Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2014/2233(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0182/2015

Podneseni tekstovi :

A8-0182/2015

Rasprave :

PV 06/07/2015 - 16
CRE 06/07/2015 - 16

Glasovanja :

PV 07/07/2015 - 5.13
CRE 07/07/2015 - 5.13
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2015)0250

Usvojeni tekstovi
PDF 446kWORD 133k
Utorak, 7. srpnja 2015. - Strasbourg Završno izdanje
Vanjski utjecaj politike EU-a na području trgovine i ulaganja na inicijative javno-privatnog partnerstva
P8_TA(2015)0250A8-0182/2015

Rezolucija Europskog parlamenta od 7. srpnja 2015. o vanjskom utjecaju politike EU-a na području trgovine i ulaganja na inicijative javno-privatnog partnerstva u zemljama izvan EU-a (2014/2233(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 208. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o dodjeli ugovorâ o koncesiji(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o nabavi subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga i stavljanju izvan snage Direktive 2004/17/EZ(3),

–  uzimajući u obzir mišljenja Odbora za međunarodnu trgovinu o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o javnoj nabavi (COM(2011)0896), o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o nabavi subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga (COM(2011)0895) i o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o dodjeli ugovorâ o koncesiji (COM(2011)0897),

–  uzimajući u obzir komunikacije Komisije naslovljene „Pokretanje privatnog i javnog ulaganja za oporavak i dugotrajnu strukturnu promjenu: razvoj javno-privatnog partnerstva” (COM(2009)0615), „Snažnija uloga privatnog sektora u postizanju uključivog i održivog rasta u zemljama u razvoju” (COM(2014)0263), „Europa 2020.: europska strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020), „Trgovina, rast i globalna pitanja: trgovinska politika kao osnovna komponenta Strategije Europa 2020.” (COM(2010)0612), „Oporavak koji donosi veliki broj radnih mjesta” (COM(2012)0173), i „Korporativna društvena odgovornost: nova strategija EU-a za razdoblje 2011. ‒ 2014.” (COM(2011)0681),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. rujna 2011. o novoj trgovinskoj politici za Europu u okviru strategije Europa 2020.(4), od 6. veljače 2013. o korporativnoj društvenoj odgovornosti: promicanje interesa društva i otvaranje puta održivom i uključivom oporavku(5) te od 26. listopada 2006. o javno-privatnim partnerstvima i pravu Zajednice o javnoj nabavi i koncesijama(6),

–  uzimajući u obzir izvješće EIM-a (Economisch Instituut voor het Midden en Kleinbedrijf) za Komisiju iz 2010. pod naslovom „Internacionalizacija europskih MSP-a”,

–  uzimajući u obzir točku 5. Komunikacije Komisije naslovljene „Strategija za jednakost žena i muškaraca 2010. – 2015.” (COM(2010)0491), načela UN-a o osnaživanju žena objavljena u ožujku 2010., Vodeća načela Ujedinjenih naroda o poslovanju i ljudskim pravima te zaključke Vijeća „Vanjska politika ” od 8. prosinca 2009. i točku 46. završnog dokumenta s konferencije UN-a o održivom razvoju (Rio+20),

–  uzimajući u obzir preporuku OECD-a iz svibnja 2012. o načelima javnog upravljanja u javno-privatnom partnerstvu(7), Konvenciju OECD-a iz 1997. o borbi protiv podmićivanja stranih javnih dužnosnika u međunarodnom poslovanju i Smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća, ažurirane u svibnju 2011.(8),

–  uzimajući u obzir relevantne konvencije Međunarodne organizacije rada,

–  uzimajući u obzir Smjernice o promicanju dobrog upravljanja u javno-privatnom partnerstvu Gospodarske komisije UN-a za Europu iz 2008. godine(9),

–  uzimajući u obzir Zakonodavni vodič o privatno financiranim infrastrukturnim projektima Komisije UN-a za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL) iz 2001.(10) te radove predstavljene na Međunarodnom kolokviju UNCITRAL-a o javno-privatnom partnerstvu održanom u Beču 2. i 3. svibnja 2013. godine,

–  uzimajući u obzir izvješće CAF-a iz 2010. naslovljeno „Infraestructura pública y participación privada: conceptos y experiencias en América y España”,

–  uzimajući u obzir „Referentni vodič za javno-privatno partnerstvo: verzija 2.0” iz srpnja 2014. koji su sastavili Azijska razvojna banka, Međuamerička razvojna banka, Grupacija Svjetske banke i Savjetodavni mehanizam za javno-privatnu infrastrukturu(11),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za međunarodnu trgovinu i mišljenja Odbora za razvoj te Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A8-0182/2015),

