, moraju biti uvjetovani odredbama, i sadržavati odredbe, koje se odnose na zaštitu i promicanje ljudskih prava, posebno s obzirom na slobodu medija, uključujući jamstva za slobodu interneta i za necenzuriran pristup informacijama i komunikacijama, slobodu izražavanja, slobodu udruživanja i slobodu okupljanja;

11.  naglašava da će njegova suglasnost s potpisivanjem sporazuma o partnerstvu s Azerbajdžanom biti uvjetovana zadovoljavajućom reakcijom na spomenute zahtjeve, oslobađanje branitelja ljudskih prava, povlačenje zakonodavstva kojim se ograničuje rad neovisnog civilnog društva i prekid represije i zastrašivanja nevladinih organizacija, neovisnih medija, oporbenih snaga, branitelja ljudskih prava, aktivista za prava manjina te aktivista među mladima i aktivista društvenih mreža;

12.  poziva Vijeće, Komisiju i ESVD da strogo primjenjuju načelo „više za više” uz usredotočivanje ponajprije na stanje branitelja ljudskih prava (u skladu sa smjernicama EU-a o braniteljima ljudskih prava), proizvoljna i politički motivirana pritvaranja, neovisnost pravosuđa, demokratske reforme i temeljna prava i slobode; posebno poziva na preispitivanje programiranja Europskog instrumenta za susjedstvo, čime će se stati na kraj svoj pomoći koja nije strogo usmjerena na ljudske resurse i civilno društvo;

13.  žali zbog toga što činjenica da dijalog EU-a i Azerbajdžana o ljudskim pravima nije ostvario nimalo osjetan napredak kad je riječ o stanju ljudskih prava u toj državi; poziva ESVD da pojača taj dijalog kako bi ga potaknuo da bude djelotvoran i usmjeren na rezultate te da redovito izvješćuje Parlament o tome;

14.  poziva azerbajdžansku Vladu da pojednostavni trenutačno presloženi dugotrajan postupak registracije nevladinih organizacija, da uvede znatne izmjene u zakonodavstvo kako bi se stavile izvan snage nedavne mjere koje ograničavaju slobodu nevladinih organizacija da primaju donacije bez službene registracije i da se pridržava Preporuke CM/Rec(2007)14 Odbora ministara Vijeća Europe državama članicama o pravnom statusu nevladinih organizacija u Europi;

15.  poziva Vijeće i države članice da potaknu Međunarodni olimpijski odbor da pozove azerbajdžanske vlasti da zaustave pritisak i da im jasno naznači da od njih, kao domaćina Europskih olimpijskih igara koje će se održati sljedeće godine, očekuje da postupaju prema zahtjevu Olimpijske povelje za poštovanje sloboda tiska;

16.  poziva ESVD da u potpunosti primjenjuje Smjernice EU-a o braniteljima ljudskih prava i da organizira redovite sastanke Delegacije EU-a u Bakuu s neovisnim organizacijama za ljudska prava, što uključuje i koordiniranje tih sastanaka s predstavništvima država članica EU-a, te da se tim sastancima koristi da izrazi javnu potporu radu branitelja ljudskih prava; snažno potiče ESVD da pomno prati sva suđenja i sudske postupke protiv branitelja ljudskih prava i da izvješćuje Parlament o tom pitanju;

17.  podsjeća na svoje stajalište od 24. svibnja 2012.(3) i poziva Vijeće da razmotri mogućnost ciljanih sankcija protiv odgovornih za kršenja ljudskih prava, bude li se u njima ustrajalo;

18.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi predsjedniku, Vladi i parlamentu Republike Azerbajdžana, ESVD-u, Vijeću, Komisiji i Vijeću Europe.

(1) SL C 258 E, 7.9.2013., str. 36.
(2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0285.
(3) SL C 264 E, 13.9.2013., str.91.


Burundi posebno slučaj Pierra Clavera Mbonimpaa
PDF 220kWORD 64k
Rezolucija Europskog parlamenta od 18. rujna 2014. o Burundiju, posebno o slučaju Pierra Clavera Mbonimpaa (2014/2833(RSP))
P8_TA(2014)0023RC-B8-0086/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Burundiju,

–  uzimajući u obzir Sporazum iz Cotonoua,

–  uzimajući u obzir izjavu izaslanstva EU-a u Burundiju od 10. rujna 2014.,

–  uzimajući u obzir izjavu Vijeća sigurnosti UN-a od 10. travnja 2014. o stanju u Burundiju,

–  uzimajući u obzir Sporazum o miru i pomirenju iz Aruše,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 22. srpnja 2014. o regiji Velikih jezera, a posebno njihovu točku 7.,

–  uzimajući u obzir izvješća Ureda UN-a u Burundiju (BNUB),

–  uzimajući u obzir izjavu koju je u srijedu 9. srpnja 2014. na sastanku burundijske konfiguracije Fonda za izgradnju mira dao pomoćnik glavnog tajnika UN-a za ljudska prava Ivan Šimonović,

–  uzimajući u obzir izvješća o misiji i prioritetna područja djelovanja (2010. – 2014.) Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) i UNICEF-a u Burundiju, posebno u pogledu suzbijanja gladi i pothranjenosti,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je Pierre Claver Mbonimpa, vodeći branitelj ljudskih prava i predsjednik Udruženja za zaštitu ljudskih prava i pritvorenih osoba (Association pour la protection des droits humains et des personnes détenues, APRODH), 15. svibnja 2014. ponovno uhićen i poslije optužen za „ugrožavanje vanjske sigurnosti države” i „ugrožavanje unutarnje sigurnosti države narušavanjem javnog reda” te da se nalazi u istražnom zatvoru otkad je priveden na ispitivanje;

B.  budući da je gospodin Mbonimpa za svoj rad na području obrane demokracije i ljudskih prava u Burundiju tijekom više od dva posljednja desetljeća dobio nekoliko međunarodnih nagrada i stekao velik ugled u zemlji i inozemstvu;

C.  budući da se optužbe protiv njega odnose na komentare koje je dao 6. svibnja 2014. na radiju Radio Publique Africaine (RPA) o tome da se pripadnici ogranka mladeži vladajuće stranke CNDD-FDD, također poznatog pod nazivom Imbonerakure, naoružavaju i šalju u Demokratsku Republiku Kongo na vojnu obuku te budući da je jednaku zabrinutost u tom pogledu izrazio i BNUB koji je naglasio da militarizacija tih mladih predstavlja „ozbiljnu prijetnju miru u Burundiju”;

D.  budući da je uhićenje Pierrea Mbonimpaa simbol sve većeg rizika kojemu su izloženi branitelji ljudskih prava, a koji se ogleda u uznemiravanju aktivista i novinara te proizvoljnom uhićenju pripadnika oporbene stranke, a te aktivnosti, prema riječima skupina za zaštitu ljudskih prava i pomoćnika glavnog tajnika UN-a za ljudska prava, uglavnom provodi Imbonerakure;

E.  budući da je nakon mirnog događaja koji je 8. ožujka 2014. organizirala oporbena stranka 70 osoba uhićeno i da je 48 njih poslije osuđeno na kaznu zatvora, uključujući doživotni zatvor;

F.  budući da je posljednjih tjedana vlada u Burundiju zabranila mirne prosvjede i demonstracije u znak podrške Mbonimpau te upozorila radijske postaje da ne emitiraju informacije kojima se podupiru njegovi zahtjevi;

G.  budući da je puno poštovanje slobode izražavanja, između ostalog i novinara i branitelja ljudskih prava, preduvjet za održavanje slobodnih i poštenih izbora 2015. te za to da njihove rezultate prihvate svi;

H.  budući da je EU nedavno Burundiju dodijelio 432 milijuna EUR iz Europskog razvojnog fonda 2014. – 2020., između ostalog za pomoć u unapređenju uprave i građanskog društva;

I.  budući da najmanje jedan od dva Burundijca i gotovo dvije trećine ili 58 % djece mlađe od pet godina pate od kronične pothranjenosti te budući da Burundi ima najvišu stopu gladi među 120 zemalja na temelju kojih je 2012. izračunat svjetski indeks gladi;

J.  budući da je Burundi jedna od pet najsiromašnijih zemalja svijeta, s jednim od najnižih BDP-a po stanovniku; budući da su mnogi Burundijci sve više frustrirani porastom cijena hrane, vode i goriva, velikom korupcijom i neodgovornošću političkih vođa;

K.  budući da se Burundi trenutačno suočava s najgorom političkom krizom otkad se 2005. završio dvanaestogodišnji građanski rat te budući da to ponovno predstavlja prijetnju unutarnjoj stabilnosti same zemlje i njezinih susjeda u već nestabilnoj regiji afričkog kontinenta;

1.  oštro osuđuje pritvaranje branitelja ljudskih prava Pierrea Clavera Mbonimpaa i poziva na njegovo hitno i bezuvjetno oslobađanje; izražava zabrinutost zbog njegova sve lošijeg zdravstvenog stanja i traži da mu se ukaže hitna liječnička pomoć;

2.  izražava posebnu zabrinutost zbog stanja pripadnika oporbene stranke MSD koji su pritvoreni nakon događaja od 8. ožujka 2014.; poziva vlasti Burundija da ponište presudu i ponovno sude onima za koje možda postoje uvjerljive optužbe u skladu s međunarodnim standardima, uključujući pravo na obranu i proporcionalnost;

3.  poziva Vladu Burundija da poduzme mjere za kontrolu ogranka mladih stranke CNDD-FDD kojima će njegove članove spriječiti u zastrašivanju i napadanju osoba koje doživljavaju kao protivnike te da zajamči izvođenje pred sud osoba odgovornih za zlostavljanje; poziva na provođenje neovisne međunarodne istrage o tvrdnjama da CNDD-FDD naoružava i obučava svoj ogranak mladih; poziva vođe oporbenih stranaka da spriječe nasilje koje se provodi nad njihovim protivnicima;

4.  poziva zemlje regije Velikih jezera da se pozabave nezakonitim djelovanjem ogranka Imbonerakure te da taj problem rješavaju zajedno s Vladom Burundija; poziva te zemlje da održe visoku razinu predanosti promicanju mira i stabilnosti postojećim regionalnim mehanizmima te da pojačaju svoje napore na području regionalnog gospodarskog razvoja, posvećujući posebnu pozornost pomirenju, poštovanju ljudskih prava, borbi protiv nekažnjivosti te uspostavi veće sudske odgovornosti;

5.  podsjeća na to da se Burundi obvezao klauzulom o ljudskim pravima Sporazuma iz Cotonoua, Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima te Afričkom poveljom o ljudskim pravima i pravima naroda i da je stoga dužan poštovati univerzalna ljudska prava, među kojima je i sloboda izražavanja; poziva Vladu Burundija da omogući istinsku i otvorenu političku debatu prije izbora 2015. bez straha od zastrašivanja tako što će se suzdržati od upletanja u unutarnje upravljanje oporbenih stranaka, od uvođenja ograničenja u vođenju predizborne kampanje svim strankama, posebno u seoskim područjima, te od zloupotrebe sudstva radi isključivanja političkih protivnika;

6.  izražava duboku zabrinutost zbog nedostatka pravde u slučajevima mnogobrojnih političkih ubojstava između 2010. i 2012., nakon izbora iz 2010.; poziva vlasti Burundija da se pobrinu za to da se počinitelji tih ubojstava izvedu pred sud koji će im pošteno suditi i da učine sve što je u njihovoj moći da spriječe političko nasilje prije izbora 2015.;

7.  u tom kontekstu ponovno naglašava važnost poštovanja Kodeksa ponašanja u izbornim pitanjima (Code de bonne conduite en matière électorale) i plan izbora u čijem je sastavljanju posredovao UN i koji su politički akteri potpisali 2013. te potpuno podržava djelovanje BNUB-a u cilju sprečavanja daljnjeg porasta političkog nasilja prije izbora 2015. i pružanja pomoći pri ponovnoj uspostavi dugoročne sigurnosti i mira;

8.  duboko je zabrinut zbog gospodarskog i socijalnog stanja u kojemu se nalazi stanovništvo cijelog Burundija, a posebno izbjeglice i raseljene osobe čiji će broj nastaviti rasti s obzirom na sigurnosne probleme u zemlji i napetost u susjednim zemljama;

9.  potiče sve strane da poštuju svoje obveze iz Sporazuma o miru i pomirenju sklopljenog 2000. u Aruši zahvaljujući kojem je 2005. okončan dvanaestogodišnji građanski sukob; upozorava na to da se pri promjeni ustava Burundija iz njega ne smiju izostaviti temeljne odredbe o podjeli vlasti utvrđene u sporazumima iz Aruše;

10.  poziva Visoku predstavnicu EU-a i države članice da zajamče postojanje jasne i principijelne politike EU-a prema Burundiju u okviru koje se rješavaju aktualna ozbiljna kršenja ljudskih prava, u skladu sa Strateškim okvirom EU-a za ljudska prava; poziva Komisiju da razmotri održavanje savjetovanja s Burundijem u skladu s člankom 96. Sporazuma iz Cotonoua radi mogućeg isključenja iz Sporazuma te da poduzme sve primjerene mjere tijekom trajanja savjetovanja;

11.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, državama članicama, Vladi Burundija i vladama zemalja regije Velikih jezera, Afričkoj uniji, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, supredsjednicima Zajedničke parlamentarne skupštine EU-a i AKP-a te Panafričkom parlamentu.


Kršenja ljudskih prava u Bangladešu
PDF 229kWORD 72k
Rezolucija Europskog parlamenta Vijeću od 18. rujna 2014. o kršenjima ljudskih prava u Bangladešu (2014/2834(RSP))
P8_TA(2014)0024RC-B8-0097/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Bangladešu,

–  uzimajući u obzir Sporazum o suradnji između EU-a i Bangladeša iz 2001.,

–  uzimajući u obzir članke 33. i 35. Ustava Bangladeša kojima se određuje da nitko ne smije biti podvrgnut mučenju ili okrutnom, neljudskom ili ponižavajućem postupanju te da nitko ne smije biti uhićen ili zadržan u pritvoru, a da nije obaviješten o razlozima za takav pritvor,

–  uzimajući u obzir presudu Vrhovnog suda u kojoj se utvrđuju zaštitne mjere u vezi s proizvoljnim uhićenjima koja provodi policija na temelju odjeljka 54. Zakona o kaznenom postupku u kojem se također zahtijeva da sud istraži svaki smrtni slučaj koji se dogodi u policijskom pritvoru te da se pokrenu sudski postupci,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima koji je Bangladeš ratificirao 2000. godine,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 4. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da EU već dugo ima dobre odnose s Bangladešom, uključujući i u okviru Sporazuma o suradnji za partnerstvo i razvoj;

B.  budući da je Bangladeš posljednjih godina ostvario znatan napredak, posebno u postizanju milenijskih razvojnih ciljeva i gospodarskoj učinkovitosti;

C.  budući da je Vlada Bangladeša najavila politiku „nulte tolerancijeˮ pri svakom kršenju ljudskih prava koju će provoditi agencije za provedbu zakona, te donijela Zakon o policijskoj reformi kojim se propisuju kodeks ponašanja, obrazac policijskih postaja i centara za podršku žrtvama u ključnim policijskim postajama;

D.  budući da je Vlada Bangladeša najavila da u suradnji s Međunarodnim odborom Crvenog križa provodi programe zastupanja i osposobljavanja o međunarodnim zaštitnim mjerama protiv mučenja za agencije za provedbu zakona i zatvorsku upravu;

