Indeks 
Usvojeni tekstovi
Četvrtak, 15. siječanja 2015. - StrasbourgZavršno izdanje
Rusija, posebno slučaj Alekseja Navaljnog
 Pakistan, posebno stanje nakon napada na školu u Peshawaru
 Kirgistan: prijedlog zakona o homoseksualnoj propagandi
 Godišnje izvješće Europskog ombudsmana za 2013. godinu
 Stanje u Libiji
 Stanje u Ukrajini
 Stanje u Egiptu
 Slučaj dvojice talijanskih marinaca
 Sloboda izražavanja u Turskoj: nedavna uhićenja novinara, vodećih ljudi u medijskim kućama i sustavni pritisak na medije

Rusija, posebno slučaj Alekseja Navaljnog
PDF 221kWORD 67k
Rezolucija Europskog parlamenta od 15. siječnja 2015. o Rusiji, a posebno o slučaju Alekseja Navaljnog (2015/2503(RSP))
P8_TA(2015)0006RC-B8-0046/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ustav Rusije, posebno njegov članak 118. u kojem se navodi da u Ruskoj Federaciji presude donose isključivo sudovi i članak 120. kojim se utvrđuje da su suci neovisni i da su iznad njih samo ruski Ustav i federalni zakoni;

–  uzimajući u obzir svoja prethodna izvješća i rezolucije o Rusiji, a posebno Rezoluciju od 23. listopada 2012. o zajedničkim viznim ograničenjima za ruske dužnosnike upletene u slučaj Sergeja Magnickog(1), od 13. lipnja 2013. o vladavini prava u Rusiji(2), od 13. ožujka 2014.: Rusija – izricanje presude prosvjednicima koji su sudjelovali u događajima na trgu Bolotnaja(3) i od 23. listopada 2014. o zatvaranju nevladine organizacije Memorial (dobitnice nagrade Saharov 2009.) u Rusiji(4) te svoje preporuke Vijeću od 2. travnja 2014. o uvođenju zajedničkih viznih ograničenja za ruske dužnosnike upletene u slučaj Sergeja Magnickog (5),

−  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2013. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2012. godinu i politici Europske unije na tom području(6),

−  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 30. prosinca 2014. o izricanju presuda protiv Alekseja Navaljnog i njegova brata Olega Navaljnog pred sudom Zamoskvoretski,

−  uzimajući u obzir savjetovanje EU-a i Rusije o ljudskim pravima od 28. studenog 2013.,

−  uzimajući u obzir postojeći Sporazum o partnerstvu i suradnji kojim se utvrđuje partnerstvo između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane i Ruske Federacije, s druge strane te privremeno obustavljene pregovore o novom sporazumu između EU-a i Rusije,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da se Ruska Federacija, kao punopravna članica Vijeća Europe i Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) te kao potpisnica deklaracije UN-a, obvezala na poštovanje načela demokracije, vladavine prava te temeljnih sloboda i ljudskih prava; budući da, zbog nekoliko ozbiljnih povreda vladavine prava i usvajanja restriktivnih zakona tijekom posljednjih mjeseci, postoji ozbiljna zabrinutost u pogledu ruskog poštovanja međunarodnih i nacionalnih obveza; budući da je EU preko Partnerstva za modernizaciju u više navrata ponudio dodatnu pomoć i stručno znanje kako bi pomogao Rusiji da modernizira svoj ustavni i pravni poredak u skladu sa standardima Vijeća Europe te da ga se pridržava; budući da postoji mnoštvo sudskih predmeta u kojima se koristi politički režiranim razlozima kako bi se eliminiralo političke protivnike, prijetilo civilnom društvu i odvraćalo građane od sudjelovanja u javnim okupljanjima i prosvjedima protiv sadašnjeg vodstva države;

B.  budući da Aleksej Navaljni dosljedno razotkriva masovnu korupciju na najvišim razinama ruske države; budući da je prva presuda protiv njega iz srpnja 2013. kojom je osuđen na pet godina zatvora smatrana političkom; budući da je u veljači 2014. stavljen u kućni pritvor na dva mjeseca i da mu je stavljena elektronička narukvica radi praćenja njegovih aktivnosti;

C.  budući da je Aleksej Navaljni osvojio 27 % glasova na izborima za gradonačelnika Moskve održanima u rujnu 2013., čime se potvrdio kao jedna od najistaknutijih osoba ruske oporbe u odnosu na Kremlj;

D.  budući da je druga presuda Alekseju Navaljnom bila zakazana za 15. siječnja 2015., ali ju je sud bez objašnjenja pomjerio na 30. prosinca 2014., vrijeme kad je većina ruskih građana usredotočena na novogodišnje praznike; budući da je ista tehnika pomicanja datuma unaprijed primijenjena i u slučaju Mihajla Hodorovskog;

E.  budući da se posljednjih godina stanje ljudskih prava u Rusiji dramatično pogoršalo i da su ruske vlasti donijele niz zakona koji sadrže nejasne odredbe, a koji se primjenjuju za daljnje ograničavanje oporbenih aktera i aktera civilnog društva te za ometanje slobode izražavanja i okupljanja;

F.  budući da je tijekom posljednje godine zakonodavstvo koje se odnosi na nevladine organizacije i pravo na slobodu okupljanja primjenjivano za suzbijanje civilnog društva, potiskivanje oporbenih političkih stavova i zastrašivanje nevladinih organizacija, demokratske oporbe i medija; budući da je, u skladu sa zakonom o „stranim agentima”, neovisna organizacija za zaštitu prava Memorial praktično zatvorena; budući da provedba tog zakona obuhvaća oštre postupke čiji je cilj sprečavanje organizacija civilnog društva, uključujući organizaciju majki vojnika, u obavljanju njihova posla i odvraćanje od njegova obavljanja;

G.  budući da je krajem prosinca 2014. Ministarstvo pravosuđa Ruske Federacije detaljno izmijenilo popis „stranih agenata” i na njega dodalo nekoliko organizacija koje pružaju potporu u zaštiti ljudskih prava, uključujući Centar Saharov, čime je znatno omelo njihove aktivnosti i zaštitu ljudskih prava u Rusiji;

H.  budući da je nekoliko suđenja i sudskih postupaka tijekom posljednjih godina, kao što su postupci u slučajevima Magnicki, Hodorovski i Politkovskaja, bacilo sumnju na neovisnost i nepristranost pravosudnih institucija Ruske Federacije; budući da su ti istaknuti slučajevi, kao što je slučaj Alekseja Navaljnog, izvan Rusije samo najpoznatiji slučajevi sustavnog zakazivanja ruske države u poštovanju vladavine prava i jamčenju pravde svojim građanima; budući da trenutna sudska presuda predstavlja politički motiviran pokušaj kažnjavanja Alekseja Navaljnog kao jednog od najistaknutijih protivnika vlade;

I.  budući da postoji sve veća potreba za čvrstom, koherentnom i sveobuhvatnom politikom EU-a prema Rusiji, uz potporu svih država članica te uz podršku i pomoć utemeljene na snažnoj i poštenoj kritici;

1.  izražava duboku zabrinutost zbog činjenice da se u Rusiji zakon koristi kao politički instrument; ističe da su osuđivanje istaknutog odvjetnika, borca protiv korupcije i socijalnog aktivista Alekseja Navaljnog, njegova uvjetna kazna od tri i pol godine zatvora i zatvorska kazna njegovu bratu Olegu Navaljnom od tri i pol godine utemeljeni na neosnovanim optužbama; duboko žali zbog toga što se čini da je kazneni progon politički motiviran;

2.  sa zabrinutošću primjećuje da je, iako je Aleksej Navaljni na slobodi, njegov brat Oleg Navaljni trenutno u zatvoru i da to izaziva zabrinutost u pogledu moguće političke upotrebe jednog člana obitelji za zastrašivanje i ušutkivanje jednog od vođa ruske oporbe, Alekseja Navaljnog; podsjeća na to da Aleksejev brat Oleg, otac dvoje male djece i bivši izvršni direktor pošte u državnom vlasništvu, nikad nije imao ulogu u ruskom oporbenom pokretu;

3.  poziva ruska pravosudna i policijska tijela da svoje dužnosti obavljaju nepristrano i neovisno, bez političkog uplitanja, te da zajamče da su sudski postupak u slučaju Navaljnog te sve druge istrage i suđenja koji se odnose na oporbene aktiviste u skladu s međunarodno prihvaćenim standardima; naglašava da je važno zajamčiti da nema političkog uplitanja u sudske odluke, da su one neovisne i da se donose potpuno u skladu s vladavinom prava;

4.  potpuno podržava kampanju protiv korupcije u Rusiji koju je pokrenuo Aleksej Navaljni i napore ruskih građana da se pronađe rješenje kojim se osigurava demokracija, politički pluralizam, jedinstvo i poštovanje ljudskih prava;

5.  smatra da bi Ruska Federacija, kao članica Vijeća Europe i Organizacije za europsku sigurnost i suradnju, trebala ispuniti obveze koje je preuzela; ukazuje na to da su nedavni događaji krenuli u smjeru koji je u suprotnosti s vladavinom prava i neovisnošću sudstva u zemlji;

6.  poziva predsjednike Vijeća i Komisije te potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da nastave pomno pratiti te slučajeve, da ta pitanja pokrenu u različitim oblicima i na sastancima s Rusijom te da izvijeste Parlament o razmjenama mišljenja s ruskim vlastima;

7.  naglašava da je sloboda okupljanja u Ruskoj Federaciji utvrđena člankom 31. ruskog Ustava i Europskom konvencijom o ljudskim pravima čija je Rusija potpisnica te je ruske vlasti stoga moraju poštovati;

8.  poziva Vijeće da razvije jedinstvenu politiku prema Rusiji koja će 28 država članica i institucije EU-a obvezati na slanje snažne zajedničke poruke o ulozi ljudskih prava u odnosima EU-a i Rusije te o potrebi zaustavljanja pritiska na slobodu izražavanja, okupljanja i udruživanja u Rusiji;

9.  poziva potpredsjednicu/Visoku predstavnicu da hitno pripremi sveobuhvatnu strategiju prema Rusiji, čiji je cilj očuvanje teritorijalne cjelovitosti i suverenosti europskih država te istodobno pružanje potpore jačanju demokratskih načela, poštovanju ljudskih prava i vladavini prava u Rusiji;

10.  izražava duboku zabrinutost zbog kontinuiranih napada na neovisne organizacije za zaštitu ljudskih prava i skupine civilnog društva u Rusiji, što je još jedan pokazatelj pritiska na neovisne glasove, trend koji sve više zabrinjava Europsku uniju; poziva Komisiju i ESVD, s obzirom na trenutačnu fazu izrade programa financijskih instrumenata EU-a, da povećaju financijsku pomoć ruskom civilnom društvu preko Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava te financijska sredstva za organizacije civilnog društva i lokalnih vlasti, kao i da Forum civilnog društva između EU-a i Rusije uključe u Instrument partnerstva radi jamčenja održive i pouzdane dugoročne potpore; pozdravlja odluku Odbora guvernera Europske zaklade za demokraciju da omogući proširenje djelovanja zaklade i na Rusiju;

11.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, Vijeću Europe, Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju te predsjedniku, vladi i parlamentu Ruske Federacije.

(1) SL C 68 E, 7.3.2014., str. 13.
(2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0284.
(3) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0253.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0039.
(5) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0258.
(6) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0575.


Pakistan, posebno stanje nakon napada na školu u Peshawaru
PDF 225kWORD 71k
Rezolucija Europskog parlamenta od 15. siječnja 2015. o Pakistanu, posebno o situaciji nakon napada na školu u Pešavaru (2015/2515(RSP))
P8_TA(2015)0007RC-B8-0050/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Pakistanu, posebno one od 27. studenog 2014.(1), 17. travnja 2014.(2), 10. listopada 2013.(3) i 7. veljače 2013(4).,

–  uzimajući u obzir izjave predsjednika Europskog parlamenta od 16. prosinca 2014. i predsjednice Pododbora za ljudska prava i Izaslanstva za odnose s državama južne Azije od 17. prosinca 2014.

–  uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o napadu na školu u Pešavaru, u Pakistanu, od 16. prosinca 2014., lokalnoj izjavi EU-a o obnovi pogubljenja u Pakistanu od 24. prosinca 2014., te izjavu za medije o posjetu posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava Pakistanu od 29. listopada 2014.

–  uzimajući u obzir izjavu Malale Jusafzai, dobitnice Nobelove nagrade i nagrade Saharov, od 16. prosinca 2014.,

–  uzimajući u obzir Sporazum o suradnji Pakistana i EU, petogodišnji plan angažmana, Strateški dijalog EU-a i Pakistana te program GSP+ trgovinskih povlastica,

–  uzimajući u obzir izjave visokog povjerenika UN-a za ljudska prava od 16. prosinca 2014. i Odbora UN-a za prava djeteta o terorističkom napadu na školu u Pešavaru od 17. prosinca 2014.,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta iz 1989.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 16. studenog 2009. o slobodi vjere ili uvjerenja, u kojima Vijeće naglašava stratešku važnost te slobode u suzbijanju vjerske netolerancije,

–  uzimajući u obzir izvještaj od 5. kolovoza 2011. koji je Općoj skupštini UN-a podnijela posebna izvjestiteljica UN-a za prava na obrazovanje o zaštiti obrazovanja u hitnim situacijama,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2014. o regionalnoj ulozi Pakistana i političkim odnosima s EU-om(5),

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966. godine, čiji je Pakistan potpisnik,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je 16. prosinca 2014. sedam naoružanih muškaraca pokrenulo smrtonosni napad na Vojnu javnu školu u gradu Pešavaru – koji je s tri strane okružen Plemenskim područjima pod saveznom upravom – u kojem je ubijeno 140 ljudi, od čega 134 učenika, a skoro jednak broj ljudi je ranjen;

B.  budući da je ovaj napad izazvao velik šok u Pakistanu i izvan njega jer je percipiran kao najokrutniji teroristički napad u pakistanskoj povijesti, a to je pojačano činjenicom da je bilo potrebno osam sati prije nego što su vojne snage ponovno uspostavile kontrolu nad školom; budući da su mnogi učenici i zaposlenici škole u tom vremenu ubijeni ili ranjeni, a da su oni koji su te patnje preživjeli duboko traumatizirani;

C.  budući da je Malalu Jusafzai, najmlađu dobitnicu Nobelove nagrade za mir i dobitnicu nagrade Saharov, talibanski snajperist pogodio u glavu u listopadu 2012. zbog toga što je vodila kampanju za obrazovanje djevojčica u Pakistanu;

D.  budući da je organizacija Tehrik-e-Taliban Pakistan (TTP) preuzela odgovornost za pokolj i izjavila da je jedan od razloga napada na školu slanje snažne poruke Malalinim pobornicima, koja zagovara obrazovanje žena i djece, kao i „osveta” za vojnu kampanju protiv militanata;

E.  budući da je od ofanzive vlade protiv talibana i drugih militantnih skupina koja je započela u Plemenskim područjima pod saveznom upravom, jednom od najsiromašnijih područja Pakistana, više od milijun osoba izbjeglo u Afganistan ili je raseljeno u razne dijelove Pakistana;

F.  budući da je sloboda vjerovanja i vjerska tolerancija u Pakistanu ugrožena i terorističkim nasiljem i široko rasprostranjenom zloporabom zakona o bogohuljenju; budući da su žene i djevojčice dvostruko izložene, i prisilnom preobraćenju i široko rasprostranjenom seksualnom nasilju;

G.  budući da je prema izvještaju Globalne koalicije za zaštitu obrazovanja od napada (GCPEA) u Pakistanu između 2009. i 2012. godine bilo više od 800 ili više napada na škole; budući da su militanti unovačili i djecu iz škola i medresa, neke od njih sa svrhom da postanu bombaši samoubojice; budući da je prema tom izvještaju najmanje 30 djece, deseci učitelja i drugog obrazovnog osoblja, uključujući i jednog provincijskog ministra obrazovanja, ubijeno u napadima na škole i školski prijevoz između 2009. i 2012. godine;

H.  budući da je Odbor UN-a za prava djeteta preporučio da Pakistan uspostavi sustav za brzi odgovor za slučaj napada na obrazovne institucije kako bi se one brzo popravile i obnovile i kako bi se zamijenila didaktička sredstva, a da bi se učenici i studenti čim prije reintegrirali u škole/sveučilišta; budući da je nedavnim ustavnim promjenama pristup besplatnom obaveznom obrazovanju postao temeljno pravo;

I.  budući da je samo nekoliko sati od napada na Vojnu javnu školu u Pešavaru predsjednik vlade Navaz Šarif ukinuo moratorij na smrtnu kaznu koji je šest godina bio na snazi; budući da je dosad pogubljeno više zatvorenika koji su čekali izvršenje smrtne kazne zbog optužbi za terorizam; budući da bi po riječima pakistanskih dužnosnika tijekom sljedećih tjedana moglo biti pogubljeno 500 zatvorenika; budući da se procjenjuje da u Pakistanu 8000 ljudi čeka na izvršenje smrtne kazne;

J.  budući da je, kao odgovor na masakr u školi, pakistanski parlament 6. siječnja 2015. donio izmjenu ustava na osnovi koje vojni sudovi u sljedeće dvije godine imaju ovlasti suditi osumnjičenim islamističkim militantima i u nekoliko tjedana provesti postupak protiv optuženika od uhićenja do pogubljenja; budući da je Pakistan, kao stranka u Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima, dužan provoditi i donositi mjere da zajamči osnovno pravično suđenje i ne smije se koristiti vojnim sudovima za suđenje civilima kada funkcioniraju redovni sudovi;

K.  budući da je Pakistan nedavno ratificirao sedam od devet međunarodnih konvencija o temeljnim ljudskim pravima, naročito Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, koje obuhvaćaju brojne odredbe u pogledu pravilnog funkcioniranja pravosuđa, prava na pravično suđenje, jednakosti pred zakonom i nediskriminacije;

L.  budući da preporuke koje je posebna izvjestiteljica UN-a dala o neovisnosti sudaca i odvjetnika u svom izvještaju od 4. travnja 2013. obuhvaćaju i reformu pravosuđa kako bi se zajamčile provedba temeljnih prava i djelotvornost sustava; budući da organizacije za ljudska prava redovno upozoravaju na korupciju u pravosuđu;

M.  budući da su EU i Pakistan produbili i proširili svoje bilateralne veze, što se vidi na primjeru petogodišnjeg plana angažmana koji je pokrenut u veljači 2012. te na primjeru drugog strateškog dijaloga između EU-a i Pakistana koji je održan u ožujku 2014.; budući da je svrha petogodišnjeg plana angažmana između EU-a i Pakistana izgradnja strateškog odnosa te sklapanje partnerstva za mir i razvoj koji se temelje na zajedničkim vrijednostima i načelima;

