Indeks 
Usvojeni tekstovi
Četvrtak, 12. ožujka 2015. - StrasbourgZavršno izdanje
Nedavni napadi i otmice na Bliskom Istoku, osobito Asiraca, koje je počinio ISIS/Da'esh
 Južni Sudan, uključujući nedavne otmice djece
 Tanzanija, osobito pitanje nezakonitog oduzimanja zemlje
 Ubojstvo vođe ruske oporbe Borisa Njemcova i stanje demokracije u Rusiji
 Godišnje izvješće Visoke predstavnice Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Europskom parlamentu
 Godišnje izvješće o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2013. i politici Europske unije u tom području
 Odnosi između EU-a i Lige arapskih država i suradnja u borbi protiv terorizma
 Održiv izlov brancina
 28.sjednica Vijeća Ujedinjenih naroda za ljudska prava (UNHRC)
 Stanje u Venezueli

Nedavni napadi i otmice na Bliskom Istoku, osobito Asiraca, koje je počinio ISIS/Da'esh
PDF 236kWORD 79k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2015. o nedavnim napadima i otmicama, posebno Asiraca, koje je na Bliskom istoku proveo ISIS/Da'esh (2015/2599(RSP))
P8_TA(2015)0071RC-B8-0240/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 18. Opće deklaracije o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir članak 9. Europske konvencije o ljudskim pravima iz 1950.,

–  uzimajući u obzir članak 18. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a iz 1981. o uklanjanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjere i uvjerenja,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a iz 1992. o pravima osoba pripadnika nacionalnih ili etničkih, vjerskih i jezičnih manjina,

–  uzimajući u obzir Međunarodnu konvenciju o zaštiti svih osoba od prisilnog nestanka,

–  uzimajući u obzir svoje prijašnje rezolucije o Iraku, Siriji, Libiji i Egiptu, a posebno Rezoluciju od 10. listopada 2013. o nedavnim slučajevima nasilja i progona kršćana, osobito u Maalouli (Sirija) i Peshawaru (Pakistan), i slučaju pastora Saeeda Abedinija (Iran)(1), Rezoluciju od 18. rujna 2014. o stanju u Iraku i Siriji te ofenzivi ISIS-a, uključujući progon manjina(2) i Rezoluciju od 12. veljače 2014. o humanitarnoj krizi u Iraku i Siriji, osobito u kontekstu IS-a(3),

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjere ili uvjerenja,

–  uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o nasilju nad kršćanima i drugim zajednicama na Bliskom istoku i njihovu progonu, a posebno izjavu od 16. veljače 2015. o odrubljivanju glava 21 egipatskom kršćanskom Koptu u Libiji,

–  uzimajući u obzir zajedničku Komunikaciju Komisije i potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice upućenu Europskom parlamentu i Vijeću o elementima regionalne strategije EU-a za Siriju i Irak te prijetnji ISIS/Da'esha,

–  uzimajući u obzir izjavu Vijeća sigurnosti UN-a od 25. veljače 2015. u kojoj se osuđuje otmica više od 100 Asiraca koju je proveo ISIL,

–  uzimajući u obzir izvješće UN-a o Nezavisnoj međunarodnoj istražnoj komisiji za Sirijsku Arapsku Republiku od 14. studenog 2014. pod nazivom „Vladavina terora: Život pod ISIS-om u Siriji”,

–  uzimajući u obzir godišnja i privremena izvješća posebnog izvjestitelja UN-a za slobodu vjere ili uvjerenja,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da su promicanje demokracije i poštovanje ljudskih prava i građanskih sloboda temeljna načela i ciljevi Europske unije i da čine zajedničku osnovu za njezine odnose s trećim zemljama;

B.  budući da, u skladu s međunarodnim pravom o ljudskim pravima, a posebno člankom 18. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, svi imaju pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjere; budući da to pravo obuhvaća slobodu promjene vjere ili uvjerenja te slobodu iskazivanja vlastite vjere ili uvjerenja štovanjem, obilježavanjem, običajima i podučavanjem, pojedinačno ili u zajednici s drugima te javno ili privatno; budući da, u skladu s mišljenjem Odbora za ljudska prava UN-a, sloboda vjere ili uvjerenja štiti sva uvjerenja, uključujući teistička, neteistička i ateistička;

C.  budući da je Europska unija u više navrata izrazila svoju predanost slobodi mišljenja, slobodi savjesti i slobodi vjere ili uvjerenja te ističe da vlade imaju dužnost jamčiti te slobode diljem svijeta;

D.  budući da Ujedinjeni narodi i druge međunarodne organizacije izvješćuju o raširenom teškom kršenju međunarodnih ljudskih prava i humanitarnog prava koje provode ISIS/Da'esh i s njim povezane skupine u Siriji i Iraku, a posebno prava manjinskih etničkih i vjerskih skupina, između ostalog ciljanim ubojstvima, prisilnim preobraćenjima, otmicama, prodajom žena, porobljavanjem žena i djece, novačenjem djece u redove bombaša samoubojica, spolnim i tjelesnim zlostavljanjem te mučenjem; budući da postoji duboka zabrinutost za dobrobit onih koji se još nalaze u područjima koja kontroliraju snage ISIS-a/Da'esha jer ondje ne stiže gotovo nikakva međunarodna humanitarna pomoć;

E.  budući da je ISIS/Da'esh poveo kampanju iskorjenjivanja svih tragova vjerskih zajednica koje ne zastupaju njegovo tumačenje islama, i to ubijanjem ili protjerivanjem pripadnika tih zajednica i uništavanjem njihovih svetišta, povijesnih mjesta i predmeta, uključujući jedinstvenu i nezamjenjivu baštinu koju je UNESCO priznao kao svjetsku baštinu, a taj je pohod opisao kao „kulturno čišćenje”;

F.  budući da ISIS/Da'esh u područjima pod svojom kontrolom nanosi neprihvatljivu i nenadoknadivu štetu tisućljetnim civilizacijama; budući da, posebno u Iraku i Siriji, ali i u drugim dijelovima šireg područja Bliskog istoka, situacija s kojom su suočene kršćanske zajednice ugrožava sam njihov opstanak te da bi njihovo nestajanje dovelo do gubitka znatnog dijela vjerske baštine tih zemalja;

G.  budući da su na meti ISIS-a/Da'esha kršćani, jesidi, turkmeni, šijiti, šabaci, sabejci, jarsani i suniti koji se ne slažu s njegovim tumačenjem islama, te druge etničke i vjerske manjine, no budući da su neke od tih zajednica već bile meta ekstremista znatno prije napredovanja ISIS-a/Da'esha; budući da su posebno kršćani već niz godina hotimice na meti raznih ekstremističkih ili džihadističkih skupina koje su više od 70 % iračkih kršćana i više od 700 000 sirijskih kršćana prisilile na bijeg iz njihovih zemalja;

H.  budući da 250 000 kaldejaca/asiraca/sirjaka u Iraku čine posebnu etničko-vjersku skupinu, a procjenjuje se da je u Siriji prije izbijanja građanskog rata 2011. živjelo i do 40 000 asiraca;

I.  budući da je 15. veljače 2015. ISIS/Da'esh objavio video snimku odrubljivanja glava 21 egipatskom kršćanskom Koptu u Libiji; budući da su ti Kopti, koji su bili radnici migranti iz siromašnog dijela Egipta, oteti u Sirteu u Libiji;

J.  budući da je 23. veljače 2015. ISIS/Da'esh oteo oko 220 asiraca u blizini Tell Tamera na južnoj obali rijeke Khabur u sjeveroistočnoj Siriji; budući da su ekstremisti tijekom iste kampanje također uništili vlasništvo i svetišta kršćana; budući da su deseci asiraca ubijeni tijekom napada IS-a; budući da je IS u veljači 2015. navodno izdao proglas u kojem od asiraca u njihovim selima u sirijskoj pokrajini Hasaki traži da plaćaju džiziju, porez za nemuslimane koji potječe iz doba rane islamske vladavine, a ukinut je 1856. diljem Osmanskog carstva ili da se preobrate na islam te da će u protivnom biti ubijeni; budući da su od 9. ožujka 2015. zabilježeni najveći napadi ISIS-a/Da'esha na asirske kršćanske gradove u području rijeke Khabur;

K.  budući da je ISIS/Da'esh od 1. ožujka 2015., nakon pregovora s plemenskim čelnicima, oslobodio nekoliko desetaka asiraca, uglavnom male djece i starih osoba, no većina ih je i dalje zarobljena, a teroristi prijete da će ih ubiti ako ne prestanu koalicijska bombardiranja;

L.  budući da je u okviru hotimične politike kulturnog i vjerskog čišćenja IS navodno uništio više od 100 crkava u Iraku i najmanje šest u Siriji, kao i niz šijitskih džamija u Iraku; budući da su u veljači 2015. borci IS-a namjerno objavili uništavanje kipova i drugih predmeta u muzeju u Mosulu koji potječu iz drevnog Asirskog i Akadskog carstva; budući da je IS nakon toga sravnio drevni asirski grad Nimrud te da je nedavno navodno uništio lokalitet svjetske baštine UNESCO-a Hatru; budući da je sirijski režim navodno granatirao crkve u oporbenim naseljima, primjerice 2012. u Homsu i 2013. u Idlibu;

M.  budući da ISIS/Da'esh i dalje progoni, osakaćuje i ubija pripadnike etničkih i vjerskih manjina, novinare, ratne zarobljenike, aktiviste i druge, katkad primjenjujući ekstremno okrutne i nezamislive metode; budući da i druge sukobljene strane svakodnevno masovno čine ratne zločine i krše međunarodno humanitarno pravo i ljudska prava, uključujući Asadov režim;

N.  budući da je uzrok nasilja ISIS-a/Da'esha salafizam, odnosno ekstremno vehabijsko tumačenje islama;

1.  zaprepašten je i tužan zbog brutalnog postupanja ekstremista ISIS-a/Da'esha prema asircima u Siriji i Koptima u Libiji te ih najoštrije osuđuje; izražava solidarnost s obiteljima žrtava te s asirskom kršćanskom zajednicom u Siriji i koptskom kršćanskom zajednicom u Egiptu, kao i sa svim ostalim skupinama i pojedincima izloženima nasilju ISIS-a/Da'esha;

2.  oštro osuđuje ISIS/Da'esh i njegovo ekstremno kršenje ljudskih prava koje, u skladu s Rimskim statutom Međunarodnog kaznenog suda, predstavlja zločine protiv čovječnosti i ratne zločine i koje se može nazvati genocidom; iznimno je zabrinut zbog toga što su hotimična meta te terorističke skupine kršćani, jesidi, turkmeni, šijiti, šabaci, sabejci, jarsani i suniti koji se ne slažu s njezinim tumačenjem islama i što je sve to dio nastojanja da se istrijebe sve vjerske manjine s područja pod njezinom kontrolom; ističe da počinitelji tih djela ne smiju ostati nekažnjeni i da bi odgovorne za ta djela trebalo izvesti pred Međunarodni kazneni sud; u tom kontekstu podsjeća na nerazjašnjenu otmicu biskupa Joanna Ibrahima i Bulosa Jazigija koju su proveli naoružani pobunjenici u pokrajini Aleppo u Siriji 22. travnja 2013.;

3.  nadalje osuđuje pokušaje ISIS-a/Da'esha da prošire svoju ekstremističku totalitarnu ideologiju i nasilje na druge zemlje u regiji i šire;

4.  podržava međunarodne napore koji se poduzimaju protiv ISIS-a/Da'esha, uključujući vojne akcije međunarodne koalicije kojima koordiniraju Sjedinjene Američke Države, te potiče države članice EU-a koje to još nisu učinile da razmotre načine pružanja doprinosa tim naporima, između ostalog praćenjem i zabranom tajnih prekomorskih fondova ISIS-a;

5.  poziva međunarodnu koaliciju da učini više kako bi se spriječile otmice manjina kao što je otmica stotina asirskih kršćana u sjevernoj Siriji; naglašava da je važno pružiti utočište kaldejcima, asircima, sirjacima i ostalima koji su izloženi riziku u ravnici Nineveh u Iraku, području u kojemu su mnoge etničke i vjerske manjine povijesno vrlo prisutne i u kojemu su mirno živjele jedna uz drugu;

6.  potiče EU i njegove države članice da proaktivno i preventivno nastupe u pogledu opasnosti od širenja ISIS-a/Da'esha na zemlje i regije izvan Iraka i Sirije; u tom svjetlu iznimno je zabrinut zbog stanja u Libiji, između ostalog i zbog njezine geografske blizine EU-u i područjima sukoba u Africi;

7.  poziva EU i njegove države članice, kao i partnere u NATO-u, da razmotre pitanje dvojake uloge nekih zemalja u tom sukobu, posebno ako su aktivno ili pasivno doprinosile ili još doprinose jačanju ISIS-a/Da'esha i drugih ekstremističkih skupina; u tom kontekstu vrlo je zabrinut zbog toga što javni i privatni subjekti iz zemalja Perzijskog zaljeva financiraju širenje vehabijskog tumačenja islama te ih poziva da okončaju navedeno financiranje; nadalje poziva te zemlje da zaustave financiranje terorističkih organizacija sa svojih teritorija; poziva Tursku da preuzme pozitivnu ulogu u borbi protiv ISIS-a/Da'esha te da kršćanskim manjinama i ostalim prognanicima koji bježe iz Sirije bez odgode dopusti da pređu granicu i uđu u Tursku te nađu utočište;

8.  potiče suradnju s novim regionalnim i lokalnim snagama, kao što su kurdska regionalna vlada u Iraku, kurdske grupe na drugim mjestima, primjerice uloga YPG-a u oslobađanju Kobanea, sirijsko vojno vijeće te lokalna samoupravna tijela u regiji koja su pokazala veću predanost zaštiti ljudskih prava i demokracije nego što su to učinile vlasti njihovih zemalja; posebno pozdravlja hrabrost kurdskih snaga Pešmerga koje su mnogo učinile kako bi zaštitile ugrožene manjine;

9.  zabrinut je zbog izvješća o tome da kršćanske manjine ne mogu pristupiti izbjegličkim kampovima u regiji jer bi oni za njih bili previše opasni; traži da EU zajamči da će njegova razvojna pomoć dospjeti do svih manjinskih skupina raseljenih zbog sukoba; potiče EU da koristi iskustvo i uhodane mreže lokalnih i regionalnih crkava te međunarodne organizacije crkava za pružanje pomoći za dostavljanje financijske i druge pomoći kako bi se zajamčilo da sve manjinske skupine mogu uživati u zaštiti i potpori zahvaljujući europskoj pomoći;

10.  smatra nužnim da Vijeće i Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) počnu raditi s međunarodnim i regionalnim partnerima na scenariju za razdoblje poslije ISIS-a/Da'esha, uzimajući u obzir hitnu potrebu za kulturnim i vjerskim dijalogom i pomirenjem;

11.  osuđuje uništavanje kulturnih lokaliteta i predmeta koje provodi ISIS/Da'esh i koje predstavlja napad na kulturnu baštinu svih stanovnika tih zemalja i čovječanstva u cjelini;

12.  poziva EU i njegove države članice da surađuju s međunarodnim i lokalnim partnerima kako bi zaštitili što više asirske i druge kulturne i vjerske baštine s teritorija koje je okupirao ISIS/Da'esh; nadalje poziva Vijeće da poduzme mjere protiv nezakonite trgovine drevnim predmetima koji potječu s tih teritorija;

13.  potvrđuje i podupire neotuđivo pravo svih vjerskih i etničkih manjina koje žive u Iraku i Siriji da nastave živjeti na svojim povijesnim i tradicionalnim prostorima u dostojanstvu, jednakosti i sigurnosti te da slobodno ispovijedaju svoju vjeru; u tom svjetlu potiče sve države članice UN-a da jasno izraze svoje protivljenje nasilju i da posebno zagovaraju prava manjina; vjeruje da za okončavanje patnje i masovnog egzodusa kršćana i drugog autohtonog stanovništva regije regionalni politički i vjerski čelnici moraju jasno i nedvosmisleno reći da podržavaju njihovu stalnu prisutnost te njihova potpuna i jednaka građanska prava u svojim zemljama;

14.  bezuvjetno odbacuje i smatra nelegitimnom izjavu vodstva ISIS-a/Da'esha da su uspostavili kalifat u područjima koja kontroliraju; naglašava da nastanak i širenje „islamskog kalifataˮ te djelovanje drugih ekstremističkih skupina na Bliskom istoku predstavlja izravnu prijetnju sigurnosti regije i europskih zemalja;

15.  potvrđuje svoju predanost slobodi mišljenja, slobodi savjesti i slobodi vjere ili uvjerenja kao temeljnom ljudskom pravu zajamčenom međunarodnim pravnim instrumentima na čije se poštovanje obvezala većina svjetskih zemalja i koji su priznati kao instrumenti svjetske vrijednosti;

16.  podržava sve inicijative, uključujući one u EU-u, čiji je cilj promicanje dijaloga i uzajamnog poštovanja među zajednicama; poziva sva vjerska tijela da promiču toleranciju i poduzimaju inicijative protiv mržnje te nasilne i ekstremističke radikalizacije;

17.  poziva EU da u okviru ljudskih prava dalje istražuje protuterorističke politike, osim onih koje već postoje, te da nastavi surađivati s državama članicama u cilju jačanja politika za suzbijanje radikalizacije na tlu EU-a, širenja govora mržnje i poticanja na nasilje preko interneta; nadalje potiče države članice da surađuju s Vijećem sigurnosti UN-a i Općom skupštinom UN-a kako bi se diljem svijeta zaustavilo širenje ekstremističke i džihadističke ideologije;

18.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, Sirijskoj nacionalnoj koaliciji, vladi i parlamentu Iraka, vladi iračke pokrajine Kurdistana, predsjedniku Arapske Republike Egipta, Vijeću zastupnika u Tobruku u Libiji, vladi Libije, Ligi arapskih država, glavnom tajniku UN-a i Vijeću za ljudska prava UN-a.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0422.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0027.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0040.


