Indeks 
Usvojeni tekstovi
Četvrtak, 12. veljače 2015. - StrasbourgZavršno izdanje
Burundi: slučaj Boba Rugurike
 Saudijska Arabija: slučaj Raifa Badawija
 Masovne grobnice nestalih osoba iz Ashije u selu Ornithi u okupiranom dijelu Cipra
 Osnivanje posebnog odbora za odluke o porezima i ostale mjere slične prirode ili učinka
 Humanitarna kriza u Iraku i Siriji, osobito u kontekstu IS-a

Burundi: slučaj Boba Rugurike
PDF 227kWORD 71k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. veljače 2015. o Burundiju: slučaj Boba Rugurike (2015/2561(RSP))
P8_TA(2015)0036RC-B8-0144/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Burundiju, osobito onu od 18. rujna 2014. o Burundiju, posebno o slučaju Pierra Clavera Mbonimpaa(1),

–  uzimajući u obzir Sporazum iz Cotonoua,

–  uzimajući u obzir izjavu Vijeća sigurnosti UN-a od 10. travnja 2014. o stanju u Burundiju,

–  uzimajući u obzir Sporazum o miru i pomirenju iz Aruše,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 22. srpnja 2014. o regiji Velikih jezera,

–  uzimajući u obzir izvješća Ureda UN-a u Burundiju (BNUB),

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o borcima za ljudska prava i o slobodi izražavanja, te zaključke Vijeća iz lipnja 2014. kojima se obvezuje na pojačani rad na području boraca za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o demokraciji, izborima i upravljanju,

–  uzimajući u obzir mišljenje Nacionalnog savjetodavnog povjerenstva za ljudska prava od 25. travnja 2013.,

–  uzimajući u obzir izjavu izaslanstva EU-a u Burundiju od 10. rujna 2014.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da su 20. siječnja 2015. vlasti Burundija uhitile i pritvorile borca za ljudska prava Boba Ruguriku, direktora radio stanice Radio Publique Africaine, nakon što je on, nekoliko dana nakon što je njegova radio stanica emitirala niz istražnih izvješća povezanih s ubojstvima triju starijih talijanskih časnih sestara, Lucie Pulici, Olge Raschietti i Bernadette Boggian u Kamengeu, gradu sjeverno od Bujumbure, u rujnu 2014., odbio imenovati svoje izvore;

B.  budući da su izvješća uključivala navode o tome da su u ubojstva umiješani visoki dužnosnici obavještajnih službi kojima je dano pravo da prije emitiranja daju svoj komentar;

C.  budući da vlasti Burundija nisu iznijele nikakve dokaze koji bi opravdali pritvor g. Rugurike na osnovu „kršenja javne solidarnosti i povjerljivosti istrage, skrivanja zločinca i sudioništva u ubojstvu”; budući da je ovo uhićenje dio niza napada vlade na slobodu izražavanja usmjerenih na novinare, aktiviste i članove političkih stranaka; budući da su ti napadi eskalirali uoči izbora koji bi se trebali održati u Burundiju u svibnju i lipnju 2015. godine;

D.  budući da se u međunarodnom pravu o ljudskim pravima, između ostalog u Afričkoj povelji o ljudskim pravima i pravima naroda te Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima koje je Burundi ratificirao, jasno navodi da se istražni zatvor mora temeljiti na uvjerljivim i pravno osnovanim optužbama; budući da vlasti Burundija nisu iznijele nikakve dokaze kojima bi se pokazala potreba za pritvaranjem g. Rugurike;

E.  budući da to nije prvi pokušaj vlade Burundija da spriječi medije i skupine koje se bore za ljudska prava da objave osjetljive informacije i izvješćuju o navodnim zlostavljanjima koje provodi vlada; budući da usprkos tom ustrajnom zlostavljanju novinari nisu prestali dokumentirati sporna pitanja i izvješćivati o njima, a među tim novinarima je Pierre Claver Mbonimpa, vodeći borac za ljudska prava koji je uhićen u svibnju 2014. zbog svojih komentara na radio stanici Radio Publique Africaine i nakon toga oslobođen, iako optužnica protiv njega nije odbačena;

F.  budući da je u lipnju 2013. Burundi donio restriktivan zakon o tisku kojim se ograničava sloboda medija i raspon tema o kojima novinari smiju izvješćivati te se otvara mogućnost kriminaliziranja izvješćivanja o temama kao što su javni red i sigurnost; budući da se savez novinara Burundija u vezi s tim predmetom obratio Sudu istočne Afrike;

G.  budući da je donošenje niza restriktivnih zakona pred izbore 2015., među kojima zakon iz travnja 2013., pogoršalo zlostavljanje i prijetnje čije su žrtve od 2010. novinari i ostali koji osuđuju politička ubojstva, korupciju i loše upravljanje zemljom;

H.  budući da se Burundi nalazi na 142. mjestu od 180 zemalja na svjetskom indeksu slobode medija za 2014. koji su objavili Reporteri bez granica;

I.  budući da je Reine Alapini-Gansou, posebna izvjestiteljica o borcima za ljudska prava u Africi, osudila to uhićenje i zatražila hitno oslobađanje Boba Rugurike te je također podsjetila na to da vlasti Burundija imaju odgovornosti koje proizlaze iz Deklaracije o načelima o slobodi izražavanja u Africi te iz deklaracija iz Kigalija i Grand Bayja;

J.  budući da je pravo na slobodu izražavanja zajamčeno Ustavom Burundija te međunarodnim i regionalnim ugovorima koje je Burundi ratificirao, da je također dio nacionalne strategije za dobro upravljanje i borbu protiv korupcije, kao što je i ključni uvjet kako bi se mogli održati slobodni i pošteni izbori 2015. te kako bi rezultate tih izbora prihvatili svi sudionici;

K.  budući da će slobodan, pošten, transparentan i miran izborni postupak u 2015. omogućiti zemlji koja je još u poslijeratnom stanju da izađe iz bezizlazne političke situacije koju je prouzročio izborni postupak 2010. godine;

L.  budući da su u skladu s rezolucijom Parlamenta od 18. rujna 2014., osobito upućivanjem na članak 96. Sporazuma iz Cotonoua koje se u njoj nalazi, predstavnici EU-a počeli inzistirati na potrebi za uključivim sudjelovanjem svih političkih snaga zemlje u izbornom postupku, u skladu s programom rada i Kodeksom ponašanja;

M.  budući da je vlada Burundija potvrdila svoju predanost tome da djeluje kako bi zajamčila da pregovori sa svim političkim stranama u zemlji poštuju dva navedena dokumenta te je ponovila svoj zahtjev EU-u i njegovim državama članicama da pružaju materijalnu i financijsku potporu za aktualni izborni postupak te da šalju timove promatrača u Burundi prije, tijekom i nakon izbora;

N.  budući da je EU nedavno Burundiju dodijelio 432 milijuna EUR iz Europskog razvojnog fonda 2014. – 2020., između ostalog za pomoć u unapređenju uprave i civilnog društva;

O.  budući da se Burundi i dalje suočava s najgorom političkom krizom otkad je 2005. završio dvanaestogodišnji građanski rat te budući da to ponovno predstavlja prijetnju unutarnjoj stabilnosti same zemlje i njezinih susjeda u već ionako nestabilnoj regiji afričkog kontinenta;

1.  osuđuje neopravdani pritvor Boba Rugurike i poziva na njegovo hitno i bezuvjetno oslobađanje; poziva vlasti da istovremeno nastave svoje istrage u vezi s ubojstvom triju talijanskih časnih sestara te da odgovorne privedu pravdi; isto tako poziva na otvaranje nezavisne istrage o ubojstvu triju časnih sestara;

2.  osuđuje sva kršenja ljudskih prava u Burundiju i uvođenje restriktivnih zakona uoči predsjedničkih i parlamentarnih izbora koji će se u zemlji održati 2015., a posebno osuđuje one zakone koji imaju štetni učinak na oporbu, medije i civilno društvo ograničavanjem slobode izražavanja i udruživanja te slobode održavanja sastanaka;

3.  poziva vlasti Burundija da zajamče primjerenu i poštenu ravnotežu između slobode medija, koja obuhvaća slobodu novinara da istražuju zločine i izvješćuju o njima, i potrebe da se očuva pravovaljanost kaznenih istraga;

