Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2014/2229(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0193/2015

Podneseni tekstovi :

A8-0193/2015

Rasprave :

PV 08/07/2015 - 15
CRE 08/07/2015 - 15

Glasovanja :

Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2015)0271

Usvojeni tekstovi
PDF 411kWORD 174k
Četvrtak, 9. srpnja 2015. - Strasbourg Završno izdanje
Sigurnosni izazovi na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi i izgledi za političku stabilnost
P8_TA(2015)0271A8-0193/2015

Rezolucija Europskog parlamenta od 9. srpnja 2015. o sigurnosnim izazovima na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi i izgledima za političku stabilnost (2014/2229(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 8. i 21. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu i suradnji između Europske unije i država članica, s jedne strane, i Republike Iraka, s druge strane, te svoje stajalište od 17. siječnja 2013. o tom sporazumu,(1)

–  uzimajući u obzir europsku sigurnosnu strategiju od 12. prosinca 2003. i izjavu Vijeća Europske unije od 11. prosinca 2008. o jačanju kapaciteta,

–  uzimajući u obzir zajedničku Komunikaciju od 8. ožujka 2011. potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Komisije o „Partnerstvu za demokraciju i zajednički napredak s južnim Sredozemljem” (COM(2011)0200),

–  uzimajući u obzir partnerstvo iz Deauvillea koje su sklopile zemlje skupine G8 na sastanku na vrhu šefova država i vlada u Deauvilleu 21. svibnja 2011.,

–  uzimajući u obzir zajedničku Komunikaciju od 25. svibnja 2011. potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Komisije naslovljenu „Novi odgovor na promjene u susjedstvu” (COM(2011)0303),

–  uzimajući u obzir zajedničku Komunikaciju od 6. veljače 2015. potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Komisije o elementima regionalne strategije EU-a za Siriju i Irak i prijetnji koju predstavlja Daeš (JOIN(2015)0002),

–  uzimajući u obzir deklaraciju usvojenu na trećem sastanku ministara vanjskih poslova Europske unije i Lige arapskih država održanom u Ateni 11. lipnja 2014. te memorandum o razumijevanju potpisan u Bruxellesu 19. siječnja 2015. između Europske službe za vanjsko djelovanje i glavnog tajnika Lige arapskih država,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Iraku i Siriji od 30. kolovoza 2014.,

–  uzimajući u obzir zaključke Međunarodne konferencije o miru i sigurnosti u Iraku, održane 15. rujna 2014. u Parizu,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove od 17. studenog 2014. o bliskoistočnom mirovnom procesu,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove od 15. prosinca 2014. o regionalnoj strategiji EU-a za Siriju i Irak,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove od 9. veljače 2015. o borbi protiv terorizma,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. ožujka 2011. o odnosima Europske unije i Vijeća za suradnju u Zaljevu,(2)

–  uzimajući u obzir Rezoluciju od 10. ožujka 2011. o pristupu Europske unije odnosima s Iranom,(3)

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. prosinca 2011. o reviziji europske politike susjedstva,(4)

–  uzimajući u svoju obzir Rezoluciju od 10. svibnja 2012. pod naslovom „Trgovinom prema promjeni: strategija trgovine i ulaganja EU-a za južni Mediteran nakon revolucija arapskog proljeća,”(5)

–  uzimajući u obzir Rezoluciju od 11. ožujka 2014. o Saudijskoj Arabiji, njezinim odnosima s EU-om i ulozi na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi,(6)

–  uzimajući u obzir Rezoluciju od 18. rujna 2014. o stanju u Iraku i Siriji te ofenzivi IS-a, uključujući progon manjina,(7)

–  uzimajući u obzir Rezoluciju od 15. siječnja 2015. o stanju u Libiji,(8)

–  uzimajući u obzir Rezoluciju od 12. veljače 2015. o humanitarnoj krizi u Iraku i Siriji, osobito u kontekstu IS-a,(9)

–  uzimajući u obzir Rezoluciju od 12. ožujka 2015. o odnosima između Europske unije i Lige arapskih država i suradnji u borbi protiv terorizma,(10)

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2015. o nedavnim napadima i otmicama, posebno Asiraca, koje je na Bliskom istoku proveo IS/Daeš,(11)

–  uzimajući u obzir zaključke sastanka libijskih predstavnika općina u Bruxellesu od 23. ožujka 2015. koji je sazvala Misija podrške Ujedinjenih naroda u Libiji, a ulogu domaćina preuzela Europska unija,

–  uzimajući u obzir sastanak ministara vanjskih poslova EU-a i zemalja južnog Sredozemlja koji se održao u Barceloni 13. travnja 2015. u organizaciji Španjolske, latvijskog predsjedništva i EU-a kako bi se raspravljalo o budućnosti europske politike susjedstva,

–  uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 2139 (2014), 2165 (2014) i 2191 (2014) kojima se UN-u i njegovim partnerima odobrava pristup preko granica i borbenih linija za dostavljanje humanitarne pomoći u Siriju bez pristanka te zemlje,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenje Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8‑0193/2015),

A.  budući da su sukobi u Siriji, Iraku, Jemenu i Libiji te sve veće napetosti na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi glavni izvori nestabilnosti u toj regiji; uzimajući u obzir spajanje bliskoistočnih i sahelskih žarišta borbe protiv terorizma i blizinu tih žarišta osjetljivom području roga Afrike; budući da bi posljedice takve situacije bili pogubne za sigurnost cijele regije jer bi trajno oštetile politički i gospodarski razvoj, ključnu infrastrukturu i demografsku koheziju u toj regiji; budući da takva situacija predstavlja ozbiljne rizike za sigurnost Europe, njezine građane i interese; budući da je zabilježen visok broj civilnih žrtava i terorističkih činova protiv njih; budući da su povrede ljudskih prava i humanitarnog prava ozbiljne, posebno kada je riječ o etničkim i vjerskim manjinama; budući da ti sukobi uzrokuju ozbiljne humanitarne krize, koje su odgovorne za raseljavanje velikog broja stanovništva te iznimno teške uvjete života za izbjeglice i stanovništvo zemalja koje su ih prihvatile; budući da postoje trajne prepreke pronalasku koherentne strategije rješavanja sukoba i uspostavljanju višestranih dijaloga s vjerodostojnim i pouzdanim sudionicima;

B.  budući da razne posljedice arapskih ustanaka u tim zemljama te složenost i krajnja nužnost borbe protiv Daeša i drugih terorističkih organizcaija nalažu Uniji da preispita svoje djelovanje u sjevernoj Africi i na Bliskom istoku vodeći pritom računa o novonastaloj situaciji; budući da je potrebno vršiti veći pritisak na autoritarne režime kako bi uveli uključivije politike; budući da stabilizacija regije nije samo sigurnosni već i gospodarski, politički i društveni izazov zbog kojega Unija i države članice trebaju razraditi stratešku, globalnu i višestranu politiku i cjelovitu suradnju u okviru srednjoročnih i dugoročnih odnosa sa sudionicima iz regije;

C.  budući da je teroristička organizacija IS/Daeš započela sustavne kampanje etničkog čišćenja u sjevernom Iraku i Siriji, provodeći ratne zločine, uključujući masovna prijeka smaknuća i otmice usmjerene protiv etničkih i vjerskim manjina; budući da je UN već izvijestio o ciljanim ubojstvima, prisilnim preobraćenjima, otmicama, prodaji žena, porobljavanju žena i djece, novačenju djece u redove bombaša samoubojica, spolnom i fizičkom zlostavljanju i mučenjima; budući da su na meti IS-a/Daeša pripadnici kršćanskih, jesidskih, turkmenskih, šabakskih, jarsanskih, sabejskih i šijitskih zajednica te mnogi arapski i sunitski muslimani;

