Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2014/2239(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0228/2015

Podneseni tekstovi :

A8-0228/2015

Rasprave :

PV 07/09/2015 - 30
CRE 07/09/2015 - 30

Glasovanja :

PV 08/09/2015 - 5.14
CRE 08/09/2015 - 5.14
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2015)0294

Usvojeni tekstovi
PDF 411kWORD 172k
Utorak, 8. rujna 2015. - Strasbourg Završno izdanje
Praćenje europske građanske inicijative Right2Water (Pravo na vodu)
P8_TA(2015)0294A8-0228/2015

Rezolucija Europskog parlamenta od 8. rujna 2015. o praćenju europske građanske inicijative Right2Water (Pravo na vodu) (2014/2239(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 98/83/EZ od 3. studenoga 1998. o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju(1) (dalje u tekstu: Direktiva o vodi za ljudsku potrošnju),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice na području vodne politike(2) (dalje u tekstu: Okvirna direktiva o vodama),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 211/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o građanskoj inicijativi(3),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o dodjeli ugovorâ o koncesiji(4),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. studenog 2012. naslovljenu „Plana zaštite europskih vodnih resursa” (COM(2012)0673),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. ožujka 2014. o europskoj građanskoj inicijativi „Voda i odvodnja su ljudsko pravo! Voda je javno dobro, a ne roba!” (COM(2014)0177) (dalje u tekstu: „Komunikacija”),

–  uzimajući u obzir objedinjeno izvješće Komisije o kvaliteti vode za piće u EU-u u kojem se razmatraju izvješća država članica za razdoblje 2008. – 2010. na temelju Direktive 98/83/EZ (COM(2014)0363),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o navedenoj Komunikaciji Komisije od 19. ožujka 2014.(5),

–  uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za okoliš naslovljeno „Europsko izvješće o okolišu – stanje i izgledi 2015.”,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Opće skupštine UN-a od 28. srpnja 2010. naslovljenu „Ljudsko pravo na vodu i sanitarne uvjete”(6) i rezoluciju Opće skupštine UN-a od 18. prosinca 2013. naslovljenu „Ljudsko pravo na sigurnu vodu za piće i sanitarne uvjete”(7),

–  uzimajući u obzir sve rezolucije o ljudskom pravu na sigurnu vodu za piće i sanitarne uvjete koje je usvojilo Vijeće UN-a za ljudska prava;

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 9. listopada 2008. o rješavanju problema nestašice vode i suša u Europskoj uniji(8),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 3. srpnja 2012. o provedbi zakonodavstva EU-a o vodi, prije nužnog općeg pristupa problemima u vezi s vodom u Europi(9),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 25. studenog 2014. o EU-u i globalnom razvojnom okviru za razdoblje nakon 2015.(10),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i mišljenja Odbora za razvoj i Odbora za predstavke (A8-0228/2015),

A.  budući da je Right2Water (Pravo na vodu) prva europska građanska inicijativa koja je ispunila zahtjeve iz Uredbe (EU) br. 211/2011 o građanskoj inicijativi i koju je Parlament saslušao nakon što ju je podržalo gotovo 1,9 milijuna građana;

B.  budući da ljudsko pravo na vodu i odvodnju obuhvaća dimenzije dostupnosti, mogućnosti pristupa, prihvatljivosti, pristupačnosti i kvalitete;

C.  budući da je potpuna provedba ljudskog prava na vodu i odvodnju, koje je priznao UN i podržale države članice EU-a, neophodna za život i budući da pravilno upravljanje vodnim resursima ima ključnu ulogu u jamčenju održive potrošnje vode i očuvanja svjetskog prirodnog bogatstva; budući da su zbog kombiniranog učinka ljudskog djelovanja i klimatskih promjena cijelo europsko područje Sredozemlja i neka područja središnje Europe sada klasificirani kao sušna polupustinjska područja;

D.  budući da prema izvješću o stanju okoliša iz 2015. koje je sastavila Europska agencija za okoliš stopa gubitaka zbog propuštanja cijevi u Europi trenutačno iznosi između 10 % i 40 %;

E.  budući da je pristup vodi jedan od ključnih čimbenika za postizanje održivog razvoja; budući da je stavljanje naglaska na razvojnu pomoć usmjerenu na poboljšanje opskrbe vodom za piće i odvodnje učinkovit način ostvarivanja temeljnih ciljeva iskorjenjivanja siromaštva, kao i promicanja društvene jednakosti, javnog zdravlja, sigurnosti hrane i gospodarskog rasta;

F.  budući da najmanje 748 milijuna ljudi nema redoviti pristup sigurnoj vodi za piće, a trećina svjetskog stanovništva nema ni osnovne sanitarne uvjete; budući da je time ugroženo pravo na zdravlje i da time dolazi do širenja bolesti koje uzrokuju patnju i smrt, što predstavlja ozbiljnu prepreku razvoju; budući da zbog vodom prenosivih bolesti ili zbog neodgovarajuće vode te sanitarnih i higijenskih uvjeta dnevno umire oko 4000 djece; budući da zbog nedostupnosti pitke vode umire više djece nego zbog AIDS-a, malarije i boginja uzetih zajedno; budući da se ipak vidno smanjuje broj osoba pogođenih navedenim problemima te se taj pad može i mora ubrzati;

G.  budući da postoji i sigurnosna dimenzija pristupa vodi zbog koje je potrebno poboljšati regionalnu suradnju;

H.  budući da nedostupnost vode i odvodnje ima posljedice na ostvarivanje drugih ljudskih prava; budući da problemi povezani s vodom nerazmjerno utječu na žene, s obzirom na to da su u mnogim zemljama u razvoju u skladu s tradicijom one odgovorne za nabavu vode za domaćinstvo; budući da zbog nedostupnosti odgovarajućih i doličnih sanitarnih uvjeta najviše pate žene i djevojčice koje zbog toga često imaju ograničen pristup školovanju i izloženije su bolestima;

I.  budući da svake godine tri i pol milijuna ljudi umre od vodom prenosivih bolesti;

J.  budući da je Fakultativnim protokolom uz Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, koji je stupio na snagu 2013., stvoren mehanizam podnošenja pritužbi koji pojedincima ili skupinama omogućuje da, između ostalih prava, podnose službene pritužbe na kršenje ljudskog prava na vodu i odvodnju;

K.  budući da se u zemljama u razvoju i rastućim gospodarstvima potražnja za vodom povećava u svim sektorima, posebno u energetskom i poljoprivrednom sektoru; budući da klimatske promjene, urbanizacija i demografske promjene mogu predstavljati ozbiljnu prijetnju dostupnosti vode u mnogim zemljama u razvoju te da se očekuje da će do 2025. otprilike dvije trećine stanovništva svijeta živjeti u zemljama u kojima vlada nestašica vode;

L.  budući da je EU najveći donator u sektoru vodoopskrbe, odvodnje i higijene (WASH), odnosno da je godišnje 25% sredstava EU-a za humanitarnu pomoć u svijetu namijenjeno potpori razvojnim partnerima u tom polju; budući da je, međutim, u tematskom izvješću Europskog revizorskog suda iz 2012. o razvojnoj pomoći EU-a za opskrbu vodom za piće i osnovne sanitarne uvjete u supsaharskim zemljama istaknuto da treba poboljšati učinkovitost pomoći i održivost projekata koje podupire EU;

