Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2014/2216(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0023/2015

Podneseni tekstovi :

A8-0023/2015

Rasprave :

PV 11/03/2015 - 15
CRE 11/03/2015 - 15

Glasovanja :

PV 12/03/2015 - 8.6
CRE 12/03/2015 - 8.6
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2015)0076

Usvojeni tekstovi
PDF 588kWORD 311k
Četvrtak, 12. ožujka 2015. - Strasbourg Završno izdanje
Godišnje izvješće o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2013. i politici Europske unije u tom području
P8_TA(2015)0076A8-0023/2015

Rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2015. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2013. i politici Europske unije u tom području (2014/2216(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima i ostale sporazume i instrumente o ljudskim pravima koje je usvojio UN,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta i svoju Rezoluciju od 27. studenog 2014. o 25. obljetnici te Konvencije,(1)

–  uzimajući u obzir Milenijsku deklaraciju UN-a od 8. rujna 2000.,(2) razvojni program UN-a za razdoblje nakon 2015. i rezolucije Opće skupštine UN-a,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir članke 2., 3. i 21. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir članak 207. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije,

–  uzimajući u obzir strateški okvir EU-a i akcijski plan za ljudska prava i demokraciju(3) koje je Vijeće za vanjske poslove usvojilo 25. lipnja 2012.,

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2013. koje je Vijeće usvojilo 23. lipnja 2014.,

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće o glavnim aspektima i osnovnom smjeru ZVSP-a za 2013. koje je Vijeće odobrilo 22. srpnja 2014.,

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Komisije za 2014. o razvojnoj politici i politici vanjske pomoći Europske unije i njihovoj provedbi u 2013. (COM(2014)0501) usvojeno 13. kolovoza 2014. i prateće dokumente,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2013. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2012. godinu i politici Europske unije u tom području(4),

–  uzimajući u obzir smjernice Europske unije o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 23. lipnja 2014. o desetoj obljetnici usvajanja smjernica EU-a o braniteljima ljudskih prava,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. lipnja 2010. o politikama EU-a u korist branitelja ljudskih prava,(5)

–  uzimajući u obzir svoje hitne rezolucije u vezi sa slučajevima kršenja ljudskih prava, demokracije i vladavine prava,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2014. o prioritetima EU-a za 25. sjednicu Vijeća UN-a za ljudska prava,(6)

–  uzimajući u obzir svoju preporuku Vijeću od 2. travnja 2014. o 69. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda,(7)

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. studenog 2011. o podršci EU-a Međunarodnom kaznenom sudu: suočavanje s izazovima i prevladavanje poteškoća,(8)

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. srpnja 2014. o zločinu agresije,(9)

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. srpnja 2011. o vanjskoj politici EU-a kojom se podržava demokratizacija,(10)

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. lipnja 2013. o slobodi tiska i medija u svijetu,(11)

–  uzimajući u obzir zajedničku Komunikaciju Komisije i potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 8. ožujka 2011. pod nazivom „Partnerstvo za demokraciju i zajednički napredak s južnim Sredozemljem” (COM(2011)0200),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a od 20. prosinca 2012. o moratoriju na primjenu smrtne kazne,(12)

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. ožujka 2014. o iskorjenjivanju mučenja u svijetu,(13)

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. lipnja 2010. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 1236/2005 o trgovini određenom robom koja bi se mogla koristiti za izvršenje smrtne kazne, mučenje ili drugo okrutno, neljudsko ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje,(14)

–  uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325, 1820, 1888, 1889 i 1960 o ženama, miru i sigurnosti,

–  uzimajući u obzir izvješće o pokazateljima EU-a koji se odnose na sveobuhvatan pristup u provedbi rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 1325 i 1820 o ženama, miru i sigurnosti koje je Vijeće Europske unije usvojilo 13. svibnja 2011.,

–  uzimajući u obzir Vodeća načela o poslovanju i ljudskim pravima: provedba okvira Ujedinjenih naroda: „zaštita, poštovanje i pomoć” koji je Vijeće UN-a za ljudska prava odobrilo u svojoj rezoluciji 17/4 od 16. lipnja 2011.,

–  uzimajući u obzir Vodič za provedbu vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima u području informacijskih i komunikacijskih tehnologija koji je Komisija objavila 17. lipnja 2013.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava (UNHRC) od 26. lipnja 2014. kojom se poziva na stvaranje međuvladine radne skupine otvorenog tipa čiji će zadatak biti „izrada pravno obvezujućeg međunarodnog instrumenta za reguliranje aktivnosti transnacionalnih društava i drugih poduzeća u okviru međunarodnog prava o ljudskim pravima,”

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenog 2010. o korporativnoj društvenoj odgovornosti u međunarodnim trgovinskim sporazumima,(15)

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. veljače 2006. o klauzuli o ljudskim pravima i demokraciji u sporazumima Europske unije,(16)

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenog 2010. o ljudskim pravima i socijalnim i ekološkim standardima u međunarodnim trgovinskim sporazumima,(17)

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenog 2010. o međunarodnoj trgovinskoj politici u kontekstu nezaobilaznih mjera povezanih s klimatskim promjenama,(18)

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 14. svibnja 2012. o „Povećanju utjecaja razvojne politike Europske unije: Plan za promjenu”,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenog 2014. o EU-u i globalnom razvojnom okviru za razdoblje nakon 2015.(19),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. listopada 2013. o diskriminaciji na temelju kaste,(20)

–  uzimajući u obzir zajedničku Komunikaciju Komisije i potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 5. ožujka 2014. pod naslovom „Odgovorno nabavljanje minerala koji potječu iz sukobima pogođenih visokorizičnih područja: prema cjelovitom pristupu EU-a” (JOIN(2014)0008),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv korupcije,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. listopada 2013. o korupciji u javnom i privatnom sektoru: učinak na ljudska prava u trećim zemljama,(21)

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o sveobuhvatnom pristupu EU-a od 12. svibnja 2014.,

–  uzimajući u obzir svoju preporuku Vijeću od 18. travnja 2013. o načelu UN-a „odgovornost za zaštitu”,(22)

–  uzimajući u obzir članak 52. i članak 132. stavak 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenja Odbora za razvoj i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8‑0023/2015),

A.  budući da se člankom 21. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) dodatno ojačala predanost EU-a izradi zajedničke vanjske i sigurnosne politike koja se temelji na načelima demokracije, vladavine prava, univerzalnosti i nedjeljivosti ljudskih prava i temeljnih sloboda, poštovanju ljudskog dostojanstva, načelima jednakosti, solidarnosti i unapređenja međunarodnog prava i pravde uz poštovanje načela iz Povelje Ujedinjenih naroda, Povelje Europske unije o temeljnim pravima i međunarodnog prava; budući da u skladu s člankom 6. UEU-a „Unija pristupa Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda”;

B.  budući da se člankom 207. Ugovora o funkcioniranju Europske unije propisuje da se trgovinska politika EU-a temelji na načelima i ciljevima vanjskog djelovanja Unije;

C.  budući da su poštovanje, promicanje i zaštita univerzalnosti i nedjeljivosti ljudskih prava temelji vanjske i sigurnosne politike EU-a; budući da brojni autoritarni režimi dovode u pitanje univerzalnost ljudskih prava, osobito u multilateralnim forumima;

D.  budući da više od polovice svjetskog stanovništva još uvijek živi u nedemokratskim režimima te da je tijekom proteklih godina razina sloboda u svijetu u stalnom nazadovanju;

E.  budući da demokratske režime ne određuje samo održavanje izbora nego i vladavina prava, sloboda govora, poštovanje ljudskih prava, neovisno pravosuđe te nepristrana uprava;

F.  budući da će se povećanom dosljednošću unutarnje i vanjske politike EU-a u području ljudskih prava doprinijeti njegovoj vjerodostojnosti u vanjskim odnosima i na međunarodnom planu;

G.  budući da je nova potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku izjavila da će ljudska prava biti jedan od njezinih najvažnijih prioriteta te da se njima kani koristiti kao smjerokazom u okviru odnosa sa svim trećim zemljama; budući da je istaknula i predanost EU-a da bez iznimke promiče ljudska prava u svim područjima vanjskih odnosa; budući da će usvajanje novog akcijskog plana EU-a za ljudska prava i demokraciju i obnova mandata posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava biti dio političkog programu EU-a na početku 2015. godine;

H.  budući da je 23. lipnja 2014. Vijeće usvojilo godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2013. kojim je obuhvaćena prva cijela godina provedbe strateškog okvira i akcijskog plana EU-a za ljudska prava i demokraciju; budući da je 2013. također prva cijela godina novog mandata posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava; budući da bi obnašatelj te funkcije trebao pomagati Uniji da uskladi svoje aktivnosti kako bi njezino djelovanje u promicanju poštovanja ljudskih prava diljem svijeta, a posebno prava žena, bilo jasnije i izraženije;

I.  budući da su godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu i događaji koji su se zbili nakon njegova izvještajnog razdoblja neugodan podsjetnik na ozbiljne ljudske gubitke povezane s nepoštovanjem ljudskih prava; budući da nepoštovanje ljudskih prava i manjak legitimnog demokratskog sudjelovanja u trećim zemljama nepovoljno utječe na EU kada to dovodi do nestabilnosti, propalih država, humanitarnih kriza i oružanih sukoba;

J.  budući da predanost EU-a učinkovitom sustavu multilateralnih odnosa, u čijem je središtu UN, predstavlja sastavni dio vanjske politike Unije i počiva na uvjerenju da je sustav multilateralnih odnosa koji se temelji na općeprihvaćenim pravilima i vrijednostima najprikladniji za rješavanje globalnih kriza, izazova i prijetnji;

K.  budući da su EU i njezine države članice pouzdani saveznici Međunarodnog kaznenog suda (ICC) od njegova začetka pružajući mu financijsku, političku, diplomatsku i logističku podršku, promičući pritom univerzalnost Rimskog statuta i braneći njegov integritet radi jačanja njegove neovisnosti;

L.  budući da je u svojoj Rezoluciji od 17. srpnja 2014. ponovio svoju snažnu podršku usvajanju izmjena iz Kampale Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda, uključujući izmjene u pogledu zločina agresije te da je pozvao sve države članice da izmjene ratificiraju i prenesu u svoja nacionalna zakonodavstva; budući da će izmjene koje se odnose na zločin agresije doprinijeti vladavini prava na međunarodnoj razini te međunarodnom miru i sigurnosti tako što će odvraćati od protupravne upotrebe sile i na taj način aktivno doprinijeti sprečavanju takvih zločina i jačanju trajnog mira;

M.  budući da će u središtu 59. sjednice Komisije UN-a o statusu žena koja će se održati u New Yorku od 9. do 20. ožujka 2015. biti rasprava o daljnjim mjerama u vezi s Pekinškom deklaracijom i Platformom za djelovanje, uključujući trenutačne izazove koji priječe njihovu provedbu te stoga i postizanje rodne ravnopravnosti i emancipacije žena, ali i prilike za ostvarivanje rodne ravnopravnosti i emancipaciju žena u okviru programa Milenijskih razvojnih ciljeva za razdoblje nakon 2015.;

N.  budući da je besplatno osnovno obrazovanje za svu djecu temeljno pravo propisano Konvencijom UN-a o pravima djeteta iz 1989.; budući da obrazovanje djece i odraslih doprinosi smanjenju siromaštva, smrtnosti djece te promicanju dobrih ekoloških navika; budući da je pristup obrazovanju za sve suštinski povezan s Milenijskim razvojnim ciljem rodne jednakosti, posebno kada je riječ o stjecanju osnovnoškolskog obrazovanja; budući da je taj cilj daleko od toga da bude postignut;

O.  budući da su u oružanim sukobima žene i djeca, uključujući žene i djecu izbjeglice, tražitelje azila i osobe bez državljanstva, među najranjivijim društvenim skupinama te da su tijekom humanitarnih kriza raseljene djevojke suočene sa znatno većim rizicima;

P.  budući da ni za koji oblik diskriminacije i nasilja nad ženama, uključujući seksualno zlostavljanje, genitalno sakaćenje žena, prisilni brak, takozvane zločine iz časti, komercijalno seksualno iskorištavanje žena i nasilje u obitelji, ne bi trebalo biti nikakvih političkih, društvenih, vjerskih ili kulturnih opravdanja ili opravdanja povezanih s bilo kakvim narodnim ili plemenskim običajima;

Q.  budući da postoji jasna veza između korupcije i kršenja ljudskih prava; budući da se korupcijom u javnom i privatnom sektoru potiču i pogoršavaju nejednakosti i diskriminacija i sprečava jednako ostvarivanje civilnih, političkih, ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava; budući da je dokazano da su koruptivne radnje često povezane s kršenjima ljudskih prava, zlouporabom moći i izostankom odgovornosti;

R.  budući da su radnička i sindikalna prava diljem svijeta ozbiljno ugrožena te da poslovanja poduzeća snažno utječu na prava radnika, zajednica i potrošača u Europi i izvan nje; budući da se međunarodnim pravom o ljudskim pravima utvrđuje dužnost država da zaštite ljudska prava, da paze da se aktivnostima korporacija u njihovoj jurisdikciji ne krše ljudska prava i da se žrtvama ponude djelotvorni pravni lijekovi;

S.  budući da poduzeća mogu odigrati važnu ulogu u promicanju ljudskih prava i budući da su takva zalaganja vrlo poželjna i zavrjeđuju potporu javnih institucija diljem svijeta; budući da bi se promicanje ljudskih prava trebalo smatrati polazištem za suradnju između vlada i privatnog sektora;

T.  budući da opći sustav povlastica namijenjen trećim zemljama sadrži obveznu klauzulu o poštovanju međunarodnih konvencija o ljudskim i radnim pravima;

U.  budući da prema članku 16. Opće deklaracije o ljudskim pravima punoljetni muškarci i žene imaju pravo stupiti u brak i osnovati obitelj bez ikakvih ograničenja na osnovi rase, državljanstva ili vjeroispovijedi te da su ovlašteni na ista prava prilikom sklapanja braka, u braku i tijekom razvoda te da se brak može sklopiti samo uz slobodan i potpun pristanak osoba koje namjeravaju u njega stupiti;

V.  budući da se člankom 14. Opće deklaracije o ljudskim pravima priznaje pravo svake osobe da zatraži azil zbog progona u drugim zemljama; budući da je u Konvenciji UN-a o položaju izbjeglica jasno utvrđeno da sve izbjeglice imaju pravo na posebnu zaštitu te da ih nijedna država ne smije protjerati ili vratiti na teritorij na kojemu im prijeti progon ili im je ugrožen život ili sloboda;

W.  budući da se člankom 18. Opće deklaracije o ljudskim pravima priznaje sloboda mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti; budući da se drastično povećao broj incidenata povezanih sa slobodom vjeroispovijesti ili uvjerenja, i to kao posljedica, između ostaloga, sve većeg broja sukoba s vjerskim obilježjima;

X.  budući da se člankom 25. Opće deklaracije o ljudskim pravima priznaje pravo svake osobe na „životni standard koji odgovara zdravlju i dobrobiti njega samoga i njegove obitelji” u okviru kojega majčinstvo i djetinjstvo imaju pravo na posebnu skrb i pomoć, u koju je uključena i zdravstvena skrb; budući da se obilježava 25. obljetnica Konvencije UN-a o pravima djeteta, Konvencije koju je ratificirao najveći broj zemalja u svijetu; budući da se u Rezoluciji Vijeća za ljudska prava UN-a 26/28 poziva da se sljedeći sastanak socijalnog foruma usredotoči na pristup lijekovima u skladu s pravom svih ljudi na uživanje najvišeg mogućeg standarda tjelesnog i duševnog zdravlja; budući da se u statutu Svjetske zdravstvene organizacije navodi da je uživanje najvišeg mogućeg standarda zdravlja jedno od temeljnih prava svakog čovjeka bez obzira na rasu, vjeru, političko uvjerenje, gospodarski ili socijalni status;