Južni Sudan, uključujući nedavne otmice djece
PDF 235kWORD 78k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2015. o Južnom Sudanu, uključujući nedavne otmice djece (2015/2603(RSP))
P8_TA(2015)0072RC-B8-0241/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Južnom Sudanu, posebno rezolucije o stanju u Južnom Sudanu od 16. siječnja(1) i 13. studenog 2014.(2),

–  uzimajući u obzir sporazum o prekidu vatre i podjeli vlasti koji su predsjednik Salva Kiir i bivši potpredsjednik Riek Machar potpisali 2. veljače 2015. u Adis Abebi pod okriljem Međuvladina tijela za razvoj (IGAD),

–  uzimajući u obzir izjavu glavnog tajnika UN-a Ban Ki-moona od 3. veljače 2015. o mirovnim pregovorima u Južnom Sudanu,

–  uzimajući u obzir priopćenje od 10. veljače 2015. sa sastanka na visokoj razini IGAD-a i Ureda UN-a za koordinaciju humanitarnih pitanja o humanitarnim krizama u Južnom Sudanu,

–  uzimajući u obzir izjavu posebne predstavnice glavnog tajnika UN-a za djecu i oružani sukob od 25. veljače 2015.,

–  uzimajući u obzir zajedničko priopćenje Republike Južnog Sudana i UN-a iz listopada 2014. o sprečavanju seksualnog nasilja povezanog sa sukobima,

–  uzimajući u obzir Rezolucije 2155 (2014) i 2206 (2015) Vijeća sigurnosti UN-a kojima se postavljaju temelji za ciljane sankcije za one koji onemogućuju mir u Južnom Sudanu,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini od 6. ožujka 2015. o neuspjehu strana uključenih u sukob u Južnom Sudanu da postignu mirovni sporazum,

–  uzimajući u obzir činjenicu da je akcijski plan Južnog Sudana za okončanje novačenja i iskorištavanja djece u vladinim oružanim snagama i drugih teških prekršaja nad djecom obnovljen 2012.,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravim i pravima naroda,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Afričke unije kojom se uređuju posebni aspekti problema izbjeglica u Africi,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o pravima i dobrobiti djeteta,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a protiv mučenja,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o ukidanju svih oblika diskriminacije žena,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o djeci i oružanom sukobu iz 2010.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Međunarodne organizacije rada br. 182 o najgorim oblicima dječjeg rada usvojenu 1999., u kojoj je među najgorim oblicima dječjeg rada navedeno „prisilno ili obvezno novačenje djece za njihovo korištenje u oružanim sukobima”,

–  uzimajući u obzir Sporazum iz Cotonoua,

–  uzimajući u obzir Sveobuhvatni sudanski mirovni sporazum (CPA) iz 2005.,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je paravojna skupina kojoj je navodno na čelu Johnson Oloni, zapovjednik u Sudanskoj narodnooslobodilačkoj vojsci (SPLA), 15. i 16. veljače 2015. u gradu Wau Shilluk u državi Gornjeg Nila otela prema procjenama 89 djece, a možda i nekoliko stotina više; budući da su, prema navodima svjedoka, naoružani vojnici opkolili zajednicu i pretražili svaku kuću te silom odveli većinom dječake starije od 12 godina;

B.  budući da su u prosincu 2013. političke nesuglasice u vladajućoj stranci Južnog Sudana, Narodnom pokretu za oslobođenje Sudana (SPLM), prerasle u oružani sukob u Jubi između snaga odanih predsjedniku Kiiru i onih koje podržavaju bivšeg potpredsjednika Rieka Machara;

C.  budući da je uslijed unutarnjeg oružanog sukoba koji je izbio u prosincu 2013. interno raseljeno oko 1,4 milijuna ljudi, 500 000 ih je pobjeglo u susjedne zemlje, a oko 12 000 djece je unovačeno u oružane snage i skupine; budući da su tisuće djece navodno ubijene, silovane, raseljene te su ostale bez roditelja;

D.  budući da se procjenjuje da je oko 4 milijuna ljudi u velikoj opasnosti od nesigurne opskrbe hranom i nestašice hrane te da UN stalno upozorava da će humanitarna kriza i glad postati još težima ako se sukob nastavi; budući da se uz nedostatak zdravstvene skrbi i infrastrukture čini da se stanje može samo pogoršati;

E.  budući da i sama misija UN-a u Republici Južnom Sudanu (UNMISS) sada pruža utočište za više od 100 000 interno raseljenih osoba koje se pokušavaju skloniti od nasilja te je i sama postala metom napada;

F.  budući da prema procjenama UN-a više od polovice stanovništva u izbjegličkim kampovima čine djeca, koja su stoga suočena s ozbiljnim prijetnjama za svoju tjelesnu sigurnost, razvoj i dobrobit; budući da je stopa smrtnosti novorođenčadi u Južnom Sudanu među najvišima u svijetu, a pokazatelji obrazovanja najniži su na svjetskoj razini; budući da je zbog aktualnog sukoba 400 000 djece napustilo školovanje;

G.  budući da sukobljene strane napadaju civile na osnovi njihove etničke pripadnosti i dojma o političkoj pripadnosti, provode seksualno nasilje i učestalo uništavaju i pljačkaju imovinu;

H.  budući da su sukobljene strane u Južnom Sudanu 7. siječnja 2014. u Adis Abebi započele pregovore pod okriljem Međuvladina tijela za razvoj (IGAD); budući da, usprkos prethodnim sporazumima o prekidu sukoba, od kojih je najnoviji sporazum o prekidu vatre potpisan 2. veljače 2015. u Adis Abebi, i kontinuiranim nastojanjima IGAD-a da se pregovorima dođe do političkog rješenja sukoba, borbe još uvijek traju, i to uz potpuno nepoštovanje međunarodnog prava o ljudskim pravima i humanitarnog prava te bez odgovaranja za zločine počinjene u kontekstu sukoba;

I.  budući da su vlada i pobunjenici premašili rok za postizanje sporazuma o podjeli vlasti koji je IGAD postavio na 5. ožujka 2015. i budući da su mirovni pregovori produženi na neograničeno vrijeme; budući da je glavni posrednik IGAD-a izjavio da bi UN i Afrička unija (AU) sada mogli preuzeti izravnu ulogu u pregovorima;

J.  budući da je Afrička unija u ožujku 2014. osnovala istražno povjerenstvo, ali njegovo završno izvješće još uvijek nije objavljeno, usprkos tome što je u listopadu 2014. podneseno Komisiji AU-a;

K.  budući da je odluka o odgodi objave dočekana s općim razočaranjem te se uglavnom smatra nazadovanjem u pogledu utvrđivanja odgovornosti i okončanja nekažnjivosti, a svoju su razočaranost izrazili i pomoćnik glavnog tajnika UN-a Ivan Šimonović, bivša visoka povjerenica UN-a za ljudska prava Navi Pillay i istaknute ličnosti iz organizacija civilnog društva Južnog Sudana;

L.  budući da je 3. ožujka 2015. Vijeće sigurnosti UN-a jednoglasno odobrilo sustav za nametanje sankcija onima koji odgovorni za nastavak sukoba ili onemogućavanje mira u Južnom Sudanu ili su sudionici toga; budući da se sankcije primjenjuju i na one čija su meta civili ili koji napadaju bolnice, vjerske objekte, škole ili mjesta na kojima civili traže utočište i koji novače ili koriste djecu u oružanim snagama i skupinama;

M.  budući da, iako je parlament Južnog Sudana glasovao za ratifikaciju, Južni Sudan još nije stranka nijednog ključnog međunarodnog ili regionalnog ugovora o ljudskim pravima, kao što su Afrička povelja o ljudskim pravima i pravima naroda, Konvencija AU-a kojom se uređuju posebni aspekti problema izbjeglica u Africi, Konvencija UN-a o pravima djeteta, Konvencija UN-a protiv mučenja i Konvencija UN-a o ukidanju svih oblika diskriminacije žena;

N.  budući da se prema Statutu Međunarodnog kaznenog suda mobilizacija, novačenje u nacionalne oružane snage ili oružane skupine ili korištenje u sukobima djece mlađe od 15 godina smatra ratnim zločinom;

O.  budući da je parlament Južnog Sudana razmatrao prijedlog zakona o nevladinim organizacijama kojim bi se ograničilo pravo na slobodu udruživanja uvođenjem obvezne registracije, zabranom rada nevladinim organizacijama koje nisu registrirane i kriminalizacijom dobrovoljnih aktivnosti koje se provode bez potvrde o registraciji;

P.  budući da se škole i dalje koriste, među ostalim, za vojne svrhe, kao mjesta okupacije ili novačenja; budući da se od kraja veljače 2015. 30 škola navodno i dalje koristi u vojne svrhe;

Q.  budući da gospodarstvo Južnog Sudana gotovo u potpunosti ovisi o naftnom sektoru, ne uzmu li se u obzir donacije i humanitarna pomoć, te se izvozom nafte ostvaruje više od 70 % BDP-a i oko 90 % prihoda vlade; budući da su prihodi od naftne industrije motiv nasilnih sukoba;

R.  budući da trenutačno nasilje u Južnom Sudanu stvara neizdrživ humanitarni trošak, pri čemu će 2015. prema procjenama UN-a biti potrebna humanitarna pomoć u iznosu od 1,81 milijardi USD; budući da je UN u Južnom Sudanu proglasio izvanredno stanje 3. stupnja, što je najviši stupanj humanitarne krize;

S.  budući da su EU i njegove države članice 2014. izdvojile gotovo 300 milijuna EUR za humanitarnu pomoć kao odgovor na humanitarnu krizu i na hitne potrebe izbjeglica iz Južnog Sudana u regiji;

1.  izražava duboku zabrinutost zbog pogoršanja sigurnosne i humanitarne situacije u Južnom Sudanu, zbog čega bi moglo doći do destabilizacije cijele istočnoafričke regije; hitno poziva sve strane da obustave nasilje, prekinu kršenja ljudskih prava, formiraju prijelaznu vladu nacionalnog jedinstva i omoguće potpuni pristup humanitarnoj pomoći; poziva sve strane da obustave napade na obrazovne i javne zgrade i da se prestanu koristiti školama za vojne svrhe, među ostalim za novačenje djece vojnika; s tim u vezi podsjeća da podupire smjernice za zaštitu škola i sveučilišta od vojne upotrebe tijekom oružanog sukoba;

2.  izražava duboku razočaranost činjenicom da nakon više od godinu dana pregovora pod okriljem IGAD-a nije ostvaren značajan napredak; poziva sve sukobljene strane da postignu sporazum o podjeli vlasti i u potpunosti podržava aktualni proces pregovora te poziva na bezuvjetan, potpun i trenutačan prekid vatre i okončanje svih sukoba te trenutačnu obustavu novačenja i mobilizacije civila; poziva da se usmjere napori na pronalaženje načina za postizanje trajnog mira i stabilnosti; poziva vlasti i pobunjenike da u dobroj vjeri sudjeluju u bezuvjetnim i uključivim političkim razgovorima u cilju uspješnog zaključenja pregovora; potiče Afričku uniju i IGAD da nastave s naporima za promicanje uključivog dijaloga i posredovanja;

3.  poziva na trenutačno oslobađanje i siguran povratak sve djece unovačene u vojne snage od početka sukoba u prosincu 2013.; hitno podsjeća sve strane uključene u sukob da novačenje i upotreba djece u oružanim snagama i skupinama predstavlja teško kršenje međunarodnog prava;

4.  poziva Sudansku narodnooslobodilačku vojsku i snage oporbe da se na temeljit i transparentan način uvjere da u svojim redovima više nemaju djece i da odmah osmisle i provedu akcijski plan u suradnji s UN-om kako bi se prekinula teška kršenja prava djece;

5.  podsjeća na obvezu koju su vlasti Južnog Sudana preuzele 2009 i obnovile 2012. o prekidu novačenja i upotrebe djece u sukobu, o oslobađanju sve djece koja se nalaze u vladinim snagama sigurnosti, o pružanju usluga za ponovno spajanje i ujedinjenje njihovih obitelji i o istragama teških prekršaja nad djecom; izražava žaljenje zbog činjenice da ta obveza nije u potpunosti ispunjena; poziva sve strane u potpunosti provedu smjernice utvrđene u akcijskom planu;

6.  poziva Komisiju da pomogne u mobilizaciji sredstava kako bi se pomoglo dugoročnoj reintegraciji djece unovačene u oružane snage ili djece zahvaćene sukobom, u suradnji s Uredom posebnog predstavnika UN-a za djecu u oružanom sukobu, UNICEF-om i drugim agencijama;

7.  ustraje u tome da je potrebno premostiti jaz između intervencije u humanitarnoj krizi i suradnje za dugoročni razvoj; smatra da programi dugoročnog razvoja za djecu koja su pogođena oružanim sukobom posebno trebaju biti usmjereni, među ostalim, na sustave zaštite djece, na obrazovanje i na programe zapošljavanja; apelira na Komisiju i države članice da povećaju humanitarnu pomoć i da lokalnim poljoprivrednicima i proizvođačima omoguće pristup resursima;

8.  potiče Vijeće AU-a za mir i sigurnost da objavi izvješće istražnog povjerenstva AU-a za Južni Sudan o kršenjima ljudskih prava u zemlji i da poduzme mjere u skladu nalazima bez daljnje odgode;

9.  ističe činjenicu da je objava tog izvješća ključan korak prema miru i pomirenju; uviđa da svi stanovnici Južnog Sudana imaju pravo na istinu i pravdu i da su stotine žrtava i svjedoka zlodjela poduzele goleme napore kako bi surađivale s istražnim povjerenstvom, pritom često znatno riskirajući dok su opisivali bolna iskustva kako bi doprinijeli potpunijoj evidenciji sukoba;

10.  traži od Komisije i Europske službe za vanjsko djelovanje da aktivno podrže provedbu preporuka istražnog povjerenstva, među ostalim u pogledu moguće uspostave hibridnog suda kako bi se procesirala zlodjela, kao što je predložio glavni tajnik UN-a;

11.  pozdravlja donošenje Rezolucije 2206 Vijeća sigurnosti UN-a, kojom bi se nametnule ciljane sankcije izravno usmjerene na one koji su potaknuli sukob, i poziva na njezinu trenutačnu provedbu; naglašava potrebu za uvođenjem sveobuhvatnog embarga na oružje na regionalnoj i međunarodnoj razini kako bi se prekinula opskrba oružjem za pojedince i skupine koji su počinili teška kršenja ljudskih prava, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti te kako bi se zaštitili civili koji su u velikoj opasnosti;

12.  poziva vladu Južnog Sudana da provede hitne, temeljite, nepristrane i nezavisne istrage kršenja ljudskih prava kako bi se kazneno gonili i pozvali na odgovornost pojedinci koje se sumnjiči za zločine prema međunarodnom pravu i teška kršenja ljudskih prava, uključujući otmice i novačenje djece u oružanom sukobu te seksualno nasilje nad ženama i djecom;

13.  podsjeća na Protokol IGAD-a od 25. kolovoza 2014. kojim se izričito navodi da pojedinci kojima istražno povjerenstvo za Južni Sudan utvrdi odgovornost za teška kaznena djela neće moći sudjelovati u prijelaznoj vladi;

14.  poziva vladu Južnog Sudana da hitno finalizira zakonodavne izmjene kojima se kriminalizira novačenje i upotreba djece, da primijeni to zakonodavstvo u svrhu kaznenog progona počinitelja i da finalizira provedbu međunarodnih sporazuma, uključujući fakultativni protokol uz Konvenciju o pravima djeteta iz 2002., te da pristupi Rimskom statutu Međunarodnog kaznenog suda;

15.  poziva vladu Južnog Sudana da odbaci zakonodavstvo kojim bi se ograničili sektori u kojima nevladine organizacije i udruge mogu djelovati, čime bi se znatno omeli razvoj društva i rad na humanitarnoj pomoći;

16.  poziva vladu Južnog Sudana da izvrši svoju obvezu zbrinjavanja svojeg stanovništva i da potakne međunarodne donatore da povećaju potporu za pomoć i, s obzirom na razmjere i hitnost potreba, poziva međunarodnu zajednicu da sazove novu međunarodnu konferenciju donatora za Južni Sudan kada budu zadovoljeni svi uvjeti za mir i kada se uspostavi mehanizam pravedne raspodjele prihoda;

17.  potiče na odgovorno upravljanje prirodnim resursima Južnog Sudana kako bi se zajamčilo da se zbog prihoda od nafte ne potpiruje sukob; poziva pregovaračke strane da u mirovne pregovore i bilo kakav konačni sporazum uključe pitanje transparentnosti naftnog sektora i javnog nadzora nad njim na način kojim bi se omogućilo da se prihodi od tog resursa upotrebljavaju za održiv razvoj zemlje i poboljšanje životnih uvjeta njezina stanovništva;

18.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, vladi Južnog Sudana, povjereniku za ljudska prava Južnog Sudana, Nacionalnoj zakonodavnoj skupštini Južnog Sudana, institucijama Afričke unije, Međuvladinom tijelu za razvoj, supredsjedateljima Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a te glavnom tajniku UN-a.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0042.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0053.


Tanzanija, osobito pitanje nezakonitog oduzimanja zemlje
PDF 230kWORD 72k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2015. o Tanzaniji, posebno o pitanju otimanja zemlje (2015/2604(RSP))
P8_TA(2015)0073RC-B8-0242/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Inicijativu za transparentnost skupine G8 iz 2013.,

–  uzimajući u obzir Okvir i smjernice Afričke unije za zemljišnu politiku u Africi, „Politički okvir za nomadsko stočarstvo u Africi: osiguranje, zaštita i poboljšanje života, načina življenja i prava nomadskih zajednica” Afričke unije koji je donijela Konferencija afričkih ministara poljoprivrede u listopadu 2010. i koji je odobren na 18. redovnoj sjednici Izvršnog vijeća u Adis Abebi u siječnju 2011. (Dok. EX.CL/631 XVIII) te Deklaraciju Afričke unije iz 2009. o zemljišnim pitanjima i izazovima u Africi,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju donesenu na svjetskom sastanku na vrhu o sigurnosti opskrbe hranom u Rimu 2010., Načela odgovornog poljoprivrednog ulaganja kojima se poštuju prava, sredstva za život i resursi, Dobrovoljne smjernice Organizacije za prehranu i poljoprivredu (FAO) o odgovornom upravljanju držanjem zemlje, ribarstvom i šumarstvom u kontekstu nacionalne sigurnosti opskrbe hranom,

–  uzimajući u obzir Vodeća načela o zemljišnim ulaganjima velikih razmjera u Africi Afričke unije, Afričke banke za razvoj i Gospodarske komisije za Afriku,

–  uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja Ujedinjenih naroda za pravo na hranu Oliviera De Schuttera od 11. lipnja 2009. pod naslovom „Stjecanje i zakup zemljišta velikih razmjera: skup osnovnih načela i mjerila za suočavanje s izazovom u vezi s ljudskim pravima”,

–  uzimajući u obzir Milenijsku deklaraciju od 8. rujna 2000. kojom se utvrđuju milenijski razvojni ciljevi, a posebno ciljeve 1., 3. i 7.,

–  uzimajući u obzir izvješće UN-a o milenijskim razvojnim ciljevima za 2014.,

–  uzimajući u obzir izvješće s konferencije UN-a o održivom razvoju održane u Rio de Janeiru u Brazilu od 20. do 22. lipnja 2012.,

–  uzimajući u obzir studiju Programa Ujedinjenih naroda za ljudska naselja (UN-Habitat) „Zaštićena prava na zemljište za sve” iz 2008. i vodič UN-Habitata „Kako razviti zemljišnu politiku naklonjenu siromašnima: postupak, vodič i iskustva”,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju Ujedinjenih naroda o pravu autohtonih naroda (UNDRIP) i Konvenciju o autohtonim i plemenskim narodima (br. 169) iz 1989. Međunarodne organizacije rada (MOR),

–  uzimajući u obzir Akt o seoskom zemljištu br. 5 iz 1999. i Akt lokalne vlade iz 1982. Ujedinjene Republike Tanzanije,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a za zemljišnu politiku iz 2004. kojima se daju smjernice za izradu i planiranje zemljišne politike u zemljama u razvoju,

–  uzimajući u obzir najavu Komisije od 9. travnja 2014. o uspostavi novog programa u iznosu do 33 000 000 EUR za poboljšanje upravljanja zemljištem te sigurnosti opskrbe hranom i prehrane za obitelji poljoprivrednika i ranjive zajednice u supsaharskoj Africi,

–  uzimajući u obzir Vodeća načela UN-a iz 2011. o poslovanju i ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Zajedničku parlamentarnu rezoluciju AKP-a i EU-a o socijalnom i ekološkom utjecaju nomadskih zajednica u zemljama AKP-a, usvojenu u studenom 2013. (AKP-EU/101.526/13/fin),

–  uzimajući u obzir studiju iz 2015. naslovljenu „Suočavanje s utjecajem otimanja zemlje na ljudska pravaˮ, koju je naručio Pododbor za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir revidirani Sporazum iz Cotonoua,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravim i pravima naroda,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da se svi glavni izazovi 21. stoljeća − sigurnost opskrbe hranom, oskudica energije, nestašice vode, porast gradskog stanovništva i stanovništva općenito, uništavanje okoliša, klimatske promjene, prirodne katastrofe i nestabilnost država − mogu dovesti u vezu s pitanjima upravljanja zemljištem, čime se pojačava potreba davanja prednosti sveobuhvatnoj zemljišnoj reformi i jamčenju zemljišnih prava;

B.  budući da su tanzanijske vlasti najavile da planiraju prodati 1 500 km2 zemlje Masaija u zapadnom Serengetiju privatnom poduzeću za lov i safarije sa sjedištem u Ujedinjenim Arapskim Emiratima; budući da taj plan uključuje progon 40 000 Masaija koji žive nomadskim načinom života;

C.  budući da je zbog međunarodnog pritiska predsjednik Tanzanije Jakaya Kikwete izjavio da odustaje od tog plana i obećao da nikad neće siliti Masaije da napuste zemlju svojih predaka; budući da je unatoč danom obećanju tisuće Masaija nezakonito protjerano sa svoje zemlje; budući da su prema najnovijim izvješćima tanzanijske vlasti srušile više od 200 kuća i konfiscirale stoku, zbog čega je 3 000 osoba ostalo bez smještaja i skloništa;

D.  budući da Masaiji imaju dugu povijest borbi zbog eskalacije prijepora s tanzanijskim vlastima oko vlasništva nad zemljom još od 1992. kad je poduzeće Ortello Business Corporation (OBC), koje je u stranom vlasništvu, dobilo pravo na lov u kontroliranom području divljači Loliondo koje naseljavaju nomadske zajednice Masaija i legalno ga posjeduju;

E.  budući da je predstavku zajednice Masai iz regije Ngorongoro na internetskoj platformi AVAAZ potpisalo više od dva milijuna ljudi iz cijelog svijeta;

F.  budući da privatni investitori i vlade pokazuju sve veći interes za kupovinu zemlje velikih razmjera ili dugoročan leasing za proizvodnju hrane ili energije ili za eksploataciju minerala, poglavito u afričkim zemljama u razvoju, a posebno u Tanzaniji;