4.  poziva vladu Burundija da omogući istinsku i otvorenu političku raspravu u pripremi za izbore 2015. te da poštuje program rada i Kodeks ponašanja koji su dogovoreni pod pokroviteljstvom UN-a i koje su potpisali svi politički vođe Burundija; podsjeća na to da Ustav Burundija navodi: „Predsjednik Republike bira se na razdoblje od pet godina koje se može obnoviti jedanput. Nitko ne može odslužiti više od dva predsjednička mandata”;

5.  poziva vladu Burundija da poštuje izborni kalendar i da uključi stranke oporbe u promatranje izbora, između ostalog i u fazu djelomične registracije novih birača kao što su se na sastanku za ocjenu registracije birača 29. i 30. siječnja 2015. dogovorili Neovisno nacionalno izborno povjerenstvo (CENI) i političke stranke;

6.  izražava duboku zabrinutost zbog uplitanja vlade u unutarnje upravljanje oporbenih stranaka, činjenice da oporbenim strankama nedostaje sloboda za vođenje kampanje i povećane sklonosti sudstva da isključuje vođe oporbe iz izbornog postupka;

7.  potiče vladu Burundija da poduzme mjere za kontrolu ogranka mladih stranke CNDD-FDD kojima će njegove članove spriječiti u zastrašivanju i napadanju osoba koje doživljavaju kao protivnike te da zajamči izvođenje pred sud osoba odgovornih za zlostavljanja; poziva na provođenje neovisne međunarodne istrage o tvrdnjama da CNDD-FDD naoružava i obučava svoj ogranak mladih; poziva vođe oporbenih stranaka da spriječe nasilje koje se provodi nad njihovim protivnicima;

8.  naglašava važnost poštovanja Kodeksa ponašanja u izbornim pitanjima (Code de bonne conduite en matière électorale) i plan izbora u čijem je sastavljanju posredovao UN i koji su politički akteri potpisali 2013. te potpuno podržava djelovanje UN-a i međunarodne zajednice u cilju sprečavanja daljnjeg porasta političkog nasilja prije izbora 2015. i pružanja pomoći pri ponovnoj uspostavi dugoročne sigurnosti i mira;

9.  potiče sve one koji su uključeni u izborni postupak, između ostalog tijela nadležna za organiziranje izbora i sigurnosne službe, da poštuju obveze preuzete Sporazumom iz Aruše, te podsjeća na to da je tim sporazumom okončan građanski rat i da je on temelj Ustava Burundija;

10.  naglašava vodeću ulogu koju bi EU trebao imati u promatranju predizbornog stanja kako bi se izbjeglo kršenje bilo koje obveze što bi moglo imati ozbiljne posljedice ne samo na proces demokratizacije već i na mir i sigurnost u Burundiju i čitavoj regiji Velikih jezera;

11.  ponavlja da se Burundi obvezao klauzulom o ljudskim pravima Sporazuma iz Cotonoua, Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima te Afričkom poveljom o ljudskim pravima i pravima naroda i da je stoga dužan poštovati opća ljudska prava, među kojima je i sloboda izražavanja; poziva vladu Burundija da omogući istinsku i otvorenu političku raspravu prije izbora 2015. u kojoj nema straha od zastrašivanja suzdržavanjem od uplitanja u unutarnje upravljanje oporbenih stranaka, izbjegavanjem postavljanja ograničenja u vođenju kampanje koja utječu na sve stranke, posebno u seoskim područjima, te suzdržavanjem od zloupotrebe sudstva radi isključivanja političkih protivnika;

12.  poziva Komisiju, potpredsjednicu/Visoku predstavnicu i države članice da nastave raditi kako bi se postigla jasna i principijelna politika EU-a prema Burundiju u okviru koje se rješavaju ozbiljna kršenja ljudskih prava, u skladu sa Strateškim okvirom EU-a za ljudska prava; poziva Komisiju da razmotri održavanje savjetovanja s Burundijem u skladu s člankom 96. Sporazuma iz Cotonoua radi njegovog mogućeg isključenja iz Sporazuma te da poduzme sve primjerene mjere tijekom trajanja tih savjetovanja;

13.  poziva potpredsjednicu/Visoku predstavnicu da iskoristi pojačani politički dijalog predviđen člankom 8. Sporazuma o partnerstvu s vladom Burundija iz Cotonoua kako bi se konkretno odgovorilo na zatvaranje političkog prostora u Burundiju i utvrdilo jasna i konkretna referentna mjerila kojima mjeriti razvoje događaja te kako bi se utvrdilo strategiju kojom odgovoriti na njih;

14.  poziva vladu Burundija, vođe stranaka oporbe i aktiviste civilnog društva da naprave sve što mogu kako bi na demokratski i transparentan način podržali Povjerenstvo za mir i pomirenje (PRC) s ciljem rješavanja zločina iz prošlosti i gledanja unaprijed kako bi se na pravi način spremilo za budućnost;

15.  poziva Europsku uniju i države članice da oslobode sredstva koja su potrebna da bi se odgovorilo na humanitarnu situaciju u tom dijelu svijeta te da surađuju s tijelima UN-a posebno u pogledu situacije kronične neishranjenosti;

16.  poziva Komisiju da sredstva za razdoblje 2014. – 2020. prioritetno dodijeli nevladinim organizacijama i međunarodnim organizacijama koje izravno rade s ljudima te da izvrši pritisak na vladu Burundija kako bi provela reforme koje su potrebne za konsolidaciju države;

17.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, državama članicama, vladi Burundija, vladama zemalja regije Velikih jezera, Afričkoj uniji, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, supredsjednicima Zajedničke parlamentarne skupštine EU-a i AKP-a te Panafričkom parlamentu.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0023.


Saudijska Arabija: slučaj Raifa Badawija
PDF 227kWORD 68k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. veljače 2015. o slučaju g. Raifa Badawija u Saudijskoj Arabiji (2015/2550(RSP))
P8_TA(2015)0037RC-B8-0143/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Saudijskoj Arabiji, osobito one u vezi s ljudskim pravima, te posebno onu od 11. ožujka 2014. o Saudijskoj Arabiji, njezinim odnosima s EU-om i ulozi na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi(1),

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini od 9. siječnja 2015.;

–  uzimajući u obzir izjavu visokog povjerenika UN-a za ljudska prava Zeida Ra'ada Al Husseina kojom poziva vlasti Saudijske Arabije da zaustave kažnjavanje Raifa Badawija,

–  uzimajući u obzir članak 18. Opće deklaracije o ljudskim pravima iz 1948. i članak 19. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja,

–  uzimajući u obzir Arapsku povelju o ljudskim pravima, koju je Saudijska Arabija ratificirala 2009., čiji članak 32. stavak 1. jamči pravo na informiranje te slobodu mišljenja i izražavanja, a članak 8. zabranjuje fizičko ili psihološko mučenje ili okrutno, sramotno, ponižavajuće ili neljudsko postupanje,

–  uzimajući u obzir smjernice Europske unije o mučenju i zlostavljanju, te o borcima za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je bloger i aktivist za ljudska prava Raif Badawi optužen za krivovjerstvo i da ga je kazneni sud u Džedi u svibnju 2014. osudio na 10 godina zatvora, 1 000 udaraca bičem i novčanu kaznu u vrijednosti od 1 milijun SAR (228 000 EUR) jer je otvorio internetsku stranicu „mreže slobodnih saudijskih liberala” (Free Saudi Liberals Network) za društvenu, političku i vjersku raspravu koja je ocijenjena kao uvreda islamu; budući da ta presuda također zabranjuje g. Badawiju da upotrebljava bilo kakve medije i da putuje u inozemstvo tijekom prvih deset godina nakon što napusti zatvor;

B.  budući da je 9. siječnja 2015. g. Badawi pred džamijom Al-Džafali u Džedi primio prvih 50 udaraca bičem, što je rezultiralo toliko dubokim ranama da je na liječničkom pregledu kojem je podvrgnut u zatvoru utvrđeno da nije u stanju primiti novi niz udaraca bičem;

C.  budući da su sudske presude koje nalažu tjelesno kažnjavanje, uključujući bičevanje, strogo zabranjene u okviru međunarodnog prava o ljudskim pravima, između ostalog Konvencijom UN-a protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja koju je Saudijska Arabija ratificirala;

D.  budući da je 6. srpnja 2014. specijalizirani kazneni sud osudio istaknutog borca za ljudska prava Waleeda Abu al-Khaira, koji je i odvjetnik Raifa Badawija, na 15 godina zatvora, nakon čega će još 15 godina imati zabranu putovanja jer je utemeljio organizaciju koja se bori za ljudska prava „Nadziratelj ljudskih prava u Saudijskoj Arabiji” (Monitor of Human Rights in Saudi Arabia);