Y.  budući da će posljedice klimatskih promjena kao što su rast temperature, povećanje razine mora i ekstremniji vremenski uvjeti zaoštriti nestabilnosti diljem svijeta te, posljedično, povećati rizik od teških oblika kršenja ljudskih prava;

Z.  budući da je pristup čistoj pitkoj vodi i sanitarnim uvjetima ljudsko pravo koje proizlazi iz prava na primjereni životni standard te je neraskidivo povezano s pravom na najviši mogući standard tjelesnog i duševnog zdravlja, kao i s pravom na život i ljudsko dostojanstvo; budući da oko 2,6 milijardi ljudi – polovica stanovništva zemalja u razvoju – ne posjeduje ni „poboljšan” zahod, a 1,1 milijarda ljudi nema pristup pitkoj vodi ni u kojem obliku;

AA.  budući da je ovo izvješće, iako objavljeno kao odgovor na godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2013. koje je usvojilo Vijeće, analiza kojom su obuhvaćena predviđanja budućih aktivnosti EU-a u tom području politike; budući da je Europski parlament u svojim rezolucijama o prošlim godišnjim izvješćima i preispitivanju strategije EU-a o ljudskim pravima istaknuo potrebu za stalnim promišljanjem vlastitog djelovanja povezanog sa stavljanjem ljudskih prava u središte svojih aktivnosti, daljnjim mjerama koje valja poduzeti nakon donošenja hitnih rezolucija o kršenju demokratskih načela, ljudskih prava i vladavine prava te poštovanjem demokratskih klauzula i ljudskih prava u svim sporazumima EU-a s trećim zemljama;

Ljudska prava u središtu vanjske politike EU-a

1.  podsjeća da je u preambuli Povelje Europske unije o temeljnim pravima utvrđeno da EU postavlja pojedinca i ljudsko dostojanstvo u središte svog djelovanja;

2.  poziva sve institucije EU-a i države članice da ljudska prava postave u središte odnosa EU-a s trećim zemljama, pa i u odnose sa strateškim partnerima te izjave i sastanke na visokoj razini; naglašava važnost da se politike EU-a o ljudskim pravima provedu učinkovito, dosljedno i koherentno, u skladu s jasno utvrđenim obvezama u članku 21. Ugovora o Europskoj uniji i strateškim okvirom EU-a o ljudskim pravima i demokraciji; pohvaljuje novu potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku zbog toga što se otvoreno zauzela za provedbu tih načela;

3.  ističe da je važno da države članice EU-a daju jednoglasnu potporu nedjeljivosti, nepovredivosti i univerzalnosti ljudskih prava te posebno ratifikaciji svih međunarodnih pravnih instrumenata za ljudska prava koje je izradio UN; poziva EU da zagovora nedjeljivost i nepovredivost ljudskih prava, pa i onih sadržanih u Međunarodnom paktu o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, u skladu s člankom 21. Ugovora o Europskoj uniji; poziva EU da dodatno promiče općeprihvaćene norme u području ljudskih prava kao polazište u suradnji s trećim zemljama i regionalnim organizacijama i u političkim dijalozima i u dijalozima o ljudskim pravima te trgovinskim pregovorima;

4.  pozdravlja odluku Komisije da se vladavina prava postavi u središte procesa proširenja; apelira na Europsku uniju da tijekom procesa proširenja pomno prati primjenu odredbi o zaštiti ljudskih prava te prava manjina;

5.  upozorava, međutim, na nepredviđene posljedice stalnog proširenja popisa ljudskih prava i uvrštavanja u njih ideološki ili politički kontroverznih pitanja jer bi to u konačnici moglo smanjiti opću potporu samoj ideji univerzalnosti i nedjeljivosti ljudskih prava;

6.  ističe da bi EU, osim ljudske patnje, trebao voditi računa i o svim posljedicama nepoštovanja ljudskih prava kada njihovo nepridržavanje i izostanak legitimnog demokratskog sudjelovanja dovodi do, između ostalog, nestabilnosti, korupcije, propalih država, humanitarnih kriza ili oružanih sukoba, pojava koje podrivaju napore EU-a u razvojnoj politici i na koje EU ili njegove države članice imaju obvezu reagirati u okviru sigurnosne i vanjske politike; u tom pogledu pozdravlja nedavne napore EU-a da kršenja ljudskih prava uključi u svoj sustav ranih upozorenja povezan sa sprečavanjem kriza; poziva, međutim, na snažnije preventivno djelovanje te potiče potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Komisiju i države članice da razrade instrument osmišljen za sprečavanje kriza koji će se temeljiti na ljudskim pravima te koji bi se trebao integrirati u sveobuhvatni pristup EU-a vanjskim sukobima i krizama te uključiti u predstojeću, revidiranu Europsku sigurnosnu strategiju;

7.  smatra da bi EU i njegove delegacije trebali prepoznati znakove ranog upozorenja kao što su ugnjetavanja manjina i kršenja ljudskih prava, koji su pokazatelj mogućih sukoba i humanitarnih katastrofa; poziva EU da osmisli najbolje prakse za promicanje i zaštitu ljudskih prava u situacijama nakon katastrofa i sukoba, poklanjajući pritom posebnu pozornost osobama s invaliditetom, ženama, djeci i drugim osjetljivim skupinama, pružanjem podataka i poduzimanjem mjera koje se konkretno odnose na osobe s invaliditetom, dostupnost planova za smanjenje rizika od katastrofa u kojima se vodi računa o osobama s invaliditetom, osposobljavanje cjelokupnog osoblja za pružanje odgovarajućih usluga, kao i pružanje dostupnih skloništa za hitne slučajeve i mjesta za ublažavanje posljedica velikih nesreća, usredotočujući se na uključivanje ljudskih prava u procese pružanja pomoći, oporavka i obnove te poštujući humanitarna načela čovječnosti, nepristranosti, neutralnosti i neovisnosti te pristup humanitarnoj pomoći utemeljen na potrebama;

8.  potiče Uniju da uspostavi sinergije između potpornih mogućnosti koje nude Instrument za stabilnost, Instrument financiranja za demokraciju i ljudska prava i Europska zaklada za demokraciju;

9.  izražava duboku zabrinutost zbog rastućeg broja ozbiljnih oblika kršenja ljudskih prava povezanih s terorizmom diljem svijeta; upućuje na izvješće iz 2014. u kojemu se navodi porast terorističkih aktivnosti od 62 % u razdoblju od 2012. do 2013. te povećanje broja država, s 15 na 24, u kojima je zbog terorizma živote izgubilo više od 50 osoba; poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te Europsku službu za vanjsko djelovanje da zbog tog porasta prisnije surađuju s vladama u borbi protiv svih oblika terorizma;

10.  smatra da su poricanje genocida i drugih zločina protiv čovječnosti, rasizam, ksenofobija ili vjerska mržnja očigledna kršenja ljudskih prava i temeljnih sloboda te bi ih kao takve trebalo osuditi;

11.  poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federicu Mogherini i ministre vanjskih poslova EU-a da na dnevni red Vijeća za vanjske poslove redovito stavljaju raspravu o zalaganju EU-a da se oslobode branitelji ljudskih prava, novinari, politički aktivisti i ostali pojedinci koji mirnim putem ostvaruju svoja;

Godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2013. kao alat za izvješćivanje u okviru politike EU-a u području ljudskih prava i demokracije

12.  pozdravlja činjenicu da je Vijeće usvojilo godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2013. godinu; poziva novu potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da se obveže da će u budućnosti sudjelovati na dvije godišnje rasprave o politici EU-a u području ljudskih prava i demokracije koje će se održati na plenarnim sjednicama Parlamenta te da predstavi izvješće EU-a i odgovori na izvješće Parlamenta;

13.  žali što Komisija nije dala pisani odgovor na navedenu Rezoluciju Parlamenta o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2012. te smatra da su takvi pisani odgovori iznimno važni za međuinstitucionalnu suradnju o tom pitanju te ih plenarne sjednice ne mogu nadomjestiti jer ona pruža manje vremena za promišljanje i redovito sastavljanje odgovora na sve točke koje je iznio Parlament;

14.  pohvaljuje Europsku službu za vanjsko djelovanje i Komisiju za njihovo sveobuhvatno i jasno izvješćivanje o aktivnostima EU-a koje su poduzete tijekom izvještajnog razdoblja; ponavlja, međutim, svoje stajalište da bi se upravo u izvješćima za pojedinu zemlju trebali iznijeti ključni pozitivni i negativni trendovi i ocijeniti učinkovitost djelovanja EU-a; primjećuje da bi se temeljitijim javnim izvješćivanjem, koje se konkretno zasniva na prioritetima i pokazateljima navedenima u strategijama EU-a o ljudskim pravima za pojedine zemlje koje su dosad bile povjerljive, potaknula veća dosljednost u provedbi politika uvjetovanih poštovanjem ljudskih prava i procjenama učinka politika EU-a o ljudskim pravima;

15.  i dalje smatra da bi institucije EU-a trebale zajedno stremiti poboljšanju formata godišnjeg izvješća o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu kako bi se njime doprlo do šire javnosti zadržavajući pritom njegovu sveobuhvatnost kao izvješća o provedbi strateškog okvira i akcijskog plana EU-a za ljudska prava i demokraciju; podsjeća na svoju spremnost da bude dio aktivne i konstruktivne suradnje među institucijama EU-a u pripremi budućih izvješća; ponavlja svoj zahtjev da godišnje izvješće sadrži dio o primjeni akcijskog plana u državama članicama;

Provedba strateškog okvira i akcijskog plana EU-a

16.  ponovno izražava svoje zadovoljstvo zbog strateškog okvira i akcijskog plana EU-a za ljudska prava i demokraciju koje je Vijeće usvojilo 2012. te koji predstavljaju prekretnicu u otvaranju novih obzora u području razvojne politike i utvrđivanja predanosti EU-a obvezama obuhvaćenih Ugovorom koje se odnose na beziznimno uključivanje ljudskih prava u sve vanjske politike EU-a;

17.  podsjeća da su ljudska prava postala bitna sastavnica vanjskog djelovanja Unije i istinsko obilježje njezina identiteta u bilateralnim, multilateralnim i institucionalnim odnosima.

18.  cijeni to što su ESVD i Komisija izvijestili Parlament o napretku u provedbi prvog akcijskog plana EU-a o ljudskim pravima i demokraciji; poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te Europsku službu za vanjsko djelovanje da uključe države članice, Komisiju, Parlament, civilno društvo i regionalne i međunarodne organizacije u preispitivanje i savjetovanja koja prethode usvajanju novog akcijskog plana koji bi trebao stupiti na snagu početkom 2015. godine; pozdravlja rasprave koje su usmjerene k postizanju bolje prioritizacije ciljeva u novom akcijskom planu, poboljšanju jasnoće, djelotvornosti i dosljednosti tog alata u vanjskoj politici EU-a, ali upozorava na smanjenje opsega akcijskog plana, kao i ambicija kada je riječ o uključivanju ljudskih prava u sva područja politika EU-a;

19.  potiče sve sudionike vanjskog djelovanja EU-a da se aktivno uključe u vanjsku politiku EU-a o ljudskim pravima i da se koriste raznim instrumentima koje ona nudi te da se pobrinu da se ljudska prava u cijelosti poštuju, između ostalog, organizacijom redovitih osposobljavanja u vezi s ljudskim pravima za dužnosnike na koje se to odnosi;

20.  izražava posebnu zabrinutost u vezi s provedbom preuzetih obveza u sklopu strateškog okvira koje se odnose na stavljanje ljudskih prava u središte odnosa EU-a s trećim zemljama, uključujući odnose sa strateškim partnerima; u skladu s time potiče potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Europsku službu za vanjsko djelovanje da usmjere pozornost na provedbu tih obveza te da omoguće uključivanje pitanja ljudskih prava i demokracije u odnose EU-a sa strateškim partnerima tijekom važnih zbivanja kao što su sastanci na vrhu te u zaključke Vijeća; nadalje preporučuje da, kad god dođe do ozbiljnog kršenja ljudskih prava u partnerskoj zemlji s kojom je sklopljen sporazum, EU poduzme odlučnije korake u nametanju primjerenih sankcija navedenih u klauzulama o ljudskim pravima iz predmetnog sporazuma, uključujući i moguću (privremenu) obustavu sporazuma;

21.  poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da u suradnji sa svim povjerenicima sastavi program kojim će se ljudska prava integrirati u razne aktivnosti EU-a, posebno u područjima razvoja, migracije, okoliša, zapošljavanja, zaštite podataka na internetu, trgovine, ulaganja, tehnologije i poslovanja;

22.  pozdravlja to što se potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku otvoreno izjasnila o potrebi da se preispita strategija EU-a prema svim njegovim strateškim partnerima, pa i Kini i Rusiji, te je poziva da tijekom svog mandata pitanja ljudskih prava u tim zemljama stavi u prvi plan i to na način da istakne da se ozbiljnim kršenjima ljudskih prava ugrožavaju bilateralni odnosi između EU-a i njegovih strateških partnera;

Mandat posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava

23.  priznaje važnost mandata dodijeljenog prvom posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava i čestita trenutačnom vršitelju te funkcije na njegovu dosadašnjem radu; potiče posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava da i dalje radi na jačanju vidljivosti EU-a i suradnje s multilateralnim i regionalnim mehanizmima za ljudska prava (UN, Vijeće Europe, OESS, ASEAN, Afrička unija, Organizacija islamske suradnje), da promiče ključne tematske prioritete EU-a, uključujući one koji se odražavaju u nedavno usvojenim smjernicama EU-a o ljudskim pravima, da radi na osnaživanju civilnog društva diljem svijeta te da doprinosi uključivosti, dosljednosti, sustavnosti i djelotvornosti politika EU-a o ljudskim pravima i pronađe pravu ravnotežu između javne i tihe diplomacije; potvrđuje da postoji potreba za većom vidljivošću uloge posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava kojemu se, uz potporu raznih službi institucija EU-a u cilju dobre koordinacije, treba priskrbiti i pravo inicijative i istupanja u javnost;

24.  poziva Vijeće da kao opće načelo usvoji praksu sustavne suradnje s posebnim predstavnikom EU-a za ljudska prava u mandatu budućih posebnih predstavnika za ljudska prava na temelju njihove zemljopisne raspoređenosti;

25.  traži da se položaj posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava zadrži kako bi postao stalna funkcija čiji vršitelj dužnosti raspolaže odgovarajućim sredstvima za obavljanje svoje zadaće, u što se ubraja i korištenje javnom diplomacijom;

Unutarnja/vanjska dosljednost politike EU-a u području ljudskih prava i demokracije

26.  ističe da politika ljudskih prava EU-a mora biti usklađena s obvezama koje proizlaze iz Ugovora kako bi se zajamčila usklađenost unutarnjih i vanjskih politika te izbjegli dvostruki standardi; stoga poziva na usvajanje zaključaka Vijeća za vanjske poslove o ljudskim pravima u pogledu strateških partnera; u tom pogledu poziva da se uvedu zajednički pragovi za najmanji broj pitanja o ljudskim pravima koja države članice i dužnosnici EU-a moraju iznijeti u razgovorima sa svojim strateškim partnerima, vodeći pritom računa o stanju u svakoj od tih država;

27.  naglašava da je dosljednost djelovanja Unije u pogledu trećih zemalja preduvjet njezine vjerodostojnosti i djelotvornosti te da odstupanja i nedosljednosti štete njezinu djelovanju i mogu dovesti do toga da se stajališta Unije o ljudskim pravima zanemare; podsjeća na to da je dosljednost, unatoč brojnim poteškoćama, i dalje prioritet vanjske politike te da to mora biti okosnica mandata svih sudionika te politike;

28.  nadalje, bitno je da se zahtjevi u pogledu ljudskih prava koje je Unija postavila u odnosima s trećim zemljama primjenjuju i na države članice; stoga podsjeća da Europski parlament svake godine usvaja godišnje izvješće o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji koje sastavlja Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove;

29.  poziva ESVD da ojača kontrolu i transparentnost sredstava EU-a namijenjenih obrani ljudskih prava i upravljanje njima;