N.  budući da je stabilnost Pakistana od ključne važnosti za mir u južnoj Aziji i šire; budući da Pakistan ima važnu ulogu u jačanju stabilnosti u regiji i da bi se od njega moglo očekivati da bude primjer u jačanju vladavine prava i ljudskih prava;

1.  snažno osuđuje brutalni masakr školske djece koji je počinila frakcijska skupina pakistanskih talibana Tehreek-e-Taliban (TTP) kao čin užasa i kukavičluka te izražava sućut obiteljima žrtava u napadu na školu u Pešavaru i potporu ljudima i vlastima u Pakistanu;

2.  izražava potpunu predanost rješavanju prijetnje koju predstavljaju terorizam i vjerski ekstremizam te svoju spremnost da pakistanskoj vladi u tome pruži dodatnu potporu;

3.  očekuje da će pakistanska vlada poduzeti hitne i učinkovite mjere, te da će se pridržavati međunarodno priznatih standarda vladavine prava kako bi se riješila sigurnosna prijetnja koju predstavljaju militantne skupine koje djeluju u Pakistanu i okolnim područjima, bez kakvih iznimki; ističe da vlasti ne bi smjele podržavati niti jedan oblik terorizma ili ekstremizma;

4.  poziva pakistansku vladu da zajamči sigurnost u školama i osigura da se djecu, neovisno o spolu, nikada ne zastrašuje pri odlasku u školu; vjeruje da bi vlada trebala pokazati znatno veću odlučnost i pojačati napore da uhiti i kazneno goni militante TTP-a i ostale koji ciljano napadaju škole; ne učini li to, njezina međunarodna vjerodostojnost bit će ugrožena;

5.  podsjeća na svoje stalno protivljenje smrtnoj kazni u svim okolnostima; žali zbog odluke pakistanskog premijera Navaza Šarifa da ukine četverogodišnji neslužbeni moratorij na smrtnu kaznu te poziva da se taj moratorij odmah ponovo uvede;

6.  poziva pakistansku vladu zakone za borbu protiv terorizma koristi isključivo za teroristička djela, umjesto da ih upotrebljava za redovne kaznene predmete; izražava duboko žaljenje zbog pribjegavanja vojnom pravosuđu po ubrzanom postupku u kojem ne postoje minimalni uvjeti za međunarodne standarde vladavine prava, te naglašava da je produljeno davanje GSP+ povlastica povezano s postizanjem određenih temeljnih standarda sadržanih u UN-ovim konvencijama i konvencijama Međunarodne organizacije rada;

7.  pozdravlja volju pakistanskih političkih stranaka da izrade nacionalni plan za borbu protiv terorizma; naglašava da je u borbi protiv terorizma i vjerskog ekstremizma ključno raditi na njihovim temeljnim uzrocima, između ostalog smanjenjem siromaštva, jamčenjem vjerske tolerancije i slobode vjerovanja, jačanjem vladavine prava i jamčenjem prava na obrazovanje i siguran pristup obrazovanju za djevojčice i dječake; poziva na donošenje dugoročne strategije za sprečavanje radikalizacije mladih u Pakistanu te za rješavanje rasprostranjene krize učenja za koju je UNESCO utvrdio da postoji u Pakistanu, posebno povećanjem ulaganja u obrazovni sustav koji se financira javnim sredstvima i osiguranjem da vjerske škole imaju materijal koji im je potreban da bi pružile ujednačeno i inkluzivno obrazovanje mladima;

8.  poziva pakistansku vladu da poštuje nedavno ratificirane međunarodne sporazume o ljudskim pravima, uključujući Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, koji obvezuju vlasti da jamče osnovno pravično suđenje braneći im da se koriste vojnim sudovima za suđenja građanima kada redovni sudovi funkcioniraju;

9.  poziva na obnovljeni međunarodni angažman u borbi protiv financiranja i sponzoriranja terorističkih mreža;

10.  poziva Komisiju, potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Federicu Mogherini, Europsku službu za vanjsko djelovanje i Vijeće da se u potpunosti obvežu kako bi se borili protiv prijetnje koju predstavlja terorizam te da pruže dodatnu potporu pakistanskoj vladi i narodu u njihovim nastojanjima da iskorijene terorizam;

11.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Europske komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku Europske unije za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku UN-a, Vijeću UN-a za ljudska prava te vladi i parlamentu Pakistana.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0064.
(2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0460.
(3) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0422.
(4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0060.
(5) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0208.


Kirgistan: prijedlog zakona o homoseksualnoj propagandi
PDF 221kWORD 64k
Rezolucija Europskog parlamenta od 15. siječnja 2015. o Kirgistanu i prijedlogu zakona protiv homoseksualne propagande (2015/2505(RSP))
P8_TA(2015)0008RC-B8-0054/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Kirgistanu i državama središnje Azije, posebno Rezoluciju od 15. prosinca 2011. o provedbi strategije EU-a za središnju Aziju(1),

–  uzimajući u obzir ustav Kirgistana, posebno njegove članke 16., 31., 33. i 34.,

–  uzimajući u obzir međunarodne obveze i instrumente u pogledu ljudskih prava, uključujući one sadržane u konvencijama UN-a o ljudskim pravima i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kojima se jamče ljudska prava i temeljne slobode i zabranjuje diskriminacija,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, kojim se jamči sloboda izražavanja, sloboda okupljanja, pravo na poštovanje osobnog, privatnog i obiteljskog života pojedinaca i pravo na jednakost te zabranjuje diskriminacija u ostvarivanju tih prava,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava A/HRC/17/19 od 17. lipnja 2011. i Rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava A/HRC/27/32 od 24. rujna 2014. o ljudskim pravima, spolnoj orijentaciji i rodnom identitetu,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika visokog povjerenika UN-a za ljudska prava o Kirgistanu od 24. listopada 2014.,

–  uzimajući u obzir status „partnera za demokraciju” koji je kirgiskom parlamentu dodijelila Parlamentarna skupština Vijeća Europe,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju 1984 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe od 8. travnja 2014. o zahtjevu za status partnera za demokraciju koji je podnio parlament Kirgiske Republike, posebno njezine stavke 15.24, 15.25 i 15.26,

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu i suradnji kojim se uspostavlja partnerstvo između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Kirgiske Republike, s druge strane, a posebno njegove članke 2. i 92.,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o braniteljima ljudskih prava, usvojene u lipnju 2004. i revidirane 2008., i Smjernice za promicanje i zaštitu ostvarivanja svih ljudskih prava lezbijki, homoseksualaca, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih (LGBTI) osoba, koje je Vijeće donijelo 24. lipnja 2013.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) usvojenu 1979.,

–  uzimajući u obzir milenijske razvojne ciljeve i program za razdoblje nakon 2015.,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je Kirgistan tijekom proteklih godina ostvario znatan napredak u usporedbi s ostalim zemljama u regiji, osobito zbog činjenice da je prešao na parlamentarnu demokraciju, pojačao napore u borbi protiv korupcije i obvezao se na poštovanje univerzalnih standarda ljudskih prava;

B.  budući da je u jasnom interesu EU-a da u Kirgistan vlada mir, da bude demokratski uređen i gospodarski uspješan; budući da se EU obvezao, posebice kroz svoju Strategiju za središnju Aziju, da će biti partner zemljama u toj regiji;

C.  budući da su zemlje središnje Azije suočene s brojnim zajedničkim izazovima, kao što su siromaštvo i ozbiljna opasnost za sigurnost ljudi te potreba za jačanjem demokracije, poštovanja ljudskih prava, dobrog upravljanja i vladavine prava;

D.  budući da su svi ljudi rođeni slobodni i jednaki, s dostojanstvom i pravima; budući da sve države imaju obvezu sprečavati nasilje i diskriminaciju, uključujući na osnovi spolne orijentacije, rodnog identiteta i rodnog izražavanja;

E.  budući da lezbijke, homoseksualci, biseksualne, transrodne i interseksualne osobe (LGBTI) moraju imati ista ljudska prava kao i svi drugi ljudi;

F.  budući da je Kirgiska Republika 1998. dekriminalizirala mušku homoseksualnost;

G.  budući da je kirgiski parlament 15. listopada 2014. u prvom čitanju izglasao prijedlog zakona 6‑11804/14, koji sadrži izmjene Kaznenog zakona, Zakona o administrativnoj odgovornosti, Zakona o mirnom okupljanju i Zakona o masovnim medijima kojima se nastoji zabraniti „promicanje netradicionalnih spolnih odnosa na otvoren ili neizravan način” i predviđa zatvorska kazna u trajanju do godinu dana;

H.  budući da neki mediji i neki politički i vjerske vođe u toj zemlji sve više pokušavaju zastrašiti LGBTI osobe, ograničiti njihova prava i opravdati nasilje usmjereno protiv njih;

I.  budući da su brojni predsjednici država i vlada, vođe Ujedinjenih naroda, predstavnici vlada i parlamenata te Europska unija (uključujući Vijeće, Parlament, Komisiju i bivšu Visoku predstavnicu Ashton) oštro osudili slične „antipropagandne” zakone;

J.  budući da su oblici diskriminacije na osnovi spola, spolne orijentacije i rodnog identiteta povezani te da su razne nevladine organizacije i UN upozorili da još uvijek postoje znatne rodne nejednakosti i da su djevojčice i žene u Kirgistanu i dalje žrtve zlostavljanja poput otmica i prisilnih brakova, premda je zakon iz 1994. kojim se to zabranjuje konsolidiran u siječnju 2013.;

1.  duboko žali zbog predstavljanja tog nacrta zakona i svakog djelovanja koje bi moglo dovesti do okrutnog, nehumanog i ponižavajućeg postupanja s ljudima, te poziva sve zemlje da odmah okončaju kriminalizaciju homoseksualnosti;

2.  ponavlja da su spolna orijentacija i rodni identitet pitanja koja pripadaju u područje prava pojedinca na privatnost, kao što je zajamčeno međunarodnim pravom o ljudskim pravima, u skladu s kojim treba štititi jednakost i nediskriminaciju te jamčiti slobodu izražavanja;

3.  podsjeća kirgiski parlament na njegove međunarodne obveze i na Sporazum o partnerstvu i suradnji s Europskom unijom, u kojem je kao osnovni element partnerstva uključeno potpuno poštovanje ljudskih prava, te poziva na povlačenje nacrta zakona o „širenju informacija o netradicionalnim spolnim odnosima” koji parlament trenutno razmatra;

4.  napominje da je nacrt zakona prošao u prvom čitanju i da se o njemu mora dvaput glasovati prije no što može biti poslan predsjedniku na potpis te ističe da se donošenje bilo kakvog zakonodavstva o „netradicionalnim odnosima” ne bi smjelo protiviti obvezama i dužnostima Kirgistana u pogledu ljudskih prava;

5.  poziva kirgiske vlasti da javno potvrde da svi ljudi u Kirgistanu imaju pravo na život bez diskriminacije i nasilja na osnovi spolne orijentacije i rodnog identiteta i da je svako djelovanje koje se tome protivi nezakonito te će biti kazneno progonjeno;

6.  poziva kirgiski parlament da se pridržava preporuka koji je Parlamentarna skupština Vijeća Europe iznijela u Rezoluciji 1984 (2014) o zahtjevu za status partnera za demokraciju, a posebno preporuka 15.24, 15.25 i 15.26;

7.  poziva kirgiski parlament da poštuje vlastiti ustav, uključujući članak 16., u kojem se navodi da „ se u Kirgiskoj Republici neće donositi zakoni kojima se uskraćuju ili ograničavaju ljudska i građanska prava i slobode” i članke 31., 33. i 34. u kojima se jamče sloboda govora, sloboda informiranja i sloboda okupljanja, te da odbaci nacrt zakona 6-11804/14;

8.  duboko je zabrinut zbog negativnih posljedica rasprave o ovom prijedlogu zakona i njegova potencijalnog donošenja koje uključuju daljnje jačanje stigmatizacije, diskriminacije i nasilja usmjerenog na LGBTI osobe; poziva političare i vjerske vođe da se suzdrže od anti-LGBTI retorike, uključujući govor mržnje i poticanje na mržnju;

9.  zabrinut je zbog mogućeg učinka takvog zakonodavstva na međunarodne donatore, nevladine organizacije i humanitarne organizacije koje se bave problemima LGBTI osoba i prevencijom HIV-a;

10.  poziva Vijeće UN-a za ljudska prava da u nadolazećem općem periodičnom pregledu Kirgistana uzme u obzir zanemarivanje načela jednakosti i nediskriminacije u ovom nacrtu zakona;

11.  poziva kirgiske vlasti da poduzmu sve potrebne mjere kako bi braniteljima ljudskih prava omogućili da bez smetnji nastave raditi na promicanju i zaštiti ljudskih prava;

12.  poziva Kirgistan da u razdoblju prije 14. sastanka Vijeća za suradnju između EU-a i Kirgiske Republike nastavi s reformama u cilju postizanja transparentnosti, neovisnosti pravosuđa, međuetničkog pomirenja i poštovanja ljudskih prava jer su to ključni faktori za dugoročno održivi razvoj zemlje;

13.  pozdravlja napredak koji su kirgiske vlasti ostvarile u području ljudskih prava u razdoblju između četvrtog i petog kruga dijaloga o ljudskim pravima između EU-a i Kirgiske Republike; snažno potiče kirgiske vlasti da nastave napredovati u tom području;

14.  poziva Komisiju, Vijeće i Službu za vanjsko djelovanje da jasno istaknu kirgiskim vlastima da bi donošenje ovog zakona moglo utjecati na odnose s EU-om u skladu s člankom 92. stavkom 2. Sporazuma o partnerstvu i suradnji; nadalje poziva Vijeće i Službu za vanjsko djelovanje da otvore to pitanje na relevantnim međunarodnim forumima, poput Organizacije za europsku sigurnost i suradnju i Ujedinjenih naroda;

15.  poziva kirgiske vlasti da brzo i učinkovito istraže sve optužbe za mučenje i nehumano i ponižavajuće postupanje te da se počinitelji privedu pravdi; poziva, nadalje, na oslobađanje svih zatvorenika savjesti, posebno u vezi s Azimjonom Askarovim koji čeka detaljnu, nepristranu i pravednu istragu, uključujući o svojim optužbama za mučenje i zlostavljanje;

16.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Europske komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe, parlamentu Kirgistana i predsjedniku Kirgistana.

(1) SL C 168 E, 14.6.2013., str. 91.


Godišnje izvješće Europskog ombudsmana za 2013. godinu
PDF 279kWORD 100k
Rezolucija Europskog parlamenta od 15. siječnja 2015. o godišnjem izvješću o djelovanju Europskog ombudsmana tijekom 2013. godine (2014/2159(INI))
P8_TA(2015)0009A8-0058/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće o djelovanju Europskog ombudsmana tijekom 2013. godine,

–  uzimajući u obzir članak 228. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 43. Povelje o temeljnim pravima Europske unije,

–  uzimajući u obzir Odluku Europskog parlamenta 94/262/EZUČ, EZ, Euratom od 9. ožujka 1994. o propisima i općim uvjetima kojima se uređuje izvršavanje dužnosti Europskog ombudsmana(1),

–  uzimajući u obzir Europski kodeks dobrog administrativnog postupanja, kako ga je u rujnu 2001. usvojio Europski parlament,

–   uzimajući u obzir načela transparentnosti i integriteta pri lobiranju koja je objavila Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD),

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o djelovanju Europskog ombudsmana,

–  uzimajući u obzir drugu i treću rečenicu članka 220. stavka 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za predstavke (A8‑0058/2014),

A.  budući da je godišnje izvješće o djelovanju Europskog ombudsmana tijekom 2013. godine službeno predano predsjedniku Europskog parlamenta 15. rujna 2014. i da je Europska ombudsmanica gđa Emily O'Reilly predstavila svoje izvješće Odboru za predstavke 24. rujna 2014. u Bruxellesu;

B.  budući da se u članku 24. UFEU-a navodi da „svaki građanin Unije može se obratiti Europskom ombudsmanu imenovanom u skladu s člankom 228.ˮ;

C.  budući da je člankom 228. UFEU-a Europski ombudsman ovlašten primati pritužbe u vezi s nepravilnostima u djelovanju institucija, tijela, ureda ili agencija Unije, s iznimkom Suda Europske unije u izvršavanju njegovih pravosudnih ovlasti;

D.  budući da je člankom 41. Povelje o temeljnim pravima propisano da „svatko ima pravo da institucije, tijela, uredi i agencije Unije njegove predmete obrađuju nepristrano, pravično i u razumnom roku”;

E.  budući da je člankom 43. Povelje propisano da „svaki građanin Unije te svaka fizička osoba koja prebiva ili pravna osoba sa sjedištem u nekoj državi članici ima pravo prijaviti Europskom ombudsmanu slučajeve nepravilnosti u postupku institucija, tijela, ureda ili agencija Unije, osim Suda Europske unije kad on obavlja svoju sudbenu dužnost.”;

F.  budući da ova definicija ne ograničava nepravilnosti u postupku na slučajeve kada je prekršeno pravilo ili načelo pravno obvezujuće; budući da načela dobre uprave nadilaze okvir zakona; budući da u skladu s definicijom prvog Europskog ombudsmana „do nepravilnosti u postupku dolazi kada javno tijelo ne postupa u skladu s pravilom ili načelom na koje je obvezano,”; budući da to za institucije, tijela, urede i agencije EU-a znači ne samo da moraju poštovati svoje pravne obveze nego i da moraju jamčiti kulturu usluge i primjereno postupanje s građanima, koji u potpunosti uživaju svoja prava;

G.  budući da bi pojam dobre uprave trebalo proširiti na pojam bolje uprave, u smislu stalnog i neprekinutog procesa poboljšanja;

H.  budući da je glavni prioritet Europskog ombudsmana osigurati da se prava građana u potpunosti poštuju i da pravo na dobru upravu odražava najviše standarde, čija se primjena i očekuje od institucija, tijela, ureda i agencija Unije; budući da Europski ombudsman ima ključnu ulogu u pomaganju europskim institucijama da postanu otvorenije, učinkovitije i prilagođenije građanima, kako bi se ojačalo povjerenje građana u Uniju;

I.  budući da je 3. srpnja 2013. Europski parlament na svojoj plenarnoj sjednici izabrao Emily O’Reilly na dužnost Europskog ombudsmana i da je ona prisegnula 30. rujna 2013.;

J.  budući da je 2013. godine 23 245 građana zatražilo pomoć Ureda Ombudsmana; budući da je u skladu s gore navedenim na internetskoj stranici Ureda Ombudsmana, slijedeći upute u sklopu interaktivnog vodiča, savjet dobilo 19 418 građana i da se 1407 njihovih zahtjeva odnosilo na informacije; budući da su 2420 zahtjeva zabilježena kao pritužbe (a 2012. njih 2442); budući da je Ured Ombudsmana 2013. poduzeo 2354 radnje u vezi sa zaprimljenim pritužbama;