M.  budući da je Parlamentarna skupština Vijeća Europe izjavila da „pristup vodi mora biti prepoznat kao temeljno ljudsko pravo s obzirom na to da je voda nužna za život na Zemlji te resurs koji čovječanstvo mora dijeliti”;

N.  budući da je privatizacija osnovnih komunalnih usluga u supsaharskoj Africi 1990-ih spriječila, između ostaloga, ostvarenje milenijskih razvojnih ciljeva u pogledu vode i odvodnje, s obzirom na to da je usredotočenost ulagača na povrat troškova, između ostaloga, povećala nejednakosti u pružanju takvih usluga na štetu kućanstava s niskim prihodima; budući da je, s obzirom na neuspjelu privatizaciju voda, prijenos usluga povezanih s vodom iz privatnih poduzeća lokalnim vlastima rastući trend u vodnom sektoru diljem svijeta;

O.  budući da je vodoopskrba prirodan monopol i da bi se prihodima od ciklusa upravljanja vodom trebali financirati troškovi i zaštita vodnih usluga i poboljšanje ciklusa upravljanja vodom te da bi ti prihodi uvijek trebali biti namijenjeni u tu svrhu, pod uvjetom da se sačuva javni interes;

P.  budući da nedostatak adekvatne vodoopskrbe i odvodnje ozbiljno utječe na zdravlje i društveni razvoj, osobito kod djece; budući da je zagađenje vodnih resursa glavni uzročnik dijareje i drugi po redu uzročnik smrtnosti djece u zemljama u razvoju i da uzrokuje druge opasne bolesti kao što su kolera, bilharcijaza i trahom;

Q.  budući da voda ima socijalnu, ekonomsku i ekološku funkciju i da će se ispravnim upravljanjem vodnim ciklusom za dobrobit svih očuvati njezina stalna i stabilna dostupnost u današnjem kontekstu klimatskih promjena;

R.  budući da je Europa osobito ugrožena zbog klimatskih promjena i budući da je vodni sektor među prvima koji će biti pogođeni;

S.  budući da je europska građanska inicijativa osmišljena kao mehanizam participativne demokracije s ciljem da se potakne rasprava na razini EU-a i izravna uključenost građana u donošenje odluka u EU-u te je izvrsna mogućnost za institucije EU-a da se ponovno angažiraju zajedno s građanima;

T.  budući da ispitivanja Eurobarometra posljednjih godina sustavno pokazuju vrlo nisku razinu povjerenja građana u EU;

Europska građanska inicijativa kao instrument participativne demokracije

1.  stajališta je da je europska građanska inicijativa jedinstveni demokratski mehanizam koji ima veliki potencijal u premošćivanju jaza između europskih i nacionalnih društvenih pokreta i pokreta civilnog društva te u promicanju participativne demokracije na razini EU-a; međutim, smatra da je za daljnji razvoj tog demokratskog mehanizma nužna procjena stečenog iskustva i reforma građanske inicijative te da mjere Komisije, koje po potrebi mogu uključivati mogućnost uvođenja odgovarajućih elemenata u revizije zakonodavstva ili u nove zakonodavne prijedloge, moraju bolje odražavati zahtjeve europske građanske inicijative ako su oni u njezinoj nadležnosti, a osobito ako se odnose na probleme povezane s ljudskim pravima;

2.  ističe da bi Komisija trebala zajamčiti maksimalnu transparentnost tijekom dvomjesečne faze analize i da bi uspješna europska građanska inicijativa trebala od Komisije dobiti odgovarajuću pravnu podršku i savjete i biti primjereno predstavljena te da bi promicatelje inicijative i one koji je podržavaju trebalo detaljno informirati i obavještavati o novostima tijekom cijelog postupka europske građanske inicijative;

3.  ustraje u tomu da Komisija učinkovito provede Uredbu o građanskoj inicijativi i da ukloni sve administrativne prepreke s kojima se građani susreću kada predlažu ili podržavaju neku europsku građansku inicijativu te poziva Komisiju da razmotri uvođenje jedinstvenog sustava za prijavu europskih građanskih inicijativa za sve države članice;

4.  pozdravlja činjenicu da se podrška koju je gotovo 1,9 milijuna građana iz svih država članica EU-a dalo ovoj europskoj građanskoj inicijativi podudara s odlukom Komisije da isključi usluge vodoopskrbe i odvodnje iz Direktive o koncesijama;

5.  poziva Komisiju da zadrži i potvrdi isključivanje usluga vodoopskrbe i odvodnje iz Direktive o koncesijama u eventualnim budućim revizijama te Direktive;

6.  žali zbog toga što u Komunikaciji nedostaju ambicije, što ne odgovara na konkretne zahtjeve postavljene u europskoj građanskoj inicijativi i zbog toga što je ograničena na ponavljanje postojećih obveza; naglašava da je odgovor Komisije na europsku građansku inicijativu Right2Water nedostatan s obzirom na to da se ne daje nikakav novi doprinos niti se uvode mjere koje bi mogle doprinijeti postizanju ciljeva; poziva Komisiju da u pogledu ove konkretne europske građanske inicijative pokrene opsežnu kampanju u kojoj bi javnost informirala o već poduzetim mjerama u području vodne politike i o tome kako bi te mjere mogle doprinijeti ostvarenju ciljeva europske građanske inicijative Right2Water;

7.  smatra da velik broj predstavki u vezi s kvalitetom vode i upravljanjem vodama dolazi iz država članica koje nisu dovoljno zastupljene u javnom savjetovanju na razini EU-a koje je pokrenuto u lipnju 2014. te ističe da su zbog toga moguće nedosljednosti između rezultata javnog savjetovanja i stanja opisanog u predstavkama;

8.  nada se da će Komisija i potpredsjednik zadužen za održivost pokazati jasnu političku predanost kako bi zajamčili poduzimanje odgovarajućih mjera kao odgovor na pitanja u vezi s kojima je europska građanska inicijativa izrazila zabrinutost;

9.   ponavlja da se njegov Odbor za predstavke zalaže kako bi svim podnositeljima predstavki omogućio da izraze svoje mišljenje o problemima u vezi s temeljnim pravima te podsjeća da su podnositelji predstavke europske građanske inicijative Right2Water izrazili suglasnost s proglašavanjem prava na vodu ljudskim pravom zajamčenim na razini EU-a;

10.  poziva Komisiju da u skladu s osnovnim ciljem europske građanske inicijative Right2Water iznese zakonodavne prijedloge i, ako je to potrebno, pokrene reviziju Okvirne direktive o vodama kako bi se priznao univerzalni pristup i ljudsko pravo na vodu; nadalje, zalaže se za priznavanje univerzalnog pristupa sigurnoj vodi za piće u Povelji Europske unije o temeljnim pravima;

11.  smatra da će, ako Komisija zanemari uspješne europske građanske inicijative koje imaju podršku široke javnosti u okviru demokratskog mehanizma uspostavljenog Ugovorom iz Lisabona, EU kao takav izgubiti na vjerodostojnosti u očima građana;

12.  poziva Komisiju da uvede mjere informiranja i edukacije na razini EU-a u svrhu promicanja kulture vode kao općeg dobra, mjere podizanja razine osviještenosti i promicanja savjesnijeg ponašanja pojedinaca (radi uštede vode), mjere u vezi sa svjesnom razradom politika u pogledu upravljanja prirodnim resursima te potporu javnom, participativnom i transparentnom upravljanju;