G.  budući da je u Tanzaniji došlo do znatnog povećanja domaćeg i stranog interesa za osnivanje plantaža velikih razmjera radi proizvodnje biogoriva u razdoblju od 2005. do 2008. kad je investitorima dodijeljeno oko 640 000 hektara zemlje, zbog čega je seljacima i ruralnim kućanstvima oduzeta njihova zemlja i stoka, čime se povećala nesigurnost njihove opskrbe hranom;

H.  budući da se prema procjenama na 1,4 milijarde hektara u svijetu primjenjuju običajne norme; budući da je pristup zemljištu autohtonim narodima zaštićen na poseban način u skladu s Konvencijom MOR-a br. 169 i Deklaracijom UN-a o pravima autohtonih naroda, a člankom 10. navedene Deklaracije jamči se pravo da se te narode ne smije prisilno raseljavati s njihovih zemljišta ili područja i da se premještanje ne može izvršavati bez informiranog, prethodnog i slobodnog pristanka autohtonog naroda i prethodnog dogovora o pravednoj i poštenoj naknadi te, kad god je to moguće, o mogućnosti povratka;

I.  budući da je kupovina zemlje velikih razmjera u skladu s Deklaracijom iz Tirane iz 2011. definirana kao „otimanje zemljištaˮ u sljedećim slučajevima: ako postoji jasno kršenje ljudskih prava; ako se dotične lokalne zajednice raseljavaju bez njihova informiranog, prethodnog i slobodnog pristanka; ako se ne temelji na transparentnim ugovorima; ako je procijenjeni učinak na društvo, gospodarstvo i okoliš negativan;

J.  budući da prema procjenama Afričke banke za razvoj 75 % stanovništva Tanzanije čine mali poljoprivrednici; budući da nomadske zajednice žive dobro i u skladu sa zaštićenim vrstama flore i faune te predstavljaju oko 10 % stanovništva Tanzanije, uključujući Masaije, ali se i dalje suočavaju s golemim gubitkom svoje zemlje zbog prodaje zemljišta bez adekvatnog poznavanja pravnih i praktičnih posljedica, nepoštene i nezakonite dodjele zemljišta strancima te činjenice da vlasti tu zemlju klasificiraju kao vlasništvo zaklade, rezervate ili nacionalne parkove;

K.  budući da se u članku 17. Opće deklaracije o ljudskim pravima svakome priznaje pravo na vlasništvo nad imovinom bilo pojedinačno ili zajedno s drugima, i navodi da nikog ne bi trebalo proizvoljno lišiti njegove imovine;

L.  budući da međunarodna poduzeća, uključujući i europska, imaju važnu ulogu u kupovini zemlje velikih razmjera u Tanzaniji, te da su međunarodne financijske institucije uključene u financiranje takvih velikih zemljišnih pogodbi u zemlji;

M.  budući da se u Okviru i smjernicama Afričke unije za zemljišnu politiku u Africi poziva na poštovanje ljudskih prava zajednica, uključujući poštovanje običajnih zemljišnih prava i zemljišnih resursa;

N.  budući da je u svibnju 2014. EU pokrenuo novi program za jačanje upravljanja zemljom i pomoć pri poboljšanju sigurnosti opskrbe hranom i prehrane obitelji poljoprivrednika i ranjivih zajednica u afričkim zemljama;

1.  odlučno osuđuje nezakonito raseljavanje ruralnih zajednica, uništavanje njihovih sela i tradicionalnog načina života te kršenje njihovih osnovnih ljudskih prava, uključujući pravo na adekvatnu hranu, pravo na vodu i prikladan smještaj;

2.  posebno osuđuje mjere kojima se ne priznaje legitimnost običajnih posjednih aranžmana koji pružaju zakonska prava pojedincima i zajednicama i sprečavaju oduzimanje i zloupotrebu prava na zemljište, koji su posebno rašireni među afričkim zajednicama;

3.  poziva tanzanijsku vladu da odmah provede Dobrovoljne smjernice o odgovornom upravljanju u poljodjelstvu (VGGT) i omogući sudsko rješavanje prava koja su njima utvrđena; poziva tanzanijsku vladu da poštuje prvo temeljno načelo iz vodećih načela o ulaganjima velikih razmjera povezanih sa zemljom (Large-Scale Land Based Investments in Africa) koje obuhvaća poštovanje ljudskih prava zajednica i običajnih zemljišnih prava te doprinosi u skladu s vladavinom prava odgovornom upravljanju zemljom i zemljišnim resursima; te da ojača zemljišna prava žena, koje čine najmanje pola radne snage u proizvodnji i trgovini, čiji je pristup vlasničkim pravima i s njima povezanim uslugama i dalje ograničen (pristup bankama, sudjelovanje u udruženjima) te zemljišna prava ranjivih zajednica i društvenih skupina, na primjer nomadskih zajednica;

4.  poziva na pokretanje neovisne istrage u vezi s prijeporom oko zemljišta u Loliondu;

5.  potiče vladu Tanzanije da promiče politike ulaganja u poljoprivredu od kojih ima koristi lokalno stanovništvo u dotičnim regijama, da poštuje i ojača svoje politike u pogledu procjene utjecaja na društvo i okoliš, uključujući procjenu utjecaja na lokalnu proizvodnju hrane prije početka svakog ulagačkog projekta te da propisno poštuje odredbe o savjetovanju i naknadi u slučaju izvlaštenja zemlje;

6.  posebno podsjeća da su autohtonim narodima pruženi određeni oblici zaštite njihovih prava na zemljište na temelju međunarodnog prava; naglašava, u skladu s Deklaracijom Ujedinjenih naroda o pravima autohtonih naroda, da se bilo kakva promjena u korištenju zemljom može provoditi samo uz slobodan, prethodan i informiran pristanak lokalnih zajednica o kojima je riječ; inzistira da države pružaju učinkovite mehanizme za sprečavanje i rješavanje za bilo koju mjeru koja ima za cilj ili uzrokuje otimanje zemljišta, područja ili resursa autohtonih naroda;

7.  izražava zabrinutost zbog pomanjkanja točnih informacija i zbog tajnosti u vezi s brojnim ulaganjima u Tanzaniji; traži od Komisije da potiče vlasti da zajamče javno i transparentno sklapanje zemljišnih pogodbi te da su one prilagođene stočarima koji ne žive sjedilačkim načinom života ili nomadskim zajednicama;

8.  posebno poziva Europsku komisiju da se aktivno zauzme pri vlastima Tanzanije kako bi im dala snažnu podršku za predlaganje pravno obvezujućeg i kodificiranog priznanja prava Masaija, uz poseban osvrt na zemlju njihovih predaka, čime se omogućuje potrebna pravna zaštita za sprečavanje budućih prijepora;

9.  naglašava da je za postizanje milenijskih razvojnih ciljeva ključno zajamčiti osiguranje posjeda zemljišta ruralnim zajednicama; poziva EU da ojača kapacitet sudova u zemljama u razvoju radi učinkovite primjene imovinskog prava i rješavanja prijepora oko zemljišta, kao dio holističkog pristupa usmjerenog učvršćenju pravosudnih sustava i vladavine prava;

10.  podsjeća da se projektima velikih razmjera često prouzročuje velika šteta prirodnom okolišu, među ostalim uništavanje šuma, gubitak biološke raznolikosti i zagađenje vode;

11.  traži od Komisije da zajamči usklađivanje smjernica svoje zemljišne politike s Dobrovoljnim smjernicama o odgovornom upravljanju u poljodjelstvu te da prida veću važnost svojim programima razvojne suradnje, trgovine i politike ulaganja te uključenju u multilateralne financijske institucije;

12.  ponavlja da bi ljudska prava i pravila kojima se zabranjuje otimanje zemlje trebala biti usklađena s trgovinskim i investicijskim sporazumima EU-a, te također s općim sustavom povlastica (OSP);

13.  naglašava važnost potpune transparentnosti i odgovornosti operacija poduzeća i financijskih institucija iz EU-a pri poslovima ulaganja velikog razmjera u poljoprivredu te kupovini zemlje u Tanzaniji te poziva na stroge i učinkovite mehanizme EU-a za nadzor tih operacija;

14.  poziva Komisiju da Parlamentu podnese izvještaj o rashodima u okviru razvojnih programa i proračunskih sredstava EU-a povezanih s upravljanjem zemljištem kako bi se zajamčilo da se tim programima promiču ljudska prava i rješavaju izazovi koji se odnose na otimanje zemljišta;

15.  naglašava da se postupcima zemljišne politike mora učinkovito priznati uloga institucija i struktura za upravljanje zemljištem na lokalnoj razini i na razini zajednice, ali i na državnoj razini;

16.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Afričkoj uniji te vladi i parlamentu Tanzanije.


Ubojstvo vođe ruske oporbe Borisa Njemcova i stanje demokracije u Rusiji
PDF 232kWORD 78k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2015. o ubojstvu ruskog oporbenog čelnika Borisa Njemcova i stanju demokracije u Rusiji (2015/2592(RSP))
P8_TA(2015)0074RC-B8-0239/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoja prethodna izvješća i rezolucije o Rusiji, posebno svoju Rezoluciju od 23. listopada 2012. o uvođenju zajedničkih viznih ograničenja za ruske dužnosnike upletene u slučaj Sergeja Magnickog(1), rezolucije od 13. lipnja 2013. o vladavini prava u Rusiji(2), od 13. ožujka 2014. o Rusiji: izricanje presude prosvjednicima koji su sudjelovali u događajima na trgu Bolotnaja(3), od 23. listopada 2014. o zatvaranju nevladine organizacije „Memorial” (dobitnice nagrade Saharov 2009.) u Rusiji(4) te Rezoluciju od 15. siječnja 2015. o Rusiji, a posebno o slučaju Alekseja Navaljnog(5),

–  uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini od 28. veljače 2015. o ubojstvu Borisa Njemcova,

–  uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 4. ožujka 2015. o produljenju pritvora Nadiji Savčenko,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice od 3. ožujka 2015. o tome da je zastupnici u Europskom parlamentu Sandri Kalniete zabranjen ulazak na državno područje Ruske Federacije,

–  uzimajući u obzir izjavu ombudsmana Ruske Federacije za ljudska prava Vladimira Lukina od 4. ožujka 2014. o javnim prosvjedima u Moskvi i koracima koje su poduzela tijela kaznenog progona,

–  uzimajući u obzir savjetovanje EU-a i Rusije o ljudskim pravima od 28. studenog 2013,

–  uzimajući u obzir postojeći Sporazum o partnerstvu i suradnji kojim se uspostavlja partnerstvo između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Ruske Federacije, s druge strane, te privremeno obustavljene pregovore o novom sporazumu između EU-a i Rusije,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da je Boris Njemcov, bivši potpredsjednik vlade Ruske Federacije, bivši guverner Nižnjog Novgoroda, istaknuti reformist ruskog postsovjetskog društva i gospodarstva te jedan od čelnika ruske liberalne i demokratske oporbe, ubijen dva dana prije prosvjeda protiv učinaka gospodarske krize i sukoba u Ukrajini koji je on organizirao i koji je bio zakazan za 1. ožujka;

B.  budući da je u tjednima koji su prethodili njegovu ubojstvu Boris Njemcov istraživao sudjelovanje Rusije u sukobu u Donbasu te je namjeravao objaviti izvješće o tom pitanju; budući da je u vezi s ubojstvom Borisa Njemcova uhićeno petero muškaraca, ali nije jasno je li itko od pritvorenih ispalio smrtonosne hitce; budući da ruske vlasti nisu dopustile nekolicini zastupnika u Europskom parlamentu i nekolicini nacionalnih izaslanstava da uđu na područje Ruske Federacije, čime su ih spriječili da prisustvuju sprovodu Borisa Njemcova;

C.  budući da je Boris Njemcov snažno zagovarao modernu, naprednu i demokratsku Rusku Federaciju koja bi bila otvorena prema ostatku svijeta;

D.  budući da se Ruska Federacija, kao punopravna članica Vijeća Europe i Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) te kao potpisnica Opće deklaracije o ljudskim pravima obvezala na poštovanje općih načela demokracije, vladavine prava te temeljnih sloboda i ljudskih prava;

E.  budući da se posljednjih godina stanje ljudskih prava u Rusiji pogoršava i da su ruske vlasti donijele niz zakona koji sadrže nejasne odredbe, a koji se upotrebljavaju za daljnje ograničavanje oporbenih aktera kao i aktera civilnog društva te otežavanje ostvarenja slobode izražavanja i okupljanja; budući da je Ministarstvo pravosuđa iskoristilo nove ovlasti koje su mu dodijeljene kako bi 42 skupine označilo kao „strane agente”, uključujući najstručnije i najpouzdanije organizacije za ljudska prava u zemlji te je kao izliku iskoristilo birokratske prepreke kako bi pokušalo zatvoriti više drugih skupina; budući da je u siječnju 2015. Duma napravila prvi korak prema donošenju novog zakona kojim bi se spriječile aktivnosti „nepoželjnih” stranih organizacija;

F.  budući da je Parlament u više navrata izrazio zabrinutost zbog stanja demokracije u Rusiji te sustavnih propusta u provođenju vladavine prava i poštovanju temeljnih prava; budući da se u Rusiji ne poštuju vladavina prava, standardi pravičnog suđenja, pravičan postupak i neovisnost sudstva; budući da na posljednjim predsjedničkim izborima i izborima za Državnu dumu nisu ispunjeni standardi OESS-a;

G.  budući da su više suđenja i sudskih postupaka u proteklih nekoliko godina, uključujući slučajeve Magnickog, Hodorkovskog i Politkovske, bacili sumnju na neovisnost i nepristranost pravosudnih institucija u Ruskoj Federaciji; budući da su ti slučajevi koji su izuzetno medijski popraćeni izvan Rusije samo najpoznatiji slučajevi sustavnog zakazivanja ruske države u poštovanju vladavine prava i jamčenju pravde svojim građanima;

H.  budući da postoji sve veća potreba za ujedinjenom, strogom, čvrstom, dosljednom i sveobuhvatnom politikom EU-a prema Rusiji, koju podupiru sve države članice, uz potporu i pomoć utemeljene na snažnoj i pravednoj kritici koja ima uporište u općim načelima na koje su se i EU i Rusija obvezali;

I.  budući da je EU Rusiji opetovano nudio pomoć i stručno znanje kroz Partnerstvo za modernizaciju, a u svrhu jačanja vladavine prava, ispunjavanja međunarodnih obveza i razvoja svih njezinih ekonomskih potencijala;

J.  budući da je 19. veljače 2015. ruski oporbeni vođa Aleksej Navaljni osuđen na 15 dana zatvora zbog podjele letaka o nadolazećem prosvjedu; budući da je 30. prosinca 2014. Aleksej Navaljni uvjetno osuđen na tri i pol godine, a njegov brat Oleg Navaljni na tri i pol godine zatvora;

K.  budući da je 4. ožujka 2015. sud u Moskvi odbacio još jednu žalbu Nadije Savčenko protiv nezakonita pritvora od strane Ruske Federacije, koju je podnijela pozivajući se na imunitet koji uživa kao članica Parlamentarne skupštine Vijeća Europe; budući da je 4. ožujka navršen 82. dan štrajka glađu Nadije Savčenko te budući da je nakon tako dugog vremena suočena s rizikom od trajnih štetnih posljedica za zdravlje ili od smrti;

L.  budući da je prošlo šest mjeseci otkad su ruske sigurnosne službe na estonskom teritoriju otele estonskog policijskog službenika Estona Kohvera, čime su prekršile međunarodno pravo; budući da je i dalje nezakonito pritvoren u zatvoru Lefortovo u Moskvi; budući da ne prima odgovarajuću pravnu pomoć i lišen je prava na pravično suđenje te je bilo naloženo da ga se podvrgne neopravdanom psihijatrijskom ispitivanju, čije su pojedinosti i dalje nepoznate;

M.  budući da je Europska zaklada za demokraciju usmjerena na pitanje pluralnosti ruskih medija te da je zajedno sa svojim partnerima pozvana da oblikuje nove medijske inicijative;

N.  budući da se u rukama Rusa još uvijek nalaze olupina i crne kutije zrakoplova Tu-154 poljske vlade, koji se srušio u blizini Smolenska u travnju 2010., pri čemu su poginuli poljski predsjednik i istaknuti članovi političkih, vojnih i kulturnih krugova; budući da ih ruske vlasti odbijaju vratiti Poljskoj unatoč brojnim molbama da to učine;

1.  duboko je potresen ubojstvom Borisa Njemcova, koje predstavlja jedno od najznačajnijih političkih ubojstava u novijoj ruskoj povijesti, s time da je ubijen u blizini Kremlja, na području s videokamerama te policijskim službenicima i sigurnosnim službama;

2.  odaje priznanje Borisu Njemcovu, istaknutom oporbenom čelniku, utemeljitelju i vođi političkog pokreta Solidarnost i glavnom kritičaru predsjednika Vladimira Putina i rata u Ukrajini, koji je posvetio čitav svoj život izgradnji demokratskije, naprednije i otvorenije Rusije te snažnog partnerstva između Rusije i njezinih susjednih i partnerskih zemalja; upućuje iskrenu sućut obitelji i prijateljima Borisa Njemcova, članovima oporbe i ruskom narodu; osuđuje odluku ruskog vodstva da spriječi neke diplomate EU-a i nacionalna izaslanstva da prisustvuju njegovu sprovodu, čime je onemogućen pokušaj EU-a da oda priznanje hrabrim ruskim građanima koji se bore za univerzalne vrijednosti;

3.  ističe da njegovo ubojstvo ulazi u niz neriješenih politički motiviranih ubojstava i sumnjivih smrtnih slučajeva počinjenih u Rusiji od 1998., u koje spadaju ubojstva istraživačke novinarke Ane Politkovske, Aleksandra Litvinenka, koji je navodno ubijen u Ujedinjenoj Kraljevini, odvjetnika Stanislava Markelova, novinarke Anastasije Baburove, borca za ljudska prava Natalije Estemirove, odvjetnika Sergeja Magnickog, a sada i ubojstvo političara Borisa Njemcova;

4.  prima na znanje objavu ruskih vlasti o uhićenju petoro osumnjičenika čečenskog podrijetla;

5.  traži neovisnu međunarodnu istragu o tom ubojstvu; smatra da bi se dostupnim instrumentima u okviru OESS-a, Vijeća Europe i Ujedinjenih naroda pomoglo zajamčiti nepristranu i pravičnu istragu;

6.  traži od Vijeća, Komisije i država članica da u izradi svojih budućih politika prema Rusiji uzmu u obzir činjenicu da je političko okruženje koje su stvorile ruske vlasti plodno tlo za takva ubojstva, nasilje i pritisak; izuzetno je zabrinut zbog atmosfere mržnje usmjerene prema oporbenim aktivistima, borcima za ljudska prava, manjinama i susjednim nacijama koja je sve prisutnija u Rusiji tijekom posljednjih godina, a koja je potaknuta državnom propagandom i službenim medijima kao dio političke kulture koja se udaljava od demokratskih načela;

7.  poziva ruske vlasti da prekinu sramotnu propagandu i informacijski rat protiv svojih susjeda, zapadnog svijeta i vlastita naroda, koji Rusiju pretvaraju u državu koju odlikuju represija, govor mržnje i strah, u kojoj je razlog za nacionalnu euforiju pripojenje Krima i zaoštravanje ratnog stanja u Ukrajini, u kojoj se krše prava krimskih Tatara i u kojoj Kremlj njeguje i potiče mržnju i nasilje, kršeći time međunarodno pravo; osuđuje novi propagandni rat koji se vodi protiv demokratskih i temeljnih vrijednosti koje su ruskom društvu predstavljene kao strane; podsjeća da su se i Europska unija i Ruska Federacija u brojnim međunarodnim izjava i ugovorima obvezale da će štititi opće demokratske vrijednosti i temeljna prava; ističe važnost postojanja snaga političke oporbe kako bi se osigurala neprestana rasprava i razmjena stajališta i ideja o politici i postupcima donošenja zakona u Rusiji;

8.  poziva ruske vlasti da okončaju sve oblike pritiska, represivnih mjera te političkog i pravosudnog zastrašivanja oporbenih čelnika, predstavnika civilnog društva i neovisnih medija te da im omoguće da slobodno djeluju u skladu s temeljnim načelima ruskog Ustava;