A.  budući da gospodarske strukture i društva zemalja i njihova dinamičnost imaju koristi od okruženja u kojima se omogućuje interakcija između javnog i privatnog sektora te suradnja između javnih i privatnih subjekata, između ostalog, preko zajedničkih inicijativa i pothvata;

B.  budući da, unatoč tomu što su javno-privatna partnerstva dugoročno sredstvo koje se rabi u vladinoj politici na međunarodnoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, ne postoji međunarodno priznata definicija tih partnerstava, a ni sveobuhvatan regulatorni okvir za njih; budući da se u praksi podrazumijeva da se javno-privatna partnerstva odnose na „širok i raznolik spektar suradničkih odnosa između javnih aktera (vlada, agencija i međunarodnih organizacija ili kombinacija tih tijela) i privatnih aktera (poduzeća ili neprofitnih subjekata)” te da obično podrazumijevaju da je privatni sektor zadužen za nabavu infrastrukture ili imovine koju su tradicionalno pružale vlade;

C.  budući da su javno-privatna partnerstva i na jedinstvenom tržištu i u inozemstvu važan pokretač gospodarskog rasta, inovacija, konkurentnosti i stvaranja radnih mjesta te imaju stratešku ulogu u modernizaciji infrastrukture, posebno kada je riječ o energetskoj, vodnoj, cestovnoj i digitalnoj infrastrukturi; budući da su europska poduzeća dovoljno iskusna da se natječu za javno-privatna partnerstva i da u sklopu njih posluju;

D.  budući da se javno-privatna partnerstva ostvaruju u raznim oblicima, a zakonodavstvo o jedinstvenom tržištu propisuje visoke postupovne standarde; budući da je zakonodavstvo o tome bilo preispitano i pročišćeno direktivama 2014/24/EU i 2014/25/EU o javnim nabavama, Direktivom 2014/23/EU o koncesijama i smjernicama o institucionaliziranim javno-privatnim partnerstvima;

E.  budući da su javno-privatna partnerstva za pružanje infrastruktura, roba i osnovnih usluga tehnički složena;

F.  budući da svjetska gospodarska kriza od 2007. ozbiljno pogađa sve iskusne zemlje, zemlje u usponu i zemlje u razvoju i da ima učinak na proračunsku politiku i na dostupnost sredstava za izvršenje projekata i za institucijska i za privatna tijela, posebno mala i srednja poduzeća, što utječe na razvoj infrastrukture i na druge projekte koji zahtijevaju velike količine kapitala, kao i na pružanje osnovnih usluga;

G.  budući da se zbog ograničenja javnoga proračuna koja su pogoršana gospodarskom i dužničkom krizom sve više tijela javne vlasti koristi inovativnim rješenjima, kao što su javno-privatna partnerstva koja, ako se pravilno provedu, mogu unaprijediti troškove, učinkovitost, uspješnost i kvalitetu javnih usluga i zajamčiti pravodobnu isporuku javne infrastrukture, uz odgovarajuće sudjelovanje javnih i privatnih aktera;

H.  budući da je pozitivan utjecaj javno-privatnih partnerstva rezultat poboljšane provedbe projekata, dobrog omjera koristi i troškova, mogućnosti dugoročnog financiranja troškova, poticanja inovacija i istraživanja te fleksibilnijeg i stručnijeg upravljačkog okruženja;

I.  budući da liberalizacija trgovine i ulaganja nije sama sebi svrhom, nego alat koji treba služiti za stvaranje dobiti i poboljšanje kvalitete života svjetskog stanovništva te budući da u tom smislu to predstavlja priliku za razvoj inovativnih politika, uključujući i nove instrumente poput novoustanovljenih financijskih instrumenata i mrežu sporazuma o slobodnoj trgovini koji su tijelima javne vlasti trećih zemalja korisni kako bi zajamčili isporuku infrastruktura, roba i usluga od općeg interesa, istovremeno omogućujući ili utirući put za daljnje sudjelovanje poduzeća Europske unije u investicijskim projektima u inozemstvu koji spajaju privatna poduzeća i javna tijela;

J.  budući da javno-privatna partnerstva imaju dugi životni ciklus koji ponekad traje od 10 do 30 godina te budući da bi on trebao biti smislen i dosljedan ciljevima koji se odnose na rad, robu i usluge koje treba pružiti, bez umjetnog narušavanja konkurencije na tržištu ili stvaranja većih troškova i nepotrebnog opterećenja za javnu upravu i porezne obveznike;

K.  budući da trgovinska politika Europske unije ne treba poticati, niti kočiti suverenu odluku o korištenju javno-privatnog partnerstva, ali ako se jednom donese odluka u tom smislu, EU treba svojim velikim, srednjim i malim poduzećima te mikropoduzećima zajamčiti najbolji mogući pristup tržištima javne nabave u državi partneru, pružajući lokalnoj zajednici dodanu vrijednost u skladu s načelima otvorenosti, sudjelovanja, odgovornosti, učinkovitosti i usklađenosti politika;