13.  smatra da je nužno oblikovati vodnu politiku koja će poticati na racionalnu potrošnju, recikliranje i ponovnu uporabu vodnih resursa, što su bitne teme za integrirano upravljanje; smatra da će se time omogućiti smanjenje troškova, doprinijeti očuvanju prirodnih resursa i zajamčiti dobro upravljanje okolišem;

14.  poziva Komisiju da poduzima mjere radi odvraćanja od praksi prisvajanja vode i hidrauličkog frakturiranja te da se pobrine da budu podložne provedbi studija o utjecaju na okoliš;

Pravo na vodu i odvodnju

15.  podsjeća da UN potvrđuje da ljudsko pravo na vodu i odvodnju svakome daje pravo na vodu za osobnu potrošnju i potrošnju u domaćinstvu koja je dobre kvalitete, sigurna, fizički dostupna, financijski pristupačna, dostatna i prihvatljiva; ističe da bi u skladu s preporukom UN-a maksimalni iznos za račun za vodu, kada se radi o plaćanju, trebao iznositi 3 % prihoda kućanstva;

16.  podržava posebnog izvjestitelja UN-a za ljudsko pravo na sigurnu vodu za piće i sanitarne uvjete te naglašava važnost truda koji je on, kao i njegova prethodnica, uložio u cilju priznavanja tog prava;

17.  izražava žaljenje zbog činjenice da, prema Svjetskom programu za procjenu vodnih resursa (WWAP), više od milijun ljudi u 28 država članica EU-a još uvijek nema pristup opskrbi sigurnom i čistom vodom za piće i da gotovo 2 % stanovništva nema pristup odvodnji te stoga poziva Komisiju na hitno djelovanje;

18.  poziva Komisiju da prepozna važnost ljudskog prava na vodu i odvodnju te vode kao javnog dobra i temeljne vrijednosti za sve građane EU-a, a ne robe; izražava zabrinutost zbog toga što je od 2008. zbog financijske i gospodarske krize i politike štednje koja je rezultirala još većim siromaštvom u Europi i povećanjem broja kućanstava s niskim prihodima sve više ljudi suočeno s problemima zbog plaćanja računa za vodu te zbog toga što financijska pristupačnost postaje sve veći problem; protivi se isključenjima iz vodovodne mreže i prisilnom prekidu opskrbe vodom te poziva države članice da hitno okončaju takve situacije koje su rezultat socio-ekonomskih čimbenika u kućanstvima s niskim prihodima; pozdravlja činjenicu da se u nekim državama koriste „banke vode” ili minimalne vodne kvote kako bi se najosjetljivijim skupinama stanovništva pomoglo pri plaćanju računa i zajamčilo da voda bude neotuđiva sastavnica temeljnih prava;

19.  poziva Komisiju da s obzirom na posljedice nedavne ekonomske krize surađuje s državama članicama te regionalnim i lokalnim tijelima na izradi studije o problemima siromaštva u pogledu pristupa vodi, uključujući i pitanja pristupa i financijske pristupačnosti; apelira na Komisiju da dodatno podupre i omogući suradnju među isporučiteljima vodnih usluga radi pružanja pomoći u manje razvijenim i ruralnim područjima i pružanja potpore pristupu vodi dobre kvalitete za sve građane u tim područjima;

20.  poziva Komisiju da utvrdi u kojim je područjima nestašica vode postojeći ili potencijalni problem te da tim državama članicama, regijama i područjima, a posebice ruralnim područjima i zapostavljenim urbanim područjima, pomogne adekvatno riješiti taj problem;

21.  ističe da je navodno neutralno stajalište Komisije u pogledu vlasništva nad vodom i upravljanja vodama u suprotnosti s programima privatizacije koje nekim državama članicama nameće Trojka;

22.  prepoznaje da, kao što je navedeno u Okvirnoj direktivi o vodama, voda nije roba, nego javno dobro koje je neophodno za ljudski život i dostojanstvo te podsjeća Komisiju da Ugovor obvezuje EU da bude neutralan u pogledu nacionalnih odluka o sustavu vlasništva nad vodnim poduzećima te da stoga ni na koji način ne bi smjela promicati privatizaciju vodnih poduzeća u kontekstu gospodarskih programa prilagodbe ili drugih postupaka EU-a u okviru koordinacije gospodarske politike; budući da je riječ o uslugama od općeg interesa koje su stoga uglavnom u javnom interesu, poziva Komisiju da trajno isključi vodu, odvodnju i zbrinjavanje otpadnih voda iz propisa o unutarnjem tržištu i iz svakog trgovinskog sporazuma te da ih pruži po pristupačnim cijenama te poziva i Komisiju i države članice da se pobrinu za njihovo učinkovito, djelotvorno i transparentno tehničko, financijsko i administrativno upravljanje;

23.  poziva države članice i Komisiju da preispitaju upravljanje politikom voda i da ga ponovno uspostave na osnovi aktivnog sudjelovanja, tj. transparentnog postupka donošenja odluka i otvorenosti prema građanima;

24.  smatra da se, u pogledu reguliranja i kontrole, javno vlasništvo nad vodom treba štititi poticanjem javnih, transparentnih i participativnih modela upravljanja prema kojima bi se u samo određenim slučajevima neki upravljački zadaci u okviru javnog vlasništva mogli ustupiti privatnim subjektima pod strogo reguliranim uvjetima pri čemu treba jamčiti pravo na resurs i odgovarajuću odvodnju;

25.  poziva Komisiju i države članice da se pobrinu za potpunu opskrbu vodom po pristupačnoj cijeni, visoke kvalitete i s pravednim radnim uvjetima kao i za to da bude podložna demokratskoj kontroli;

26.  poziva države članice da podupru promicanje obrazovanja i kampanja za podizanje razine osviještenosti za građane kako bi sačuvale i očuvale vodne resurse i zajamčile veću uključenost građana;

27.  poziva države članice da učine sve što je potrebno kako kod pristupa vodnim uslugama ne bi bilo diskriminacije i da zajamče pristup tim uslugama za sve, uključujući i marginalizirane skupine korisnika;

28.  poziva Komisiju, Europsku investicijsku banku i države članice da pruže potporu onim općinama u EU-u kojima nedostaje potreban kapital za pristup tehničkoj podršci, dostupnim financijskim sredstvima EU-a i dugoročnim zajmovima po povoljnoj kamatnoj stopi, osobito radi održavanja i obnove vodne infrastrukture kako bi se najosjetljivijim skupinama stanovništva, uključujući siromašne i stanovnike najudaljenijih i zabačenih regija, pružila visokokvalitetna voda te usluge vodoopskrbe i odvodnje; ističe važnost otvorenog, demokratskog i participativnog upravljanja kako bi se zajamčilo da se u pogledu upravljanja vodnim resursima primjenjuju najekonomičnija rješenja u korist cijelog društva; poziva Komisiju i države članice da osiguraju transparentnost financijskih sredstava proizišlih iz ciklusa upravljanja vodom;