9.  duboko je zabrinut zbog činjenice da se Rusija koja je članica Ujedinjenih naroda, Vijeća Europe i OESS-a ne pridržava svojih međunarodnih obveza te ne štiti temeljna ljudska prava i vladavinu prava; smatra da bi Ruska Federacija trebala ispuniti obveze koje je preuzela; osuđuje činjenicu da nedavni razvoj događaja pokazuje da je Rusija krenula u smjeru koji je suprotan smjeru funkcionalne demokracije koja podrazumijeva poštovanje oporbe, vladavine prava i neovisnosti sudbene vlasti;

10.  duboko žali što ruske vlasti nisu uspjele odgovoriti na kritike Zakona o stranim agentima koje dolaze i iz Ruske Federacije i s međunarodne scene i što su umjesto toga donijele izmjene tog zakona kojima se još više ograničila mogućnost rada neprofitnih organizacija i koje su po svojoj prirodi diskriminacijske; upućuje snažan poziv Rusiji da revidira relevantno zakonodavstvo kako bi ispunila svoje međunarodne obveze na području ljudskih prava i demokratskih sloboda;

11.  pozdravlja odluku Vrhovnog suda od 28. siječnja 2015. o odbijanju žalbe Ministarstva pravosuđa u kojoj se zahtijeva zatvaranje „Ruskog memorijalnog društva” i spominju navodna kršenja unutar njegove organizacijske strukture te poziva da se ostale nevladine organizacije koje su na popisu „stranih agenata” iz njega izbrišu;

12.  poziva ruske vlasti da smjesta oslobode sve političke zatvorenike koji su priznati kao takvi;

13.  poziva ruske vlasti da smjesta oslobode Nadiju Savčenko i da poštuju njezin imunitet kao zastupnice u Vrhovnoj Radi Ukrajine i članice Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, koja je oteta na ukrajinskom teritoriju te se nalazi u nezakonitom pritvoru u ruskom zatvoru; ističe činjenicu da je Rusija odgovorna za njezino izuzetno krhko zdravstveno stanje; izražava duboku zabrinutost za njezino zdravlje i traži od ruskih pravosudnih vlasti da primijene humanitarno pravo;

14.  osuđuje otmicu estonskog policijskog službenika Estona Kohvera i njegovo odvođenje iz estonskog teritorija u Rusiju; traži njegovo trenutno oslobađanje i siguran povratak u Estoniju;

15.  vjeruje da je Rusija i dalje važan globalni akter i da je u strateškom interesu i EU-a i Rusije brzo smirivanje napetosti i obnova odnosa putem diplomacije i posredovanja, a na temelju poštovanja međunarodnog prava i obveza u okviru OESS-a;

16.  izražava svoju podršku demokratskim snagama u Rusiji koje se zalažu za otvoreno društvo i provođenje plana reformi;

17.  poziva Vijeće da donese jedinstvenu politiku prema Rusiji koja će 28 država članica i institucije EU-a obvezati na slanje snažne zajedničke poruke o ulozi ljudskih prava u odnosima EU-a i Rusije te o potrebi ukidanja pritiska na slobodu izražavanja, okupljanja i udruživanja u Rusiji; smatra da bi cilj ove strategije EU-a trebao biti da se Rusiju navede na to da u potpunosti poštuje načela OESS-a i da se njezino vodstvo motivira da zemlju izvede iz političke i ekonomske samoizolacije;

18.  apelira na potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu, koju podupiru OESS i Komisija, da izrade snažniji program potpore za rusko civilno društvo u Rusiji i na Krimu te traže i razvijaju nove prilike za djelovanje u svrhu promicanja vrijednosti demokracije, ljudskih prava i vladavine prava; potiče EU da, s obzirom na trenutačnu fazu izrade programa financijskih instrumenata EU-a, poveća financijsku pomoć ruskom civilnom društvu kroz Europski instrument za demokraciju i ljudska prava i financijska sredstva za organizacije civilnog društva i lokalnih vlasti te da Forum civilnog društva EU-a i Rusije uključe u Instrument partnerstva u svrhu osiguravanja održive i pouzdane dugoročne potpore;

19.  ponavlja svoju zabrinutost, koju je već izrazio u prethodnim rezolucijama, zbog neuspjeha ruskih vlasti da surađuju u provođenju neovisne i međunarodne istrage o rušenju zrakoplova na letu MH17; snažno ističe činjenicu da se dogovor o amnestiji iz Sporazuma iz Minska ne može primijeniti na počinitelje ovog zločina i zbog toga nemaju pravo na amnestiju;

20.  poziva ruske vlasti da smjesta vrate olupinu aviona poljske vlade Tu-154 i sve pripadajuće crne kutije Poljskoj; ističe činjenicu da razina ovisnosti ruskog pravosuđa o tijelima vlasti ugrožava sve nepristrane i poštene istrage;

21.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, Vijeću Europe, Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju te predsjedniku, vladi i parlamentu Ruske Federacije.

(1) SL C 68E, 7.3.2014., str. 13.
(2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0284.
(3) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0253.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0039.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0006.


Godišnje izvješće Visoke predstavnice Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Europskom parlamentu
PDF 364kWORD 140k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2015. o godišnjem izvješću Visoke predstavnice Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Europskom parlamentu (2014/2219(INI))
P8_TA(2015)0075A8-0039/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Vijeća Europskom parlamentu o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici (12094/14),

–  uzimajući u obzir članke 21. i 36. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s pitanjima proračuna i o dobrom financijskom upravljanju,

–  uzimajući u obzir izjavu Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku/potpredsjednice Komisije o političkoj odgovornosti,

–  uzimajući u obzir obveze koje je Federica Mogherini, Visoka predstavnica/potpredsjednica Komisije, preuzela tijekom saslušanja pred Odborom za vanjske poslove održanog 6. listopada 2014.,

–  uzimajući u obzir članak 52. i članak 132. stavak 1. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenje Odbora za proračune (A8-0039/2015),

Suočavanje s novim političkim i sigurnosnim okruženjem

1.  ističe da se sigurnosno okruženje oko EU-a dramatično pogoršalo, posebice u njegovu neposrednom susjedstvu, gdje se red, stabilnost i sigurnost Europe, koji se temelje na međunarodnom pravu, suočavaju s dosad najvećim izazovom od početka procesa europske integracije; upozorava na promjene koje se trenutačno događaju na svjetskoj političkoj sceni;

2.  zabrinut je zbog toga što EU, dijelom i zbog svoje unutarnje krize, dosad nije bio u mogućnosti da iskoristi svoj puni potencijal za oblikovanje međunarodnog političkog i sigurnosnog okruženja te što nedostatak koordinacije i dosljednosti u politikama EU-a i financijska ograničenja čine dodatnu prepreku utjecaju Europe u svijetu i njegovoj sposobnosti da bude regionalni i svjetski pružatelj sigurnosti, pritom doprinoseći sprečavanju sukoba i upravljanju u kriznim situacijama;

3.  smatra da su prioriteti vanjske i sigurnosne politike EU-a sljedeći:

   zaštititi europske vrijednosti i interese i ojačati politički i pravni poredak u Europi te tako ponovno uspostaviti i očuvati mir i stabilnost,
   poboljšati doprinos EU-a teritorijalnoj obrani njegovih država članica i sigurnosti njegovih građana jačanjem njegove sposobnosti da se obrani od prijetnji s kojima se suočava, uključujući terorizam i trgovanje oružjem, drogom i ljudima,
   pružiti potporu sigurnosti, demokratizaciji, vladavini prava te gospodarskom i društvenom razvoju u susjedstvu EU-a,
   preuzeti vodeću ulogu u rješavanju sukoba, pa i preko održavanja i uspostavljanja mira u kontekstu ZSOP-a,
   jačati, u suradnji s partnerima, svjetski pluralistički politički, gospodarski i financijski poredak koji se temelji na pravilima, uključujući poštovanje vladavine prava i ljudskih prava, i
   poboljšati unutarnje strukture i radne metode EU-a radi jačanja njegove otpornosti i ostvarivanja njegova punog potencijala na svjetskoj sceni;

EU kao vjerodostojan sudionik

4.  smatra da se ambiciozna i djelotvorna vanjska politika EU-a treba temeljiti na zajedničkoj viziji ključnih europskih interesa, vrijednosti i ciljeva u okviru vanjskih odnosa te na zajedničkom shvaćanju prijetnji koje utječu na EU kao cjelinu; pozdravlja obvezu Visoke predstavnice/potpredsjednice Komisije, koja se temelji na mandatu Europskog vijeća iz prosinca 2013., da se prioritetno započne s procesom strateškog promišljanja o vanjskoj i sigurnosnoj politici EU-a kojim bi se trebao obuhvatiti čitav niz dionika, uključujući države članice, europske institucije i europsku javnost; ustraje u tome da bi to promišljanje trebalo dovesti do izrade nove europske sigurnosne strategije kojom se vodi računa o nedavnim geopolitičkim promjenama radi reagiranja na nove prijetnje i izazove;

5.  naglašava da su države članice, u skladu s člankom 24. stavkom 3. UEU-a, preuzele obvezu ratifikacije Ugovora o Europskoj uniji radi pružanja bezrezervne aktivne potpore vanjskom djelovanju Unije i njezinoj sigurnosnoj politici u duhu lojalnosti i solidarnosti;

6.  ustraje u tome da se politička, gospodarska, financijska i obrambena sredstva EU-a i država članica moraju ojačati i sjediniti radi ostvarivanja najvećeg mogućeg utjecaja EU-a u svijetu, izgradnje sinergija te jamčenja mira i stabilnosti u Europi i njezinu susjedstvu; ističe da se boljom suradnjom između država članica na području vanjske i sigurnosne politike mogu ostvariti znatne uštede;

7.  naglašava da se vanjska financijska pomoć koju dodjeljuju EU i države članice mora preusmjeriti i učinkovitije upotrebljavati u skladu s dogovorenim strateškim prioritetima; poziva EU da poduzme brojnije mjere radi ostvarivanja veće vidljivosti, usklađenosti i djelotvornosti pomoći EU-a; mišljenja je da svim područjima pomoći EU-a, bilo da je riječ o razvojnoj pomoći bilo pomoći u nuždi ili o humanitarnoj pomoći, treba koordinirati i ostvariti njihovu dosljednost; poziva Komisiju, ESVD i države članice da zajamče učinkovit nadzor nad financijskom pomoći kako bi osigurale postizanje ciljeva; upućuje na izvješća Europskog revizorskog suda iz kojih su bili vidljivi problemi u prošlosti; ističe da treba povećati financijsku pomoć kojom se podupiru civilno društvo i nevladine organizacije na terenu; poziva na brže postupke uz manje birokracije kad je riječ o odobrenju projekata;

8.  potiče institucije EU-a i države članice da iskoriste sve mogućnosti koje im nudi instrumentarij Ugovora iz Lisabona radi prelaska s dosadašnjeg, uglavnom reaktivnog pristupa na proaktivan, dosljedan i strateški pristup vanjskoj i sigurnosnoj politici EU-a koja se temelji na zajedničkim vrijednostima i provodi se u zajedničkom europskom interesu;

9.  smatra da se Vijeće i Komisija, uz aktivnu suradnju država članica, moraju pobrinuti za usklađenost i dosljednost:

   unutarnjih i vanjskih politika EU-a, uključujući zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku (ZVSP), zajedničku sigurnosnu i obrambenu politiku (ZSOP) te politika koje se odnose na susjedstvo, trgovinu, razvoj, humanitarnu pomoć, pravosuđe i unutarnje poslove, energiju, okoliš, migracije itd.,
   politika koje provode EU i države članice;

10.  s tim u vezi pozdravlja organizaciju nove Komisije po klasterima, čime se Visokoj predstavnici/potpredsjednici Komisije omogućuje da koordinira sve relevantne politike Komisije s vanjskopolitičkom odrednicom; podržava Visoku predstavnicu/potpredsjednicu Komisije u njezinim nastojanjima da u cijelosti preuzme svoju ulogu potpredsjednice Komisije; istodobno potiče Visoku predstavnicu/potpredsjednicu Komisije da se koristi svojim položajem predsjednice Vijeća za vanjske poslove kako bi u Vijeću povela inicijative kojima se promiču zajedničke proaktivne politike koje nadilaze osnovni utvrđeni sadržaj, koristeći se pritom cijelim instrumentarijem ZVSP-a i vanjskih politika EU-a;

11.  ponavlja da unutarnje strukture ESVD-a treba reformirati kako bi bile od pomoći Visokoj predstavnici/potpredsjednici Komisije u svim njezinim zadaćama te joj omogućile da provodi strateška planiranja i koordinirane političke postupke u Vijeću i Komisiji; ustraje u potrebi da se smanje troškovi najvišeg upravnog kadra ESVD-a i da se ubrza i pojednostavni postupak odlučivanja u njemu; ponavlja svoj poziv na bolju integraciju posebnih predstavnika EU-a u ESVD, što obuhvaća i prijenos njihova proračuna iz operativnog proračuna ZVSP-a u proračun ESVD-a; s tim u vezi potiče na političku i isplativu procjenu uloge koju ti posebni predstavnici imaju;

12.  ponavlja svoj poziv na veću suradnju i koordinaciju između različitih kapaciteta praćenja i reagiranja na krizu na razini EU-a; uz to snažno potiče na racionalizaciju postojećih struktura radi smanjenja nepotrebnih udvostručenja, pa i spajanjem kapaciteta koji se preklapaju; zauzima stajalište da centri za praćenje moraju biti opskrbljeni odgovarajućim sredstvima i da jezične profile osoblja koje radi u tim centrima treba uskladiti s jezicima koji se govore u najvažnijim kriznim područjima, posebno ruskim i arapskim; poziva na pojačanu suradnju i razmjenu informacija između centara za praćenje na razini EU-a i odgovarajućih službi u državama članicama;

13.  poziva na modernizaciju mreže delegacija EU-a kako bi se u njoj odrazile potrebe vanjske politike EU-a u 21. stoljeću, pa i prilagodbom broja zaposlenika i stručnjaka; smatra, na primjer, da bi sve delegacije koje se nalaze u područjima sukoba, a osobito u zemljama u kojima se provodi misija ZSOP-a, trebale imati stručnjaka za sigurnost i obranu; traži od Visoke predstavnice/potpredsjednice Komisije da osnaži autoritet voditelja delegacije nad cjelokupnim osobljem, neovisno o tome iz koje institucije dolazi, te da pojednostavni administrativne proračune delegacija kako bi se sredstva za njih izdvajala iz jednog izvora; zahtijeva da se linije izvješćivanja preciziraju; žali zbog toga što sinergije i ekonomije razmjera koje bi se mogle ostvariti jačanjem suradnje među veleposlanstvima država članicama i delegacija EU-a još nisu potpuno iskorištene; ustraje u tome da bi se na svim razinama trebala poštovati ravnoteža između broja zaposlenika koji se upućuju iz država članica i broja dužnosnika EU-a utvrđena u Odluci Vijeća od 26. srpnja 2010. o uspostavljanju ESVD-a te napominje da se ta ravnoteža trenutačno ne održava, osobito na višim položajima kao što je položaj voditelja delegacije;

14.  zabrinut je zbog nedostatka fleksibilnosti u financijskim pravilima EU-a, što često dovodi do kašnjenja u isplatama operativnih sredstava EU-a i čini dodatnu prepreku sposobnosti EU-a da reagira na krize; naglašava potrebu da se financijska sredstva brže isplaćuju te istodobno ističe da je potrebna djelotvorna kontrola kako bi se izbjegle prijevare i pronevjere; traži od Komisije da tijekom 2015. iznese prijedlog reforme mjerodavnog zakonodavstva i to, između ostalog, omogućavanjem da se ubrzani postupak, koji se trenutačno primjenjuje za humanitarnu pomoć, rabi za upravljanje krizama, osiguravajući pritom da je potrošnja u reagiranju na krize u skladu s dugoročnim strateškim ciljevima EU-a; iznimno je zabrinut zbog nedostatka u plaćanjima kad je riječ o dvama velikim proračunskim izvorima EU-a za upravljanje u kriznim situacijama i za sprečavanje sukoba, a to su proračun ZVSP-a i Instrument za doprinos stabilnosti i miru; uvjeren je da aktualno sigurnosno okruženje na istoku i jugu Europe nameće potrebu za sinergijskim učincima i dodatnim sredstvima, a ne za znatnim smanjenjima;

15.  ističe da djelovanje Europske unije treba biti vidljivije na razini strateškog planiranja i multilateralnih foruma, ali i na operativnoj razini posredstvom misija ZSOP-a i svih drugih misija s vanjskim aspektom;

16.  podsjeća da EU prema članku 21. Ugovora o Europskoj uniji ima obvezu jamčenja da se njegovo vanjsko djelovanje priprema i provodi u svrhu učvršćivanja i podupiranja demokracije, vladavine prava, ljudskih prava i načela međunarodnoga prava te da je to zajednička obveza EU-a i njegovih država članica; poziva Visoku predstavnicu/potpredsjednicu Komisije da redovito izvješćuje o poštovanju članka 21. i da istražuje načine poboljšanja usklađenosti vanjske politike, posebice u vezi s ljudskim pravima i međunarodnim pravom; ističe da se praćenje vanjskih politika kad je riječ o njihovu poštovanju članka 21. mora izvršavati na ujednačeniji i stroži način; ističe potrebu da se od partnera traži da poštuju svoje obveze u vezi s ljudskim pravima u sporazumima s EU-om i naglašava potrebu da se u tim sporazumima prema potrebi upotrebljavaju klauzule s uvjetima o poštovanju ljudskih prava;

17.  uzima na znanje povećanu potražnju za međunarodnom pomoći u podupiranju demokracije i promatranju izbora; prepoznaje to kao područje u kojem EU može imati djelotvornu ulogu u podupiranju demokratskih procesa; stoga poziva na dosljedno praćenje provedbe preporuka za pojedine države i zahtjeva za potporu u izgradnji kapaciteta za političke stranke;

18.  ističe presudnu važnost zajedničke obrane koju NATO jamči svojim članicama; snažno potiče države članice da hitno povećaju svoje kapacitete za sudjelovanje u teritorijalnoj obrani, izdvoje više sredstava i ozbiljno shvate metodologiju udruživanja i dijeljenja prisnije surađujući kako bi se ostvarile sinergije; naglašava da u skladu s člankom 42. stavkom 7. UEU-a sve države članice moraju imati jednaku razinu sigurnosti; ističe da se vjerodostojna vanjska politika EU-a mora poduprijeti primjerenim obrambenim kapacitetima u državama članicama i djelotvornom zajedničkom sigurnosnom i obrambenom politikom (ZSOP); smatra da je ZSOP važna sastavnica europske obrane i sigurnosti te da im doprinosi na mnogo načina, između ostalog, poticanjem stvaranja industrijske i tehnološke baze europskog obrambenog sektora, poticanjem suradnje u razvoju kapaciteta obrane i izravnim djelovanjem u kriznim područjima posredstvom civilnih misija i vojnih operacija; stoga naglašava da ZSOP treba dodatno produbiti u suradnji s NATO-om; ponavlja da je EU partner NATO-a i da se strategije tih dviju organizacija trebaju uzajamno dopunjavati; ističe važnu ulogu sigurnosne i obrambene suradnje između EU-a i partnera kao što su UN, NATO, Afrička unija i OESS; pozdravlja predanost Visoke predstavnice/potpredsjednice Komisije aktivnom bavljenju pitanjima povezanima s obranom, uključujući predsjedanje sastancima Vijeća za vanjske poslove u sastavu ministara obrane;

19.  podržava reviziju struktura za upravljanje kriznim situacijama u okviru ESVD-a koja je u tijeku; poziva Visoku predstavnicu/potpredsjednicu Komisije da poduzme korake kako bi postojeće strukture postale mnogo učinkovitije i kako bi mogle brže i primjerenije reagirati na nove krize, između ostalog smanjujući broj paralelnih struktura; poziva Visoku predstavnicu/potpredsjednicu Komisije da očuva i ojača poseban karakter civilnih pristupa sprječavanju sukoba i upravljanju kriznim situacijama;

20.  ističe da potencijal nekoliko odredbi Ugovora iz Lisabona još nije iskorišten, poput odredbi iz članka 44. UEU-a (kojim se misija ZSOP-a povjerava manjoj skupini država članica), iz članka 41. UEU-a (o početnom fondu), iz članka 46. UEU-a (o stalnoj strukturiranoj suradnji), iz članka 42. UEU-a (o klauzuli o uzajamnoj pomoći) i iz članka 222. UFEU-a (o klauzuli o solidarnosti); poziva Visoku predstavnicu/potpredsjednicu Komisije da aktivno promiče te instrumente i da potiče njihovu primjenu, i potiče države članice da se njima koriste;