D.  uzimajući u obzir da se Bliski Istok i sjeverna Afrika nalaze u situaciji geopolitičkih previranja koja mogu iz temelja i nepredvidivo promijeniti regionalnu ravnotežu; budući da krize i sukobi s političkim, etničkim i vjerskim obilježjima izmiču kontroli te da su paravojne skupine sve jače, a određene zemlje i režimi u regiji sve slabiji; budući da iz toga proizlaze brojne povrede ljudskih prava; uzimajući u obzir da zemlje sjeverne Afrike i Bliskog istoka i međunarodna zajednica imaju zajednički sigurnosni interes kada je riječ o borbi protiv terorizma i podržavanju istinski uključivih demokratskih reforma u toj regiji;

E.  budući da sukobi u Iraku i Siriji, kao i sukob u Jemenu i Libiji, zaoštravaju regionalne i međunarodne napetosti; budući da se vjerska i etnička pitanja koriste kao sredstvo promicanja politika i moći; budući da to stvara rizik od sukoba između sunita i šijita koji se proteže izvan neposrednog geografskog okvira;

F.  budući da je Tunis najbolji primjer uspostavljanja demokracije nakon arapskih ustanaka, ali je 18. ožujka 2015. bio metom terorističkog napada za koji je odgovornost preuzeo IS/Daeš, što naglašava potrebu za jakom i trajnom potporom zemljama u toj regiji, a posebno Tunisu;

G.  budući da bi promicanje prava žena i jednakosti spolova, u skladu sa smjernicama EU-a o nasilju nad ženama i djevojčicama iz 2008., trebalo predstavljati temeljnu sastavnicu političkog dijaloga i dijaloga o ljudskim pravima između EU-a i zemalja regije Bliskog istoka i sjeverne Afrike; budući da je sudjelovanje i osnaživanje žena u javnoj, političkoj, gospodarskoj i kulturnoj sferi u zemljama regije Bliskog istoka i sjeverne Afrike ključno za dugoročno održavanje stabilnosti, mira i gospodarskog blagostanja; budući da je osnaživanje žena i djevojčica obrazovanjem ključno za promicanje njihove uloge u svim tim sferama; budući da organizacije civilnog društva koje se bave pravima žena i rodnom jednakošću mogu odigrati važnu ulogu u osnaživanju žena u zemljama regije Bliskog istoka i sjeverne Afrike;

H.  budući da je utjecaj država članica u toj regiji vrlo neujednačen; budući da postoji potreba za povećanjem utjecaja Europske unije; budući da su dugoročna politička i gospodarska stabilnost u sjevernoj Africi i na Bliskom istoku ključni strateški izazovi Unije; budući da bi Unija u tom pogledu trebala imati vodeću ulogu u promicanju rješavanja sukoba i demokratskog upravljanja u regiji sjeverne Afrike i na Bliskom istoku;

I.  budući da je u prošlosti pomoć EU-a zemljama sjeverne Afrike i Bliskog istoka bila previše rascjepkana i u nedovoljnoj mjeri prilagođena političkim i gospodarskim potrebama tih zemalja, što se nepovoljno odrazilo na sposobnost EU-a da odigra vodeću ulogu u regiji;

J.  budući da se potpora Europske unije zemljama sjeverne Afrike i Bliskog istoka, posebno u okviru Europskog instrumenta za susjedstvo, u prošlosti prečesto primjenjivala slijedeći jedan te isti strateški koncept u sklopu kojega se nije dovoljno vodilo računa o konkretnoj situaciji u predmetnim zemljama te nisu prepoznati partneri iz civilnog društva kojima je potrebno osnaživanje i pomoć pri izgradnji kapaciteta; budući da je u okviru organiziranog i dugoročnog pristupa potrebno aktivno podržati nastojanja da se zemlje iz te regije demokratiziraju nakon ustanaka „arapskog proljeća”;

K.  uzimajući u obzir da previranja na području sjeverne Afrike i Bliskog istoka utječu na sposobnost Europske unije da promiče svoje političke i demokratske vrijednosti; budući da ta previranja utječu na razvoj gospodarskih odnosa EU-a s tim zemljama i mogu ugroziti njegovu energijsku sigurnost;

L.  budući da EU, primoran pronaći hitna rješenja za krize koje su uslijedile u sjevernoj Africi i na Bliskom istoku koje unatoč nekim naznakama nije predvidio, nije bio u stanju analizirati glavne aspekte niti se uhvatiti u koštac sa složenošću, očekivanjima i posljedicama arapskih ustanaka iz 2011., a posebno nije bio u stanju izraditi dugoročnu strategiju za podršku i praćenje istinske demokratske tranzicije, gospodarskog razvoja i političke stabilnosti; budući da je na temelju mandata koji joj je u prosincu 2013. dodijelilo Europsko vijeće, Visoka predstavnica Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku započela opsežan postupak strateškog promišljanja; budući da su Europska komisija i Europska služba za vanjsko djelovanje pokrenule opširan postupak savjetovanja kako bi se preispitala europska politika susjedstva; budući da se uspostavljanjem ESVD-a nudi mogućnost da se za svaku zemlju pojedinačno izradi politička i strateška analiza koja bi trebala biti ključni čimbenik u planiranju pomoći zemljama u toj regiji, pa i u okviru europske politike susjedstva;

M.  budući da EU, kako bi mogao izvršiti pozitivan utjecaj na zemlje sjeverne Afrike i Bliskog istoka, mora ponuditi više od same perspektive gospodarske suradnje, i to u prvom redu pružanjem mogućnosti sklapanja velikog političkog i strateškog partnerstva;

N.  budući da su u napadima između 26. i 30. lipnja 2015. u Tunisu, Kuvajtu i Jemenu, za koje je odgovornost preuzeo Da'esh/ISIL, ubijene 92 osobe te je ranjeno nekoliko stotina osoba; budući da se tim napadima još jednom naglašava potreba da se učinkovito riješe sigurnosni izazovi i politička nestabilnost u toj regiji;

Suočavanje s prijetnjama i sigurnosno stanje

1.  poziva EU i države članice da se u sklopu sveobuhvatnog i ambicioznog pristupa pozabave rješavanjem temeljnih uzroka stanja diljem regije Bliskog istoka i sjeverne Afrike koje se sve ubrzanije pogoršava; podržava međunarodnu kampanju protiv IS-a/Daeša i pozdravlja predanost koalicijskih partnera suradnji u okviru zajedničke strategije; pozdravlja djelovanje država članica EU-a koje sudjeluju u međunarodnoj koaliciji protiv IS-a, bilo u obliku vojnih napada bilo logističkim, financijskim ili humanitarnim sudjelovanjem; međutim, poziva na veću mobilizaciju na svakom planu i naglašava potrebu za koordiniranijim mjerama; napominje da bi te mjere mogle biti dobro koordinirane pod pokroviteljstvom EU-a, a prema potrebi i u sklopu operacija zajedničke sigurnosne i obrambene politike, te u tu svrhu poziva EU da razvije dostatne operativne kapacitete te da formira pravu zajedničku europsku obranu; međutim, naglašava da se za problem borbe protiv IS-a/Daeša, skupine al-Nusra i ostalih terorističkih skupina mora pronaći prilagođeno rješenje koje se temelji na političkim i međuregionalnim razlikama; poziva EU da preuzme ulogu glavnog posrednika u regionalnom dijalogu u kojemu sudjeluju svi regionalni dionici, uključujući Ligu arapskih država, Saudijsku Arabiju, Egipat, Tursku i Iran; podsjeća na važnost uvažavanja legitimnih zahtjeva lokalnog stanovništva radi dugoročne stabilnosti te regije, posebno kada je riječ o zahtjevima iznesenima tijekom arapskog ustanka 2011.; prima na znanje da je Liga arapskih država nedavno najavila osnivanje stalne jedinice za brzu reakciju, s posebnim naglaskom na borbi protiv IS-a i ostalih terorističkih skupina u nastajanju;