30.  ističe da rusko pripojenje Krima i stalna umiješanost vojske u istočnoj Ukrajini predstavljaju velike izazove; naglašava da je ta politika agresije nastavak ruskog naginjanja autoritarnoj vlasti koje je popraćeno pogoršanjem stanja ljudskih prava u toj zemlji; naglašava da je Rusija sada „strateški izazov” za EU te da više ne ispunjava kriterije strateškog partnerstva;

31.  poziva EU da odlučno odgovori na izazove ljudskih prava u Uniji kao što je situacija s Romima, postupanje s izbjeglicama i migrantima, diskriminacija skupine osoba LGBTI, uvjeti pritvora i sloboda medija u državama članicama, kako bi očuvala vjerodostojnost i dosljednost u okviru svoje vanjske politike ljudskih prava; žali zbog činjenice da je romska manjina i dalje izložena diskriminaciji, rasizmu i socijalnom isključenju u EU-u i u zemljama kandidatkinjama na zapadnom Balkanu te u Turskoj; u tom pogledu napominje da je poštovanje prava manjina jedan od ključnih izazova strategije proširenja za razdoblje od 2014. do 2015. koju je izradila Komisija;

Instrumenti politike ljudskih prava EU-a

Državne strategije za ljudska prava i uloga delegacija EU-a

32.  pohvaljuje ESVD na uspješno okončanom prvom ciklusu državnih strategija za ljudska prava koje su osmišljene sa snažnim naglaskom na uključenost i sudjelovanje delegacija EU-a; međutim, žali što i dalje postoji manjak transparentnosti u pogledu sadržaja državnih strategija, posebno zbog toga što Parlament nema uvid u njih, te još jedanput poziva da se objave barem ključni prioriteti iz svake državne strategije te da Parlament dobije pristup tim strategijama, čime bi se ostvario odgovarajući stupanj nadzora; potiče ESVD da izradi pokazatelje kojima će ocijeniti učinkovitost tih strategija te da se izričitije bavi dijelovima o pojedinačnim državama iz godišnjeg izvješća o stanju ljudskih prava i demokraciji jer ti dijelovi čine izvješća o provedbi državnih strategija; podsjeća EU-a na njegovu obvezu da državne strategije za ljudska prava uključi u izradu svih politika o odnosima s trećim zemljama, pa i u dijaloge o ljudskim pravima i političke dijaloge;

33.  ističe potrebu za time da delegacije EU-a izrade godišnje izvješće o svojim aktivnostima u području ljudskih prava;

34.  pozdravlja gotovo dovršenu mrežu kontaktnih točaka za ljudska prava i službenika za vezu s braniteljima ljudskih prava u delegacijama EU-a; poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i ESVD da razrade jasne operativne smjernice za svoje uloge u delegacijama kako bi se ostvario puni potencijal delegacija, izradili priznati standardi i izbjegle nedosljednosti među delegacijama EU-a;

35.  potiče jačanje suradnje između diplomatskih mreža država članica i delegacija EU-a u svijetu kako bi se doprinijelo raspravama radnih skupina o ljudskim pravima u trećim zemljama;

36.  poziva ESVD da se pobrine da se o slučajevima pritvorenih aktivista za ljudska prava raspravlja na svim sastancima na visokoj razini između EU-a i trećih zemalja, pa i na sastancima Vijeća za suradnju/Vijeća za pridruživanje; ustraje na tome da bi sve državne strategije za ljudska prava između EU-a i trećih zemalja trebale sadržavati dio o pritvorenim aktivistima za ljudska prava;

37.  podsjeća na obvezu da se ljudska prava integriraju u sve procjene učinaka EU-a; ističe da je to važno kako bi EU poštovao, zaštitio i ostvario ljudska prava te kako bi se provedbom njegove vanjske politike i njegovih aktivnosti konsolidirala ljudska prava u inozemstvu; poziva EU da boljim savjetovanjem i koordinacijom s civilnim društvom i institucijama EU-a poboljša kvalitetu i sustavnost svojih procjena učinaka o ljudskim pravima;

Dijalozi i savjetovanja o ljudskim pravima

38.  ponavlja da podupire posebne dijaloge o ljudskim pravima kao instrumente politike EU-a o ljudskim pravima, pod uvjetom da to nije cilj sam po sebi, već sredstvo kojim bi se postiglo da druga strana preuzme konkretne obveze i zacrta konkretne ciljeve; prepoznaje važnost sudjelovanja u posebnim dijalozima o ljudskim pravima, posebno sa zemljama koje imaju ozbiljne probleme s ljudskim pravima; međutim, ističe da je nužno da EU dođe do jasnih političkih zaključaka kada dijalozi o ljudskim pravima ne vode povoljnim ishodima zbog nedostatka volje druge strane da djeluje u dobroj vjeri ili nedostatka iskrene predanosti reformama, te da stavi naglasak na korištenje javnom diplomacijom kako bi se zajamčilo očuvanje vjerodostojnosti politike EU-a o ljudskim pravima u javnosti; nadalje, upozorava na opasnost od udaljavanja rasprava o ljudskim pravima od političkih dijaloga na visokoj razini; ustraje na tome da EU odgovorno i transparentno iznosi pojedinačne slučajeve političkih zatvorenika i branitelja ljudskih prava čija je sigurnost ugrožena ili su u pritvoru; poziva na to da ako dođe do teških oblika kršenja ljudskih prava, da se to uvrsti u središte političkog dijaloga na svim razinama;

39.  potiče ESVD da razradi sveobuhvatan mehanizam preispitivanja za bolju ocjenu dijaloga u kontekstu njihova neuspjeha u postizanju važnih i konkretnih rezultata; dodatno potiče EU da ojača svoje pokazatelje za mjerenje uspješnosti te da poveća djelotvornost dijaloga, čime bi se zemlje u kojima dolazi do ozbiljnih kršenja ljudskih prava približile međunarodnim normama o ljudskim pravima; potiče EU da u kontekstu, primjerice, neuspjeha da se u okviru dijaloga između EU-a i Kine postignu ozbiljni i konkretni rezultati i nedavnih zbivanja u Hong Kongu preispita svoju strategiju o ljudskim pravima i usvoji dosljedan i jedinstven strateški pristup ljudskim pravima;

40.  žali što zbog različitosti struktura, formata, učestalosti, korištenih metoda i povjerljivog karaktera tih razmjena gledišta ne postoje ni istinski mehanizam za njihovo praćenje i preispitivanje ni pokazatelji njihova razvoja; preporučuje da ciljevi svakog dijaloga budu jasni i da se u suradnji s Parlamentom preispitaju njihovi rezultati;

41.  potiče ESVD da nastavi surađivati sa svim državama s kojima trenutačno vodi dijaloge o ljudskim pravima i to na način da od njihovih vlasti zatraži konkretna obećanja te da redovito prati obradu njihovih zahtjeva iznesenih tijekom savjetovanja;

Smjernice EU-a o ljudskim pravima

42.  pozdravlja to što je tijekom izvještajnog razdoblja za 2013. Vijeće usvojilo smjernice Europske unije o ljudskim pravima lezbijskih, homoseksualnih, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih osoba i smjernice o slobodi vjere ili uvjerenja, ali i smjernice EU-a o slobodi izražavanja na internetu i izvan njega koje su usvojene 2014. godine;

43.  podsjeća na to da usvajanje smjernica ne bi trebalo dovesti do selektivnosti ljudskih prava s obzirom na to da su načela univerzalnosti i nedjeljivosti i dalje ključna; poziva Komisiju da zajedno s Parlamentom i predstavnicima civilnog društva utvrdi kriterije za odabir tema koje će biti uvrštene u te smjernice kako bi postupak odabira bio jasan;

44.  poziva Komisiju da dovrši smjernice, kojima bi se trebali utvrditi jasni ciljevi, kriteriji, sredstva, vremenski rasporedi i pokazatelji te koje bi trebale biti redovito preispitivane, standardizacijom njihova sadržaja i oblika kako bi bile jasnije; u vezi s time podsjeća da je Parlament nedavno preporučio da smjernice o mučenju budu „djelotvorne i usmjerene prema postizanja rezultata”;

45.  preporučuje da sudionici civilnog društva u većoj mjeri sudjeluju u razradi, ocjenjivanju i preispitivanju smjernica;

46.  potiče ESVD i Vijeće da poduzmu odgovarajuće mjere radi ocjene i provedbe smjernica EU-a u pojedinačnim državama; potiče ESVD i države članice da sudjeluju i u redovitim osposobljavanjima i rade na podizanju razine osviještenosti osoblja ESVD-a i delegacija EU-a, pa i diplomata država članica, kako bi se zajamčilo da smjernice EU-a o ljudskim pravima ostvare svoj predviđeni učinak u oblikovanju trenutačnih politika na terenu;

Politika EU-a u podršci demokratizacije i izbora

47.  ističe da demokratske režime ne određuje samo održavanje izbora nego i poštovanje vladavine prava, sloboda govora, ljudska prava, neovisno pravosuđe te nepristrana uprava; poziva Komisiju i ESVD da pruže potporu tekućim demokratskim procesima u trećim zemljama; naglašava u tom pogledu važnost popratnih mjera za izvješća i preporuke misija za promatranje izbora koje se rabe kao dio plana EU-a za pružanje potpore demokraciji u dotičnoj državi i za dodjeljivanje posebne uloge glavnom promatraču u praćenju nadzora provedbe preporuka kao sastavnog dijela sveobuhvatnog pristupa demokraciji Parlamenta i uz potporu stalnih tijela Parlamenta; prima na znanje pozitivnu ulogu koju misije EU-a za promatranje izbora mogu odigrati u postupku izgradnje vjerodostojnosti EU-a kao partnera;

48.  poziva EU da nastavi raditi na utvrđivanju najboljih praksi u tom području kako bi pružio podršku i ojačao procese demokratizacije; potiče razvoj i političkih i operativnih alata koji će se primjenjivati u prioritetnim državama kako bi se u pristup EU-a na dosljedan, fleksibilan i vjerodostojan način uključila ljudska prava i mjere potpore demokraciji, uključujući mjere posredovanja i za sprečavanje sukoba;

49.  ističe da se proces političke tranzicije i demokratizacije treba provoditi poštujući ljudska prava uz promicanje pravde, transparentnosti, odgovornosti, pomirenja, vladavine prava te uspostavu demokratskih institucija; poziva EU da sustavno pruža potporu slobodno i pošteno izabranim parlamentima; naglašava potrebu da se ulaže u poboljšanje dijaloga između vladajućih i opozicijskih stranaka;

50.  podsjeća da je Europska unija nakon arapskog proljeća redefinirala svoju politiku susjedstva prema južnom Sredozemlju i ustrajala na ulozi civilnog društva i načelu „više za više” kako bi se sklopila čvršća partnerstva sa susjednim zemljama i poduprle njihove demokratske reforme i tranzicije;

51.  smatra da bi pristup „više za više” trebao biti glavna smjernica u odnosima EU-a sa svim trećim zemljama, da EU treba dodijeliti napredan status partnerskim zemljama samo ako su ispunjeni jasni zahtjevi u pogledu ljudskih prava i demokracije te da ne bi trebao oklijevati da zamrzne taj status ako se ti zahtjevi prestanu ispunjavati;

52.  poziva na djelotvornu uporabu novih tehnologija i interneta kako bi informacije o ljudskim pravima i demokraciji, kao i programima EU-a, bile što dostupnije ljudima diljem svijeta;

53.  pozdravlja dosad izvršene aktivnosti devet delegacija EU-a u odabranim oglednim zemljama u cilju povećanja dosljednosti potpore demokraciji u vanjskim odnosima EU-a koje su pokrenute u okviru zaključaka Vijeća iz 2009. i 2010. i obuhvaćene strateškim okvirom i akcijskim planom EU-a za ljudska prava i demokraciju iz 2012.;

54.  traži da Komisija i ESVD pojačaju svoju koordinaciju s Parlamentom u pogledu druge generacije oglednih zemalja kako bi se zajamčilo sudjelovanje i razmjena znanja svih institucija EU-a u djelotvornom pružanju potpore demokraciji u trećim zemljama;

55.  čestita Europskoj zakladi za demokraciju na njezinu učinkovitom radu u promicanju demokracije u našem susjedstvu te podupire oprezno proširenje njezina mandata na druga društva koja se bore za demokratizaciju; poziva države članice da u duhu solidarnosti i obveze pruže dovoljno sredstava proračunu zaklade kako bi se zajamčila najfleksibilnija i najdjelotvornija potpora lokalnim aktivistima za demokratske promjene;

56.  naglašava važnost jačanja uloge žena u promicanju ljudskih prava i demokratskih reforma, podupiranju sprečavanja sukoba te jačanju političkog sudjelovanja i zastupljenosti; napominje da bi u tom pogledu u obzir trebalo uzeti i preporuke iz izvješća misija EU-a za promatranje izbora o potpunom i jednakom sudjelovanju žena u izbornom procesu te djelovati u skladu s njima;

57.  podsjeća na to da je proširenje bila najuspješnija mjera demokratizacije koju je EU proveo te naglašava da bi pregovori sa zapadnim Balkanom i dalje trebali biti glavni instrument pomoći tim zemljama da uspostave funkcionirajuća demokratska društva;

Podrška EU-a braniteljima ljudskih prava

58.  pozdravlja zaključke Vijeća posvećene braniteljima ljudskih prava na desetu obljetnicu smjernica EU-a o braniteljima ljudskih prava; nadalje, pohvaljuje Komisiju za povećanu upotrebu sredstava europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava radi pružanja novčanih potpora braniteljima ljudskih prava suočenima s neposrednom opasnosti i potiče Komisiju da dodatno istraži nove načine podupiranja branitelja ljudskih prava; u tom smislu podsjeća na važnost Europske zaklade za demokraciju (EED) kao instrumenta za promicanje i zaštitu aktivista za demokraciju, blogera i novinara diljem svijeta;

59.  žali zbog činjenice da su progon i marginalizacija branitelja ljudskih prava i dalje široko rasprostranjena praksa diljem svijeta, posebice u državama koje ne priznaju univerzalnost ljudskih prava;

60.  poziva EU da stavi poseban naglasak na problem pritvorenih aktivista za ljudska prava diljem svijeta te potrebu da EU kolektivno pojača aktivnosti kako bi se ti pojedinci pustili na slobodu osnivanjem, između ostalog, interne radne skupine Europskog parlamenta koja bi u okviru prisne suradnje s civilnim društvom pomno pratila slučajeve pritvorenih aktivista diljem svijeta;

61.  ponavlja svoj poziv ESVD-u da nastavi štititi nevladine organizacije, branitelje ljudskih prava, aktiviste civilnog društva, novinare i odvjetnike jačanjem učinkovitosti dijaloga EU-a o ljudskim pravima i promicanjem tematskih prioriteta EU-a i smjernica o ljudskim pravima; u tom pogledu potiče da se u cilju provedbe političkih ciljeva EU-a povedu kampanje namijenjene braniteljima ljudskih prava, pa i u udaljenim područjima u trećim zemljama;

62.  poziva ESVD i Europsku komisiju da se pobrinu da potpore EU-a i drugi programi budu dostupni ne samo velikim nevladinim organizacijama nego i lokalnim kapacitetima; stoga potiče na to da se smanji birokratsko opterećenje, pazeći pritom da se ne umanji razina odgovornosti u postupcima prijave i računovodstva, te da se uzme u obzir povećani pritisak kojemu je izloženo civilno društvo u represivnim režimima; poziva na to da se usvoji pragmatičniji pristup prema tranzicijskim društvima radi pružanja potpore odgovarajućim organizacijama i pojedincima;