K.  budući da je važno da Ured Ombudsmana dostavi detaljnije informacije o formatu podnesenih pritužbi kako bi se usporedilo koliko ih je tijekom godina podneseno u elektroničkom formatu na interaktivnoj internetskoj stranici Europskog Ombudsmana, odnosno koliko ih nije podneseno u elektroničkom formatu;

L.  budući da je 2013. Ured Ombudsmana otvorio 350 istraga (a 2012. njih 465), od kojih je 341 otvorena na temelju pritužbe, a ostalih su 9 bile istrage na vlastitu inicijativu;

M.  budući da je 2013. Ured Ombudsmana zatvorio 461 istragu (a 2012. njih 390), od kojih je 441 zaključena na temelju pritužbe, a ostalih su 20 bile istrage na vlastitu inicijativu; budući da je od ukupnog broja zaključenih istraga njih 340 (77,1 %) otvoreno na temelju pojedinačnih pritužbi građana, a njih 101 (22,9 %) na temelju pritužbi koje su podnijela poduzeća, udruge ili druge pravne osobe;

N.  budući da su se istrage zaključene 2013. odnosile na sljedeće: zahtjeve za informacije i pristup dokumentima (25,6 %), na Komisiju kao čuvaricu Ugovora (19,1 %), institucijska pitanja i pitanja politike (17,6 %), upravu i Pravilnik o osoblju (16,5 %), natječaje i postupke odabira (14,8 %), dodjelu ugovora o javnim nabavama ili dodjelu bespovratnih sredstava (9,5 %) te na izvršenje ugovora (7,4 %);

O.  budući da se u istragama koje je Ured Ombudsmana otvorio 2013. mogu utvrditi sljedeće glavne teme: transparentnost u institucijama EU-a, etička pitanja, sudjelovanje građana u postupku odlučivanja EU-a, projekti i programi koje financira EU, temeljna prava i kultura usluga;

P.  budući da su se najčešći problemi povezani s transparentnošću odnosili na to da su institucije odbile dati pristup dokumentima ili informacijama, na sjednice zatvorene za javnost te na nedostatak otvorenosti u vezi s imenovanjima u odbore stručnjaka EU-a; budući da je javni pristup dokumentima jedno od prava koja su zajamčena Poveljom o temeljnim pravima Europske unije;

Q.  budući da je Ured Ombudsmana 2013. zaprimio brojne pritužbe povezane sa sukobom interesa ili praksama „okretnih vrata” koje su uključivale osobe na istaknutim položajima koje su obnašale blisko povezane funkcije u javnom i privatnom sektoru; budući da za upravu EU-a uzorno etično ponašanje mora biti od najveće važnosti; budući da je Ured Ombudsmana stoga objavio niz načela javne uprave i etičkih standarda; budući da mnoge nevladine organizacije smatraju da Komisija ne pronalazi rješenje za prakse koje opisuju kao sustavne prakse „okretnih vrata”;

R.  budući da Ured Ombudsmana blisko surađuje s raznim mrežama, od kojih je najvažnija Europska mreža pučkih pravobranitelja, koja se sastoji od 94 ureda u 35 europskih država; budući da se pritužbe koje nisu u nadležnosti Ureda Ombudsmana upućuju na obradu onome članu Mreže koji je za određeni predmet najmjerodavniji; budući da je 52,5 % zaprimljenih pritužbi proslijeđeno ostalim članovima Mreže;

S.  budući da je Odbor za predstavke Europskog parlamenta punopravni član Europske mreže pučkih pravobranitelja; budući da je 2013. Ured Ombudsmana spomenutom Odboru proslijedio 51 predmet; budući da je 178 predmeta proslijeđeno Komisiji, a njih 503 drugim institucijama i tijelima;

T.  budući da Ured Ombudsmana također surađuje s drugim međunarodnim organizacijama, kao što je UN; budući da Ured Ombudsmana, Parlament, Komisija, Agencija za temeljna prava (FRA) i Europski forum za osobe s invaliditetom (EDF) zajedno tvore okvir EU-a u sklopu Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (CRPD); budući da je taj okvir uspostavljen u cilju zaštite, promicanja i praćenja provedbe Konvencije na razini institucija EU-a;

U.  budući da u godišnjem izvješću za 2013. nisu sadržani precizni podaci o postotku pritužbi koje se ubrajaju odnosno ne ubrajaju u nadležnost Ureda Ombudsmana; budući da je od ključne važnosti ubuduće u sva godišnja izvješća uključiti konkretne brojke kako bi se na temelju njih mogla napraviti usporedba između različitih godina i da bi se s lakoćom utvrdili trendovi i tendencije u pogledu (ne)dopuštenosti pritužbi; budući da prema izvješću u uzorku od 100 zaprimljenih pritužbi njih 68 nije u nadležnosti Ureda Ombudsmana te se zato upućuju nacionalnim ili regionalnim pučkim pravobraniteljima, prosljeđuju Odboru za predstavke Parlamenta ili drugim tijelima zaduženima za obradu pritužbi poput Europske komisije, mreže SOLVIT, službe Vaš europski savjetnik ili Mreže europskih potrošačkih centara; budući da je potreban daljini postupak i informacije u vezi s pritužbama proslijeđenim drugim institucijama ili tijelima kako bi se zajamčilo da se predmeti građana obrađuju nepristrano, pravedno i u razumnom vremenskom roku;

V.  budući da se u uzorku od 100 pritužbi samo njih 32 ubrajaju u nadležnost Ureda Ombudsmana; budući da se od te 32 pritužbe na temelju njih 17 nikada ne otvori istraga (9 ih bude proglašeno nedopuštenima, a 8 dopuštenima, ali u njihovu slučaju ne postoji dovoljna osnova za otvaranje istrage); budući da se u uzorku od 100 pritužbi istraga otvara na temelju njih 15; budući da se od tih 15 istraga 4 zaključe rješavanjem spora tijekom istrage, u 4 istrage ne utvrde se nepravilnosti u postupanju, u 1 se takve nepravilnosti utvrde, a 6 pritužbi nema dovoljnu osnovu za daljnju istragu;

W.  budući da je 80 % istraga (40 predmeta) u kojima su utvrđene nepravilnosti u postupanju zaključeno s primjedbama koje se upućuju dotičnoj instituciji, a 18 % njih (9 predmeta) zaključeno je nacrtima preporuka, koje je zatim dotična institucija u potpunosti ili djelomice prihvatila; budući da je u vezi s jednim premetom (2 % istraga) Ured Ombudsmana sastavio posebno izvješće naslovljeno „Posebno izvješće Ureda Europskog ombudsmana o istrazi na vlastitu inicijativu OI/5/2012/BEH-MHZ koja se odnosi na Frontex”; budući da Ured Ombudsmana u prosjeku godišnje podnese jedno posebno izvješće;

X.  budući da je posebno izvješće podneseno Parlamentu bilo rezultat opsežne istrage na vlastitu inicijativu u vezi s obvezama agencije Frontex utvrđenima Poveljom o temeljnim pravima Europske unije i da je poticaj za to izvješće uostalom poglavito bio nezadovoljavajući odgovor te agencije na posebne preporuke Ureda Ombudsmana za rješavanje problema nedostatka mehanizma za podnošenje pritužbi tražitelja azila;

Y.  budući da je sastavljanje posebnog izvješća krajnja mjera koju Ured Europskog Ombudsmana može poduzeti za rješavanje slučajeva nepravilnosti u postupanju u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije; budući da bi Ombudsmanica trebala dodatno ispitati svoje političke ovlasti te razraditi instrumente koje ima na raspolaganju;

Z.  budući da je 2012. usklađenost s prijedlozima Ureda Ombudsmana bila 80 %; budući da je stopa usklađenosti Komisije, na koju se odnosio najveći broj istraga koje je proveo Ured Ombudsmana, iznosila 84 %; budući da Ured Ombudsmana svake godine objavljuje sveobuhvatno izvješće o tome kako su institucije EU-a postupile u vezi s njegovim prijedlozima o poboljšanju uprave EU-a; budući da stopa neusklađenosti s preporukama Ureda Ombudsmana koja iznosi 20 % predstavlja ozbiljnu prijetnju koja bi mogla dovesti do daljnjeg gubitka povjerenja građana u učinkovitost europskih institucija;

AA.  budući da je Europska Komisija institucija na koju se odnosi najveći broj pritužbi upućenih Uredu Ombudsmana; budući da se jedna od istraga zaključenih 2013. odnosila na dokumente u vezi s klauzulom o izuzeću Ujedinjene Kraljevine od primjene Povelje o temeljnim pravima Europske unije;

AB.  budući da su istrage u predmetima koje je Ured Ombudsmana zaključio 2103. u prosjeku trajale 13 mjeseci; budući da je 22 % predmeta zatvoreno u roku od 3 mjeseca, 37 % u roku od 3 do 12 mjeseci, 14 % u roku od 12 do 18 mjeseci, a 27 % predmeta zatvoreno je nakon više od 18 mjeseci;

AC.  budući da je proračun Ureda Ombudsmana za 2013. iznosio 9 731 371 EUR i da je u Planu radnih mjesta Ureda Ombudsmana predviđeno 67 radnih mjesta; budući da je iznimno važno zadržati dovoljno velik proračun i ljudske resurse kako bi se osigurala učinkovitost Ureda Ombudsmana te brz odgovor u vezi s pritužbama građana;

AD.  budući da je Emily O’Reilly prva žena koja je izbrana na funkciju Europskog ombudsmana;

1.  odobrava godišnje izvješće koje je Ured Ombudsmana podnio za 2013. godinu; čestita Ombudsmanici Emily O’Reilly na njezinu prvom godišnjem izvješću otkad je stupila na dužnost Ombudsmana i pozdravlja njezin pristup koji podrazumijeva održavanja dobrih radnih odnosa i daljnje suradnje s Parlamentom, posebno s Odborom za predstavke; uzima u obzir da je u 2013. došlo do promjene na poziciji Ombudsmana i da se godišnje izvješće u velikoj mjeri temelji na radu profesora Nikiforosa Diamandurosa, Europskog ombudsmana na odlasku, kao i da se u tom izvješću odaje priznanje njegovim postignućima;

2.  obvezuje se da će ponovno uvesti praksu u Parlamentu u skladu s kojom se Ombudsmana/Ombudsmanicu pozivalo na sjednicu odmah nakon njihova izbora na funkciju;

3.  u potpunosti podupire krajnji cilj koji je postavila novoizabrana Ombudsmanica, a to je jačanje struktura i institucija odgovornosti i transparentnosti na europskoj razini radi postizanja veće kvalitete demokracije u Europskoj uniji; ponavlja da je uloga Europskog ombudsmana ključna za rješavanje problema građana te da doprinosi premošćivanju velikog jaza koji dijeli građane i institucije EU-a;

4.  ističe važnost društvenih medija kao komunikacijskog kanala i potiče Ured Ombudsmana da u većoj mjeri upotrebljava te medije kako bi građane bolje upoznao sa svojim aktivnostima i promicao prava građana EU-a; ipak, smatra da daljnja digitalizacija Ureda Ombudsmana ne bi trebala dovesti do isključenja građana koji nemaju pristup internetu ili se njime ne mogu koristiti; poziva Ured Ombudsmana da obrati posebnu pozornost na potrebe tih građana i da se na taj način pobrine da svi građani EU-a imaju pristup njegovim službama;

5.  napominje da je godišnje izvješće Ureda Ombudsmana za 2013. izmijenjeno i da je osim uobičajene tiskane verzije sada dostupna i interaktivna verzija koja se može preuzeti u obliku e-knjige; nadalje, napominje da je izvješće podijeljeno na dva dijela: prvi je dio čitak referentni tekst u kojem se navode najvažnije činjenice i brojke povezane s radom Ureda Ombudsmana 2013., a drugi dio sadrži temeljitu analizu ključnih predmeta koje je 2013. istraživao Ured Ombudsmana(2);

6.  pozdravlja taj novi pristup Ombudsmanice u kojem se odražava njezina želja da institucija Ombudsmana bude u što većoj mjeri dostupna i prilagođena korisnicima; potiče zainteresirane strane da pročitaju dio izvješća koji sadrži temeljitu analizu i koji je naslovljen Dobra uprava u praksi: odluke Ureda Europskog ombudsmana 2013. te da ozbiljno razmotre stajališta i preporuke Ureda;

7.  napominje da je 2013. najviše pritužbi zaprimljeno iz Španjolske (416), zatim Njemačke (269), Poljske (248) i Belgije (153); napominje da je s obzirom na broj otvorenih istraga po državi članici na prvom mjestu Belgija (53), nakon koje slijede Njemačka (40), Italija (39) i Španjolska (34);

8.  napominje da je među istragama koje je zaključio Ured Ombudsmana bilo najviše onih koje su bile povezane s pitanjem transparentnosti (64,3 %) i konstatira njihov porast (52,7 %) u odnosu na 2012.; napominje da su ostale teme koje su prevladavale u pritužbama bile etička pitanja, sudjelovanje građana u postupku odlučivanja EU-a, projekti koje financira EU, temeljna prava i kultura usluge;

9.  smatra da su transparentnost, otvorenost, pristup informacijama, poštovanje prava građana i visoke etičke norme ključni za izgradnju i zadržavanje povjerenja građana u europsku javnu službu; naglašava da je u sadašnjoj teškoj ekonomskoj situaciji međusobno povjerenje između građana i rezidenata te institucija od primarne važnosti; slaže se s Ombudsmanicom da transparentnost temelj demokracije, da omogućuje nadzor djelovanja javnih tijela i ocjenjivanje uspješnosti njihova rada te pozivanje tih tijela na odgovornost; isto se tako slaže da su otvorenost i javni pristup dokumentima ključne sastavnice sustava institucijskih provjera i ravnoteža; priznaje pravo građana na privatnost i na zaštitu njihovih privatnih podataka;

10.  napominje da preporuke i primjedbe nisu pravno obvezujuće, no naglašava da ih institucije EU-a ipak mogu shvatiti kao priliku za rješavanje problema, usvajanje pouka za budućnost i sprečavanje ponovne pojave sličnih nepravilnosti u postupanju; poziva sve institucije, tijela, urede i agencije Unije da u potpunosti surađuju s Ombudsmanicom, da osiguraju potpunu usklađenost s njezinim preporukama i da u cijelosti iskoriste njezine primjedbe ; podsjeća da je u Povelji o temeljnim pravima Europske unije (članak 41.) kao jedno od temeljnih prava građana Europske unije navedeno pravo na dobru upravu;

11.  napominje da se velika većina istraga koje je u prošloj godini proveo Ured Ombudsmana (64,3 %) odnosila na Europsku komisiju; uviđa da je Komisija institucija čije odluke najčešće izravno utječu na građane, organizacije civilnog društva i poduzeća; shvaća da je upravo zato Komisija u najvećoj mjeri pod povećalom javnog nadzora; ipak, sa zbrinutošću primjećuje da je udio pritužbi koje su se odnosile na Komisiju porastao u usporedbi s 2012. godinom, kada je iznosio 52,7 %; potiče Ured Ombudsmana da preispita razloge zbog kojih je došlo do tog porasta i tako pomogne poboljšati upravu Komisije, odnosno povećati vjerodostojnost institucija EU-a u cjelini; poziva novu Komisiju na žurno poduzimanje mjera za poboljšanje svog rada kako bi se smanjio broj pritužbi koje se protiv nje podnose; smatra da se uključivanjem Komisije u netransparentna tijela kao što je Trojka ne teži promicanju transparentnosti i vjerodostojnosti u Uniji, niti se njime poštuje načelo supsidijarnosti;

12.  sa zabrinutošću konstatira da se postotak pritužbi koje su se odnosile na agencije EU-a gotovo udvostručio, točnije s 12,5 % 2012. na 24 % 2013.; predlaže da se Ombudsmanica očituje o tome je li taj porast rezultat više razine opće osviještenosti građana o postupcima podnošenja pritužbi ili je pak posljedica nekih drugih faktora kao što su neusklađenost agencija EU-a s preporukama Ureda Ombudsmana iz prethodnih godina; potiče Ombudsmanicu da prati zbivanja u agencijama i pravodobno o njima izvješćuje; podupire namjeru Ombudsmanice da stupi u kontakt s raznim agencijama kako bi naglasila važnost dobre uprave, pravilnog postupka obrade pritužbi i kulture usluge;

13.  sa zadovoljstvom napominje da je 2013. postotak pritužbi koje su se odnosile na Europski ured za odabir osoblja (EPSO) bio više nego dvostruko manji te je sa 16,8 %, koliko je iznosio 2012., pao na 7,1 %; isto tako izražava zadovoljstvo zbog toga što je 2013. postotak pritužbi koje su se odnosile na Europski parlament pao s 5,2 %, koliki je bio 2012., na 4,3 %; priznaje napore koje su poduzeli Ured Ombudsmana i EPSO radi smanjenja broja pritužbi protiv tog ureda;

14.  napominje da je 2013. Ured Ombudsmana objavio novu verziju Europskog kodeksa dobrog administrativnog postupanja; poziva sve institucije da u potpunosti poštuju i provode taj kodeks; poziva novu Komisiju da usvoji zajednička obvezujuća pravila i načela o administrativnim postupcima u upravi EU-a, a posebno da u tu svrhu podnese nacrt uredbe; podsjeća da u članku 41. Povelje o temeljnim pravima Europske unije stoji da „svatko ima pravo da institucije, tijela, uredi i agencije Unije njegove predmete obrađuju nepristrano, pravično i u razumnom roku”;

15.  potiče sve institucije, tijela i agencije EU-a da na učinkovitije djelovanje, i to u vidu veće predanosti ciljevima dobre uprave i načelima kulture usluge u postupanju s građanima; poziva ih da pomognu Ombudsmanici i da brzo reagiraju u vezi s istragama koje provodi te surađuju s njom kako bi se smanjilo trajanje postupka istrage; podržava Ombudsmanicu u njezinim naporima da dodatno smanji trajanje postupka istrage i vrijeme obrade pritužbi te tako služi građanima, koji ostvaruju svoja prava, pravodobno i na ispravan način;

16.  napominje da je 2012. godine opća usklađenost s preporukama Ureda Ombudsmana bila 80 %, što predstavlja neznatan pad u odnosu na 82 % 2011.; podržava Ombudsmanicu u njezinim nastojanjima da poboljša stopu usklađenosti; poziva u prvom redu Komisiju da poduzme sve moguće napore kako bi postigla veću stopu usklađenosti; izražava zabrinutost zbog stope neusklađenosti koja iznosi 20 % te poziva institucije, tijela, urede i agencije Unije da na primjedbe Ombudsmanice odgovore odnosno reagiraju u razumnom vremenskom roku te da poduzmu sve potrebne napore i hitno provedu preporuke i primjedbe Ombudsmanice kako bi poboljšali stopu provedbe daljnjeg postupka; sa zanimanjem iščekuje godišnje izvješće Ureda Ombudsmana o usklađenosti za 2013. godinu tj. specifične informacije koje će ono sadržavati;

17.  napominje da je Ured Ombudsmana utvrdio nepravilnosti u postupanju u 10,8 % istraga koje je zaključio 2013. i da je u vezi s 80 % tih predmeta uputio primjedbe instituciji na koju su se pritužbe odnosile; napominje da su institucije u 18 % predmeta povezanih s nepravilnostima u postupanju u potpunosti ili djelomice prihvatile nacrte preporuka Ureda Ombudsmana;

18.  napominje da je Ured Ombudsmana Parlamentu podnio posebno izvješće čija je tema bila agencija Frontex, odnosno činjenica da ona ne raspolaže mehanizmom za podnošenje pritužbi u slučajevima kada sâma prekrši temeljna prava; uvjeren je da će na temu toga posebnog izvješća Odbor za predstavke, u suradnji s Odborom za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove, sastaviti svoje izvješće;

19.  potiče Ombudsmanicu da produbi odnose i suradnju s raznim mrežama, posebno s Europskom mrežom pučkih pravobranitelja i okvirom pod okriljem Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom; podsjeća da je Parlament u godišnjem izvješću Odbora za predstavke za 2012. pozvao na uspostavu mreže odborâ za predstavke u državama članicama, za što bi bio zadužen sam Parlament, što bi moglo predstavljati nadopunu djelovanja Europske mreže pučkih pravobranitelja;

20.  podsjeća da je Odbor za predstavke punopravni član obiju gore spomenutih mreža; napominje da je 2013. Ured Ombudsmana spomenutom Odboru proslijedio 51 pritužbu; s obzirom na paralelan i katkada dopunski rad koji Odbor za predstavke obavlja pri jamčenju propisne provedbe zakonodavstva EU-a na svakoj razini uprave, smatra da bi tom Odboru trebalo dodijeliti više resursa, analogno onima dodijeljenima Uredu Europskog ombudsmana.