L.   budući da činjenica da privatni sektor može podcijeniti društvenu infrastrukturu i zaštitu koju ona pruža, znatni troškovi povezani s pružanjem infrastrukture, položaj nekih sektora kao prirodno monopolnih ili njihova strateška važnost znače da otvoreno natjecanje i privatizacija u mnogim slučajevima nisu najpogodnija politička mogućnost kada javni interes mora prevladati;

M.  budući da je stoga svrha javno-privatnih partnerstava da kombiniraju najbolje od obaju sektora: pružanje usluga i infrastrukture od općeg interesa, i to povećanim sudjelovanjem privatnog sektora, a ne postupcima privatizacije;

N.  budući da se mnoge zemlje u usponu i u razvoju suočavaju s raskorakom između dinamičnosti privatnih poduzeća i nedostatka pouzdane javne infrastrukture; budući da te razlike (koje su osobito uočljive u Indiji i Brazilu) dovode u pitanje potencijalni rast jer se njima ograničavaju izvozni/uvozni kapaciteti ili narušavaju proizvodne linije zbog nepostojanja dostatne lučke infrastrukture, pomanjkanja u unutarnjem prijevozu (željeznice, teretni prijevoz i autoceste) ili nefunkcionalnih pogona za proizvodnju energije i mreža za distribuciju energije; budući da te razlike imaju i nepovoljan učinak na ljudsku dobrobit (zbog nedostatka kanalizacijskih i vodoopskrbnih mreža); budući da se javno-privatnim partnerstvima omogućuju rješenja u sklopu kojih partner ili konzorcij pruža „zgrade” (građevinske, projektantske i arhitektonske usluge), „financiranje” (injekcija privatnih sredstava, barem za pretfinanciranje projekta) i „korištenje” (usluge održavanja, nadzora i upravljanja);

O.  budući da su se međuvladine organizacije koristile javno-privatnim partnerstvima i kako bi uputile pomoć najmanje razvijenim zemljama preko partnerstava koja djeluju u području razvoja i suradnje: Svjetska banka, regionalne banke za obnovu, Organizacija za hranu i poljoprivredu, Svjetska zdravstvena organizacija i Fond UN-a za djecu (UNICEF) samo su neki od korisnika javno-privatnih partnerstava za provedbu mjera; budući da, kad je riječ o geografskom naglasku, SAD, Australija, Japan, Malezija, Singapur, Ujedinjeni Arapski Emirati i druge azijske i latinoameričke zemlje (predvođene Čileom) imaju iskustvo u javno-privatnim partnerstvima; budući da države OECD-a (Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Italija, Irska, Nizozemska, Portugal i Španjolska) također posjeduju odgovarajuće zakonodavstvo; budući da Ujedinjena Kraljevina posjeduje najrazvijeniji program kad je riječ o javno-privatnim partnerstvima (pri čemu je inicijativa privatnog financiranja zaslužna za oko 20 % javnog ulaganja); budući da je EU vodeći na tržištu infrastrukture javno-privatnih partnerstava, s više od 45 % nominalne vrijednosti javno-privatnih partnerstava;

P.  budući da se javno-privatna partnerstva rabe u kontekstu strukturnih fondova, proširenja, transeuropskih mreža, zajedničkih tehnoloških inicijativa, programa Europa 2020., istraživanja i razvoja (tvornice budućnosti, energetski učinkovite zgrade, inicijativa za ekološka vozila, industrija održivih postupaka, fotonika, robotika, računalstvo visokih performansi i mreže pete generacije 5G), e-učenja, istraživačkih projekata sa sveučilištima i drugih programa u području zdravstva (kao što je inicijativa za inovativne lijekove); budući da su Europska investicijska banka i Europski centar znanja za javno-privatna partnerstva provodili projekte u EU-u, njegovu susjedstvu i šire; budući da je EU svoj doprinos dao i preko Fonda za globalnu energetsku učinkovitost i obnovljivu energiju; budući da se u okviru Europskog fonda za strateška ulaganja namjerava podržati niz javno-privatnih partnerstava u EU-u, u kojima mogu sudjelovati poduzeća trgovinskih partnera;

Q.  budući da su do sada tržišta javne nabave EU-a bila otvorena međunarodnom natjecanju te je EU usvojio pravila za promicanje istinskog i pravednog tržišnog natjecanja na jedinstvenom tržištu te natjecanje međunarodnih ulagača u ravnopravnim uvjetima; budući da u Uniji ne postoji nikakva diskriminacija zbog inozemnog vlasništva ili kontrole te da se za sudjelovanje u javno-privatnom vlasništvu strana poduzeća mogu osnivati na lokalnoj razini;