2.  naglašava važnost stalne političke prisutnosti EU-a na najvišoj mogućoj razini kako bi se održao dugoročni strateški politički dijalog i stvarno zajedničko promišljanje sa zemljama sjeverne Afrike i Bliskog istoka o tome što im je potrebno kako bi se ostvarila stabilnost u toj regiji; naglašava da će Europska unija imati važnu ulogu na međunarodnoj sceni samo ako bude sposobna govoriti jednim glasom; stoga poziva EU da u okviru dobre koordinacije unutarnjeg i vanjskog djelovanja brzo usvoji pravu zajedničku vanjsku politiku; poziva Visoku predstavnicu/potpredsjednicu Komisije da radi s ministrima vanjskih poslova ili visokorangiranim osobama iz političkog života priznatima od regionalnih aktera kako bi se pod vodstvom Unije i u njezino ime uspostavio trajan dijalog na visokoj razini sa zemljama u toj regiji; podsjeća da radi dugoročne političke i sigurnosne stabilnosti treba utvrditi ključne partnerske zemlje i na njih se oslanjati;

3.  naglašava važnost i nužnost uspješne provedbe sljedećih inicijativa tijekom 2015.: davanje podrške projektima i aktivnostima za izgradnju kapaciteta u zemljama sjeverne Afrike i Bliskog istoka, borba protiv radikalizacije i nasilnog ekstremizma, promicanje međunarodne suradnje, suočavanje s temeljnim uzrocima i trenutačnim krizama te jačanje partnerstava s ključnim zemljama, pa i jačanje političkog dijaloga s Ligom arapskih država, Organizacijom islamske suradnje, Afričkom unijom i ostalim relevantnim regionalnim koordinacijskim strukturama, poput G5 Sahela;

4.  naglašava činjenicu da su stabilnost i sigurnost u sjevernoj Africi i na Bliskom istoku od ključne važnosti za sigurnost Unije; podsjeća da IS/Daeš i ostale terorističke organizacije već dugi niz godina imaju uporišta u Iraku i Siriji te da nastoje vršiti regionalni utjecaj; napominje da su pobjede tih organizacija rezultat institucijskih, demokratskih i sigurnosnih kriza u tim zemljama i propusnosti granica koje ih dijele; ističe da su kapaciteti IS-a/Daeša i skupine al-Nusra za novačenje snaga potpomognuti ekonomskom, političkom, socijalnom i kulturnom krizom koja pogađa tu regiju; poziva EU da zajedno s arapskim svijetom ispita temeljne uzroke radikalizacije i da usvoji sveobuhvatan pristup koji se temelji na sigurnosti, demokratskom upravljanju te političkom, gospodarskom, socijalnom i kulturnom razvoju i koji će biti vođen načelom uključivosti; smatra da ako se ne pronađe održivo rješenje za te probleme, da će svaka mjera za suzbijanje prijetnje koju predstavljaju IS/Daeš i druge terorističke skupine nailaziti na sve veće i trajne prepreke;

5.  prima na znanje da je u okviru strategije EU-a pod nazivom „Elementi regionalne strategije EU-a za Siriju i Irak i prijetnja koju predstavlja Daeš” dodijeljeno milijardu eura, od kojih je 400 milijuna namijenjeno humanitarnoj pomoći; pozdravlja pokušaje da se humanitarna pomoć EU-a prilagodi rodnim i dobnim specifičnim potrebama; poziva da se posebna pozornost posveti Jordanu i Libanonu, koji prihvaćaju najveći broj izbjeglica u odnosu na veličine svog stanovništva; naglašava važnost toga da te dvije zemlje izbjeglicama omoguće siguran prolazak na svoje teritorije i poštuju načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja; također podsjeća na posljedice izbjegličke krize za kurdistansku regionalnu vladu u Iraku; zabrinut je zbog činjenice da bi izbjeglički kampovi, zbog krajnjeg siromaštva i oskudice koja u njima vlada, mogli postati žarišta radikalizacije; smatra da su izbjeglički kampovi, dugoročno gledajući, faktori destabilizacije za zemlje u kojima se nalaze te stoga traži da se pronađu dugoročna rješenja kojima će se pomoći i izbjeglicama i zemljama koje ih prihvaćaju; poziva EU da radi s ostalim partnerima, posebno s UNHCR-om i UNICEF-om, kako bi se riješili trajni problemi u izbjegličkim i prognaničkim kampovima u Iraku, Jordanu, Libanonu i Turskoj, posebno kada je riječ o izostanku školovanja za djecu i mlade; pozdravlja to što su se u okviru nove strategije i Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru izdvojila sredstva za stanovništva zemalja domaćina; poziva sve države članice EU-a da iskažu veću predanost rješavanju izbjegličke krize, i to u obliku financijskih sredstava i preseljenja najugroženijih izbjeglica;

6.  prima na znanje stalno povećanje broja tražitelja azila iz Sirije i Iraka te poziva države članice EU-a da ulože veći trud u prihvat tražitelja azila i brzu obradu podnesenih zahtjeva;

7.  pozdravlja sudjelovanje pojedinih zemalja sjeverne Afrike i Bliskog istoka u međunarodnoj koaliciji protiv IS-a/Daeša; potiče njihove vlade i međunarodnu zajednicu da udvostruče svoja nastojanja usmjerena prema sprječavanju financiranja međunarodnog terorizma i ratova u Siriji i Libiji; ponavlja svoj poziv svim zemljama regije da spriječe pojedince te privatne ili javne subjekte u financiranju ili olakšavanju financiranja terorističkih organizacija ili sirijskih pojedinaca ili poduzeća povezanih sa sirijskom vladom, koja je trenutačno pod sankcijama EU-a, koje moraju biti dovoljno oštre; poziva ih da sudjeluju u programima za regionalnu suradnju u praćenju kretanja kapitala, sklapanju partnerstava između Vijeća za suradnju zemalja u Perzijskom zaljevu, Lige arapskih država, Organizacije islamske suradnje i institucija EU-a; ističe krajnju potrebu da se uvede djelotvoran sustav kazni u koordinaciji s Ligom arapskih država, Organizacijom islamske suradnje i Vijećem za suradnju zemalja u Perzijskom zaljevu kojim će se stati na kraj privatnom financiranju Daeša od međunarodnih aktera te komercijalizaciji ilegalne nafte koju ta organizacija proizvodi; u tom pogledu ističe i krajnju nužnost prisnije suradnje među carinama na granici Turske, Iraka i Sirije kako bi se spriječilo IS/Daeš da prodaje ilegalnu naftu;

8.  naglašava važnost strateškog i konstruktivnog dugoročnog dijaloga s Ligom arapskih država, Organizacijom islamske suradnje te Vijećem za suradnju zemalja u Perzijskom zaljevu; pozdravlja u tom pogledu izjavu iz Atene od 11. lipnja 2014. te memorandum o razumijevanju iz siječnja 2015. te poziva da se ti dokumenti u cijelosti primijene; ustraje na ključnoj važnosti redovitog održavanja sastanaka na vrhu između EU-a i Lige arapskih država, Organizacije islamske suradnje te Vijeća za suradnju zemalja u Perzijskom zaljevu; ustraje na središnjoj ulozi koju će Liga arapskih država morati odigrati u rješavanju krize; smatra da te krize u prvi plan stavljaju nužnost da države Lige tu organizaciju pretvore u istinsko odlučivačko tijelo koje je sposobno donositi obvezujuće odluke; prima na znanje stratešku suradnju između Europske unije i Vijeća za suradnju zemalja u Perzijskom zaljevu; ističe važnost pozitivnog i političkog utjecaja Vijeća za suradnju zemalja u Perzijskom zaljevu u upravljanju krizama i sukobima u zemljama sjeverne Afrike i Bliskog istoka;