21.  prima na znanje novu strategiju Ombudsmanice nazvanu „U susret 2019.”, koja počiva na tri glavna koncepta: učinku, relevantnosti i vidljivosti; shvaća da Ombudsmanica provedbom strateških istraga o sustavnim problemima namjerava ostvariti veći utjecaj, ojačati svoju ulogu doprinoseći ključnim raspravama u EU-u, kao i da planira povećati svoju vidljivost uspostavom bolje komunikacije s dionicima te pridobivanjem veće pozornosti za važne predmete;

22.   poziva Ombudsmanicu da nastavi poduzimati napore usmjerene k unapređenju komunikacijskih kanala i da se nadoveže na ono što je već postignuto u okviru Europske godine građana 2013., kao i da poboljša informiranje europskih građana kako bi oni bili bolje upoznati s dužnostima Ureda Ombudsmana i područjem njegove odgovornosti;

23.  ponovno ističe važnost europske građanske inicijative kao novog mehanizma koji će građanima omogućiti izravno sudjelovanje u postupku odlučivanja pri izradi europskog zakonodavstva;

24.  pozdravlja činjenicu da je Ured Ombudsmana otvorio niz važnih istraga, kao što su istrage povezane s nedostatkom transparentnosti pregovora o Partnerstvu za transatlantsku trgovinu i ulaganja, prijavljivanjem nepravilnosti u institucijama EU-a, nedostatkom transparentnosti stručnih skupina Komisije, slučajevima „okretnih vrata”i sukoba interesa, temeljnim pravima u okviru kohezijske politike i europskom građanskom inicijativom; sa zanimanjem iščekuje rezultate tih istraga;

25.  pozdravlja odluku Vijeća Europske unije da objavi pregovaračke smjernice EU-a za pregovore o partnerstvu za transatlantsku trgovinu i ulaganja koji su u tijeku između EU-a i SAD-a; isto tako pozdravlja odluku Komisije da u kontekstu pregovora o partnerstvu za transatlantsku trgovinu i ulaganja objavi još pregovaračkih tekstova EU-a i dopusti širi pristup drugim dokumentima; smatra da je pomno praćenje transparentnosti pregovora o partnerstvu za transatlantsku trgovinu i ulaganja ojačalo ulogu Ombudsmana kao zaštitnika transparentnosti EU-a; podupire poziv Ombudsmanice upućen europskim institucijama na primjenu transparentnog političkog pristupa i provedbu informativne kampanje o partnerstvu za transatlantsku trgovinu i ulaganja; obvezuje se poduzimati daljnje postupke povezane s rezultatima savjetovanja o transparentnosti pregovora o partnerstvu za transatlantsku trgovinu i ulaganja, između ostalog, u vidu razmatranja predstavki na tu temu, posebice s obzirom na utjecaj koji bi partnerstvo za transatlantsku trgovinu i ulaganja i ostali pregovori o trgovini mogli imati na živote europskih građana;

26.  nalaže svojem predsjedniku, da ovu Rezoluciju i izvješće Odbora za predstavke proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskom ombudsmanu, vladama i parlamentima država članica, te njihovim ombudsmanima ili sličnim nadležnim tijelima.

(1) SL L 113, 4.5.1994., str 15.
(2) http://www.ombudsman.europa.eu/hr/activities/annualreports.faces


Stanje u Libiji
PDF 237kWORD 85k
Rezolucija Europskog parlamenta od 15. siječnja 2015. o stanju u Libiji (2014/3018(RSP))
P8_TA(2015)0010RC-B8-0011/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Libiji, posebno one od 15. rujna 2011.(1), 22. studenog 2012.(2) i 18. rujna 2014.(3),

–  uzimajući u obzir nedavne izjave o Libiji koje je dala Federica Mogherini, potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, uključujući one od 16. i 30. prosinca 2014. i 10. siječnja 2015.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjsku politiku od 15. kolovoza i od 30. kolovoza 2014., 20. listopada 2014., 17. i 18. studenog 2014. te 15. prosinca 2014.,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu o Libiji vlada Francuske, Njemačke, Italije, Španjolske, Ujedinjene Kraljevine i SAD-a od 11. siječnja 2015.,

–  uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda br. 1970, br. 1973 (2011) i br. 2174 od 27. kolovoza 2014.,

–  uzimajući u obzir izvješće Misije potpore Ujedinjenih naroda u Libiji (UNSMIL) od 4. rujna 2014. pod naslovom „Pregled kršenja međunarodnih ljudskih prava i humanitarnog prava tijekom nasilja koje se odvija u Libiji” te njegovu dopunu od 27. prosinca 2014.,

–  uzimajući u obzir Ženevske konvencije iz 1949. i njihove Dopunske protokole iz 1977. te obvezu strana u oružanom sukobu da poštuju i jamče poštovanje međunarodnog humanitarnog prava u svim okolnostima,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2013/233/ZVSP od 22. svibnja 2013. o osnivanju misije Europske unije za pomoć u integriranom upravljanju granicama u Libiji (EUBAM Libya),

–  uzimajući u obzir paket mjera za Libiju u okviru europske politike susjedstva iz rujna 2014.,

–  uzimajući u obzir sastanak na vrhu skupine Sahel koji se održao 19. prosinca 2014. u Mauritaniji, na kojem su sudjelovali čelnici Mauritanije, Malija, Nigera, Čada i Burkine Faso,

–  uzimajući u obzir zajedničko priopćenje 13 zemalja(4) od 22. rujna 2014. u kojem se obvezuju na politiku nemiješanja u pitanja Libije,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da su Libijci u veljači 2011. izašli na ulice tražeći politička prava, ali su bili izloženi neselektivnoj represiji države kojom su pokrenuti devetomjesečni građanski sukob i zbacivanje Gadafijeva režima;

B.  budući da je Libija u lipnju 2014. održala treće opće demokratske i slobodne izbore za Zastupnički dom, kojim se zamjenjuje Opći nacionalni kongres izabran u srpnju 2012.;

C.  budući da su unatoč nacionalnim parlamentarnim izborima održanima u lipnju 2014. težnje libijskog naroda rođene s padom pukovnika Gadafija umrtvljene političkom podjelom i nasiljem u situaciji koja se pretvara u otvoreni rat; budući da sukobljene vlade i parlamenti u Tripoliju i Tobruku djeluju već nekoliko mjeseci;

D.  budući da je Libija i dalje uronjena u unutarnje političke sukobe koji su se izrodili u nasilnu borbu za moć između dviju suprotstavljenih vlada i mnogobrojnih konkurentskih frakcija nacionalističkih, islamističkih, plemenskih i regionalističkih snaga, što za posljedicu ima daljnje patnje civila, žrtve, masovno raseljavanje i širenje humanitarne krize;

E.  budući da su prema izvješćima obje strane počinile širok spektar djela kršenja i zloupotrebe međunarodnog prava o ljudskim pravima i humanitarnog prava; budući da UNSMIL procjenjuje da je u zadnjem valu borbi najmanje 400 000 stanovnika Libije raseljeno unutar zemlje, a da je još 150 000 osoba, uključujući mnoge radnike migrante, napustilo zemlju; budući da su strani humanitarni radnici i diplomati, uključujući i osoblje EU-a i UNSMIL-a, evakuirani iz Libije; budući da masovni priljev libijskih izbjeglica u susjedni Tunis predstavlja znatno opterećenje za kapacitete i stabilnost te zemlje; budući da se procjenjuje da se već više od milijun Libijaca nalazi u Tunisu;

F.  budući da je visoki povjerenik Ujedinjenih naroda za ljudska prava Zeid Ra'ad al-Hussein 23. prosinca 2014. izjavio da bi neselektivno granatiranje civilnih ciljeva u Libiji moglo dovesti do progona zbog ratnih zločina;

G.  budući da posebni predstavnik UN-a Bernardino León aktivno pokušava posredovati u pregovorima između zaraćenih strana i pokrenuti nacionalni dijalog koji bi doveo do procesa pomirenja i uspostave vlade nacionalnog jedinstva; budući da je prvi krug pregovora započeo u Gadamesu 29. rujna 2014., a nastavljen je u Tripoliju 11. listopada, 2014. dok je sljedeći krug, prvotno predviđen za 5. siječnja 2015., odgođen zbog nedostatka dogovora između dviju strana; budući da je UNSMIL najavio da su libijske stranke pristale održati novi krug pregovora u Ženevi, navodno 14. siječnja 2015.; budući da su oba tabora dosad uglavnom pokazala nevoljkost ili nemoć kad je riječ o postizanju kompromisa;

H.  budući da je posebna izaslanica UN-a u regiji Sahela Hiroute Guebre Sellassie upozorila Vijeće sigurnosti UN-a da bi libijska kriza u bliskoj budućnosti mogla destabilizirati cijelu regiju te izjavila da su terorističke i zločinačke mreže u Libiji sve povezanije s Malijem i sjevernom Nigerijom, pri čemu dolazi do nezakonite trgovine, između ostalog oružjem i drogom;

I.  budući da je u opasnosti jedinstvo države Libije te da u najmanje tri regije (Fezan, Cirenaika i Tripolitanija) postoji istinski rizik od odcjepljenja ako se ne pronađe kompromisno rješenje i ne pokrene proces pomirenja;

J.  budući da su nedavni sukobi uvelike olakšali širenje i naseljavanje terorističkih skupina poput ISIS-a u Libiji; budući da taj problem, ako se ne riješi, može uzrokovati veliku prijetnju sigurnosti regije i EU-a; budući da je libijski ogranak Islamske države 8. siječnja 2015. izjavio da je odgovoran za smaknuće novinara Sofienea Chourabija i snimatelja Nadhira Ktarija;

K.  budući da su ratni zrakoplovi koji pripadaju snagama odanima međunarodno priznatoj vladi 4. siječnja 2015. bombardirale grčki naftni tanker u vojnoj zoni luke Derne, što je dovelo do smrti jednog grčkog i jednog rumunjskog člana posade te ranjavanja još dvojice članova; budući da luku nadziru islamistički borci te je tijekom protekle godine bila meta više napada;

L.  budući da su prema službenoj izjavi vlade od 3. siječnja 2015. paravojne skupine Islamske države ubile 14 vojnika libijske vojske te da je vlada pozvala međunarodnu zajednicu da državi ukine embargo na oružje kako bi se mogla suprotstaviti tim paravojnim skupinama koje smatra teroristima;

M.  budući da ISIS obučava borce u Libiji te da u istočnom dijelu zemlje osniva ogranak; budući da su 30. prosinca 2014. teroristi detonirali automobilsku bombu u Tobruku ciljajući mjesto sjednice Zastupničkog doma; budući da su prema izvješćima jedinice Al-Kaide u islamskom Magrebu uspostavile logističke centre nedaleko od juga Libije; budući da su prema službenoj izjavi vlade paravojne skupine Islamske države 3. siječnja 2015. smaknule 14 vojnika libijske vojske;

N.  budući da je 28. prosinca 2014. zapovjednik paravojnih jedinica general Heftar izveo zračne udare na Misratu, uporište paravojne skupine Libijska zora, a taj se napad smatra osvetom za napade paravojnih snaga od 25. prosinca 2014. na najveći libijski naftni terminal u Sidri te na libijske vojnike u Sirti, prilikom kojeg je njih 22 ubijeno;

O.  budući da su pripadnici skupine Ansar al-Šarija oteli dvadesetak egipatskih kršćana Kopta u Sirti, koja je pod nadzorom paravojnih jedinica, u zadnjem od sve većeg broja napada na kršćane i druge vjerske manjine u Libiji; budući da se broj slučajeva zadržavanja, otmica, mučenja i smaknuća osumnjičenih boraca povećao na svim sukobljenim stranama;

P.  budući da postoje navodi o stotinama migranata i izbjeglica koji bježe od nasilja u Libiji i koji su poginuli u pokušajima da preko Sredozemnog mora prijeđu u Europu, što je izazvalo golemu izbjegličku krizu u Italiji i na Malti; budući da je Libija glavna polazna točka za migrante koji se pokušavaju dokopati Europe;

Q.  budući da je 6. studenog 2014. libijski Vrhovni sud donio presudu kojom su parlamentarni izbori održani u lipnju, nakon kojih je uspostavljen međunarodno priznati Zastupnički dom sa sjedištem u Tobruku, nelegitimni;

R.  budući da je Zastupnički dom odbacio presudu pod tvrdnjom da ona nadilazi nadležnost suda, da je donesena pod pritiskom islamističkih paravojnih skupina u Tripoliju te odlučio da će Zastupnički dom i vlada nastaviti s radom;

S.  budući da Rezolucija br. 2174 (2014) Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda odobrava zabrane putovanja i zamrzavanje imovine „pojedincima i ustanovama za koje Odbor smatra da sudjeluju u djelima ili podržavaju djela kojima se ugrožava mir, stabilnost ili sigurnost Libije, ili kojima se ometa ili potkopava uspješni završetak njezine političke tranzicije”;

T.  budući da je ključni element sukoba nadzor nad poduzećem National Oil Corporation i upravljanje njime; budući da su obje sukobljene strane imenovale svojeg ministra za naftu u pokušaju da prihode od nafte preusmjere u svoju korist; budući da nafta čini 95 % državnih prihoda Libije i 65 % njezina BDP-a; budući da Libija raspolaže najvećim rezervama nafte u Africi i petim najvećim rezervama u svijetu;

1.  snažno osuđuje oštru eskalaciju nasilja u Libiji, osobito napade na civile, čime se ozbiljno ugrožavaju budući izgledi za mirno postizanje rješenja; čvrsto podupire pregovore u Ženevi pod vodstvom UN-a i poziva sve sukobljene strane da pristanu na privremeni prestanak vojnog djelovanja koji je predložio posebni predstavnik UN-a Bernardino León u cilju stvaranja povoljnog okruženja;

2.  poziva sve strane uključene u nasilje da se obvežu na bezuvjetan prekid vatre, da se suzdrže od djelovanja kojim se stvaraju dodatne podjele i polarizacija, da javno izjave da neće tolerirati takva djelovanja te da se bez preduvjeta pridruže naporima Bernardina Leóna, posebnog predstavnika glavnog tajnika UN-a za Libiju, u cilju okupljanja suprotstavljenih skupina u uključivi nacionalni politički dijalog; inzistira na tome da se dužna pozornost posveti uključivanju žena i manjina u taj proces; podsjeća da za trenutačni sukob ne postoji vojno rješenje;

3.  ponavlja da snažno i u potpunosti podupire Misiju potpore Ujedinjenih naroda u Libiji (UNSMIL); čestita Bernardinu Leónu, posebnom predstavniku glavnog tajnika UN-a za Libiju, na neumornom radu u posredovanju u ovom političkom dijalogu; pozdravlja činjenicu da se novi krug političkog dijaloga treba održati za nekoliko dana u Ženevi;

4.  poziva EU da podrži spomenute napore neposrednim određivanjem vlastitih ciljanih sankcija, uključujući zamrzavanje imovine i zabrane putovanja, i to onima koji su odgovorni za oružano nasilje, kršenje i zlouporabe ljudskih prava te bojkotiranje pregovora pod pokroviteljstvom UN-a;

5.  ponavlja svoju podršku Zastupničkom domu u Tobruku kao jedinom legitimnom tijelu proizašlom iz izbora održanih u lipnju 2014.; ponavlja svoje pozive izabranom Zastupničkom domu i službenoj vladi na izvršavanje svojih zadataka na temelju vladavine prava i ljudskih prava, u duhu uključivosti, u interesu države i kako bi se zaštitila prava svih građana Libije, što podrazumijeva i vjerske i etničke manjine;

6.  duboko je zabrinut zbog sve veće prisutnosti terorističkih skupina povezanih s Al-Kaidom, paravojnih snaga Islamske države i drugih ekstremističkih organizacija i pokreta u Libiji; smatra da bi regija mogla završiti u razornom kaosu poput onoga u Siriji i Iraku; vjeruje da te skupine predstavljaju veliku prijetnju stabilnosti i sigurnosti cijele regije, kao i sigurnosti Europe; ponovno potvrđuje potrebu za borbom svim sredstvima i u skladu s Poveljom UN-a i međunarodnim pravom, uključujući mjerodavno pravo o zaštiti ljudskih prava, izbjeglica i humanitarno pravo, protiv prijetnji međunarodnom miru i sigurnosti koje su izazvane terorističkim činovima;

7.  poziva EU i međunarodnu zajednicu da nastave pružati podršku nastojanjima za borbu protiv terorizma, poštujući pritom međunarodno pravo, te da spriječe njegovo daljnje širenje i uspostavljanje novih baza u Libiji;