R.  budući da sporazumi EU-a o slobodnoj trgovini obuhvaćaju odredbe kojima se poduzećima utire put za nadmetanje u javno-privatnim partnerstvima preko pristupa tržištima i prije uspostavljanja poslovnog nastana; budući da su postupanje u odnosu na Koreju, Kolumbiju/Peru, Srednju Ameriku, Singapur i Kanadu (te Vijetnam i Japan) te mogućnosti koje su im otvorene definirani različito i pojedinačno; budući da mora postojati relativno fleksibilan pristup u pogledu pregovora s raznim partnerima; međutim, budući da cilj uvijek treba biti doprinos održivom socijalnom, gospodarskom i ekološkom razvoju, demokraciji i dobrom upravljanju, poštovanju ljudskih prava i promicanju međunarodno priznatih pravila zaštite, uključujući stvaranje dostojanstvenih radnih mjesta; budući da se na multilateralnoj razini Općim sporazumom o trgovini uslugama (GATS) i Sporazumom o javnoj nabavi (GPA) također utvrđuje niz obveza, što se može činiti i u sklopu drugih plurilateralnih instrumenata kao što je Sporazum o trgovini uslugama (TiSA); budući da okruženje u EU-u stoga postaje konkurentnije;

Popratne informacije

1.  naglašava da je potrebno poticati otvaranje dostojanstvenih radnih mjesta, konkurentnost i produktivnost unutar EU-a i u trećim zemljama preko inovativnih politika i novih alata za poticanje aktivnosti gospodarskih aktera radi ponovnog pokretanja rasta, među ostalim ulaganjima izvan jedinstvenog tržišta; vjeruje da bi javno-privatna partnerstva, kao jedna od nekoliko mogućnosti, mogla biti potencijalan izvor rasta za poduzeća u EU-u i korisna za naše partnerske treće zemlje jer bi mogla osigurati infrastrukturu te robu i usluge od općeg interesa;

2.  podsjeća na to da bi se javno-privatnim partnerstvima trebala ostvariti visoka dodana vrijednost za građane i potrošače, jamčiti kvaliteta usluga i/ili robe te pružiti konkretne tržišne i gospodarske prednosti za javne uprave, i na državnoj i na lokalnoj razini, izbjegavajući pritom stvaranje dodatnih opterećenja ili gubitaka u javnom sektoru;

3.   poziva Komisiju da promiče definiciju međunarodno priznatog javno-privatnog partnerstva kao dugoročnog odnosa između javnih tijela i privatnih investitora za pružanje visoko kvalitetnih, pristupačnih javnih usluga i infrastruktura na temelju uvjeta jasno utvrđenih u ugovorima koji se mogu jednostavno ocijeniti pomoću pokazatelja praćenja, kako bi se zajamčila pravedna i primjerena naknada ako se poštuju uvjeti ugovora;

4.  napominje da mala i srednja poduzeća te velika trgovačka društva jednako mogu pružiti znanje i vještine privatnog sektora, iskustvo i dobre prakse, kao i mreže u kojima sudjeluju javna tijela vlasti zemalja izvan EU-a, čime učinkovito pomažu u stvaranju politika održivog razvoja; smatra da mala i srednja poduzeća mogu na najbolji način ostvariti svoj potencijal ako stvaraju mreže i posluju na svjetskoj razini te ulaze na tržišta izvan Europe, između ostaloga i preko javno-privatnih partnerstava; u tom smislu poziva Komisiju da promiče i podupire stvaranje konzorcija i drugih oblika suradnje između velikih kompanija i malih i srednjih poduzeća kako bi se MSP-ima olakšao pristup projektima javno-privatnog partnerstva;

5.  ističe da se pri uspostavljanju javno-privatnih partnerstva moraju posebno uzimati u obzir izazovi s kojima se mala i srednja poduzeća iz EU-a suočavaju kad se natječu na međunarodnim tržištima u okviru javno-privatnog partnerstva te potrebu da se zajamči da mala i srednja poduzeća imaju konkretan, pošten i uzajaman pristup, osobito u sektoru komunalnih usluga, kako je utvrđeno Direktivom 2014/25/EU; u tom pogledu naglašava važnost točno određenih pravila kojima se MSP-ovima omogućuje klastersko ili udruženo natjecanje te korištenje otvorenim i transparentnim lancima podugovaratelja;