29.  prepoznaje da su usluge vodoopskrbe i odvodnje usluge od općeg interesa i da voda nije roba, nego opće dobro te da bi se stoga trebala pružati po pristupačnim cijenama pri čemu će se voditi računa o ljudskom pravu na osnovnu razinu kvalitete vode i predvidjeti primjena progresivnog sustava naplate troškova; poziva države članice da se pobrinu za pravedan, ravnopravan, transparentan i adekvatan sustav naplate troškova vodoopskrbe i odvodnje kako bi stanovništvo imalo zajamčen pristup visokokvalitetnim uslugama neovisno o primanjima;

30.  napominje da se voda mora smatrati ekološko-socijalnom imovinom, a ne samo proizvodnim elementom;

31.  podsjeća da je pristup vodi ključan za poljoprivredu kako bi se ostvarilo pravo na odgovarajuću prehranu;

32.  poziva Komisiju da odlučno podrži napore koje države članice ulažu u razvoj i nadogradnju infrastrukture kojom se omogućuje pristup sustavima navodnjavanja, odvodnje i opskrbe vodom za piće;

33.  smatra da Direktiva o vodi za ljudsku potrošnju uvelike doprinosi dostupnosti visokokvalitetne vode za piće diljem EU-a i poziva Komisiju i države članice da odlučno djeluju kako bi se ostvarile prednosti za zdravlje i okoliš koje proizlaze iz poticanja potrošnje vode iz vodovoda;

34.  podsjeća države članice na njihovu odgovornost za provedbu prava EU-a; poziva ih na cjelovitu provedbu Direktive o vodi za ljudsku potrošnju i ostalog zakonodavstva s tim u vezi; podsjeća ih da odrede svoje prioritete u pogledu potrošnje i da potpuno iskoriste mogućnosti financijske potpore EU-a u vodnom sektoru u okviru novog financijskog programskog razdoblja (2014. – 2020.), posebno preko prioritetnog ulaganja ciljano usmjerenog na upravljanje vodama;

35.  podsjeća na zaključke tematskog izvješća o uključivanju ciljeva vodne politike EU-a u zajedničku poljoprivrednu politiku koje je izradio Europski revizorski sud i u kojima stoji da „instrumenti koji se trenutno koriste u ZPP‑u za rješavanje pitanja u vezi s vodama dosad nisu uspjeli ostvariti dovoljan napredak u smjeru ambiciozno postavljenih ciljnih vrijednosti u pogledu voda”; smatra da je za poboljšanje kvalitete vode u Europi od presudne važnosti bolje uključivanje vodne politike u druge politike kao što je poljoprivredna politika;

36.  ističe važnost potpune i učinkovite provedbe Okvirne direktive o vodama, Direktive o zaštiti podzemnih voda, Direktive o vodi za ljudsku potrošnju i Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda te smatra da je od ključne važnosti poboljšati koordinaciju njihove provedbe s provedbom direktiva o morskom okolišu, biološkoj raznolikosti i zaštiti od poplava; izražava bojazan da instrumenti sektorske politike Unije ne doprinose u dovoljnoj mjeri postizanju standarda kvalitete okoliša za prioritetne tvari i ostvarenju cilja postupnog isključivanja ispuštanja, emisija i rasipanja prioritetnih opasnih tvari u skladu s točkom (a) članka 4. stavka 1. i člankom 16. stavkom 6. Okvirne direktive o vodama; poziva Komisiju i države članice da vode računa o tome da upravljanje vodama mora biti ugrađeno kao zajednički čimbenik u zakonodavstvo na drugim područjima koja su bitna za nj kao što su energija, poljoprivreda, ribarstvo, turizam itd. kako bi se spriječilo zagađenje, na primjer, iz nezakonitih i nereguliranih odlagališta opasnog otpada ili istraživanja i iskorištavanja nafte; podsjeća da višestruka sukladnost u okviru zajedničke poljoprivredne politike zahtijeva propisane obveze pri upravljanju na temelju postojećeg zakonodavstva EU-a koje se odnosi na poljoprivrednike i pravila za dobre poljoprivredne i okolišne uvjete, uključujući i ona koja se odnose na vodu; podsjeća da poljoprivrednici moraju poštovati ta pravila kako bi im se u cijelosti isplatila sredstva u okviru zajedničke poljoprivredne politike;

37.  poziva države članice da:

   učine obveznim za isporučitelje vodnih usluga da na računima za vodu navedu fizikalno-kemijska svojstva vode
   izrade urbanističke planove u skladu s dostupnošću vodnih resursa
   povećaju kontrole i praćenje zagađivača i poduzmu hitne mjere usmjerene na uklanjanje i saniranje toksičnih tvari
   poduzmu mjere za smanjenje znatnih količina vode koja se gubi zbog propuštanja cijevi u Europi i obnavljanje neodgovarajućih vodoopskrbnih mreža;

38.  smatra da je nužno uspostaviti poredak s prioritetima ili hijerarhiju za održivu potrošnju vode; poziva Komisiju da sastavi analizu i prijedloge, po potrebi;

39.  ističe da su se države članice svojom potporom deklaraciji UN-a založile za ljudsko pravo na vodu i da većina građana i isporučitelja usluga u EU-u podupire to pravo;

40.  naglašava da podršku europskoj građanskoj inicijativi Right2Water i njezinim ciljevima dodatno pokazuje velik broj građana u državama kao što su Njemačka, Austrija, Belgija, Slovačka, Slovenija, Grčka, Finska, Španjolska, Luksemburg, Italija i Irska koji javno progovaraju o problemu vode, njezinom vlasništvu i opskrbi;

41.  napominje da je od 1988. njegov Odbor za predstavke zaprimio velik broj predstavki građana EU-a u mnogim državama članicama u kojima se izražava njihova zabrinutost u pogledu kvalitete vode i vodoopskrbe te upravljanja otpadnim vodama; skreće pozornost na niz problema na koje se podnositelji predstavke žale – kao što su odlagališta otpada, neuspješnost tijela vlasti da učinkovito provode kontrolu kvalitete vode te nepravilne ili nezakonite poljoprivredne i industrijske prakse – koji su uzrok loše kvalitete vode te na taj način utječu na okoliš i na zdravlje ljudi i životinja; smatra da te predstavke predstavljaju stvaran interes građana u pogledu temeljite provedbe i daljnjeg razvoja održivog zakonodavstva EU-a o vodi;

42.  apelira na Komisiju da ozbiljno shvati zabrinutost i upozorenja koje građani u takvim predstavkama izražavaju i da poduzme mjere kako bi ih riješila, posebno s obzirom na to da se problem smanjenja vodnih resursa do kojeg dolazi zbog prekomjerne potrošnje i klimatskih promjena treba hitno rješavati dok još uvijek ima dovoljno vremena da se spriječi zagađenje i loše upravljanje; izražava zabrinutost zbog broja postupaka zbog povrede u pogledu kvalitete vode i upravljanja vodama;

43.  poziva države članice da hitno dovrše svoje planove upravljanja riječnim slivovima što je ključan element provedbe Okvirne direktive o vodama, te da ih ispravno provedu uz potpuno poštovanje najvažnijih ekoloških kriterija; skreće pozornost na činjenicu da su pojedine države članice sve češće izložene razornim poplavama koje imaju ozbiljan negativni utjecaj na lokalno stanovništvo; ističe da se planovima upravljanja riječnim slivovima iz Okvirne direktive o vodama i planovima upravljanja poplavnim rizicima iz Direktive o poplavama otvara velika mogućnost iskorištavanja sinergija između tih instrumenata čime se doprinosi osiguravanju dovoljnih količina čiste vode i smanjenju rizika od poplava; podsjeća, nadalje, da bi svaka država članica trebala imati središnju mrežnu stranicu na kojoj bi pružala informacije o provedbi Okvirne direktive o vodama i tako omogućila pregled informacija o kvalitete vode i upravljanju vodama;