8.  ističe destabilizirajući utjecaj libijskog sukoba na druge države u regiji Sahela, ali i na europsku sigurnost; poziva susjedne države i regionalne aktere, posebno Egipat, Katar, Saudijsku Arabiju, Tursku i Ujedinjene Arapske Emirate da se suzdrže od radnji kojima bi se mogle pojačati trenutačne podjele i potkopati demokratska tranzicija u Libiji te da u potpunosti podrže proces iz Gadamesa pod vodstvom UN-a; podsjeća na to da oni koji su aktivno stvarali prepreke zajedničkom političkom rješenju krše rezolucije Vijeća sigurnosti o Libiji te se moraju suočiti s posljedicama svoga djelovanja;

9.  pozdravlja nedavne deklaracije, prvo Afričke unije od 3. prosinca 2014. a potom Lige arapskih država od 5. siječnja 2015., te činjenicu da su se javno obvezale podržavati proces pod vodstvom UN-a;

10.  naglašava potrebu za zajedničkim i koordiniranim djelovanjem svih 28 država članica pod nadzorom Visoke predstavnice; poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje da koordiniraju djelovanje država članica i da svoju potporu usmjere na izgradnju države i institucija te da, zajedno s državama članicama, UN-om, NATO-om i regionalnim partnerima, pomognu u stvaranju djelotvornih sigurnosnih snaga (oružanih i policijskih) koje će biti pod nacionalnim zapovjedništvom i kontrolom, a koje mogu osigurati mir i sigurnost u zemlji, te da podupru primirje i uspostavu mehanizma za njegov nadzor; naglašava da bi EU također trebao dati prednost pomoći u reformama libijskog pravosudnog sustava i drugih područja ključnih za demokratsko upravljanje;

11.  podsjeća na snažnu opredijeljenost EU-a za jedinstvo i teritorijalnu cjelovitost Libije te potrebu za sprječavanjem širenja terorizma; podsjeća na Rezoluciju Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda br. 2174 usvojenu 27. kolovoza 2014. kojom su postojeće međunarodne sankcije nametnute Libiji proširene na kaznenu odgovornost osoba koje sudjeluju u djelima ili podržavaju djela kojima su „ugroženi mir, stabilnost ili sigurnost Libije, ili kojima se ometa ili potkopava uspješni završetak njezine političke tranzicije”; poziva EU da razmotri daljnje radnje, uključujući restriktivne mjere;

12.  naglašava potrebu da se zajamči da svi oni koji su odgovorni za sva kršenja ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava za njih i odgovaraju; ukazuje na izjavu UNSMIL-a da su mnogi slučajevi kršenja i zloupotrebe koji su se dogodili u Libiji u nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda te poziva na to da se Sudu omoguće odgovarajuća politička, logistička i financijska sredstva kako bi mogao istražiti te zločine; vjeruje da se osnaživanjem međunarodnih mehanizama odgovornosti paravojne postrojbe mogu odvratiti od daljnjih kršenja i zloupotreba te poziva na to da se razmotri osnivanje istražnog povjerenstva UN-a ili sličnog mehanizma kako bi se istražili slučajevi kršenja ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava;

13.  izražava solidarnost s libijskim narodom; vjeruje da Europska unija mora pomoći libijskom narodu u ispunjenju njegova nastojanja za uspostavom demokratske, stabilne i napredne države, u skladu s obvezama navedenima u politici susjedstva EU-a za južno Sredozemlje; poziva na stalnu humanitarnu, financijsku i političku podršku EU-a i međunarodne zajednice pri rješavanju humanitarne situacije u Libiji, teškog položaja osoba raseljenih unutar zemlje i izbjeglica te civila koji su suočeni s narušenim pristupom osnovnim uslugama;

14.  ustraje na očuvanju neutralnosti ključnih libijskih institucija, posebno središnje banke, poduzeća National Oil Corporation i državnog investicijskog fonda, koje je UN ovlastio za primanje prihoda od nafte iz inozemstva;

15.  poziva sve strane u Libiji da kršćanima i drugim vjerskim manjinama suočenim s diskriminacijom i progonom te se nalaze između dvije vatre zajamče sigurnost i slobodu; poziva EU i države članice da osiguraju da budući dvostrani sporazumi sadrže učinkovite nadzorne mehanizme zaštite ljudskih prava vjerskih manjina.

16.  odaje priznanje Tunisu za gostoprimstvo koje je iskazao primajući otprilike 1,5 milijuna libijskih građana koji se trenutno nalaze u Tunisu u bijegu od nasilja; traži od EU-a da za tu zadaću pruži financijsku i logističku pomoć tuniskoj vladi;

17.  poziva međunarodna poduzeća da se prije zaključenja bilo kakve transakcije u vezi s libijskom naftom, koja pripada libijskom narodu, pobrinu za to da se novcem iz tih transakcija izravno ili neizravno ne financiraju zaraćene paravojne postrojbe; još jednom poziva međunarodna poduzeća koja posluju u Libiji da objave svoje financijske transakcije u sektoru energetike;

18.  i dalje je zabrinut zbog širenja oružja, streljiva, eksploziva i krijumčarenja naoružanja, što predstavlja opasnost za stanovništvo te stabilnost Libije i regije;

19.  ponavlja svoj poziv Visokoj predstavnici da preispita mandat misije EU-a za pomoć u integriranom upravljanju granicama (EUBAM) u Libiji, koja je trenutno na čekanju te je smještena u Tunisu, kako bi se uzela u obzir drastično izmijenjena situacija u zemlji te radi stvaranja prikladno usklađene misije zajedničke sigurnosne i obrambene politike koja će djelovati u dogovoru s UN-om i regionalnim partnerima u slučaju da se pronađe političko rješenje; zauzima stajalište da bi ta misija zajedničke sigurnosne i obrambene politike trebala biti usmjerena k podršci provedbe političkog rješenja, da bi trebala dati prednost reformi sigurnosnog sektora, razoružanju, demobilizaciji i reintegraciji te da bi također trebala ponuditi odgovor na ostale hitne potrebe upravljanja; osim toga, izražava stajalište da bi u svjetlu dugotrajnog rata u Libiji i produbljenja nestabilnosti te ozbiljnih prijetnji europskoj sigurnosti, misija zajedničke sigurnosne i obrambene politike trebala biti spremna sudjelovati u radnjama za stabilizaciju Libije koje bi se odvijale pod ovlasti i koordinacijom Vijeća sigurnosti UN-a;

20.  izražava ozbiljnu zabrinutost za sudbinu migranata, tražitelja azila i izbjeglica u Libiji čija se ionako neizvjesna situacija nastavlja pogoršavati; poziva EU i države članice da učinkovito pomognu Italiji u njezinim hvalevrijednim naporima u rješavanju sve većih migracijskih i izbjegličkih tokova iz sjeverne Afrike, posebno iz Libije;

21.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, libijskoj Vladi i Zastupničkom domu, glavnom tajniku UN-a, Arapskoj ligi i Afričkoj uniji.

(1) SL C 51E, 22.2.2013., str. 114.
(2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0465.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0028.
(4) Alžir, Egipat, Francuska, Njemačka, Italija, Katar, Saudijska Arabija, Španjolska, Tunis, Turska, Ujedinjeni Arapski Emirati, Ujedinjena Kraljevina i Sjedinjene Američke Države te Europska unija i Ujedinjeni narodi.


Stanje u Ukrajini
PDF 240kWORD 90k
Rezolucija Europskog parlamenta od 15. siječnja 2015. o stanju u Ukrajini (2014/2965(RSP))
P8_TA(2015)0011RC-B8-0008/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o europskoj politici susjedstva i o Istočnom partnerstvu,

–  uzimajući u obzir preliminarne nalaze OESS-a/Ureda za demokratske institucije i ljudska prava o prijevremenim parlamentarnim izborima u Ukrajini održanim 26. listopada 2014.,

–  uzimajući u obzir 8. izvješće Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava od 15. prosinca 2014. o stanju ljudskih prava u Ukrajini i izvješće br. 22 Ureda UN-a za koordinaciju humanitarnih pitanja od 26. prosinca 2014. o stanju u Ukrajini,

–  uzimajući u obzir potpisivanje Sporazuma o pridruživanju EU-a i Ukrajine 27. lipnja 2014., koji obuhvaća Sporazum o produbljenoj i sveobuhvatnoj slobodnoj trgovini (DCFTA), i njegovu istodobnu ratifikaciju u Europskom parlamentu i parlamentu Ukrajine (Verhovna Rada) 16. rujna 2014.,

–  uzimajući u obzir Protokol iz Minska od 5. rujna 2014. i Memorandum iz Minska od 19. rujna 2014. o provedbi mirovnog plana u 12 točaka,

–  uzimajući u obzir izvješće UN-a o teškom kršenju ljudskih prava u istočnoj Ukrajini od 20. studenog 2014. i izvješća organizacije Human Rights Watch o povredama prava na Krimu,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu Komisije NATO – Ukrajina od 2. prosinca 2014.,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća o Ukrajini od 21. ožujka 2014., 27. lipnja 2014., 16. srpnja 2014., 30. kolovoza 2014. i 18. prosinca 2014.,

–  uzimajući u obzir ishod prvog sastanka Vijeća za pridruživanje između Europske unije i Ukrajine održanog 15. prosinca 2014.,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 17. studenog 2014.,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da su 26. listopada 2014. u Ukrajini održani parlamentarni izbori te su provedeni učinkovito i na miran i pravilan način uz opće poštovanje temeljnih sloboda, unatoč postojećem sukobu u istočnim regijama i nezakonitom ruskom pripajanju Krima;

B.  budući da nova vlada, koju čine proeuropske snage, ima ustavnu većinu potrebnu za provođenje reformi te je već sklopila koalicijski sporazum kojim se postavljaju temelji za rigorozan proces reformi usmjerenih na poticanje daljnje europske integracije, modernizacije, razvoja zemlje, uspostave istinske demokracije i vladavine prava i provođenja ustavnih promjena predloženih u Porošenkovu mirovnom planu;

C.  budući da su takozvanim „predsjedničkim i parlamentarnim izborima” održanim 2. studenog 2014. u Donjecku i Lugansku prekršeni ukrajinski zakon i sporazumi iz Minska te ih se stoga ne može priznati; budući da se održavanje tih izbora negativno odrazilo na mir i proces pomirenja;

D.  budući da separatisti i ruske snage svakodnevno krše prekid vatre dogovoren 5. rujna 2014.; budući da je od 9. prosinca 2014., zahvaljujući inicijativi predsjednika Porošenka, koji je pozvao na „režim šutnje”, broj slučajeva kršenja drastično smanjen; budući da, međutim, separatisti koje podupire Rusija nisu proveli glavne točke memoranduma od 19. rujna 2014.; budući da, prema pouzdanim izvorima, Rusija i dalje podupire separatističke paravojne skupine stalno ih opskrbljujući vojnom opremom, plaćenicima i ustupanjem redovnih ruskih postrojbi, uključujući glavne vojne tenkove, sofisticirane protuzrakoplovne sustave i topništvo;

E.  budući da je oružani sukob u istočnom dijelu Ukrajine rezultirao tisućama vojnih i civilnih žrtava, još većim brojem ranjenih i stotinama tisuća osoba koje su napustile svoje domove, pobjegavši većinom u Rusiju, te je stanje na području sukoba izrazito zabrinjavajuće i s humanitarnog i sa zdravstvenog stajališta;

F.  budući da je nezakonito pripajanje Krima prvi slučaj nasilnog prisvajanja dijela teritorija druge države u Europi od Drugog svjetskog rata te predstavlja kršenje međunarodnog prava, uključujući Povelju UN-a, Helsinški završni akt i Memorandum iz Budimpešte iz 1994.;

G.  budući da je Vijeće EU-a za vanjske poslove 17. studenog 2014. donijelo načelnu odluku o daljnjim sankcijama protiv separatističkih vođa;

H.  budući da se i u okupiranoj istočnoj Ukrajini i na Krimu masovno krše ljudska prava, uključujući zastrašivanje i novi val nestanaka, čemu su posebno izloženi Krimski Tatari;

I.  budući da bi uža suradnja između EU-a i SAD-a u pogledu politika u vezi s Ukrajinom bila korisna;

J.  budući da je ukrajinski parlament 23. prosinca 2014. izglasao ukidanje statusa nesvrstanosti zemlje;

1.  izražava potpunu solidarnost s Ukrajinom i ukrajinskim narodom; još jednom ponavlja da se zauzima za neovisnost, suverenost, teritorijalnu cjelovitost, nepovredivost granica i europski izbor Ukrajine;

2.  osuđuje terorističke činove i kriminalno ponašanje separatista i drugih izvanrednih snaga u istočnoj Ukrajini;

3.  pozdravlja pozitivnu ocjenu parlamentarnih izbora održanih 26. listopada 2014., unatoč zahtjevnim sigurnosnim i političkim okolnostima, i konstituiranje parlamenta Ukrajine (Verhovna Rada); pozdravlja snažnu političku predanost predsjednika Porošenka, premijera Jacenjuka i predsjednika parlamenta Grojsmana zajedničkom radu i poboljšanju rigoroznog procesa reformi; snažno potiče novu vladu i parlament Ukrajine da usvoje i provedu prijeko potrebne političke i društveno-gospodarske reforme bez odgađanja kako bi izgradili demokratsku i prosperitetnu državu temeljenu na vladavini prava;

4.  žali što zbog trenutnog stanja u zemlji u Verhovnoj Radi nisu zastupljeni svi dijelovi teritorija i cjelokupno stanovništvo Ukrajine; podsjeća da vlada i parlament Ukrajine trebaju osigurati zaštitu prava i potreba onih građana koje nitko ne predstavlja pri odlučivanju u državi;

5.  snažno osuđuje agresivnu i ekspanzionističku politiku Rusije koja predstavlja prijetnju jedinstvu i nezavisnosti Ukrajine, a potencijalno i samom EU-u, uključujući nezakonito pripajanje Krima i vođenje neproglašenog hibridnog rata s elementima kibernetskog ratovanja, upotrebe redovnih i izvanrednih snaga, propagande, gospodarskog pritiska, energetske ucjene, diplomacije i političke destabilizacije; naglašava da se tim potezima krši međunarodno pravo te da oni predstavljaju ozbiljan izazov za stanje sigurnosti u Europi; ističe da nema opravdanja za upotrebu vojne sile u Europi u obranu takozvanih povijesnih i sigurnosnih razloga ili za zaštitu takozvanih „sunarodnjaka u inozemstvu”; poziva Moskvu da prestane s eskalacijom situacije i odmah zaustavi dotok oružja, plaćenika i trupa kojima se pruža potpora separatističkim paravojnim skupinama te da iskoristi svoj utjecaj nad separatistima da ih nagovori da se uključe u politički proces;

6.  potiče sve strane da bez daljnjeg odlaganja u potpunosti provode Protokol iz Minska i time pokažu svoje istinsko zalaganje za smanjenje napetosti i krajnju suzdržanost; poziva Rusiju da dozvoli međunarodni nadzor rusko-ukrajinske granice, da upotrijebi svoj utjecaj na separatiste kako bi se zajamčilo njihovo poštovanje prekida vatre te da kontruktivno radi na provedbi mjera dogovorenih u Minsku; potiče na usvajanje mjera za izgradnju povjerenja kojima se podupiru napori za mir i pomirbu; u ovom kontekstu ističe važnost inkluzivnog političkog dijaloga i ekonomskog programa za oporavak gospodarstva u Donbasu;

7.  poziva na nastavak trenutačnog režima sankcija EU-a, posebno s obzirom na nadolazeći sastanak Vijeća u ožujku 2015., sve dok Rusija ne bude u potpunosti poštovala i, prije svega, ispunjavala svoje obveze utvrđene sporazumima iz Minska, i poziva Komisiju da pronađe način da se poveća solidarnost među državama članicama u slučaju nastavka krize s Rusijom; naglašava potrebu za donošenjem jasnih mjerila kojima bi se, kada se postignu, moglo spriječiti donošenje novih restriktivnih mjera protiv Rusije ili ukinuti postojeće, a ta bi mjerila uključivala: provedbu prekida vatre, bezuvjetno povlačenje iz Ukrajine svih ruskih postrojbi i ilegalnih oružanih skupina i plaćenika koje podupire Rusija, razmjenu svih zatvorenika uključujući Nadiju Savčenko i ponovnu uspostavu ukrajinske kontrole nad cijelim ukrajinskim teritorijem, uključujući Krim; u slučaju daljnjih ruskih aktivnosti kojima se destabilizira Ukrajina, poziva Europsko vijeće da poduzme dodatne restriktivne mjere i proširi njihov doseg tako da se njima obuhvati nuklearni sektor i ruskim organizacijama ograniči mogućnost provođenja međunarodnih financijskih transakcija; uviđa da EU mora biti spreman poduprijeti države članice koje graniče s Ukrajinom, kojima treba pružiti istu razinu sigurnosti kao i svim drugim državama članicama;

8.  smatra da sankcije trebaju biti dio šireg pristupa EU-a prema Rusiji i dio nastojanja potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije da se učvrsti dijalog; podsjeća na to da je jedini cilj ovih sankcija prisiliti rusku vladu da promijeni svoju aktualnu politiku i da konstruktivno doprinese mirnom rješenju ukrajinske krize; ističe da nastavak, jačanje ili reverzibilnost restriktivnih mjera EU-a ovisi o ruskom stavu i o stanju u Ukrajini;

9.  naglašava da politički i diplomatski kanali prema Rusiji moraju ostati otvoreni kako bi se omogućila diplomatska rješenja sukoba te stoga podupire formate poput ženevskog i normandijskog ako se njima mogu postići konkretni rezultati;

10.  podržava politiku nepriznavanja ruskog nezakonitog pripajanja Krima i, u tom kontekstu, s odobravanjem prima na znanje nedavno donesene dodatne sankcije na ulaganje, usluge i trgovinu u vezi s Krimom i Sevastopoljem;

11.  naglašava da bi Sporazum o pridruživanju/Područje produbljene i sveobuhvatne slobodne trgovine trebali predstavljati smjernice za brze potrebne reforme koje treba hitno provesti usprkos teškim ratnim okolnostima u dijelovima Luganske i Donjecke oblasti; poziva Vijeće i Komisiju da ne štede truda u pomoći Ukrajini u usvajanju i, prije svega, provedbi tih reformi radi utiranja puta za punu provedbu bilateralnog Sporazuma o pridruživanju između EU-a i Ukrajine; u tom smislu pozdravlja pokretanje Savjetodavne misije Europske Unije (EUAM); dijeli mišljenje Venecijanske komisije da je za uspjeh ustavne reforme bitno da bude pripremljena na uključiv način, što jamči opsežno savjetovanje s javnošću;