E.  budući da se posljednjih godina u Bangladešu dogodio niz tragičnih nesreća u tvornicama odjeće, od kojih je po broju smrtnih slučajeva najteža bila urušavanje tvornice Rana Plaza s više od 1 100 smrtno stradalih; budući da je nakon urušavanja Rana Plaze Bangladeš, zajedno s glavnim zainteresiranim stranama u tekstilnom sektoru, počeo program reforme radi stvaranja sigurnih i dostojanstvenih uvjeta rada; budući da EU podupire taj program u okviru pakta o održivosti potpisanog s Bangladešom, no budući da neke zainteresirane strane nisu sklone u njemu sudjelovati;

F.  budući da unatoč zaštitnim mjerama utvrđenima u Ustavu, Kaznenom zakonu te Kaznenom zakonu o zabrani mučenja i sprečavanju smrtnih slučajeva u pritvoru i dalje ima slučajeva da osobe nestaju (navodno su često uključene snage državne sigurnosti) te da se primjenjuju metode mučenja ili drugi oblici zlostavljanja te da se ograničava sloboda izražavanja;

G.  budući da je vlada Awami lige predvođena šeikom Hasinom nakon općih izbora 5. siječnja 2014., koje je bojkotirala najveća oporbena stranka, Nacionalistička stranka Bangladeša (BNP) te koje su zasjenili napadi na koje je nahuškao BNP i koji su rezultirali nasiljem, poduzela više koraka za ograničavanje ljudskih prava;

H.  budući da se Rapid Action Battalion (RAB), osnovan prije 10 godina kao hitna mjera za suzbijanje opasnosti za sigurnost od militantnih skupina, sastojao od vojnih lica i policijskih službenika, čime je vojska uključena u provedbu civilnih zakona bez transparentnih mehanizama odgovornosti; budući da je prema neovisnim organizacijama za ljudska prava RAB odgovoran za oko 800 smrtnih slučajeva, a da odgovorni službenici nisu bili pravno gonjeni ili kažnjeni; budući da osim najnovijih uhićenja nekoliko članova RAB-a u vezi sa sumnjom da su po nalogu ubili političara iz vladajuće stranke, druge zloporabe ostaju nekažnjene;

I.  budući da je Vlada Bangladeša 6. kolovoza 2014. objavila svoju novu medijsku politiku; budući da se elementima te politike ograničava sloboda medija, na primjer zabranom govora protiv države, ismijavanja nacionalne ideologije ili govora koji nisu u skladu s kulturom Bangladeša te ograničavanjem izvještavanja o anarhiji, pobunama ili nasilju; budući da vlada planira uvesti novi zakonodavni okvir za provedbu politike; budući da je Bangladeš od 179 zemalja na 145. mjestu Svjetskog indeksa slobode medija;

J.  budući da je Vlada Bangladeša predložila novi zakon za koji se u izvješćima nevladinih organizacija navodi da propisuje znatna ograničenja; budući da bi se novim nacrtom Zakona o reguliranju stranih donacija reguliralo poslovanje i financiranje svih skupina koje su korisnice stranih sredstava te bi se Uredu za pitanja nevladinih organizacija u premijerovom kabinetu dala nadležnost za odobrenje projekata koji se financiraju stranim sredstvima; budući da je prema novom nacrtu također potrebno prethodno odobrenje prije nego što osobe koje dobrovoljno sudjeluju dobiju odobrenje za putovanje izvan zemlje radi rada na projektu; budući da su nevladine organizacije općenito zabrinute da će se zakonom uključiti više vladinih službenika kako bi nadzirali proces, ocjenjivali ga i odobrili, što donosi opasnost od kašnjenja i zloporabe dužnosti;

K.  budući da su 27. kolovoza 2014. Hanu Shams Ahmed, koordinatoricu međunarodnog povjerenstva Chittagong Hill Tracts Commission (CHTC) i njezina prijatelja brutalno napali članovi skupine Somo Odhikar Andolon kojih je bilo između osam i deset tijekom privatnog puta u Shoilopropat u Bandarbanu u području Chittagong Hill Tracts; budući da četiri člana kriminalističke policije koji su ih trebali osiguravati nisu intervenirala te da su tijekom napada nestali;

L.  budući da se etnički i vjerski motivirano nasilje nastavlja, uključujući napad više desetina naoružanih muškaraca početkom srpnja 2014. na samostan redovnica Papinskog instituta za vanjske misije u Boldipuku; budući da je tijekom tog napada samostan bio opljačkan, a redovnice su bile fizički napadnute;

M.  budući da su na temelju odjeljka 57. Zakona o informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji u zadnje dvije godine optužena najmanje četiri blogera i dva borca za ljudska prava;

N.  budući da je Tribunal za međunarodne zločine u Bangladešu, koji treba istraživati ratne zločine u okviru bangladeškog rata za neovisnost, dosad izrekao deset presuda (osam smrtnih kazni i dvije kazne doživotnog zatvora); budući da je islamski političar Abdul Quader Mollah bio prvi pogubljen; budući da postoji snažna i trajna kritika da Međunarodni kazneni sud ne poštuje međunarodne norme; budući da prema procjenama u Bangladešu ima više od 1 000 osoba osuđenih na smrt;

O.  budući da su nakon tragičnog urušavanja tvornice Rana Plaza u travnju 2013. Vlada Bangladeša trgovci u maloprodaji na zapadu uveli sustav inspekcije za više od 3 500 tvornica odjeće kako bi ispitali strukturni integritet te sigurnost od požara i sigurnost električnih instalacija; budući da su inspekcije koje su proveli trgovci na malo stalne i javne, a one koje je provela Vlada Bangladeša još nisu dostupne javnosti;

P.  budući da je Odbor za koordinaciju Rana Plaza, koji su činili predstavnici Vlade Bangladeša, tvornice odjeće, sindikata i nevladinih organizacija i predsjedala mu je Međunarodna organizacija rada, osnovao uzajamni fond donatora za pomoć žrtvama, koji još nije ostvario cilj u iznosu od 40 milijuna USD; budući da je prema kampanji za čistu odjeću (Clean Clothes Campaign ) samo polovina poduzeća koja imaju sjedište uglavnom u Europi i SAD-u i koja su imala veze s tvornicama u Rana Plazi uplatila svoj doprinos u uzajamni fond donatora;

Q.  budući da radnici unatoč nekim reformama zakona o radu i dalje prijavljuju uznemiravanja i zastrašivanja kako bi ih se spriječilo da pristupe sindikatima ili da ih osnivaju te budući da nasilje nad organizatorima sindikata i dalje treba prijavljivati; budući da Zakon o radu iz 2013. i dalje ne zadovoljava međunarodne norme u odnosu na slobodu udruživanja, uključujući i pravo na štrajk i kolektivno pregovaranje;

1.  pohvaljuje Vladu Bangladeša zbog napretka u postizanju milenijskih ciljeva razvoja, što je dovelo do znatnog poboljšanja stvarnog života milijuna njegovih građana; nadalje priznaje činjenicu da je ovaj napredak ostvaren pod teškim domaćim okolnostima, uključujući stalnu prijetnju od nasilnih napada radikalnih skupina kao što je stranka Jamaat-e-Islami koja je povezana s BNP-om; pozdravlja s tim u vezi usvajanje Zakona o sprečavanju dječjih brakova od 15. rujna 2014.;

2.  no izražava zabrinutost zbog neprestanih kršenja ljudskih prava od strane BNP-a i drugih sigurnosnih snaga, uključujući prisilne nestanke i izvansudska pogubljenja aktivista oporbe; ponavlja svoj apel za ukidanje smrtne kazne i pozdravlja odluku Vrhovnog suda od 16. rujna 2014. da ublaži smrtnu presudu koju je Tribunal za međunarodne zločine izrekao potpredsjedniku stranke Jamaat-e-Islami, Delwaru Hossainu Sayedeeu i preinači je u doživotni zatvor;

3.  poziva Vladu Bangladeša da odmah pusti sve one koji su žrtve prisilnog nestanka, osim ako ih se ne može optužiti za priznato kazneno djelo, u kojem slučaju ih se mora odmah izvesti pred sud; poziva vlasti Bangladeša da provedu istragu na počiniteljima i pritom uzmu u obzir zapovjednu odgovornost te da one za koje utvrde da su odgovorni izvedu pred sud koji će im pravedno suditi; apelira na vladu da uspostavi neovisno tijelo koje će istražiti takve slučajeve te ponavlja svoj poziv vladi da osnuje djelotvornu i potpuno neovisno povjerenstvo za ljudska prava;

4.  apelira na vladu da za uspostavu javnog reda koristi minimalne snage i da se strogo pridržava osnovnih načela UN-a o korištenju sile i vatrenog oružja; oštro osuđuje nasilne radnje oporbenih skupina usmjerene na civilne i državne ciljeve; poziva oporbene skupine da se angažiraju samo u mirnim prosvjedima;

5.  poziva Vladu Bangladeša da snage državne sigurnosti, uključujući policiju i RAB vrati pod granice zakona; snažno na vlasti Bangladeša da stanu na kraj nekažnjivosti RAB-a tako što će naložiti istrage i kazneni progon za navodna nezakonita ubojstva koja su počinila snage RAB-a; ističe da će pomno pratiti odvijanje postupka koji se vodi u slučaju ubojstva Narayanganj, u vezi s kojim na suđenje čekaju tri pripadnika RAB-a koja su uhićena nakon otmice ubojstva sedmero ljudi u Narayanganju u travnju 2014.;

6.  naglašava važnost neovisnog, nepristranog i dostupnog sudskog sustava za jačanje poštovanja vladavine prava i temeljnih prava stanovnika te važnost reforme Tribunala za međunarodne zločine; prepoznaje da je važnije no ikad izgraditi povjerenje javnosti u pravosuđe, sigurnosne službe i institucije za ljudska prava s obzirom na sve veće prijetnje u regiji koje dolaze od terorističkih organizacija kao što je al-Kaida;

7.  izražava zabrinutost zbog prijedloga zakona o nevladinim organizacijama; apelira na Vladu Bangladeša da nastavi sa savjetovanjima s nezavisnim skupinama o sadržaju tog prijedloga zakona i da se pobrine da ako se usvoji bude u skladu s međunarodnim normama i konvencijama o građanskim pravima na koja se Bangladeš obvezao;

8.  poziva Vladu Bangladeša da prizna i poštuje slobodu tiska i medija te da dozvoli skupinama koje se bore za zaštitu ljudskih prava da odigraju važnu ulogu u jačanju kaznene odgovornosti i dokumentiranju slučajeva kršenja ljudskih prava; poziva Vlasti Bangladeša da ukinu novu medijsku politiku te da se pridržavaju svojih obveza koje se odnose na slobodu govora i izražavanja;

9.  vrlo je zabrinut zbog opetovanih slučajeva nasilja na etničkim i vjerskim osnovama; poziva Vladu Bangladeša da pruži bolju zaštitu i jamstva manjinama kao što su budisti, kršćani, pripadnici Hindu zajednice, ali isto tako i Bihari; pozdravlja uhićenje osumnjičenika povezanih s kaznenim djelom napada na samostan u Boldipukuu;

10.  poziva Vladu Bangladeša da osigura provedbu zakona o radu te poziva da se buduće reforme usklade s normama Međunarodne organizacije rada, a posebni s mogućnošću da radnici slobodno osnivaju radničke sindikate te da im se pridružuju;

11.  prima na znanje programe za reformu tekstilne industrije, ali apelira na vladu da u potpunosti provede plan koji je sklopila i potpisala s Međunarodnom organizacijom rada u svibnju 2013., uključujući regrutiranje i osposobljavanje inspektora te provođenje, uz javnu evidenciju, temeljitih inspekcija u tisućama tvornica; poziva potpisnike Sporazuma o požaru i sigurnosti u Bangladešu da ispune svoje obveze, uključujući i isplaćivanje novčanih naknada žrtvama i obvezu osiguranja minimalnih normi;

12.  žali zbog činjenice da je do lipnja 2014. dobrovoljnim donacijama poduzeća u uzajamni fond donatora prikupljen iznos od samo 17 milijuna USD, što znači da nedostaje 23 milijuna USD; stoga zaključuje da se načelom dobrovoljnog davanja iznevjerilo žrtve tragičnog događaja u Rana Plazi i da je hitno potreban mehanizam obvezujuće naravi;

13.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vladi i parlamentu Bangladeša, Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te vladama i parlamentima država članica.


Stanje u Ukrajini i trenutačno stanje odnosa između EU-a i Rusije
PDF 252kWORD 103k
Rezolucija Europskog parlamenta od 18. rujna 2014. o stanju u Ukrajini i trenutačnom stanju odnosa između EU-a i Rusije (2014/2841(RSP))
P8_TA(2014)0025RC-B8-0118/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Europskoj politici susjedstva, o Istočnom partnerstvu te o Ukrajini, s posebnim osvrtom na one od 27. veljače 2014. o stanju u Ukrajini(1), od 13. ožujka 2014. o invaziji Rusije na Ukrajinu(2), od 17. travnja 2014. o ruskom pritisku na zemlje Istočnog partnerstva a posebno o destabilizaciji istočne Ukrajine(3) i onu od 17. srpnja 2014. o stanju u Ukrajini(4),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove od 22. srpnja i 15. kolovoza 2014. i zaključke Europskog vijeća od 30. kolovoza 2014. o Ukrajini,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika Europske službe za vanjsko djelovanje od 11. rujna 2014. o otmici estonskog policijskog službenika,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Rusiji, a posebno onu od 6. veljače 2014. o sastanku na vrhu između EU-a i Rusije(5),

–  uzimajući u obzir izjavu sa sastanka na vrhu NATO-a održanog u Walesu 5. rujna 2014.,

–  uzimajući u obzir ishod izvanrednog sastanka Europskog poljoprivrednog vijeća od 5. rujna 2014.,

–  uzimajući u obzir zajedničku ministarsku izjavu o provedbi Sporazuma o pridruživanju te Produbljenog i sveobuhvatnog sporazuma o slobodnoj trgovini između EU-a i Ukrajine od 12. rujna 2014.,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da je ljeto 2014. obilježilo daljnje zaoštravanje sukoba u istočnoj Ukrajini; budući da je prema procjenama UN-a najmanje 3 000 ljudi ubijeno, mnogo više tisuća ih je ozlijeđeno, a stotine tisuća civila je pobjeglo iz područja zahvaćenih sukobom; budući da ekonomski troškovi sukoba, uključujući troškove obnove istočnih regija, ozbiljno utječu na društveni i gospodarski razvoj Ukrajine;

B.  budući da je trostrana kontaktna skupina 5. rujna 2014. u Minsku dogovorila prekid vatre koji je istog dana stupio na snagu; budući da je u tom sporazumu i protokol od 12 točaka u kojemu je riječ o oslobađanju talaca, mjerama za poboljšanje humanitarnog stanja, povlačenju nezakonitih naoružanih skupina, vojne opreme i plaćenika iz Ukrajine te mjerama decentralizacije u regijama Donecka i Luganska;

C.  budući da su taj prekid vatre u više navrata od petka 5. rujna 2014. prekršili plaćenici u području u blizini Mariupola i zračne luke u Donecku, a zabilježeni su i pokušaji probijanja ukrajinske obrane na više drugih lokaliteta;

D.  budući da je, usprkos molbama EU-a da poduzme sve što može kako bi smirila situaciju, Rusija povećala vojnu prisutnost na teritoriju Ukrajine i pružanje logističke podrške separatističkim paravojnim skupinama stalnom opskrbom oružjem, streljivom, oklopnim vozilima i opremom te prerušenim plaćenicima i vojnicima; budući da je Ruska Federacija od početka krize pojačala koncentraciju postrojbi i količinu vojne opreme na granici s Ukrajinom;

E.  budući da izravna i neizravna ruska vojna intervencija u Ukrajini, uključujući pripajanje Krima, predstavlja kršenje međunarodnog prava, uključujući Povelju UN-a, Helsinški završni akt i Memorandum iz Budimpešte iz 1994.; budući da Rusija i dalje odbija primijeniti Ugovor o konvencionalnim oružanim snagama u Europi;