63.  traži da ESVD i delegacije EU-a surađuju s braniteljima ljudskih prava i nevladinim organizacijama u okviru pragmatičnog političkog dijaloga koji je usmjeren na pronalazak najboljih načina ostvarivanja povoljnog okruženja za njihovo djelovanje; traži od EU-a da ojača svoju aktivnu diplomaciju u trećim zemljama i osnaži položaj kontaktnih točaka za ljudska prava sustavnim navođenjem imena političkih zatvorenika, praćenjem suđenja i posjetima zatvorima te praćenjem tih postupaka kako bi ljudska prava postala dio svakodnevnog političkog rada delegacija EU-a; ističe da je potrebno da se EU koristi javnom diplomacijom u potpori braniteljima ljudskih prava i poziva na to da se zatočeni aktivisti za ljudska prava puste na slobodu; ustraje na tome da se viši predstavnici EU-a, posebice potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, predsjednik Vijeća, povjerenici, posebni predstavnici EU-a te vladini službenici iz država članica redovito sastaju s braniteljima ljudskih prava, pogotovo kada putuju u države u kojima je civilno društvo izloženo pritisku;

64.  poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku EU-a i ministre vanjskih poslova EU-a da održe godišnji sastanak Vijeća za vanjske poslove posvećen raspravi o nastojanjima EU-a da oslobodi branitelje ljudskih prava, novinare, političke aktiviste i ostale pojedince koji ostvaruju svoja prava mirnim putem, obraćajući posebnu pozornost na slučajeve spomenute u rezolucijama Europskog parlamenta o raspravama o temi slučajeva kršenja ljudskih prava, demokracije i vladavine prava;

Podrška EU-a univerzalnim ljudskim pravima i multilateralnim organizacijama za ljudska prava

65.  podsjeća na predanost Parlamenta i njegova Pododbora za ljudska prava pružanju potpore snažnom multilateralnom sustavu ljudskih prava pod okriljem UN-a, uključujući i Treći odbor Opće skupštine, Vijeće UN-a za ljudska prava, ured Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava i rad povezanih specijaliziranih agencija UN-a kao što su Međunarodna organizacija rada i Posebni postupci UN-a;

66.  podsjeća na važnost presuda Europskog suda za ljudska prava u pogledu poštovanja i konsolidacije ljudskih prava kao temeljnih vrijednosti i načela te njihova izvršavanja u dotičnim zemljama;

67.  podsjeća na svoje čvrsto stajalište o institucionaliziranju svoje nazočnosti na zasjedanjima Opće skupštine UN-a koje je iznio u svojoj Rezoluciji od 7. veljače 2013. o prioritetima EU-a u Vijeću za ljudska prava te smatra da je nastavak slanja izaslanstva Europskog parlamenta na važne sjednice Vijeća UN-a za ljudska prava i Opće skupštine UN-a neophodno te žali što je 2014. ta praksa prekinuta;

68.  podsjeća na važnost aktivnog sudjelovanja EU-a u svim mehanizmima UN-a za ljudska prava, posebno u Trećem odboru Opće skupštine i Vijeću za ljudska prava; potiče države članice EU-a da to čine sudjelovanjem u oblikovanju i donošenju rezolucija aktivnim prisustvovanjem na raspravama i u konstruktivnim dijalozima te davanjem izjava; snažno podržava sve češću praksu međuregionalnih inicijativa koje pokreće EU;

69.  ponovno naglašava važnost djelotvorne koordinacije i suradnje između ESVD-a, Komisije, Parlamenta i država članica EU-a u području ljudskih prava; potiče ESVD da pravodobnim i sadržajnim savjetovanjima poveća dosljednost EU-a, posebno u okviru delegacija EU-a u New Yorku i Ženevi, kako bi jednoglasno iznio stajalište EU-a;

70.  podsjeća na važnost djelovanja Europske unije u okviru Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) u trenutku kada ta organizacija obilježava 40 godina postojanja; potiče jačanje veza između EU-a, OESS-a i Vijeća Europe;

71.  također podsjeća na važnost rada koji Vijeće Europe obavlja u tom pogledu te na potrebu za što skorijim pristupanje Europske unije Europskoj konvenciji o ljudskim pravima u skladu s Ugovorima;

72.  ponovno potvrđuje važnost uključivanja rezultata rada iz New Yorka i Ženeve u kontekstu Opće skupštine UN-a, Trećeg odbora i Vijeća za ljudska prava u relevantne unutarnje i vanjske aktivnosti EU-a radi ostvarivanja dosljednosti;

Politika EU-a o međunarodnom kaznenom pravosuđu i Međunarodnom kaznenom sudu

73.  ponavlja da daje punu podršku radu Međunarodnog kaznenog suda na ukidanju nekažnjivosti počinitelja najtežih oblika kaznenih djela koja nailaze na osudu u očima međunarodne zajednice te ostvarivanju pravde za žrtve ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida; ostaje na oprezu u vezi s bilo kakvim pokušajem podrivanja legitimiteta ili neovisnosti Međunarodnog kaznenog suda; podsjeća na njegovu ključnu ulogu u sudskim postupcima koji su ujedno i postupci pomirenja; potiče EU i države članice da surađuju s Međunarodnim kaznenim sudom i da mu pruže snažnu diplomatsku i političku potporu u bilateralnim odnosima i na svim forumima, uključujući UN; izražava zabrinutost zbog toga što nekoliko uhidbenih naloga još uvijek nije izvršeno; poziva EU i države članice te posebne predstavnike EU-a da aktivno promiču Međunarodni kazneni sud, izvršavanje njegovih odluka i borbu protiv nekažnjivosti za zločine iz Rimskog statuta; smatra da je povećanje broja država potpisnica važan korak u jačanju univerzalnosti Međunarodnog kaznenog suda pozdravlja to što je Republika Côte d'Ivoire u veljači 2013. ratificirala Rimski statut, ali žali što nijedna država nije ratificirala Statut 2014. godine; potiče EU i države članice da pojačaju svoja nastojanja u promicanju ratifikacije i primjene Rimskog statuta kako bi se u okviru međunarodnog prava žrtvama ozbiljnih zločina olakšao pristup pravdi; poziva države članice EU-a da, kao potpisnice Rimskog statuta, Međunarodnom kaznenom sudu namijene sredstva koja su mu potrebna da svoj mandat uspješno privede kraju; potiče EU da i dalje bude aktivan u okviru međunarodnog kaznenog pravosuđa i da pruža pomoć Međunarodnom kaznenom sudu, između ostalog, pružanjem potpore sudionicima civilnog društva sredstvima iz europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava;

74.  ponavlja svoj poziv za imenovanje posebnog predstavnika EU-a za međunarodnu pravdu i međunarodno humanitarno pravo kako bi tim temama dao važnost i vidljivost koju zaslužuju i učinkovito unaprijedio program EU-a te borbu protiv nekažnjivosti integrirao u sve oblike vanjskog djelovanja EU-a;

75.  žali što Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda još uvijek nije uvršten na popis konvencija koje je potrebno usvojiti za postizanje statusa GSP+ u okviru nove Uredbe o Općem sustavu povlastica (GSP); navodi da brojni kandidati za status GSP+ (npr. Armenija i Pakistan) nisu potpisnice Statuta ili ga nisu ratificirale; ponavlja svoju preporuku da Rimski statut bude dodan na budući popis konvencija;

76.  ponavlja svoj poziv EU-u da usvoji zajedničko stajalište o zločinu agresije i izmjenama iz Kampale i poziva države članice EU-a da što prije usklade nacionalna zakonodavstva s definicijama sadržanima u izmjenama iz Kampale i drugim obvezama iz Rimskog statuta kako bi se državama članicama omogućilo da provode nacionalne istrage i kaznene progone te poboljšaju suradnju s Međunarodnim kaznenim sudom;

77.  poziva sve države članice da priznaju armenski genocid koji obilježava 100. obljetnicu te da zajedno s institucijama EU-a promiču njegovo priznavanje;

78.  potiče ESVD da promiče dobre prakse u pogledu prava, zaštite i potpore žrtvama zločina i nasilja u trećim zemljama te da sudjeluje u razmjeni antikorupcijskih politika s trećim zemljama s obzirom na to da do nekažnjavanja i uskraćivanja pravde žrtvama često dolazi upravo zbog korupcije;

Mjere EU-a protiv smrtne kazne

79.  ponovno ističe svoje jasno protivljenje smrtnoj kazni te potiče EU i države članice da ukidanje smrtne kazne u svijetu ostane jedan od prioriteta politike ljudskih prava EU-a; potiče ESVD da ostane na oprezu u pogledu zbivanja diljem svijeta i da se koristi svim sredstvima utjecaja koja su mu na raspolaganju;

80.  pruža punu potporu Rezoluciji Opće skupštine UN-a iz prosinca 2014. o uvođenju „Moratorija na izvršenje smrtne kazne”;(23)

81.  poziva EU da se i dalje koristi suradnjom i diplomacijom na svim forumima diljem svijeta radi ukidanja smrtne kazne u skladu sa smjernicama EU-a o smrtnoj kazni, te da se pobrine da se svakoj osobi kojoj prijeti smaknuće jamči pravo na pravično suđenje lišeno mučenja ili bilo kojeg drugog oblika zlostavljanja u svrhu iznuđivanja priznanja;

82.  izražava zabrinutost zbog zabilježenog rasta broja smaknuća diljem svijeta od 2012. do 2013. unatoč činjenici da su ta smaknuća ograničena na mali broj zemalja; poziva EU da poduzme mjere u pogledu kontinuirano visokog broja smaknuća u Kini i Iranu i nastavka smaknuća 2013. u Indoneziji, Kuvajtu, Nigeriji i Vijetnamu, smaknuća maloljetnika u Iranu, Saudijskoj Arabiji i Jemenu 2013. te primjetnog rasta smaknuća u Iraku i Saudijskoj Arabiji;

83.  pozdravlja oživljenu raspravu u Sjedinjenim Američkim Državama o arbitrarnosti i pogrešivoj naravi smrtne kazne, kampanju da se zaustavi dotok sredstava iz Europe u Sjedinjene Američke Države koja se rabe u smaknućima te ukidanje smrtne kazne u državi Maryland 2013. godine; potiče potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava i Europsku službu za vanjsko djelovanje da surađuju s federalnim vlastima SAD-a i vladama federalnih država kako bi se ubrzalo ukidanje smrtne kazne u Sjedinjenim Američkim Državama i na taj način konkretnim poboljšanjima ljudskih prava, međunarodne pravde i demokracije pojačala transatlantska međunarodna suradnja;

84.  potiče Komisiju da se koristi novom fleksibilnošću koju joj sada nudi europski instrument za demokraciju i ljudska prava kako bi istražila nove načine promicanja ukidanja smrtne kazne i poduprla mjere za sprječavanje smrtnih kazni ili smaknuća;

85.  naglašava kako je važno da EU i dalje prati uvjete pod kojima se pogubljenja izvršavaju u zemljama koje imaju smrtnu kaznu i da podupre zakonsku i ustavnu reformu za njezino potpuno ukidanje;

86.  podsjeća na svoje čvrsto uvjerenje da smrtna kazna, kao kršenje prava na osobni integritet i ljudsko dostojanstvo, krši zabranu okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg kažnjavanja u okviru međunarodnog prava te poziva ESVD i države članice da službeno potvrde tu nekompatibilnost i u skladu s time prilagode politiku EU-a o smrtnoj kazni; naglašava potrebu za time da se odgovarajuće smjernice EU-a o smrtnoj kazni i mučenju sagleda kao općeprisutnu odliku;

Mjere EU-a protiv mučenja i drugog okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja

87.  potiče potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i ESVD u svjetlu stalnih izvješća o široko rasprostranjenim praksama mučenja i zlostavljanja diljem svijeta da pojačaju napore EU-a u borbi protiv mučenja i drugog okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja; ponavlja svoju zabrinutost da je djelovanje EU-a na tom području i dalje uglavnom nedovoljno i ne ispunjava svoje obveze u okviru smjernica EU-a o mučenju; posebno poziva na veću potporu EU-a u uspostavljanju i jačanju nacionalnih i regionalnih mehanizama za sprečavanje mučenja; prima na znanje Komisijin prijedlog uredbe od 14. siječnja 2014. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1236/2005 o trgovini određenom robom koja bi se mogla koristiti za izvršenje smrtne kazne, mučenje ili drugo okrutno, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje COM(2014)0001 te time odgovara na rezoluciju Parlamenta od 17. lipnja 2010.;

88.  ističe da prema člancima 7. i 8. Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda mučenje koje se provodi sustavno ili u velikim razmjerima može predstavljati ratni zločin ili zločin protiv čovječnosti; ističe da načelo „odgovornosti za zaštitu” daje međunarodnoj zajednici određenu odgovornost koju je ona dužna izvršiti;

89.  potiče ESVD da pomno razmotri zaključke Odbora Ujedinjenih naroda protiv mučenja, pododbora uspostavljenog u okviru Fakultativnog protokola uz Konvenciju protiv mučenja, i Odbora Vijeća Europe za sprečavanje mučenja o pojedinim državama te da o tim pitanjima sustavno raspravlja u političkim dijalozima s dotičnim državama kao i u javnim izjavama; poziva ESVD, posebno izaslanstva EU-a, i države članice, a posebno njihova veleposlanstva na mjestu događanja, da također pojačaju provedbu smjernica EU-a o mučenju i drugom okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju; potiče države članice da pojačaju kontrolu trgovine robom koja se može upotrebljavati za mučenje ili neljudsko i ponižavajuće postupanje kao i kontrolu trgovine robom s dvojnom namjenom i trgovine tehnologijom;

90.  naglašava da su članovi ranjivih skupina, poput etničkih, jezičnih i vjerskih manjina, češće izloženi mučenju ili zlostavljanju u pritvoru te im stoga treba posvetiti posebnu pozornost;

91.  osuđuje što se izvoz proizvoda i oružja europskih poduzeća može upotrijebiti u svrhu mučenja ili drugog okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja, uključujući i u okviru suzbijanja prosvjeda; u tom kontekstu podupire postupak revizije Uredbe (EZ) br. 1236/2005;

92.  ponovno napominje važnost učinkovitih mehanizama kontrole izvoza određenih lijekova koji se mogu upotrebljavati za smaknuća i opreme koja se može upotrebljavati za mučenje; poziva Komisiju da se pozabavi preostalim propustima u uredbi uvođenjem univerzalne klauzule o krajnjoj namjeni kojom bi se zabranio izvoz svih lijekova koji bi se mogli rabiti za mučenje ili pogubljenja;

93.  poziva Uniju i njezine države članice da se potrude da sve treće zemlje ratificiraju Međunarodnu konvenciju o zaštiti svih osoba od prisilnih nestanaka od 20. prosinca 2006.;

Ljudska prava u trgovinskim sporazumima EU-a i drugim međunarodnim sporazumima

94.  poziva Europsku uniju da osigura da trgovinski sporazumi sklopljeni s trećim zemljama podupiru njihov gospodarski i društveni razvoj i jamče dobro upravljanje prirodnim resursima, uključujući zemlju i vodu; ponavlja svoj poziv za sustavnim uključivanjem obvezujućih i izvršivih klauzula o ljudskim pravima o kojima se ne pregovara u međunarodne sporazume EU-a, uključujući trgovinske i investicijske sporazume koji su sklopljeni ili se trebaju sklopiti s trećim zemljama, te poziva na bolje savjetovanje s Parlamentom u ranim fazama pregovaračkog postupka za trgovinske i investicijske sporazume, na učinkovito praćenje primjene klauzula o ljudskim pravima i na izvještavanje Parlamenta o pitanju ljudskih prava u okviru sporazuma;

95.  podsjeća da trgovinska politika doprinosi ostvarivanju općih ciljeva Europske unije te da je u skladu s člankom 207. UFEU-a trgovinska politika EU-a vođena „u kontekstu načela i ciljeva vanjskog djelovanja Unije”; ističe da u skladu s člankom 3. UEU-a Unija treba doprinositi „miru, sigurnosti, održivom razvoju Zemlje, solidarnosti i uzajamnom poštovanju među narodima, slobodnoj i poštenoj trgovini, iskorjenjivanju siromaštva i zaštiti ljudskih prava, osobito prava djeteta, te strogom poštovanju i razvoju međunarodnog prava, uključujući poštovanje načela Povelje Ujedinjenih naroda”;

96.  poziva Komisiju da prilikom izrade buduće trgovinske strategije uzme u obzir bitnu ulogu trgovinskih i međunarodnih sporazuma u promicanju ljudskih prava na međunarodnoj razini;