Vodne usluge i unutarnje tržište

44.  napominje da je u državama diljem EU-a, kao što su Španjolska, Portugal, Grčka, Irska, Njemačka i Italija, mogući ili stvaran gubitak javnog vlasništva nad vodnim uslugama postao veliki problem za građane; podsjeća na to da se odabir metode upravljanja vodama temelji na načelu supsidijarnosti kao što je utvrđeno člankom 14. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Protokolu (br. 26) o uslugama općeg interesa, u kojem je naglašena posebna važnost javnih usluga za socijalnu i teritorijalnu koheziju u Uniji; podsjeća na to da poduzeća koja se bave vodoopskrbom i odvodnjom vrše usluge općeg interesa i glavna im je obveza zajamčiti da svi građani imaju visokokvalitetnu vodu po društveno prihvatljivim cijenama te svesti na minimum negativne ekološke učinke otpadnih voda;

45.  ističe da bi, u skladu s načelom supsidijarnosti, Komisija trebala ostati neutralna u pogledu odluka država članica povezanih s vlasništvom nad vodnim uslugama i ne bi trebala promicati privatizaciju vodnih usluga ni zakonodavstvom ni na bilo koji drugi način;

46.  podsjeća na to da bi se mogućnost vraćanja vodnih usluga općinama trebala bez ograničenja jamčiti i u budućnosti te da može biti pod lokalnom upravom ako tako odluči nadležno javno tijelo; podsjeća na to da je voda osnovno ljudsko pravo te da mora biti svima dostupna i pristupačna; naglašava da države članice imaju dužnost osigurati pristup vodi za sve bez obzira na to tko je isporučitelj usluge i pritom osigurati da isporučitelji usluga omogućuju sigurnu vodu za piće i poboljšanu odvodnju;

47.  ističe da je zbog posebne naravi usluga vodoopskrbe i odvodnje, kao što su proizvodnja, distribucija i pročišćavanje, nužno da ih se isključi iz svih trgovinskih sporazuma o kojima EU trenutačno pregovara ili koje razmatra; potiče Komisiju da odobri pravno obvezujuće isključenje usluga vodoopskrbe, odvodnje i zbrinjavanja otpadnih voda iz tekućih pregovora o transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja (TTIP) i o Sporazumu o trgovini uslugama; ističe da bi svi budući sporazumi o trgovini i ulaganjima trebali sadržavati klauzulu o istinskom pristupu vodi za piće za osobe iz treće zemlje na koju se odnosi sporazum u skladu s dugotrajnom predanošću Unije održivom razvoju i ljudskim pravima, te da istinski pristup vodi za piće za osobe iz treće zemlje na koju se odnosi sporazum mora biti preduvjet za sve buduće sporazume o slobodnoj trgovini;

48.  podsjeća na znatan broj predstavki kojima se izražava protivljenje uključivanju osnovnih javnih usluga kao što su vodoopskrba i odvodnja u pregovore o transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja (TTIP); poziva Komisiju da poveća odgovornost isporučitelja vodnih usluga;

49.  poziva Komisiju da bude posrednik u promicanju suradnje među isporučiteljima vodnih usluga razmjenom najboljih praksi i inicijativa u području propisa i u drugim područjima, zajedničkim učenjem i zajedničkim iskustvima te podržavanjem dobrovoljnih postupaka usporedne analize; pozdravlja poziv sadržan u Komunikaciji Komisije za povećanu transparentnost u vodnom sektoru i priznaje napor koji je dosad uložen, ali pritom primjećuje da bi postupci usporedne analize trebali biti dobrovoljni s obzirom na velike razlike među vodnim uslugama te s obzirom na regionalne i lokalne specifičnosti diljem Europe; nadalje napominje da se svaki takav postupak koji sadrži samo financijske pokazatelje ne može smatrati mjerom transparentnosti i da treba obuhvatiti i druge kriterije koji su ključni za građane, kao što su kvaliteta vode, mjere za ublažavanje problema pristupačnosti, informacije o razmjeru stanovništva koje ima pristup odgovarajućoj opskrbi vode i razini javnog sudjelovanja u upravljanju vodom, na način koji je razumljiv i građanima i regulatornim tijelima;

50.  ističe važnost nadležnih nacionalnih regulatornih tijela u jamčenju pravednog i otvorenog tržišnog natjecanja među isporučiteljima usluga, omogućavanju brže provedbe inovativnih rješenja i tehničkog napretka, promicanju učinkovitosti i kvalitete vodnih usluga te jamčenju zaštite interesa potrošača; poziva Komisiju da podupre inicijative za regulatornu suradnju u EU-u radi ubrzanja postupka usporedne analize, ostvarivanja zajedničkog učenja i razmjene najboljih regulatornih praksi;

51.  smatra da bi trebalo procijeniti europske projekte i programe povezane s vodom i odvodnjom s gledišta ljudskih prava kako bi se razvile odgovarajuće politike, smjernice i prakse, poziva Komisiju da uspostavi sustav usporednih analiza (za kvalitetu vode, cjenovnu pristupačnost, održivost, pokrivenost itd.) kako bi se poboljšala kvaliteta usluga javne vodoopskrbe i odvodnje u cijelom EU-u te da se tako osnaže građani;

52.  podsjeća na to da koncesije za usluge vodoopskrbe i odvodnje podliježu načelima iz Ugovora te se moraju stoga dodjeljivati u skladu s načelima transparentnosti, jednakog postupanja i nediskriminacije;

53.  ističe da proizvodnja, distribucija i pročišćavanje u sektoru usluga vodoopskrbe i odvodnje moraju biti isključene iz Direktive o koncesijama i u svim budućim revizijama te Direktive;

54.  podsjeća na snažno protivljenje civilnog društva u pogledu Direktive 2006/123/EZ o uslugama na unutarnjem tržištu u vezi s mnogim pitanjima, uključujući ona o uslugama od općeg gospodarskog interesa kao što su usluge distribucije vode i vodoopskrbe te upravljanje otpadnim vodama;

55.  ističe važnost javno-javnih te javno-privatnih partnerstava u razmjeni najboljih praksi na temelju neprofitne suradnje između isporučitelja vodnih usluga te pozdravlja činjenicu da je Komisija u Komunikaciji prvi put prepoznala važnost javno-javnih partnerstava;

56.  pozdravlja uspješne napore nekih općina da povećaju javno sudjelovanje u poboljšanju isporuke vodnih usluga i zaštitu vodnih resursa te podsjeća na to da lokalne institucije imaju važnu ulogu u postupku donošenja odluka u pogledu upravljanja vodama;

57.  poziva Odbor regija da se više uključi u tu europsku građansku inicijativu kako bi potaknuo regionalna tijela na veću uključenost u taj problem;