F.  budući da je Europsko vijeće 30. kolovoza 2014. zatražilo prijedloge za pojačanje restriktivnih mjera EU-a s obzirom na destabilizirajuće djelovanje Rusije u istočnoj Ukrajini; budući da su ti prijedlozi stupili na snagu 12. rujna 2014.;

G.  budući da su, nakon što su 21. ožujka 2014. potpisane političke odredbe Sporazuma o pridruživanju (AA), EU i Ukrajina 27. lipnja 2014. službeno potpisali preostali dio ovog Sporazuma koji uključuje i Produbljeni i sveobuhvatni sporazum o slobodnoj trgovini (DCFTA); budući da su Europski parlament i parlament Ukrajine istovremeno ratificirali Sporazum o pridruživanju; budući da je Komisija 12. rujna 2014. objavila da će se privremena primjena Sporazuma o pridruživanju/Produbljenog i sveobuhvatnog sporazuma o slobodnoj trgovini odgoditi do 31. prosinca 2015.; primjećuje da će to rezultirati produženjem jednostranih trgovinskih povlastica koje je EU odobrio Ukrajini, a koje su trebale prestati vrijediti 1. studenoga ove godine;

H.  budući da je ruska vlada 7. kolovoza 2014. donijela popis proizvoda iz EU-a, SAD-a, Norveške, Kanade i Australije čiji će uvoz na rusko tržište biti zabranjen na razdoblje od godinu dana; budući da će EU biti najviše pogođen jer je Rusija drugo najveće izvozno tržište za njegove poljoprivredne proizvode i šesto za proizvode ribarstva te da 73 % proizvoda čiji je uvoz zabranjen potječe iz EU-a; budući da bi ukupna ograničenja koja Rusija trenutno primjenjuje mogla ugroziti trgovinu u vrijednosti od 5 milijardi EUR i imati posljedice na prihode 9,5 milijuna osoba u EU-u koje su zaposlene na poljoprivrednim gospodarstvima koja su najviše pogođena zabranom;

I.  budući da bi zabrana prehrambenih proizvoda EU-a na ruskom tržištu, koja je osobito pogodila sektor voća i povrća, kao i sektor mlijeka i mliječnih prerađevina te sektor mesa, mogla za posljedicu imati prezasićenost na unutarnjem tržištu, a zabrana ribarskih proizvoda EU-a na ruskom tržištu mogla bi izazvati ozbiljne probleme u nekim državama članicama; budući da vrijednost zabranjenih proizvoda ribarstva iznosi skoro 144 milijuna EUR;

J.  budući da Rusija ugrožava sigurnost EU-a redovitim nezakonitim upadima u zračni prostor Finske, baltičkih država i Ukrajine, kao i nedavnim prekidom opskrbe Poljske plinom koji predstavlja 45 % ruskog izvoza u tu zemlju;

K.  budući da je tijekom sastanka na vrhu NATO-a u Newportu još jednom potvrđeno da je ta organizacija na strani Ukrajine naspram destabilizirajućeg utjecaja Rusije, da je ponuđena pomoć u jačanju ukrajinskih oružanih snaga te upućen poziv Rusiji da povuče svoje postrojbe iz Ukrajine i okonča nezakonito pripajanje Krima; budući da je NATO izjavio da i dalje teži suradnji i konstruktivnom odnosu s Rusijom, uključujući izgradnju obostranog povjerenja, te je izjavio da je komunikacija s Rusijom i dalje otvorena;

L.  budući da je tragično rušenje zrakoplova Malaysia Airlinesa na letu MH17 u regiji Donecka izazvalo zgražanje međunarodne i europske javnosti; budući da su UN i EU zatražili detaljnu međunarodnu istragu okolnosti nesreće i budući da je privođenje pravdi odgovornih za nesreću moralna i pravna obveza;

M.   budući da su Mykolu Zeleneca, počasnog konzula Litve u Luhansku, pobunjenici oteli i okrutno ubili;

1.  pozdravlja potpisivanje sporazuma o prekidu vatre iz Minska i poziva sve strane da ulože maksimalne napore kako bi se taj sporazum proveo u potpunosti i u dobroj vjeri s ciljem započinjanja pravog mirovnog procesa, uključujući stalnu i djelotvornu kontrolu ukrajinske granice koju će provjeravati OESS, potpuno i bezuvjetno povlačenje ruskih postrojbi, ilegalnih oružanih skupina, vojne opreme i plaćenika s međunarodno priznatog teritorija Ukrajine i puštanje talaca na slobodu; žali zbog činjenice da sporazum o prekidu vatre neprekidno krše, uglavnom, separatisti i ruske snage te da se nastavlja njihovo stalno jačanje; čvrsto vjeruje da se rješenje ovog sukoba može postići pregovorima;

2.  poziva sve strane da poštuju prekid vatre i da se suzdrže od svake radnje ili pokreta koji bi ugrozili sporazum;

3.  oštro osuđuje Rusku Federaciju zbog pokretanja neobjavljenog „hibridnog” rata protiv Ukrajine uz korištenje redovnih ruskih snaga te zbog podržavanja ilegalnih oružanih skupina; naglašava činjenicu da te radnje ruskog vodstva predstavljaju prijetnju ne samo jedinstvu i neovisnosti Ukrajine nego i čitavog europskog kontinenta; poziva Rusiju da odmah povuče svoja vojna sredstva i snage iz Ukrajine, da zabrani dotok boraca i oružja u istočnu Ukrajinu te da prestane izravno ili neizravno podupirati djelovanje separatističkih snaga na ukrajinskom tlu;

4.  ponavlja svoje zalaganje za neovisnost, suverenost, teritorijalnu cjelovitost i nepovredivost granica Ukrajine, kao i njezino pravo da odabere Europu; ponavlja da međunarodna zajednica neće priznati nezakonito pripajanje Krima i Sevastopolja, kao ni pokušaje stvaranja kvazi-republika u Donbasu; pozdravlja odluku EU-a o zabrani uvoza iz Krima bez priložene potvrde o podrijetlu koju izdaju ukrajinske vlasti; osuđuje, nadalje, prisilno uvođenje ruskih putovnica za ukrajinske građane na Krimu, progon Ukrajinaca i krimskih Tatara, kao i prijetnje samoproglašenih vođa stanovnicima Krima koji su izrazili interes za glasovanje na predstojećim parlamentarnim izborima;

5.  ističe da OESS ima ključnu ulogu u rješavanju krize u Ukrajini zbog svog iskustva u oružanim sukobima i krizama te činjenice da su i Ruska Federacija i Ukrajina članice te organizacije; poziva države članice, Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te Komisiju da učine sve što je u njihovoj moći da osnaže i povećaju posebnu promatračku misiju OESS-a u Ukrajini i iskusnim osobljem i logističkom podrškom i opremom; naglašava da je potrebno bez odgode poslati promatrače OESS-a na sve dijelove ukrajinsko-ruske granice trenutačno pod nadzorom separatista;

6.  ističe da se reforme i Plan pridruživanja moraju provoditi paralelno s kontinuiranim naporima da se osigura teritorijalna cjelovitost i jedinstvo Ukrajine; ponovno izjavljuje da su te dvije zadaće neraskidivo i sinergijski povezane; naglašava potrebu za miroljubivim dijalogom i decentralizacijom kojom će se i dalje osigurati da središnja vlast zadrži autoritet nad cjelokupnim teritorijem i time zajamči jedinstvo Ukrajine; ističe potrebu izgradnje povjerenja među raznim zajednicama u društvu i poziva na održivi proces pomirenja; naglašava u ovom kontekstu važnost uspostave uključivog nacionalnog dijaloga i izbjegavanje propagande, govora i retorike mržnje koji bi mogli još više zaoštriti sukob; naglašava da bi u uključivom dijalogu poput ovoga trebale sudjelovati organizacije civilnog društva, građani iz svih regija i manjine;

7.  pozdravlja istovremenu ratifikaciju Sporazuma o pridruživanju/Produbljenog i sveobuhvatnog sporazuma o slobodnoj trgovini u Ukrajinskom parlamentu i Europskom parlamentu; smatra da je to važan korak kojim obje strane pokazuju svoju opredijeljenost za njegovu uspješnu provedbu; prima na znanje mogućnost odgode privremene provedbe Produbljenog i sveobuhvatnog sporazuma o slobodnoj trgovini između EU-a i Ukrajine do 31. prosinca 2015. koju bi zamijenilo produženje jednostranih trgovinskih mjera koje predstavljaju de facto asimetričnu provedbu Sporazuma; izražava žaljenje zbog izvanrednih mjera koje je Rusija donijela i razine pritiska koji vrši; izjavljuje da se Sporazum ne može i neće mijenjati i da je to jasno dala do znanja Europska unija tako što ga je ratificirala; poziva države članice da brzo počnu ratificirati Sporazum o pridruživanju/Produbljeni i sveobuhvatni sporazum o slobodnoj trgovini s Ukrajinom; prima na znanje da je u tijeku savjetovanje između Ukrajine, Rusije i EU-a o provedbi Sporazuma o pridruživanju/Produbljenog i sveobuhvatnog sporazuma o slobodnoj trgovini s Ukrajinom i nada se da će ono pomoći u rješavanju svih nesporazuma;

8.  ističe da bi se mjeseci koji predstoje do provedbe Sporazuma o pridruživanju/Produbljenog i sveobuhvatnog sporazuma o slobodnoj trgovini trebali iskoristiti kako bi se započelo s nužnom preobrazbom i modernizacijom političkog sustava Ukrajine, njezinog gospodarstva i društva, u skladu s Planom pridruživanja; pozdravlja program reformi koji je najavio predsjednik Porošenko, a koji uključuje zakonodavstvo na području borbe protiv korupcije, decentralizacije i amnestije; poziva Komisiju i ESVD da hitno sastave sveobuhvatan i ambiciozan paket financijske i druge pomoći za Ukrajinu, a posebno za ljude u istočnoj Ukrajini, da podupru rad na političkom rješenju i nacionalnom pomirenju;

9.  prima na znanje zakone o posebnom statusu nekih područja u regijama Donecku i Lugansku i o amnestiji, koje je usvojio ukrajinski parlament 16. rujna 2014., a koji predstavljaju značajan doprinos smanjenju napetosti u okviru provedbe mirovnog plana predsjednika Ukrajine;

10.  podržava provedbu restriktivnih mjera koje je EU usvojio u odnosu na Rusiju tijekom ljeta kao posljedicu nastavka ruske agresije te konstatira njihovo stupanje na snagu 12. rujna 2014.; smatra da bi sve sankcije trebale biti osmišljene na takav način da ih poduzeća koja su u vezi s Kremljem ne mogu zaobići; poziva EU da pomno nadgleda pojedine oblike gospodarske suradnje, kao što su zamjene dionica i zajednički pothvati;

11.  naglašava reverzibilnost i mogućnost nadogradnje restriktivnih mjera EU-a ovisno o stanju u Ukrajini;

12.  poziva države članice i Europsku službu za vanjsko djelovanje da donesu jasan niz mjerila kojima bi se, kada se postignu, moglo spriječiti donošenje novih restriktivnih mjera protiv Rusije ili ukidanje prethodnih; smatra da bi ta mjerila trebala uključivati potpuno povlačenje ruskih postrojbi i plaćenika s teritorija Ukrajine, prekid opskrbe terorista oružjem i opremom, potpuno poštovanje prekida vatre od strane Rusije, uspostavljanje učinkovite međunarodne kontrole i provjere prekida vatre te ponovnu uspostavu ukrajinske kontrole nad cijelim njezinim teritorijem; poziva Vijeće i države članice da ne razmatraju ukidanje sankcija prije nego što se ispune ti uvjeti te da budu pripremni na nametanje daljnjih sankcija za bilo koje operacije koje poduzme Rusija s ciljem ugrožavanja dogovora o prekidu vatre ili daljnjeg jačanja napetosti u Ukrajini;

13.  podsjeća da su restriktivne mjere koje je poduzeo EU izravno povezane s kršenjem međunarodnog prava kojim je Ruska Federacija nezakonito pripojila Krim i destabilizirala Ukrajinu, a da su trgovinske mjere koje je Ruska Federacija poduzela, uključujući mjere protiv Ukrajine i drugih zemalja Istočnog partnerstva koje su nedavno potpisale Sporazume o pridruživanju s EU-om, neopravdane; poziva EU da razmotri mogućnost isključenja Rusije iz programa civilne nuklearne suradnje i sustava Swift;

14.  poziva Komisiju da pomno prati utjecaj ruskih takozvanih protusankcija i da poduzme hitne mjere kako bi poduprla proizvođače koji su pogođeni ruskim trgovinskim restrikcijama; pozdravlja mjere koje je donijelo Poljoprivredno vijeće EU-a 5. rujna 2014. i apelira na Komisiju da istraži načine kojima bi se EU-u omogućilo da se u budućnosti bolje nosi sa sličnim krizama te da učini sve što može kako bi znatno i pravodobno pomogla pogođenim europskim proizvođačima; žali što su suspendirane hitne tržišne mjere za tržišta kratkotrajnog voća i povrća, ali osuđuje svaku zloupotrebu pomoći; poziva Komisiju da što je prije moguće iznese novi plan;

15.  poziva Komisiju da pomno nadzire poljoprivredno, prehrambeno i ribarstveno tržište te tržište akvakulture, da izvijesti Vijeće i Parlament o svakoj promjeni te da ocijeni učinak mjera poduzetih kako bi se eventualno proširio popis obuhvaćenih proizvoda, kao i da poveća iznos omotnice od 125 milijuna EUR; poziva Komisiju da se ne ograniči na tržišne mjere, već da donese i srednjoročne mjere za jačanje prisutnosti EU-a na tržištima trećih zemalja (npr. u obliku promotivnih aktivnosti);

16.  razmatra mogućnost da se, uz poljoprivredne, koriste i ostali fondovi EU-a jer je kriza prvenstveno političke naravi, a ne rezultat tržišnih neuspjeha ili vremenskih neprilika;

17.  naglašava činjenicu da srednjoročna i dugoročna politička i ekonomska stabilnost i razvoj u Rusiji ovise o nastanku istinske demokracije te naglašava da će budućnost razvoja odnosa EU-a i Rusije ovisiti o naporima za jačanje demokracije, vladavine prava i poštovanja temeljnih prava unutar Rusije;

18.  izražava zadovoljstvo zbog oslobađanja talaca koje su držale nezakonito naoružane skupine u istočnoj Ukrajini i poziva na oslobođenje ukrajinskih pritvorenika pritvorenih u Ruskoj Federaciji; posebno upućuje na slučaj Nadežde Savčenko, ukrajinske dobrovoljke, koju su u lipnju 2014. zarobili separatisti, a potom je prebačena u Rusiju gdje je još u pritvoru; ističe i slučajeve filmskih djelatnika i novinara Olega Sencova, Oleksija Čijernija, Genadija Afanasijeva i Aleksandra Kolčenka zarobljenih na Krimu;

19.  pozdravlja obnovljeno svečano obećanje NATO-a da će prednost dati kolektivnoj sigurnosti te njegovo obvezivanje na poštovanje članka 5. Ugovora iz Washingtona; pozdravlja odluke donesene tijekom sastanka na vrhu NATO-a u Newportu u vezi s povećanjem razine sigurnosti istočnih saveznika, uključujući stvaranje zajedničke skupine vrlo visokog stupnja spremnosti, stalnu rotaciju vojne prisutnosti NATO-a i uspostavljanje logističke infrastrukture, kao i napore usmjerene na jačanje sposobnosti Ukrajine da se brine za vlastitu sigurnost; prima na znanje činjenicu da saveznici NATO-a , postupajući na bilateralnoj razini, Ukrajinu mogu opskrbljavati potrebnim oružjem, tehnologijom i znanjem u svrhu svoje sigurnosti i obranu; čvrsto naglašava, međutim, da ne postoji vojno rješenje za ukrajinsku krizu;