9.  naglašava i važnost regionalnih dijaloga s Turskom i Iranom; pozdravlja nedavno postignut dogovor između skupine EU3+3 i Irana o iranskom nuklearnom programu te se nada da će dogovor u dogovorenom roku dovesti do konačnog sveobuhvatnog sporazuma; poziva potpredsjednicu/Visoku predsjednicu i države članice da u slučaju postizanja konačnog sporazuma o nuklearnom programu održe opsežno savjetovanje s Iranom kako bi se istodobno tu zemlju obvezalo da se pridržava sporazuma o neširenju nuklearnog oružja sve dok to ne potvrde mjerodavna tijela, uključujuči Međunarodnu agenciju za atomsku energiju; u tom pogledu potiče EU da se aktivno uključi u promicanje mjera za izgradnju povjerenja između Irana i Saudijske Arabije; naglašava potrebu da se više truda uloži u suradnju s Turskom u pogledu borbe protiv terorizma; ustraje u tome da Turska, kao članica NATO-a, može imati vodeću ulogu u borbi protiv IS-a/Daeša te u stabilizaciji Iraka i Sirije; poziva Tursku da zauzme jasan stava i u cijelosti preuzme ulogu stabilizatora u regiji djelotvornim nadziranjem svojih granica sa Sirijom i većim zalaganjem u borbi protiv IS-a/Daeša u suradnji s EU-om;

10.  poziva zemlje u regiji da se suzdrže od izvoza terorizma i oružja u susjedne zemlje jer bi se time situacija mogla dodatno destabilizirati;

11.  podsjeća na nužnost stvaranja uvjeta za ponovno pokretanje mirovnih pregovora između Izraela i Palestinske samouprave kako bi se za sukob pronašlo konačno rješenje koje se zasniva na postojanju dviju država, na temelju granica iz 1967., koje žive jedna uz drugu u sigurnosti i miru pri čemu je Jeruzalem glavni grad obiju država u skladu s međunarodnim pravom; još jednom izražava duboku zabrinutost zbog naglog pogoršanja humanitarnog stanja u Pojasu Gaze; duboko je zabrinut zbog izraelske politike naseljavanja na Zapadnoj obali; duboko je zabrinut zbog zastoja u dijalogu i sve većih napetosti između Izraelaca i Palestinaca; poziva obje strane, EU i međunarodnu zajednicu, da ozbiljno i vjerodostojno rade na ostvarivanju toga; pozdravlja i podržava odlučnost Visoke predstavnice Mogherini da EU uloži više truda u angažiranost u bliskoistočnom mirovnom procesu te da odigra ulogu posrednika; potiče sve strane da se suzdrže od svih radnji, kao što su poticanje na nasilje, provokacije, prekomjerna uporaba sile ili odmazde, kojima bi se situacija pogoršala; ponavlja svoju punu podršku arapskoj mirovnoj inicijativi te poziva države Arapske lige i Izrael da je primijene; ističe da bi svako promišljanje Palestinske samouprave o nastavku mirovnih procesa i administrativne i političke kontrole u Pojasu Gaze uvelike imalo koristiti od uključivanja Lige arapskih država; ističe ključnu ulogu koju je odigrao Egipat u postizanju definitivnog prekida vatre u sukobu između Hamasa i Izraela u ljeto 2014.; traži od međunarodnih donatora da se pridržavaju obveza preuzetih na konferenciji u Kairu održanoj u listopadu 2014.;

12.  daje punu podršku EU-u u provođenje konkretnih mjera u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP) radi promicanja stabilnosti i sigurnosti zemalja sjeverne Afrike i Bliskog istoka; žali što su misije i operacije ZSOP-a koje su raspoređene po regiji (EUBAM Libija, EUPOL COPPS i EUBAM Rafah) preskromne te nisu na razini sigurnosnih izazova u regiji te poziva na njihovo strateško promišljanje; ističe da bi EU u okviru svojih obveza prema ljudskim pravima i vladavini prava mogao imati važnu ulogu u pružanju konkretne pomoći i usluga osposobljavanja u specifičnim vještinama u područjima reforme kaznenopravnog sustava, demobilizacije i reintegracije te reforme sigurnosnog sektora, kontrole granica, borbe protiv terorizma i radikalizacije te sprječavanja krijumčarenja oružja, droge i ljudi; poziva da se posebna pozornost usmjeri na Libiju; naglašava važnost dijaloga i suradnje s Ligom arapskih država i Afričkom unijom kako bi partnerske zemlje mogle razviti vještine i raspolagati nužnim vojnim i ljudskim resursima za borbu protiv ekstremizma;

13.  snažno se protivi uporabi bespilotnih letjelica u izvansudskim i izvanteritorijalnim pogubljenjima osumnjičenika za terorizam te zahtijeva zabranu uporabe bespilotnih letjelica u tu svrhu;

14.  poziva nadležna tijela država članica EU-a i zemalja Bliskog istoka i sjeverne Afrike da podupru zabranu mučenja, kako je izričito utvrđeno u Konvenciji UN-a protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja, koju je većina njih potpisala i ratificirala; ponavlja da su priznanja iznuđena mučenjem nevažeća te osuđuje tu praksu;

15.  posebno izražava zabrinutost zbog činjenice da su različite političke krize u regiji smanjile obavještajne sposobnosti država članica; podsjeća na presudnu važnost koju promicanje bolje suradnje između država članica EU-a i zemalja sjeverne Afrike i Bliskog istoka ima u borbi protiv terorizma kojim se ne krše ljudska prava ni međunarodno pravo; poziva na sustavnu i plodnu suradnju između tih zemalja te Europola i Interpola kako bi im se pomoglo da razviju nužne strukture i resurse u području antiterorizma, suzbijanja terorizma i organiziranog kriminala, pa i trgovine ljudima, i to provedbom integriranih obrambenih sustava primarno osmišljenih za zaštitu ljudskih prava svih pojedinaca, pod uvjetom da su poduzete odgovarajuće mjere za zaštitu ljudskih prava; naglašava dijalog 5+5, kojim se dopunjava djelovanje Unije za Mediteran i omogućava suradnja u području sigurnosti; naglašava potrebu za prevladavanjem stalnih poteškoća u suradnji sa zemljama iz kojih dolaze strani borci, kroz koje putuju i u koje se upućuju; poziva države članice EU-a da udruže svoja sredstva, poboljšaju postojeće mehanizme (Frontex, Eurosur) te izrade europsku evidenciju podataka o putnicima (PNR) kako bi se poboljšao nadzor vanjskih granica EU-a; naglašava da bi trebalo ojačati aktivnu suradnju ministara vanjskih i unutarnjih poslova, posebice u vezi s pravosudnom i policijskom suradnjom i razmjenom informacija;

16.  podsjeća na nužnost pronalaska političkog rješenja za sukob u Siriji; smatra da je za postizanje održivog rješenja nužan uključiv politički postupak pod sirijskim vodstvom koji će dovesti do tranzicije, koji će se temeljiti na Komunikaciji iz Ženeve od 30. lipnja 2012. i biti usklađen s mjerodavnim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a kako bi se održalo jedinstvo, suverenost i teritorijalna cjelovitost zemlje; pozdravlja trud koji Sirijska nacionalna koalicija ulaže u širenje svog članstva i suradnju s ostalim opozicijskim skupinama, pa i kada je riječ o nedavnom dogovoru s Nacionalnim odborom za koordinaciju kako bi se utvrdilo stajalište opozicije u pogledu političke tranzicije; podupire napore posebnog izaslanika UN-a Staffana de Misture za okončanje oružanih sukoba i ponovno pokretanje političkog dijaloga; ističe važnost pružanja podrške sirijskoj demokratskoj oporbi i njezina očuvanja; podsjeća na nužnost da vlada Bašara al-Asada odgovara za zločine protiv čovječnosti, ratne zločine i gruba kršenja ljudskih prava koje je počinila tijekom sukoba;