21.  pozdravlja činjenicu da je u prosincu 2013. održan sastanak Europskog vijeća o obrani te poziva na provođenje donesenih odluka; pozdravlja predstojeću raspravu u lipnju 2015. godine; poziva da se tijekom tog sastanka na vrhu donesu ambiciozne odluke, i to o:

   pokretanju, na temelju preispitivanja strateškog okvira EU-a, postupka strateškog promišljanja o ciljevima i prioritetima u području sigurnosti i obrane, kojim se utvrđuju nužne sposobnosti i pravci za produbljenje obrambene suradnje kako bi se moglo bolje odgovoriti na prijetnje kojima su izložene države Europske unije;
   jačanju Europske obrambene agencije pružanjem dostatnih sredstava i političkih poticaja za nju kako bi mogla u potpunosti preuzeti svoju ulogu u koordiniranju i poticanju suradnje u naoružanju;
   preispitivanju financijskog mehanizma Athena radi daljnjeg povećanja zajedničkog financiranja u području vojnih operacija ZSOP-a kako financijska razmatranja ne bi dovela u pitanje sposobnost EU-a da reagira na krize i da potiče države članice na brzo generiranje sila za operacije ZSOP-a te da osigura pravedniju raspodjelu opterećenja;
   jačanju europskih industrijske i tehnološke baze europskog obrambenog sektora, između ostalog, koordinacijom proračuna za obranu, usklađivanjem zahtjeva, smanjenjem neučinkovitosti i stvaranjem sinergija;
   rješavanju postojećih problema u područjima planiranja i vođenja vojnih operacija, između ostalog i osnivanjem stalnih operativnih vojnih stožera u uskoj suradnji s već postojećom Službom za planiranje i vođenje civilnih operacija;
   povećanju djelotvornosti i uporabljivosti borbenih skupina EU-a, između ostalog i uvođenjem modularnog pristupa, širenjem zajedničkog financiranja primjenom mehanizma Athena te raspoređivanjem borbenih skupina u budućim planovima upravljanja u kriznim situacijama kad god je to potrebno;

22.  zauzima stajalište da nedavni teroristički napadi u državama EU-a pokazuju da je sve teže odvojiti unutarnju od vanjske sigurnosti i poziva države članice i institucije EU-a da bolje povežu svoje napore u tim područjima; poziva države članice da pojačaju razmjenu obavještajnih podataka o sigurnosti iskorištavanjem postojećih koordinacijskih ustanova na europskoj razini; traži da se pojača suradnja u području borbe protiv terorizma u odnosima EU-a sa zemljama Bliskog istoka i Sjeverne Afrike, pa i preko osposobljavanja i izgradnje kapaciteta u sigurnosnom sektoru te razmjenom informacija i najboljih praksi; poziva EU i države članice da poduzmu sve napore kako bi ojačale međunarodnu suradnju u svrhu sprečavanja i borbe protiv terorizma te ističe važnu ulogu koju u tom nastojanju mora imati UN;

23.  poziva na razvijanje industrijskih i tehnoloških resursa potrebnih za poboljšanje računalne sigurnosti, pa i promicanjem jedinstvenog tržišta za proizvode računalne sigurnosti; naglašava potrebu za uvrštavanjem računalne obrane u vanjsko djelovanje i ZVSP te poziva na bolju koordinaciju računalne obrane s NATO-om s namjerom uspostavljanja računalnog odvraćanja radi učinkovitog suočavanja s napadima koji se računalno pokreću i radi njihova sprečavanja; poziva države članice EU-a, ESVD i Komisiju da se usredotoče na to kako pojačati otpornost relevantne infrastrukture; pozdravlja strategiju za računalnu sigurnost EU-a; ističe potrebu da se znatno povećaju kapaciteti država članica za računalnu obranu; potiče Europsku obrambenu agenciju da pojača koordinaciju računalne obrane među državama članicama te poziva države članice da Europskoj obrambenoj agenciji pruže sredstva za ostvarivanje tog cilja; poziva Komisiju da ažurira uredbu o robi s dvojnom namjenom radi izbjegavanja izvoza sustava onima koji žele ugroziti sigurnost i ključnu infrastrukturu EU-a te da spriječi izvoz tehnologije za masovni nadzor autoritarnim režimima; podsjeća na važnost održavanja ravnoteže između zaštite digitalnih sloboda i sigurnosti;

24.  poziva na obnovljenu i koherentnu migracijsku politiku EU-a; ustraje u potrebi za rješavanjem korijenskih uzroka nezakonite migracije jačanjem suradnje sa zemljama tranzita i podrijetla migracijskih tokova koristeći se svim politikama i instrumentima pomoći, uključujući i razvojnu i trgovinsku politiku, humanitarnu pomoć, sprečavanje sukoba i upravljanje u kriznim situacijama u kombinaciji s potrebom jačanja pravaca zakonite migracije; ponavlja svoj poziv na jačanje humanitarne potpore za zemlje koje primaju izbjeglice i jačanje regionalnih programa zaštite koji se u suradnji s UNHCR-om provode u blizini regija iz kojih te izbjeglice potječu; ističe da bi se pitanja upravljanja migracijom trebala obuhvatiti vanjskim djelovanjem EU-a i da bi trebala biti najveći prioritet u okviru suradnje EU-a s istočnim i južnim susjedstvom; ističe da se gubitak života na granicama EU-a mora izbjeći;

25.  ističe da se energija sve više rabi kao instrument vanjske politike te podsjeća da suradnja u području energije čini temelj europske integracije; naglašava važnost izgradnje europske energetske unije radi povećanja dosljednosti i koordinacije vanjske politike i politike o energiji; naglašava da bi sigurnost opskrbe energijom trebala biti dio sveobuhvatnog pristupa vanjskom djelovanju EU-a i smatra da politika o energiji mora biti usklađena s drugim prioritetima u politikama Unije, u koje se ubrajaju i njezine sigurnosne, vanjske, susjedske, trgovinske i razvojne politike te politike u vezi s obranom ljudskih prava; s tim u vezi ističe potrebu za znatnim smanjenjem ovisnosti o Rusiji i za pronalaskom alternativnih izvora energije; poziva Visoku predstavnicu/potpredsjednicu Komisije i Komisiju da prate i razmatraju nadzor nad infrastrukturom koji provode subjekti koji nisu iz EU-a, posebno poduzeća u državnom vlasništvu, nacionalne banke ili javni fondovi iz trećih zemalja, koji prodiru na tržište energije u EU-u ili otežavaju diversifikaciju, pa i u nuklearnom sektoru; naglašava da i energetska poduzeća koja nisu iz EU-a moraju podlijegati pravilima o tržišnom natjecanju koja se primjenjuju na tržištu energije u EU-u;

26.  pozdravlja osnivanje mjesta potpredsjednika za energetsku uniju i Komunikaciju Komisije o europskoj strategiji za sigurnost opskrbe energijom; poziva Komisiju i države članice da pojačaju suradnju radi primjene kratkoročnih i dugoročnih mjera iz te strategije; ustraje u potrebi za jačanjem dosljednosti između vanjske politike EU-a i drugih politika povezanih s vanjskim poslovima kao što je politika o energiji te očekuje od Komisije da u okviru novog ustroja koji se temelji na klasterima ostvari rezultate u tom pogledu; snažno potiče daljnje korake radi usklađenja ciljeva sigurnosti opskrbe energijom s drugim ciljevima EU-a; poziva Visoku predstavnicu/potpredsjednicu Komisije da razradi strateške prioritete vanjske politike o energiji sadržane u općim ciljevima vanjske politike i da se sustavnije koristi instrumentima vanjske politike u područjima sigurnosti opskrbe energijom;

27.  zauzima stajalište da bi trebalo uspostaviti mehanizam solidarnosti radi suočavanja s mogućim prekidima u opskrbi energijom; smatra da bi trebalo razraditi međusobno povezanu infrastrukturu opskrbe energijom i da bi se svi dijelovi područja EU-a trebali obuhvatiti energetskom mrežom koja se prostire diljem EU-a; ističe da bi se napori oko diversifikacije opskrbe energijom u EU-u trebali ubrzati kako bi se ojačala neovisnost EU-a u opskrbi energijom; zauzima stajalište da će razvoj obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti snažno koristiti vjerodostojnosti vanjskog djelovanja Europske unije; podsjeća da je unutarnje tržište energije koje dobro funkcionira nužno i da je u općem interesu EU-a jamčiti stabilnost i transparentnost međunarodnih tržišta energije te njihovu utemeljenost na međunarodnim pravilima; poziva Komisiju da podnese prijedlog za sveobuhvatnu strategiju u svrhu jačanja sigurnosti opskrbe za resurse koji nisu energetski resursi;

28.  pozdravlja spremnost Visoke predstavnice/potpredsjednice Komisije Federice Mogherini na suradnju s Parlamentom, kojoj je cilj jačanje njezine odgovornosti prema toj instituciji; ponavlja potrebu za sustavnim i proaktivnim savjetovanjem s Parlamentom, osobito s njegovim Odborom za vanjske poslove, a prije usvajanje strategija vanjske politike i mandata u okviru ZSOP-a; traži od Vijeća da privede kraju pregovore s Parlamentom o donošenju novog Međuinstitucionalnog sporazuma kojim će se zamijeniti onaj iz 2002. o pristupu Europskog parlamenta informacijama osjetljive prirode Vijeća iz područja sigurnosne i obrambene politike; predan je jačanju suradnje s nacionalnim parlamentima, pa i u okviru međuparlamentarne konferencije o ZVSP-u i ZSOP-u i u okviru COSAC-a, kako bi se postigla veća spremnost u nadziranju njihovih resursa;

Očuvanje i jačanje europskog političkog i pravnog poretka

29.  naglašava potrebu za konsolidacijom EU-a i jačanjem njegove integracijske sposobnosti koja je jedan od kriterija iz Kopenhagena; podsjeća na izglede o proširenju za sve države kandidatkinje i druge potencijalne kandidatkinje u okviru Solunske deklaracije iz 2003. na temelju kriterija iz Kopenhagena te podupire nastavak pregovora o proširenju; podržava, u tom pogledu, pristup Komisije koji je usmjeren na bavljenje temeljnim reformama u područjima vladavine prava, javne uprave i gospodarskog upravljanja, i to u ranoj fazi procesa proširenja; ponavlja da će se svaka država ocjenjivati prema vlastitim zaslugama i smatra da pregovore o pristupanju treba započeti ili nastaviti u slučajevima u kojima EU procjenjuje zadovoljavajućim usklađenje države kandidatkinje s pravnom stečevinom EU-a jer je to presudno za očuvanje vjerodostojnosti EU-a kao cjeline; naglašava važnost suradnje s državama kandidatkinjama u području vanjske politike i ističe važnost njihove usklađenosti sa ZVSP-om;

30.  smatra da je potrebna sveobuhvatna politička strategija usmjerena na vraćanje europskog političkog poretka u skladu s međunarodnim pravom, koji je utvrđen u Helsinškom završnom dokumentu iz 1975. i koji obvezuje sve europske države, pa i Rusiju; ustraje na tome da se taj poredak temelji na poštovanju ljudskih prava, prava manjina i temeljnih sloboda, suverenitetu, nezavisnosti i teritorijalnom integritetu država te mirnom rješavanju sukoba; vidi razvoj konstruktivnog dijaloga s Rusijom i drugim državama u susjedstvu EU-a o suradnji radi jačanja tog poretka kao važan temelj za izgradnju mira i stabilnosti u Europi, uz uvjet da Rusija poštuje međunarodno pravo i ispunjava svoje obveze u vezi s Gruzijom, Moldovom i Ukrajinom, uključujući povlačenje s Krima;

31.  smatra da je potreban nov pristup u okviru odnosa EU-a s njegovim istočnim susjedstvom na temelju zasluga, diferencijacije i načela „više za više”; smatra da glavni prioritet vanjske politike EU-a treba biti pružanje potpore zemljama koje se žele približiti EU-u te da je važan odgovor za obuzdavanje ambicija Rusije u njezinu susjedstvu ulaganje u neovisnost, suverenost, gospodarski razvoj i daljnju demokratizaciju u tim zemljama; predan je europskoj perspektivi istočnih susjeda EU-a i podsjeća da u skladu s člankom 49. UEU-a oni, kao i svaka druga europska država, mogu zatražiti članstvo u Europskoj uniji uz uvjet da se pridržavaju kriterija iz Kopenhagena i načela demokracije, poštuju temeljne slobode te ljudska i manjinska prava i jamče vladavinu prava;

32.  pozdravlja činjenicu da su Europski parlament i nacionalni parlamenti pojedinih zainteresiranih država potpisali, ratificirali i privremeno provode sporazume o pridruživanju te detaljne i sveobuhvatne sporazume o slobodnoj trgovini s Gruzijom, Republikom Moldovom i Ukrajinom, što je ključni korak u njihovu približavanju EU-u; smatra da bi te zemlje trebale iskoristiti proces pridruživanja za modernizaciju demokratskog upravljanja, jačanje vladavine prava, reformu javne uprave i provedbu gospodarskih i strukturnih reformi kao velik korak prema njihovu političkom, gospodarskom, socijalnom i ekološkom približavanju EU-u; snažno potiče znatno povećanje političke, financijske i tehničke pomoći EU-a radi pružanja potpore tim reformama; ustraje, međutim, u strogom uvjetovanju i potrebi da se jamči odgovornost u trošenju tih sredstava i da se postigne primjetan uspjeh u smanjenju korupcije; pozdravlja održavanje i ishode parlamentarnih izbora održanih u listopadu 2014. u Ukrajini te u prosincu 2014. u Republici Moldovi u skladu s međunarodnim demokratskim normama;

33.  poziva na tijesnu suradnju s tim istočnoeuropskim susjedima koji još uvijek nisu sklopili sporazume o pridruživanju s EU-om ili koji žele produbiti i ojačati odnose u različitim okvirima, pa i promicanjem bilateralne suradnje u područjima od zajedničkog interesa; podsjeća, međutim, da pomoć EU-a može biti djelotvorna samo ako postoji dovoljna razina odgovornosti i poštovanja europskih vrijednosti u partnerskim zemljama, koje moraju poštovati svoje obveze u okviru međunarodnog prava;

34.  snažno potiče Rusiju da ispuni svoja obećanja i pravne obveze, uključujući one iz Povelje UN-a, Pariške povelje, Helsinškog završnog dokumenta OESS-a, Memoranduma iz Budimpešte i Sporazuma o prijateljstvu, suradnji i partnerstvu između Rusije i Ukrajine; oštro osuđuje činjenicu da je Rusija prekršila međunarodno pravo svojom izravnom vojnom agresijom i hibridnim ratom protiv Ukrajine, što je rezultiralo tisućama vojnih i civilnih žrtava te nezakonitim pripojenjem i okupacijom Krima te sličnim djelovanjem prema gruzijskim područjima Abhaziji i Južnoj Osetiji; ističe uznemirujuće narušavanje poštovanja ljudskih prava, slobode govora i slobode medija na Krimu; snažno potiče Rusiju da primiri situaciju i povuče svoje postrojbe s ukrajinskog teritorija te da ponovno uspostavi status quo koji je vladao prije pripojenja; pozdravlja napore oko postizanja sveobuhvatnog sporazuma u Minsku 12. veljače 2015. te poziva na hitnu i potpunu provedbu tog sporazuma; odbacuje kao nelegitimne predsjedničke i parlamentarne izbore održane u Donjecku i Lugansku 2. studenog 2014. godine;

35.  podržava sankcije koje je EU usvojio kao odgovor na rusku agresiju protiv Ukrajine te naglašava da se one mogu ublažiti i ukinuti, što posebno ovisi o tijeku izvršavanja sporazuma iz Minska, ali da se mogu i pojačati ako Rusija nastavi neispunjavati svoje međunarodne obveze; poziva Komisiju da nadgleda ujednačenu primjenu tih sporazuma;

36.  naglašava potrebu da EU i njegove države članice pokažu solidarnost i usuglase se kada je riječ o Rusiji; poziva države kandidatkinje da svoju vanjsku politiku prema Rusiji usklade s vanjskom politikom EU-a; poziva Visoku predstavnicu/potpredsjednicu Komisije da prioritetno razradi zajedničku strategiju EU-a u pogledu Rusije kojom će se ta zemlja obvezati na poštovanje mira i stabilnosti u Europi, uključujući bezuvjetno poštovanje suverenosti i teritorijalne cjelovitosti svojih susjeda; smatra da bi dobar odnos između Rusije i EU-a, temeljen na poštovanju međunarodnog prava i drugih međunarodnih obveza, bio u zajedničkom interesu obiju strana te se nada da će Rusija iskazati volju za ostvarivanje tog odnosa poštovanjem međunarodnog prava;

37.  ističe potrebu za dosljednim europskim pristupom dezinformacijskim kampanjama i propagandnim aktivnostima kojima se Rusija služi i u EU-u i izvan EU-a; snažno potiče ESVD i Komisiju na donošenje akcijskog plana s konkretnim mjerama za suprotstavljanje ruskoj propagandi; poziva na suradnju sa Strateškim komunikacijskim centrom izvrsnosti NATO-a u vezi s tim pitanjem;

38.  snažno potiče vodstvo EU-a i države članice da zajamče sigurnost i slobodu kršćana i drugih vjerskih i etničkih manjina koje se suočavaju s diskriminacijom i progonom te se nalaze u unakrsnoj vatri; poziva ESVD i države članice da uznastoje oko toga da se budućim bilateralnim sporazumima obuhvate učinkoviti mehanizmi praćenja zaštite ljudskih prava vjerskih manjina i djelotvorna primjena smjernica EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjere i vjerovanja;

Pružanje potpore sigurnosti i stabilnosti u južnom susjedstvu

39.  ustraje u potrebi da se temeljito preispita politika EU-a prema južnom susjedstvu koja bi trebala biti praćena odgovarajućim proračunskim resursima te razvojem i provedbom sveobuhvatne strategije usmjeravanja instrumenata i sredstava EU-a prema pružanju potpore izgradnji uspješnih i uključivih država koje su kadre jamčiti sigurnost svojih građana, promicati demokraciju, suočiti se s vjerskim ekstremizmom, poštovati vjerske i etničke manjine te učvršćivati vladavinu prava, a to je osnovni preduvjet za ulaganja, gospodarski razvoj; ističe neiskorišteni potencijal prekogranične trgovine u regiji; ustraje u uskoj suradnji s tijelima predmetnih zemalja u upravljanju migracijskim tokovima poštujući pritom ljudska prava i međunarodno pravo;

40.  ističe da EU prilikom pružanja pomoći i potpore mora postaviti uvjete jer se programi pomoći i potpore civilnom društvu mogu održati samo ako su postavljeni jasni uvjeti na najvišoj političkoj razini;

41.  ustraje u tome da bi se izmijenjeni pristup EU-a njegovim južnim susjedima trebao temeljiti na diferencijaciji i načelu „više za više” prema kojem bi se dodatna potpora EU-a trebala dodijeliti partnerskim vladama koje su istinski predane uvođenju demokracije i poštovanju temeljnih sloboda i ljudskih prava te ostvaruju konkretne rezultate u tim područjima, kao što je slučaj s Tunisom, Jordanom i Marokom;

42.  izražava žaljenje zbog nedavnog pogoršanja odnosa između EU-a i Turske i poziva na ponovno ulaganje napora oko jačanja partnerstva radi rješavanja zajedničkih sigurnosnih i humanitarnih izazova na južnom Sredozemlju; dodatno potiče Tursku da radi na reformama kojima će se u potpunosti postići sukladnost s normama na području ljudskih prava, uključujući slobodu tiska, demokraciju, jednakost i vladavinu prava;

43.  potiče vodstvo EU-a da u bliskoj suradnji s SAD-om i zajedno s velikim silama (npr. Rusijom i Kinom) razradi strategiju kojom se regionalne sudionike (uključujući Tursku, Irak, Izrael, Jordan, Egipat, vlade Vijeća za suradnju zemalja Perzijskog zaljeva, Iran, Arapsku ligu i kurdske snage) potiče na udruživanje kako bi se stalo na kraj ratovima preko posrednika i ukinula financijska pomoć fundamentalistima te kako bi se pronašlo rješenje za ostvarivanje mira i stabilnosti u regiji, posebno radi zaustavljanja rata u Siriji i Iraku; ističe potrebu za očuvanjem teritorijalne cjelovitosti i nacionalnog jedinstva Libije te potiče Visoku predstavnicu/potpredsjednicu Komisije da pruži poticaj većem sudjelovanju regionalnih sudionika u posredovanju i rješavanju sukoba, u bliskoj suradnji s UN-om; pozdravlja trajne pregovore između skupine E3+3 i Irana i izražava nadu da će ti pregovori dovesti do svima prihvatljivog sporazuma, čime bi se zajamčila isključivo mirna priroda iranskog nuklearnog programa i stvorila dugoročna mogućnost potpune reintegracije Irana u međunarodnu zajednicu; podržava angažman Visoke predstavnice/potpredsjednice Komisije i svih strana uključenih u bliskoistočni mirovni proces oko pronalaska sveobuhvatnog, konstruktivnog i održivog rješenja za krizu na Bliskom istoku koje je pogodno za obje strane; naglašava da nedostatak napretka u donošenju nagodbe o dvodržavnom rješenju na temelju granica iz 1967. godine samo vodi daljnjem nasilju i krvoproliću;