20.  naglašava važnost provođenja neovisne, brze i sveobuhvatne istrage, ustupljene nizozemskom odboru za sigurnost, o uzrocima rušenja zrakoplova Malaysia Airlinesa na letu MH17 i potrebu izvođenja odgovornih osoba pred sud; primjećuje da je nizozemski odbor za sigurnost 9. rujna 2014. izdao preliminarno izvješće o istrazi pada zrakoplova na letu MH17; naglašava da prema dosada dostupnim preliminarnim saznanjima nisu pronađeni nikakvi znakovi tehničkih ili operativnih problema na zrakoplovu ili kod osoblja te da šteta uočena na prednjem dijelu ukazuje na to da je zrakoplov izvana probijen velikim brojem visokoenergetskih predmeta; žali nad činjenicom da pobunjenici i dalje istražiteljima brane neometani pristup mjestu pada zrakoplova i poziva sve strane da ga odmah omoguće;

21.  čvrsto je uvjeren da se jedini održivi odgovor EU-a na rusku prijetnju sastoji u tome da Unija ostane ujedinjena i djeluje jednoglasno; smatra da EU mora drukčije razmisliti o svojim odnosima s Rusijom, napustiti ideju strateškog partnerstva i pronaći novi, jedinstveni pristup;

22.  izražava duboku zabrinutost zbog katastrofalnog humanitarnog stanja u istočnoj Ukrajini, posebno s obzirom na nadolazeću zimu; naglašava hitnu potrebu da se osigura humanitarna pomoć stanovnicima na područjima sukoba, interno raseljenim osobama i izbjeglicama; ponavlja nedavno upozorenje Svjetske zdravstvene organizacije da je istočna Ukrajina suočena s hitnom situacijom po pitanju zdravlja jer bolnice nisu u potpunosti operativne i nedostaje lijekova i cjepiva; pozdravlja nedavnu odluku Komisije o mobilizaciji 22 milijuna EUR humanitarne i razvojne pomoći za Ukrajinu; poziva EU na poduzimanje dodatnih hitnih mjera pod nadzorom i s jasnim obilježjima EU-a, uključujući slanje humanitarnog konvoja za pomoć najugroženijima; podsjeća da isporuku humanitarne pomoći istočnoj Ukrajini treba izvršiti potpuno u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom te načelima čovječnosti, neutralnosti, nepristranosti i neovisnosti te u uskoj suradnji s ukrajinskom vladom, UN-om i Međunarodnim odborom Crvenog križa; izražava duboko poštovanje u odnosu na iznimnu količinu posla koji su odradile skupine ukrajinskih građana na području humanitarne pomoći istočnoj Ukrajini, osobito u pogledu evakuacije djece, zdravstvene skrbi i opskrbe hranom;

23.  potiče Komisiju da započne pripremu trećeg ambicioznog paketa makrofinancijske pomoći Ukrajini, ali i da preuzme vodeću ulogu u organiziranju donatorske konferencije za Ukrajinu koja se treba održati prije kraja 2014., uz sudjelovanje međunarodnih organizacija, međunarodnih financijskih institucija i civilnog društva; ističe kako je važno da se međunarodna zajednica obveže da će podupirati ekonomsku i političku stabilizaciju i reforme u Ukrajini;

24.  odaje priznanje ukrajinskim vlastima zbog stalnih napora kako bi osigurale pravo na obrazovanje te posebno kako bi osigurale da se sva djeca čim prije mogu vratiti u škole koje su pogođene sukobom; naglašava važnost pružanja psihosocijalne podrške svoj djeci koja su na izravan način bila izložena nasilnim događajima;

25.  snažno osuđuje nezakonitu otmicu estonskog protuobavještajnog časnika i njegovo odvođenje iz estonskog teritorija u Rusiju te poziva ruske vlasti da smjesta oslobode g. Kohvera i omoguće mu siguran povratak u Estoniju;

26.  smatra da je iznimno važno smanjiti ovisnost EU-a o Rusiji i ostalim auroritarnim režimima; nadalje, poziva Europsko vijeće koje će se održati u listopadu da usvoji ambiciozan i obuhvatan plan za izvanredne situacije za nadolazeću zimu i da uključi susjedne zemlje poput Ukrajine;

27.  skreće pozornost na najnovija vjerodostojna izvješća o kršenjima ljudskih prava u područjima sukoba koja su najvećim dijelom počinile redovne ruske postrojbe i separatisti, podržava poziv ukrajinskoj vladi da sastavi jedinstven popis prijavljenih otmica koji će se redovito ažurirati i da provede temeljitu i nepristranu istragu svih navoda o zlouporabi sile, zlostavljanjima ili mučenjima;

28.  pozdravlja činjenicu da je Komisija usvojila četvrto izvješće o napretku o provedbi Akcijskog plana o liberalizaciji viznog režima Ukrajine i odluku Vijeća o prelasku na drugu fazu; inzistira na brzoj konačnoj uspostavi bezviznog režima između EU-a i Ukrajine kao konkretnog odgovora na europske težnje ljudi koji su prosvjedovali na Majdanu; u međuvremenu poziva ponovo na hitno uvođenje privremenih, vrlo jednostavnih i cjenovno prihvatljivih postupaka izdavanja vize;

29.  poziva na nastavak trostranih pregovora o opskrbi Ukrajine plinom, u prekidu od lipnja 2014., u cilju pronalaska rješenja i nastavka opskrbe; ponavlja potrebu da se opskrba plinom osigura koristeći reverzibilni protok plina iz susjednih zemalja EU-a u Ukrajinu;

30.  poziva EU da na infrastrukturu za skladištenje plina i povratno strujanje te spojne vodove gleda kao na stratešku imovinu te da regulira udio trećih ugovornih stranaka u tim ključnim sektorima; poziva, nadalje, države članice da otkažu planirane sporazume s Rusijom u energetskom sektoru, uključujući i one koji se odnose na plinovod Južnog toka;

31.  naglašava potrebu za radikalnim poboljšanjem energetske sigurnosti, neovisnosti i otpornosti EU-a na vanjske pritiske učvršćivanjem energetskih sektora, daljnjim razvojem energetske infrastrukture u susjednim zemljama EU-a te razvojem energetskih spojnih vodova između tih zemalja i s EU-om, u skladu s ciljevima Energetske zajednice, kao i potrebu za hitnom provedbom ovih prioritetnih projekata od zajedničkog interesa kako bi se izgradilo potpuno funkcionalno slobodno tržište plinom u Europi;

32.  pozdravlja odluku francuske vlade da zaustavi isporuku nosačâ helikoptera Mistral i poziva sve države članice da zauzmu sličan stav u pitanjima izvoza koja nisu obuhvaćena odlukama EU-a o sankcijama, a posebno kada je riječ o oružju i materijalima s dvojnom namjenom; podsjeća da bi taj ugovor u sadašnjim okolnostima, bio u suprotnosti s Kodeksom ponašanja EU-a o izvozu oružja te Zajedničkim stajalištem o utvrđivanju zajedničkih pravila u vezi s nadzorom izvoza vojne tehnologije i opreme iz 2008.; poziva države članice EU-a da u potpunosti poštuju embargo na trgovinu oružjem te zabranu izvoza robe s dvojnom namjenom krajnjim korisnicima u vojsci;

33.  pozdravlja odluku o održavanju prijevremenih parlamentarnih izbora u Ukrajini 26. listopada 2014. i od vlade očekuje da osigura slobodne i poštene izbore; poziva Ukrajinu da uvede transparentnost u financiranje stranaka i njihovih političkih kampanja te da postupi po svim opaskama iz nalaza i zaključaka misije za promatranje izbora OESS-a/Ureda za demokratske institucije i ljudska prava koji se odnose na nedavne predsjedničke izbore; poziva sve političke stranke koje su trenutno zastupljene u ukrajinskom parlamentu da sudjeluju u izborima te sve strane da u potpunosti poštuju rezultate izbora; nada se da će predstojeći važni izazovi i potrebne reforme naići na podršku jake većine; poziva pobunjeničke snage u istočnoj Ukrajini da ne ometaju izborni postupak te da građanima Donbasa zajamče temeljno pravo da slobodno izaberu svoje zastupnike; namjerava poslati promatrače izbora kako bi nadzirali izbore te poziva da ove ključne izbore koji će se odviti u trenutačnim teškim okolnostima nadgleda mnogobrojna međunarodna misija za promatranje izbora;

34.  naglašava da Rusija ima manje razloga nego ikad da kritizira Sporazum između EU-a i Ukrajine ili da reagira nametanjem neopravdanih trgovinskih ograničenja i vojnom agresijom; izražava zabrinutost nad činjenicom da ova najnoviji događaji služe kao poticaj Rusiji da zaoštri svoju politiku zastrašivanja Ukrajine i dovede je pod svoju sferu utjecaja; strahuje od opasnosti širenja problema na Gruziju i Moldovu;

35.  žali što rusko vodstvo smatra Istočno partnerstvo EU-a prijetnjom vlastitim političkim i gospodarskim interesima; naglašava činjenicu da će Rusija, naprotiv, imati koristi od veće trgovinske i gospodarske aktivnosti i da će njezinu sigurnost ojačati stabilno i predvidljivo susjedstvo; izražava žaljenje zbog toga što Rusija koristi trgovinu kao instrument destabiliziranja regije time što je uvela zabranu uvoza više proizvoda iz Ukrajine i Moldove, a potom odbacila Sporazum o slobodnoj trgovini Zajednice nezavisnih država s Ukrajinom, Gruzijom i Moldovom te za proizvode iz tih država uvela carine po načelu najpovlaštenije države;

36.  u tom pogledu ponavlja svoje stajalište da ovaj Sporazum ne predstavlja konačni cilj u odnosima između EU-a i Ukrajine; nadalje, ističe da u skladu s člankom 49. Ugovora o Europskoj uniji Ukrajina, kao i svaka druga europska država, ima europsku perspektivu i može podnijeti zahtjev za članstvo u Uniji pod uvjetom da poštuje načela demokracije, poštovanja temeljnih sloboda, ljudskih prava i prava manjina te da osigura vladavinu prava;

37.  naglašava da bi trebalo ponovno uspostaviti partnerske odnose i suradnju s Rusijom kada Rusija pokaže da djeluje u skladu s međunarodnim pravom, da aktivno i nedvosmisleno pridonosi mirovnom rješenju ukrajinske krize te da u potpunosti poštuje teritorijalnu cjelovitost, neovisnost i suverenost Ukrajine kao i drugih zemalja istočnog partnerstva i njene susjede; poziva novu Visoku predstavnicu/potpredsjednicu da preuzme aktivnu ulogu u omogućavanju dijaloga između Ukrajine i Rusije te dijaloga EU-a i Rusije, kao i u promicanju mirovnih rješenja sukoba; nadalje vjeruje da bi Komisija trebala istražiti načine za suradnju EU-a s Euroazijskom ekonomskom unijom;

38.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama država članica, predsjedniku, vladi i parlamentu Ukrajine, Vijeću Europe, OESS-u te predsjedniku, vladi i parlamentu Ruske Federacije.

(1) Texts adopted, P7_TA(2014)0170.
(2) Texts adopted, P7_TA(2014)0248.
(3) Texts adopted, P7_TA(2014)0457.
(4) Texts adopted, P8_TA(2014)0009.
(5) Texts adopted, P7_TA(2014)0101.


Reakcija EU-a na epidemiju ebole
PDF 227kWORD 70k
Rezolucija Europskog parlamenta Vijeću od 18. rujna 2014. o reakciji EU-a na epidemiju ebole (2014/2842(RSP))
P8_TA(2014)0026RC-B8-0107/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir objavu „izvanrednog stanja javnog zdravlja od međunarodnog značaja” Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) od 8. kolovoza 2014. godine,

–  uzimajući u obzir Plan WHO-a za reakciju na ebolu objavljen 28. kolovoza 2014. godine,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove Europske unije o kriznom stanju nastalom zbog ebole u zapadnoj Africi od 15. kolovoza 2014. godine,

–  uzimajući u obzir procjenu rizika od ebole Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti od 27. kolovoza 2014.,

–  uzimajući u obzir izjavu povjerenika EU-a za zdravlje Tonija Borga o epidemiji ebole u zapadnoj Africi od 8. kolovoza 2014. godine,

–  uzimajući u obzir izjavu o reakciji EU-a na epidemiju ebole povjerenika za razvoj Andrisa Piebalgsa i povjerenice za humanitarnu pomoć i reakcije na krize Kristaline Georgijeve od 5. rujna 2014. godine;

–  uzimajući u obzir događanje na visokoj razini koje je 15. rujna 2014. organizirala Europska komisija u cilju koordiniranja odgovora na epidemiju ebole u zapadnoj Africi;

–  uzimajući u obzir misiju Afričke unije (AU) „Podrška Afričke unije borbi protiv epidemije ebole u zapadnoj Africi” (ASEOWA) osnovanu 21. kolovoza 2014. godine,

–  uzimajući u obzir posebno izvješće UN-a o eboli od 2. rujna 2014., koje je sastavila dr. Joanne Liu, međunarodna predsjednica organizacije Liječnici bez granica (Médecins Sans Frontières),

–  uzimajući u obzir izjavu liberijskog ministra obrane Browniea Samukaija pred Vijećem sigurnosti UN-a o prijetnji koju epidemija ebole predstavlja za opstojnost njegove zemlje,

–  uzimajući u obzir sjednicu Vijeća sigurnosti UN-a od 18. rujna na kojoj će se ponajprije raspravljati o krizi nastaloj zbog ebole,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da je bolest virusa ebole (EVD), prije poznata kao ebola hemoragijska groznica, teška bolest s često fatalnim ishodom;

B.  budući da je ebola nakon službene objave epidemije u Gvineji 22. ožujka 2014. zahvatila četiri nove zemlje (Liberiju, Nigeriju, Sijeru Leone i Senegal), pri čemu je zaraženo gotovo 4 000 ljudi, a umrlo više od 2 000 i uzimajući u obzir da postoje i neprijavljeni slučajevi oboljelih i umrlih od te bolesti;

C.  budući da se epidemija rapidno ubrzava i širi regijom zapadne Afrike, iako se odvojena epidemija virusa širi u Demokratskoj Republici Kongu;

D.  budući da WHO uviđa da je epidemija bila podcijenjena te predviđa da bi broj pacijenata u sljedeća tri mjeseca mogao biti veći od 20 000;

E.  budući da je WHO izjavio da je riječ o najširoj zabilježenoj epidemiji u pogledu broja slučajeva zaraženih, umrlih i geografske proširenosti te da je ovu krizu proglasio “izvanrednim stanjem javnog zdravlja od međunarodnog značaja”, što iziskuje koordiniran odgovor međunarodne zajednice;

F.  budući da 4,5 milijuna djece u dobi nižoj od pet godina živi u područjima pogođenima virusom ebole i da su žene nerazmjerno pogođene virusom zbog svoje uloge skrbnica (i da čine 75 posto slučajeva);

G.  budući da je u planu djelovanja WHO-a popisan niz vrlo konkretnih i neposrednih mjera čiji je cilj zaustavljanje trenutačnog prijenosa ebole u cijelome svijetu u roku od 6 do 9 mjeseci uz rapidno rješavanje posljedica svakog daljnjeg širenja bolesti svjetskih razmjera i prepoznavanje potrebe za rješavanjem istodobnog šireg socioekonomskog utjecaja epidemije;