E.  budući da je slučaj g. Badawija jedan od mnogih slučajeva u kojima se stroge kazne i zlostavljanje upotrebljavaju protiv saudijskih aktivista za ljudska prava i ostalih zagovaratelja reformi koji su gonjeni jer su izrazili svoja mišljenja, a neki od njih su osuđeni u postupcima koji nisu u skladu s međunarodnim standardima o poštenom suđenju, kao što je u srpnju 2014. potvrdio bivši visoki povjerenik UN-a za ljudska prava;

F.  budući da u Saudijskoj Arabiji postoji snažna zajednica internetskih aktivista i da Saudijska Arabija ima najveći broj korisnika Twittera na Bliskom istoku; međutim, budući da se internet strogo cenzurira, uz tisuće blokiranih internetskih stranica i obvezu pribavljanja dozvole od Ministarstva informiranja za nove blogove i internetske stranice; budući da je zbog cenzuriranja saudijskih medija i interneta te kažnjavanja onih koji kritiziraju vladu ili vjeru Saudijska Arabija na popisu „neprijatelja interneta” koji sastavljaju Reporteri bez granica;

G.  budući da su sloboda izražavanja i sloboda tiska i medija, na internetu i u drugim oblicima, presudni preduvjeti i katalizatori za demokratizaciju i reformu te budući da su oni ključni čimbenici za nadzor vlasti;

H.  budući da je usprkos uvođenju nekih opreznih reformi tijekom vladavine preminulog kralja Abdulaha saudijski politički i socijalni sustav i dalje izrazito nedemokratičan te da se njime žene i šijitske muslimane čini drugorazrednim građanima, ozbiljno diskriminira mnogobrojnu stranu radnu snagu i oštro suzbija svako neslaganje;

I.  budući da su broj pogubljenja i brzina kojom se izvršavaju veoma zabrinjavajuća pitanja; budući da je tijekom 2014. pogubljeno više od 87 osoba, većina njih odrubljivanjem glave; budući da je barem 21 osoba pogubljena od početka 2015. godine; budući da su između 2007. i 2012. zabilježena 423 pogubljenja; budući da se za široki raspon kaznenih djela može izreći smrtna kazna;

J.  budući da je Kraljevina Saudijska Arabija utjecajan politički, gospodarski, kulturni i vjerski subjekt na Bliskom istoku i u islamskom svijetu te je osnivač i vodeći član Vijeća za suradnju zemalja Perzijskog zaljeva i skupine G-20;

K.  budući da je u studenom 2013. Saudijska Arabija izabrana u Vijeće UN-a za ljudska prava na razdoblje od tri godine;

L.  budući da takozvana Islamska država i Saudijska Arabija predviđaju gotovo identične kazne za velik broj kaznenih djela, uključujući smrtnu kaznu za blasfemiju, ubojstvo, homoseksualne činove, krađu ili izdaju, kamenovanje do smrti za preljub ili amputiranje ruku i nogu za razbojništvo;

M.  budući da Saudijska Arabija ima ključnu ulogu u financiranju, širenju i promicanju posebno ekstremističkog tumačenja islama na globalnoj razini ; budući da je najsektaškije tumačenje islama inspiriralo terorističke organizacije kao što su takozvana Islamska država i Al-Kaida;

N.  budući da vlasti Saudijske Arabije tvrde da su partneri država članica EU-a, osobito u globalnoj borbi protiv terorizma; budući da je u siječnju 2014. donesen novi zakon protiv terorizma koji uključuje odredbe kojima se omogućuje da se svako izražavanje neslaganja ili neovisno udruživanje tumači kao kazneno djelo terorizma;

1.  oštro osuđuje bičevanje Raifa Badawija kao okrutan i šokantan čin vlasti Saudijske Arabije; poziva vlasti Saudijske Arabije da obustave daljnje bičevanje Raifa Badawija te da ga odmah i bezuvjetno puste iz pritvora jer ga se smatra zatvorenikom savjesti, pritvorenim i osuđenim samo zato što je iskoristio svoje pravo na slobodu izražavanja; poziva saudijske vlasti da ponište njegovu presudu i kaznu, uključujući zabranu putovanja;

2.  poziva saudijske vlasti da zajamče Raifu Badawiju zaštitu od mučenja i zlostavljanja, da mu pruže svu liječničku pomoć koja mu je potrebna te da mu omoguće neposredan i redovit pristup obitelji i odvjetnicima koje on odabere;

3.  poziva saudijske vlasti da bezuvjetno oslobode odvjetnika Raifa Badawija te sve borce za ljudska prava i ostale zatvorenike savjesti koji su pritvoreni i osuđeni samo zato što su iskoristili svoje pravo na slobodu izražavanja;

4.  žestoko osuđuje svaki oblik tjelesnog kažnjavanja kao neprihvatljiv i sramotan čin koji se protivi ljudskom dostojanstvu te izražava zabrinutost zbog toga što država upotrebljava bičevanje i snažno poziva na njegovo kategoričko ukidanje; poziva saudijske vlasti da poštuju zabranu mučenja koja je utvrđena ponajprije u Konvenciji UN-a protiv mučenja i drugog okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja koju je Saudijska Arabija potpisala i ratificirala; poziva Saudijsku Arabiju da potpiše Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima;

5.  naglašava proces pravosudne reforme koji je pokrenula Saudijska Arabija s ciljem povećanja mogućnosti veće zaštite osobnih prava, ali i dalje je ozbiljno zabrinut zbog stanja ljudskih prava u Saudijskoj Arabiji koja se još uvijek nalazi među najrepresivnijim zemljama na svijetu; smatra da je slučaj Raifa Badawija simbol napada na slobodu izražavanja i mirnog neslaganja u zemlji te da je općenito to simbol karakterističnih politika netolerancije i ekstremističkog tumačenja islamskog prava koje provodi Kraljevina;

6.  potiče vlasti Saudijske Arabije da ukinu specijalizirani kazneni sud koji je utemeljen 2008. kako bi se na njemu sudilo za slučajeve terorizma, ali koji se sve više koristi za progon mirnih disidenata zbog optužbi koje su, čini se, političke naravi i to sudskim postupcima kojima se krši temeljno pravo na pošteno suđenje;

7.  poziva saudijske vlasti da omoguće postojanje neovisnog tiska i medija te da zajamče slobodu izražavanja, udruživanja i mirnog okupljanja svih stanovnika Saudijske Arabije; osuđuje ugnjetavanje aktivista i prosvjednika koji mirno prosvjeduju; ističe da su mirno zastupanje osnovnih zakonskih prava ili izražavanje kritika preko društvenih medija oblici izražavanja neophodnog prava;

8.  podsjeća vodstvo Saudijske Arabije na njegovu obvezu na „poštovanje najviših standarda u promicanju i zaštiti ljudskih prava” koju je preuzelo prilikom uspješne kandidature za članstvo u Vijeću UN-a za ljudska prava 2013. godine;

9.  smatra da bi Saudijska Arabija bila uvjerljiviji i djelotvorniji partner u borbi protiv terorističkih organizacija kao što su takozvana Islamska država i Al-Kaida da se ne upušta u zastarjele i ekstremističke prakse poput javnog odrubljivanja glave, kamenovanja i drugih oblika mučenja koji su slični onima koje provodi IS;

10.  poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje i Komisiju da na aktivan i kreativan način podrže skupine civilnog društva i pojedince koji se bore za ljudska prava u Saudijskoj Arabiji, među ostalim organiziranjem posjeta zatvorima, nadziranjem suđenja i javnim izjavama;

11.  nalaže svojem izaslanstvu za odnose s Arapskim poluotokom da tijekom svojeg nadolazećeg posjeta Saudijskoj Arabiji pokrene pitanje u vezi sa slučajem Raifa Badawija i drugih zatvorenika savjesti i da o tome izvijesti svoj Pododbor za ljudska prava;

12.  poziva Europsku uniju i države članice da ponovno razmotre svoje odnose sa Saudijskom Arabijom na način koji bi joj omogućio da teži svojim gospodarskim, energetskim i sigurnosnim ciljevima ne ugrožavajući pritom kredibilitet svojih osnovnih obveza u području ljudskih prava;

13.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, glavnom tajniku UN-a, visokom povjereniku UN-a za ljudska prava, Njegovom veličanstvu kralju Salmanu bin Abdulazizu, vladi Kraljevine Saudijske Arabije i glavnom tajniku Centra za nacionalni dijalog Kraljevine Saudijske Arabije.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0207.