58.  podsjeća na obvezu jamčenja pristupa pravosuđu i informacijama o pitanjima u vezi s okolišem te sudjelovanja javnosti u postupku donošenja odluka u skladu s Aarhuškom konvencijom; poziva stoga Komisiju, države članice i njihova regionalna i lokalna tijela da poštuju načela i prava iz Aarhuške konvencije; podsjeća na to da je svijest građana o vlastitim pravima ključna za postizanje što je moguće većeg stupnja uključenosti u postupak donošenja odluka; potiče stoga Komisiju da proaktivno osmisli kampanju za informiranje građana EU-a o postignućima Aarhuške Konvencije u području transparentnosti i o učinkovitim sredstvima koja su im već na raspolaganju te da ispuni zahtjeve iz odredbi koje se odnose na institucije EU-a; poziva Komisiju da izradi kriterije transparentnosti, odgovornosti i sudjelovanja kako bi se na taj način poboljšala učinkovitost, održivost i isplativost vodnih usluga,

59.  potiče države članice te regionalna i lokalna tijela da porade na postizanju istinskog socijalnog ugovora za vodu, s ciljem jamčenja dostupnosti, stabilnosti i sigurnog upravljanja resursima, posebno provedbom politika kao što su uspostava fondova za solidarnost u vezi s vodom i drugi mehanizmi za društveno djelovanje u cilju pružanja potpore osobama koje si ne mogu priuštiti pristup uslugama vodoopskrbe i odvodnje kako bi se ispunili zahtjevi u pogledu sigurnosti opskrbe i kako se ne bi ugrozilo ljudsko pravo na vodu; potiče sve države članice da uvedu mehanizme za društveno djelovanje poput onih koji već postoje u nekim državama EU-a radi zaštite isporuke vode za piće građanima koji se nalaze u istinski teškim životnim uvjetima;

60.  poziva Komisiju da organizira razmjenu iskustava među državama članicama u vezi sa socijalnim aspektima vodne politike;

61.  osuđuje činjenicu da se odbijanje isporuke usluga vodoopskrbe i odvodnje zajednicama koje su u nepovoljnom položaju u nekim državama članicama upotrebljava kao prisilna mjera; ponavlja da u nekim državama članicama zatvaranje javnih bunara koje provode vlasti otežava pristup vodi za najugroženije skupine;

62.  napominje da bi države članice posebnu pozornost trebale posvetiti potrebama ugroženih skupina u društvu i zajamčiti da osobe kojima je potrebna pomoć imaju pristup pristupačnoj kvalitetnoj vodi;

63.  poziva svaku državu članicu da imenuje pučkog pravobranitelja za područje vodnih usluga kako bi zajamčile da nezavisno tijelo može obraditi pitanja povezana s vodom, kao što su žalbe i prijedlozi o kvaliteti vodnih usluga i pristupu njima;

64.  potiče vodna poduzeća da ponovno ulože ekonomske prihode proizašle iz ciklusa upravljanja vodama u održavanje i poboljšanje vodnih usluga te u zaštitu vodnih resursa; podsjeća na to da načelo povrata troškova vodnih usluga uključuje troškove za okoliš i troškove u pogledu resursa i da se pritom poštuju i načela pravednosti, transparentnosti i ljudsko pravo na vodu, ali i obveze država članica da svoje obveze povrata troškova provedu na najbolji mogući način sve dok to ne ugrožava svrhe i postizanje ciljeva Okvirne direktive o vodama; preporučuje ukidanje praksi u skladu s kojima se ekonomski resursi preusmjeravaju iz vodnog sektora i upotrebljavaju za financiranje drugih politika, među ostalim i kada računi za vodu sadrže naknade za koncesiju koje nisu namijenjene za vodnu infrastrukturu; podsjeća na zabrinjavajuće stanje u kojem se nalazi infrastruktura u nekim državama članicama gdje se voda troši zbog propuštanja iz neodgovarajućih i zastarjelih distribucijskih mreža te potiče države članice da povećaju ulaganje za poboljšanje infrastrukture i drugih vodnih usluga kao temelja za jamčenje ljudskog prava na vodu u budućnosti;

65.  poziva Komisiju da zajamči da nadležna tijela građanima na koje se to odnosi omogućuju uvid u sve informacije o kvaliteti vode i upravljanju vodama u lako dostupnom i razumljivom obliku te da su građani u potpunosti i pravovremeno obaviješteni o svim projektima upravljanja vodama i da se s njima savjetuje o tim projektima; osim toga napominje da je u sklopu javnog savjetovanja u organizaciji Komisije 80 % sudionika izjavilo da smatra nužnim povećanje transparentnosti praćenja kvalitete vode;

66.  poziva Komisiju da pažljivo nadzire iskorištavanje izravnih i neizravnih financijskih sredstava EU-a za projekte upravljanja vodama i da se pobrine za to da se tim sredstvima financiraju samo projekti kojima su sredstva namijenjena, imajući na umu da je dostupnost vode ključna za smanjivanje nejednakosti među građanima EU-a i jačanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije u EU-u; poziva Revizorski sud da s tim u vezi provjeri jesu li kriteriji učinkovitosti i održivosti u potpunosti ispunjeni;

67.  poziva Komisiju da uzme u obzir trenutačni manjak investiranja u uravnoteženo upravljanje vodama, imajući na umu da je voda jedno od zajedničkih dobara građana EU-a;

68.  stoga poziva na veću transparentnost među isporučiteljima vodnih usluga, posebno preko razvoja kodeksa privatnog i javnog upravljanja za vodna poduzeća u EU-u; smatra da bi se taj kodeks trebao temeljiti na načelu učinkovitosti te bi uvijek trebao biti podložan odredbama o okolišu, gospodarstvu, infrastrukturi i javnom sudjelovanju iz Okvirne direktive o vodama; također poziva na uspostavljanje položaja nacionalnog regulatora;

69.  poziva Komisiju da poštuje načelo supsidijarnosti te ovlasti i nadležnosti u vezi s vodom, imajući u vidu i razne razine vlasti i lokalne udruge za vodu koje upravljaju vodnim uslugama (izvorima i njihovim održavanjem);

70.  žali što Direktiva o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda još nije u potpunosti provedena u državama članicama; poziva na to da se financijska sredstva Unije prioritetno dodijele područjima u kojima se ne poštuje zakonodavstvo EU-a o okolišu, uključujući pročišćavanje otpadnih voda; napominje da je stopa usklađenosti dokazano viša u slučajevima kada je ostvaren povrat troškova i primijenjeno načelo „onečišćivač plaća” te poziva Komisiju da procijeni prikladnost postojećih instrumenata za pružanje visoke razine zaštite i poboljšanje kvalitete okoliša;

71.  ističe da, u pogledu vode, uslužni sektor ima golemi potencijal za otvaranje radnih mjesta ekološkom integracijom i za poticanje inovacija prijenosom tehnologija između sektora te istraživanjem, razvojem i inovacijama primijenjenima na čitav vodni ciklus; stoga poziva da se obrati posebna pozornost na jačanje održive upotrebe vode kao obnovljive energije;

72.  potiče Komisiju da izradi europski zakonodavni okvir za ponovno korištenje pročišćenom vodom kako bi se posebno zaštitile osjetljive aktivnosti i područja; nadalje, poziva Komisiju da promiče razmjenu iskustava među zdravstvenim agencijama raznih država članica;