Izazovi

6.  smatra da je vrijedna žaljenja činjenica da su tržišta javne nabave EU-a dosad uglavnom bila otvorena za međunarodno natjecanje, dok se poduzeća iz EU-a i dalje suočavaju s velikim preprekama u inozemstvu; poziva Komisiju da jamči da trgovinski sporazumi Unije sadrže instrumente koji našim poduzećima, posebno MSP-ima, omogućuju da je pod jednakim uvjetima natječu sa stranim poduzećima u inozemstvu; također zahtijeva jasna pravila i jednostavan pristup informacijama o natječajima i dodjeli kriterija te ukidanje diskriminirajućih i neopravdanih trgovinskih prepreka u području javne nabave, usluga i ulaganja (kao što su porezna diskriminacija, regulatorne prepreke osnivanju ogranaka ili podružnica te ograničenja dostupnosti financijskih sredstava); poziva naše partnerske zemlje da primjene načela otvorenog upravljanja kako bi se jamčila transparentnost i izbjegao sukob interesa te da se s oprezom koriste javno-privatnim partnerstvima, uzimajući u obzir ne samo analizu omjera troškova i koristi i održivost projekata, već i financijski i tehnički kapacitet javnih vlasti da nadziru provođenje usluga ili infrastrukture u skladu s interesom javnosti;

7.  uviđa da se izazovi povezani s javno-privatnim partnerstvima mogu prevladati zahvaljujući načelima dobrog upravljanja kao što su transparentnost i jasnoća pravila kada je riječ o sljedećim ključnim pitanjima: dodjeljivanje, provedba i procjena od prvih faza projekta, oblikovanje i definicija prijenosa rizika (posebice procjena srednjoročne i dugoročne isplativosti), sudjelovanje zainteresiranih strana i organizacija civilnog društva), borba protiv korupcije i prijevare, financijska i tehnička sposobnost odgovorne uprave da na odgovarajući način planira i nadzire provođenje ugovora i jačanje pravne sigurnosti unutar okvira kojim se tijelima javne vlasti jamči provođenje njihovih javnih ovlasti; poziva Komisiju i države članice (koji u tom pogledu imaju ključnu ulogu) da promiču ta načela i s tim povezane dobre prakse izvan naših granica;

8.   podsjeća na to da su karakteristike javno-privatnih partnerstva njihova visoka vrijednost i tehnička složenost te dugoročne obveze strana koje u njima sudjeluju; konstatira da te karakteristike stoga iziskuju odgovarajuće razine fleksibilnosti i postupovnih jamstava kojima se jamče transparentnost, nediskriminacija i jednako postupanje;

9.  podsjeća da u infrastrukturnim projektima (posebno onima povezanima s građevinarstvom, okolišem, telekomunikacijama i energetskim mrežama) postoji nekolicina inherentnih rizika i da vlade preko javno-privatnih partnerstva dio tih rizika prenose na privatne izvođače radova kako bi zajedno iskoristili prednosti tih projekata, ali i snosili rizike i odgovornost za njih; nadalje, ističe da je primjerena podjela rizika ključna za smanjenje troškova projekata, njihovu uspješnu provedbu i opstojnost;

10.  podsjeća da je pružanje kvalitetnih, pristupačnih i troškovno isplativih usluga javnosti unutar i izvan EU-a ključan preduvjet za uspješno provođenje i opstojnost javno-privatnih partnerstva; podsjeća da složeni izbor predložaka i ugovora utječe na razvoj projekta; upozorava da su se javno-privatna partnerstva ponekad koristila samo kako bi se postigao cilj formalnog poštivanja ciljeva u pogledu javnog duga; ističe da je potreban odgovarajući institucijski okvir u kojem se kombinira političko obvezivanje, dobro upravljanje i odgovarajuće osnovno zakonodavstvo kako bi se jamčilo da se javno-privatnim partnerstvima građanima pruža bolja kvaliteta i široka pokrivenost usluga; u tom smislu naglašava važnost odgovarajuće procjene profila i prošlih iskustava dotičnih poduzeća radi utvrđivanja jesu li njihove pružene usluge bile kvalitetne i jesu li poslovali na odgovoran način;

Uključivanje privatnog sektora u razvoj

11.  naglašava međusobnu povezanost politika EU-a na području trgovine, ulaganja i razvoja te da se člankom 208. Ugovora iz Lisabona uvodi načelo usklađenosti politika u interesu razvoja prema kojem se, pri provedbi politika koje bi mogle utjecati na zemlje u razvoju, moraju uzeti u obzir ciljevi razvojne suradnje; također naglašava važnost da politike Europske unije u području ulaganja budu usmjerene prema financijskim odlukama koje sadržavaju stvarnu ocjenu socijalnog učinka;