Masovne grobnice nestalih osoba iz Ashije u selu Ornithi u okupiranom dijelu Cipra
PDF 221kWORD 63k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. veljače 2015. o masovnim grobnicama nestalih osoba iz sela Ashia u području sela Ornithi u okupiranom dijelu Cipra (2015/2551(RSP))
P8_TA(2015)0038RC-B8-0150/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. ožujka 2007. o nestalim osobama na Cipru(1),

–  uzimajući u obzir relevantna izvješća glavnog tajnika Ujedinjenih naroda(2), rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda(3) i međunarodne inicijative pokrenute kako bi se istražila sudbina nestalih osoba na Cipru(4),

–  uzimajući u obzir presude Europskog suda za ljudska prava (ECHR) od 10. svibnja 2001.(5) i 10. siječnja 2008.(6) o nestalim osobama na Cipru te presudu Velikog vijeća od 12. svibnja 2014. u predmetu Cipar protiv Turske,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. lipnja 2008. o nestalim osobama na Cipru(7)

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A6-0139/2008),

–  uzimajući u obzir svoju izjavu od 9. lipnja 2011. o radu Odbora za nestale osobe na Cipru,

–  uzimajući u obzir međunarodno humanitarno pravo, ugovorno i običajno, o nestalim osobama,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Turskoj,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. Stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da su 14. kolovoza 1974. turske zračne snage bombardirale selo Ashia; budući da je 21. kolovoza 1974. turska vojska prisilno provela masovne evakuacije; budući da je do konačnog protjerivanja svih stanovnika tog sela došlo 28. kolovoza 1974.;

B.  budući da je 1974. nestalo ukupno 106 osoba iz sela Ashia, u dobi od 11 do 84 godine;

C.  budući da je u proljeće 2009. Odbor za nestale osobe na Cipru proveo potragu u području sela Ornithi smještenog 4 km zapadno od sela Ashia; budući da su otkopana četiri mjesta pokopa, dva bunara i mjesta masovnih grobnica; budući da je analizom DNK potvrđeno da posmrtni ostaci pripadaju 71 civilu s popisa osoba nestalih u Ashiji 21. kolovoza 1974., kako je gore navedeno;

D.  budući da dokazi ukazuju na to da su dvije masovne grobnice prethodno bile ekshumirane; budući da su posmrtni ostaci hotimično uklonjeni i premješteni na nepoznate lokacije;

E.  budući da se i dalje nastavlja velika agonija i patnja obitelji nestalih osoba koje desetljećima ne znaju ništa o sudbini svojih voljenih te da se stoga moraju uložiti svi napori za ubrzanje istraga Odbora za nestale osobe;

F.  budući da je Europski sud za ljudska prava utvrdio da je u slučaju nestalih ciparskih Grka i njihove rodbine došlo do stalnog kršenja članka 2. (pravo na život) Konvencije s obzirom na neuspjeh turskih vlasti da provedu učinkovitu istragu o mjestu boravka i sudbini nestalih ciparskih Grka koji su nestali u okolnostima opasnima po život, stalnog kršenja članka 5. (pravo na slobodu i sigurnost) s obzirom na neuspjeh turskih vlasti da provedu učinkovitu istragu o mjestu boravka i sudbini nestalih ciparskih Grka u vezi s kojima postoji diskutabilna izjava da su u vrijeme nestanka bili u turskom zatočeništvu, te stalnog kršenja članka 3. (zabrana nehumanog ili ponižavajućeg postupanja) jer je šutnja turskih vlasti u odnosu na stvarnu zabrinutost rodbine dosegla stupanj težine koji bi se mogao kategorizirati samo kao nehumano postupanje;

G.  budući da se slučajevi u kojima se samo dio posmrtnih ostataka kostura osoba može predati za pokop ne mogu smatrati zaključenima sve dok se ne pronađu posmrtni ostaci svih nestalih osoba čiji se identitet može utvrditi;

H.  budući da je Europski sud za ljudska prava donio presudu da je Turska kao de facto okupatorska snaga na sjevernom dijelu Cipra nadležna za istragu o mjestu boravka i sudbini nestalih osoba te za omogućavanje rada Odbora za nestale osobe;

I.  budući da je problem nestalih osoba humanitarne naravi i proizlazi iz prava rodbine nestalih osoba da saznaju njihovu sudbinu;

J.  budući da je patnja nestalih osoba na Cipru počela 1964. kad je nestao određen broj osoba iz obje zajednice, a svoj je vrhunac dosegnula, kad je nestalo gotovo 2000 osoba, nakon vojne invazije koju je Turska izvršila 1974. i kojom je otok ostao do danas podijeljen;

K.  budući da se već nekoliko desetljeća ukupno 2001 Cipranin vodi kao nestao, od čega su 1508 ciparski Grci i 493 ciparski Turci;

1.  osuđuje premještanje do kojeg je došlo u Ornithiju i slične radnje kao izraz velikog nepoštovanja prema nestalim osobama i teško kršenje prava njihovih obitelji da konačno saznaju stvarne okolnosti u kojima su umrli njihovi voljeni; suosjeća s obiteljima svih nestalih osoba koje i dalje žive u neizvjesnosti;

2.  naglašava da bi premještanje posmrtnih ostataka i slične radnje mogle predstavljati glavnu smetnju i komplikaciju za izazovan i težak proces istrage sudbine svih nestalih osoba na Cipru;

3.  naglašava da je to hitno pitanje s obzirom na obitelji nestalih osoba 41 godinu nakon njihova nestanka te naglašava da vrijeme za njihov pronalazak istječe jer svjedoci i srodnici umiru; poziva na trenutačnu i potpunu provjeru sudbine nestalih osoba;

4.  pohvaljuje rad Odbora za nestale osobe i naglašava važnost intenziviranja njegovih aktivnosti s obzirom na to da se treba pronaći polovina svih nestalih osoba te identificirati njih više od dvije trećine;

5.  naglašava da rad Odbora za nestale osobe u potpunosti ovisi o potpori i suradnji svih uključenih strana i u tom pogledu pozdravlja sredstva koja je osigurao EU te poziva na to da se ona kontinuirano pružaju;

6.  napominje da je Odbor za nestale osobe uputio žuran poziv svima koji imaju informacije o mogućim mjestima pokopa da stupe u kontakt s njegovim istražiteljima; poziva Tursku i njezinu vladu da odmah prekinu s premještanjem posmrtnih ostataka iz masovnih grobnica te da postupaju u skladu s međunarodnim pravom, međunarodnim humanitarnim pravom i presudama Europskog suda za ljudska prava, te da u tu svrhu olakšaju napore trostranog Odbora za nestale osobe tako što će mu dati puni pristup vojnim arhivima i zonama radi ekshumacije; poziva Tursku da u potpunosti poštuje svoje obveze u skladu s odlukom Europskog suda za ljudska prava da obiteljima nestalih osoba isplati odštetu;

7.  poziva Tursku da bez namjerne odgode dopusti pristup zonama koje su proglašene vojnima te da postoje informacije da se na njima nalaze mjesta pokopa nestalih osoba; naglašava da bi turska vojska trebala dostaviti i razmijeniti stare vojne karte te dopustiti puni pristup svojim arhivima kako bi se omogućila potraga za neotkrivenim mjestima ukopa;

8.  poziva sve države članice EU-a da im prioritet bude ratifikacija Međunarodne konvencije o zaštiti svih osoba od prisilnih nestanaka te poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) i države članice da pruže potporu radu Odbora UN-a za prisilne nestanke, osnovanog na temelju te Konvencije;

9.  podsjeća sve uključene strane i sve one koje posjeduju, ili mogu posjedovati, informacije ili dokaze koji proizlaze iz osobnih saznanja, arhiva, izvješća s bojišta ili evidencija s mjesta zatočenja, da ih bez odgode proslijede Odboru za nestale osobe;

10.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladi i parlamentu Turske, te ponovno podsjeća na bezuvjetnu obvezu svake države, na temelju Europske konvencije o ljudskim pravima, da poštuje pravomoćnu presudu u predmetima u kojima je strana u postupku.