12.  poziva na bržu i konkretniju tehničku pomoć „skupine za potporu Ukrajini” Europske komisije, uključujući utvrđivanje područja u kojima je ta pomoć potrebna kako bi se podržalo Ukrajinu u pripremi i provedbi sveobuhvatnog programa reformi te postavljanje savjetnika i stručnjaka iz institucija EU-a i država članica; poziva ukrajinske vlasti da osnuju ministarstvo ili ured za europske integracije i koordinaciju pomoći te odbor na visokoj razini za koordinaciju među ministarstvima koji bi imao ovlasti za učinkovito praćenje i nadziranje napretka u približavanju EU-u i u reformama te bi mogao pripremiti i koordinirati njihovo provođenje;

13.  snažno vjeruje da je Ukrajini hitno potreban ambiciozan antikorupcijski program, uključujući pristup nulte tolerancije prema korupciji; poziva vodstvo Ukrajine da iskorijeni sustavnu korupciju trenutačnom i djelotvornom provedbom nacionalne strategije za borbu protiv korupcije te ističe da ta borba mora postati jedan od glavnih prioriteta nove vlade; u tu svrhu savjetuje da se uspostavi politički nezavisan ured za suzbijanje korupcije s dostatnim ovlastima i resursima koji bi mu omogućili da znatno doprinese izgradnji funkcionalnih državnih institucija; pozdravlja zahtjev koji je Ukrajina podnijela Interpolu i izdavanje naloga za uhićenje bivšeg predsjednika Janukoviča zbog optužbi za pronevjeru javnih sredstava; poziva države članice da izvrše Interpolov nalog za uhićenje i da pomognu vratiti ukradena sredstva; pozdravlja uspostavu institucije poslovnog pravobranitelja i poziva ukrajinsku vladu da u vezi s time predloži nacrt zakona;

14.  podsjeća da je 16. srpnja 2014. Vijeće Europske unije Ukrajini ukinulo embargo na oružje te stoga sada nema prepreka ni pravnih ograničenja koji bi države članice spriječile da Ukrajini dostave oružje za obranu; smatra da bi EU trebao istražiti načine na koje može poduprijeti ukrajinsku vladu u poboljšanju obrambene sposobnosti i zaštiti vanjskih granica, na temelju iskustva stečenog pri transformaciji oružanih snaga država članica EU-a koje su bivše članice Varšavskog pakta, posebno u okviru već postojećih misija osposobljavanja oružanih snaga u drugim dijelovima svijeta; podupire postojeće isporuke neubojite opreme;

15.  prima na znanje donošenje zakona kojim se ukida „nesvrstani status” države uveden 2010.; iako priznaje pravo Ukrajine da slobodno odlučuje, podržava stajalište predsjednika Porošenka da se Ukrajina sada hitno mora usredotočiti na političke, ekonomske i socijalne reforme te da o pristupanju NATO-u treba kasnije odlučiti stanovništvo na referendumu koji bi se proveo u cijeloj Ukrajini; ističe da bliskiji odnos Ukrajine s EU-om treba promatrati neovisno o pitanju ulaska u NATO;

16.  ističe kako je važno da se međunarodna zajednica obveže da će podupirati ekonomsku i političku stabilizaciju i reforme u Ukrajini; poziva Komisiju i države članice da osmisle plan snažne pomoći Ukrajini koji se temelji na načelu „više za više” i na uvjetovanosti te da pojačaju napore oko pružanja pomoći Ukrajini, među ostalim, organiziranjem konferencije za donatore/ulagače i suradnjom s međunarodnim financijskim institucijama radi definiranja daljnjih koraka za gospodarski i financijski oporavak Ukrajine; pozdravlja paket potpore Ukrajini od 11 milijardi EUR koje će se isplaćivati tijekom sljedećih nekoliko godina kao i prijedlog Komisije da se Ukrajini pozajmi dodatnih 1,8 milijardi EUR u obliku srednjoročnih zajmova;

17.  u tom pogledu ponavlja svoje stajalište da Sporazum o pridruživanju ne predstavlja konačan cilj u odnosima između EU-a i Ukrajine; nadalje, ističe da u skladu s člankom 49. Ugovora o Europskoj uniji Ukrajina, kao i svaka druga europska država, ima europsku perspektivu i može podnijeti zahtjev za članstvo u Europskoj uniji pod uvjetom da ispunjava kopenhaške kriterije i načela demokracije, poštuje temeljne slobode, ljudska prava i prava manjina te da osigurava vladavinu prava; poziva države članice EU-a da Sporazum o pridruživanju ratificiraju prije sastanka na vrhu u Rigi;

18.  ističe važnost energetske sigurnosti u Ukrajini i naglašava potrebu za reformama ukrajinskog energetskog sektora, u skladu s obvezama Ukrajine u Energetskoj zajednici; pozdravlja sporazum između EU-a, Rusije i Ukrajine o zimskom paketu dostave plina iz Rusije do ožujka 2015. i solidarnost koju je pokazao EU, kao i povećane količine plina koje u Ukrajinu dolaze kroz reverzibilni protok plina iz zemalja članica EU-a;

19.  ističe potrebu za radikalnim poboljšanjem energetske sigurnosti i nezavisnosti EU-a te njegove otpornosti na vanjske pritiske, kao i smanjenjem njegove energetske ovisnosti o Rusiji, uz uspostavu konkretnih alternativa kako bi se pomoglo državama članicama koje su trenutačno ovisne o Rusiji kao jedinom dobavljaču; poziva EU da se posveti istinskoj zajedničkoj vanjskoj energetskoj politici i stvaranju Europske energetske unije; potiče potpunu provedbu unutarnjeg zajedničkog energetskog tržišta, uključujući treći energetski paket i sveobuhvatno rješavanje aktualnog sudskog predmeta protiv Gazproma;

20.  ističe da se prednost treba dati projektima plinovoda koji će razgranati izvore energije za EU te stoga pozdravlja zaustavljanje projekta Južnog toka; poziva Europsku energetsku zajednicu da izradi plan suradnje s Ukrajinom, kao i s južnim Kavkazom, središnjom Azijom, Bliskim istokom i sredozemnim zemljama, u cilju razvoja infrastrukture i međusobne povezanosti EU-a i njegovih europskih susjeda neovisno o ruskoj plinskoj geopolitici; potvrđuje da je stabilna opskrba Ukrajine plinom također ključna za energetsku sigurnost država članica;

21.  naglašava da je potrebno da EU, zajedno s ukrajinskim vlastima, posveti više pozornosti humanitarnoj krizi u Ukrajini i na Krimu i da pokuša riješiti katastrofalnu humanitarnu situaciju, osobito situaciju interno raseljenih osoba; poziva komisiju i povjerenika za humanitarnu pomoć i upravljanje krizama Stylianidesa da pripreme snažnu, izravnu i odavno zakašnjelu humanitarnu akciju, zaobilazeći posredničke organizacije, u obliku humanitarne akcije poput „plavog konvoja”, s jasnom oznakom da potječe iz EU-a; poziva komisiju da u roku od dva mjeseca predstavi Parlamentu plan za takvu akciju; naglašava potrebu za daljnjom financijskom pomoći Ukrajini iz EU-a i država članica kako bi joj se pomoglo u suočavanju s teškom humanitarnom krizom; ponavlja upozorenja Svjetske zdravstvene organizacije da je istočna Ukrajina suočena s hitnom situacijom po pitanju zdravlja jer bolnice nisu u potpunosti operativne i nedostaje lijekova i cjepiva, te poziva na pojačanu i djelotvorniju humanitarnu pomoć interno raseljenim osobama, posebno djeci i starijima, kao i na potpun i neometan pristup Međunarodnog komiteta Crvenog križa područjima zahvaćenim sukobom; pozdravlja donošenje dugoočekivanog Zakona o interno raseljenim osobama, kao i odluku o savjetovanju sa stručnjacima iz EU-a u okviru mehanizma Unije za civilnu zaštitu, a koji bi ukrajinske vlasti savjetovali o pitanjima povezanima s interno raseljenim osobama;

22.  poziva da se i dalje dostavlja humanitarna i druga pomoć stanovništvu pogođenom sukobom; podsjeća da isporuku humanitarne pomoći istočnoj Ukrajini treba izvršiti u potpunosti u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom te načelima ljudskosti, neutralnosti, nepristranosti i neovisnosti, kao i u uskoj suradnji s ukrajinskom vladom, UN-om i Međunarodnim odborom Crvenog križa; poziva Rusiju da dozvoli međunarodne preglede humanitarnih konvoja na putu prema Donbasu kako bi se otklonile sumnje o njihovu sadržaju;

23.  ističe da OESS treba imati ključnu ulogu u rješavanju krize u Ukrajini zbog svog iskustva u oružanim sukobima i krizama te činjenice da su i Ruska Federacija i Ukrajina članice te organizacije; izražava žaljenje zbog toga što Posebnoj promatračkoj misiji OESS-a još uvijek nedostaje osoblja pa stoga i ne postiže zadovoljavajuće rezultate; poziva države članice EU-a, potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te Europsku komisiju da ulože dodatne napore kako bi osnažili Posebnu promatračku misiju OESS-a u Ukrajini u vidu osoblja i opreme; smatra da bi EU, ako to zatraže ukrajinske vlasti, trebao poslati promatračku misiju EU-a koja bi pridonijela učinkovitom nadziranju i kontroli ukrajinsko-ruske granice;

24.  poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu i povjerenika za europsku politiku susjedstva i pregovore o proširenju da poduzmu mjere koje su u njihovoj moći kako bi se olakšalo političko rješenje ukrajinske krize koje bi poštovale sve uključene strane; naglašava da se u okviru takvog rješenja mora izbjeći scenarij zamrznutog sukoba u istočnoj Ukrajini i na Krimu; poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu da odabere pristup u kojem se principijelan i čvrst stav prema suverenitetu i teritorijalnoj cjelovitosti Ukrajine nadopunjuje načelima međunarodnog prava u cilju sporazumnog rješenja krize u istočnoj Ukrajini i na Krimu; ponavlja da su jedinstvo i usklađenost među državama članicama EU-a preduvjet za uspjeh strategije EU-a za Rusiju; u tom kontekstu poziva vlade država članica da se suzdrže od jednostranog postupanja i retorike te da intenziviraju napore oko usvajanja zajedničkog europskog stajališta prema Rusiji;

25.  poziva na nastavak istinskog i uključivog nacionalnog dijaloga koji bi mogao dovesti do rješenja za isplatu socijalnih naknada i mirovina te pružanje humanitarne pomoći ukrajinske vlasti stanovništvu u zoni sukoba; smatra da je od presudne važnosti da se svi glavni slučajevi nasilja, uključujući one na Majdanu, u Odesi, Mariupolu, Slovjansku, Ilovajsku i Rimarskoj nepristrano i učinkovito istraže; smatra da udruge civilnog društva mogu igrati važnu ulogu u olakšavanju izravnih kontakata među narodima i međusobnog razumijevanja u Ukrajini, kao i promicanju demokratskih promjena i poštovanja ljudskih prava; poziva EU da pojača svoju potporu civilnom društvu;

26.  pozdravlja odluku francuske vlade da zaustavi isporuku nosačâ helikoptera Mistral i poziva sve države članice da zauzmu sličan stav u pitanjima izvoza koja nisu obuhvaćena odlukama EU-a o sankcijama, a posebno kada je riječ o oružju i materijalima s dvojnom namjenom;

27.  poziva Komisiju i povjerenika povjerenika za europsku politiku susjedstva i pregovore o proširenju da u roku od dva mjeseca pripreme i predstave Europskom parlamentu komunikacijsku strategiju kao protutežu ruskoj propagandnoj kampanji usmjerenoj na EU, njegove istočne susjedne i samu Rusiju te da razviju instrumente kojima bi se EU-u i državama članicama omogućilo da odgovore na propagandnu kampanju na europskoj i nacionalnoj razini;

28.  ponavlja svoju potporu međunarodnoj istrazi o okolnostima tragičnog rušenja zrakoplova prijevoznika Malaysian Airlines na letu MH17 i ponavlja svoj poziv da se odgovorne dovede pred lice pravde; žali zbog prepreka koje se pojavljuju u tom procesu i odlučno poziva sve strane da pokažu iskrenu spremnost na suradnju, zajamče siguran i neograničen pristup mjestu pada zrakoplova MH17 te omoguće pristup svim drugim relevantnim resursima koji mogu doprinijeti istrazi; izražava želju da bude informiran o napredovanju istrage;

29.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, državama članicama, predsjedniku Ukrajine, vladama i parlamentima zemalja Istočnog partnerstva i Ruske Federacije, Parlamentarnoj skupštini Euronest, parlamentarnim skupštinama Vijeća Europe i Organizacije za europsku sigurnost i suradnju.


Stanje u Egiptu
PDF 251kWORD 101k
Rezolucija Europskog parlamenta od 15. siječnja 2015. o situaciji u Egiptu (2014/3017(RSP))
P8_TA(2015)0012RC-B8-0012/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije, posebno one od 6. veljače 2014. o situaciji u Egiptu(1) i od 17. srpnja 2014. o slobodi izražavanja i okupljanja u Egiptu(2),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća EU-a za vanjske poslove o Egiptu iz kolovoza 2013. i veljače 2014.,

–  uzimajući u obzir najnovije izjave glasnogovornika Europske službe za vanjsko djelovanje o Egiptu, uključujući izjavu od 21. rujna 2014. o bombardiranju egipatskog Ministarstva vanjskih poslova i izjavu od 3. prosinca 2014. o sudskim presudama u Egiptu,

–  uzimajući u obzir izjave glavnog tajnika UN-a Ban Ki-moona i Visoke povjerenice UN-a za ljudska prava Navi Pillay od 23. lipnja 2014., o kaznama zatvora izrečenim više novinara i potvrđivanju smrtnih kazni izrečenih više članova Muslimanskog bratstva i njegovih pristaša, uzimajući u obzir izjavu glavnog tajnika UN-a Ban Ki-moona od 25. listopada 2014. o terorističkim napadima na Sinaju,

–  uzimajući u obzir Sporazum o pridruživanju između EU-a i Egipta iz 2001., koji je stupio na snagu 2004., a osnažen je akcijskim planom iz 2007., te izvješće Komisije o napretku u njegovoj provedbi od 20. ožujka 2013., uzimajući u obzir europsku politiku susjedstva i najnovije izvješće o napretku o Egiptu iz ožujka 2014.,

–  uzimajući u obzir Ustav Egipta usvojen na referendumu 14. i 15. siječnja 2014., a posebno njegove članke 65., 70., 73., 75. i 155.,

–  uzimajući u obzir egipatski Zakon br. 107 od 24. studenog 2013. o pravu na javna okupljanja, procesije i mirne prosvjede,

–  uzimajući u obzir Zakon br. 136 iz 2014., donesen predsjedničkim ukazom, kojim se tijekom dvije godine svi „javni i vitalni objektiˮ stavljaju pod vojnu nadležnost,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2012. o strategiji digitalne slobode u vanjskoj politici Europske unije(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. lipnja 2013. o slobodi tiska i medija u svijetu(4),

–  uzimajući u obzir posebno izvješće Europskog revizorskog suda iz 2013. pod naslovom „Suradnja između EU-a i Egipta na području upravljanjaˮ,

–  uzimajući u obzir završnu izjavu od 22. srpnja 2014. misije EU-a za promatranje izbora na predsjedničkim izborima u Egiptu,

–  uzimajući u obzir govor egipatskog predsjednika Abdela Fattaha el-Sisija od 1. siječnja 2015. o islamskom ekstremizmu i govor od 6. siječnja 2015. o potrebi za mirnim i konstruktivnim odnosima između egipatskih muslimana i kršćana,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o slobodi izražavanja na internetu i izvan njega, smjernice EU-a za promicanje i zaštitu ostvarivanja svih ljudskih prava lezbijki, homoseksualaca, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih osoba (LGBTI) te smjernice EU-a o borcima za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir Međunarodni sporazum o građanskim i političkim pravima iz 1966., čiji je Egipat potpisnik,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da su sloboda izražavanja i sloboda okupljanja neophodni stupovi demokratskog i pluralističkog društva; budući da je sloboda tiska i medija ključni element demokracije i otvorenog društva; budući da su egipatskim Ustavom usvojenim 2014. zaštićene temeljne slobode, uključujući i slobodu izražavanja i okupljanja;

B.  budući da je Egipat dugogodišnji strateški partner Europske unije te da su im zajednički ciljevi izgradnja stabilnosti, mira i napretka na Sredozemlju i Bliskom istoku; budući da se od revolucije iz 2011. Egipat nosio s nekoliko teških političkih izazova i njegovo stanovništvo treba podršku i pomoć međunarodne zajednice radi rješavanja gospodarskih, političkih i sigurnosnih izazova;

C.  budući da je od preuzimanja vlasti od strane vojske u lipnju 2013. egipatska vlada provela kampanju velikih razmjera s proizvoljnim zatočenjima, uznemiravanjem, zastrašivanjem i cenzurom kritičara vlade samo zbog toga što su ostvarivali svoje pravo na slobodno okupljanje, udruživanje i izražavanje, uključujući novinare, studente i borce za ljudska prava, te političkih protivnika među kojima su i članovi Muslimanskog bratstva; budući da se u izvješćima navodi da je od srpnja 2013. više od 40 000 ljudi pritvoreno nakon neviđenih valova masovnih uhićenja i prema procjenama oko 1400 prosvjednika ubijeno zbog prekomjerne i proizvoljne uporabe sile snaga sigurnosti; budući da su sloboda udruživanja, okupljanja i izražavanja od srpnja 2013. i dalje područja kojima treba posvetiti posebnu pozornost; budući da je Egipat u izvješću „Sloboda u svijetu 2014.” organizacije Freedom House ocijenjen kao „neslobodna” zemlja;

D.  budući da su tisuće prosvjednika i političkih zatvorenika u Egiptu u zatvoru otkad je egipatska vojska u srpnju 2013. preuzela vlast; budući da su se uhićenja i proizvoljna zatočenja nastavila provoditi nakon izbora predsjednika Al-Sisija u svibnju 2014.; budući da su 11. lipnja 2014. Alaa Abdul Fattah, ugledni aktivist koji je imao vodeću ulogu u revoluciji 2011., i drugi osuđeni na sudu na 15 godina zatvora na temelju optužbe da su prekršili Zakon br. 107 iz 2013. o pravu na javna okupljanja, povorke i mirne prosvjede (Zakon o prosvjedu); budući da su i drugi ugledni aktivisti kao što su Mohamed Adel, Ahmed Douma i Ahmed Maher te vodeći borci za prava žena kao što su Yara Sallam i Sana Seif još uvijek u zatvoru; budući da je 28. travnja 2014. Sud u Kairu za hitne slučajeve donio presudu kojom se zabranjuje Pokret mladih 6. travnja;