97.  naglašava da je potrebno nastaviti multilateralnu suradnju i dijalog o ljudskim pravima između Europske unije i posebice Svjetske trgovinske organizacije i Ujedinjenih naroda kako bi se zajamčio multilateralni trgovinski okvir kojim se doprinosi poštovanju ljudskih prava;

98.  ističe da je opći sustav povlastica (GSP) osmišljen na način kojim će se zajamčiti da zemlje korisnice poštuju načela iz međunarodnih konvencija o ljudskim pravima i temeljne standarde rada i da uključuje poseban sustav dodatnih carinskih povlastica za promicanje ratifikacije i učinkovite provedbe temeljnih međunarodnih konvencija o ljudskim pravima i pravima radnika, zaštiti okoliša i dobrom upravljanju; podsjeća da nepridržavanje uvjeta može dovesti do obustave trgovinskog sustava; ističe važnost redovnog praćenja i ocjenjivanja provedbe međunarodnih konvencija u zemljama korisnicama sustava GSP+;

99.  pozdravlja stupanje na snagu revidiranog sustava GSP 1. siječnja 2014.; podsjeća da je sustav GSP+ dio općeg sustava povlastica i da od zemalja koje su tražile povlastice u okviru sustava GSP+ zahtijeva potpunu suradnju s međunarodnim organizacijama u pogledu usklađenosti s međunarodnim konvencijama na području ljudskih prava i pravima radnika;

Poslovanje i ljudska prava

100.  žali što još uvijek nije ne postoji cjelovit pristup načinu na koji se korporacije diljem svijeta pridržavaju normi o ljudskim pravima te što to određenim državama i poduzećima omogućava da zaobiđu takva pravila; stoga naglašava potrebu za donošenje pravila o korporativnoj društvenoj odgovornosti; snažno podupire provedbu glavnih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima; posebice poziva Komisiju da uvede učinkovite mjere radi provedbe okvirnog programa „Zaštita, poštovanje i pomoć”, koji je iznio John Ruggie, posebni predstavnik glavnog tajnika UN-a u području poslovanja i ljudskih prava; podsjeća na važnost promicanja načela korporativne društvene odgovornosti, uključujući i kada je riječ o poslovanju izvan EU-a, i jamčenja njihovog poštovanja duž čitavog lanca opskrbe, osobito u trgovini nezakonitim drvom, trgovini divljim životinjama i trgovini mineralima iz zona sukoba; uvjeren je da bi europska poduzeća i njihove podružnice i podizvođači trebali imati ključnu ulogu u promicanju i širenju međunarodnih standarda o poslovanju i ljudskim pravima širom svijeta;

101.  zahtjeva da Komisija i ESVD potiču izaslanstva EU-a diljem svijeta da se uključe u rad s poduzećima EU-a u cilju promidžbe poštovanja ljudskih prava i da zajamče da „poslovanje i ljudska prava” budu među središnjim temama u lokalnim pozivima za podnošenje prijedloga o okviru europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava; poziva da države članice zajamče da poduzeća koja su obuhvaćena njihovim nacionalnim pravom ne prestanu poštovati ljudska prava ili socijalne, zdravstvene i ekološke standarde kojima podliježu kada se presele u treću zemlju ili u njoj ili posluju;

102.  skreće pozornost na strategiju EU-a o korporativnoj društvenoj odgovornosti za razdoblje od 2011. do 2014., kojom se države članice poziva na izradu nacionalnih planova za provedbu vodećih načela UN-a na području poslovanja i ljudskih prava; ponavlja svoj poziv Komisiji da redovito izvješćuje kako države članice provode glavna načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, uključujući njihove nacionalne akcijske planove; žali što Komisija nije postigla napredak u pogledu zahtjeva Europskog parlamenta da predloži zakonodavstvo kojim se od poduzeća EU-a traži da zajamče da se njihovim transakcijama ne podupiru sudionici sukoba ili počinitelji teških povreda ljudskih prava;

103.  ponovno potvrđuje da europska poduzeća trebaju provesti odgovarajuću temeljitu analizu kako bi utvrdila da u svom poslovanju poštuju ljudska prava bez obzira na to gdje posluju; naglašava važnost smislenog izvještavanja o socijalnim i ekološkim utjecajima projekata koje podupiru europske financijske institucije i njihovom utjecaju na ljudska prava;ustraje u potrebi da te institucije zajamče sukladnost svojih aktivnosti s člankom 21. UEU-a, u kojem se između ostalog navodi obaveza poštovanja ljudskih prava;

104.  napominje da umjesto kao na izazov poduzeća na to trebaju gledati kao na mogućnost stvaranja novog poslovnog potencijala u regijama koje najviše trebaju održivo i odgovorno ulaganje te kao na način pružanja doprinosa poštovanju ljudskih prava u zemljama u razvoju;

105.  poziva Komisiju i Vijeće da zajamče da tvrtke u vlasništvu državljana trećih zemalja ili samih trećih zemalja s nastanom u državama članicama ne podupiru sudionike sukoba ili počinitelje teških povreda ljudskih prava, uključujući moderne oblike ropstva kao što su trgovina ljudima ili zapošljavanje osoba pod nepodnošljivim uvjetima;

106.  poziva Komisiju i ESVD da pokrenu snažne inicijative radi poboljšanja pristupa pravosuđu za žrtve povreda ljudskih prava povezanih s poslovnim aktivnostima izvan EU-a; također ustraje na potrebi da se uvedu učinkovita pravna sredstva kako bi se kaznila poduzeća odgovorna za povredu ljudskih prava te omogućila odšteta žrtvama tih povreda;

107.  poziva EU da se uključi u novu raspravu o pravno obvezujućim međunarodnim instrumentima o poslovanju i ljudskim pravima u okviru sustava UN-a;

108.  podsjeća na četiri temeljna i univerzalna standarda rada utemeljena na instrumentima Međunarodne organizacije rada, a posebno na slobodu udruživanja i pravo na kolektivno pregovaranje, na uklanjanje svih oblika prisilnog rada, iskorištavanja i ropstva, na ukidanje dječjeg rada i na uklanjanje diskriminacije na području zapošljavanja;

109.  posebno ističe na hitnu potrebu poštovanja slobode udruživanja i borbe protiv svih oblika represije, uključujući ubojstva sindikalista;

110.  sa zabrinutošću napominje da se prema Međunarodnoj organizaciji rada oko 21 milijun muškaraca, žena i djece diljem svijeta nalazi u nekom obliku ropstva; ističe potrebu da se ljudska prava sagledaju na cjelovit i nedjeljiv način i to stavljanjem u prvi plan kako civilnih i političkih, tako i ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava te prava povezanih s okolišem, te snažnom predanošću tim pravima jer bez njih ne može biti ni razvoja; naglašava potrebu za uklanjanjem glavnih uzroka siromaštva; ističe obvezu poštovanja međunarodnih standarda rada u skladu s provedbom Programa za dostojanstven rad Međunarodne organizacije rada; smatra da bi socijalna pitanja trebala imati istaknutiju ulogu u vanjskim odnosima EU-a; s tim u vezi žali što EU nema standardni obrazac za „socijalnu klauzulu” koja bi se uvrštavala u sve sporazume o vanjskoj trgovini; poziva EU da u skladu s time u sve svoje vanjsko-trgovinske sporazume uvrsti poglavlje o razvoju i socijalnu klauzulu kojom se odražavaju temeljni standardi rada Međunarodne organizacije rada;

111.  napominje da su pogoršana sigurnosna situacija diljem svijeta i produbljivanje financijske krize od sloma 2008. uzrokovali povećanje dječjeg rada u najsiromašnijim zemljama svijeta što bi moglo imati pravne posljedice za poduzeća kojima su zemlje u razvoju izvor dobara, pa i za njihov ugled; poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Europsku službu za vanjsko djelovanje da nastave promicati Međunarodni program za ukidanje dječjeg rada, posebice u zemljama u razvoju, u kojima je poražavajući broj djece prisiljen raditi kako bi popunili obiteljske prihode;

Mjere EU-a za jamčenje slobode izražavanja na internetu i izvan njega i za ograničenje učinka nadzornih tehnologija na ljudska prava

112.  uviđa da je brzi razvoj informacijskih i komunikacijskih tehnologija preobrazio način uživanja slobode izražavanja i pristupa informacijama diljem svijeta istovremeno donoseći velike prednosti i razloge ozbiljne zabrinutosti; u tom kontekstu pozdravlja donošenje posebnih smjernice EU-a o slobodi izražavanja na internetu i izvan njega, koje je Vijeće usvojilo u svibnju 2014. godine;

113.  ponavlja da su sloboda izražavanja i sloboda medija, neovisnost i pluralizam ključni elementi održive demokracije kojima se maksimalno uključuje civilno društvo i jača uloga građana te su stoga nužni za jamčenje transparentnosti i odgovornosti u javnom životu;

114.  poziva na veću potporu u područjima promidžbe slobode medija, zaštite neovisnih novinara i blogera, smanjenja digitalnog jaza i olakšavanja neograničenog pristupa informacijama i komunikacijama te necenzuriranog pristupa internetu (digitalne slobode);

115.  poziva EU i njegove države članice da unaprijede svoj nadzor nad svim ograničenjima slobode izražavanja te ih jasno i brzo osude, uključujući agresivnu uporabu kaznenih zakona o kleveti i drugih restriktivnih zakona, restriktivnih kriterija ili složenih postupaka za registriranje novinara ili pripadnika bilo kojeg zanimanja povezanog s medijima i za osnivanje medijske kuće te da pokrenu snažne inicijative za podupiranje boljeg pristupa informacijama koje su od javnog interesa;

116.  osuđuje sva ograničenja digitalne komunikacije, uključujući zatvaranje mrežnih stranica i blokiranje osobnih računa, posebno kada su usmjerena na civilno društvo, aktiviste za građanske slobode i slobodne medije;

117.  izražava zabrinutost zbog naglog razvoja i širenja tehnologija praćenja, nadzora, cenzuriranja i filtriranja sadržaja koje sve više prijete aktivistima za ljudska prava i demokraciju u autokratskim zemljama i kojima se također ugrožava pravo na privatnost u demokratskim zemljama čak i onda kada se njima koristi kad je u pitanju legitiman cilj kao što je borba protiv terorizma, državna sigurnost i provedba zakona;

118.  uviđa da su u Europi smješteni važni proizvođači tehnologija za hakiranje i nadzor, koje se mogu upotrijebiti za povrede ljudskih prava i za napad na europsku digitalnu infrastrukturu; poziva Komisiju da revidira europski sustav kontrole izvoza kako bi se spriječilo da opasne tehnologije dospiju u krive ruke;

119.  hvali Komisiju što je u lipnju 2013. objavila Vodič za provedbu glavnih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima u području informacijskih i komunikacijskih tehnologija; no i dalje je zabrinut zbog trgovine proizvodima i uslugama kojima se želi uskratiti pristup internetu ili omogućiti masovan nadzor i praćenje internetskog prometa i mobilnih komunikacija, filtriranje rezultata pretrage ili neovlašteno upadanje u privatne razgovore; podsjeća na komunikaciju Komisije od 24. travnja 2014. naslovljenu „Pregled politike za kontrolu izvoza: kako osigurati sigurnost i konkurentnost u svijetu koji se mijenja” (COM(2014)0244), u kojoj su između ostalog prepoznati problemi u vezi s ljudskim pravima nastali u izvozu određenih informacijskih i komunikacijskih tehnologija; stoga poziva Komisiju da razmisli o tome kako poboljšati situaciju u cilju mogućeg usvajanja ažuriranih smjernica za kontrolu izvoza;

120.  poziva Komisiju da i dalje podupire inicijative za podupiranje razvoja i širenje tehnologija za digitalnu sigurnost i tako ojačala ulogu boraca za ljudska prava pružajući im sigurne mehanizme za prikupljanje, šifriranje i pohranjivanje podataka kako bi se izbjegao nadzor represivnih vlada;

Potpora EU-a civilnom društvu i slobodi okupljanja i udruživanja

121.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog sve manje prostora u mnogim državama diljem svijeta u kojemu civilno društvo može obavljati svoje legitimne aktivnosti; smatra da je slobodno civilno društvo jedan od temelja zaštite i podrške ljudskih prava i demokratskih vrijednosti u svim društvima; u tom pogledu pozdravlja sve programe EU-a kojima je cilj obuka mladih stručnjaka iz trećih zemalja i pojednostavljivanje programa studentske razmjene za državljane trećih zemalja jer se njima potiče aktivno sudjelovanje mladih u izgradnji demokracije i učinkovito doprinosi razvoju civilnog društva;

122.  poziva EU i njegove države članice da pojačaju nadzor i jasno i hitno osude sva ograničenja slobode okupljanja i udruženja, uključujući zabranu organizacija civilnog društva, agresivnu upotrebu kaznenih zakona o kleveti i drugih restriktivnih zakona, prekomjerne uvjete za registraciju i izvještavanje, prekomjerno restriktivna pravila o financiranju iz inozemstva ili zabrane nevladinim udrugama da sudjeluju u političkim aktivnostima ili da kontaktiraju sa strancima;

123.  poziva EU i njegove države članice da započnu raspravu o kršenju slobode okupljanja i udruživanja na svim razinama političkog dijaloga, uključujući na najvišoj razini, kad drugi oblici dijaloga, uključujući dijalog o ljudskim pravima, ne donesu nikakvo konkretno poboljšanje na terenu; potiče EU i njegove države članice da upotrijebe te dijaloge radi rasprave o pojedinačnim problematičnim slučajevima, posebno svih onih osoba koje su lišene slobode samo zato što su ostvarivale svoje pravo na mirno okupljanje i udruživanje;

124.  potiče predstavnike izaslanstava EU-a i veleposlanstva država članica da nadziru suđenja borcima za ljudskih prava i svima onima koji su u pritvoru samo zato što su ostvarivali svoje pravo na mirno okupljanje i udruživanje te da po potrebi javno osude nedostatak poštovanja prema pravu na pošteno suđenje;

125.  poziva EU da poštovanje i promicanje slobode okupljanja i udruživanja učini glavnim prioritetom u budućem Planu djelovanja EU-a u području ljudskih prava i demokracije te da na tom području iznese posebne mjere s obzirom na to da su okupljanje i udruživanje nužni elementi za demokraciju i otvoreno društvo;

126.  ponavlja da odobrava da se većina sredstava kojima se financira europski instrument za ljudska prava i demokraciju dodijeli za potporu borcima za ljudska prava i inicijativama civilnog društva diljem svijeta te podupire razvoj sredstava za pravnu obranu kako bi se novinarima i aktivistima koji su žrtve progona omogućio pristup odvjetniku i pošteno suđenje;

127.  naglašava važnost nacionalnih institucija za ljudska prava na nacionalnoj razini za praćenje ljudskih prava i podizanje osviještenosti te radi osiguravanja pravne zaštite za žrtve povrede prava; poziva EU da razvije politiku u cilju potpore nacionalnim institucijama za ljudska prava u skladu s pariškim načelima te da je postavi kao prioritet u vanjskoj pomoći, posebno u okviru Europskog instrumenta za susjedstvo;

Sloboda mišljenja, savjesti, vjeroispovijedi ili uvjerenja

128.  osuđuje svako nasilje i diskriminaciju na osnovi ideologije, vjeroispovijedi ili uvjerenja kako je navedeno u članku 10. UFEU-a; izražava ozbiljnu zabrinutost u vezi sa stalnim izvješćima o nasilju i diskriminaciji protiv vjerskih manjina diljem svijeta, osobito na Bliskom istoku; naglašava da je pravo slobode mišljenja, savjesti, vjeroispovijedi ili uvjerenja temeljno ljudsko pravo koje je povezano s drugim ljudskim pravima i temeljnim slobodama i obuhvaća pravo vjerovanja ili nevjerovanja, pravo na iskazivanje ili neiskazivanje vjeroispovijedi ili uvjerenja i pravo na prihvaćanje, promjenu te napuštanje ili vraćanje uvjerenju po vlastitom izboru kako je navedeno u članku 18. Opće deklaracije o ljudskim pravima;