(1) SL C 301 E, 13.12.2007., str. 243.
(2) Posebno posljednje izvješće o operacijama Ujedinjenih naroda na Cipru ((S/2008/353), poglavlje IV.
(3) Posebno Rezoluciju 1818 (2008) od 13. lipnja 2008.
(4) Odbor za nestale osobe na Cipru: http://www.cmp-cyprus.org
(5) Odbor za nestale osobe na Cipru: http://www.cmp-cyprus.org
(6) Varnava i drugi protiv Turske, br. 16064/90, 16065/90, 16066/90, 16068/90, 16069/90, 16070/90, 16071/90, 16072/90 i 16073/90; žalbeni postupak u tijeku.
(7) SL C 286 E, 27.11.2009., str. 13.


Osnivanje posebnog odbora za odluke o porezima i ostale mjere slične prirode ili učinka
PDF 209kWORD 56k
Odluka Europskog parlamenta od 12. veljače 2015. o osnivanju, ovlastima, brojčanom sastavu i trajanju mandata posebnog odbora za odluke o porezima i ostale mjere slične prirode ili učinka (2015/2566(RSO))
P8_TA(2015)0039B8-0169/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Konferencije predsjednika,

–  uzimajući u obzir odluku Komisije da istraži praksu odluka o poreznima u skladu s propisima EU-a o državnim potporama u svim državama članicama;

–  uzimajući u obzir obvezu svih država članica da u skladu s poreznim propisima EU-a u okviru spontane razmjene ostalim državama članicama dostave informacije o odlukama o porezima , posebice ako postoji mogućnost gubitka poreza u drugoj državi članici ili uštede poreza koja bi mogla proizaći iz fiktivnih prijenosa dobiti unutar povezanih društava,

–  uzimajući u obzir članak 197. Poslovnika,

1.  odlučuje osnovati posebni odbor za odluke o porezima i ostale mjere slične prirode ili učinka u svrhu ispitivanja prakse primjene propisa EU-a o državnim potporama i oporezivanju u pogledu odluka o porezima i ostalih mjera slične prirode ili učinka donesenih u državama članicama, ako takvu praksu provode države članice ili Komisija;

2.  odlučuje da se posebnom odboru dodijele sljedeće ovlasti:

   (a) da analizira i ispita praksu primjene članka 107. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske Unije (UFEU) o odlukama o porezima i ostalim mjerama slične prirode ili učinka donesenima u državama članicama od 1. siječnja 1991.;
   (b) da analizira i procijeni praksu Komisije da provodi stalan nadzor, u skladu s člankom 108. UFEU-a, svih sustava potpora koji postoje u državama članicama, da predlaže odgovarajuće mjere koje su potrebne za postupni razvoj ili funkcioniranje unutarnjeg tržišta, da provjerava je li potpora koju je dodijelila neka država ili potpora iz državnih sredstava spojiva s unutarnjim tržištem te da se ona ne koristi na način suprotan pravilima, da donese odluku prema kojoj dotična država mora ukinuti ili izmijeniti takvu potporu u određenom roku i uputi predmet Sudu Europske unije ako dotična država ne postupi u skladu s tom odlukom, a koja je praksa navodno dovela do velikog broja odluka o porezima koje nisu u skladu s propisima EU-a o državnim potporama;
   (c) da analizira i ispita pridržavaju li se države članice od 1. siječnja 1991. obveza iz Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999.(1) o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu članka 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije o obvezi surađivanja i dostavljanja svih potrebnih dokumenata, u pogledu obveze dostavljanja svih potrebnih dokumenata;
   (d) da analizira i ispita usklađenost s obvezama iz Direktive Vijeća 77/799/EEZ od 19. prosinca 1977. o uzajamnoj pomoći nadležnih tijela država članica u području izravnog oporezivanja i oporezivanja premija osiguranja(2) i Direktive Vijeća 2011/16/EU od 15. veljače 2011. o administrativnoj suradnji u području oporezivanja i stavljanja izvan snage Direktive 77/799/EEZ (3)u vezi s dostavljanjem, od 1. siječnja 1991., informacija o odlukama o porezima od strane država članica, u okviru spontane razmjene, ostalim državama članicama;
   (e) da analizira i ocijeni praksu Komisije u pogledu ispravne primjene direktiva 77/799/EEZ i 2011/16/EU o dostavljanju informacija o odlukama o porezima od strane država članica drugim državama članicama;
   (f) da analizira i ocijeni postupaju li države članice u skladu s načelom lojalne suradnje iz članka 4. stavka 3. Ugovora o Europskoj uniji, kao što su ispunjavanje obveza za olakšavanje ostvarivanja zadaća Unije i suzdržavanje od svake mjere koja bi mogla ugroziti postizanje ciljeva Unije, uzimajući u obzir navodni široki razmjer agresivnog poreznog planiranja koje olakšavaju države članice, te vrlo moguće i znatne posljedice takve prakse na javne financije EU-a i u EU-u;
   (g) da analizira i procjeni aspekt trećih zemalja u agresivnom poreznom planiranju koje provode poduzeća osnovana u državama članicama ili koja u njima imaju poslovni nastan, kao i razmjenu informacija s trećim zemljama u tom pogledu;
   (h) da dâ prijedloge koje u tom pogledu smatra potrebnima;

3.  odlučuje da posebni odbor broji 45 članova;

4.  odlučuje da mandat posebnog odbora traje šest mjeseci od dana donošenja ove odluke.

5.  smatra primjerenim da Posebni odbor podnese izvješće koje su sastavila dva suizvjestitelja;

(1) SL L 83, 27.3.1999., str. 1.
(2) SL L 336, 27.12.1977., str. 15.
(3) SL L 64, 11.3.2011., str. 1.


Humanitarna kriza u Iraku i Siriji, osobito u kontekstu IS-a
PDF 251kWORD 98k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. veljače 2015. o humanitarnoj krizi u Iraku i Siriji, osobito u kontekstu IS-a (2015/2559(RSP))
P8_TA(2015)0040RC-B8-0136/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Iraku i Siriji,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove o Iraku i Siriji, posebno one od 15. prosinca 2014.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Iraku i Siriji od 30. kolovoza 2014.,

–  uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o Iraku i Siriji,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Europske komisije od 6. veljače 2015. pod nazivom „Elementi regionalne strategije EU-a za Siriju i Irak te prijetnja Daeša”,

–  uzimajući u obzir Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a br. 2139 (2014), 2165 (2014) i 2170 (2014) te Rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava S-22/1,

–  uzimajući u obzir Izvješće Nezavisne međunarodne istražne komisije UN-a o Sirijskoj Arapskoj Republici od 14. studenog 2014. pod nazivom „Vladavina terora: Život pod ISIS-om u Siriji”,

–  uzimajući u obzir zaključna zapažanja o objedinjenom drugom, trećem i četvrtom periodičnom izvješću o Iraku koja je 4. veljače 2015. objavio Odbor UN-a za prava djeteta,

–  uzimajući u obzir izjave glavnog tajnika UN-a o Iraku i Siriji,

–  uzimajući u obzir nedavne izjave visokog povjerenika UN-a za izbjeglice Antónija Guterresa o stanju sirijskih i iračkih izbjeglica,

–  uzimajući u obzir izjavu sa sastanka na vrhu NATO-a od 5. rujna 2014.,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o međunarodnom humanitarnom pravu, borcima za ljudska prava te promicanju i zaštiti slobode vjere ili uvjerenja,

–  uzimajući u obzir zaključke Međunarodne konferencije o miru i sigurnosti u Iraku, održane 15. rujna 2014. u Parizu,

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Iraka, s druge strane, te svoje stajalište od 17. siječnja 2013. o tom sporazumu(1),

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da je postojeća žestoka kriza u Siriji, koja je posljedica nasilja Asadovog režima i terorista, uzrokovala humanitarnu katastrofu neviđenih razmjera, s više od 200 000 stradalih, od kojih je najviše civila, više od 7,6 milijuna interno raseljenih osoba i više od 12,2 milijuna Sirijaca koji očajnički trebaju pomoć u Siriji; budući da je 211 500 osoba još uvijek opkoljeno, od kojih su vladine snage opkolile 185 000, a oporbene snage 26 500 osoba; budući da je više od 3,8 milijuna Sirijaca pobjeglo iz zemlje, većinom u Libanon (1 160 468 izbjeglica), Tursku (1 623 839), Jordan (621 773) i Egipat/sjevernu Afriku (160 772);