73.  potiče Komisiju da pri svakoj reviziji Okvirne direktive o vodama zajamči da kvantitativna procjena problema u pogledu pristupačnosti vode postane obvezan dio izvješćivanja država članica o provedbi Okvirne direktive o vodama;

74.  traži od Komisije da istraži mogućnost da Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound) prati sva pitanja u pogledu pristupačnosti vode u 28 država članica i da izvještava o njima;

75.  ističe da i s ekološkog aspekta i u pogledu okoliša kvalitetno upravljanje vodama postaje prioritet u nadolazećim desetljećima s obzirom na to da se njime ispunjavaju energetski i poljoprivredni zahtjevi te da ono odgovara gospodarskim i društvenim imperativima;

Internalizacija troškova zagađenja

76.  podsjeća na to da preko računa za vodu troškove za pročišćavanje vode snose građani EU-a te ističe da je učinkovitije i financijski poželjnije donijeti politike koje djelotvorno kombiniraju i usklađuju ciljeve zaštite izvora vode i smanjenja troškova, kao što su pristupi „kontrole na izvoru”; podsjeća na to da je prema izvješću o stanju okoliša iz 2015. koje je sastavila Europska agencija za okoliš više od 40 % rijeka i obalnih voda izloženo raspršenom onečišćenju prouzročenom poljoprivredom dok je između 20 % i 25 % izloženo onečišćenju iz točkastih izvora kao što su industrijski pogoni, kanalizacijski sustavi i mreže za upravljanje otpadnim vodama; ističe važnost djelotvorne provedbe Okvirne direktive o vodama i Direktive o vodi za ljudsku potrošnju, bolje koordinacije u pogledu njihove provedbe, veće dosljednosti prilikom sastavljanja zakonodavstva i proaktivnijih mjera za očuvanje vodnih resursa i znatnog povećanja učinkovitosti potrošnje vode u svim sektorima (industrije, kućanstva, poljoprivreda, distribucijske mreže); podsjeća na to da je jamčenje održive zaštite prirodnih područja kao što su slatkovodni ekosustavi također ključno za razvoj i za osiguravanje zaliha vode za piće te se na taj način smanjuju troškovi za građane i isporučitelje usluga;

Vanjska politika i razvojna politika EU-a u vodnom sektoru

77.  naglašava da bi razvojne politike EU-a u potpunosti trebale integrirati univerzalni pristup vodi i odvodnji promicanjem javno-javnih te javno-privatnih partnerstava koja se temelje na solidarnosti među isporučiteljima vodnih usluga i radnicima u različitim državama, i trebale bi se koristiti nizom instrumenata, za promicanje najboljih praksi razmjenom znanja te programima za razvoj i suradnju u tom sektoru; ponavlja da bi u razvojnim politikama država članica trebalo priznati dimenziju ljudskih prava u pogledu pristupa sigurnoj vodi za piće i odvodnji te da pristup temeljen na pravima zahtijeva potporu za zakonodavne okvire, financiranje i jačanje glasa civilnog društva radi ostvarivanja tih prava u praksi;

78.  ponovno potvrđuje da je pristup dovoljnoj količini vode za piće koja je dovoljne kvalitete osnovno ljudsko pravo te smatra da su nacionalne vlade dužne izvršiti tu obvezu;

79.  u skladu s postojećim zakonodavstvom EU-a i zahtjevima koji su u njemu sadržani ističe važnost redovite procjene kvalitete, čistoće i sigurnosti vode i vodnih resursa u EU-u, ali i izvan njegovih granica;

80.  ističe da bi se u dodjeli sredstava EU-a i u programiranju pomoći visoki prioritet trebao dati pomoći za isporuku sigurne vode za piće i usluga odvodnje; poziva Komisiju da zajamči dostatnu financijsku potporu aktivnostima razvoja kapaciteta u području voda, oslanjajući se na postojeće međunarodne platforme i inicijative i surađujući s njima;

81.  ustraje u tome da bi se sektoru vodoopskrbe, odvodnje i higijene u zemljama u razvoju trebala dati prednost i u službenoj razvojnoj pomoći i u nacionalnim proračunima; podsjeća da je upravljanje vodom zajednička odgovornost; zagovara otvorenost prema drugačijim načinima pomoći, ali uz strogu primjenu načela razvojne djelotvornosti, dosljednu razvojnu politiku i nepokolebljivu predanost iskorjenjivanju siromaštva i postizanju što većeg razvojnog učinka; u tom pogledu podupire uključivanje lokalnih zajednica prilikom realizacije projekata u zemljama u razvoju te načelo javnog dobra;

82.  ističe da, iako se napreduje prema ostvarenju milenijskog razvojnog cilja koji se odnosi na sigurnu vodu za piće, 748 milijuna ljudi u svijetu još nema pristup poboljšanoj opskrbi vode te se procjenjuje da najmanje 1,8 milijardi osoba pije vodu zagađenu fekalijama, dok su ciljevi u vezi s odvodnjom daleko od zacrtanih;

83.  podsjeća na to da bez održivog upravljanja podzemnim vodama nema smanjenja siromaštva i zajedničkog blagostanja, s obzirom na to da bi podzemne vode mogle biti bolji izvor vode za piće milijunima siromašnih u gradovima i u selima;

84.  poziva Komisiju da uz održivu poljoprivredu u Plan za promjenu uvrsti i vodu;

85.  smatra da bi voda trebala biti u središtu priprema dvaju međunarodnih događanja u 2015. to jest, sastanka na vrhu o programu za razdoblje nakon 2015. i konferencije COP21 o klimatskim promjenama; u tom kontekstu čvrsto podupire uključenje ambicioznih i dalekosežnih ciljeva za vodu i odvodnju, kao što je cilj održivog razvoja br. 6 koji se odnosi na jamčenje dostupnosti vode i sanitarnih uvjeta svima te na održivo upravljanje njima do 2030. godine koji treba usvojiti u rujnu 2015.; ponavlja da je okončanje siromaštva programom za razdoblje nakon 2015. moguće samo ako zajamčimo da svi, svugdje imaju pristup čistoj vodi, osnovnim sanitarnim i higijenskim uvjetima; ističe da ostvarenje svih ciljeva održivog razvoja zahtijeva mobilizaciju puno više sredstava za razvoj nego što je trenutačno predviđeno, i iz razvijenih zemalja i iz zemalja u razvoju; poziva na uspostavu svjetskog nadzornog mehanizma kojim bi se pratio napredak u ostvarenju univerzalnog pristupa sigurnoj vodi za piće, održivom iskorištavanju i razvoju vodnih resursa i jačanju pravičnog, participativnog i odgovornog upravljanja vodama u svim zemljama; poziva Komisiju da zajamči djelotvornu upotrebu pomoći te da se ona u okviru razvojnog programa za razdoblje nakon 2015. bolje usmjeri u sektor vodoopskrbe, odvodnje i higijene;

86.  ističe povećani rizik od nestašice vode zbog klimatskih promjena; potiče Komisiju i države članice da među teme konferencije COP21 uvrste strateško upravljanje vodnim resursima i dugoročne planove prilagodbe radi uključivanja klimatski otpornog pristupa vodi u budući globalni sporazum o klimi; naglašava da je vodna infrastruktura koja je otporna na klimatske promjene ključna za razvoj i smanjenje siromaštva; ponavlja da bi, bez stalnih napora za ublažavanje posljedica klimatskih promjena i boljeg upravljanja vodnim resursima, napredak prema ciljevima smanjenja siromaštva, milenijskim razvojnim ciljevima i održivom razvoju u svim svojim gospodarskim, socijalnim i ekološkim dimenzijama mogao biti ugrožen;