H.  budući da najaktivnije nevladine organizacije na terenu kao npr. Liječnici bez granica i Međunarodna federacija društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca osuđuju napore međunarodne zajednice kao opasno neadekvatne jer vrlo ograničeni kapaciteti na terenu uzrokuju kritične propuste u svim aspektima reakcije: pružanju usluga zdravstvene skrbi, obuci zdravstvenih djelatnika, suzbijanju zaraze, pronalaženju kontakata, epidemiološkom nadzoru, sustavu uzbunjivanja i upućivanja, educiranju i mobilizaciji zajednica;

I.  budući da su se Odjel Komisije za razvoj i suradnju (DG DEVCO) i Odjel Komisije za humanitarnu pomoć i civilnu zaštitu (DG ECHO) obvezali na pružanje humanitarne i razvojne pomoći u iznosu višem od 147 milijuna eura kako bi se ograničilo širenje virusa, osiguralo liječenje i osnovna sredstva zaraženim osobama te rasporedilo humanitarno stručno osoblje;

J.  budući da je samo 11,9 milijuna od obećanih 147 milijuna eura isključivo namijenjeno nekim od najnužnijih humanitarnih potreba;

K.  budući da su sve organizacije na terenu naglasile činjenicu da su za izolaciju pacijenata i njihovo liječenje hitno potrebna ne samo sredstva nego i operativni kapacitet, što između ostalog uključuje stručne ljudske resurse i logističke materijale;

L.  budući da Komisija prati stanje putem svog Koordinacijskog centra za odgovor na hitne situacije koji bi trebao služiti kao platforma za koordinaciju pomoći EU-a;

M.  budući da je EU u tu regiju rasporedio humanitarne stručnjake kako bi pratili stanje i povezali se s partnerskim organizacijama i lokalnim tijelima vlasti;

N.  budući da su države članice EU-a sposobne mobilizirati timove za hitno djelovanje kako bi omogućile ranu dijagnozu, izolaciju (odvajanje pacijenata kod kojih postoji sumnja na zarazu od pacijenata kod kojih je potvrđena zaraza na različite odjele), praćenje kontaktnih osoba, pronalaženje lanaca prijenosa, mjere pokapanja, obrazovanje i pružanje potpore na lokalnoj razini;

O.  budući da pogođene zemlje već trpe zbog pomanjkanja hrane i čiste vode te gospodarskog kolapsa izazvanog prekidima trgovine, komercijalnih letova i radova žetve zbog izbijanja epidemije, što dovodi do socijalnih nemira, bijega, kaosa, prijetnji javnome redu i daljnjeg širenja virusa;

P.  budući da je epidemija razotkrila veliku nesposobnost zdravstvenih sustava zemalja pogođenih ebolom kao i hitnu potrebu za potporom koja bi ih osnažila;

1.  žali za izgubljenim životima u regiji opustošenoj epidemijom ebole i izražava iskrenu sućut vladama i narodima zahvaćenima epidemijom;

2.  smatra da međunarodna zajednica mora imati veću ulogu, ali i da afričke zemlje moraju također preuzeti svoj dio odgovornosti jer je epidemija ebole izazov za globalnu sigurnost i nije problem samo zapadne Afrike, već je problem svjetskih razmjera;

3.  poziva Komisiju da pojača napore i koordinira aktivnosti s Ujedinjenim narodima u cilju suzbijanja epidemije virusa ebole; poziva Vijeće sigurnosti UN-a, zajedno s pogođenim partnerskim zemljama, da razmotri mogućnosti korištenja civilnim i vojnim obrambenim sredstvima pod vodstvom glavnog tajnika i u koordinaciji Ureda za koordinaciju humanitarnih pitanja;

4.  pozdravlja i potiče aktualno povećanje financijskog doprinosa Europske komisije na planu pružanja humanitarne i razvojne pomoći kao reakcije na krizu, a osobito njezinu potporu misiji Afričke unije ASEOWA;

5.  čestita na radu koji partnerske organizacije obavljaju na terenu unatoč izazovima i toplo pozdravlja njihov snažan doprinos i pomoć u pokušaju kontroliranja ove epidemije;

6.  podsjeća države članice da financijsku pomoć pogođenim zemljama ne bi trebale pružati na štetu pomoći za dugoročni razvoj nego je njome upotpunjavati;

7.  izražava žaljenje zbog toga što je međunarodna zajednica podcijenila krizu i kasnila u razvijanju bilo kakve primjerene i usklađene strategije;

8.  pozdravlja obveze koje su države članice preuzele tijekom događanja na visokoj razini u organizaciji Europske komisije od 15. rujna 2014. te poziva Vijeće Europske unije na održavanje ministarskog sastanka radi izrade hitnog plana djelovanja radi mobilizacije medicinskih aktivnosti i dogovora o pružanju i provođenju humanitarne pomoći država članica, što bi koordinirala Komisija;

9.  poziva Komisiju da izradi procjene potreba pogođenih zemalja i njima prilagođene planove kako bi utvrdila potražnju za zdravstvenim djelatnicima, mobilnim laboratorijima, laboratorijskom opremom, zaštitnom odjećom i uspostavom centara za liječenje s odjelima za zarazne bolesti te je koordinirala s njihovom primjenom;

10.  poziva države članice da koordiniraju letove i uspostave zračne mostove za dopremanje zdravstvenih djelatnika i opreme u pogođene zemlje i regije te da provedu medicinske evakuacije ako je to potrebno;

11.  naglašava potrebu za jačanjem znanstvene suradnje i tehnološke potpore na područjima pogođenima ovom epidemijom u cilju osnivanja kliničkih, epidemioloških i dijagnostičkih infrastruktura, uključujući održive infrastrukture i nadzor, pri čemu bi osobitu pozornost trebalo posvetiti zapošljavanju i osposobljavanju lokalnih djelatnika;

12.  poziva Komisiju da putem svog Koordinacijskog centra za odgovor na hitne situacije i preko Odbora za zdravstvenu zaštitu održava bliske kontakte s Europskim centrom za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC), WHO-om i državama članicama;

13.  poziva Komisiju da uspostavi sustave za kontrolu kojima bi se osiguralo da se cjelokupni proračun namijenjen zaustavljanju epidemije ebole u zemljama pogođenim virusom zaista koristi za borbu protiv te epidemije, a ne u druge svrhe;

14.  stajališta je da je plan WHO-a za odgovor na ebolu temelj za prioritetne aktivnosti, ponajprije za različite vrste odgovora: jednu u zemljama u kojima je prijenos virusa već raširen, drugu za početne slučajeve zaraze i treću vrstu odgovora za susjedne zemlje u kojima treba ojačati pripravnost na ebolu;

15.  pozdravlja rasprave o tome kako mirotvorni napori UN-a, uz primjereno osposobljavanje, mogu dodatno poduprijeti borbu protiv ebole u regiji;

16.  poziva Vijeće i Komisiju da podupru i potaknu Afričku uniju na izradu sveobuhvatnog plana djelovanja s obzirom na to da se situacija i dalje rapidno pogoršava te da utječe na gospodarstvo i javni red u zahvaćenim zemljama jer je kriza nastala zbog ebole postala složena te nosi političke, sigurnosne, gospodarske i društvene posljedice koje će nastaviti pogađati tu regiju u mnogo širim razmjerima od same aktualne medicinske hitnoće;

17.  naglašava da se trenutačnu krizu ne može riješiti samo preko zdravstvenih sustava nego da je potreban usklađen pristup različitih sektora (sektora zdravstvene skrbi, obrazovanja i obuke, sanitacije, pomoći u hrani) kako bi se uklonili kritični nedostaci u svim neophodnim uslugama;

18.  vjeruje da lokalno liječničko osoblje mora biti uključeno u liječenje pogođenog stanovništva te da bi trebalo služiti kao veza između stanovništva i međunarodnog liječničkog osoblja;

19.  poziva na edukacijsko i informativno djelovanje radi podizanja razine osviještenosti o simptomima i preventivnim mjerama kako bi se omogućilo stvaranje većeg povjerenja i suradnja stanovništva kad je riječ o mjerama protiv ebole jer su informiranje i komunikacija važan dio borbe protiv epidemije ebole;

20.  naglašava da borba protiv ebole ne smije uzrokovati stigmatizaciju preživjelih pacijenata u zajednicama ili zemljama;

21.  poziva države članice da provode strogu kontrolu zaraze te da u suradnji s ECDC-om detaljnije obavještavaju javnost o mogućim rizicima;

22.  poziva države članice i Komisiju da koordiniraju i pojačaju medicinsko istraživanje i proizvodnju učinkovitih lijekova i cjepiva protiv ebole te da unaprijede potrebna klinička ispitivanja za postojeće potencijalno primjenjive tretmane;

23.  također poziva da se napravi jasna razlika između testova za cjepivo protiv ebole i liječenja osoba koje su zaražene virusom ebole; traži da se u kliničkim testiranjima cjepiva protiv ebole poštuju relevantna pravila WHO-a koja su na snazi;

24.  poziva svoj Odbor za razvoj da pruža detaljne preporuke za ublažavanje dugoročnih posljedica epidemije i osnaživanje zdravstvenih sustava pogođenih zemalja radi izbjegavanja sličnih epidemija;

25.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, vladama i parlamentima Afričke unije, glavnom tajniku UN-a i Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji.


Stanje u Iraku i Siriji te ofenziva IS-a, uključujući progon manjina
PDF 256kWORD 89k
Rezolucija Europskog parlamenta od 18. rujna 2014. o stanju u Iraku i Siriji te ofenzivi ISIS-a, uključujući progon manjina (2014/2843(RSP))
P8_TA(2014)0027RC-B8-0109/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Iraku i Siriji,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove o Iraku i Siriji,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća o Iraku i Siriji od 30. kolovoza 2014.,

–  uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o Iraku i Siriji,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 2170 (2014) i rezoluciju Vijeća za ljudska prava S-22/L.1 (2014),

–  uzimajući u obzir izjave glavnog tajnika UN-a o Iraku i Siriji,

–  uzimajući u obzir deklaraciju sa sastanka na vrhu NATO-a od 5. rujna 2014.,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjere ili uvjerenja usvojene 24. lipnja 2013.,

–  uzimajući u obzir zaključke Pariške konferencije o sigurnosti u Iraku i borbi protiv Islamske države od 15. rujna 2014.,

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu i suradnji (SPS) između Europske unije i njezinih država članica s jedne strane i Republike Iraka s druge strane te svoju rezoluciju od 17. siječnja 2013. o Sporazumu o partnerstvu i suradnji između EU-a i Iraka(1),

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da se već ionako kritična sigurnosna i humanitarna situacija u Iraku i Siriji dodatno pogoršala nakon što je dijelove njihovih teritorija okupirala džihadistička teroristička skupina Islamska država (IS) koja se odvojila od al-Kaide; budući da transnacionalni karakter IS-a i s njime povezanih terorističkih skupina predstavlja prijetnju široj regiji; budući da postoji sve veća zabrinutost za dobrobit onih koji se još nalaze u područjima koja kontroliraju snage IS-a;

B.  budući da je raspad granice između Iraka i Sirije omogućio jačanje prisutnosti IS-a u obje države; budući da je IS, tijekom proteklih mjeseci, proširio osvojeni teritorij od istočne Sirije do sjeverozapadnog Iraka, uključujući drugi najveći grad Iraka, Mosul; budući da je 29. lipnja 2014. objavljeno da je IS uspostavio „kalifat” ili „islamsku državu” na područjima koja kontrolira u Iraku i Siriji, a njegov se vođa Abdu Bakr al-Bagdadi proglasio kalifom; budući da IS ne priznaje međunarodno priznate granice te je objavio namjeru širenja „islamskog kalifataˮ na druge većinski muslimanske zemlje;

C.  budući da je nakon okupacije teritorija u Iraku i Siriji uslijedilo nametanje strogog tumačenja šerijatskog prava; budući da su u područjima koja kontroliraju IS i s njime povezane skupine počinjena ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog prava i ljudskih prava, uključujući ciljana ubojstva, prisilna preobraćenja, otmice, prodaju žena, porobljavanje žena i djece, novačenje djece u redove bombaša samoubojica, te spolna i fizička zlostavljanja i mučenja; budući da je IS ubio novinare Jamesa Foleya i Stevena Sotloffa te humanitarnog radnika Davida Hainesa; budući da su na meti IS-a pripadnici zajednica kršćana, jesida, Turkmena, šabaka, jarsana, sabeja i šijita, kao i mnogi Arapi te sunitski muslimani; budući da se namjerno uništavaju džamije, spomenici, svetišta, crkve i drugi vjerski objekti, grobovi i groblja te arheološka nalazišta i kulturna baština;

D.  budući da se iračke kršćane od nedavna proganja i lišava njihovih temeljnih prava, da su prisiljeni napustiti svoje domove te su zbog svoje vjerske pripadnosti ili uvjerenja postali izbjeglice; budući da je prema organizaciji Open Doors International broj kršćana u Iraku znatno opao, i to s 1,2 milijuna na početku 1990-ih na između 330 000 i 350 000 danas; budući da je prije izbijanja sukoba u Siriji u toj zemlji živjelo oko 1,8 milijuna kršćana; budući da je od početka izbijanja sukoba raseljeno najmanje 500 000 kršćana;

E.  budući da je prema podacima Ureda UN-a za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA) u središnjem i sjevernom Iraku ove godine interno raseljeno oko 1,4 milijuna osoba, a oko 1,5 milijuna treba humanitarnu pomoć; budući da je brzi uspon IS-a doveo do humanitarne krize, prije svega masovnog raseljavanja civila; budući da je 12. kolovoza 2014. EU odlučio povećati humanitarnu pomoć Iraku za 5 milijuna EUR kako bi se raseljenim osobama pružila osnovna pomoć pa su sredstva humanitarne pomoći za Irak u 2014. do danas porasla na 17 milijuna EUR; budući da EU dodatno širi svoju humanitarnu pomoć te je uspostavio zračni most između Bruxellesa i Irbila;

F.  budući da je prema UN-u u sukobu u Siriji poginulo više od 191 000 ljudi; budući da je prema Uredu UN-a za koordinaciju humanitarnih poslova u Siriji interno raseljeno 6,4 milijuna osoba, uz dodatnih 3 milijuna sirijskih izbjeglica, od kojih je većina u Libanonu (1,17 milijuna), Turskoj (832 000), Jordanu (613 000), Iraku (215 000) te Egiptu i Sjevernoj Africi (162 000); budući da Ured za humanitarnu pomoć i civilnu zaštitu (ECHO) procjenjuje da 10,8 milijuna ljudi treba humanitarnu pomoć; budući da je u 2014. EU do danas izdvojio 150 milijuna EUR za humanitarnu pomoć žrtvama krize u Siriji;

G.  budući da su se pobunjenicima IS-a pridružile stotine stranih boraca, uključujući mnoge iz država članica EU-a; budući da vlade država članica EU-a smatraju da ti građani EU-a predstavljaju sigurnosni rizik;

H.  budući da je EU svjestan tereta koji leži na regiji Kurdistan i kurdistanskoj regionalnoj vladi jer su prihvatili velik broj interno raseljenih osoba;

I.  budući da je Ured visokog povjerenika UN-a za izbjeglice (UNHCR) izjavio da je i dalje vrlo teško pružati civilima i izbjeglicama na tom području pomoć kakvu trebaju; budući da je važno prije zime pronaći utočište stotinama tisuća sirijskih i iračkih izbjeglica;

J.  budući da je EU ponovo izrazio svoje čvrsto opredjeljenje za jedinstveni, suvereni i teritorijalno cjelovit Irak;

K.  budući da su čelnici država i vlada koji su 4. i 5. rujna 2014. sudjelovali na sastanku na vrhu NATO-a izjavili da je prisutnost IS-a u Siriji i Iraku prijetnja regionalnoj stabilnosti te da narodima Sirije, Iraka i drugih područja u toj regiji treba potpora međunarodne zajednice kako bi se suprotstavili toj prijetnji;