E.  budući da je 10. siječnja 2015. egipatski sud u provinciji Baheira u delti Nila osudio Karima al-Banna, 21-godišnjeg studenta na tri godine zatvora jer je na stranici Facebook objavio da je ateist te zbog vrijeđanja Islama;

F.  budući da su egipatske vlasti pojačale pritisak na slobodu izražavanja i udruživanja na temelju represivnih zakona koji su uvedeni i koji vladi omogućuju lakše utišati kritike i suzbiti prosvjede;

G.  budući da je, s obzirom da parlament ne postoji, vlada predsjednika Al-Sisija donijela brojne represivne zakone, kao što je Zakon br. 136. iz 2014. donesen predsjedničkim ukazom kojim se sva društvena imovina pretvara u vojne objekte, što za najizravniju posljedicu ima to što se za svaki zločin počinjen na području koje je društvena imovina može vodit sudski postupak pred vojnim sudovima i to uz retroaktivni učinak; budući da je Afrička komisija za ljudska prava i prava naroda, tumačeći Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda (čiji je potpisnik i Egipat), izjavila da vojni sudovi ni u kojim okolnostima ne bi trebali imati nadležnost nad civilima;

H.  budući da je u sklopu Univerzalnog periodičnog pregleda UN izdao 300 preporuka, uključujući onu o puštanju svih koji su uhićeni zbog ostvarivanja prava na slobodu izražavanja; budući da sedam egipatskih skupina za zaštitu ljudskih prava nije sudjelovalo u UN-ovom pregledu uspješnosti njihove zemlje zbog straha od progona;

I.  budući da je sloboda tiska i dalje pod velikim pritiskom u Egiptu te se novinare još uvijek pritvara na osnovi neutemeljenih navoda; budući da je 2014. nekoliko novinara kazneno gonjeno zbog optužbi povezanih s narušavanjem nacionalnog jedinstva i društvenog mira, širenja lažnih novinskih izvješća i suradnje s Muslimanskim bratstvom; budući da je Kasacijski sud, najviši sud u Egiptu, presudio da je na suđenju novinarima Mohammedu Fahmyju, Peteru Gresteu i Baheru Mohamedu iz Al Jazeere bilo proceduralnih propusta; budući da ta tri novinara ipak čekaju ponovno suđenje te budući da optužbe da su „lažirali vijesti” i da su „povezani s Muslimanskim bratstvom” nisu odbačene; budući da su još tri novinara – Sue Turton, Dominic Kane i Rena Netjes – u odsutnosti osuđeni na kaznu od deset godina zatvora; budući da su egipatski novinari Mahmoud Abdel Nabi, Mahmoud Abu Zeid, Samhi Mustafa, Ahmed Gamal, Ahmed Fouad i Abdel Rahman Shaheen osuđeni samo zbog bavljenja svojim legitimnim djelatnostima; budući da u egipatskim medijima postoji krajnja polarizacija na struju sklonu Morsiju i na njegove protivnike, što pojačava polarizaciju egipatskog društva;

J.  budući da je 2. prosinca 2014. egipatski kazneni sud nepravomoćno osudio na smrt 188 optuženika u trećem takvom masovnom izricanju kazni 2014.; budući da su ta masovna suđenja u načelu bila usmjerena na članove Muslimanskog bratstva, najvećeg oporbenog pokreta u Egiptu, koji su vlasti u prosincu 2013. proglasile terorističkom skupinom; budući da su te osude posljednje u nizu progona i sudskih postupaka punih proceduralnih nepravilnosti kojima se krši međunarodno pravo; budući da nitko nije odgovarao zbog prekomjerne uporabe sile u kolovozu 2013. kad su snage sigurnosti provele raciju u kampovima na trgu Raba al-Adawija i, prema neovisnom egipatskom odboru za utvrđivanje činjenica, ubile 607 pristaša Morsija koji su prosvjedovali;

K.  budući da je na masovnim suđenjima u ožujku i travnju 2014. većina smrtnih kazni, ali ne sve, bila izrečena članovima Muslimanskog bratstva, a navodni pristaše svrgnutog predsjednika Morsija osuđeni su na kaznu doživotnog zatvora;

L.  budući da je trenutno pritvoreno 167 članova donjeg i gornjeg doma parlamenta izabranog 2011.;

M.  budući da su bivši predsjednik Mubarak, njegov bivši ministar unutarnjih poslova Habib al-Adly i još šest suradnika oslobođeni 29. studenog 2014. nakon što su optužbe za ubojstvo i korupciju odbačene zbog tehničke pogreške; budući da je 13. siječnja 2015. egipatski Kasacijski sud odbacio presudu bivšem predsjedniku Hosniju Mubaraku i njegovim dvama sinovima u vezi s pronevjerom te naložio ponovno suđenje zbog toga što pravni postupci nisu pravilno primijenjeni;

N.  budući da ta nedavna sudska praksa baca ozbiljnu sumnju na neovisnost pravosudnog sustava i njegovu sposobnost osiguravanja odgovornosti; budući da prije svega presude koje rezultiraju smrtnom kaznom ugrožavaju izglede za dugoročnu stabilnost u Egiptu;

O.  budući da se Egipat suočava sa značajnim gospodarskim izazovima, uključujući odljev stranog kapitala, povećanje inflacije, nezaposlenost i daljnji rast javnog duga kao i izazovima u pogledu sigurnosti koji se očituju u svjetskoj prijetnji koju predstavlja terorizam; budući da je sigurnosna situacija na Sinaju kritična, sa stotinama vojnika koje ubijaju džihadske skupine koje djeluju u tom području; budući da su 24. listopada 2014. u terorističkom napadu ubijena najmanje 33 vojnika; budući da su terorističke akcije u toj regiji dio svakodnevice; budući da je država naredila iseljavanje tisuća rezidenata Rafaha te uspostavila tampon-zonu od 500 metara duž granice s Gazom te budući da je od 24. listopada 2014. na snazi tromjesečno izvanredno stanje na sinajskom poluotoku; budući da zločinačke mreže i dalje djeluju na rutama za trgovinu ljudima i krijumčarenje ljudi unutar Sinaja i prema Sinaju;

P.  budući da u skladu s člankom 75. egipatskog Ustava svi građani na demokratskoj osnovi imaju pravo na osnivanje nevladinih udruga i zaklada; budući da će se prijedlogom novog zakonodavstva dodatno ograničiti rad domaćih i stranih nevladinih organizacija koje su posebno zabrinute zbog novog prijedloga zakona kojim se zaustavlja dotok novca i materijala teroristima i drugim naoružanim skupinama, ali koji bi mogao predstavljati prepreku za nevladine organizacije da primaju sredstava iz inozemstva, o kojima mnoge od njih ovise; budući da se predsjedničkim ukazom od 21. rujna 2014. o izmjeni kaznenog zakona predviđaju oštre posljedice, uključujući doživotni zatvor, za nevladine organizacije koje primaju financijska sredstva iz inozemstva zbog nejasno formuliranog cilja „ugrožavanja nacionalnog interesaˮ;

Q.  uzima u obzir govor koji je predsjednik Al-Sisi održao na Sveučilištu u Kairu o potrebi modernizacije i reformiranja islamske misli;

R.  budući da se prema izvješćima nevladinih organizacija za prava egipatskih žena nasilje nad ženama pogoršava, unatoč donošenju novog zakona o seksualnom zlostavljanju, čija bi se primjena trebala pratiti; budući da su egipatske aktivistice u posebno osjetljivom položaju i često su izložene nasilju, seksualnim napadima i drugim oblicima ponižavajućeg postupanja zbog svojih miroljubivih aktivnosti; budući da je unatoč objavi zakona 2008. kojim se kriminalizira praksa genitalnog sakaćenja žena, ta praksa i dalje raširena te nije bilo uspješnih progona onih koji su tu praksu primijenili na djevojčice;

S.  budući da se posljednjih mjeseci povećao broj uhićenja homoseksualaca; budući da je proveden niz policijskih prepada na navodna sastajališta homoseksualaca diljem Egipta; budući da se zajednicu LGBT progoni i javno sramoti; budući da je prema egipatskoj Inicijativi za osobna prava tijekom proteklih 18 mjeseci zbog protuprirodnog bluda uhićeno najmanje 150 osoba: budući da je 12. siječnja 2015. egipatski sud oslobodio 26 muškaraca uhićenih mjesec dana ranije pri raciji u javnom kupalištu u Kairu i optužio ih za „poticanje na protuprirodni bludˮ;

T.  budući da su se predsjednički izbori 2014. u Egiptu održali u kontekstu u kojem je prostor za slobodu izražavanja bio strogo ograničen, a svi oblici neslaganja i kritike, uključujući one od strane organizacija za zaštitu ljudskih prava, bili su ugušeni; budući da su parlamentarni izbori službeno najavljeni za 21. ožujka i 25. travnja 2015.;

U.  budući da je u Egiptu kroz povijest naftni sektor privlačio najveća ulaganja stranih ulagača i budući da je nafta proizvod koji Egipat najviše izvozi; budući da su zemlje Perzijskog zaljeva omogućile Egiptu pošiljke besplatne nafte kako bi pružile podršku novoj vladi; budući da vlada usvaja izričit plan kako bi se riješila energetskih potpora u roku od pet godina, počevši od srpnja 2014., te budući da cilja na provedbu plana za distribuciju goriva pomoću „pametnih kartica” u travnju 2015. kako bi kontrolirala krijumčarenje nafte u susjedne zemlje i otkrila koji su točni zahtjevi za gorivom;

V.  budući da je Egipat nakon revolucije iz siječnja 2011. više puta započeo pregovore s MMF-om u kojima je pokušavao dobiti zajam od 4,8 milijardi USD, no budući da su pregovori prekinuti nakon 30. lipnja 2013.; budući da su uspostavljeni obnovljeni kontakti i stručnjaci MMF-a su u studenom 2014. posjetili Egipat kako bi proveli savjetovanja iz članka IV., odnosno procjenu financijske i gospodarske situacije zemlje;

W.  budući da se razina angažmana EU-a u Egiptu trebala temeljiti na poticajima u skladu s načelom Europske politike susjedstva „više za više” i stoga ovisiti o napretku u reformama demokratskih institucija, vladavine prava i ljudskih prava;

X.  budući da je EU tradicionalno glavni trgovački partner Egipta, te da se 22,9 % ukupne egipatske trgovinske razmjene odnosi na trgovinu s EU-om koji je prvi partner Egipta za uvoz i izvoz; budući da se nakon radne skupine EU-Egipat, Europska komisija obvezala pružiti Egiptu dodatnu financijsku pomoć u ukupnom iznosu od gotovo 800 milijuna EUR; budući da se taj iznos sastoji od 303 milijuna EUR u obliku bespovratnih sredstava (90 milijuna EUR u sklopu programa Spring, 50 milijuna kao udio bespovratnih sredstava akcije mikrofinancijske pomoći, ostatak iz Fonda za poticanje ulaganja u susjedstvu) i 450 milijuna u obliku zajmova (makrofinancijska pomoć); budući da će EU, međutim, pružiti financijsku pomoć samo ako su zadovoljeni nužni politički i demokratski uvjeti uz provedbu demokratske tranzicije koja je ojačana i u potpunosti uključiva uz puno poštovanje ljudskih i prava žena;

Y.  budući da je 16. lipnja 2014. g. Stavros Lambrinidis, posebni predstavnik EU-a za ljudska prava, posjetio Kairo i održao sastanke s predsjedništvom, Vijećem Šura i predstavnicima civilnog društva; budući da su u središtu rasprava bile pripreme novog zakona o nevladinim organizacijama uz naglašavanje važnosti koju EU daje ključnoj ulozi civilnog društva u Egiptu;

1.  ističe koliko je važno da EU surađuje s Egiptom kao s važnom susjednom zemljom i partnerom; naglašava važnu ulogu Egipta za stabilnost u regiji; naglašava solidarnost s egipatskim narodom i obvezuje se na pružanje stalne potpore Egiptu u procesu izgradnje njegovih demokratskih institucija, poštovanja i zaštite ljudskih prava te promicanja socijalne pravde i sigurnosti; poziva vladu Egipta da ispuni svoje međunarodne obveze kao važan akter u regiji južnog Sredozemlja;

2.  podsjeća egipatsku vladu da dugotrajni uspjeh Egipta i njegova naroda ovisi o zaštiti univerzalnih ljudskih prava te osnivanju i učvršćivanju demokratskih i transparentnih institucija koje bi štitile temeljna prava građana; nadalje, poziva egipatske vlasti da u potpunosti provedu načela međunarodnih konvencija;

3.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog kontinuiranog ograničavanja temeljnih prava, osobito slobode izražavanja, udruživanja i okupljanja, političkog pluralizma i vladavine prava u Egiptu; poziva da se okončaju svi oblici nasilja, huškanja, govora mržnje, zlostavljanja, zastrašivanja ili cenzure koje protiv političkih protivnika, prosvjednika, novinara, autora blogova, studenata, sindikalista, boraca za prava žena, aktera civilnog društva i manjina provode državne vlasti, snage sigurnosti i službe te ostale skupine u Egiptu; osuđuje prekomjernu uporabu sile protiv prosvjednika.

4.  pozdravlja činjenicu da je Yasser Ali, bivši glasnogovornik svrgnutog predsjednika Morsija, i istaknuta ličnost Muslimanskog bratstva, pušten na slobodu i oslobođen optužbi; poziva na brzo puštanje na slobodu svih političkih zatvorenika

5.  poziva na hitno i bezuvjetno puštanje na slobodu svih političkih pritvorenika te svih koji su pritvoreni zbog miroljubivog korištenja svojih prava na slobodu izražavanja, okupljanja i udruživanja kao i osobe pritvorene zbog navodnog članstva u Muslimanskom bratstvu, poziva egipatske vlasti da osiguraju pravo na pošteno suđenje u skladu s međunarodnim standardima; poziva egipatske vlasti da poduzmu konkretne mjere kako bi jamčile da se u potpunosti primjenjuju odredbe novog Ustava koje se odnose na temeljna prava i slobode, uključujući slobodu izražavanja i okupljanja;

6.  ističe da poštovanje slobode tiska, informiranja i mišljenja (na internetu i izvan njega) te politički pluralizam čine temelj demokracije; poziva egipatske vlasti za jamče da se te slobode mogu ostvarivati bez proizvoljnih ograničenja ili cenzure u zemlji te poziva vlasti da osiguraju slobodu izražavanja. smatra da se novinarima mora dopustiti izvještavanje o situaciji u Egiptu bez straha od progona, pritvaranja, zastrašivanja ili ograničavanja njihove slobode govora ili izražavanja;

7.  potiče egipatske vlasti da provedu hitne, nepristrane i nezavisne istrage o navodnoj prekomjernoj uporabi sile, lošem postupanju i drugim povredama ljudskih prava, uključujući seksualno zlostavljanje od strane policijskih snaga tijekom prosvjeda, da kazne odgovorne, dodijele naknadu štete žrtvama i uspostave nezavisni mehanizam za nadziranje i istraživanje ponašanja snaga sigurnosti; poziva Egipat da ratificira Rimski statut i da postane član Međunarodnog kaznenog suda;

8.  poziva egipatske vlasti da izmijene osude na smrt donesene bez uzimanja u obzir pravnog postupka kojim se poštuju prava optuženika, da stave izvan snage represivne i protuustavne zakone kojima se oštro ograničavaju osnovna ljudska prava i slobode, posebice Zakon br. 136 iz 2014. donesen predsjedničkim ukazom; poziva vlasti da ponište sve presude protiv civila koje su od srpnja 2013. donijeli vojni sudovi; poziva na oslobađanje 167 članova parlamenta izabranog 2011. koji su trenutno u pritvoru; poziva vlasti da odmah proglase službeni moratorij na smrtnu kaznu kao prvi korak prema njezinu ukidanju;

9.  poziva egipatske vlasti da ukinu Zakon o prosvjedu iz studenog 2013. i da se uključe u istinski dijalog s organizacijama civilnog društva i pravnim stručnjacima radi donošenja zakonodavstva o udrugama i okupljanju u skladu s međunarodnim standardima i zaštite prava na osnivanje udruge ugrađenog u članak 75. egipatskog Ustava, uključujući pravo na primanje i dodjeljivanje financijskih sredstava; poziva nadležne vlasti da revidiraju novi nacrt zakona o nevladinim organizacijama koji je predstavilo Ministarstvo društvene solidarnosti; potiče da predloženi novi zakon bude u skladu s egipatskim Ustavom i sa svim međunarodnim ugovorima čiji je Egipat potpisnik;

10.  podsjeća egipatsku vladu na njezinu odgovornost da zajamči sigurnost i zaštitu svih građana neovisno o njihovim političkim stavovima, pripadnosti ili vjeroispovijesti; ustraje na tome da samo izgradnja uistinu pluralističkog društva u kojem se poštuje raznolikost stavova i životnih stilova može osigurati dugoročnu stabilnost i sigurnost u Egiptu te poziva egipatske vlasti na predanost dijalogu i nenasilju te uključivom upravljanju;

11.  pozdravlja i potiče mjere koje je poduzela egipatska vlada radi potpore poštovanju prava i sloboda vjerskih zajednica; podsjeća na odredbu iz članka 235. egipatskog Ustava kojom se propisuje da novoizabrani parlament tijekom prvog parlamentarnog saziva treba donijeti zakon kojim se regulira izgradnja i obnova crkava tako da se jamči sloboda vjerskih običaja kršćana; pozdravlja činjenicu da je egipatski predsjednik Al-Sisi postao prvi predsjednik koji je na koptski Badnjak prisustvovao misi u crkvi u Kairu te smatra da je to važna i simbolička izjava u naporima za izgradnju jedinstva u egipatskom društvu;

12.  ističe važnost Egipta kao međunarodnog aktera i nada se da će i dalje imati aktivnu ulogu u pokretanju istinskih mirovnih pregovora kojima će se okončati arapsko-izraelski sukob; također ističe njegov konstruktivni doprinos nastojanjima da se ostvari stabilnost na Sredozemlju, trenutno osobito u Libiji i na Bliskom istoku; poziva na hitno i bezuvjetno puštanje svih otetih egipatskih građana koji su trenutno zadržani u Libiji, uključujući i puštanje 20 egipatskih Kopta otetih 3. siječnja 2015.; ponavlja spremnost EU-a da radi s Egiptom kao partnerom u regiji radi rješavanja te ozbiljne prijetnje;

13.  oštro osuđuje nedavne terorističke napade na Sinajskom poluotoku i druge terorističke radnje protiv Egipta; izražava svoju iskrenu sućut obiteljima žrtava; ističe da EU i međunarodna zajednica ne smiju uzmicati i trebaju surađivati s Egiptom u njegovoj borbi protiv terorizma; poziva egipatske vlasti da poduzmu sve što mogu kako bi zaustavile zločinačke mreže koje još uvijek djeluju na rutama za trgovinu ljudima i krijumčarenje ljudi unutar Sinaja i prema Sinaju;