129.  poziva Europsku uniju i njezine države članice da zajamče poštovanje vjerskih manjina diljem svijeta, posebno na Bliskom istoku, gdje kršćane, uključujući katolike, pripadnike armenske apostolske crkve, Kopte i Jezide i muslimanske manjine proganjaju ISIL i druge terorističke skupine;

130.  oštro osuđuje napade protiv kršćana u nekoliko zemalja diljem svijeta i izražava solidarnost s obiteljima žrtava; duboko je zabrinut zbog sve većeg broja slučajeva represije, diskriminacije, netolerancije i nasilnih napada nad kršćanskim zajednicama, posebno u Africi, Aziji i na Bliskom istoku; nadalje, poziva vlade da sve odgovorne dovedu pred lice pravde; duboko je zabrinut zbog trenutačne situacije kršćana u Sjevernoj Koreji, Somaliji, Siriji, Iraku, Afganistanu, Saudijskoj Arabiji, Pakistanu, Uzbekistanu, Jemenu, Nigeriji i mnogim drugim zemljama u kojima kršćani žive u strahu od ubojstva, suočeni s mučenjima, silovanjima i otmicama te svjedoče kako im oštećuju ili uništavaju crkve;

131.  izražava duboku zabrinutost zbog stanja pripadnika muslimanske manjine Rohingya u Burmi/Mjanmaru, koji ne mogu dobiti državljanstvo Burme i koji su suočeni sa sustavnim kršenjem ljudskih prava i progonom; podsjeća na svoju Rezoluciju od 13. lipnja 2013. o situaciji manjinskih muslimana Rohingya(24);

132.  pozdravlja usvajanje smjernica EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjeroispovijedi ili uvjerenja tijekom izvještajnog razdoblja za 2013. i poziva institucije EU-a i države članice da posebnu pozornost usmjere na provedbu tih smjernica, i u međunarodnim i regionalnim forumima, te u bilateralnim odnosima s trećim zemljama uz obraćanje posebne pozornosti na osjetljivu situaciju apostata; hvali novu potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu za izjavu da je sloboda vjeroispovijedi ili uvjerenja jedno od prioriteta na području ljudskih prava; potiče potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu i ESVD da se uključe u trajni dijalog s nevladinim organizacijama, vjerskim zajednicama ili zajednicama zagovornika istih uvjerenja te vjerskim vođama;

133.  pozdravlja predanost EU-a u promicanju prava na slobodu vjeroispovijedi ili uvjerenja na međunarodnim i regionalnim forumima, uključujući UN, OESS, Vijeće Europe i druge regionalne mehanizme; potiče EU da nastavi podnositi svoju godišnju rezoluciju o slobodi vjeroispovijedi ili uvjerenja Općoj skupštini UN-a i podupirati mandat posebnog izvjestitelja UN-a za slobodu vjeroispovijedi ili uvjerenja;

Prava žena i djevojčica

134.  pozdravlja podršku EU-a rezolucijama UN-a o rodnim pitanjima, posebno o iskorjenjivanju nasilja nad ženama i djevojčicama, diskriminaciji žena i ulozi slobode izražavanja i mišljenja u osnaživanju žena te podršku izjavama UN-a o ranom i prisilnom braku i genitalnom sakaćenju žena;

135.  poziva EU da aktivno sudjeluje na 59. sjednici Komisije o položaju žena i da nastavi borbu protiv svih pokušaja da se ugrozi Pekinška platforma UN-a za djelovanje u vezi s, među ostalim, pristupom obrazovanju i zdravstvu kao temeljnim ljudskim pravima, seksualnim pravima i pravima na reprodukciju;

136.  žali što su tijela žena i djevojčica, konkretno njihovo seksualno i reproduktivno zdravlje i prava, i dalje poprište ideoloških borbi te poziva EU i njegove države članice da priznaju neotuđiva prava žena i djevojčica na tjelesni integritet i samostalno donošenje odluka u pogledu, između ostaloga, prava na dobrovoljno planiranje obitelji, siguran i zakonski pobačaj te život bez nasilja, uključujući genitalno sakaćenje žena, dječji brak, rani i prisilni brak te silovanje u braku;

137.  ponovno osuđuje sve vrste zlostavljanja i nasilja nad ženama i djevojčicama, a posebno upotrebu seksualnog nasilja kao oružja u ratu te nasilje u obitelji; poziva sve države članice Vijeća Europe da u skladu s time potpišu i ratificiraju Istanbulsku konvenciju o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji; poziva EU da poduzme potrebne korake kako bi putem te konvencije zajamčio usklađenost između vanjskog i unutarnjeg djelovanja EU-a u području nasilja nad ženama i djevojčicama;

138.  izražava duboku zabrinutost zbog toga što vlade ignoriraju nehumane slučajeve seksualnog zlostavljanja žena u doba kad diljem svijeta jedna od triju žena tijekom svog života doživi seksualno nasilje; potiče ESVD na daljnju uspostavu dobrih praksi borbe protiv silovanja i seksualnog nasilja nad ženama u trećim zemljama radi rješavanja osnovnih uzroka tog problema;

139.  naglašava da je važno da se vlasti zauzmu za izradu obrazovnih kampanja usmjerenih na muškarce, a posebno na mlađe generacije, u cilju sprečavanja i postupnog suzbijanja svih vrsta rodno uvjetovanog nasilja; ističe da je potrebno osigurati da zdravstveni radnici, policijski službenici, državni odvjetnici i suci, i u Europskoj uniji i u trećim zemljama, budu primjereno osposobljeni za pružanje pomoći i potpore žrtvama nasilja;

140.  naglašava da rodno uvjetovano nasilje, uključujući štetne običajne i tradicijske prakse, predstavlja kršenje temeljnih prava te posebno ljudskog dostojanstva, prava na život i prava na cjelovitost osobe;

141.  ističe da je Istanbulska konvencija o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji važan i obvezujući međunarodni instrument te da će stoga rast broja država potpisnica Konvencije znatno pridonijeti razvoju integrirane politike za zaštitu i osnaživanje žrtava te promicanje međunarodne suradnje u tom području;

142.  poziva Vijeće da uključi pitanje „rodno selektivnog” pobačaja u smjernice EU-a o nasilju nad ženama i djevojčicama; potiče Komisiju i Vijeće da razviju metode prikupljanja podataka o toj pojavi i povezane pokazatelje te potiče Europsku službu za vanjsko djelovanje da uključi to pitanje u razvoj i provedbu strategija o ljudskim pravima po zemljama;

143.  naglašava važnost provođenja informacijskih kampanja i kampanja podizanja osviještenosti u zajednicama u kojima se provodi genitalno sakaćenje žena, seksualno iskorištavanje djevojčica, rani i prisilni brak, femicid i drugi oblici rodno uvjetovanog kršenja ljudskih prava te važnost uključivanja boraca za ljudska prava koji se već bore kako bi se stalo na kraj takvim praksama u pripremu i provedbu tih kampanja; ponavlja da dječji, rani i prisilni brak te nepoštovanje minimalne zakonski odobrene dobi za stupanje u brak predstavlja ne samo kršenje prava djece nego i prepreku osnaživanju žena;

144.  oštro osuđuje upotrebu seksualnog nasilja nad ženama i djevojčicama kao ratne taktike, uključujući zločine poput masovnog silovanja, seksualnog ropstva, prisilne prostitucije, rodno utemeljenih oblika progona, uključujući spolno sakaćenje žena, trgovanje ženama, seksualni turizam, rano i prisilno sklapanje braka, ubojstva iz časti i sve druge oblike seksualnog nasilja usporedive težine; ostaje posebno zabrinut u tom pogledu zbog situacije u regiji Velikih jezera u Africi i primjerice u Siriji; izražava svoju podršku radu Žena UN-a, posebne izvjestiteljice UN-a za nasilje nad ženama i njegove uzroke i posljedice te posebne predstavnice UN-a za seksualno nasilje u sukobima; pozdravlja činjenicu da je nagrada Saharov 2014. godine dodijeljena dr. Denisu Mukwegeu za njegovu izvanrednu borbu za zaštitu djevojaka i žena žrtava seksualnog nasilja tijekom oružanih sukoba;

145.  skreće pozornost na činjenicu da su zločini na rodnoj osnovi i zločini seksualnog nasilja definirani u Rimskom statutu kao ratni zločini, zločini protiv čovječnosti ili zločini koji su sastavni dio genocida ili mučenja; u tom pogledu pozdravlja Rezoluciju 2106 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda o sprečavanju seksualnog nasilja u sukobima, usvojenu 24. lipnja 2013., kojom se potvrđuje ključna uloga Međunarodnog kaznenog suda u borbi protiv nekažnjavanja seksualnih zločina i rodno utemeljenih zločina; poziva Europsku uniju da podrži provedbu tih načela u cijelosti;

146.  ponovno ističe obvezu Europske unije da se ljudska prava i rodna pitanja uključe u misije koje se provode u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike u skladu s ključnim rezolucijama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1325 i 1820 o ženama, miru i sigurnosti; u tom pogledu ponavlja svoj poziv EU-u i državama članicama da u izgradnji održivog pomirenja pruže potporu sustavnom sudjelovanju žena kao ključnoj sastavnici mirovnih procesa i da prepoznaju potrebu za uključivanjem rodne perspektive u sprečavanje sukoba, mirovne operacije, humanitarnu pomoći i obnovu nakon sukoba te procese demokratske tranzicije;

147.  smatra da je podzastupljenost žena u donošenju političkih odluka pitanje temeljnih prava i demokracije kao vrijednosti kojima bi se trebala isticati sposobnost vlada za potpunu predanost procesima izgradnje i održavanja demokracije; pozdravlja zakonom utvrđene paritetne sustave i spolne kvote te poziva na uspostavu potrebnog zakonodavnog postupka s tim u vezi što je prije moguće;

148.  traži od EU-a i država članica da podupru potpuno sudjelovanje žena u donošenju političkih i gospodarskih odluka, osobito u procesima uspostavljanja mira, demokratske tranzicije i rješavanja sukoba; potiče države članice, Komisiju i ESVD da se usredotoče na ekonomsku i političku emancipaciju žena u zemljama u razvoju potičući njihovo uključivanje u poduzeća te u provedbu regionalnih projekata i lokalnih razvojnih projekata;

149.  naglašava potrebu da se ženama u Europi i ostatku svijeta zajamči pravo da slobodno donose vlastite odluke, jednako kao muškarci, bez ikakvih ideoloških, političkih ili vjerskih nametanja;

Ljudska prava i korupcija

150.  podsjeća da korupcija predstavlja povredu ljudskih prava te da je Europska unija zatražila nadležnost za potpisivanje Konvencije UN-a protiv korupcije;

151.  žali zbog izostanka odgovora na zahtjev koji je Parlament uputio potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da predstavi akcijski plan EU-a za borbu protiv korupcije u cilju učinkovita praćenja preporuka iz Konvencije UN-a protiv korupcije, uključujući obvezivanje država potpisnica na objavu i širenje informacija o korupciji, uspostavu kanala za izvješćivanje o kršenju Konvencije i stvaranje valjanog pravnog okvira za zaštitu svjedoka i aktivnosti civilnog društva u tom području;

152.  potiče Europol da dodatno razvija strateška i operativna partnerstva s trećim zemljama u cilju učinkovitije borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala;

153.  poziva Komisiju da razvije inovativne financijske mehanizme za provedbu fiskalnih reformi i jačanje borbe protiv korupcije, nezakonitih financijskih tokova i poreznih utaja; u tom kontekstu potiče razmatranje javno-privatnih partnerstva, spajanje bespovratnih sredstava i zajmova i podupiranje zemalja u razvoju u njihovim nastojanjima da bolje mobiliziraju domaće resurse; prima na znanje poziv da se uvede međunarodni porez na financijske transakcije koji bi mogao poslužiti kao dodatan izvor razvojnih sredstava te podsjeća države članice da su već postigle dogovor oko uvođenja nacionalnog poreza na financijske transakcije i da su se obvezale da će dio prikupljenih sredstava namijeniti financiranju svjetskih javnih dobara, uključujući razvoj;

154.  napominje da treće zemlje sa slabim upravljanjem i velikim priljevima pomoći također imaju višu stopu korupcije koja, posljedično tome, poništava svrhu razvojne pomoći te oslabljuje razvoj ljudskih prava; poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje da radi unapređenja ljudskih prava u trećim zemljama pruži podršku razvojnim programima u kojima humanitarna pomoć i transparentnost idu ruku pod ruku;

155.  ponavlja svoj poziv EU-u i državama članicama da podupru osnivanje ureda posebnog izvjestitelja UN-a za financijski kriminal, korupciju i ljudska prava;

Trgovina ljudima

156.  osuđuje nezakonit posao trgovine ljudima, trgovine ljudima radi odstranjivanja organa i svaki drugi posao kojim se iskorištavaju ljudi povezan s kršenjem prava na tjelesni integritet i primjenom nasilja; naglašava potrebu borbe protiv trgovine ljudima, najčešće ženama, koje se iskorištava u seksualne svrhe;

157.  poziva EU na davanje prednosti borbi protiv trgovine ljudima u svojim vanjskim i unutarnjim politikama s posebnim naglaskom na zaštitu žrtava; poziva na intenzivnije napore EU-a koji će se redovito pregledavati; naglašava potrebu za poboljšanom suradnjom s trećim zemljama u vezi s razmjenom dobrih praksi i uništavanjem međunarodnih mreža trgovine ljudima, koje također upotrebljavaju internet kako bi pronašle nove žrtve; naglašava potrebu da sve države članice EU-a provedu Direktivu 2011/36/EU i strategiju EU-a za sprečavanje trgovine ljudima za razdoblje od 2012. do 2016.;

Diskriminacija na temelju kaste

158.  osuđuje stalna kršenja ljudskih prava ljudi koji pate zbog kastinskih hijerarhija i diskriminacije na temelju kaste, uključujući negiranje jednakosti i uskraćivanje pristupa pravosuđu i zapošljavanju, stalnu segregaciju i prepreke ostvarenju temeljnih ljudskih prava i razvoja uzrokovane kastinskim sustavima; poziva EU na donošenje politike o izravnim mjerama za uklanjanje diskriminacije na temelju kaste te poziva na uključivanje ciljeva politike o diskriminaciji na temelju kaste u novi akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju;

Prava pripadnika zajednice LGBTI

159.  ističe da je homoseksualnost i dalje kazneno kažnjiva u 78 država, a u deset od njih za nju je predviđena smrtna kazna (Saudijska Arabija, Nigerija, Mauritanija, Sudan, Sijera Leone, Jemen, Afganistan, Iran, Maldivi i Brunej) te da je transrodni identitet i dalje kazneno kažnjiv u 20 država; snažno osuđuje nedavni porast diskriminatornih zakona te smatra da nasilni postupci i izgredi protiv pojedinaca na osnovi njihove seksualne orijentacije i rodnog identiteta ne smiju proći nekažnjeno; potiče pomno praćenje stanja u Nigeriji, Ugandi, Malaviju, Indiji i Rusiji u kojima se novim zakonima ili nedavnim pravnim promjenama ozbiljno ugrožava sloboda seksualnih manjina; ponovno potvrđuje vlastitu podršku stalnom radu Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava u borbi protiv tih diskriminatornih zakona i postupanja te općenito radu UN-a u tom području;

160.  podupire ideju da bi ESVD trebao dati prednost svojim djelovanjima na tom području te staviti poseban naglasak na situacije u kojima je na snazi smrtna kazna i/ili se nad pripadnicima zajednice LGBTI provodi mučenje i se loše s njima postupa, osuđujući takva postupanja u skladu sa smjernicama EU-a o smrtnoj kazni te smjernicama EU-a o mučenju i drugim okrutnim, neljudskim i ponižavajućim postupanjima ili kažnjavanjima;