B.  budući da se humanitarna situacija u Iraku uzrokovana aktualnim sukobom te nasiljem i represijom koje provodi teroristička organizacija ISIL/Daeš i dalje pogoršava, i budući da 5,2 milijuna ljudi hitno treba humanitarnu pomoć te da je više od 2,1 milijuna Iračana interno raseljeno; budući da 3,6 milijuna osoba živi u područjima pod nadzorom ISIL-a/Daeša, od čega 2,2 milijuna osoba kojima je pristup posebno otežan hitno treba pomoć; budući da se u Iraku također nalazi više od 233 000 sirijskih izbjeglica;

C.  budući da podaci o mnogim izbjeglicama i interno raseljenim osobama nisu zabilježeni te da takvo stanovništvo zbog toga gubi pravo na prijeko potrebnu humanitarnu pomoć i osnovne mjere zaštite;

D.  budući da je teroristička organizacija ISIL/Daeš, koristeći se brutalnim nasiljem kojeg nitko nije bio pošteđen, pokorila dijelove sjeverozapadnog Iraka, uključujući drugi najveći irački grad Mosul, te budući da su nakon toga uslijedila izvansudska smaknuća iračkih građana, nametanje surovog tumačenja šerijatskog prava, uništavanje šijitskih, sufijskih, sunitskih, jesidskih, kurdskih i kršćanskih vjerskih objekata i hramova te barbarska zlodjela protiv civilnog stanovništva koja imaju posebno snažan učinak na žene i djecu;

E.  budući da se bivši pripadnici iračke vojske ba'athisti pridružuju ISIL-u/Daešu i budući da je sama vojska zahvaćena razgranatom korupcijom i pod utjecajem politike, čime se otežava njezin učinkovit odgovor na ISIL/Daeš;

F.  budući da je ISIL/Daeš na teritoriju pod svojim nadzorom uspostavio takozvane „šerijatske sudove” koji izvršavaju okrutne i nehumane kazne nad muškarcima, ženama i djecom; budući da je ISIL/Daeš objavio kazneni zakon s popisom zločina kažnjivih amputacijom, kamenovanjem i razapinjanjem; budući da se one kojima se izriče kazna optužuje za kršenje ISIL-ovih/Daešovih ekstremističkih tumačenja islamskog šerijatskog zakona ili zbog sumnje na nelojalnost;

G.  budući da je ISIL/Daeš započeo sustavne kampanje etničkog čišćenja u sjevernom Iraku i Siriji, provodeći ratne zločine i teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava, uključujući masovna izvansudska smaknuća i otmice, nad etničkim i vjerskim manjinama; budući da je UN već izvijestio o ciljanim ubojstvima, prisilnim preobraćenjima, otmicama, silovanjima, krijumčarenju i otmicama žena, porobljavanju žena i djece, novačenju djece u redove bombaša samoubojica te spolnom i fizičkom zlostavljanju i mučenjima; budući da su na meti ISIL-a/Daeša pripadnici etničkih i vjerskih manjina, uključujući kršćanske, kurdske, jesidske, turkmenske, šabačke, jarsanske, sabejske i šijitske zajednice, kao i mnogi arapski i sunitski muslimani;

H.  budući da se u izvješću Odbora UN-a za prava djeteta objavljenom 4. veljače 2015. tvrdi da militanti ISIL-a/Daeša otetu djecu prodaju u seksualno ropstvo, a ostalu ubijaju, između ostalog, razapinjanjem i zakopavanjem dok su još živa; budući da većina djece izbjeglica i raseljene djece nema pristup obrazovanju;

I.  budući da je ISIL/Daeš ubio ili oteo velik broj žena u Siriji i Iraku; budući da su te otete žene i djevojčice bile navodno silovane ili seksualno iskorištavane, prisiljene udati se za borce ili prodane u seksualno ropstvo; budući da su neke žene prodane u ropstvo za svega 25 USD; budući da su na meti osobito jesidske žene u Iraku; budući da postoji očit nedostatak objedinjenih službi za spolno i reproduktivno zdravlje / žrtve seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja;

J.  budući da su riziku izložene obrazovane, poslovne žene, te posebno žene koje su se kandidirale na izborima za javnu dužnost; budući da se u izvješćima navodi da su pogubljene najmanje tri odvjetnice i da su nedavno ubijena četiri liječnika u centru Mosula; budući da se očekuje da će Ured visokog povjerenika UN-a za ljudska prava Vijeću za ljudska prava u ožujku 2015. predstaviti izvješće u kojem su zabilježena kršenja ljudskih prava koja je u Iraku počinio ISIL/Daeš; budući da su na meti i apostati, koji su podvrgnuti nehumanom nasilju;

K.  budući da su pripadnici skupine LGBT žrtve nasilja i ubojstava koje potpuno nekažnjeno provodi ISIL/Daeš; budući da je stanje pripadnika skupine LGBT u regiji posebno osjetljivo s obzirom na to da ti pojedinci ne mogu računati na veliku pomoć obitelji i zajednice i zaštitu vlasti te budući da je njihova sigurnost u izbjegličkim zajednicama ili pojedinim zemljama koje su ih prihvatile i dalje ugrožena;

L.  budući da prijeko potrebna psihološka pomoć za žrtve sukoba, uključujući žrtve silovanja, nije dostupna;

M.  budući da je Agencija UN-a za izbjeglice (UNHCR) izjavila da je gotovo 50 % svih Sirijaca izgubilo svoje domove i da je 40 % izbjeglica prisiljeno živjeti u lošim životnim uvjetima; budući da prema podacima UN-a tri četvrtine Sirijaca živi u siromaštvu, a stopa nezaposlenosti veća je od 50 %; budući da dvije trećine sirijskih izbjeglica u Jordanu živi ispod praga siromaštva i da 55 % izbjeglica u Libanonu živi u skloništima u kojima vladaju loši uvjeti, usprkos snažnim naporima vlada dotičnih zemalja; budući da je u porastu nasilje nad izbjeglicama i njihova diskriminacija u zemljama koje ih prihvaćaju;

N.  budući da je Bliski istok pogođen oštrom zimom i da je UNHCR povećao pomoć tijekom zimskih uvjeta pokrenuvši plan za zimu u iznosu od 206 milijuna USD kako bi se pomoglo milijunima ugroženih osoba u toj regiji; budući da su unatoč poduzetim naporima mnoge izbjeglice prisiljene živjeti u nedovršenim zgradama i neprimjerenim skloništima u kojima su izložene temperaturama ispod ništice, obilnom snijegu i jakim vjetrovima; budući da je oko 740 000 interno raseljenih Iračana smješteno u lošim uvjetima i da UNHCR poduzima mjere kako bi dostavio pomoć za zimu za 600 000 raseljenih osoba u Iraku;

O.  budući da se s porastom temperature povećava opasnost od epidemija povezanih s lošim sanitarnim uvjetima i ograničenim pristupom pitkoj vodi, posebno u zajedničkim i neformalnim naseljima;

P.  budući da UNICEF isporučuje pomoć za zimu u Siriju, Irak, Libanon, Jordan i Tursku za 916 000 od 1,3 milijuna pogođene djece; budući da su UNICEF i Svjetski program za hranu (WFP) u siječnju 2015. pokrenuli kampanju novčane pomoći za zimu kako bi 41 000 ugrožene djece izbjeglica u kampovima Zaatari i Azraq dobila po 14 jordanskih dinara kojima bi im njihove obitelji mogle kupiti zimsku odjeću;

Q.  budući da je 1. prosinca 2014. Svjetski program za hranu (WFP) zbog međunarodne krize financiranja bio privremeno primoran obustaviti iznimno važan program za pomoć u hrani za više od 1,7 milijuna sirijskih izbjeglica; budući da je WFP nakon poziva na hitno djelovanje prikupio 88 milijuna USD te bi mogao pružiti pomoć u hrani izbjeglicama u Libanonu, Jordanu, Egiptu i Turskoj; budući da prema procjenama WFP-a 2,8 milijuna ljudi u Iraku trenutno treba pomoć u hrani; budući da je samom WFP-u hitno bilo potrebno 214,5 milijuna USD za programe u Siriji i regiji, od čega je 112,6 milijuna USD bilo potrebno za zadovoljavanje potreba za pomoći u hrani za sljedeća četiri mjeseca;

R.  budući da se sukobljene strane koriste kolektivnim kažnjavanjem kao oružjem u ratu te da kradu proizvode humanitarne pomoći i nezakonito njima trguju, čime krše Ženevske konvencije;