L.  budući da se razmatra mogućnost izvršenja zračnih napada u istočnoj Siriji; budući da je na sjednici NATO-a 5. rujna 2014. uspostavljena koalicija protiv IS-a; budući da Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) trenutno radi na opsežnoj regionalnoj strategiji kojom bi se počela rješavati prijetnja koju predstavlja IS; budući da je 10. rujna 2014. američki predsjednik Barack Obama predstavio svoju strategiju borbe protiv IS-a, koja između ostalog uključuje sustavnu kampanju zračnih napada na ciljeve IS-a „gdje god se oni nalazili”, uključujući ciljeve u Siriji, veću podršku savezničkim kopnenim snagama koje se bore protiv IS-a i veće protuterorističke napore u cilju prekidanja dotoka financijske potpore toj skupini; budući da se Arapska liga obvezala učvrstiti suradnju kako bi se svladao IS u Siriji i Iraku;

M.  budući da je IS osigurao znatne izvore prihoda pljačkanjem banaka i poduzeća na područjima koja kontrolira te preuzimanjem šest naftnih polja u Siriji, uključujući najveću sirijsku naftnu bušotinu al-Omar koja se nalazi blizu granice s Irakom te primanjem sredstava od bogatih donatora, od kojih je većina iz regije;

N.  budući da su promicanje demokracije i poštovanje ljudskih prava, uključujući pravo na slobodu vjere i uvjerenja, temeljna načela i ciljevi EU-a koji čine zajedničku osnovu za njegove odnose s trećim zemljama;

1.  izrazito je zabrinut zbog pogoršanja sigurnosnog i humanitarnog stanja u Iraku i Siriji jer je IS okupirao dijelove njihova teritorija; čvrsto osuđuje što ova i druge terorističke organizacije provode nekontrolirano ubijanje i krše ljudska prava religijskih i etničkih manjina te najugroženijih skupina; oštro osuđuje IS-ove napade usmjerene na civilne mete, uključujući bolnice, škole i vjerske objekte te primjenu smaknuća i seksualnog zlostavljanja u Iraku i Siriji; naglašava činjenicu da počinitelji tih djela ne smiju proći nekažnjeno;

2.  oštro osuđuje ubojstva američkih novinara Jamesa Foleya i Stevena Sotloffa te britanskog humanitarnog radnika Davida Hainesa, te izražava ozbiljnu zabrinutost za sigurnost drugih koje ekstremisti i dalje drže zarobljenima; izražava duboko suosjećanje i sućut obiteljima ovih žrtava i obiteljima svih žrtava sukoba;

3.  ističe da rasprostranjeni i sustavni napadi usmjereni na civile zbog njihovog etničkog porijekla, političkog, vjerskog ili drugog uvjerenja ili rodne pripadnosti mogu predstavljati zločin protiv čovječnosti; snažno osuđuje sve oblike progona, diskriminacije ili netolerancije koji se temelje na vjeri i uvjerenju, kao i sve slučajeve nasilja protiv svih vjerskih zajednica; naglašava još jednom da je pravo na slobodu mišljenja, uvjerenja i vjeroispovijesti temeljno ljudsko pravo;

4.  izražava potporu svim žrtvama vjerske netolerancije i mržnje; izražava svoju solidarnost s pripadnicima kršćanskih zajednica koje su suočene s progonima i kojima prijeti istrebljenje u vlastitim domovinama, Iraku i Siriji, kao i s drugim proganjanim vjerskim manjinama; potvrđuje i podupire neotuđivo pravo svih vjerskih i etničkih manjina koje žive u Iraku i Siriji, uključujući kršćane, da nastave živjeti na svojim povijesnim i tradicionalnim prostorima na dostojanstven način, ravnopravno i sigurno, te da slobodno ispovijedaju svoju vjeru; ističe da zločini protiv kršćanskih manjina poput asiraca, sirjaka i kaldejaca te jesida i šijitskih muslimana predstavljaju završni udarac IS-a koji tako nastoji provesti potpuno vjersko čišćenje u regiji; podsjeća na to da su članovi različitih vjerskih skupina u toj regiji stoljećima živjeli zajedno i u miru;

5.  bezuvjetno odbacuje i smatra nelegitimnom objavu vodstva IS-a da su uspostavili kalifat u područjima koja kontroliraju naglašava da nastanak i širenje „islamskog kalifataˮ i aktivnosti drugih ekstremističkih skupina u Iraku i Siriji predstavljanju izravnu prijetnju za sigurnost europskih zemalja; odbija svaku ideju o prisilnoj jednostranoj promjeni međunarodno priznatih granica; ponovo naglašava da je IS pod embargom na oružje te da mu je zamrznuta imovina u skladu s rezolucijama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1267 (1999.) i 1989 (2011.) i ističe važnost brze i djelotvorne provedbe tih mjera; poziva Vijeće da razmotri mogućnost djelotvornijeg korištenja postojećih mjera ograničavanja, posebice kako bi se IS-u uskratili prihodi od nezakonite prodaje nafte ili drugih resursa na međunarodnim tržištima; duboko je zabrinut zbog navoda da subjekti u nekim državama članicama sudjeluju u nezakonitoj trgovini nafte s IS-om; traži od Komisije da potvrdi te navode i, ako se oni ispostave točnima, poziva Komisiju i države članice da se pobrinu da se nezakonita trgovina nafte odmah obustavi;

6.  osuđuje činjenicu da IS i s njime povezane skupine koriste i eksploatiraju naftna polja i povezane infrastrukture jer mu to donosi znatne prihode te apelira na sve države da podrže provedbu rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 2161 (2014.) i 2170 (2014.) kojima se zabranjuje svaka trgovina, izravna i neizravna, s IS-om i s njime povezanim skupinama; zabrinut je što IS ostvaruje prihod prodajom nafte; uzima na znanje namjeru EU-a da postroži sankcije kako bi spriječio da IS prodaje naftu; stoga poziva EU da nametne sankcije svima (vladama te javnim i privatnim poduzećima) koji su uključeni u prijevoz, pretvorbu, rafiniranje i stavljanje na tržište nafte s područja pod kontrolom IS-a, uz stroge kontrole financijskih tokova kako bi se spriječilo da se IS bavi gospodarskom aktivnošću i iskorištava porezne oaze;

7.  pozdravlja apel kojeg su 8. rujna 2014. uputile sve francuske islamske federacije, kao i apel drugih islamskih zajednica, u kojem se jasno i bezuvjetno osuđuje instrumentalizacija islama koju provode ekstremističke i terorističke skupine kako bi opravdale nasilje, netoleranciju i zločine protiv čovječnosti;

8.  poziva sve sukobljene strane u Iraku da osiguraju zaštitu civilnog stanovništva i da se pridržavaju svojih obveza u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom i pravom ljudskih prava; poziva na hitno pružanje potpore i humanitarne pomoći raseljenom stanovništvu Iraka;

9.  pozdravlja napore Sjedinjenih Američkih Država i svih ostalih država koje daju svoj doprinos u podržavanju iračke nacionalne i lokalne vlasti u njihovoj borbi protiv IS-a, da zaustave napredovanje IS-a i da omoguće pristup humanitarnoj pomoći; pozdravlja poziv SAD-a za uspostavljanje međunarodne koalicije protiv IS-a koja se trenutačno stvara; pozdravlja odluku Arapske lige od 7. rujna 2014. da poduzme potrebne mjere kako bi se suprotstavila IS-u i pridružila se međunarodnim, regionalnim i nacionalnim naporima u borbi protiv militanata u Siriji i Iraku, kao i odluku da podrži rezoluciju 2170 (2014.) Vijeća sigurnosti UN-a; poziva Arapsku ligu da raspravi o izmjenama i dopunama Arapske konvencije o borbi protiv terorizma iz 1998. kako bi se mogla suprotstaviti globalnom terorizmu svim raspoloživim sredstvima;

10.  poziva međunarodnu zajednicu da pomogne iračkim vlastima, uključujući pružanjem vojne zaštite posebno ugroženim skupinama, u jamčenju zaštite i pomoći svima koji bježe iz područja zahvaćenih terorizmom, posebno članovima ugroženih skupina i pripadnicima etničkih i vjerskih zajednica; poziva sve regionalne subjekte da se pridruže naporima u promicanju sigurnosti i stabilnosti u Iraku; podsjeća na to da je krajnja obveza i odgovornost svih regionalnih subjekata, a također i EU-a, da učine sve što je u njihovoj moći da se zajamči povratak tradicionalnih manjina i svih građana na njihova izvorna prebivališta iz kojih su bili prisiljeni bježati; poziva države članice EU-a da na sve moguće načine, uključujući i pružanjem odgovarajuće vojne pomoći, pomognu iračkim i lokalnim vlastima da zadrže i odvrate terorističku i agresivnu ekspanziju IS-a; naglašava nužnost usklađenog djelovanja zemalja regije kako bi se suzbila prijetnja IS-a; poziva sve regionalne subjekte da učine sve u svojoj moći kako bi se zaustavila sva djelovanja privatnih i službenih tijela koja su namijenjena propagiranju i širenju ekstremističke islamističke ideologije; poziva Tursku da se jasno i jednoznačno obveže na suzbijanje prijetnje za opću sigurnost koju predstavlja IS; poziva EU da olakša regionalni dijalog o problemima s kojima je suočen Bliski istok te u njega uključi sve važne strane, posebno Iran i Saudijsku Arabiju;

11.  pozdravlja mobiliziranje Europskog centra za koordiniranje intervencija u hitnim situacijama te aktiviranje mehanizma EU-a za civilnu zaštitu na zahtjev iračke vlade; pozdravlja humanitarnu pomoć EU-a Iraku i Siriji; poziva na dodatnu humanitarnu podršku narodima koji su pogođeni sukobom, uključujući sirijske Kurde;

12.  poziva sve strane koje su uključene u sukob u Siriji, a posebno sirijski režim, da osiguraju zaštitu civilnog stanovništva, da se pridržavaju svojih obveza u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom i pravom ljudskih prava, da omoguće pružanje humanitarne pomoći i potpore svim mogućim putovima, uključujući one koji prolaze preko granica i linija sukoba te da jamče sigurnost svih članova liječničkog osoblja i humanitarnih radnika pohvaljuje ulogu Libanona, Jordana i Turske u prihvaćanju izbjeglica; poziva međunarodnu zajednicu da aktivnije i angažiranije sudjeluje u dijeljenju opterećenja te da pruži izravnu financijsku pomoć zemljama koje prihvaćaju izbjeglice; poziva EU da izvrši pritisak na sve donatore kako bi ispunili svoja obećanja i brzo dostavili sredstva; pozdravlja preuzete obveze država članica jer je EU najveći donator financijske pomoći i izvor budućih obećanih sredstava;

13.  naglašava potrebu iskorištavanja svih mogućnosti u cilju djelotvornog suzbijanja prijetnje koju IS predstavlja u Siriji, uz potpuno poštovanje međunarodnog prava; naglašava da će dugoročno jedino trajno i uključivo političko rješenje kojim se omogućuje mirna tranzicija na istinski reprezentativnu vlast u Siriji omogućiti da se poništi prijetnja IS-a i drugih ekstremističkih organizacija;

14.  poziva sve strane u sukobu u Siriji da poštuju mandat UNDOF-a i zajamče sigurno i slobodno kretanje snagama UN-a, uključujući i onima iz država članica EU-a; osuđuje činjenicu što je jedna naoružana skupina zarobila 45 pripadnika mirovnih snaga s Fidžija; pozdravlja oslobađanje pripadnika mirovnih snaga 11. rujna 2014.;

15.  podsjeća na izjavu posebne koordinatorice zajedničke misije Organizacije za zabranu kemijskog oružja i Ujedinjenih naroda (OPCW-UN), koja je izjavila da je uništeno 96% sirijskog kemijskog oružja; poziva da se preostalo oružje deaktivira u skladu s okvirom za uništenje sirijskog kemijskog oružja;

16.  pozdravlja odluku pojedinih država članica da odgovore pozitivno na poziv kurdskih regionalnih vlasti da ih se hitno opskrbi vojnim materijalom; naglašava da su takve reakcije odraz mogućnosti i nacionalnih zakona država članica i da nailaze na odobravanje iračkih nacionalnih vlasti; poziva države članice koje pružaju vojni materijal kurdskim regionalnim vlastima da svoje napore koordiniraju i da na djelotvoran način nadziru njezino provođenje kako bi se izbjeglo nekontrolirano raspršivanje te pomoći i upotreba vojnog materijala protiv civila;

17.  ponovo izražava zabrinutost zbog činjenice da su se tisuće transnacionalnih stranih boraca, uključujući državljane država članica EU-a, pridružile pobunjenicima IS-a; poziva države članice da poduzmu odgovarajuće mjere kako bi spriječile odlazak boraca s njihovih teritorija, u skladu s rezolucijom 2170 (2014.) Vijeća sigurnosti UN-a i da razrade zajedničku strategiju koju će sigurnosne službe i agencije EU-a primjenjivati u nadziranju i kontroli džihadista; poziva na suradnju u EU-u i na međunarodnoj razini kako bi se poduzele odgovarajuće pravne mjere protiv svakoga tko bude osumnjičen za sudjelovanje u terorističkim radnjama; poziva države članice da pojačaju suradnju i razmjenu informacija među sobom i s tijelima EU-a i da osiguraju učinkovitu suradnju s Turskom; ističe važnost prevencije, kaznenog progona, dosezanja, rehabilitacije i reintegracije;

18.  pozdravlja formiranje nove i inkluzivne vlade u Iraku, te usvajanje programa vlade podržava predsjednika vlade u njegovim nastojanjima da dovrši formiranje vlade; poziva vladu da uistinu bude reprezentativna te da ima uključiv program rada; naglašava da bi vlada trebala propisno predstavljati političku, vjersku i etničku raznolikost iračkog društva, uključujući sunitsku manjinu u cilju zaustavljanja krvoprolića i rascjepkavanja zemlje; poziva sve sudionike da zajednički rade u interesu političke stabilnosti i mira te u borbi protiv pobunjenika IS-a naglašava činjenicu da su jedinstvo, suverenitet i teritorijalna cjelovitost Iraka ključni za stabilnost i gospodarski razvoj države i regije;

19.  poziva iračku vladu i irački parlament da pod hitno revidiraju zakonodavstvo i pravnu praksu, reformiraju pravosudni sustav i sigurnosni aparat te provedu uključivu politiku u korist svih Iračana u cilju suzbijanja politike diskriminacije;

20.  poziva Komisiju i države članice da poduzmu konkretne korake za rješavanje pitanja položaja žena u Iraku i Siriji te jamčenje njihove slobode i poštovanja njihovih temeljnih prava te da usvoje mjere kojima se sprečava iskorištavanje i zlostavljanje žena i djece te nasilje nad njima, pogotovo kada je riječ o ranom udavanju djevojaka; posebno je zabrinut zbog porasta svih vrsta nasilja nad jesidskim ženama koje članovi IS-a zatvaraju, siluju, seksualno zlostavljaju i prodaju;

21.  izražava zabrinutost zbog sve učestalijeg novačenja djece i mladih u Iraku i Siriji; potiče Komisiju da zajedno s partnerima, uključujući međunarodne organizacije, pripremi sveobuhvatan program o zaštiti djece i žena pogođenih oružanim sukobom;

22.  podržava zahtjev koji je Vijeće UN-a za ljudska prava uputilo Uredu Visoke povjerenice UN-a za ljudska prava da se hitno pošalje misija u Irak, da se provede istraga o kršenjima i povredama međunarodnog prava o ljudskim pravima koje su počinili IS i s njima povezane terorističke skupine te da se utvrde činjenice i okolnosti u vezi s tim kršenjima i povredama kako bi svi odgovorni za svoja djela odgovarali, a krivci bili kažnjeni;

23.  ostaje uvjeren da se u Siriji i Iraku ne može uspostaviti trajan mir bez preuzimanja odgovornosti za zločine koje su sve strane počinile tijekom sukoba, posebno one na vjerskoj ili etničkoj osnovi; ponavlja svoj poziv da se pitanje osumnjičenih za zločine protiv čovječnosti u Siriji i Iraku uputi Međunarodnom kaznenom sudu i podupire sve inicijative usmjerene u tom pravcu;

24.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, Vladi Iraka i Iračkom vijeću, Regionalnoj vladi Kurdistana, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda te Vijeću Ujedinjenih naroda za ljudska prava i svim stranama u sukobu u Siriji.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0023.