44.  pozdravlja izjavu Visoke predstavnice/potpredsjednice Komisije o otvaranju ureda u Arbilu, u Iračkom Kurdistanu, i poziva Visoku predstavnicu/potpredsjednicu Komisije i ESVD da taj ured otvore što je prije moguće; ističe da bi na taj način EU mogao prikupljati informacije na terenu, poboljšati svoj angažman među lokalnim dionicima, zajamčiti bolju procjenu i koordinaciju humanitarnih i vojnih reakcija i poboljšati prepoznatljivost EU-a u regiji;

45.  poziva na imenovanje posebnog savjetnika koji bi ocijenio prednosti otvaranja stalnog diplomatskog predstavništva EU-a u Iranu;

46.  smatra da zločinstva i barbarsko nasilje terorističkih džihadističkih skupina koje sudjeluju u tzv. Islamskoj državi ili su s njome povezane predstavljaju veliku prijetnju široj regiji Bliskog istoka i Sjeverne Afrike, Europi, pa potencijalno i svjetskom miru i stabilnosti; podržava globalnu koaliciju protiv Islamske države i njezina nastojanja da se vojnim intervencijama bori protiv te organizacije; pozdravlja doprinose država članica u tom pogledu i potiče tješnju i učinkovitu globalnu suradnju i dijalog kako bi se donijela zajednička procjena prijetnje; snažno potiče donošenje odlučnih mjera kojima se vrši regulatorni pritisak na svjetskoj razini kako bi se džihadisti lišili prihoda od nafte te uvođenje strogih sankcija na svjetskoj razini usmjerenih protiv financijskih transakcija u korist džihadista; s tim u vezi ističe da neke arapske zemlje također financiraju skupine džihadista te da bi EU od tih zemalja trebao zatražiti da pokažu veću dosljednost; upozorava na hitnu potrebu da se skupinama džihadista onemogući korištenje internetom u svrhe regrutacije i širenja propagande; ustraje u potrebi da se pojača međunarodna suradnja, kao i suradnja u EU-u usredotočena na sprečavanje ekstremista da putuju u Siriju i Irak kako bi se pridružili džihadistima u borbi, uključujući ulaganje u nacionalne programe sprečavanja radikalizacije te deradikalizacije u državama članicama; poziva države članice da u okviru svojih kaznenopravnih sustava donesu mjere o privođenju pravdi boraca koji se vrate u Europu; podsjeća na potrebu za užom suradnjom i koordinacijom Turske i EU-a;

47.  snažno potiče zemlje iz regije da ostanu predane ratu protiv terorizma i da se suzdrže od mjera koje bi mogle prouzročiti tenzije, napetosti i krizu između njih ili dovesti do dodatnih problema u borbi međunarodne zajednice protiv IS-a;

48.  osuđuje brutalno nasilje koje pripadnici Asadova režima provode nad građanima Sirije i poziva na povećanje pritiska za provedbu stvarne političke promjene u Siriji, pa i povećanjem potpore umjerenoj sirijskoj opoziciji;

49.  ističe da vanjska politika EU-a koja se odnosi na njezino južno susjedstvo također mora uspostaviti vezu s Afrikom u brojnim područjima; smatra da je Afrika, a posebno regija Sahela i Sahare, pod strateškom prijetnjom i poziva na odgovarajuću reakciju EU-a na tu prijetnju, uključujući mjere u područjima ekonomskog razvoja, demokracije, vladavine prava, obrazovanja i sigurnosti; primjećuje kontinuirano jačanje kriminalnih aktivnosti terorista al-Kaide islamskog Magreba (AQIM), Al-Mouabitoun, nastao spajanjem Pokreta za jedinstvo i džihad u zapadnoj Africi (MUJAO), Brigada maskiranih Mokhtara Belmokhtara i Boko Harama; naglašava potrebu za primjenom preporuka Europske strategije za sigurnost i razvoj Sahela i poziva Komisiju na ocjenjivanje te strategije;

50.  ističe važnost Jordana i Libanona kao stabilnih partnera na Bliskom istoku; podsjeća da se te dvije države suočavaju sa sve većim valom izbjeglica, što predstavlja goleme društveno-gospodarske izazove; pohvaljuje neprekidnu pomoć susjednih zemalja izbjeglicama iz Iraka i Sirije; potiče vodstvo EU-a, pa i regionalne sile, da povede inicijativu na svjetskoj razini kako bi se u golemoj mjeri povećala humanitarna pomoć civilnom stanovništvu pogođenom sukobom u Siriji i Iraku i nasiljem Islamske države, posebno kako bi se pružila potpora izbjeglicama i dodijelila izravna financijska pomoć svim zemljama u regiji koje primaju izbjeglice radi poticanja društvene integracije i izbjegavanja marginalizacije;

51.  potiče EU da zajamči da suradnja u borbi protiv terorizma s trećim zemljama poštuje vladavinu prava i univerzalna ljudska prava;

Jačanje svjetskog poretka koji se temelji na suradnji i pravilima

52.  smatra da je SAD ključni strateški partner EU-a te potiče bolju koordinaciju s SAD-om na ravnopravnoj osnovi u sklopu vanjske politike kao podršku međunarodnom pravu i usvajanje zajedničkih pristupa za izazove u susjedstvu EU-a i na globalnoj razini; ističe stratešku narav Transatlantskog partnerstva za trgovinu i ulaganja koje ima potencijal omogućiti transatlantskim partnerima uspostavu globalnih standarda o radnoj snazi, zdravlju, okolišu i intelektualnom vlasništvu te osnažiti globalno upravljanje; poziva, s obzirom na ovo, na viši stupanj otvorenosti i transparetnosti pregovora i na uključivanje svih dionika u svim fazama procesa;; u vezi s tim poziva na veću otvorenost i transparentnost u pregovorima te na sudjelovanje svih dionika u svim fazama postupka; smatra da je Latinska Amerika važan partner EU-a te da bi trebalo razvijati razne oblike trostrane transatlantske suradnje;

53.  ističe potrebu za uspostavljanjem strateške suradnje i partnerstva s brojnim zemljama, s jasnim planom, te za provođenjem revizija aktualnih strateških partnerstava u svjetlu učinka njihovih politika;

54.  pozdravlja zaključke sa sastanka na vrhu NATO-a održanog u rujnu 2014. u Walesu te poziva na njihovu provedbu; smatra da bi suradnju EU-a i NATO-a trebalo pojačati te da bi trebalo provoditi bolje planiranje i bolju koordinaciju između pametne obrane NATO-a i metode EU-a udruživanja i dijeljenja kako bi se izbjeglo udvostručavanje troškova i na najbolji način iskoristila dostupna oskudna sredstva; ponovno ističe potrebu za poštovanjem sigurnosnih politika onih država članica EU-a koje nisu članice NATO-a;

55.  ističe potrebu da EU, uz koordinaciju s SAD-om, izradi strategiju o podjeli odgovornosti za mir i stabilnost svjetskog političkog i gospodarskog poretka s Rusijom, Kinom i drugim velesilama; ističe važnost jačanja odnosa s ključnim zemljama Azije i regionalnim organizacijama kao što je ASEAN u kontekstu te strategije;

56.  poziva Visoku predstavnicu/potpredsjednicu Komisije na jačanje vanjske politike EU-a prema Aziji, posebice Kini i Indiji; poziva Visoku predstavnicu/potpredsjednicu Komisije da zajamči da se bilateralni sastanci na vrhu s Kinom i Indijom održavaju svake godine te da daju vidljive rezultate;

57.  naglašava da su mir i stabilnost azijsko-pacifičke regije, a posebno u Istočnom i Južnom kineskom moru, od velike važnosti za EU; snažno potiče sve zainteresirane strane u regiji da izglade svoje razlike mirnim putem, u skladu s međunarodnim pravom, te da međusobno surađuju na iskorištavanju prirodnih i pomorskih resursa; zalaže se za razvoj i unapređenje europskih politika na temelju pružanja potpore strategijama za aktivno sprečavanje i mirno rješavanje sukoba; zauzima stajalište da EU ima znatan interes u nastavku rasta i blagostanja istočne Azije; naglašava potrebu za jačanjem gospodarskog partnerstva EU-a s azijsko-pacifičkim zemljama na uključiv način kako bi se očuvali održiv mir, stabilnost i blagostanje; pozdravlja ohrabrujuća poboljšanja u odnosima između Kine i Tajvana do kojih je došlo tijekom posljednjih šest godina i poziva sve strane na poduzimanje daljnjih mjera za miran razvoj;

58.  poziva Visoku predstavnicu/potpredsjednicu Komisije i države članice EU-a da politici o dogovorenom nuklearnom razoružanju i nadzoru oružja daju novi jaki poticaj; pozdravlja nadolazeće preispitivanje UN-a Ugovora o neširenju nuklearnog oružja kao velikog koraka u izgradnji međunarodnog mira i sigurnosti te potiče države članice da u okviru pregovora usvoje koordiniran i proaktivan stav; pozdravlja stupanje na snagu Ugovora o trgovini oružjem te poziva da se on provede u cijelosti i djelotvorno; poziva na osnivanje tijela EU-a nadležnog za trgovinu oružjem koje bi državama članicama pomagalo u tumačenju i postizanju dosljedne i stroge sukladnosti s normama utvrđenima zajedničkim stajalištem EU-a o izvozu oružja; naglašava potrebu za boljim naknadnim provjerama upotrebe izvezenog oružja;

59.  ustvrđuje da EU, koji je u prošlosti bio uspješan u borbi sa smrtnom kaznom u određenim slučajevima, treba zauzeti odlučniji stav; poziva institucije i države članice da zadrže i pojačaju svoju predanost tom cilju, kao i svoju političku volju, kako bi se smrtna kazna konačno ukinula u cijelom svijetu;

60.  ponovo navodi potrebu za reformom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda kako bi bolje odražavalo današnju globalnu stvarnost; potiče Visoku predstavnicu/potpredsjednicu Komisije da to učini prioritetom i da povede sveeuropsku raspravu o reformi Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda; u tom smislu naglašava da bi EU trebao postati punopravnim članom UN-a;

61.  ponovno ističe potrebu za time da EU preuzme vodeću ulogu u promicanju univerzalnog potpisivanja i ratifikacije Rimskog statuta i daljnjem jačanju i pružanju potpore Međunarodnom kaznenom sudu;

62.  podsjeća na snažnu predanost EU-a borbi protiv nekažnjavanja i promicanju univerzalnosti Rimskog statuta kojim je osnovan Međunarodni kazneni sud; pozdravlja činjenicu da je Palestina nedavno ratificirala Rimski statut; smatra da je velika šteta da EU, po prvi puta od osnivanja Međunarodnog kaznenog suda, nije dao izjavu u kojoj pozdravlja činjenicu da je treća zemlja, odnosno Palestina, ratificirala Rimski statut te poziva EU da javno oda priznanje ovom pozitivnom događaju; poziva EU da osudi sve kaznene mjere poduzete protiv Palestine zbog toga što je iskoristila svoje legitimno pravo da ratificira taj ugovor;

63.  poziva na izradu usklađene strategije za sigurnost klime na razini EU-a kojom će se razmotriti strateške i političke posljedice klimatskih promjena i time omogućiti EU-u da se pripremi za geopolitičku nestabilnost prouzročenu klimatskim promjenama i da na nju odgovori posvećujući posebnu pozornost suradnji sa zemljama u razvoju i zemljama koje su najviše pogođene posljedicama klimatskih promjena; potvrđuje važnost predstojećeg sastanka na vrhu u Parizu o klimatskim promjenama; poziva ESVD da odredi kao prioritet diplomaciju o ciljevima u vezi s klimatskim promjenama radi izgradnje snažnog i sveobuhvatnog sporazuma; poziva na raspravu o strategiji napredovanja za rješavanje problema migracije prouzročene klimatskim promjenama;

64.  poziva EU i države članice da pozitivno i na koordiniran način doprinesu začetku razvojnog programa za razdoblje nakon 2015. te ističe važnu ulogu Visoke predstavnice/potpredsjednice Komisije u jamčenju vodeće uloge EU-a u pregovorima; naglašava da bi se novi okvir trebao baviti strukturnim uzrocima siromaštva, nejednakosti i nasilja, jačanjem djelotvornih, uključivih i demokratskih institucija, dobrog upravljanja i vladavine prava;

o
o   o

65.  nalaže svom predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku/potpredsjednici Komisije, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, glavnom tajniku NATO-a, predsjedniku Parlamentarne skupštine NATO-a, predsjedniku OESS-a, predsjedniku Parlamentarne skupštine OESS-a, predsjedniku Odbora ministara Vijeća Europe te predsjedniku Parlamentarne skupštine Vijeća Europe.


Godišnje izvješće o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2013. i politici Europske unije u tom području
PDF 588kWORD 311k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2015. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2013. i politici Europske unije u tom području (2014/2216(INI))
P8_TA(2015)0076A8-0023/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima i ostale sporazume i instrumente o ljudskim pravima koje je usvojio UN,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta i svoju Rezoluciju od 27. studenog 2014. o 25. obljetnici te Konvencije,(1)

–  uzimajući u obzir Milenijsku deklaraciju UN-a od 8. rujna 2000.,(2) razvojni program UN-a za razdoblje nakon 2015. i rezolucije Opće skupštine UN-a,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir članke 2., 3. i 21. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir članak 207. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije,

–  uzimajući u obzir strateški okvir EU-a i akcijski plan za ljudska prava i demokraciju(3) koje je Vijeće za vanjske poslove usvojilo 25. lipnja 2012.,

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2013. koje je Vijeće usvojilo 23. lipnja 2014.,

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće o glavnim aspektima i osnovnom smjeru ZVSP-a za 2013. koje je Vijeće odobrilo 22. srpnja 2014.,

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Komisije za 2014. o razvojnoj politici i politici vanjske pomoći Europske unije i njihovoj provedbi u 2013. (COM(2014)0501) usvojeno 13. kolovoza 2014. i prateće dokumente,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2013. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2012. godinu i politici Europske unije u tom području(4),

–  uzimajući u obzir smjernice Europske unije o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 23. lipnja 2014. o desetoj obljetnici usvajanja smjernica EU-a o braniteljima ljudskih prava,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. lipnja 2010. o politikama EU-a u korist branitelja ljudskih prava,(5)

–  uzimajući u obzir svoje hitne rezolucije u vezi sa slučajevima kršenja ljudskih prava, demokracije i vladavine prava,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2014. o prioritetima EU-a za 25. sjednicu Vijeća UN-a za ljudska prava,(6)

–  uzimajući u obzir svoju preporuku Vijeću od 2. travnja 2014. o 69. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda,(7)

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. studenog 2011. o podršci EU-a Međunarodnom kaznenom sudu: suočavanje s izazovima i prevladavanje poteškoća,(8)

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. srpnja 2014. o zločinu agresije,(9)

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. srpnja 2011. o vanjskoj politici EU-a kojom se podržava demokratizacija,(10)

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. lipnja 2013. o slobodi tiska i medija u svijetu,(11)

–  uzimajući u obzir zajedničku Komunikaciju Komisije i potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 8. ožujka 2011. pod nazivom „Partnerstvo za demokraciju i zajednički napredak s južnim Sredozemljem” (COM(2011)0200),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a od 20. prosinca 2012. o moratoriju na primjenu smrtne kazne,(12)

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. ožujka 2014. o iskorjenjivanju mučenja u svijetu,(13)

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. lipnja 2010. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 1236/2005 o trgovini određenom robom koja bi se mogla koristiti za izvršenje smrtne kazne, mučenje ili drugo okrutno, neljudsko ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje,(14)

–  uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325, 1820, 1888, 1889 i 1960 o ženama, miru i sigurnosti,

–  uzimajući u obzir izvješće o pokazateljima EU-a koji se odnose na sveobuhvatan pristup u provedbi rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 1325 i 1820 o ženama, miru i sigurnosti koje je Vijeće Europske unije usvojilo 13. svibnja 2011.,

–  uzimajući u obzir Vodeća načela o poslovanju i ljudskim pravima: provedba okvira Ujedinjenih naroda: „zaštita, poštovanje i pomoć” koji je Vijeće UN-a za ljudska prava odobrilo u svojoj rezoluciji 17/4 od 16. lipnja 2011.,

–  uzimajući u obzir Vodič za provedbu vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima u području informacijskih i komunikacijskih tehnologija koji je Komisija objavila 17. lipnja 2013.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava (UNHRC) od 26. lipnja 2014. kojom se poziva na stvaranje međuvladine radne skupine otvorenog tipa čiji će zadatak biti „izrada pravno obvezujućeg međunarodnog instrumenta za reguliranje aktivnosti transnacionalnih društava i drugih poduzeća u okviru međunarodnog prava o ljudskim pravima,”

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenog 2010. o korporativnoj društvenoj odgovornosti u međunarodnim trgovinskim sporazumima,(15)

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. veljače 2006. o klauzuli o ljudskim pravima i demokraciji u sporazumima Europske unije,(16)

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenog 2010. o ljudskim pravima i socijalnim i ekološkim standardima u međunarodnim trgovinskim sporazumima,(17)

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenog 2010. o međunarodnoj trgovinskoj politici u kontekstu nezaobilaznih mjera povezanih s klimatskim promjenama,(18)

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 14. svibnja 2012. o „Povećanju utjecaja razvojne politike Europske unije: Plan za promjenu”,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenog 2014. o EU-u i globalnom razvojnom okviru za razdoblje nakon 2015.(19),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. listopada 2013. o diskriminaciji na temelju kaste,(20)

–  uzimajući u obzir zajedničku Komunikaciju Komisije i potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 5. ožujka 2014. pod naslovom „Odgovorno nabavljanje minerala koji potječu iz sukobima pogođenih visokorizičnih područja: prema cjelovitom pristupu EU-a” (JOIN(2014)0008),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv korupcije,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. listopada 2013. o korupciji u javnom i privatnom sektoru: učinak na ljudska prava u trećim zemljama,(21)

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o sveobuhvatnom pristupu EU-a od 12. svibnja 2014.,

–  uzimajući u obzir svoju preporuku Vijeću od 18. travnja 2013. o načelu UN-a „odgovornost za zaštitu”,(22)

–  uzimajući u obzir članak 52. i članak 132. stavak 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenja Odbora za razvoj i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8‑0023/2015),

A.  budući da se člankom 21. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) dodatno ojačala predanost EU-a izradi zajedničke vanjske i sigurnosne politike koja se temelji na načelima demokracije, vladavine prava, univerzalnosti i nedjeljivosti ljudskih prava i temeljnih sloboda, poštovanju ljudskog dostojanstva, načelima jednakosti, solidarnosti i unapređenja međunarodnog prava i pravde uz poštovanje načela iz Povelje Ujedinjenih naroda, Povelje Europske unije o temeljnim pravima i međunarodnog prava; budući da u skladu s člankom 6. UEU-a „Unija pristupa Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda”;

B.  budući da se člankom 207. Ugovora o funkcioniranju Europske unije propisuje da se trgovinska politika EU-a temelji na načelima i ciljevima vanjskog djelovanja Unije;

C.  budući da su poštovanje, promicanje i zaštita univerzalnosti i nedjeljivosti ljudskih prava temelji vanjske i sigurnosne politike EU-a; budući da brojni autoritarni režimi dovode u pitanje univerzalnost ljudskih prava, osobito u multilateralnim forumima;

D.  budući da više od polovice svjetskog stanovništva još uvijek živi u nedemokratskim režimima te da je tijekom proteklih godina razina sloboda u svijetu u stalnom nazadovanju;

E.  budući da demokratske režime ne određuje samo održavanje izbora nego i vladavina prava, sloboda govora, poštovanje ljudskih prava, neovisno pravosuđe te nepristrana uprava;

F.  budući da će se povećanom dosljednošću unutarnje i vanjske politike EU-a u području ljudskih prava doprinijeti njegovoj vjerodostojnosti u vanjskim odnosima i na međunarodnom planu;