17.  traži da se u sklopu svake inicijative kojoj je cilj zaustaviti borbe u Siriji vodi računa o poštovanju međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnog prava o ljudskim pravima, koje se primjenjuje u vrijeme mira i rata, kao i međunarodnog kaznenog prava; poziva Europsku uniju da poveća pritisak na Asadov režim radi poštovanja rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a br. 2139 (2014), 2165 (2014) i 2191 (2014) te da uloži više truda u isporuku humanitarne pomoći, pa i u područja pod kontrolom sirijske umjerene oporbe te da se tim zemljama pomogne pri izgradnji kapaciteta; pozdravlja obveze preuzete tijekom donatorske konferencije Kuvajt III te poziva EU i ostale međunarodne donatore da kao odgovor na krizu u Siriji ispune svoje financijske obveze; podupire preporuku Komisije da se promiče ponovna uspostava javne uprave i javnih službi u razorenim regijama Sirije te poziva da se hitno dostavi pomoći za obnovu Kobanija;

18.  izražava duboku zabrinutost zbog toga što se humanitarna situacija u Siriji pogoršala četvrtu godinu zaredom; prima na znanje da se pristup humanitarnoj pomoći smanjuje kao posljedica namjernog otežavanja pružanja pomoći, čemu valja smjesta stati na kraj; prima na znanje s ozbiljnom zabrinutošću da se broj ljudi koji žive u područjima kojima humanitarne organizacije teško mogu pristupiti ili im uopće ne mogu pristupiti gotovo udvostručio u protekle dvije godine;

19.  ističe da su dokumentirana ratna silovanja žena i djevojčica, i to u Siriji, Iraku i područjima koja kontrolira Da'esh; snažno potiče da se ženskim žrtvama silovanja u oružanom sukobu ponude sve zdravstvene usluge u vezi sa spolnim i reproduktivnim zdravljem, uključujući pobačaj, u humanitarnim prostorima koje financira EU, u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom, rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a, zajedničkim člankom 3. Ženevskih konvencija, jamčeći svu nužnu zdravstvenu skrb kakvu ranjeni i bolesni iziskuju bez ikakvoga nepovoljnog razlikovanja;

20.  ističe nužnost toga da iračka vlada nastavi promicati sudjelovanje, koje bi trebalo na uključiv način obuhvatiti pripadnike svih vjerskih i etničkih skupina zemlje, a posebno sunitsku manjinu, u okviru sustava podijeljene političke odgovornosti, podijeljenih ovlasti i zajedničke zarade od nafte; traži da uvođenje takvog sustava bude preduvjet za primjenu sporazuma o partnerstvu i suradnji između Europske unije i Iraka; poziva iračku vladu da bez odgađanja pruži zaštitu etničkim i vjerskim manjinama, spriječi nasilje šijitskih paravojnih skupina nad sunitskom manjinom te pruži utočišta i pomoć u obliku osnovnih potrepština izbjeglicama u bijegu od terora ISIS-a; prima na znanje sporazum postignut između vlade Iraka i kurdistanske regionalne vlade Iraka te potiče njegovu cjelovitu provedbu i poziva Irak da u skladu s ustavnim odredbama u potpunosti poštuje financijska prava kurdistanske vlade; naglašava važnost i potiče dodatno poboljšanje suradnje između Bagdada i Erbila radi ostvarivanja sigurnosti i gospodarskog blagostanja u Iraku i regiji; potiče EU da doprinese jačanju političkih, administrativnih i vojnih kapaciteta iračke vlade, posebno kako bi se riješili izazovi koje nameće društvena i gospodarska kriza te nedovoljna zaštita ljudskih prava;

21.  uvjeren je da je za dugotrajnu sigurnost u tim područjima potrebno dodatno stabilizirati regije koje su već oslobođene od IS-a ili drugih terorističkih skupina; ističe da se to može učiniti samo pružanjem humanitarne pomoći, programima razminiranja i održavanjem reda;

22.  odlučno osuđuje teroristički napad u muzeju Bardo, u Tunisu, počinjen 18. ožujka 2015. za koji je IS preuzeo odgovornost; zabrinut je zbog kapaciteta terorističkih mreža da privlače nove pripadnike u zemlji kojom upravlja vlada nacionalnog jedinstva u čijem radu sudjeluje umjerena islamska stranka Enada; zabrinut je i zbog propusne granice Tunisa s Libijom, od čega u prvom redu koristi imaju krijumčari droge i oružja, te pozdravlja nedavno sklopljenu suradnju u tom pogledu između Tunisa i EU-a i njegovih država članica; i dalje je zabrinut zbog velikog priljeva libijskih izbjeglica u Tunis, što je golem pritisak na stabilnost zemlje i pozdravlja njihov prihvat u Tunisu, zemlji u kojoj se trenutačno nalazi više od milijun libijskih izbjeglica; naglašava važnost toga da EU i Tunis nastave poboljšavati svoju suradnju u području sigurnosti, posebno izradom zajedničkih sigurnosnih programa; smatra da je ključno tuniško pitanje postaviti kao prioritet, i to preuzimanjem konkretnih obaveza, pa i kada je riječ o gospodarstvu i ulaganjima, kako bi se poduprla krhka demokratska tranzicija, imajući na umu da je uspjeh tuniškog socijalnog eksperimenta u interesu cijele regije i EU-a; potiče Komisiju da naglasi važnost demokratizacije i organizacijom sastanka na vrhu između EU-a i zemalja sjeverne Afrike i Bliskog istoka u Tunisu odasla simboličnu poruku nakon arapskih ustanaka;

23.  izražava veliku zabrinutost zbog pogoršanja sigurnosne i humanitarne situacije u Libiji; duboko je zabrinut zbog sve veće prisutnosti terorističkih skupina u zemlji, posebno ISIL-a/Daeša, koji iskorištavaju aktualni politički vakuum i porast nasilja; ističe važnost hitnih mjera za ograničavanje i suzbijanje utjecaja terorističkih skupina na teritoriju Libije; zabrinut je zbog posebno ozbiljne situacije na jugu zemlje s obzirom na to da se to područje rabi kao platforma za organizirani kriminal i naoružane skupine; ističe da je potrebno očuvati teritorijalnu cjelovitost i nacionalno jedinstvo Libije, što se isključivo može ostvariti provedbom politike koja obuhvaća jasno utvrđene aktere; potvrđuje svoju potporu pregovorima pod okriljem UN-a koje predvodi posebni izaslanik glavnog tajnika Bernardino León u kojima se nastoji pronaći rješenje koje će dovesti do stvaranja libijske vlade jedinstva; pozdravlja napore koje poduzimaju Alžir i Maroko u poticanju dijaloga unutar Libije; ističe da je EU u skladu s Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a br. 2174 (2014) već izrazio spremnost na uvođenje restriktivnih mjera protiv onih koji pokušavaju naštetiti dijalogu; naglašava da bi EU trebao biti spreman pružiti potporu institucijama u Libiji čim se pronađe političko rješenje i postigne prekid vatre; naglašava da bi EU trebao doprinijeti naporima u vezi s reformom sigurnosnog sektora (SSR) i razoružanjem, demobilizacijom i reintegracijom (DDR) u Libiji odmah nakon stupanja na dužnost vlade jedinstva te na njezin zahtjev; međutim, upozorava na to da u slučaju zastoja u političkim pregovorima i povećanja intenziteta oružanog sukoba, EU mora biti spreman doprinijeti bilo kojoj intervenciji za očuvanje mira pod mandatom Vijeća sigurnosti UN-a;