Stanje u Libiji
PDF 296kWORD 80k
Rezolucija Europskog parlamenta Vijeću od 18. rujna 2014. o stanju u Libiji (2014/2844(RSP))
P8_TA(2014)0028RC-B8-0111/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Libiji,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjsku politiku od 15. kolovoza 2014. i zaključke Europskog vijeća od 30. kolovoza 2014. o Libiji,

–  uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 26. kolovoza 2014.,

–  uzimajući u obzir paket mjera u okviru europske politike susjedstva iz rujna 2014.,

–  uzimajući u obzir imenovanje Bernardina Leóna kao novog posebnog izaslanika glavnog tajnika UN-a za Libiju od 14. kolovoza 2014.,

–  uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda br. 1970, 1973 (2011.) i br. 2174 od 27. kolovoza 2014.,

–  uzimajući u obzir izvješće Misije potpore Ujedinjenih naroda u Libiji (UNSMIL) od 4. rujna 2014. pod naslovom „Pregled kršenja međunarodnih ljudskih prava i humanitarnog prava tijekom trenutačnog nasilja u Libiji”,

–  uzimajući u obzir sastanak posebnih izaslanika za Libiju iz Arapske lige, Europske unije, Francuske, Italije, Malte, Njemačke, Sjedinjenih Američkih Država, Španjolske i Ujedinjene Kraljevine s Ujedinjenim narodima od 24. srpnja 2014. u cilju rasprave o nedavnom razvoju događaja u Libiji,

–  uzimajući u obzir libijske parlamentarne izbore održane u lipnju 2014.,

–  uzimajući u obzir Ženevske konvencije iz 1949. i njihove dopunske protokole iz 1977. te obvezu strana u oružanom sukobu da poštuju i osiguravaju poštovanje međunarodnog humanitarnog prava u svim okolnostima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o sigurnosti osoblja Ujedinjenih naroda i pridruženog osoblja te njezin Fakultativni protokol,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća od 22. svibnja 2013. o uspostavi Misije pomoći Europske unije za granice u Libiji (EUBAM),

–  uzimajući u obzir da je Libija 25. travnja 1981. ratificirala Konvenciju Afričke unije kojom se uređuju posebni aspekti problema izbjeglica u Africi,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da su Libijci u veljači 2011. izašli na ulice tražeći politička prava, ali su bili izloženi neselektivnoj represiji države kojom su pokrenuti devetomjesečni građanski sukob i zbacivanje Gadafijeva režima; budući da su sigurnosno stanje i politička stabilnost te stanje ljudskih prava i humanitarna situacija u Libiji u zadnjim tjednima znatno pogoršani;

B.  budući da su se proteklih mjeseci pooštrili sukobi između suparničkih paravojnih snaga, posebno onih iz Misrate i Zintana, a da su borbe za kontrolu nad Tripolijem i Bengazijem posebno destabilizirale Libiju i njezinu demokratsku tranziciju te dovele do povećanog broja žrtava civila, interno raseljenih osoba i izbjeglica; budući da UNSMIL procjenjuje da je najmanje 100 000 stanovnika Libije interno raseljeno u zadnjem valu borbi, a da ih je još 150 000, što obuhvaća i radnike migrante, otišlo iz zemlje;

C.  budući da su paravojne postrojbe koje su povezane s islamistima 24. kolovoza 2014. preuzele kontrolu nad Tripolijem i njegovom civilnom zračnom lukom; budući da su islamističke paravojne skupine povezane s islamističkim naoružanim skupinama kao što su Islamska država, AQIM, Libijska islamska borbena skupina (al-Džamaa al-Libija), al-Moukatila i Ansar al-Šarija;

D.  budući da nedavne borbe povećavaju opasnost od širenja terorističkih skupina; budući da bi to, ako se ništa ne učini, moglo pogoršati već nestabilno stanje u široj regiji;

E.  budući da je Libija suočena s eskalacijom borbi među lokalnim naoružanim skupinama, što podrazumijeva i napade na civile i civilnu imovinu te masovna kršenja ljudskih prava, a u nekim slučajevima i ratne zločine; budući da je u Tripoliju i Bengaziju navodno oteto na desetke civila samo zbog njihove stvarne ili pretpostavljene plemenske, obiteljske ili vjerske pripadnosti; budući da počinitelji nasilja očito ne mare za vjerojatne posljedice svojih postupaka na nedužne civile;

F.  budući da se situacija s ljudskim pravima još pogoršava diljem zemlje, a uključuje i slučajeve proizvoljnog pritvaranja, otmica, ubojstava, mučenja i nasilja nad novinarima, dužnosnicima, političarima i borcima za ljudska prava, kao što je okrutno ubojstvo istaknute aktivistice Salve Bugaigis;

G.  budući da su nedavne borbe dovele do općeg pogoršanja uvjeta života u Libiji, uz nestašicu hrane, goriva, vode i električne energije; budući da su odlazak stranog medicinskog osoblja i nestašica u medicinskoj opskrbi dodatno pogoršali tešku situaciju u kojoj se nalaze civili;

H.  budući da je od prosinca 2013., dok se pogoršavala sigurnosna situacija, ubijeno ili oteto više stranih državljana; budući da se u kolovozu 2014. nekoliko država članica EU-a priključilo Sjedinjenim Američkim Državama u oštroj osudi trenutačnog nasilja u Libiji;

I.  budući da su parlamentarni izbori održani 25. lipnja 2014.; budući da je nakon nedavnog vala nasilja legitimno izabran Zastupnički dom, koji zamjenjuje bivši Opći nacionalni kongres, premješten iz Tripolija u Tobruk i budući da islamističke paravojne postrojbe ne priznaju Zastupnički dom ili novu vladu te su oformile vlastitu vladu i parlament;

J.  budući da će prema riječima libijskih državnih medija Ustavotvorna skupština, izabrana u veljači 2014. koju čini 60 zastupnika iz tri povijesne libijske regije, krajem 2014. objaviti nacrt ustava, a da bi se referendum o Ustavu trebao održati u ožujku 2015.;

K.  budući da postoji hitna potreba da se vrati vjerodostojnost političkom procesu u Libiji; budući da je rasprostranjena sumnjičavost među običnim Libijcima dovela do slabljenja vjerodostojnosti i lošeg odaziva na posljednjim izborima; budući da se prijetnja demokratskom procesu, koja se pojavila nakon rušenja pukovnika Gadafija, povećava kao posljedica nedavnog nasilja;

L.  budući da je UNSMIL dobio u zadatak glavni pothvat – izgradnju državnih struktura, a da se Europska unija usredotočila na pružanje potpore Libiji s pomoću EUBAM-a;

M.  budući da postoje izvješća o vanjskoj upletenosti u nasilje u Libiji, uključujući oblike vojnog djelovanja i isporuku oružja i streljiva te djelovanje kojim se raspiruju lokalne podjele, što utječe na loše strukture upravljanja i tako potkopava demokratsku tranziciju u Libiji; budući da neke zemlje Perzijskog zaljeva i neki drugi regionalni akteri sada podupiru suprotstavljene strane u sve većim unutarnjim nemirima u Libiji;

N.  budući da Rezolucija br. 2174 (2014) Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda odobrava zabrane putovanja i zamrzavanje imovine „pojedincima i ustanovama za koje Odbor smatra da sudjeluju u djelima ili podržavaju djela kojima se ugrožava mir, stabilnost i sigurnost Libije, ili kojima se ometa ili potkopava uspješni završetak njezine političke tranzicije”;

O.  budući da postoje navodi o stotinama migranata i izbjeglica koji bježe od nasilja u Libiji i koji su poginuli u pokušajima da se preko Sredozemlja dokopaju Europe, što je izazvalo golemu izbjegličku krizu u Italiji i na Malti; budući da je prema izvješćima Ureda visokog povjerenika za izbjeglice (UNHCR) od lipnja u pokušajima prelaska u Europu poginulo 1 600 ljudi; budući da je Libija glavna polazna točka za migrante koji se pokušavaju dokopati Europe; budući da je UNHCR procijenio da je od početka godine od 109 000 dolazaka u Italiju njih oko 98 000, smatra se, krenulo iz Libije; budući da se strahuje da je dodatnih 500 migranata poginulo nakon što se njihov brod 15. rujna 2014. navodno sudario s drugim brodom blizu Malte;

P.  budući da je 26. veljače 2011. Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda stanje u Libiji uputilo na Međunarodni kazneni sud; budući da je 27. lipnja 2011. Međunarodni kazneni sud izdao tri naloga za uhićenje protiv Moamera Gadafija, Saifa al-Islama Gadafija i Abdulaha al-Senusija zbog zločina protiv čovječnosti; budući da ostali osumnjičenici nisu u pritvoru tog Suda; budući da su libijske vlasti insistirale na tome da im se sudi u okviru libijskog pravosudnog sustava;

Q.  budući da je 25. kolovoza 2014. u Egiptu održan treći ministarski sastanak susjednih država Libije na kojem su se okupili ministri vanjskih poslova Libije, Tunisa, Alžira, Sudana, Nigera i Čada, kao i Arapske lige, kako bi raspravljali o libijskoj krizi; budući da je s tog sastanka izdano priopćenje za tisak u kojem je ponovno potvrđen legitimitet libijskih institucija, u kojem se odbijaju vanjska upletanja, poziva na razoružavanje paravojnih postrojbi i predlaže stvaranje postepenog mehanizma sankcija protiv osoba ili entiteta koji blokiraju politički proces;

1.  osuđuje sve veće nasilje, posebno prema civilnom stanovništvu i civilnim ustanovama; poziva sve strane u sukobu da odmah prestanu s nasiljem i postignu sporazum o prekidu vatre kako bi se okončale sve veće patnje stanovništva, te da se uključe u sveobuhvatni nacionalni politički dijalog radi izgradnje države na temelju poštovanja ljudskih prava, demokracije i vladavine prava; poziva da se kazne odgovorni za sva kršenja ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava; izražava svoju duboku zabrinutost i punu solidarnost s patnjama civilnog stanovništva i institucija;

2.  poziva sve strane u sukobu da poštuju načela čovječnosti, neutralnosti, nepristranosti i nezavisnosti kako bi se osiguralo pružanje humanitarne pomoći te sigurnost humanitarnog osoblja i civila koji primaju pomoć;

3.  podsjeća da se sve strane u Libiji moraju obavezati na zaštitu civila u svako doba, kao i na to da se sa svim zatočenima postupa u skladu s međunarodnim ljudskim pravima i humanitarnim pravom; podsjeća da napadi namjerno usmjereni na osoblje koje pruža humanitarnu pomoć ili radi u misiji očuvanja mira u skladu s Poveljom UN-a, a radi zaštite civila ili civilnih objekata prema međunarodnom pravu oružanog sukoba, predstavlja ratni zločin iz Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda;

4.  napominje utjecaj na regionalnu i europsku sigurnost, što je rezultat opće nesigurnosti i pogoršanja funkcioniranja vlasti u Libiji; podsjeća da su borbe do kojih je tijekom srpnja i kolovoza 2014. došlo za kontrolu nad zračnom lukom u Tripoliju dovele do dramatične eskalacije i kaosa, što je dovelo do brojnih žrtava i razaranja strateške infrastrukture;

5.  duboko je zabrinut zbog upletenosti regionalnih aktera u nasilje u Libiji i poziva susjedne zemlje i regionalne aktere da se suzdrže od akcija koje bi mogle pojačati postojeće podjele i potkopati demokratsku tranziciju Libije; poziva ih da postrože nadzor svojih granica uključujući morske i zračne luke te da i dalje nastave podvrgavati temeljitim kontrolama sav teret koji se uvozi u Libiju ili se izvozi iz nje; odaje priznanje Tunisu za gostoprimstvo koje je iskazao stotinama tisuća libijskih građana koji se trenutačno nalaze u Tunisu bježeći od nasilja;

6.  podsjeća na Rezoluciju Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda br. 2174 usvojenu 27. kolovoza 2014. kojom su postojeće međunarodne sankcije nametnute Libiji proširene na kaznenu odgovornost osoba koje sudjeluju u djelima ili podržavaju djela kojima su „ugroženi mir, stabilnost ili sigurnost Libije, ili kojima se ometa ili ugrožava uspješni završetak njezine političke tranzicije”; poziva Visoku predstavnicu, Europsku uniju, njezine države članice i širu međunarodnu javnost da razmotri mogućnost primjene tih mjera na pojedince koji su prijetnja izgledima za mir i demokratskoj tranziciji u Libiji i da ih popiše na isti način na koji je međunarodna zajednica popisala Gadafija i njegov uži krug suradnika;

7.  podsjeća da se zaraćene strane smatraju odgovornima i da podliježu kaznenom gonjenju koje provode domaći sudovi ili Međunarodni kazneni sud, koji je prema Rezoluciji br. 1970 Vijeća sigurnosti UN-a nadležan za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti, genocid i silovanje kao ratni zločin počinjene u Libiji od 15. veljače 2011.;

8.  snažno podržava napore Misije potpore Ujedinjenih naroda u Libiji (UNSMIL) i nedavno imenovanog posebnog izaslanika UN-a za Libiju, Bernardina Leóna, u promicanju i olakšavanju nacionalnog dijaloga među političarima i utjecajnim akterima u Libiji; potiče međunarodnu zajednicu da poduzme mjere u vezi sa situacijom u Libiji u okviru Ujedinjenih naroda;

9.  daje podršku Zastupničkom domu kao legitimnom tijelu proizašlom iz izbora održanih u lipnju 2014.; poziva libijsku prijelaznu vladu, izabrani Zastupnički dom i Ustavotvornu skupštinu na izvršavanje svojih zadataka na temelju vladavine prava i ljudskih prava, u duhu uključivosti, u interesu države i kako bi se zaštitila prava svih građana Libije, što podrazumijeva i vjerske manjine; poziva sve strane da pruže podršku i da se uključe u sveobuhvatni politički dijalog kako bi se ponovno izgradila stabilnost i dogovorio daljnji napredak; poziva zastupnike u Zastupničkom domu da posjete Europski parlament i susretnu se s njegovim novoizabranim zastupnicima kako bi s njima uspostavili parlamentarne odnose;

10.  uviđa ključnu ulogu koju su žene odigrale u libijskom procesu tranzicije te ističe važnost punog sudjelovanja žena u nacionalnim postupcima donošenja odluka u Libiji, kao i u izgradnji nacionalnih institucija na svim razinama;

11.  naglašava da libijske vlasti moraju upravljati eksploatacijom i prodajom nafte te poziva međunarodnu zajednicu da se uzdrži od bilo kakvih transakcija s drugim akterima; traži od međunarodnih poduzeća koja posluju u Libiji da objave svoje financijske transakcije u sektoru energetike;