12.  ističe sve veći potencijal javno-privatnih partnerstva kao jedne od mnogih mogućnosti za poticanje inovativnih rješenja i mobiliziranje dugoročnih privatnih financijskih i domaćih sredstva za razvojne ciljeve s obzirom na to da su u zemljama u razvoju nužna golema ulaganja kad je riječ o infrastrukturi, opskrbi vodom i energiji, koja javni sektor ne može sam osigurati, i od kojih bi većina imala koristi od uključivanja privatnog sektora; vjeruje da se javno-privatnim partnerstvima mogu generirati inovacije u tehnologiji i poslovnim modelima te uspostaviti mehanizmi za odgovornost privatnog sektora; međutim, upućuje na slučajeve kada sudjelovanje privatnog sektora u javno-privatnim partnerstvima u nekim zemljama u razvoju nije postiglo očekivane rezultate; stoga napominje da je potrebna potpora u obliku tehničke podrške kako bi se ojačao pravni i institucionalni okvir u kojem su razvijena javno-privatna partnerstva, posebice kako bi se ojačala sposobnost primjerenog ocjenjivanja, planiranja i nadgledanja provedbe takvih projekata, uz mogućnost da javni partneri zahtijevaju naknadu od privatnih poduzeća u slučaju nepridržavanja ugovornih obveza;

13.   prima na znanje da se javno-privatna partnerstva nalaze visoko na popisu prioriteta razvojnog plana te da se sve višu promiču kao rješenje za manjak sredstava za financiranje infrastrukture i u razvijenim zemljama i u zemljama u razvoju;

14.  poziva Komisiju da, s obzirom na to da je naznačila da u sljedećim godinama želi znatno proširiti primjenu spajanja, usvoji preporuke iz tematskog izvješća Europskog revizorskog suda o primjeni spajanja te da procijeni mehanizme spajanja zajmova i bespovratnih sredstava, osobito u pogledu razvoja i financijske dodatnosti, transparentnosti i odgovornosti;

15.  poziva tijela EU-a da potiču poduzeća EU-a koja sudjeluju u javno-privatnim partnerstvima u trećim zemljama, posebno u najmanje razvijenim zemljama, da rade u skladu s načelom političke dosljednosti, u skladu s postojećim Smjernicama za multinacionalna poduzeća Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), kako bi se ciljevi razvojne suradnje uzimali u obzir; nadalje poziva Komisiju da potiče održiva ulaganja, uzimajući u obzir razvojne ciljeve na način da daje prednost dugoročnom razvoju domaćih gospodarstava, i da promiče projekte usmjerene na zaštitu okoliša, smanjenje siromaštva, obrazovanje, gospodarenje otpadom ili, primjerice, upotrebu obnovljivih izvora energije;

16.  ističe da javno-privatna partnerstva predstavljaju učinkovit način za trošenje europskih sredstava u području razvojne pomoći uz istovremeno pružanje potpore prioritetima EU-a i usklađenosti s ostalim politikama; poziva na veće sudjelovanje i ulaganje Komisije u razvojna javno-privatna partnerstva i korištenje javno-privatnim partnerstvima kao sredstvom kojim se omogućuje proširenje ograničenog razvojnog proračuna Unije;

17.   ističe činjenicu da će privatno ulaganje i financiranje najvjerojatnije biti ključni pokretači održivog rasta za koji se predviđa da će sljedećih godina u zemljama u razvoju iznositi otprilike 5 %; uviđa da se takvim privatnim financiranjem može pomoći u pružanju potpore lokalnim gospodarstvima i poduzećima te otvoriti dostojanstvena radna mjesta i time dovesti do iskorjenjivanja siromaštva, pod uvjetom da su izravna strana ulaganja propisno regulirana i povezana s konkretnim poboljšanjima u gospodarstvima partnerskih zemalja, kao što su prijenosi tehnologije i pružanje mogućnosti za strukovno osposobljavanje lokalnoj radnoj snazi; smatra da u tim okolnostima javno-privatna partnerstva mogu koristiti najmanje razvijenim zemljama, s obzirom na to da nerazmjeran rizik ulaganja previše koči privatna ulaganja; naglašava da bi buduća javno-privatna partnerstva u okviru razvojnog plana za razdoblje nakon 2015. trebala biti usmjerena na smanjenje siromaštva i druge održive razvojne ciljeve te usklađena s nacionalnim razvojnim planovima partnerskih zemalja;

18.  napominje da pravilno strukturirana i učinkovito provedena javno-privatna partnerstva mogu donijeti brojne prednosti uključujući inovacije, veću učinkovitost iskorištavanja resursa te jamčenje i praćenje kvalitete; konstatira i da javno-privatna partnerstva u zemljama u razvoju treba ocjenjivati na temelju njihova kapaciteta postizanja razvojnih ciljeva te da rizik u javnom i privatnom sektoru treba biti pravedno podijeljen; naglašava da su javno-privatna partnerstva u zemljama u razvoju do sada većinom bila ostvarivana u energetskom i telekomunikacijskom sektoru, dok su privatna ulaganja u socijalnu infrastrukturu i dalje rijetkost; stoga potiče ona javno-privatna partnerstva koja su prvenstveno usmjerena na postizanje ciljeva održivog razvoja;