87.  sa zabrinutošću primjećuje da nedostatak pristupa vodi i odvodnji u zemljama u razvoju može imati nerazmjeran učinak na žene i djevojčice, posebno one u školskoj dobi kod kojih se stope izostanka iz škola i napuštanja školovanja povezuju s nedostatkom čistih, sigurnih i pristupačnih sanitarnih usluga;

88.  poziva da se dodjelom sredstava Unije i država članica odražavaju preporuke posebnog izvjestitelja UN-a za ljudsko pravo na sigurnu vodu za piće i sanitarne uvjete, posebno u pogledu davanja prednosti malim infrastrukturama i dodjeli većih sredstava za upravljanje i održavanje, izgradnju kapaciteta i podizanje razine osviještenosti;

89.  sa zabrinutošću primjećuje da prema posebnom izvjestitelju UN-a za ljudsko pravo na sigurnu vodu za piće i sanitarne uvjete, ljudi koji žive u siromašnim četvrtima uglavnom plaćaju više od onih koji žive u formalnim naseljima, a dobivaju neuređene usluge loše kvalitete; apelira na zemlje u razvoju da prilikom dodjele proračunskih sredstava prednost daju uslugama namijenjenim osobama koje su izolirane i u nepovoljnom položaju;

90.  podsjeća na to da je Svjetska zdravstvena organizacija navela da je u početnom stanju, bez primjene najnovijih inovativnih tehnologija za pročišćavanje vode i postizanje uštede, optimalna dnevna količina vode po osobi od 100 do 200 litara, a kako bi se zajamčile osnovne potrebe i spriječili zdravstveni problemi dovoljno je između 50 i 100 litara; ističe da je, prema priznatim temeljnim ljudskim pravima, uspostava minimalnih kvota po osobi neophodna za zadovoljenje osnovnih potreba stanovništva za vodom;

91.  ističe da bi pristup osnovnim vodoopskrbnim potrebama trebao biti neosporivo temeljno ljudsko pravo te da bi ga trebalo implicitno i eksplicitno podržati kroz međunarodno pravo, deklaracije i djelovanje država;

92.  poziva vlade, međunarodne agencije za pomoć, nevladine organizacije i lokalne zajednice da djeluju kako bi zadovoljili osnovne vodoopskrbne potrebe svih osoba te kako bi zajamčili da je voda ljudsko pravo;

93.  poziva države članice da u skladu sa smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije izrade politiku određivanja cijena kojom se poštuju prava ljudi na najmanju potrebnu količinu vode za život i suzbija rasipanje vode, čime se omogućuje primjena progresivnog sustava naplate troškova koji je razmjeran količini potrošene vode;

94.  potiče na donošenje mjera za jamčenje racionalne potrošnje vode kako bi se spriječilo njezino rasipanje;

95.  pohvaljuje neke isporučitelje vodnih usluga koji odvajaju postotak svojeg godišnjeg prometa za partnerstva za vodu u zemljama u razvoju te potiče države članice i EU na stvaranje pravnog okvira potrebnog za uspostavljanje takvih partnerstava;

96.  poziva na učinkovito nadziranje projekata koji se provode preko vanjske pomoći; naglašava da je potrebno nadzirati strategije financiranja i proračune kako bi se zajamčilo da se namijenjenim sredstvima rješavaju postojeće razlike i nejednakosti u pristupu vodi i poštuju načela ljudskih prava u pogledu nediskriminacije, pristupa informacijama i sudjelovanja;

97.  poziva Komisiju da obnovu zastarjelih vodnih mreža postavi kao prioritet u Planu ulaganja za Europu stavljanjem tih projekata na popis projekata Unije; ističe učinak poluge koji bi ti projekti imali na otvaranje neizmjestivih radnih mjesta, čime bi se pomoglo poticanju zelenog gospodarstva u Europi;

98.  poziva Komisiju da promiče razmjenu znanja kako bi države članice mogle provesti preglede stanja mreža čime bi se omogućilo da se započne postupak obnove radi zaustavljanja rasipanja vode;

99.  poziva na veću transparentnost radi potpunijeg informiranja potrošača o vodi i doprinošenja ekonomičnijem upravljanju vodnim resursima; u tu svrhu potiče Komisiju da nastavi rad s državama članicama u cilju razmjene nacionalnih iskustava u pogledu uspostave informacijskih sustava o vodama;

100.  poziva Komisiju da prouči poželjnost širenja instrumenata financijske pomoći u sektoru međunarodne suradnje povezane s vodoopskrbom i odvodnjom na europsku razinu;

101.  naglašava da učinkovito i pravično upravljanje vodnim resursima ovisi o sposobnosti lokalnih vlasti da isporuče usluge; stoga poziva EU na daljnju podršku boljem upravljanju vodom i jačanju vodne infrastrukture u zemljama u razvoju, odgovarajući pritom posebice na potrebe ugroženih ruralnih zajednica;

102.  podržava Svjetsku platformu vodne solidarnosti koju je pokrenuo Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) kako bi se u suradnji s lokalnim vlastima našla rješenja za izazove povezane s vodom; također pozdravlja inicijativu „1 % solidarnosti za vodu i sanitarne uvjete” i ostale inicijative građana i vlasti u nekim državama članicama koje su pokrenute radi pružanja potpore projektima u zemljama u razvoju sredstvima iz naknada za potrošnju; napominje da je nekoliko vodnih sustava primijenilo takve inicijative u praksi; ponovno poziva Komisiju da potakne rješenja temeljena na solidarnosti u ovom i drugim područjima, primjerice širenjem informacija te olakšavanjem uspostavljanja partnerstava i razmjene iskustava, što se može ostvariti preko potencijalnog partnerstva Komisije i država članica s tim da bi projekti koji bi se provodili temeljem te inicijative dobili dodatna sredstva EU-a; posebice ohrabruje promicanje javno-javnih partnerstava za vodoopskrbnu infrastrukturu u zemljama u razvoju, u skladu sa Savezom svjetskih partnerstava u vodoopskrbi kojim koordinira UN Habitat;

103.  poziva Komisiju da ponovno pokrene „Instrument za vode” koji se pokazao učinkovitim u unaprjeđivanju pristupa vodnim uslugama u zemljama u razvoju promicanjem mjera za jačanje kapaciteta u lokalnim zajednicama;

104.  pozdravlja činjenicu da diljem Europe postoji velika podrška UN-ovoj rezoluciji o priznavanju pristupa čistoj vodi i odvodnji kao ljudskom pravu;

o
o   o

105.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)SL L 330, 5.12.1998., str. 32.
(2)SL L 327, 22.12.2000., str. 1.
(3)SL L 65, 11.3.2011., str. 1.
(4)SL L 94, 28.3.2014., str. 1.
(5)SL C 12, 15.1.2015., str. 33.
(6)A/RES/64/292.
(7)A/RES/68/157.
(8)SL C 9 E, 15.1.2010., str. 33.
(9)SL C 349 E, 29.11.2013., str. 9.
(10)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0059.

Pravna napomena