14.  podsjeća egipatske vlasti na njihove nacionalne i međunarodne pravne obaveze i poziva ih da zaštitu i promicanje ljudska prava postave kao prioritet, te da se pobrinu da osobe odgovorne za kršenja ljudskih prava za njih odgovaraju, uključujući i putem neovisnog i nepristranog rada pravosuđa;

15.  napominje da će smanjenje cijena nafte izravno dovesti do dodjeljivanja nižih iznosa energetske potpore, što je najveći izazov s kojima su se suočili režimi nakon revolucije od revolucije od 25. siječnja; zabrinut je da bi ovo smanjenje moglo imati golemi učinak na mnoge vladine planove, od kojih su najvažniji napori da se održi sigurna margina stranih valuta.;

16.  potiče egipatsku Vladu da u potpunosti provede nacionalne strategije za borbu protiv nasilja nad ženama i za suzbijanje svih oblika diskriminacije, osiguravajući tijekom tog procesa djelotvorno savjetovanje i uključivanje organizacija za prava žena i ostalih organizacija civilnog društva;

17.  izražava zgražanje zbog sve većeg pritiska na zajednicu LGBT u Egiptu te potiče egipatske vlasti da prestanu kriminalizirati pripadnike LGBT skupine na osnovi zakona o „protuprirodnom bludu” zbog izražavanja svojeg spolnog opredjeljenja i zbog okupljanja te da oslobodi sve pripadnike LGBT skupine uhićene i pritvorene prema tom zakonu;

18.  poziva egipatske vlasti na potpunu suradnju u skladu s UN-ovim mehanizmima o ljudskim pravima, između ostalog odobravanjem neriješenih zahtjeva nekoliko posebnih izvjestitelja UN-a za posjet Egiptu, te na ispunjenje obveze Egipta u pogledu otvaranja regionalnog Ureda Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava;

19.  ponavlja, u skladu s nalazima misije EU-a za promatranje izbora na predsjedničkim izborima 2014., da tijekom izbora nisu zadovoljeni važeći međunarodni standardi i nisu u potpunosti poštovana temeljna prava iz novousvojenog ustava s obzirom na to da su posebno postojala ograničenja slobode izražavanja i udruživanja te je financiranje kampanja, pravo kandidiranja i pravo glasovanja bilo nedovoljno regulirano; poziva egipatsku vladu da ukloni propuste s predsjedničkih izbora u pripremi parlamentarnih izbora najavljenih za 21. ožujka i 25. travnja 2015.;

20.  poziva države članice da donesu zajedničku strategiju o Egiptu; opet potiče Vijeće, potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu i Komisiju da aktivno rade u skladu s načelom uvjetovanja („više za više”) i da uzmu u obzir teške ekonomske probleme s kojima se Egipat suočava u zajedničkim bilateralnim odnosima, kao i svoju financijsku potporu Egiptu; u tome pogledu ponovno poziva na jasna i zajednički dogovorena mjerila; ponovno potvrđuje svoju predanost pružanju pomoći egipatskom narodu u procesu napretka prema demokratskoj i gospodarskoj reformi;

21.  potiče predstavnike izaslanstva EU-a i veleposlanstava država članica EU-a u Kairu da prisustvuju politički osjetljivim suđenjima egipatskim i stranim novinarima, autorima blogova, sindikalistima i aktivistima civilnog društva u zemlji;

22.  ponovno poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da pojasni konkretne mjere poduzete u vezi s odlukom Vijeća za vanjske poslove o preispitivanju pomoći EU-a Egiptu, također se pozivajući na izvješće Revizorskog suda iz 2013. posebno traži pojašnjenje statusa: (i) planiranog programa reforme pravosuđa; (ii) programa proračunske potpore EU-a; (iii) programa trgovine i domaćeg širenja; i (iv) sudjelovanja Egipta u regionalnim programima EU-a kao što su Euromed policija i Euromed pravosuđe; poziva Komisiju da pojasni zaštitne mjere uspostavljene u okviru programa financiranih iz Fonda za poticanje ulaganja u susjedstvu u vezi s rizicima od korupcije te gospodarskih i financijskih područja pod nadzorom vojske;

23.  poziva cijeli EU na zabranu izvoza u Egipat nadzornih tehnologija koje bi se mogle upotrijebiti za špijuniranje i represiju građana; poziva, u skladu s Wassenaarskim aranžmanom, na zabranu izvoza sigurnosne opreme ili vojne pomoći koje bi se mogla upotrijebiti za gušenje mirnih prosvjeda ili protiv strateških i sigurnosnih interesa EU-a;

24.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjsku i sigurnosnu politiku, parlamentima i vladama država članica te predsjedniku Arapske Republike Egipta i njegovoj privremenoj Vladi.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0100.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0007.
(3) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0470.
(4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0274.


Slučaj dvojice talijanskih marinaca
PDF 214kWORD 57k
Rezolucija Europskog parlamenta od 15. siječnja 2015. o slučaju dvojice talijanskih marinaca (2015/2512(RSP))
P8_TA(2015)0013RC-B8-0006/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima i temeljnim slobodama i njezine dodatne protokole,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, posebno njegove članke 9., 10. i 14.,

–  uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o Komisije o slučaju talijanskih marinaca Massimiliana Latorrea i Salvatorea Gironea,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. svibnja 2012. o pomorskom piratstvu(1),

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika glavnog tajnika Ujedinjenih naroda Ban Ki-moona od 6. siječnja 2015. kojom poziva dvije zemlje, Italiju i Indiju, da pokušaju pronaći razumno i obostrano prihvatljivo rješenje,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da je u noći 15. veljače 2012. tijekom putovanja iz Singapura u Džibuti talijanski trgovački brod Enrica Lexie u blizini obale Kerale u Indiji naišao na koćaricu St Anthony;

B.  budući da je na brodu Enrica Lexie bilo šest marinaca koji su ga štitili od mogućih piratskih napada; budući da su, zbog straha od mogućeg piratskog napada, prema brodu koji se približavao ispaljeni hici upozorenja i da su pritom tragično poginuli indijski ribari Valentine, poznat kao Jelastine, i Ajeesh Pink;

C.  budući da su se 19. veljače 2012. pripadnici indijske policije ukrcali na talijanski brod, zaplijenili oružje marinaca i uhitili dvojicu od njih koje su identificirali kao odgovorne za otvaranje paljbe prema ribarskom brodu;

D.  budući da je zbog tih događaja došlo do diplomatskih tenzija s obzirom na pravnu nesigurnost u vezi sa slučajem dvojice talijanskih marinaca; budući da nakon tri godine indijske vlasti još nisu podigle optužnicu;

E.  budući da je Massimiliano Latorre, jedan od vojnika, napustio Indiju kako bi četiri mjeseca proveo kod kuće nakon što je doživio moždanu ishemiju i da mu je i dalje potrebna liječnička njega, te budući da se g. Girone još nalazi u talijanskom veleposlanstvu u Indiji;

F.  budući da, dok se obje strane pozivaju na međunarodno pravo, Italija tvrdi da se incident dogodio u međunarodnim vodama te da bi se marincima trebalo suditi u Italiji ili pred nekim međunarodnim sudom; međutim, budući da Indija smatra da može suditi marincima jer se incident dogodio u obalnim vodama koje su pod indijskom nadležnošću;

G.  budući da je 15. listopada 2014. ondašnja Visoka predstavnica EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Catherine Ashton dala izjavu o ponašanju indijskih vlasti, pozivajući vladu da nađe brzo i zadovoljavajuće rješenje u skladu s Konvencijom UN-a o pravu mora i međunarodnim pravom;

H.  budući da je 16. prosinca 2014. nova Visoka predstavnica EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federica Mogherini izrazila razočaranje zbog nedostatka blagonaklonosti prilikom odgovora na molbu koju je uložio Massimiliano Latorre kako bi mu se produžio boravak u Italiji radi liječenja;

I.  Budući da je 14. siječnja 2015. Vrhovni sud Indije naredniku Latorreu odobrio produljenje boravka u Italiji radi liječenja;

J.  budući da su ta dva marinca europski građani i budući da su 15. veljače 2012. bili na talijanskom trgovačkom brodu koji je plovio otvorenim morem u blizini savezne države Kerale te da su na njemu obavljali svoju dužnost u sklopu međunarodnih protupiratskih aktivnosti kojima je EU snažno predan;

1.  izražava duboko žaljenje zbog tragične smrti dvojice indijskih ribara i upućuje izraze sućuti;

2.  ističe da bi se s posljedicama događaja od 15. veljače 2012. ipak trebalo postupati isključivo u skladu s načelima vladavine prava, uz puno poštovanje ljudskih i zakonskih prava onih koji su navodno umiješani;

3.  izražava veliku zabrinutost zbog toga što su talijanski marinci pritvoreni bez optužnice; ističe da se marinci moraju vratiti u domovinu; ističe da je veliko odugovlačenje i ograničavanje slobode kretanja marinaca neprihvatljivo te da predstavlja ozbiljno kršenje njihovih ljudskih prava;

4.  žali zbog načina na koji se postupalo s tim pitanjem i podržava napore svih uključenih strana da se hitno pokušaju dogovoriti oko razumnog i obostrano prihvatljivog rješenja u interesu svih obitelji, i indijskih i talijanskih, kao i u interesu obiju država;

5.  nada se da će, uzimajući u obzir stajališta Italije kao države članice o događajima povezanima s incidentom, nadležnost pripasti talijanskim vlastima i/ili međunarodnom arbitražnom tijelu;

6.  poziva Visoku predstavnicu EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da poduzme sve potrebne mjere za zaštitu talijanskih marinaca kako bi se postiglo brzo i zadovoljavajuće rješenje slučaja;

7.  podsjeća Komisiju na važnost isticanja stanja ljudskih prava u okviru odnosa s Indijom te stoga i važnost razmatranja dodatnih mjera radi lakšeg postizanja pozitivnog rješenja tog slučaja;

8.  podsjeća na to da bi diplomatsko predstavništvo EU-a trebalo štititi prava i sigurnost građana EU-a u trećim zemljama te aktivno djelovati u cilju zaštite temeljnih ljudskih prava građana EU-a koji su u pritvoru u bilo kojoj trećoj zemlji;

9.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, državama članicama EU-a, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda te predsjedniku i vladi Indije.

(1) SL C 261 E, 10.9.2013., str. 34.


Sloboda izražavanja u Turskoj: nedavna uhićenja novinara, vodećih ljudi u medijskim kućama i sustavni pritisak na medije
PDF 218kWORD 61k
Rezolucija Europskog parlamenta od 15. siječnja 2015. o slobodi izražavanja u Turskoj: nedavna uhićenja novinara, vodećih ljudi u medijskim kućama i sustavni pritisak na medije (2014/3011(RSP))
P8_TA(2015)0014RC-B8-0036/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Turskoj,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za opće poslove od 16. prosinca 2014.,

–  uzimajući u obzir izjavu povjerenika Vijeća Europe za ljudska prava od 15. prosinca 2014.,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i povjerenika za europsku politiku susjedstva i pregovore o proširenju od 14. prosinca 2014.,

–  uzimajući u obzir izvješće o napretku Turske za 2014. od 8. listopada 2014.,

–  uzimajući u obzir Okvirni strateški dokument za Tursku (2014. – 2020.) Europske komisije od 26. kolovoza 2014.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1996., a posebno njegov članak 19.,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da je 14. prosinca 2014. turska policija uhitila novinare i vodeće ljude u medijskim kućama, uključujući Ekrema Dumanlija, glavnog urednika novina Zaman, i Hidajeta Karadžu, glavnog direktora medijske grupacije Samanyolu; budući da se u nalogu koji je izdao sudac u Istanbulu navodi da su spomenute osobe pod kaznenom istragom zbog osnivanja organizacije koja je „pritiscima, zastrašivanjem i prijetnjama pokušala preuzeti vlast u državi” pri čemu su se služile „lažima, oduzimanjem osobne slobode i krivotvorenjem dokumenata”;

B.  budući da je više osoba koje su uhićene u prosincu 2014. pušteno na slobodu; budući da je 19. prosinca 2014. sud u Istanbulu objavio da će Ekrem Dumanli biti uvjetno pušten na slobodu odredivši mu zabranu putovanja do završetka kaznene istrage te da će produljiti pritvor Hidajetu Karadži do završetka istrage; budući da je 31. prosinca 2014. sud u Istanbulu odbio prigovor javnog tužitelja na puštanje Ekrema Dumanlija i sedam drugih osoba na slobodu;

C.  budući da je odgovor turske vlade na optužbe za korupciju u prosincu 2013. potakao ozbiljne sumnje u vezi s nezavisnošću i nepristranošću pravosuđa te da je njime vlada pokazala sve veću netrpeljivost prema političkoj opoziciji, javnim prosvjedima i kritičkim medijima;

D.  budući da je u Turskoj već zatvoren velik broj novinara i da mnogi novinari čekaju na suđenje te da je u posljednjih nekoliko godina pritisak na medije porastao, između ostaloga i na vlasnike i vodeće ljude medijskih grupacija kao i na internetske platforme te platforme društvenih medija; budući da su prijeteće izjave političara i postupci pokrenuti protiv kritičkih novinara, uza što se mora uzeti u obzir i vlasnička struktura medijskog sektora, doveli do široko rasprostranjene autocenzure koju provode vlasnici medijskih kuća i novinari te do otpuštanja novinara; budući da turska vlada optužbe protiv novinara podiže uglavnom na temelju turskog protuterorističkog zakona i članaka kaznenog zakona koji se odnose na „terorističke organizacije”;

E.  budući da je 6. siječnja 2015. nizozemska dopisnica Frederike Gerdink uhićena u Dijarbakiru, gdje ju je ispitala policija te je puštena isti dan nakon intervencije nizozemskog ministra vanjskih poslova, koji je u to vrijeme bio u posjetu Turskoj, i budući da je 7. siječnja 2015. još jedan nizozemski novinar, Mehmet Ulger, uhićen pri polijetanju iz zračne luke u Istanbulu, nakon čega je ispitan u policijskoj postaji i pušten tijekom istog dana;

F.  budući da poštovanje vladavine prava i temeljnih prava, uključujući slobodu izražavanja, čine jezgru vrijednosti EU-a na čije se poštovanje Turska službeno obvezala podnošenjem zahtjeva za članstvo u EU-u i pregovorima povezanima s tim zahtjevom o pristupanju te svojim članstvom u Vijeću Europe;

G.  budući da su EU i njegove države članice oštro kritizirale uhićenja od 14. prosinca 2014., nazivajući ih „nespojivima s europskim vrijednostima” i „nespojivima sa slobodom medija”; budući da je predsjednik Erdogan odlučno odbacio kritike koje je uputio EU;

1.  osuđuje nedavne policijske racije i pritvaranje više novinara i predstavnika medija 14. prosinca 2014. u Turskoj; naglašava da se spomenutim postupcima dovodi u pitanje poštovanje vladavine prava i slobode medija, koje predstavlja temeljno načelo demokracije;

2.  podsjeća da je slobodan i pluralistički tisak temeljna sastavnica demokracije, baš kao i pravičan sudski postupak, pretpostavka nevinosti i neovisnost pravosuđa; stoga, u vezi s posljednjim nizom uhićenja, ističe potrebu da se u svim predmetima (i.) dostave dovoljne i transparentne informacije o optužbama protiv optuženika, (ii.) da se optuženicima omogući pristup svim inkriminirajućim dokazima kao i puno pravo na obranu i (iii.) da se osigura pravilno postupanje u predmetima te da se bez odlaganja i izvan svake sumnje utvrdi istinitost optužbi; podsjeća turske vlasti da posebnu pozornost posvete ophođenju s medijima i novinarima jer su sloboda izražavanja i sloboda medija okosnica funkcioniranja demokratskog i otvorenog društva;

3.  izražava zabrinutost zbog nazadovanja u provedbi demokratskih reformi, a posebno zbog sve manje tolerancije turske vlade prema javnim prosvjedima i kritičkim medijima; u vezi s tim napominje da su uhićenja od 14. prosinca 2014. dio tendencije povećanja pritiska na medije te ograničavanja slobode tiska i medija, uključujući društvene medije i forume na internetu; napominje da u Turskoj postoji nerazmjer u vezi s brojem zabrana pristupa internetskim stranicama; izražava žaljenje zbog broja novinara koji se nalaze u istražnom pritvoru, i na taj već način bivaju kažnjeni, te poziva turske sudbene vlasti da preispitaju i riješe te slučajeve što je prije moguće;

4.  apelira na Tursku da radi na reformama kojima bi se uveo odgovarajući sustav provjera i ravnoteža uz potpuno poštovanje slobode, uključujući slobodu mišljenja, izražavanja i medija, demokraciju, jednakost, vladavinu prava i poštovanje ljudskih prava;

5.  naglašava važnost slobode tiska i poštovanja demokratskih vrijednosti za proces proširenja EU-a; ističe da se nizom odredbi pravnog okvira Turske i načinom na koji ih članovi sudbene vlasti tumače i dalje ometa slobodu izražavanja, uključujući i slobodu medija; podsjeća da sloboda izražavanja i pluralizam medija čine samu jezgru europskih vrijednosti te da je neovisan tisak ključan za demokratsko društvo jer omogućuje aktivno sudjelovanje građana u kolektivnom postupku donošenja odluka utemeljenom na poznavanju informacija jačajući time demokraciju; u tom smislu poziva tursku vladu da pitanju slobode medija pristupi kao prioritetu i da osigura primjeren pravni okvir kojim će se u skladu s međunarodnim standardima jamčiti pluralizam; nadalje, poziva da se stane na kraj pritiscima i zastrašivanjima usmjerenima na kritičke medije i novinare;

6.  napominje da se Akcijskim planom za sprječavanje povreda Europske konvencije o ljudskim pravima ne predviđa revizija svih relevantnih odredbi antiterorističkog zakona ili kaznenog zakona koje su se primjenjivale u svrhu ograničenja slobode izražavanja; ističe da je reforma navedenih zakona prioritet;

7.  ističe da se u skladu s zaključcima Vijeća od 16. prosinca 2014. Instrumentom za pretpristupnu pomoć (IPA II) za razdoblje 2014. – 2020. predviđa veća dosljednost između financijske pomoći i ukupnog napretka postignutog u provedbi pretpristupne strategije, uključujući potpuno poštovanje temeljnih prava i sloboda;

8.  poziva na to da se veća pozornost prida nezavisnim medijima u okviru Instrumenta pretpristupne pomoći; nadalje, naglašava u tom smislu i važnost potpore organizacijama civilnog društva jer se samo u transparentnom civilnom društvu koje dobro funkcionira može graditi povjerenje između različitih komponenata jednog živog i demokratskog društva;

9.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Rezoluciju Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te vladi i parlamentu Turske.

Pravna napomena