19.  poziva da se vladama partnerskih zemalja poveća tehnička pomoć, u što je uključeno osposobljavanje lokalnog osoblja i dijeljenje tehnologije, kako bi ih se osposobilo za sudjelovanje u vlasništvu nad javno-privatnim partnerstvima i preuzimanje odgovornosti za upravljanje njima, između ostalog pružanjem pomoći pri uspostavi bankovnih sustava i poreznih uprava koji će biti u stanju financijski upravljati javnim i privatnim sredstvima; ističe da prijašnja iskustva pokazuju da u nekim slučajevima loše dogovoreni ugovori o javno-privatnom partnerstvu mogu dovesti do više razine zaduženosti zemalja te poziva na uspostavu regulatornog okvira za odgovorno financiranje; poziva Komisiju da razmotri mogućnost pružanja tehničke pomoći zemljama u razvoju i savjetovanja o načinu izrade i provedbi standarda EU-a na njihovim tržištima;

20.  snažno podupire učinkovito i sveobuhvatno širenje i primjenu vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima unutar i izvan EU-u te naglašava potrebu za poduzimanjem svih potrebnih političkih i zakonodavnih mjera kako bi se riješili propusti u učinkovitoj primjeni vodećih načela UN-a, među ostalim i na području pristupa pravosuđu;

21.  ističe da se agencije za razvoj moraju pobrinuti da se javna sredstva za razvoj namijene financiranju lokalnih gospodarskih mreža u zemljama u razvoju, a ne da se preusmjeravaju na promicanje privatnih poduzeća i transnacionalnih korporacija iz zemalja koje su ta sredstva donirale; posebno naglašava da bi javno-privatna partnerstva trebala biti usmjerena na jačanje kapaciteta domaćih mikro, malih i srednjih poduzeća;

22.  podsjeća da Europska unija obvezala promicati jednakost spolova te jamčiti uvođenje načela jednakosti spolova u svim područjima svoga djelovanja; poziva na uključivanje rodne dimenzije u planiranje i pokretanje javno-privatnih partnerstva, primjerice prikupljanjem i analizom podataka razvrstanih po spolu za ciljanje investicije te unošenjem u ugovore klauzula o pozitivnom utjecaju na žene kao jednom od ključnih pokazatelja uspješnosti; u tom kontekstu poziva da se pojačana podrška pruži lokalnim malim i srednjim poduzećima, a posebno poduzetnicama, kako bi im se omogućilo da imaju korist od rasta ostvarenog u privatnom sektoru;

Potencijalni instrumenti za osposobljavanje poduzeća iz EU-a za sudjelovanje u javno-privatnim partnerstvima izvan EU-a

23.  poziva Komisiju da radi na tome da pojedine zemlje obveže na pružanje znatnog pristupa tržištu na međunarodnoj razini u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji i u bilateralnim pregovorima s trećim zemljama koji su u tijeku, primjenjujući pozitivan i uzajaman pristup koji omogućuje međunarodno tržišno natjecanje, kako bi se ispravila asimetrija u razini otvorenosti tržišta javne nabave u EU-u u odnosu na ona drugih trgovinskih partnera; poziva Komisiju da radi na uklanjanju administrativnih, postupovnih i tehničkih prepreka koje sprječavaju poduzeća iz EU-a da sudjeluju u stranim javno-privatnim partnerstvima;

24.  poziva Komisiju da prilikom pregovora o sporazumima o trgovini i ulaganjima s drugim zemljama podržava ukidanje prepreka za poduzeća iz EU-a, posebno za mala i srednja poduzeća, kako bi ona mogla ulaziti u javno-privatna partnerstva u tim zemljama i podržavati profesionalnu mobilnost građana EU-a u tim zemljama, te kako bi se pod jednakim uvjetima mogla natjecati s domaćim poduzećima i poduzećima iz trećih zemalja.

25.  poziva Komisiju da prati poduzeća EU-a u inozemstvu i donosi zaključke o uspješnim pričama, primjerima i dobroj praksi radi sastavljanja smjernica te da razmotri osnivanje virtualnih centara ili promatračnica, kako bi se poduzećima iz EU-a, posebice MSP-ima, olakšao pristup informacijama o mogućnostima za sudjelovanje u javno-privatnim partnerstvima; poziva Komisiju da potiče stvaranje platformi i mreža koje su prilagođene korisnicima radi promicanja strukturnog dijaloga među dionicima te da pruža tehničku podršku kad je riječ o zakonodavnom okviru i očekivanim izazovima; poziva Komisiju da provede studiju o učincima sporazuma o slobodnoj trgovini koje je potpisala Unija te njihove provedbe u pogledu pristupa europskih poduzeća stranim javno-privatnim partnerstvima; vjeruje da takva studija može ukazati na njihove stvarne učinke sporazuma o slobodnoj trgovini u području javno-privatnih partnerstava te na moguće prepreke koje nisu riješene;