24.  izražava zabrinutost zbog pogoršanja sigurnosnog stanja u Jemenu; naglašava da se politička kriza pretvorila u sigurnosnu i humanitarnu krizu koja destabilizira cijeli Arapski poluotok i zemlje Bliskog istoka i sjeverne Afrike; podržava UN u njegovim nastojanjima da nastavi s pregovorima; naglašava da samo široki politički konsenzus glavnih političkih skupina postignut u mirovnim pregovorima i u okruženju bez straha može pružiti održivo rješenje trenutačne krize i očuvati jedinstvo i teritorijalnu cjelovitost zemlje; poziva EU i države članice da poduzmu konkretne inicijative za pomoć civilnom stanovništvu i okončanje dramatične situacije;

25.  snažno osuđuje napade na civilnu infrastrukturu i stanovništvo u Jemenu koji su prouzročili pogibiju velikog broja ljudi te ozbiljno pogoršali već tešku humanitarnu situaciju; poziva EU da zajedno s međunarodnim i regionalnim sudionicima posreduje u postizanju trenutačnog prekida vatre i prestanku nasilja usmjerenog na civile; poziva na to da se u suradnji s ostalim međunarodnim donatorima na raspolaganje stave dodatna sredstva kako bi se spriječila humanitarna kriza i potrebitima pružila pomoć u osnovnim potrepštinama;

26.  apelira na Europsku komisiju da zajedno sa zemljama Bliskog istoka i sjeverne Afrike strukturno riješi problem mladih ljudi koji napuštaju EU kako bi se borili na strani ISIS-a/Daeša i ostalih terorističkih organizacija u Siriji i Iraku; poziva države članice da poduzmu odgovarajuće mjere kako bi spriječile odlazak boraca sa svojeg državnog područja u skladu s Rezolucijom br. 2170 (2014) Vijeća sigurnosti UN-a, te da razrade zajedničku strategiju koju će sigurnosne službe i agencije EU-a primjenjivati u praćenju i nadziranju džihadista; poziva na suradnju u EU-u i na međunarodnoj razini kako bi se poduzele odgovarajuće pravne mjere protiv svakoga tko bude osumnjičen za sudjelovanje u terorističkim radnjama, kao i druge preventivne mjere za otkrivanje i sprečavanje radikalizacije; poziva države članice EU-a da pojačaju međusobnu suradnju i razmjenu informacija, kao i s tijelima EU-a;

27.  naglašava da je važno da egipatska vlada u borbi protiv terorizma poštuje temeljna ljudska prava i političke slobode, zastavi sustavno uhićivanje mirnih prosvjednika i aktivista te očuva pravo na pravično suđenje; napominje da bi pozdravio zabranu smrtne kazne od koje bi koristi imali članovi političkih i društvenih organizacija koji su nedavno osuđeni;

28.  pozdravlja preliminarni dogovor o toku rijeke Nila koji su 23. ožujka 2015. zaključili Egipat, Sudan i Etiopija; naglašava da je zajednički dogovor o upotrebi vode rijeke Nila ključan za sigurnost svih uključenih zemalja; naglašava da bi EU trebao biti spreman poticati daljnji dijalog između svih strana ako procjeni da će to pomoći pregovorima;

Jačanje opće strategije za demokraciju i ljudska prava

29.  uvjeren je da je nedostatak demokracije jedan od temeljenih uzroka političke nestabilnosti u regiji te da je poštovanje ljudskih prava i osnovnih demokratskih načela u dugoročnom pogledu najjača zaštita protiv kronične nestabilnosti u zemljama Bliskog istoka i sjeverne Afrike; poziva EU i njegove države članice da ne promatraju regiju Bliskog istoka i sjeverne Afrike isključivo kroz leću kratkotrajnih sigurnosnih prijetnji nego da pruže aktivnu i održivu potporu demokratskim težnjama društava u regiji; ističe da je potrebno poduzeti uravnotežene mjere u okviru sveobuhvatnog i ambicioznog pristupa demokraciji, povezati sigurnosnu politiku s politikom ljudskih prava koja je jedan od prioriteta EU-a; ističe važnost jačanja dugoročne stabilnosti na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi pružanjem trajne potpore EU-a civilnom društvom, posebno preko Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava i Instrumenta za poticanje razvoja civilnog društva, kao i preko novih instrumenata za poticanje demokracije, kao što su Europska zaklada za demokraciju; poziva države članice da u duhu solidarnosti i obveze pruže dovoljno sredstava proračunu zaklade kako bi se osigurala najfleksibilnija i najučinkovitija potpora lokalnim sudionicima za demokratsku promjenu u regiji; poziva ESVD da udvostruči napore za širenje i objašnjavanje europskih vrijednosti, posebice redovitim kontaktima s nadležnim tijelima te, usporedno, s predstavnicima civilnih društava;

30.  pozdravlja to što su Visoka predstavnica/potpredsjednica Komisije i Europska komisija pokrenule opsežno savjetovanje o reviziji europske politike susjedstva; poziva Komisiju, ESVD, Vijeće i države članice da europskoj politici susjedstva daju učinkovitije i inovativnije političke i strateške značajke; pozdravlja sastanak ministara stranih poslova iz EU-a i južnih sredozemnih zemalja; podsjeća da su se na tom sastanku prvi put u sedam godina našli ministri vanjskih poslova; smatra da bi se oni trebali nalaziti jednom godišnje; traži od ESVD-a i Komisije da nastave poticati sve demokratske reforme i podržavati demokratske aktere u zemljama Bliskog istoka i sjeverne Afrike, poglavito u susjednim zemljama Europske unije; ističe važnost toga da se očuva trenutačna ravnoteža u dodjeljivanju sredstava u europskoj politici susjedstva; podsjeća da bi se zemljama koje napreduju u provedbi reformi i praćenju europske politike trebala omogućiti dodatna potpora, uz posebni naglasak na Tunisu, te ističe potrebu za poticanjem prava žena;

31.  poziva EU i države članice da uspostave poseban program za potporu i rehabilitaciju žena i djevojčica žrtava seksualnog nasilja i ropstva u područjima pogođenih sukobom na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi, posebno u Siriji i Iraku; poziva vlade zemalja Bliskog istoka i sjeverne Afrike, UN, EU i nevladine organizacije koje se bave tom tematikom da uzmu u obzir posebnu ranjivost žena i djevojčica izbjeglica, osobito onih koje su odvojene od svojih obitelji, da im pruže odgovarajuću zaštitu i ulože veće napore u pružanje pomoći osobama koje su preživjele seksualno nasilje, donoseći istovremeno socijalne politike kojima im se omogućuje ponovno uključenje u društvo; poziva strane u oružanim sukobima da poštuju odredbe Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a br. 1325 (2000), poduzmu mjere za zaštitu žena i djevojčica, posebice od seksualnog zlostavljanja, krijumčarenja i prostitucije, te da se bore protiv nekažnjavanja počinitelja; apelira na vlade zemalja Bliskog istoka i sjeverne Afrike da potpišu i ratificiraju Istanbulsku konvenciju koja je snažan instrument za sveobuhvatno rješavanje problema nasilja nad ženama i djevojčicama, uključujući obiteljsko nasilje i genitalno sakaćenje žena;