161.  pozdravlja usvajanje smjernica EU-a iz 2013. o promicanju i zaštiti ostvarivanja svih ljudskih prava lezbijskih, homoseksualnih, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih osoba (LGBTI); poziva ESVD i Komisiju da uključe pitanje prava pripadnika zajednice LGBTI u političke dijaloge i u dijaloge o ljudskim pravima s trećim zemljama i u multilateralnim forumima; naglašava da je važno da Komisija i ESVD nastave raspravljati o pitanju prava pripadnika zajednice LGBTI u političkim dijalozima i u dijalozima o ljudskim pravima te da se europski instrument za ljudska prava i demokraciju primjenjuje u pružanju podrške organizacijama koje štite prava pripadnika zajednice LGBTI osnažujući ih da se suprotstave homofobnim i transfobnim zakonima i diskriminaciji protiv pripadnika zajednice LGBTI, podizanjem razine osviještenosti u javnosti o diskriminaciji i nasilju kojima su izložene osobe drugačije seksualne orijentacije i rodnog identiteta te jamčenjem pomoći u nuždi (od psihosocijalne i liječničke pomoći do medijacije i pomoći pri ponovnom uključivanju u društvo) onima kojima je ta pomoć potrebna;

162.  prima na znanje legalizaciju istospolnih brakova ili istospolnih građanskih zajednica u sve većem broju zemalja, u ovom trenutku 17 diljem svijeta; potiče institucije EU-a i države članice da i dalje pridonose razmatranju priznavanja istospolnih brakova ili istospolnih građanskih zajednica kao pitanja političkih, socijalnih, ljudskih i građanskih prava;

163.  poziva Komisiju i Svjetsku zdravstvenu organizaciju da poremećaje rodnog identiteta uklone s popisa mentalnih poremećaja i poremećaja u ponašanju; poziva Komisiju da pojača svoje napore u vezi s okončanjem patologizacije transidentiteta; potiče države da osiguraju brze, pristupačne i transparentne postupke priznavanja roda poštujući pravo na samoodređenje;

164.  pozdravlja sve veću političku potporu zabrani sterilizacije kao uvjeta za pravno priznavanje roda, kao što je naveo posebni izvjestitelj UN-a o mučenjima, te podupire stajalište da prema takvim zahtjevima treba postupati kao prema kršenju prava na tjelesni integritet te na seksualno i reproduktivno zdravlje i prava i kao takve ih progoniti;

165.  pozdravlja ukidanje moldovskog zakona u listopadu 2013. kojim se zabranjuje „promidžba bilo kojih odnosa osim onih koji su povezani s brakom ili obitelji” te poziva druge zemlje u regiji da slijede moldovski primjer;;

Prava pripadnika nacionalnih manjina

166.  naglašava da zajednice nacionalnih manjina imaju posebne potrebe i da je stoga na svim područjima gospodarskog, socijalnog, političkog i kulturnog života potrebno promicati potpunu i djelotvornu jednakost između pripadnika nacionalnih manjina i pripadnika većinskog naroda;

Prava osoba s invaliditetom

167.  pozdravlja ratifikacije Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom; podsjeća da je važno da je države članice i institucije EU-a učinkovito provode i posebno naglašava da je potrebno vjerodostojno uključiti načelo dostupnosti svim osobama i sva prava osoba s invaliditetom u sve relevantne politike EU-a, uključujući u politike na području razvojne suradnje, te naglašava obvezujuću i horizontalnu narav toga problema; naglašava da je važno da EU djeluje u suradnji s relevantnim međunarodnim i regionalnim organizacijama i civilnim društvom te posebno s organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom kako bi se zajamčilo da se međunarodnim razvojnim programima u obzir uzimaju potrebe osoba s invaliditetom u vezi s mogućnošću pristupa;

168.  potiče potpredsjednicu/Visoku predstavnicu da nastavi podupirati proces ratifikacije i provedbe Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom u zemljama koje ju još nisu ratificirale ili provele;

169.  potiče ESVD da pomno razmotri primjedbe i preporuke o državama koje je objavio Odbor za prava osoba s invaliditetom, kao i izvješća o državama, i da o tim pitanjima sustavno raspravlja u političkim dijalozima s dotičnim državama te u javnim izjavama; poziva Komisiju da pripremi i izradi nacrt temeljnih načela EU-a za promicanje i zaštitu ostvarivanja svih ljudskih prava osoba s invaliditetom radi jamčenja sustavne i koherentne politike u vezi s time, čak i u svojim dijalozima i pregovorima s trećim zemljama;

170.  traži od Komisije i ESVD-a da potiču izaslanstva EU-a diljem svijeta na suradnju s civilnim društvom radi promicanja djelotvornog ostvarivanja ljudskih prava osoba s invaliditetom;

Prava djece

171.  ponavlja svoj poziv Komisiji da predloži ambicioznu i sveobuhvatnu strategiju prava djece i akcijski plan za sljedećih pet godina, kao što traži u svojoj Rezoluciji od 27. studenog 2014. o 25. obljetnici Konvencije UN-a o pravima djeteta;

172.  pozdravlja suradnju EU-a s UNICEF-om i drugim organizacijama i NVO-ima koji se bave pravima djece, iz koje je proizašao skup alata za uključivanje prava djece u razvojnu suradnju i potpora ključnim milenijskim razvojnim ciljevima i programima za zaštitu djece radi ostvarivanja prava djece, posebice u osjetljivim situacijama; posebice pozdravlja Manifest o pravima djece te potiče više zastupnika u EP-u i zastupnike nacionalnih parlamenata da promiču Manifest te da postanu „zagovornici prava djece”; pozdravlja činjenicu da se novac od Nobelove nagrade dodijeljene EU-u koristi za pomaganje djeci koja su zahvaćena sukobima; podsjeća na važnost pružanja psihološke potpore djeci koja su izložena nasilju ili su žrtve rata; naglašava važnost jamčenja pristupa obrazovanju djeci pogođenoj sukobima; pozdravlja sudjelovanje EU-a u listopadu 2013. na Trećoj svjetskoj konferenciji o dječjem radu održanoj u Braziliji te njegovo sudjelovanje u pregovorima o trostranoj deklaraciji o dječjem radu;

173.  naglašava potrebu za borbom protiv svih oblika prisilnoga dječjeg rada i izrabljivanja djece; poziva na bolju provedbu postojećega nacionalnog i međunarodnog zakonodavstva kojim se potiče osviještenost o zlostavljanju djece na tržištu rada;

174.  poziva Komisiju i ESVD da nastave poduzimati mjere u vezi s pravima djeteta s posebnim naglaskom na nasilje nad djecom, uključujući mučenje, s obzirom na to da su nedavno zabilježeni slučajevi mučenja i pritvora djece; poziva da se stavi poseban naglasak na pitanja prisilnog dječjeg rada, siromaštva i malnutricije djece, na ostvarivanje osnovnog obrazovanja za sve, smanjenje smrtnosti djece, prisilan brak i štetne prakse, razoružavanje, rehabilitaciju i naknadnu reintegraciju djece koja su dio oružanih skupina kao i na pitanje vračanja u kojemu sudjeluju djeca u dijalozima o ljudskim pravima s dotičnim zemljama; naglašava važnost davanja prednosti pravima djece u vanjskoj politici, razvojnoj suradnji i humanitarnoj pomoći EU-a radi jamčenja odgovarajućeg financiranja i povećanja razine zaštite djece u izvanrednim situacijama; poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu da podnosi Parlamentu godišnji izvještaj o ostvarenim rezultatima vanjskog djelovanja EU-a usredotočenog na djecu; naglašava činjenicu da bi djeca i adolescenti trebali sudjelovati samo u poslovima koji ne utječu na njihovo zdravlje i osobni razvoj te ne ometaju njihovo školovanje; naglašava važnost davanja prednosti pravima djece u vanjskoj politici EU-a;

175.  napominje da Konvencija UN-a o pravima djeteta poziva na poduzimanje zakonodavnih, upravnih, socijalnih i prosvjetnih mjera u vezi s radom djece i istovremeno prepoznaje potrebu za višedimenzionalnim pristupom; radi djelotvorne primjene poziva na nužnost praćenja zakona intervencijama politike koje pružaju alternative u obliku obrazovanja i strukovnog osposobljavanja, kao i mjere za socijalnu zaštitu za djecu i obitelji;

176.  poziva EU da nastavi promicati povoljno okruženje za sprečavanje i ukidanje rada djece, socijalni dijalog i usklađeno djelovanje između javnih i privatnih sektora u vezi s iskorjenjivanjem rada djece; naglašava potrebu pružanja potpore i jačanja kapaciteta u zemljama s oružanim sukobima i zemljama nakon sukoba radi borbe protiv rada djece;

177.  ponavlja da je potrebno pojačati napore u provedbi revidirane strategije za provedbu smjernica EU-a o djeci i oružanim sukobima; poziva u tom kontekstu na bolju upotrebu fondova i instrumenta za stabilnost te europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava radi rješavanja pojave djece vojnika; dodatno potiče EU na produbljivanje suradnje s posebnom predstavnicom UN-a za djecu koja su zahvaćena oružanim sukobima pružajući potporu akcijskim planovima i mehanizmima nadzora i izvješćivanja; poziva na univerzalnu ratifikaciju Konvencije UN-a o pravima djeteta i posebno njezinog trećeg Fakultativnog protokola, čime bi se djeci omogućilo da ulože svoje prigovore Odboru UN-a za prava djeteta; poziva Komisiju i potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu za vanjsku i sigurnosnu politiku da razmotre kako EU može jednostrano pristupiti Konvenciji UN-a o pravima djeteta;

178.  ističe da pothranjenost i malnutricija u zemljama u razvoju izazivaju ozbiljnu zabrinutost; u tom smislu pozdravlja okvir za djelovanje nedavno donesen na Drugoj međunarodnoj konferenciji o prehrani, kojim se postavlja globalni cilj smanjenja broja djece zaostale u razvoju mlađe od pet godina u svijetu za 40 %;

179.  ponovno ističe kako je pristup obrazovanju temeljno pravo djeteta, sadržano u članku 28. Međunarodne konvencije o pravima djeteta; ističe da je svim djelovanjima koja vode Unija i države članice potrebno poboljšati pristup djece kvalitetnim zdravstvenim uslugama i skrbi;

180.  žali zbog činjenice da zemlje diljem svijeta nisu spremne potpisati Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom i Konvenciju UN-a o pravima djeteta, kojima se pružaju detaljne smjernice za razvoj uključivih društava za zaštitu djece s invaliditetom;

181.  poziva Uniju i države članice da usklađeno provode politike humanitarne pomoći i razvoja u cilju borbe protiv malnutricije djece;

Prava autohtonih naroda

182.  sa zabrinutošću napominje da postoji osobita opasnost od diskriminacije autohtonih naroda te da su oni posebno osjetljivi na političke, gospodarske i ekološke promjene i poremećaje, kao i na promjene i poremećaje povezane s radom; napominje da većina njih živi ispod praga siromaštva te da nema mogućnost predstavnika, pristupa političkom odlučivanju ili pravosudnom sustavu ili je taj pristup ograničen; izražava posebnu zabrinutost zbog navoda o široko rasprostranjenom otimanju zemlje, prisilnom premještanju i kršenju ljudskih prava uzrokovanih oružanim sukobima;

Mjere EU-a u vezi s migracijama i izbjeglicama

183.  osuđuje potresan broj smrtnih slučajeva na Sredozemnom moru koji Međunarodna organizacija za migracije u svom izvješću „Smrtonosna putovanja” procjenjuje na 3 000 u 2013. godini, što to more čini najsmrtonosnijim područjem na svijetu za nezakonite migracije; izražava jaku zabrinutost u vezi s izvješćima o povredama ljudskih prava migranata i tražitelja azila na njihovu putu do EU-a; poziva Uniju i države članice na suradnju s UN-om, regionalnim mehanizmima, vladama i nevladinim organizacijama radi rješavanja tih problema; naglašava da je hitno potrebno razviti snažnije i integriranije politike koje su snažnije povezane s načelom solidarnosti na razini Unije kako bi se riješila goruća pitanja povezana s migrantima, izbjeglicama i tražiteljima azila na način koji je u skladu s međunarodnim pravom o ljudskim pravima i temeljnim ljudskim dostojanstvom te poziva EU da i zajamči učinkovite zajedničke standarde za postupke prihvata diljem Unije kako bi se zaštitili maloljetnici bez pratnje i najranjivije skupine; poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, povjerenika za migracije, unutarnje poslove i građanstvo i ESVD na jačanje suradnje i pravedne raspodjele odgovornosti među državama članicama, uključujući smještaj i preseljenje izbjeglica te doprinos službama za potragu i spašavanje radi pomoći migrantima u nevolji na moru koji pokušavaju doći do obale EU-a; u vezi s time podsjeća na potrebu poštovanja načela zabrane prisilnog vraćanja u europskim i međunarodnim vodama, što je potvrdio Europski sud za ljudska prava; podsjeća na predanost Komisije razvoju primjerenih zakonitih migracijskih kanala; stoga poziva države članice na potpunu provedbu nedavno donesenog paketa o zajedničkom sustavu azila EU-a i zajedničkog zakonodavstva o migracijama te u tom pogledu poziva da se uvede krizni mehanizam utvrđen Dublinskom uredbom (članak 33.) kojim bi se jasno utvrdio minimalni kontingent za svaku državu članicu i na taj način brzo uspostavio operativni krizni mehanizam za preraspodjelu u cilju pružanja pomoći državama članicama koje su najteže pogođene i u kojima su minimalne kvote vidno prekoračene; poziva države članice da sudjeluju u programima za ponovno naseljavanje i da pojačaju razvoj regionalnih programa zaštite u najpogođenijim područjima; naglašava potrebu za uklanjanjem uzroka nezakonitih migracija; potiče ESVD i države članice da obrate posebnu pozornost na zemlje iz kojih kreće trgovanje i krijumčarenje ljudima, zemlje kroz koje se prolazi i odredišne zemlje; poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i države članice da dodatno ojačaju vanjsku dimenziju Unije u suradnji s polazišnim i tranzitnim zemljama, uključujući zemlje koje su partneri EU-a, posebno u mediteranskoj regiji, sustavno raspravljajući o tim pitanjima u političkim dijalozima s dotičnim državama i u javnim izjavama te potičući suradnju s tim zemljama na najvišu razinu kako bi se razbile nezakonite mreže krijumčarenja migranata i vodila borba protiv nezakonitih mafija koje zarađuju trgovanjem i krijumčarenjem ljudima;

184.  smatra da su djeca migranti osobito ranjiva, posebice kada su bez pratnje; podsjeća na to da su djeca bez pratnje prije svega djeca te da prilikom postupanja s njima glavno načelo treba biti zaštita djece, a ne politike imigracije, čime se poštuje temeljno načelo najboljih interesa djeteta;

185.  potiče potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu i ESVD da nastave pružati potporu procesu ratifikacije Konvencije UN-a protiv transnacionalnoga organiziranog kriminala, njezina Protokola za sprečavanje, suzbijanje i kažnjavanje trgovanja ljudima, posebno ženama i djecom, Protokola protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom te Protokola protiv nezakonite proizvodnje oružja, njegovih dijelova, komponenata i streljiva te trgovanja njima;

186.  poziva EU da zajamči da su pregovori o svim sporazumima o suradnji na području migracija i o ponovnom prihvatu s državama koje nisu članice EU-a te njihova provedba usklađeni s međunarodnim ljudskim pravima, pravom izbjeglica i međunarodnim pomorskim pravom te traži da se s njime savjetuje prije njihova sklapanja; zahtijeva veću transparentnost pri pregovorima o takvim sporazumima i uključivanje mehanizama nadzora radi procjene utjecaja koji na ljudska prava može imati suradnja na području migracija s državama koje nisu članice EU-a i mjere graničnih kontrola, uključujući Frontex i Eurosur; ustraje u tome da ljudska prava moraju imati važnu ulogu na području migracija i azila; stoga poziva da se službeniku za temeljna prava pri Frontexu i stručnjacima za osposobljavanje pri Europskom potpornom uredu za azil daju odgovarajuća sredstva kako bi mogli izvršiti djelatnosti procjene i nadzora te predstaviti svoje najbolje prakse;