S.  budući da je prema podacima Komisije oko 276 000 izbjeglica pokušalo nezakonito ući u EU, od kojih se većina upustila u opasno putovanje preko Sredozemnog mora; budući da se prema međunarodnim organizacijama gotovo 2 % izbjeglica utopilo tijekom putovanja; budući da zločinačke organizacije prevoze izbjeglice na „brodovima duhovima” koji uz pomoć autopilota plove prema EU-u; budući da je 9. prosinca 2014. u Ženevi održana konferencija o zbrinjavanju izbjeglica, na kojoj su se vlade obvezale na prihvat 100 000 sirijskih izbjeglica; budući da će prema UNHCR-u taj doprinos ipak biti nedostatan s obzirom na potrebe za zbrinjavanjem u regiji;

T.  budući da su EU i države članice mobilizirali više od 3,3 milijarde EUR za pomoć i oporavak Sirijaca u njihovoj zemlji i izbjeglica u zemljama koje su ih prihvatile; budući da su samo u 2014. EU i države članice bili drugi najveći humanitarni donator Iraku, dodijelivši mu 163 milijuna EUR; budući da je mehanizam Europske unije za civilnu zaštitu aktiviran na zahtjev iračke vlade; budući da je EU utrošio više od predviđenog za humanitarne potrebe i budući da sredstva koja je nekoliko zemalja izvan EU-a obećalo izdvojiti nisu uvijek doista i prebačena;

U.  budući da, unatoč brojnim pozivima za pomoć, međunarodna zajednica ne uspijeva zadovoljiti potrebe Sirijaca i Iračana te zemalja koje su prihvatile izbjeglice; budući da prema mišljenju Kyung-wha Kang, pomoćnice glavnog tajnika UN-a za humanitarne poslove, za operacije UN-a nedostaje sredstava jer je dobiveno samo 39 % od potrebne 2,3 milijarde USD; budući da je UNHCR izjavio da je isporuka pomoći još uvijek prioritet od ključne važnosti, ali da je civilima i izbjeglicama na tom području i dalje vrlo teško pružati pomoć kakvu trebaju; budući da bi agencije UN-a koje provode humanitarne programe trebale na integriraniji i ekonomičniji način odgovoriti na potrebe pogođenog stanovništva;

V.  budući da bi međunarodna zajednica trebala pružiti odgovor razmjeran vojnim naporima, kako bi se ublažile patnje civila zatočenih u područjima sukoba; budući da će pravda i pomirenje biti potrebni kao dio mjera nakon sukoba i kao korak prema uspostavi uključivog, predstavničkog i demokratskog upravljanja;

W.  budući da neke države članice redovnim iračkim snagama i kurdskim pešmergama nude opremu i pomoć pri osposobljavanju; budući da neke države članice neposredno sudjeluju u vojnim akcijama koalicije protiv ISIL-a/Daeša;

1.  oštro osuđuje stravična, sustavna i raširena kršenja i povrede ljudskih prava za koje su odgovorni Asadov režim i teroristi ISIL-a/Daeša i druge džihadističke skupine u Iraku i Siriji, uključujući pogubljenja talaca, sve oblike nasilja nad ljudima na osnovi njihove vjerske ili etničke pripadnosti te nasilje nad ženama i pripadnicima skupine LGBTI; naglašava još jednom da je pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti temeljno ljudsko pravo; osuđuje uvođenje nezakonitih tzv. „šerijatskih sudova” na teritoriju pod kontrolom ISIL-a/Daeša; podsjeća na svoju bezrezervnu osudu mučenja; izražava duboku sućut zbog žrtava zlodjela koja su počinili Asadov režim, teroristi ISIL-a/Daeša i drugih terorističkih skupina te poziva na trenutačno oslobađanje svih talaca; oštro osuđuje zlostavljanja djece koje je počinio ISIL/Daeš;

2.  izražava sve veću zabrinutost zbog pogoršanja humanitarne situacije i stanja ljudskih prava u Siriji i Iraku te zbog povreda međunarodnog humanitarnog prava, između ostalog, u kontekstu pobunjenika ISIL-a/Daesha-a;

3.  ističe da aktualni rat u Siriji i najnovija prijetnja od ISIL-a/Daeša predstavljaju ozbiljnu opasnost za stanovništvo Iraka i Sirije kao i za šire područje Bliskog istoka; poziva EU da usvoji i primjeni sveobuhvatnu regionalnu strategiju za poraz ISIL-a/Daeša i da doprinese zajedničkim naporima za ublažavanje humanitarne krize i okončanje sukoba u Siriji i Iraku; podsjeća da je potreban koordinirani odgovor kako bi djelovanje bilo usklađeno u svim aspektima i kako bi se zemljama koje primaju izbjeglice pružila, između ostalog, sigurnosna, humanitarna, razvojna i makroekonomska pomoć; pohvaljuje ulogu susjednih zemalja u prihvaćanju izbjeglica; naglašava da je EU-u potrebna strategija kojom se dopunjuju aktivnosti UN-a i koalicije protiv ISIL-a/Daeša i kojom se regionalne partnere nastoji uključiti u rad na rješavanju problema financiranja terorističkih aktivnosti, opskrbe oružjem i priljeva međunarodnih stranih boraca;

4.  naglašava da se miran suživot raznih vjerskih i etničkih manjina na Bliskom istoku odvijao desetljećima;

5.  podržava globalnu kampanju protiv ISIL-a/Daeša i pozdravlja predanost koalicijskih partnera suradnji u okviru zajedničke, višeslojne i dugoročne strategije za poraz ISIL-a/Daeša; podržava snažnu odlučnost kralja Jordana da se bori protiv ISIL-a/Daeša; pozdravlja to što su snage ISIL-a/Daeša pretrpjele poraz u sirijskom gradu Kobane; naglašava da bi ta strategija trebala obuhvaćati pomoć zemljama u regiji koja bi im omogućila da se bore protiv nasilnog ekstremizma, kao i instrumente za suzbijanje financiranja terorizma; u tom pogledu naglašava da svaka vojna operacija za oslobađanje teritorija koji su pod kontrolom ISIL-a/Daeša treba biti strogo u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom i međunarodnim pravom o ljudskim pravima kako bi se izbjegao još veći gubitak ljudskih života i davanje dodatnog poticaja ekstremizmu te kako bi se spriječili novi valovi izbjeglica i interno raseljenih osoba;

6.  osuđuje činjenicu da ISIL/Daeš i s njime povezane skupine eksploatiraju naftna polja i povezanu infrastrukturu, što ISIL-u/Daešu donosi znatne prihode, te apelira na sve države da podrže provedbu rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 2161 (2014) i 2170 (2014) kojima se zabranjuje svaki oblik trgovine, izravne ili neizravne, s ISIL-om/Daešom i s njime povezanim skupinama;

7.  naglašava da je u okviru sveobuhvatne regionalne strategije zaštita civila od ključne važnosti i da je potrebno odvojiti humanitarna djelovanja od onih vojne i protuterorističke prirode; naglašava međusobnu povezanost sukoba, humanitarne patnje i radikalizacije;

8.  smatra da je poražavanje ekstremističkog terorizma koji se širi i predstavlja prijetnju diljem Bliskog istoka i sjeverne Afrike, pa i šire, ključno za suzbijanje terorizma u EU-u jer njegovo širenje potiče radikalizaciju u Europskoj uniji;

9.  ponovo izražava zabrinutost zbog činjenice da su se tisuće međunarodnih stranih boraca, uključujući državljane država članica, pridružili pobunjenicima ISIL-a/Daeša; poziva države članice da poduzmu odgovarajuće mjere kako bi spriječile odlazak boraca s njihovih teritorija, u skladu s Rezolucijom 2170 (2014) Vijeća sigurnosti UN-a, i da razrade zajedničku strategiju koju će sigurnosne službe i agencije EU-a primjenjivati u praćenju i nadziranju džihadista; poziva na suradnju u EU-u i na međunarodnoj razini kako bi se poduzele odgovarajuće pravne mjere protiv svakoga tko bude osumnjičen za sudjelovanje u terorističkim radnjama; poziva države članice EU-a da pojačaju suradnju i razmjenu informacija među sobom i s tijelima EU-a;

10.  pozdravlja novu strategiju EU-a „Elementi regionalne strategije EU-a za Siriju i Irak te prijetnja Daeša” te posebno njegov paket sredstava u vrijednosti od 1 milijarde EUR namijenjen ponovnoj uspostavi mira i sigurnosti koje su, prema mišljenju potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, uništili nasilje i terorizam;