12.  poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje da koordiniraju djelovanje država članica u Libiji i da svoju potporu usmjere na izgradnju države i institucija te da, zajedno s državama članicama, UN-om, NATO-om i regionalnim partnerima, pomognu u stvaranju djelotvornih sigurnosnih snaga (oružanih i policijskih snaga) koje će biti pod nacionalnim zapovjedništvom i kontrolom, a koje mogu osigurati mir i sigurnost u zemlji, te da podupru uspostavu primirja i uspostavu mehanizma za njegov nadzor; naglašava da bi EU također trebao dati prednost pomoći u reformama libijskog pravosudnog sustava i drugih područja ključnih za demokratsku vladavinu;

13.  ističe da je Unija pokrenula Misiju za granice u Libiji (EUBAM) koja dosad nije bila u mogućnosti ostvariti svoje ciljeve poboljšanja i razvoja sigurnosti na granicama Libije; ističe da je ta misija trenutno na čekanju, s tim da se većina njezina osoblja vratila u domovinu iz sigurnosnih razloga, uz iznimku malog tima koji je premješten u Tunis; naglašava da doprinos EU-a u pogledu sigurnosti koji je usredotočen samo na sigurnost granica očigledno nije dovoljan i da nije u skladu ni s potrebama zemlje ni s izazovima regionalnoj sigurnosti, uključujući sigurnost Europske unije; stoga poziva Visoku predstavnicu da preispita mandat misije Europske unije za pomoć u integriranom upravljanju granicama radi stvaranja nove misije u sklopu zajedničke vanjske i sigurnosne politike, koja će uzeti u obzir promjene stanja u Libiji, posebno kada je riječ o hitnoj potrebi izgradnje državnih struktura, jačanju institucija i reformi sigurnosnog sektora;

14.  i dalje je zabrinut zbog širenja oružja, streljiva, eksploziva i krijumčarenja naoružanja u Libiji, što predstavlja opasnost za stabilnost zemlje i njezino stanovništvo;

15.  ozbiljno je zabrinut zbog još neviđenog dolaska tražitelja azila i neregularnih migranata na obale Italije i Malte, od kojih mnogi dolaze s libijskog teritorija; poziva EU da radi na prioritetima koje je utvrdila Radna skupina za Sredozemlje i pokrene politički dijalog s libijskom Vladom o migraciji čim uvjeti to budu dopuštali; duboko žali zbog toga što je još 500 ljudi poginulo nakon što se njihov brod, prema izvješćima, sudario s drugim brodom u blizini Malte;

16.  poziva EU i države članice da djelotvorno pomognu Italiji i pruže joj potporu u njezinim hvale vrijednim naporima u spašavanju života i rješavanju sve većih migracijskih tokova iz sjeverne Afrike, posebno iz Libije;

17.  poziva na ponovno otvaranje i neometano funkcioniranje UNHCR-a u Libiji; poziva EU da nastavi pružati humanitarnu, financijsku i političku pomoć u kriznim područjima sjeverne Afrike i Bliskog istoka kako bi se uklonili temeljni uzroci migracijskog i humanitarnog pritiska;

18.  duboko je zabrinut zbog sve veće prisutnosti terorističkih skupina i pojedinaca u Libiji koji su povezani s Al-Kaidom, te ponovno potvrđuje potrebu da se, u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda i u okviru međunarodnog prava, uključujući mjerodavna međunarodna ljudska prava te pravo o izbjeglicama i humanitarno pravo, svim sredstvima suzbija ugrožavanje međunarodnog mira i sigurnosti prouzročeno terorističkim djelovanjem;

19.  ponavlja nepokolebljivu podršku i predanost EU-a težnji libijskog naroda za demokracijom, posebno tijekom trenutačne krize i demokratske tranzicije u zemlji; poziva na povećano sudjelovanje EU-a u pružanju potpore stabilnosti i demokratskoj tranziciji u Libiji;

20.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, libijskoj Vladi i Zastupničkom domu, glavnom tajniku UN-a, Arapskoj ligi i Afričkoj uniji.


Izrael i Palestina nakon rata u Gazi i uloga EU-a
PDF 224kWORD 68k
Rezolucija Europskog parlamenta Vijeću od 18. rujna 2014. o Izraelu i Palestini nakon rata u Gazi i o ulozi EU-a (2014/2845(RSP))
P8_TA(2014)0029RC-B8-0117/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Četvrtu ženevsku konvenciju o zaštiti civilnih osoba u vrijeme rata iz 1949. godine,

–  uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda,

–  uzimajući u obzir Privremeni sporazum o Zapadnoj obali i Pojasu Gaze od 18. rujna 1995.,

–  uzimajući u obzir izjavu Vijeća sigurnosti UN-a od 12. srpnja 2014.,

–  uzimajući u obzir Sporazum iz Osla („Deklaracija o načelima mehanizama privremene samouprave”) od 13. rujna 1993.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o bliskoistočnom mirovnom procesu od 30. kolovoza 2014., 16. prosinca 2013., 14. svibnja 2012., 18. srpnja i 23. svibnja 2011. i 8. prosinca 2009.;

–  uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku (VP/HR) od 27. Kolovoza 2014. o primirju u Gazi,

–  uzimajući u obzir dnevna izvješća o stanju Agencije Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA);

–  uzimajući u obzir izjavu Vijeća sigurnosti UN-a od 12. srpnja 2014. i izjavu glavnog tajnika UN-a Ban Ki Muna od 13. srpnja 2014.,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o promicanju usklađivanja s međunarodnim humanitarnim pravom,

–  uzimajući u obzir konvencije iz Ženeve iz 1949. i njihove dodatne protokole i Statut iz Rima Međunarodnog kaznenog suda,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da je posljednji sukob u Gazi uzrokovao gubitak života i neprihvatljivu patnju civilnog stanovništva na obje uključene strane;

B.  budući da je više od 2 000 Palestinaca poginulo, velika većina od njih civila, uključujući 503 djece, te je više od 10 000 Palestinaca ranjeno u Pojasu Gaze, dok je 66 izraelskih vojnika i 6 izraelski civila, uključujući i jedno dijete, izgubilo svoje živote te je više od 500 Izraelaca ranjeno zbog operacije Zaštitni rub koju su provele izraelske obrambene snage te zbog ispaljivanja raketa od strane Hamasa i drugih palestinskih oružanih skupina iz Gaze u Izrael.; budući da je ovaj nasilni sukob stvorio tešku humanitarnu krizu u Gazi;

C.  budući da je sporazum o prekidu vatre postignut 26. kolovoza 2014. te je njime okončano razdoblje od sedam tjedana neprijateljstva u Gazi; budući da je Egipat uložio znatne napore kao posrednik u pregovorima o ovom sporazumu;

D.  budući da bi prema sporazumu o prekidu vatre pružateljima humanitarne pomoći trebao biti dopušten pristup Pojasu Gaze preko graničnog prijelaza, granični prijelaza Rafah trebao bi biti otvoren te bi ribolovno područje trebalo biti prošireno na šest milja od obale Gaze;

E.  budući da bi, u slučaju da se primirje održi, uključene strane trebale započeti pregovore o različitim temama po pitanju situacije u Pojasu Gaze krajem rujna 2014.; budući da ti pregovori mogu uključivati razoružavanje oružanih skupina u Gazi, povratak posmrtnih ostataka dva izraelska vojnika koji su poginuli u nasilnom sukobu, zahtjeve za puštanjem palestinskih zatvorenika te ukidanjem ili ublažavanjem blokade Gaze uključujući putem obnove pomorske i zračne luke u tom području;

F.  budući da je, prema UNRWA-u i organizacijama na licu mjesta, preko 1700 domova potpuno ili djelomično uništeno, a drugih 40 000 je oštećeno, a 17 bolnica i zdravstvenih klinika, 136 UNRWA-ovih škola, 60 džamija i 13 groblja je također uništeno;

G.  budući da su u Gazi čitave gradske četvrti i ključna infrastruktura sravnjene sa zemljom, uključujući elektranu Gaza koja i dalje nije u funkciji zbog čega dolazi do redukcije struje po 18 sati dnevno, a otprilike 450 000 ljudi još uvijek nema pristup javnom vodovodu zbog oštećenja ili niskog pritiska;

H.  budući da su palestinski stručnjaci procijenili da bi troškovi obnove Gaze iznosili blizu 8 milijardi dolara; budući da su 9. rujna 2014. UN i palestinska vlada pozvali međunarodne donatore da prikupe 550 milijuna dolara za hranu, pristup čistoj vodi, zdravstvenoj skrbi i obrazovanju kao trenutnu pomoć nakon posljednjeg sukoba; budući da su kao lokacije održavanja konferencije međunarodnih donatora za obnovu Gaze planira Egipat;

I.  budući da 29 školskih zgrada agencije UNRWA i dalje služe kao kolektivni centri za preko 63 000 raseljenih osoba;

J.  budući da je prema Organizaciji UN-a za hranu i poljoprivredu oko 17 000 hektara poljoprivrednog zemljišta pretrpjelo izravnu znatnu štetu i da je polovina ukupne količine peradi Gaze uništena zbog izravnih napada ili nebrige prouzročene ograničenjem pristupa poljoprivrednim zemljištima u pograničnim područjima;

K.  budući da je u nadležnosti Ujedinjenih naroda da započnu istragu o procjeni štete nanijete njihovoj infrastrukturi;

1.  izražava još jednom sućut svim žrtvama oružanog sukoba i njihovim obiteljima; oštro osuđuje kršenje ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava;

2.  pozdravlja sporazum o prekidu vatre kojem je posredovao Egipat; prihvaća ulogu Egipta u posredovanju u prekidu vatre te mu odaje priznanje; podržava egipatske vlasti u njihovom neprekinutom radu s Izraelcima i Palestincima na uspostavi dugoročnog prekida vatre te u isticanju njihove strateške uloge trenutačnog i budućeg posrednika u mirnom rješavanju sukoba; pozdravlja najnovije informacije prema kojima bi Egipćani trebali započeti razgovore o trajnom prekidu vatre;

3.  poziva EU da učinkovito sudjeluje u pružanju hitne humanitarne pomoći i u obnovi Gaze; poziva EU da u potpunosti sudjeluje na međunarodnoj donatorskoj konferenciji koja će se održati 12. listopada 2014. u Kairu;

4.  naglašava da omogućavanje potpunog i neometanog pristupa humanitarnoj pomoći stanovništvu Gaze mora biti neposredan prioritet; poziva međunarodnu zajednicu da dodatno pojača svoje napore u tom pogledu te da hitno odgovori na pozive za pomoć u nuždi u obliku dodatnog financiranja Agencije Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA); poziva sve aktere u regiji da bez odlaganja olakšaju pružanje humanitarne pomoći u Gazi onima kojima su potrebna osnovna dobra i usluge, osobito u pogledu opskrbe električnom energijom i vodom te posebnih potreba djece; izražava zabrinutost zbog navodnih slučajeva namjernog onemogućavanja pružanja humanitarne pomoći u Gazi; u isto vrijeme ističe da humanitarna i financijska pomoć EU-a mora u potpunosti i na najučinkovitiji mogući način koristiti palestinskom narodu te se nikada ne smije koristiti ,ni izravno ni neizravno, za terorističke aktivnosti;

5.  pozdravlja stalni dijalog izraelske vlade i palestinske vlade nacionalnog konsenzusa na različitim područjima te potiče obje strane da nastave tim putem; u isto vrijeme potiče palestinsku vladu nacionalnog konsenzusa da bez odlaganja preuzme potpunu vlast u Pojasu Gaze kako bi se izbjeglo stvaranje kaosa i bezakonja u Gazi; u tom duhu poziva na dovršenje palestinskog postupka pomirbe koji bi trebao dovesti do skorog održavanja parlamentarnih i predsjedničkih izbora;

6.  potiče ključne regionalne aktere, prije svega Egipat i Jordan, da i dalje ustraju u smirivanju situacije; ponovno izražava snažnu podršku rješenju sukoba koje podrazumijeva dvije države na temelju granica iz 1967., s Jeruzalemom kao glavnim gradom obiju država te državom Izrael i neovisnom, demokratskom, susjednom i održivom državom Palestinom koje žive jedna uz drugu u miru i sigurnosti, što bi podrazumijevalo ukidanje blokade Gaze; ponavlja da je širenje naselja prema međunarodnom pravu nezakonito te predstavlja prepreku miru; poziva sve institucije EU-a da potiču trgovinske, znanstvene i gospodarske odnose te odnose u području energetike i vodne politike između Izraela i susjednih zemalja;

7.  potiče međupalestinsko pomirenje između Hamasa i Palestinske samouprave kako bi zajedno radili na ponovnoj izgradnji Gaze te postizanju dugoročnog političkog rješenja;

8.  pozdravlja spremnost EU-a da doprinese sveobuhvatnom i održivom rješenju koje poboljšava sigurnost, dobrobit i blagostanje i Palestinaca i Izraelaca; pozitivno gleda na činjenicu da će EU razviti mogućnosti za učinkovito i sveobuhvatno djelovanje u sljedećim područjima: kretanje i pristup, izgradnja kapaciteta, provjera i praćenje, humanitarna pomoć i poslijeratna obnova;

9.  ponavlja svoju podršku politici mirnog otpora predsjednika Mahmuda Abasa i osuđuje sve činove terorizma i nasilja; poziva Europsku uniju i njezine države članice da snažnije pruže podršku vodstvu predsjednika Abasa i njegovoj najnovijoj inicijativi usmjerenoj na prekid sukoba;

10.  ističe da je status quo u Pojasu Gaze neodrživ te da o njemu odlučuju ekstremisti zbog čega dolazi do ponavljanih razdoblja nasilja; vjeruje da dugoročna stabilnost u Gazi nije moguća bez ponovne izgradnje i gospodarske obnove, koji su otežani nedostatkom slobodnog kretanja ljudi i dobara; poziva na brzu izgradnju i obnovu Gaze te snažno podržava donatorsku konferenciju koja će se održati 12. listopada 2014. u Kairu;

11.  poziva EU i države članice da ponovno odigraju aktivniju političku ulogu, također i u okviru Kvarteta, u naporima usmjerenima na postizanje pravednog i dugotrajnog mira između Izraelaca i Palestinaca; podržava Visoku predstavnicu u njezinim nastojanjima za stvaranje prave perspektive za ponovno pokretanje mirovnog procesa;

12.  pozdravlja činjenicu da je EU je spreman podržati mogući međunarodni mehanizam koji je odobrilo Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda, uključujući ponovno aktiviranje i moguće povećanje područja djelovanja i mandata svojih misija na terenu EUBAM Rafaha i EUPOL COPPS-a, uključujući i pokretanje programa obuke za carinsko osoblje i policiju Palestinske samouprave za prerazmještaj u Gazi;

13.  izražava svoje priznanje neizmjernoj važnosti rada koji je u tijekom napad i po njegovu završetku obavio UNRWA i njegovo osoblje; izražava sućut UNRWA-i i obiteljima 12 članova osoblja koji su ubijeni tijekom napada; poziva EU i međunarodne donatore da znatno povećaju svoju potporu kako bi se pokrile veće izravne potrebe pogođenog stanovništva, koje UNRWA mora ispuniti;

14.  naglašava da Palestinska samouprava, EU, Egipat i Jordan moraju odlučno raditi kako bi zajamčili da se terorističke skupine u Gazi i na Zapadnoj Obali ne mogu ponovno naoružati te da neće ponovno početi krijumčariti oružje, proizvoditi rakete i kopati tunele;

15.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, izaslaniku bliskoistočnog kvarteta, izraelskoj Vladi i Knessetu, predsjedniku Palestinske samouprave te Palestinskom zakonodavnom vijeću, parlamentu i Vladi Egipta i parlamentu i Vladi Jordana.

Pravna napomena