187.  poziva Komisiju da provodi stalnu procjenu svojih programa migracija i graničnih kontrola u državama članicama EU-a i državama koje nisu članice EU-a u cilju predlaganja poboljšanih mjera za sprečavanje povreda ljudskih prava i dijeljenja dobrih praksi;

188.  potiče Europski potporni ured za azil na razvijanje partnerstva s trećim zemljama kako bi se ojačala međunarodna zaštita tražitelja azila;

189.  pozdravlja dodavanje kriterija poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda na popis ključnih kriterija koji se uzimaju obzir prije otvaranja pregovora s trećim zemljama o sporazumima o izuzeću od obveze posjedovanja vize(25); poziva Komisiju da upotrijebi taj novi kriterij kao argument kako bi uvjerila treće zemlje da prihvate konkretniji dijalog o ljudskim pravima u strateški i gospodarski važnom okviru pregovora o vizama;

190.  osuđuje sve veću kriminalizaciju nezakonitih migracija u EU-u na štetu ljudskih prava tih osoba; potiče da se odmah omogući uspostava potrebnih mjera zaštite ljudskih prava, mehanizama odgovornosti i provedbe;

191.  traži da Komisija i ESVD aktivno sudjeluju u raspravi o pojmu „klimatski izbjeglica”, uključujući moguću pravnu definiciju u međunarodnom pravu ili drugim pravno obvezujućim međunarodnim sporazumima;

192.  uviđa da je neposjedovanje državljanstva (apatridnost) velik izazov za ljudska prava; poziva Komisiju i ESVD da se u svim vanjskim djelovanjima EU-a bore protiv apatridnosti, posebno rješavajući pitanje diskriminacije u nacionalnim zakonima na temelju spola, vjeroispovijedi ili pripadnosti manjini, tako što će promicati prava djece na državljanstvo i podupirati kampanju Agencije UN-a za izbjeglice (UNHCR) čiji je cilj dokinuti apatridnost do 2024.;

Ljudska prava i razvoj

193.  naglašava da su poštovanje ljudskih prava, među kojima su i ekonomska, kulturna i socijalna prava te prava povezana s okolišem, pristup hrani, dobro upravljanje, demokratske vrijednosti, mir, sigurnost i pristup poštenom i učinkovitom pravosuđu preduvjeti za smanjenje siromaštva i nejednakosti te ostvarivanje milenijskih razvojnih ciljeva; smatra da ljudska prava trebaju biti sveprisutna odlika ciljeva i pokazatelja u planu za razdoblje nakon 2015.; također naglašava da se provedba plana mora temeljiti na snažnim mehanizmima transparentnosti i odgovornosti; potvrđuje da obveze o upravljanju i ljudskim pravima moraju biti mjerljive i da se moraju pratiti;

194.  podsjeća da je UN potvrdio da bez pristupa utemeljenog na ljudskim pravima nije moguće potpuno ispuniti razvojne ciljeve; poziva EU da bude oprezan i zajamči da se pitanje boraca za ljudska prava i pitanje prostora civilnog društva izričito uključi u rasprave o postmilenijskim razvojnim ciljevima;

195.  naglašava međuovisnost ekstremnog siromaštva i nedostatka ljudskih prava te ističe potrebu da se izradi skup načela za primjenu standarda i kriterija koji se odnose na ljudska prava u borbi protiv ekstremnog siromaštva;

196.  ističe važnost dosljednosti razvojne politike u postizanju poštovanja ljudskih prava; stoga ponavlja da je potrebno na učinkovit način usvojiti smjernice, procjene učinka i mehanizme nadzora i izvješćivanja kako bi dosljednost razvojne politike zaživjela u politikama Unije i država članica, posebno u području trgovine i poljoprivrede; smatra da bi EU trebao zadržati političko vodstvo u tom pitanju; stoga poziva EU da surađuje s partnerskim zemljama posvećenima tom pitanju na pokretanju međunarodnih inicijativa (u okviru Ujedinjenih naroda, skupine G-20 itd.) s ciljem da dosljednost razvojne politike postane općeprihvaćeni plan;

197.  poziva EU i države članice da bolje koordiniraju svoje razvojne planove u skladu s Ugovorom iz Lisabona i na taj način postave razvojnu politiku kao prioritet vanjskih poslova Unije tako da su nacionalni prioriteti i europski planovi o promicanju ljudskih prava bolje koordinirani razvojem, uzimajući u obzir složenosti razvojne politike EU-a;

198.  poziva ESVD da pod koordinacijom potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice bolje poveže vanjsku i sigurnosnu politiku s politikom razvoja radi ostvarivanja sinergija te jamčenja dosljednog pristupa usmjerenog na univerzalnu provedbu ljudskih prava preko razvojne politike EU-a; nadalje, poziva EU da se u multilateralnim forumima bolje koordinira s gospodarstvima u usponu, kao što su Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika, radi rješavanja pitanja globalnog upravljanja i promicanja ljudskih prava koordinacijom njihovih različitih planova razvoja;

199.  snažno potiče EU da djelotvornije uključi ljudska prava i demokraciju u razvojnu suradnju te da zajamči da EU svojim razvojnim programima doprinese ispunjenju međunarodnih obveza partnerskih zemalja na području ljudskih prava;

200.  naglašava važnost povezivanja razvojne pomoći s vjerodostojnim naporima za demokratizaciju;

201.  poziva Odbor za procjenu učinka da pod nadzorom predsjednika Komisije zajamči da se prilikom govora o projektima razvojne suradnje EU-a u obzir uzima njihov utjecaj na stanje ljudskih prava i obrnuto;

202.  uviđa važnost aktivnog sudjelovanja nevladinih organizacija u planiranju, provedbi i vrednovanju odredbi o ljudskim pravima kako bi se civilno društvo što je više moguće uključilo u oblikovanje politika te u jamčenju djelotvornosti odredbi o ljudskim pravima;

203.  pozdravlja novu inicijativu volontera EU-a za pomoć, kojom će u razdoblju od 2014. do 2020. stvoriti prilika za sudjelovanje otprilike 18.000 ljudi iz EU-a i trećih zemalja u humanitarnim operacijama diljem svijeta ondje gdje je pomoć najhitnije potrebna te iskazati solidarnost pomažući zajednicama pogođenima prirodnim katastrofama ili katastrofama koje je prouzročio čovjek;

204.  poziva da se djelovanje EU-a usmjeri na rješavanje problema otimanja zemlje promicanjem adekvatnih zaštitnih mehanizama za njegovo sprečavanje u dotičnim zemljama te promicanjem u poduzećima iz EU-a i ostatka Europe prisutnima u tim zemljama; napominje da je uskraćivanje pristupa zemlji i prirodnim resursima ruralnom i urbanom siromašnom stanovništvu jedan od glavnih uzroka gladi i siromaštva u svijetu, čime se utječe na ostvarivanje ljudskih prava lokalnih zajednica te posebno na njihovo pravo na primjerenu hranu; poziva na izradu procjene učinka trgovinske politike EU-a na otimanje zemlje; poziva EU da se uključi u izradu neobveznih smjernica o odgovornom upravljanju zemljom, područjima ribolova i šumama u zakupu u kontekstu nacionalne sigurnosti opskrbe hranom, koje su donesene pod pokroviteljstvom UN-a, te poziva na njihovu provedbu i donošenje obvezujućih smjernica za sprečavanje otimanja zemlje; međutim, ističe da je hitno potrebno uključiti pitanja ljudskih prava i smanjenja siromaštva u postupke donošenja odluka u vezi s ulagačima koji kupuju ili uzimaju u dugotrajan zakup velike površine zemlje; smatra da je odgovor EU-a na taj problem važan ispit njegove predanosti usvajanju pristupa u okviru razvojne suradnje koji se temelji na pravima, kao što je predviđeno Ugovorom iz Lisabona, i kojim bi razvojna politika EU-a dodatno doprinijela održivom gospodarskom, socijalnom i ekološkom razvoju zemalja u razvoju s glavnim ciljem iskorjenjivanja siromaštva u svijetu; poziva EU da se u skladu s preporukama posebne izvjestiteljice UN-a za pravo na hranu obveže na temeljit zaokret prema agroekologiji, što je način da se zajamči pravo na hranu;

205.  s velikom zabrinutošću napominje da su autohtoni narodi posebno pogođeni povredama ljudskih prava povezanima s izvlačenjem resursa; poziva ESVD da podrži stroge zakonske okvire i inicijative u cilju transparentnosti i dobrog upravljanja u rudarstvu i drugim sektorima povezanima s iskorištavanjem resursa, kojima se poštuje slobodan, prethodni i informirani pristanak lokalnog stanovništva i Deklaracija UN-a o pravima autohtonih naroda;

206.  s dubokom zabrinutošću primjećuje da su ranjive skupine posebno pogođene povredama ljudskih prava povezanima s uništavanjem okoliša jer širenje monokulturnih plantaža, sječa stabala, infrastrukturna podrška ekstrakciji plina i nafte, biogoriva, rudarstvo i izgradnja hidroelektrana velikih razmjera dovode do uništavanja šuma i rašumljavanja; poziva Komisiju da provede 7. akcijski program za okoliš i uspostavi sveobuhvatan plan za zaustavljanje rašumljavanja i uništavanja šuma i njihova učinka na okoliš, društvo i ljudska prava;

207.  podsjeća da provedba razvojnih, obrazovnih i zdravstvenih programa omogućuje borbu protiv siromaštva i povrh toga doprinosi borbi protiv međunarodnog terorizma; traži od EU-a da dodatno razvije strategije po modelu ESVD-ove strategije za sigurnost i razvoj Sahela;

208.  naglašava da usprkos već postignutom napretku u vezi s pristupom pitkoj vodi i sanitarnim uvjetima otprilike 2,6 milijardi ljudi i dalje nema zahod, a 1,1 milijardi ljudi nema pristup pitkoj vodi ni u kojem obliku; tvrdi da to nije samo zbog manjka sredstava, već i zbog manjka političke volje; stoga poziva vlade da zajamče pristup sigurnoj pitkoj vodi i sanitarnim uvjetima, posebice za žene i djecu;

209.  poziva na izradu ambiciozne dugoročne političke strategije i plana djelovanja za javno zdravlje, inovacije i pristup lijekovima kojima se, između ostaloga, proučavaju novi programi poticaja za istraživanje i razvoj, kako je navedeno u izvješću Stručne savjetodavne radne skupine Svjetske zdravstvene organizacije za istraživanje i razvoj: financiranje i koordinacija za zaštitu prava na životni standard prikladan za zdravlje i dobrobit svakog čovjeka bez obzira na rasu, vjeru, političko uvjerenje, gospodarski ili socijalni položaj; naglašava da su žene i djevojke i dalje najviše pogođene pandemijom HIV-a te da su najviše uključene u skrb za bolesnike u svojim zajednicama;

Međunarodni kulturni i sportski događaji i ljudska prava

210.  osuđuje sve rašireniju praksu autoritarnih država koje kao domaćini velikih sportskih ili kulturnih događaja nastoje poboljšati svoj međunarodni legitimitet uz istodobno daljnje ograničavanje neslaganja u zemlji; poziva EU i države članice da surađuju s međunarodnim sportskim savezima, poslovnim subjektima i organizacijama civilnog društva u vezi s načinima njihova sudjelovanja na takvim događajima, uključujući prve Europske igre u Bakuu 2015. godine te Svjetsko nogometno prvenstvo FIFA 2018. u Rusiji; poziva na razvoj političkog okvira EU-a za sport i ljudska prava te na uključivanje odgovarajućih obveza u sljedeći akcijski plan o ljudskim pravima;

211.  naglašava da s obzirom na univerzalnost ljudskih prava i na temelju konvencijâ UNESCO-a kulturna raznolikost i kulturna baština predstavljaju svjetsku baštinu te da međunarodna zajednica ima dužnost surađivati u njihovoj zaštiti i vrednovanju; smatra da bi svjesni oblici razaranja kulturne i umjetničke baštine kakvi se trenutačno događaju u Iraku i Siriji trebali biti predmetom kaznenog progona kao ratni zločini i kao zločini protiv čovječnosti;

Jačanje djelovanja Europskog parlamenta u vezi s ljudskim pravima

212.  ponavlja svoju predanost stalnom poboljšanju postupaka, procesa i struktura samog Parlamenta kako bi se zajamčilo da se ljudska prava i demokracija nalaze u središtu njegovih aktivnosti i politika; podsjeća na svoj povijesni doprinos ljudskim pravima, osobito dodjelom nagrade Saharov za slobodu mišljenja; nadalje, smatra da je potrebna učinkovita suradnja u okviru cijelog Parlamenta i postavljanje ljudskih prava u središte djelovanja kako bi Pododbor za ljudska prava ispunio svoju zadaću utvrđenu Poslovnikom u skladu s kojom „bi trebao osigurati usklađenost vanjske politike Unije i njezine politike u području ljudskih prava”;

213.  poziva na bolju provedbu smjernica za međuparlamentarna izaslanstva Europskog parlamenta o promicanju ljudskih prava i demokracije i potiče Konferenciju predsjednika izaslanstva da u suradnji s Pododborom za ljudska prava preispita smjernice; u tom pogledu preporučuje sustavniju i transparentniju praksu poticanja rasprave o ljudskim pravima tijekom posjeta izaslanstava trećim zemljama, posebno o pojedinačnim slučajevima koji se navode u rezolucijama Parlamenta i o ugroženim laureatima i kandidatima za nagradu Saharov, te preporučuje praksu podnošenja pismenih izvješća o poduzetim aktivnostima Pododboru za ljudska prava i, kada je to potrebno iz političkih razloga, izvješćivanje preko posebnih obavještajnih sastanaka;

214.  ističe da je potrebno i dalje promišljati kako se na najbolji način može povećati vjerodostojnost, vidljivost i djelotvornost rezolucija Parlamenta o povredama ljudskih prava, demokraciji i vladavini prava te ističe da se sve europske institucije i Europska zaklada za demokraciju trebaju na odgovarajući način uskladiti i provoditi nadzor; posebice naglašava potrebu institucionalnog praćenja pitanja postavljenih u hitnim rezolucijama Parlamenta;

215.  podržava raspravu o uključivanju različitih instrumenata koji su na raspolaganju Parlamentu u vezi s podupiranjem i promicanjem ljudskih prava u jedinstveni strateški dokument koji bi Parlament trebao usvojiti na plenarnoj sjednici; poziva da se izradi internetska stranica koja će se redovito ažurirati i na kojoj će biti popis boraca za ljudska prava koji se navode u hitnim rezolucijama Europskog parlamenta te da se uspostavi interna radna skupina Europskog parlamenta koja bi pratila slučajeve navedenih boraca za ljudska prava diljem svijeta, potičući izaslanstva koja putuju u treće zemlje da se susretnu s njima;

o
o   o

216.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, Vijeću sigurnosti UN-a, glavnom tajniku UN-a, predsjedniku 69. zasjedanja Glavne skupštine UN-a, predsjedniku Vijeća UN-a za ljudska prava, visokom povjereniku UN-a za ljudska prava te voditeljima izaslanstava EU-a.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0070.
(2) A/RES/55/2.
(3) Dokument Vijeća 11855/2012.
(4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0575.
(5) SL C 236 E, 12.8.2011., str. 69.
(6) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0252.
(7) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0259.
(8) SL C 153 E, 31.5.2013., str. 115.
(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0013.
(10) SL C 33 E, 5.2.2013., str. 165.
(11) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0274.
(12) A/RES/67/176.
(13) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0206.
(14) SL C 236 E, 12.8.2011., str. 107.
(15) SL C 99 E, 3.4.2012., str. 101.
(16) SL C 290 E, 29.11.2006., str. 107.
(17) SL C 99 E, 3.4.2012., str. 31.
(18) SL C 99 E, 3.4.2012., str. 94.
(19) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0059.
(20) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0420.
(21) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0394.
(22) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0180.
(23) A/RES/69/186.
(24) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0286.
(25) Uredba (EU) br. 509/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 539/2001 o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva, SL L 149, 20.5.2014., str. 67.

Pravna napomena