26.   zahtijeva od Komisije da potiče uporabu jasnih i sveobuhvatnih računovodstvenih pravila na međunarodnoj razini kako bi se smanjile nejasnoće u vezi s javno-privatnim partnerstvima, uz promicanje dobre proračunske politike i održivosti projekata;

27.   poziva Komisiju da se pobrine da tijela uz potporu EU-a, poput Europske agencije za mala i srednja poduzeća i Europske poduzetničke mreže, također mogu pristupiti informacijama o sudjelovanju u partnerstvima u državama izvan EU-a i dijeliti ih s MSP-ima te promicati sudjelovanje malih i srednjih poduzeća u javno-privatnim partnerstvima u trećim zemljama;

28.  ističe da je, kako bi se privukla prekogranična financijska sredstva iz privatnog sektora u javno-privatna partnerstva, presudno pružiti dostatna jamstva da će ta dugoročna ulaganja imati koristi od jasnog, stabilnog i sigurnog okruženja, dobrog upravljanja, pravne sigurnosti, transparentnosti, jednakog postupanja, nediskriminacije i učinkovitog rješavanja sporova; poziva Komisiju i Vijeće da u tu svrhu surađuju u nadležnim međunarodnim forumima i međunarodnih financijskim ustanovama kako bi osigurali potreban zakonodavni okvir koji je transparentan, demokratski, uključiv, učinkovit i isplativ;

Javno-privatna partnerstva izvan EU-a: nove mogućnosti za zapošljavanje i rast poduzeća iz EU-a

29.  uvjeren je da bi veće sudjelovanje poduzeća iz EU-a u međunarodnim javno-privatnim partnerstvima velikih razmjera moglo dovesti do znatnih koristi u pogledu stvaranja dostojanstvenih radnih mjesta, produktivnosti, konkurentnosti, tehnoloških mogućnosti i inovacijskog razvoja u EU-u; podsjeća da se u studiji Komisije iz 2010. pod nazivom „Internacionalizacija europskih MSP-a” ističe pozitivna veza između internacionalizacije i inovacije u pogledu proizvoda, usluga i postupaka;

30.  naglašava da se tijekom djelovanja u ovom području posebice moraju uzeti u obzir izazovi s kojima se mala i srednja poduzeća iz EU-a suočavaju kada se kao dijelovi javno-privatnog partnerstva natječu na međunarodnim tržištima te potreba za osiguranjem konkretnog i poštenog pristupa MSP-ima; u tom pogledu naglašava važnost točno određenih pravila kojima se MSP-ima omogućuje klastersko ili udruženo nadmetanje te korištenje otvorenim i transparentnim lancima podugovaratelja; smatra da je potrebno poticati MSP-ove da sudjeluju kao podugovaratelji ili kao dio konzorcija koji sudjeluju u nadmetanju za ugovore;

31.  podsjeća na postignuća u EU-u do kojih je došlo uporabom javno-privatnih partnerstava u razvoju infrastrukture i vodećim područjima tehnologije, istraživanja, e-učenja i drugim sektorima s visokom dodanom vrijednošću te potiče Komisiju da utvrdi u kojim su projektima ostvareni najbolji rezultati u EU-u te da promiče sudjelovanje svih vrsta poduzeća iz EU-a, posebno malih i srednjih poduzeća, u takvim inicijativama u inozemstvu;

o
o   o

32.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i Europskoj investicijskoj banci.

(1) SL L 94, 28.3.2014., str. 1.
(2) SL L 94, 28.3.2014., str. 65.
(3) SL L 94, 28.3.2014., str. 243.
(4) SL C 56E, 26.2.2013., str. 87.
(5) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0050.
(6) SL C 313 E, 20.12.2006., str. 447.
(7) http://www.oecd.org/governance/budgeting/PPP-Recommendation.pdf
(8) http://www.oecd.org/governance/budgeting/PPP-Recommendation.pdf
(9) www.unece.org/fileadmin/DAM/ceci/publications/ppp.pdf
(10) http://www.uncitral.org/pdf/english/texts/procurem/pfip/guide/pfip-e.pdf
(11) http://api.ning.com/files/Iumatxx-0jz3owSB05xZDkmWIE7GTVYA3cXwt4K4s3Uy0NtPPRgPWYO1lLrWaTUqybQeTXIeuSYUxbPFWlysuyNI5rL6b2Ms/PPPReferenceGuidev02Web.pdf

Pravna napomena