32.  naglašava mogućnost koju pružaju pregovori o sporazumima o pridruživanju u vezi s poticanjem reformi; ustraje na činjenici da bi trebalo stvoriti vezu među svim dimenzijama djelovanja kako bi se Europskoj uniji omogućilo da potpuno i dosljedno produbi svoje odnose; ističe da je potrebno da se u te sporazume uključe stvarni i opipljivi poticaji za partnere, kako bi se omogućila privlačnija, učinkovita i uočljiva reforma za civilno stanovništvo;

33.  naglašava da bi EU i zemlje Bliskog istoka i sjeverne Afrike trebale uže surađivati na temelju uzajamno prihvatljivih ciljeva koji počivaju na zajedničkim interesima; ističe prednosti koje bi imala pomoć Europske unije zemljama Bliskog istoka i sjeverne Afrike koja je koordinirana s drugim međunarodnim donatorima; poziva Komisiju da predloži na koji bi se način ta koordinacija mogla poboljšati i naglašava potrebu koordinacije pomoći u nuždi s dugotrajnom pomoći u razvoju;

34.  snažno vjeruje da je razvoj lokalne demokracije i učinkovitog lokalnog upravljanja ključan za stabilizaciju zemalja Bliskog istoka i sjeverne Afrike te stoga poziva na institucionalizaciju i razvoj kapaciteta udruženja lokalnih i regionalnih tijela u tim zemljama;

35.  osuđuje trajno kršenje prava na slobodu vjere ili vjerovanja u regiji te ponovno ističe važnost koju EU pridaje tom pitanju; naglašava još jednom da je sloboda mišljenja, uvjerenja i vjere temeljno ljudsko pravo; naglašava, stoga, da je potrebno učinkovito se boriti protiv svih oblika diskriminacije vjerskih manjina; zahtijeva od vlada zemalja Bliskog istoka i sjeverne Afrike da stanu u obranu religijskog pluralizma; poziva Europsku uniju da pojača svoje napore u zagovaranju aktivne zaštite vjerskih manjina i pružanju utočišta; pozdravlja usvajanje smjernica EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjere ili uvjerenja tijekom izvještajnog razdoblja za 2013. i poziva institucije EU-a i države članice da posebnu pozornost usmjere na provedbu tih smjernica i u međunarodnim i regionalnim forumima te u bilateralnim odnosima s trećim zemljama; potiče potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu i ESVD da se uključe u trajni dijalog s nevladinim organizacijama, vjerskim zajednicama ili zajednicama zagovornika istih uvjerenja te vjerskim vođama;

36.  uvjeren je da kulturna suradnja i diplomacija, kao i akademska suradnja i vjerski dijalog, imaju ključnu ulogu u borbi protiv terorizma i svakog oblika radikalizma; naglašava da, za Europu i područje Bliskog istoka i sjeverne Afrike, obrazovanje i razvoj kritičkog mišljenja također predstavljaju zaštitu od radikalizacije te poziva EU i njegove države članice da u vezi s time podupre potrebna ulaganja; ističe da je promicanje kulturnih i sveučilišnih razmjena, među ostalim s predstavnicima umjerenog islama u zemljama Bliskog istoka i sjeverne Afrike te s islamskim zajednicama u Europi od presudne važnosti; potiče partnerske zemlje da sudjeluju u kulturnim programima Unije; poziva Europsku komisiju da ponovno razmotri prijedlog Europskog parlamenta o uvođenju ambicioznog euromediteranskog programa Erasmus koji je odvojen od programa Erasmus+; poziva Komisiju da odmah posveti posebnu pozornost programima Erasmus+, izrađenima za južni Mediteran; potiče programe razmjene koji će također uključivati sudionike iz zemalja Bliskog istoka i sjeverne Afrike koje nisu članice Europske politike susjedstva;

37.  ističe nužnost toga da se kao odgovor na džihadističku propagandu i lokalnu radikalizaciju osmisli djelotvorna europska protupropaganda zajednička svim državama članicama, uzimajući u obzir uporabu digitalnih alata, interneta i društvenih mreža te uključujući europska lokalna tijela te u suradnji sa zajednicama europskih građana koji imaju snažne kulturne veze sa zemljama Bliskog istoka i sjeverne Afrike; smatra da bi se taj diskurs usmjeren protiv džihadističke propagande trebao temeljiti na promicanju zajedničkih vrijednosti koje počivaju na univerzalnosti ljudskih prava te bi se njime trebala diskreditirati ideja sukoba između religija ili civilizacija; poziva na imenovanje u ESVD-u osoblja koje govori jezike zemalja Bliskog istoka i sjeverne Afrike radi povećanja učinkovitosti komunikacije; naglašava potrebu da se pronose pozitivne poruke i konkretni primjeri o odnosima i suradnji između Europske unije i zemalja Bliskog istoka i sjeverne Afrike; primjećuje potrebu povećanja vidljivosti i prepoznatljivosti Europske unije i njezinih država članica u regiji;

38.  naglašava mogućnosti europske politike susjedstva u smislu kulturnog i međuvjerskog dijaloga; ustraje na poveznici između, s jedne strane, razmjene i suradnje u području kulture i obrazovanja između EU-a i zemalja u sklopu europske politike susjedstva i, s druge strane, razvoja i jačanja otvorenog civilnog društva, demokracije i vladavine prava te promicanja temeljnih sloboda i ljudskih prava;

39.  ističe važnost uspostavljanja izravnog dijaloga s civilnim društvima zemalja Bliskog istoka i sjeverne Afrike kako bi se njihova očekivanja bolje razumjela; podržava stvaranje sustava za savjetovanje i vrjednovanje organizacija civilnog društva i novih generacija u okviru europske politike susjedstva; posebno naglašava važnost uključivanja mladih u tim zemljama u dijalog koji se temelji na iskrenom i izravnom odnosu, pod istim uvjetima; ističe važnost misija za promatranje izbora i apelira na Europski parlament i ESVD da ih pošalju u sve zemlje regije, na poziv vlada tih zemalja, kada postoje izgledi za provedbu istinskih demokratskih izbora te da zajamče da se tim misijama ne daje legitimitet izbornim manipulacijama; traži da se provode redovita praćenja u vezi s preporukama tih misija;

40.  ustraje na nužnosti afirmacije središnje uloge Unije za Mediteran, jedinstvenog foruma za dijalog o partnerstvu između Europske unije i zemalja na području Sredozemlja, koji bi trebao postati pokretač ulaganja namijenjenih održivom društveno-gospodarskom razvoju regije; napominje da bi za svoje projekte Unija za Mediteran trebala biti u stanju sama prikupiti financijska sredstva; podržava redovito održavanje ministarskih sastanaka; poziva na veće prenošenje informacija o njezinu programu i djelovanju, uključujući zajedničke misije za promatranje izbora i zajedničke ocjenjivačke misije te na veću suradnju s Europskom unijom; ponavlja važnost revitalizacije Euromediteranske parlamentarne skupštine i oživljavanja njezine političke ambicije radi rješavanja izazova koje postavljaju sigurnost i stabilnost mediteranskog područja, na način koji je istinski prihvatljiv za obje strane;

41.  izražava duboku zabrinutost zbog kršenja ljudskih prava, osobito osjetljivih skupina u zemljama Bliskog istoka i sjeverne Afrike kojima prijete sukobi; smatra da su djeca jedna od najosjetljivijih skupina te stoga ponavlja potrebnu jačanja napora za provedbu revidirane strategije za provedbu smjernica EU-a o djeci i oružanim sukobima; potiče EU na dodatno produbljivanje suradnje s posebnim izaslanikom UN-a za djecu koja su zahvaćena oružanim sukobima pružajući potporu akcijskim planovima i mehanizmima praćenja i izvješćivanja;