11.  poziva međunarodnu zajednicu da pruži veću humanitarnu pomoć i potporu osobama pogođenima krizama u Iraku i Siriji; poziva EU da razmisli o sazivanju konferencije donatora; pozdravlja preuzete obveze država članica EU-a, kao najvećih donatora financijske pomoći, i njihova obećanja; poziva EU da izvrši pritisak na sve donatore kako bi što prije ispunili svoja obećanja; poziva na povećanje doprinosa EU-a humanitarnim programima UN-a i na jačanje suradnje EU-a s međunarodnim organizacijama;

12.  ističe da, s obzirom na dosad nezabilježene razmjere krize, ublažavanje patnji milijuna Sirijaca i Iračana kojima je potrebna osnovna roba i usluge mora biti prioritet za EU i međunarodnu zajednicu u cjelini; osuđuje stalno ometanje pokušaja isporuke humanitarne pomoći i poziva sve strane uključene u sukob da poštuju univerzalna ljudska prava, olakšaju pružanje humanitarne pomoći i potpore svim mogućim putovima, uključujući one koji vode preko granica i linija sukoba, te da zajamče sigurnost svih članova liječničkog osoblja i humanitarnih radnika, u skladu s raznim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a u tom području;

13.  poziva sve sukobljene strane da poštuju međunarodno humanitarno pravo te da se pobrinu za zaštitu civila, njihov neometan pristup zdravstvenim ustanovama i humanitarnoj pomoći te da mogu sigurno i dostojanstveno napustiti područja pogođena nasiljem;

14.  uvjeren je da hitna humanitarna pomoć i zaštita trebaju biti sastavni dio dugoročnih strategija za ublažavanje ljudske patnje prouzročene sukobom i za potporu socioekonomskim pravima i prilikama za izvor zarade povratnika, interno raseljenih osoba i izbjeglica, uključujući žene, kako bi se ostvarilo bolje vodstvo i sudjelovanje u cilju da im se omogući da odaberu trajna rješenja koja odgovaraju njihovim potrebama; smatra da je potrebno riješiti problem konkretnih opasnosti s kojima su suočene razne skupine žena i djece koje su podvrgnute višestrukim i isprepletenim oblicima diskriminacije, kao i zadovoljiti njihove specifične potrebe;

15.  poziva Komisiju i države članice da hitno donesu konkretne mjere za rješavanje pitanja položaja žena i djevojčica u Iraku i Siriji kako bi im se zajamčila sloboda i temeljna prava te mjere za sprječavanje izrabljivanja i zlostavljanja žena i djece te nasilja nad njima, pogotovo prisilnih udaja djevojčica; posebno je zabrinut zbog porasta svih oblika nasilja nad ženama, koje pripadnici ISIL-a/Daeša zatvaraju, siluju, seksualno zlostavljaju i prodaju;

16.  poziva na ponovno stavljanje naglaska na obrazovanje, prilagođeno posebnim potrebama nastalim u kontekstu aktualnog sukoba;

17.  poziva EU i države članice da u potpunosti primjenjuju smjernice EU-a o promicanju i zaštiti ostvarivanja svih ljudskih prava lezbijskih, homoseksualnih, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih osoba kada je riječ o Iraku i Siriji;

18.  poziva međunarodne humanitarne agencije koje djeluju u Iraku i Siriji, uključujući agencije UN-a, da pruže više medicinskih usluga i usluga savjetovanja, uključujući psihološko liječenje i potporu, za raseljene osobe koje su pobjegle pred ISIL-om/Daešom, te da pritom posebnu pozornost posvete potrebama najranjivijeg dijela stanovništva, tj. preživjelim žrtvama seksualnog nasilja i djeci; poziva na pružanje financijske pomoći i izradu programa kojima bi se na sveobuhvatan način odgovorilo na medicinske/psihološke i socijalne potrebe preživjelih žrtava rodno uvjetovanog nasilja u aktualnom sukobu;

19.  poziva sve države članice da ubrzaju obradu zahtjeva za azil sve većeg broja izbjeglica koje bježe iz područja pogođenih sukobom; poziva EU da riješi problem često smrtonosnih putovanja preko Sredozemnog mora, primijeni koordiniranu strategiju za spašavanje ljudi te da pruži potporu državama članicama koje su najviše pogođene masovnim dolaskom nezakonitih migranata i tražitelja azila na njihove obale;

20.  ponavlja svoju oštru osudu zločina koje je sirijska vlada počinila protiv vlastitog naroda, uključujući upotrebu kemijskog i zapaljivog oružja protiv civila, masovna arbitrarna pritvaranja i strategiju opsade kojom želi izgladnjeti svoje civilno stanovništvo kako se ne bi odupiralo;

21.  ističe da je neadekvatan odgovor na nestabilnost u Siriji stvorila uvjete za uspjeh ISIL-a/Daeša; izražava zabrinutost zbog sve većeg sudjelovanja ekstremističkih islamskih skupina i međunarodnih stranih boraca u sukobu u Siriji; ističe da trajno rješenje iziskuje političku tranziciju u okviru uključivog političkog procesa, koji se zasniva na Priopćenju iz Ženeve iz lipnja 2012., koji će predvoditi Sirija i imati potporu međunarodne zajednice; poziva EU da preuzme inicijativu u pogledu diplomatskih nastojanja s tim ciljem; pozdravlja i podržava rad posebnog izaslanika UN-a za Siriju, Staffana de Misture, i njegova nastojanja da se obustave teške borbe u urbanim centrima i Alepu;

22.  poziva sve regionalne aktere da doprinesu smirivanju sukoba u Iraku i Siriji;

23.  poziva novo iračko vodstvo da ispuni svoje obećanje o uključivoj vladi koja će zastupati legitimne interese i odgovarati na humanitarne potrebe svih Iračana; poziva iračke vlasti i međunarodnu zajednicu da izbjegavaju osvećivanje sunitskom stanovništvu u područjima koja su trenutačno pod kontrolom ISIL-a/Daeša nakon što se ona oslobode; naglašava činjenicu da su jedinstvo, suverenitet i teritorijalna cjelovitost Iraka ključni za stabilnost i gospodarski razvoj države i regije;

24.  pozdravlja napore podružnice Ureda za humanitarnu pomoć i civilnu zaštitu Komisije (ECHO) u Erbilu, glavnom gradu pokrajine Kurdistan u Iraku, usmjerene na rješavanje humanitarne situacije u toj regiji; naglašava da je potrebna jača i bolja koordinacija između ECHO-a i Glavne uprave Komisije za međunarodnu suradnju i razvoj (DEVCO) kako bi na najbolji i najučinkovitiji mogući način služili stanovništvu kojemu je potrebna pomoć;

25.  pozdravlja objavu Federice Mogherini, potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, u vezi s otvaranjem ureda EU-a u Erbilu te poziva na otvaranje tog ureda kako bi se poboljšala učinkovitost i vidljivost djelovanja EU-a na terenu, uključujući bolju koordinaciju humanitarne i razvojne pomoći; poziva na jačanje ureda EU-a u Gaziantepu, u Turskoj;

26.  podržava zahtjev koji je Vijeće za ljudska prava uputilo Uredu visokog povjerenika UN-a za ljudska prava da se hitno pošalje misija u Irak, da se provede istraga o kršenjima i povredama međunarodnog prava o ljudskim pravima koje su počinili ISIL/Daeš i s njima povezane terorističke skupine te da se utvrde činjenice i okolnosti tih kršenja i povreda kako bi se stalo na kraj nekažnjavanju i zajamčila puna odgovornost;

27.  i dalje je uvjeren da bez privođenja pravdi pojedinaca odgovornih za zločine počinjene na obje strane sukoba, posebno kada je riječ o zločinima na vjerskoj ili etničkoj osnovi, u Siriji i Iraku neće biti trajnog mira; ponavlja svoj poziv da se pitanje osumnjičenih za zločine protiv čovječnosti u Siriji i Iraku uputi Međunarodnom kaznenom sudu i podupire sve inicijative usmjerene u tom pravcu, kao npr. u okviru Vijeća sigurnosti UN-a;

28.  zahtijeva jednake mjere odgovornosti za sve sukobljene strane i pristup pravnoj pomoći za sve žrtve sveprisutnih povreda; smatra da je izuzetno važno zaštititi civile zatočene u područjima nasilja koji ne mogu doći do sigurnih utočišta ili nemaju pristup spasonosnoj humanitarnoj pomoći;

29.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, vladi Iraka i Iračkom vijeću, vladi pokrajine Kurdistana, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, Vijeću Ujedinjenih naroda za ljudska prava i svim stranama u sukobu u Siriji.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0023.

Pravna napomena