G.  budući da je nova potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku izjavila da će ljudska prava biti jedan od njezinih najvažnijih prioriteta te da se njima kani koristiti kao smjerokazom u okviru odnosa sa svim trećim zemljama; budući da je istaknula i predanost EU-a da bez iznimke promiče ljudska prava u svim područjima vanjskih odnosa; budući da će usvajanje novog akcijskog plana EU-a za ljudska prava i demokraciju i obnova mandata posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava biti dio političkog programu EU-a na početku 2015. godine;

H.  budući da je 23. lipnja 2014. Vijeće usvojilo godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2013. kojim je obuhvaćena prva cijela godina provedbe strateškog okvira i akcijskog plana EU-a za ljudska prava i demokraciju; budući da je 2013. također prva cijela godina novog mandata posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava; budući da bi obnašatelj te funkcije trebao pomagati Uniji da uskladi svoje aktivnosti kako bi njezino djelovanje u promicanju poštovanja ljudskih prava diljem svijeta, a posebno prava žena, bilo jasnije i izraženije;

I.  budući da su godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu i događaji koji su se zbili nakon njegova izvještajnog razdoblja neugodan podsjetnik na ozbiljne ljudske gubitke povezane s nepoštovanjem ljudskih prava; budući da nepoštovanje ljudskih prava i manjak legitimnog demokratskog sudjelovanja u trećim zemljama nepovoljno utječe na EU kada to dovodi do nestabilnosti, propalih država, humanitarnih kriza i oružanih sukoba;

J.  budući da predanost EU-a učinkovitom sustavu multilateralnih odnosa, u čijem je središtu UN, predstavlja sastavni dio vanjske politike Unije i počiva na uvjerenju da je sustav multilateralnih odnosa koji se temelji na općeprihvaćenim pravilima i vrijednostima najprikladniji za rješavanje globalnih kriza, izazova i prijetnji;

K.  budući da su EU i njezine države članice pouzdani saveznici Međunarodnog kaznenog suda (ICC) od njegova začetka pružajući mu financijsku, političku, diplomatsku i logističku podršku, promičući pritom univerzalnost Rimskog statuta i braneći njegov integritet radi jačanja njegove neovisnosti;

L.  budući da je u svojoj Rezoluciji od 17. srpnja 2014. ponovio svoju snažnu podršku usvajanju izmjena iz Kampale Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda, uključujući izmjene u pogledu zločina agresije te da je pozvao sve države članice da izmjene ratificiraju i prenesu u svoja nacionalna zakonodavstva; budući da će izmjene koje se odnose na zločin agresije doprinijeti vladavini prava na međunarodnoj razini te međunarodnom miru i sigurnosti tako što će odvraćati od protupravne upotrebe sile i na taj način aktivno doprinijeti sprečavanju takvih zločina i jačanju trajnog mira;

M.  budući da će u središtu 59. sjednice Komisije UN-a o statusu žena koja će se održati u New Yorku od 9. do 20. ožujka 2015. biti rasprava o daljnjim mjerama u vezi s Pekinškom deklaracijom i Platformom za djelovanje, uključujući trenutačne izazove koji priječe njihovu provedbu te stoga i postizanje rodne ravnopravnosti i emancipacije žena, ali i prilike za ostvarivanje rodne ravnopravnosti i emancipaciju žena u okviru programa Milenijskih razvojnih ciljeva za razdoblje nakon 2015.;

N.  budući da je besplatno osnovno obrazovanje za svu djecu temeljno pravo propisano Konvencijom UN-a o pravima djeteta iz 1989.; budući da obrazovanje djece i odraslih doprinosi smanjenju siromaštva, smrtnosti djece te promicanju dobrih ekoloških navika; budući da je pristup obrazovanju za sve suštinski povezan s Milenijskim razvojnim ciljem rodne jednakosti, posebno kada je riječ o stjecanju osnovnoškolskog obrazovanja; budući da je taj cilj daleko od toga da bude postignut;

O.  budući da su u oružanim sukobima žene i djeca, uključujući žene i djecu izbjeglice, tražitelje azila i osobe bez državljanstva, među najranjivijim društvenim skupinama te da su tijekom humanitarnih kriza raseljene djevojke suočene sa znatno većim rizicima;

P.  budući da ni za koji oblik diskriminacije i nasilja nad ženama, uključujući seksualno zlostavljanje, genitalno sakaćenje žena, prisilni brak, takozvane zločine iz časti, komercijalno seksualno iskorištavanje žena i nasilje u obitelji, ne bi trebalo biti nikakvih političkih, društvenih, vjerskih ili kulturnih opravdanja ili opravdanja povezanih s bilo kakvim narodnim ili plemenskim običajima;

Q.  budući da postoji jasna veza između korupcije i kršenja ljudskih prava; budući da se korupcijom u javnom i privatnom sektoru potiču i pogoršavaju nejednakosti i diskriminacija i sprečava jednako ostvarivanje civilnih, političkih, ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava; budući da je dokazano da su koruptivne radnje često povezane s kršenjima ljudskih prava, zlouporabom moći i izostankom odgovornosti;

R.  budući da su radnička i sindikalna prava diljem svijeta ozbiljno ugrožena te da poslovanja poduzeća snažno utječu na prava radnika, zajednica i potrošača u Europi i izvan nje; budući da se međunarodnim pravom o ljudskim pravima utvrđuje dužnost država da zaštite ljudska prava, da paze da se aktivnostima korporacija u njihovoj jurisdikciji ne krše ljudska prava i da se žrtvama ponude djelotvorni pravni lijekovi;

S.  budući da poduzeća mogu odigrati važnu ulogu u promicanju ljudskih prava i budući da su takva zalaganja vrlo poželjna i zavrjeđuju potporu javnih institucija diljem svijeta; budući da bi se promicanje ljudskih prava trebalo smatrati polazištem za suradnju između vlada i privatnog sektora;

T.  budući da opći sustav povlastica namijenjen trećim zemljama sadrži obveznu klauzulu o poštovanju međunarodnih konvencija o ljudskim i radnim pravima;

U.  budući da prema članku 16. Opće deklaracije o ljudskim pravima punoljetni muškarci i žene imaju pravo stupiti u brak i osnovati obitelj bez ikakvih ograničenja na osnovi rase, državljanstva ili vjeroispovijedi te da su ovlašteni na ista prava prilikom sklapanja braka, u braku i tijekom razvoda te da se brak može sklopiti samo uz slobodan i potpun pristanak osoba koje namjeravaju u njega stupiti;

V.  budući da se člankom 14. Opće deklaracije o ljudskim pravima priznaje pravo svake osobe da zatraži azil zbog progona u drugim zemljama; budući da je u Konvenciji UN-a o položaju izbjeglica jasno utvrđeno da sve izbjeglice imaju pravo na posebnu zaštitu te da ih nijedna država ne smije protjerati ili vratiti na teritorij na kojemu im prijeti progon ili im je ugrožen život ili sloboda;

W.  budući da se člankom 18. Opće deklaracije o ljudskim pravima priznaje sloboda mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti; budući da se drastično povećao broj incidenata povezanih sa slobodom vjeroispovijesti ili uvjerenja, i to kao posljedica, između ostaloga, sve većeg broja sukoba s vjerskim obilježjima;

X.  budući da se člankom 25. Opće deklaracije o ljudskim pravima priznaje pravo svake osobe na „životni standard koji odgovara zdravlju i dobrobiti njega samoga i njegove obitelji” u okviru kojega majčinstvo i djetinjstvo imaju pravo na posebnu skrb i pomoć, u koju je uključena i zdravstvena skrb; budući da se obilježava 25. obljetnica Konvencije UN-a o pravima djeteta, Konvencije koju je ratificirao najveći broj zemalja u svijetu; budući da se u Rezoluciji Vijeća za ljudska prava UN-a 26/28 poziva da se sljedeći sastanak socijalnog foruma usredotoči na pristup lijekovima u skladu s pravom svih ljudi na uživanje najvišeg mogućeg standarda tjelesnog i duševnog zdravlja; budući da se u statutu Svjetske zdravstvene organizacije navodi da je uživanje najvišeg mogućeg standarda zdravlja jedno od temeljnih prava svakog čovjeka bez obzira na rasu, vjeru, političko uvjerenje, gospodarski ili socijalni status;

Y.  budući da će posljedice klimatskih promjena kao što su rast temperature, povećanje razine mora i ekstremniji vremenski uvjeti zaoštriti nestabilnosti diljem svijeta te, posljedično, povećati rizik od teških oblika kršenja ljudskih prava;

Z.  budući da je pristup čistoj pitkoj vodi i sanitarnim uvjetima ljudsko pravo koje proizlazi iz prava na primjereni životni standard te je neraskidivo povezano s pravom na najviši mogući standard tjelesnog i duševnog zdravlja, kao i s pravom na život i ljudsko dostojanstvo; budući da oko 2,6 milijardi ljudi – polovica stanovništva zemalja u razvoju – ne posjeduje ni „poboljšan” zahod, a 1,1 milijarda ljudi nema pristup pitkoj vodi ni u kojem obliku;

AA.  budući da je ovo izvješće, iako objavljeno kao odgovor na godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2013. koje je usvojilo Vijeće, analiza kojom su obuhvaćena predviđanja budućih aktivnosti EU-a u tom području politike; budući da je Europski parlament u svojim rezolucijama o prošlim godišnjim izvješćima i preispitivanju strategije EU-a o ljudskim pravima istaknuo potrebu za stalnim promišljanjem vlastitog djelovanja povezanog sa stavljanjem ljudskih prava u središte svojih aktivnosti, daljnjim mjerama koje valja poduzeti nakon donošenja hitnih rezolucija o kršenju demokratskih načela, ljudskih prava i vladavine prava te poštovanjem demokratskih klauzula i ljudskih prava u svim sporazumima EU-a s trećim zemljama;

Ljudska prava u središtu vanjske politike EU-a

1.  podsjeća da je u preambuli Povelje Europske unije o temeljnim pravima utvrđeno da EU postavlja pojedinca i ljudsko dostojanstvo u središte svog djelovanja;

2.  poziva sve institucije EU-a i države članice da ljudska prava postave u središte odnosa EU-a s trećim zemljama, pa i u odnose sa strateškim partnerima te izjave i sastanke na visokoj razini; naglašava važnost da se politike EU-a o ljudskim pravima provedu učinkovito, dosljedno i koherentno, u skladu s jasno utvrđenim obvezama u članku 21. Ugovora o Europskoj uniji i strateškim okvirom EU-a o ljudskim pravima i demokraciji; pohvaljuje novu potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku zbog toga što se otvoreno zauzela za provedbu tih načela;

3.  ističe da je važno da države članice EU-a daju jednoglasnu potporu nedjeljivosti, nepovredivosti i univerzalnosti ljudskih prava te posebno ratifikaciji svih međunarodnih pravnih instrumenata za ljudska prava koje je izradio UN; poziva EU da zagovora nedjeljivost i nepovredivost ljudskih prava, pa i onih sadržanih u Međunarodnom paktu o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, u skladu s člankom 21. Ugovora o Europskoj uniji; poziva EU da dodatno promiče općeprihvaćene norme u području ljudskih prava kao polazište u suradnji s trećim zemljama i regionalnim organizacijama i u političkim dijalozima i u dijalozima o ljudskim pravima te trgovinskim pregovorima;

4.  pozdravlja odluku Komisije da se vladavina prava postavi u središte procesa proširenja; apelira na Europsku uniju da tijekom procesa proširenja pomno prati primjenu odredbi o zaštiti ljudskih prava te prava manjina;

5.  upozorava, međutim, na nepredviđene posljedice stalnog proširenja popisa ljudskih prava i uvrštavanja u njih ideološki ili politički kontroverznih pitanja jer bi to u konačnici moglo smanjiti opću potporu samoj ideji univerzalnosti i nedjeljivosti ljudskih prava;

6.  ističe da bi EU, osim ljudske patnje, trebao voditi računa i o svim posljedicama nepoštovanja ljudskih prava kada njihovo nepridržavanje i izostanak legitimnog demokratskog sudjelovanja dovodi do, između ostalog, nestabilnosti, korupcije, propalih država, humanitarnih kriza ili oružanih sukoba, pojava koje podrivaju napore EU-a u razvojnoj politici i na koje EU ili njegove države članice imaju obvezu reagirati u okviru sigurnosne i vanjske politike; u tom pogledu pozdravlja nedavne napore EU-a da kršenja ljudskih prava uključi u svoj sustav ranih upozorenja povezan sa sprečavanjem kriza; poziva, međutim, na snažnije preventivno djelovanje te potiče potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Komisiju i države članice da razrade instrument osmišljen za sprečavanje kriza koji će se temeljiti na ljudskim pravima te koji bi se trebao integrirati u sveobuhvatni pristup EU-a vanjskim sukobima i krizama te uključiti u predstojeću, revidiranu Europsku sigurnosnu strategiju;

7.  smatra da bi EU i njegove delegacije trebali prepoznati znakove ranog upozorenja kao što su ugnjetavanja manjina i kršenja ljudskih prava, koji su pokazatelj mogućih sukoba i humanitarnih katastrofa; poziva EU da osmisli najbolje prakse za promicanje i zaštitu ljudskih prava u situacijama nakon katastrofa i sukoba, poklanjajući pritom posebnu pozornost osobama s invaliditetom, ženama, djeci i drugim osjetljivim skupinama, pružanjem podataka i poduzimanjem mjera koje se konkretno odnose na osobe s invaliditetom, dostupnost planova za smanjenje rizika od katastrofa u kojima se vodi računa o osobama s invaliditetom, osposobljavanje cjelokupnog osoblja za pružanje odgovarajućih usluga, kao i pružanje dostupnih skloništa za hitne slučajeve i mjesta za ublažavanje posljedica velikih nesreća, usredotočujući se na uključivanje ljudskih prava u procese pružanja pomoći, oporavka i obnove te poštujući humanitarna načela čovječnosti, nepristranosti, neutralnosti i neovisnosti te pristup humanitarnoj pomoći utemeljen na potrebama;

8.  potiče Uniju da uspostavi sinergije između potpornih mogućnosti koje nude Instrument za stabilnost, Instrument financiranja za demokraciju i ljudska prava i Europska zaklada za demokraciju;

9.  izražava duboku zabrinutost zbog rastućeg broja ozbiljnih oblika kršenja ljudskih prava povezanih s terorizmom diljem svijeta; upućuje na izvješće iz 2014. u kojemu se navodi porast terorističkih aktivnosti od 62 % u razdoblju od 2012. do 2013. te povećanje broja država, s 15 na 24, u kojima je zbog terorizma živote izgubilo više od 50 osoba; poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te Europsku službu za vanjsko djelovanje da zbog tog porasta prisnije surađuju s vladama u borbi protiv svih oblika terorizma;

10.  smatra da su poricanje genocida i drugih zločina protiv čovječnosti, rasizam, ksenofobija ili vjerska mržnja očigledna kršenja ljudskih prava i temeljnih sloboda te bi ih kao takve trebalo osuditi;

11.  poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federicu Mogherini i ministre vanjskih poslova EU-a da na dnevni red Vijeća za vanjske poslove redovito stavljaju raspravu o zalaganju EU-a da se oslobode branitelji ljudskih prava, novinari, politički aktivisti i ostali pojedinci koji mirnim putem ostvaruju svoja;

Godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2013. kao alat za izvješćivanje u okviru politike EU-a u području ljudskih prava i demokracije

12.  pozdravlja činjenicu da je Vijeće usvojilo godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2013. godinu; poziva novu potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da se obveže da će u budućnosti sudjelovati na dvije godišnje rasprave o politici EU-a u području ljudskih prava i demokracije koje će se održati na plenarnim sjednicama Parlamenta te da predstavi izvješće EU-a i odgovori na izvješće Parlamenta;

13.  žali što Komisija nije dala pisani odgovor na navedenu Rezoluciju Parlamenta o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2012. te smatra da su takvi pisani odgovori iznimno važni za međuinstitucionalnu suradnju o tom pitanju te ih plenarne sjednice ne mogu nadomjestiti jer ona pruža manje vremena za promišljanje i redovito sastavljanje odgovora na sve točke koje je iznio Parlament;

14.  pohvaljuje Europsku službu za vanjsko djelovanje i Komisiju za njihovo sveobuhvatno i jasno izvješćivanje o aktivnostima EU-a koje su poduzete tijekom izvještajnog razdoblja; ponavlja, međutim, svoje stajalište da bi se upravo u izvješćima za pojedinu zemlju trebali iznijeti ključni pozitivni i negativni trendovi i ocijeniti učinkovitost djelovanja EU-a; primjećuje da bi se temeljitijim javnim izvješćivanjem, koje se konkretno zasniva na prioritetima i pokazateljima navedenima u strategijama EU-a o ljudskim pravima za pojedine zemlje koje su dosad bile povjerljive, potaknula veća dosljednost u provedbi politika uvjetovanih poštovanjem ljudskih prava i procjenama učinka politika EU-a o ljudskim pravima;

15.  i dalje smatra da bi institucije EU-a trebale zajedno stremiti poboljšanju formata godišnjeg izvješća o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu kako bi se njime doprlo do šire javnosti zadržavajući pritom njegovu sveobuhvatnost kao izvješća o provedbi strateškog okvira i akcijskog plana EU-a za ljudska prava i demokraciju; podsjeća na svoju spremnost da bude dio aktivne i konstruktivne suradnje među institucijama EU-a u pripremi budućih izvješća; ponavlja svoj zahtjev da godišnje izvješće sadrži dio o primjeni akcijskog plana u državama članicama;

Provedba strateškog okvira i akcijskog plana EU-a

16.  ponovno izražava svoje zadovoljstvo zbog strateškog okvira i akcijskog plana EU-a za ljudska prava i demokraciju koje je Vijeće usvojilo 2012. te koji predstavljaju prekretnicu u otvaranju novih obzora u području razvojne politike i utvrđivanja predanosti EU-a obvezama obuhvaćenih Ugovorom koje se odnose na beziznimno uključivanje ljudskih prava u sve vanjske politike EU-a;

17.  podsjeća da su ljudska prava postala bitna sastavnica vanjskog djelovanja Unije i istinsko obilježje njezina identiteta u bilateralnim, multilateralnim i institucionalnim odnosima.