Jačanje suradnje u gospodarskom razvoju

42.  potvrđuje da je područje Bliskog istoka i sjeverne Afrike posebno pogođeno siromaštvom i nejednakostima; uvjeren je da je gospodarski i društveni razvoj, povezan s jačanjem demokracije i pravde, nužan za postizanje političke stabilnosti; izražava zabrinutost zbog situacije mladih i smatra da je ključno pružiti im dostojne i legitimne izglede za budućnost; naglašava temeljnu važnost borbe protiv korupcije u zemljama Bliskog istoka i sjeverne Afrike, ne samo za privlačenje europskih ulaganja, nego i omogućavanje održivog gospodarskog razvoja te za suočavanje sa sigurnosnim izazovima; naglašava postojeći odnos između transparentnosti, vladavine prava i borbe protiv terorizma, koje je potrebno zajedno uzeti u obzir; poziva ESVD, Europsku komisiju i države članice EU-a da povećaju suradnju u području borbe protiv korupcije u zemljama Bliskog istoka i sjeverne Afrike, koja bi trebala biti prioritet u borbi protiv terorizma;

43.  smatra da bi strateški dijalog između Europske unije i zemalja Bliskog istoka i sjeverne Afrike trebalo dopuniti davanjem zamaha održivom gospodarskom razvoju, kojim se mogu umanjiti nejednakosti te stvoriti radna mjesta i mogućnosti za obrazovanje, posebno mladima; ističe važnost stvaranja uvjeta za pristup zemalja Bliskog istoka i sjeverne Afrike jedinstvenom tržištu Unije, uz sve zaštite koje su im potrebne; ističe važnost poticanja europskih ulaganja u zemlje Bliskog istoka i sjeverne Afrike, uključujući energetske i infrastrukturne projekte, čiji je strateški cilj poticanje održivog razvoja i demokratske odgovornosti;

44.  podsjeća da je 2015. Europska godina za razvoj kojom se želi inspirirati više Europljana da se uključe u iskorjenjivanje siromaštva diljem svijeta i koja se podudara s planovima međunarodne zajednice o utvrđivanju niza ciljeva održivog razvoja; poziva javna tijela na svim razinama upravljanja u zemljama Bliskog istoka i sjeverne Afrike da daju prednost ostvarenju tih ciljeva;

45.  naglašava da bi pojačani dijalog o pitanjima u vezi s energijom u Mediteranu mogao potaknuti regionalnu suradnju, promicati regionalnu stabilnost i osigurati ekološki integritet; stoga naglašava da bi se EU trebao snažnije baviti energetskom diplomacijom u zemljama Bliskog istoka i sjeverne Afrike kako je naznačeno u Energetskoj uniji; naglašava stratešku i gospodarsku važnost opskrbe energijom iz zemalja južnog susjedstva Europske unije; pozdravlja uspostavu euromediteranske platforme za plin te potvrđuje potrebu poticanja euromediteranskih odnosa u sektorima plina i električne energije;

46.  podržava financiranje sveučilišnih i strukovnih programa u zemljama Bliskog istoka i u sjeverne Afrike kako bi se stvorio bogat izvor profesionalnih vještina; prima na znanje da bi program cirkularne mobilnosti Europske unije za strukovno osposobljavanje trebalo u što većoj mjeri proširiti na sve zemlje Bliskog istoka i sjeverne Afrike, fleksibilnim i prilagodljivim mehanizmima, kao što su partnerstva za mobilnost;

47.  poziva EU da potvrdi svoj angažman u svim fazama gospodarskog razvoja država regije, uz pomoć svih mehanizama koji su mu na raspolaganju; podsjeća da su ti mehanizmi u rasponu od humanitarne pomoći do sveobuhvatnih i temeljitih sporazuma o slobodnoj trgovini te obuhvaćaju procese od izlaska iz krize do uspostavljanja stabilnih institucija;

48.  žali što je za oslobađanje makrofinancijske pomoći za zemlje čiji su proračuni vrlo nestabilni potrebno minimalno godinu dana; potiče EU da brzo mobilizira ili prenamijeni potrebna sredstva; ustraje u tome da se uspostave nove postupovne dimenzije europske pomoći, na temelju financijskih instrumenata vanjskog djelovanja Europske unije te na razini makrofinancijske pomoći; naglašava u kontekstu makrofinancijske pomoći da EU treba odgovarajuće procijeniti društveno-gospodarski učinak i učinak povezan s ljudskim pravima mjera koje zahtijevaju države korisnice kako bi se osiguralo da takva pomoć ne predstavlja čimbenik nestabilnosti, na primjer potkopavanjem javnih usluga; poziva donatore iz arapskog svijeta da svoju pomoć koordiniraju u sklopu Lige arapskih država i Vijeća za suradnju zemalja u Perzijskom zaljevu i, u mjeri u kojoj je to moguće, s EU-om;

49.  poziva Europsku investicijsku banku (EIB) i Europsku banku za obnovu i razvoj (EBRD) da usklade svoje strategije ulaganja s Unijom za Mediteran, razvijanjem pozitivnih sinergija;

50.  poziva Europsku uniju da sklopi partnerstva sa zemljama iz regije koje nisu u njezinu neposrednom susjedstvu; podržava sklapanje sporazuma kojim se uspostavlja područje slobodne trgovine između Europske unije i Komisije Gvinejskog zaljeva, kako bi se postigao obostrano koristan sporazum kojim bi se EU-u omogućila dodatna prisutnost i utjecaj u regiji, posebice ponovnim pokretanjem pregovora o novom programu zajedničkog djelovanja; podsjeća da je takav sporazum između Vijeća za suradnju zemalja u Perzijskom zaljevu i EFTA-e stupio na snagu 1. srpnja 2014.;

51.  potiče EU da nastavi rasprave za pokretanje pregovora o sveobuhvatnim i temeljitim sporazumima o slobodnoj trgovini s određenim zemljama regije, u skladu s angažmanom Europske unije slijedom partnerstva iz Deauvillea; podsjeća da je razvoj trgovinskih odnosa dio vanjske politike Europske unije te da pridonosi ciljevima mira, napretka i stabilnosti;

52.  naglašava da bi regionalna integracija zemalja Bliskog istoka i sjeverne Afrike omogućila jačanje političkih veza i potakla trgovinu i razvoj; poziva zemlje Bliskog istoka i sjeverne Afrike da diversificiraju svoja gospodarstva i uvoz; napominje da velika većina tih zemalja trguje sa zemljama izvan regije; žali zbog zastoja s kojim je suočena Unija Arapskog Magreba; poziva Europsku uniju da učini sve u svojoj moći, na diplomatskoj, političkoj i financijskoj razini, kako bi pomogla u procesu regionalne integracije zemalja Magreba u okviru Unije Arapskog Magreba ili zemljopisno šireg sporazuma iz Agadira;

53.  pozdravlja potporu Vijeća za vanjske poslove inicijativi za ulaganja u južnom Sredozemlju (AMICI); naglašava važnost inicijativa kojima se potiče dosljednost i učinkovitost vanjskog djelovanja Europske unije;

54.  podupire daljnju suradnju u području prometa, posebice snažnijim povezivanjem infrastrukturnih mreža Europske unije i partnerskih zemalja kako bi se olakšala razmjena robe i ljudi;

o
o   o

55.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Europskom odboru regija, vladama i parlamentima svih država članica Europske unije, glavnim tajnicima Lige arapskih država i Unije za Mediteran te vladama i parlamentima njihovih zemalja članica.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0023.
(2) SL C 247 E, 17.8.2012., str. 1.
(3) SL C 199 E, 7.7.2012., str. 163.
(4) SL C 168 E, 14.6.2013., str. 26.
(5) SL C 261 E, 10.9.2013., str. 21.
(6) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0207.
(7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0027.
(8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0010.
(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0040.
(10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0077.
(11) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0071.

Pravna napomena