18.  cijeni to što su ESVD i Komisija izvijestili Parlament o napretku u provedbi prvog akcijskog plana EU-a o ljudskim pravima i demokraciji; poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te Europsku službu za vanjsko djelovanje da uključe države članice, Komisiju, Parlament, civilno društvo i regionalne i međunarodne organizacije u preispitivanje i savjetovanja koja prethode usvajanju novog akcijskog plana koji bi trebao stupiti na snagu početkom 2015. godine; pozdravlja rasprave koje su usmjerene k postizanju bolje prioritizacije ciljeva u novom akcijskom planu, poboljšanju jasnoće, djelotvornosti i dosljednosti tog alata u vanjskoj politici EU-a, ali upozorava na smanjenje opsega akcijskog plana, kao i ambicija kada je riječ o uključivanju ljudskih prava u sva područja politika EU-a;

19.  potiče sve sudionike vanjskog djelovanja EU-a da se aktivno uključe u vanjsku politiku EU-a o ljudskim pravima i da se koriste raznim instrumentima koje ona nudi te da se pobrinu da se ljudska prava u cijelosti poštuju, između ostalog, organizacijom redovitih osposobljavanja u vezi s ljudskim pravima za dužnosnike na koje se to odnosi;

20.  izražava posebnu zabrinutost u vezi s provedbom preuzetih obveza u sklopu strateškog okvira koje se odnose na stavljanje ljudskih prava u središte odnosa EU-a s trećim zemljama, uključujući odnose sa strateškim partnerima; u skladu s time potiče potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Europsku službu za vanjsko djelovanje da usmjere pozornost na provedbu tih obveza te da omoguće uključivanje pitanja ljudskih prava i demokracije u odnose EU-a sa strateškim partnerima tijekom važnih zbivanja kao što su sastanci na vrhu te u zaključke Vijeća; nadalje preporučuje da, kad god dođe do ozbiljnog kršenja ljudskih prava u partnerskoj zemlji s kojom je sklopljen sporazum, EU poduzme odlučnije korake u nametanju primjerenih sankcija navedenih u klauzulama o ljudskim pravima iz predmetnog sporazuma, uključujući i moguću (privremenu) obustavu sporazuma;

21.  poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da u suradnji sa svim povjerenicima sastavi program kojim će se ljudska prava integrirati u razne aktivnosti EU-a, posebno u područjima razvoja, migracije, okoliša, zapošljavanja, zaštite podataka na internetu, trgovine, ulaganja, tehnologije i poslovanja;

22.  pozdravlja to što se potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku otvoreno izjasnila o potrebi da se preispita strategija EU-a prema svim njegovim strateškim partnerima, pa i Kini i Rusiji, te je poziva da tijekom svog mandata pitanja ljudskih prava u tim zemljama stavi u prvi plan i to na način da istakne da se ozbiljnim kršenjima ljudskih prava ugrožavaju bilateralni odnosi između EU-a i njegovih strateških partnera;

Mandat posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava

23.  priznaje važnost mandata dodijeljenog prvom posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava i čestita trenutačnom vršitelju te funkcije na njegovu dosadašnjem radu; potiče posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava da i dalje radi na jačanju vidljivosti EU-a i suradnje s multilateralnim i regionalnim mehanizmima za ljudska prava (UN, Vijeće Europe, OESS, ASEAN, Afrička unija, Organizacija islamske suradnje), da promiče ključne tematske prioritete EU-a, uključujući one koji se odražavaju u nedavno usvojenim smjernicama EU-a o ljudskim pravima, da radi na osnaživanju civilnog društva diljem svijeta te da doprinosi uključivosti, dosljednosti, sustavnosti i djelotvornosti politika EU-a o ljudskim pravima i pronađe pravu ravnotežu između javne i tihe diplomacije; potvrđuje da postoji potreba za većom vidljivošću uloge posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava kojemu se, uz potporu raznih službi institucija EU-a u cilju dobre koordinacije, treba priskrbiti i pravo inicijative i istupanja u javnost;

24.  poziva Vijeće da kao opće načelo usvoji praksu sustavne suradnje s posebnim predstavnikom EU-a za ljudska prava u mandatu budućih posebnih predstavnika za ljudska prava na temelju njihove zemljopisne raspoređenosti;

25.  traži da se položaj posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava zadrži kako bi postao stalna funkcija čiji vršitelj dužnosti raspolaže odgovarajućim sredstvima za obavljanje svoje zadaće, u što se ubraja i korištenje javnom diplomacijom;

Unutarnja/vanjska dosljednost politike EU-a u području ljudskih prava i demokracije

26.  ističe da politika ljudskih prava EU-a mora biti usklađena s obvezama koje proizlaze iz Ugovora kako bi se zajamčila usklađenost unutarnjih i vanjskih politika te izbjegli dvostruki standardi; stoga poziva na usvajanje zaključaka Vijeća za vanjske poslove o ljudskim pravima u pogledu strateških partnera; u tom pogledu poziva da se uvedu zajednički pragovi za najmanji broj pitanja o ljudskim pravima koja države članice i dužnosnici EU-a moraju iznijeti u razgovorima sa svojim strateškim partnerima, vodeći pritom računa o stanju u svakoj od tih država;

27.  naglašava da je dosljednost djelovanja Unije u pogledu trećih zemalja preduvjet njezine vjerodostojnosti i djelotvornosti te da odstupanja i nedosljednosti štete njezinu djelovanju i mogu dovesti do toga da se stajališta Unije o ljudskim pravima zanemare; podsjeća na to da je dosljednost, unatoč brojnim poteškoćama, i dalje prioritet vanjske politike te da to mora biti okosnica mandata svih sudionika te politike;

28.  nadalje, bitno je da se zahtjevi u pogledu ljudskih prava koje je Unija postavila u odnosima s trećim zemljama primjenjuju i na države članice; stoga podsjeća da Europski parlament svake godine usvaja godišnje izvješće o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji koje sastavlja Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove;

29.  poziva ESVD da ojača kontrolu i transparentnost sredstava EU-a namijenjenih obrani ljudskih prava i upravljanje njima;

30.  ističe da rusko pripojenje Krima i stalna umiješanost vojske u istočnoj Ukrajini predstavljaju velike izazove; naglašava da je ta politika agresije nastavak ruskog naginjanja autoritarnoj vlasti koje je popraćeno pogoršanjem stanja ljudskih prava u toj zemlji; naglašava da je Rusija sada „strateški izazov” za EU te da više ne ispunjava kriterije strateškog partnerstva;

31.  poziva EU da odlučno odgovori na izazove ljudskih prava u Uniji kao što je situacija s Romima, postupanje s izbjeglicama i migrantima, diskriminacija skupine osoba LGBTI, uvjeti pritvora i sloboda medija u državama članicama, kako bi očuvala vjerodostojnost i dosljednost u okviru svoje vanjske politike ljudskih prava; žali zbog činjenice da je romska manjina i dalje izložena diskriminaciji, rasizmu i socijalnom isključenju u EU-u i u zemljama kandidatkinjama na zapadnom Balkanu te u Turskoj; u tom pogledu napominje da je poštovanje prava manjina jedan od ključnih izazova strategije proširenja za razdoblje od 2014. do 2015. koju je izradila Komisija;

Instrumenti politike ljudskih prava EU-a

Državne strategije za ljudska prava i uloga delegacija EU-a

32.  pohvaljuje ESVD na uspješno okončanom prvom ciklusu državnih strategija za ljudska prava koje su osmišljene sa snažnim naglaskom na uključenost i sudjelovanje delegacija EU-a; međutim, žali što i dalje postoji manjak transparentnosti u pogledu sadržaja državnih strategija, posebno zbog toga što Parlament nema uvid u njih, te još jedanput poziva da se objave barem ključni prioriteti iz svake državne strategije te da Parlament dobije pristup tim strategijama, čime bi se ostvario odgovarajući stupanj nadzora; potiče ESVD da izradi pokazatelje kojima će ocijeniti učinkovitost tih strategija te da se izričitije bavi dijelovima o pojedinačnim državama iz godišnjeg izvješća o stanju ljudskih prava i demokraciji jer ti dijelovi čine izvješća o provedbi državnih strategija; podsjeća EU-a na njegovu obvezu da državne strategije za ljudska prava uključi u izradu svih politika o odnosima s trećim zemljama, pa i u dijaloge o ljudskim pravima i političke dijaloge;

33.  ističe potrebu za time da delegacije EU-a izrade godišnje izvješće o svojim aktivnostima u području ljudskih prava;

34.  pozdravlja gotovo dovršenu mrežu kontaktnih točaka za ljudska prava i službenika za vezu s braniteljima ljudskih prava u delegacijama EU-a; poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i ESVD da razrade jasne operativne smjernice za svoje uloge u delegacijama kako bi se ostvario puni potencijal delegacija, izradili priznati standardi i izbjegle nedosljednosti među delegacijama EU-a;

35.  potiče jačanje suradnje između diplomatskih mreža država članica i delegacija EU-a u svijetu kako bi se doprinijelo raspravama radnih skupina o ljudskim pravima u trećim zemljama;

36.  poziva ESVD da se pobrine da se o slučajevima pritvorenih aktivista za ljudska prava raspravlja na svim sastancima na visokoj razini između EU-a i trećih zemalja, pa i na sastancima Vijeća za suradnju/Vijeća za pridruživanje; ustraje na tome da bi sve državne strategije za ljudska prava između EU-a i trećih zemalja trebale sadržavati dio o pritvorenim aktivistima za ljudska prava;

37.  podsjeća na obvezu da se ljudska prava integriraju u sve procjene učinaka EU-a; ističe da je to važno kako bi EU poštovao, zaštitio i ostvario ljudska prava te kako bi se provedbom njegove vanjske politike i njegovih aktivnosti konsolidirala ljudska prava u inozemstvu; poziva EU da boljim savjetovanjem i koordinacijom s civilnim društvom i institucijama EU-a poboljša kvalitetu i sustavnost svojih procjena učinaka o ljudskim pravima;

Dijalozi i savjetovanja o ljudskim pravima

38.  ponavlja da podupire posebne dijaloge o ljudskim pravima kao instrumente politike EU-a o ljudskim pravima, pod uvjetom da to nije cilj sam po sebi, već sredstvo kojim bi se postiglo da druga strana preuzme konkretne obveze i zacrta konkretne ciljeve; prepoznaje važnost sudjelovanja u posebnim dijalozima o ljudskim pravima, posebno sa zemljama koje imaju ozbiljne probleme s ljudskim pravima; međutim, ističe da je nužno da EU dođe do jasnih političkih zaključaka kada dijalozi o ljudskim pravima ne vode povoljnim ishodima zbog nedostatka volje druge strane da djeluje u dobroj vjeri ili nedostatka iskrene predanosti reformama, te da stavi naglasak na korištenje javnom diplomacijom kako bi se zajamčilo očuvanje vjerodostojnosti politike EU-a o ljudskim pravima u javnosti; nadalje, upozorava na opasnost od udaljavanja rasprava o ljudskim pravima od političkih dijaloga na visokoj razini; ustraje na tome da EU odgovorno i transparentno iznosi pojedinačne slučajeve političkih zatvorenika i branitelja ljudskih prava čija je sigurnost ugrožena ili su u pritvoru; poziva na to da ako dođe do teških oblika kršenja ljudskih prava, da se to uvrsti u središte političkog dijaloga na svim razinama;

39.  potiče ESVD da razradi sveobuhvatan mehanizam preispitivanja za bolju ocjenu dijaloga u kontekstu njihova neuspjeha u postizanju važnih i konkretnih rezultata; dodatno potiče EU da ojača svoje pokazatelje za mjerenje uspješnosti te da poveća djelotvornost dijaloga, čime bi se zemlje u kojima dolazi do ozbiljnih kršenja ljudskih prava približile međunarodnim normama o ljudskim pravima; potiče EU da u kontekstu, primjerice, neuspjeha da se u okviru dijaloga između EU-a i Kine postignu ozbiljni i konkretni rezultati i nedavnih zbivanja u Hong Kongu preispita svoju strategiju o ljudskim pravima i usvoji dosljedan i jedinstven strateški pristup ljudskim pravima;

40.  žali što zbog različitosti struktura, formata, učestalosti, korištenih metoda i povjerljivog karaktera tih razmjena gledišta ne postoje ni istinski mehanizam za njihovo praćenje i preispitivanje ni pokazatelji njihova razvoja; preporučuje da ciljevi svakog dijaloga budu jasni i da se u suradnji s Parlamentom preispitaju njihovi rezultati;

41.  potiče ESVD da nastavi surađivati sa svim državama s kojima trenutačno vodi dijaloge o ljudskim pravima i to na način da od njihovih vlasti zatraži konkretna obećanja te da redovito prati obradu njihovih zahtjeva iznesenih tijekom savjetovanja;

Smjernice EU-a o ljudskim pravima

42.  pozdravlja to što je tijekom izvještajnog razdoblja za 2013. Vijeće usvojilo smjernice Europske unije o ljudskim pravima lezbijskih, homoseksualnih, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih osoba i smjernice o slobodi vjere ili uvjerenja, ali i smjernice EU-a o slobodi izražavanja na internetu i izvan njega koje su usvojene 2014. godine;

43.  podsjeća na to da usvajanje smjernica ne bi trebalo dovesti do selektivnosti ljudskih prava s obzirom na to da su načela univerzalnosti i nedjeljivosti i dalje ključna; poziva Komisiju da zajedno s Parlamentom i predstavnicima civilnog društva utvrdi kriterije za odabir tema koje će biti uvrštene u te smjernice kako bi postupak odabira bio jasan;

44.  poziva Komisiju da dovrši smjernice, kojima bi se trebali utvrditi jasni ciljevi, kriteriji, sredstva, vremenski rasporedi i pokazatelji te koje bi trebale biti redovito preispitivane, standardizacijom njihova sadržaja i oblika kako bi bile jasnije; u vezi s time podsjeća da je Parlament nedavno preporučio da smjernice o mučenju budu „djelotvorne i usmjerene prema postizanja rezultata”;

45.  preporučuje da sudionici civilnog društva u većoj mjeri sudjeluju u razradi, ocjenjivanju i preispitivanju smjernica;

46.  potiče ESVD i Vijeće da poduzmu odgovarajuće mjere radi ocjene i provedbe smjernica EU-a u pojedinačnim državama; potiče ESVD i države članice da sudjeluju i u redovitim osposobljavanjima i rade na podizanju razine osviještenosti osoblja ESVD-a i delegacija EU-a, pa i diplomata država članica, kako bi se zajamčilo da smjernice EU-a o ljudskim pravima ostvare svoj predviđeni učinak u oblikovanju trenutačnih politika na terenu;

Politika EU-a u podršci demokratizacije i izbora

47.  ističe da demokratske režime ne određuje samo održavanje izbora nego i poštovanje vladavine prava, sloboda govora, ljudska prava, neovisno pravosuđe te nepristrana uprava; poziva Komisiju i ESVD da pruže potporu tekućim demokratskim procesima u trećim zemljama; naglašava u tom pogledu važnost popratnih mjera za izvješća i preporuke misija za promatranje izbora koje se rabe kao dio plana EU-a za pružanje potpore demokraciji u dotičnoj državi i za dodjeljivanje posebne uloge glavnom promatraču u praćenju nadzora provedbe preporuka kao sastavnog dijela sveobuhvatnog pristupa demokraciji Parlamenta i uz potporu stalnih tijela Parlamenta; prima na znanje pozitivnu ulogu koju misije EU-a za promatranje izbora mogu odigrati u postupku izgradnje vjerodostojnosti EU-a kao partnera;

48.  poziva EU da nastavi raditi na utvrđivanju najboljih praksi u tom području kako bi pružio podršku i ojačao procese demokratizacije; potiče razvoj i političkih i operativnih alata koji će se primjenjivati u prioritetnim državama kako bi se u pristup EU-a na dosljedan, fleksibilan i vjerodostojan način uključila ljudska prava i mjere potpore demokraciji, uključujući mjere posredovanja i za sprečavanje sukoba;

49.  ističe da se proces političke tranzicije i demokratizacije treba provoditi poštujući ljudska prava uz promicanje pravde, transparentnosti, odgovornosti, pomirenja, vladavine prava te uspostavu demokratskih institucija; poziva EU da sustavno pruža potporu slobodno i pošteno izabranim parlamentima; naglašava potrebu da se ulaže u poboljšanje dijaloga između vladajućih i opozicijskih stranaka;

50.  podsjeća da je Europska unija nakon arapskog proljeća redefinirala svoju politiku susjedstva prema južnom Sredozemlju i ustrajala na ulozi civilnog društva i načelu „više za više” kako bi se sklopila čvršća partnerstva sa susjednim zemljama i poduprle njihove demokratske reforme i tranzicije;

51.  smatra da bi pristup „više za više” trebao biti glavna smjernica u odnosima EU-a sa svim trećim zemljama, da EU treba dodijeliti napredan status partnerskim zemljama samo ako su ispunjeni jasni zahtjevi u pogledu ljudskih prava i demokracije te da ne bi trebao oklijevati da zamrzne taj status ako se ti zahtjevi prestanu ispunjavati;

52.  poziva na djelotvornu uporabu novih tehnologija i interneta kako bi informacije o ljudskim pravima i demokraciji, kao i programima EU-a, bile što dostupnije ljudima diljem svijeta;

53.  pozdravlja dosad izvršene aktivnosti devet delegacija EU-a u odabranim oglednim zemljama u cilju povećanja dosljednosti potpore demokraciji u vanjskim odnosima EU-a koje su pokrenute u okviru zaključaka Vijeća iz 2009. i 2010. i obuhvaćene strateškim okvirom i akcijskim planom EU-a za ljudska prava i demokraciju iz 2012.;

54.  traži da Komisija i ESVD pojačaju svoju koordinaciju s Parlamentom u pogledu druge generacije oglednih zemalja kako bi se zajamčilo sudjelovanje i razmjena znanja svih institucija EU-a u djelotvornom pružanju potpore demokraciji u trećim zemljama;

55.  čestita Europskoj zakladi za demokraciju na njezinu učinkovitom radu u promicanju demokracije u našem susjedstvu te podupire oprezno proširenje njezina mandata na druga društva koja se bore za demokratizaciju; poziva države članice da u duhu solidarnosti i obveze pruže dovoljno sredstava proračunu zaklade kako bi se zajamčila najfleksibilnija i najdjelotvornija potpora lokalnim aktivistima za demokratske promjene;

56.  naglašava važnost jačanja uloge žena u promicanju ljudskih prava i demokratskih reforma, podupiranju sprečavanja sukoba te jačanju političkog sudjelovanja i zastupljenosti; napominje da bi u tom pogledu u obzir trebalo uzeti i preporuke iz izvješća misija EU-a za promatranje izbora o potpunom i jednakom sudjelovanju žena u izbornom procesu te djelovati u skladu s njima;

57.  podsjeća na to da je proširenje bila najuspješnija mjera demokratizacije koju je EU proveo te naglašava da bi pregovori sa zapadnim Balkanom i dalje trebali biti glavni instrument pomoći tim zemljama da uspostave funkcionirajuća demokratska društva;

Podrška EU-a braniteljima ljudskih prava

58.  pozdravlja zaključke Vijeća posvećene braniteljima ljudskih prava na desetu obljetnicu smjernica EU-a o braniteljima ljudskih prava; nadalje, pohvaljuje Komisiju za povećanu upotrebu sredstava europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava radi pružanja novčanih potpora braniteljima ljudskih prava suočenima s neposrednom opasnosti i potiče Komisiju da dodatno istraži nove načine podupiranja branitelja ljudskih prava; u tom smislu podsjeća na važnost Europske zaklade za demokraciju (EED) kao instrumenta za promicanje i zaštitu aktivista za demokraciju, blogera i novinara diljem svijeta;

59.  žali zbog činjenice da su progon i marginalizacija branitelja ljudskih prava i dalje široko rasprostranjena praksa diljem svijeta, posebice u državama koje ne priznaju univerzalnost ljudskih prava;

60.  poziva EU da stavi poseban naglasak na problem pritvorenih aktivista za ljudska prava diljem svijeta te potrebu da EU kolektivno pojača aktivnosti kako bi se ti pojedinci pustili na slobodu osnivanjem, između ostalog, interne radne skupine Europskog parlamenta koja bi u okviru prisne suradnje s civilnim društvom pomno pratila slučajeve pritvorenih aktivista diljem svijeta;

61.  ponavlja svoj poziv ESVD-u da nastavi štititi nevladine organizacije, branitelje ljudskih prava, aktiviste civilnog društva, novinare i odvjetnike jačanjem učinkovitosti dijaloga EU-a o ljudskim pravima i promicanjem tematskih prioriteta EU-a i smjernica o ljudskim pravima; u tom pogledu potiče da se u cilju provedbe političkih ciljeva EU-a povedu kampanje namijenjene braniteljima ljudskih prava, pa i u udaljenim područjima u trećim zemljama;

62.  poziva ESVD i Europsku komisiju da se pobrinu da potpore EU-a i drugi programi budu dostupni ne samo velikim nevladinim organizacijama nego i lokalnim kapacitetima; stoga potiče na to da se smanji birokratsko opterećenje, pazeći pritom da se ne umanji razina odgovornosti u postupcima prijave i računovodstva, te da se uzme u obzir povećani pritisak kojemu je izloženo civilno društvo u represivnim režimima; poziva na to da se usvoji pragmatičniji pristup prema tranzicijskim društvima radi pružanja potpore odgovarajućim organizacijama i pojedincima;

63.  traži da ESVD i delegacije EU-a surađuju s braniteljima ljudskih prava i nevladinim organizacijama u okviru pragmatičnog političkog dijaloga koji je usmjeren na pronalazak najboljih načina ostvarivanja povoljnog okruženja za njihovo djelovanje; traži od EU-a da ojača svoju aktivnu diplomaciju u trećim zemljama i osnaži položaj kontaktnih točaka za ljudska prava sustavnim navođenjem imena političkih zatvorenika, praćenjem suđenja i posjetima zatvorima te praćenjem tih postupaka kako bi ljudska prava postala dio svakodnevnog političkog rada delegacija EU-a; ističe da je potrebno da se EU koristi javnom diplomacijom u potpori braniteljima ljudskih prava i poziva na to da se zatočeni aktivisti za ljudska prava puste na slobodu; ustraje na tome da se viši predstavnici EU-a, posebice potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, predsjednik Vijeća, povjerenici, posebni predstavnici EU-a te vladini službenici iz država članica redovito sastaju s braniteljima ljudskih prava, pogotovo kada putuju u države u kojima je civilno društvo izloženo pritisku;

64.  poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku EU-a i ministre vanjskih poslova EU-a da održe godišnji sastanak Vijeća za vanjske poslove posvećen raspravi o nastojanjima EU-a da oslobodi branitelje ljudskih prava, novinare, političke aktiviste i ostale pojedince koji ostvaruju svoja prava mirnim putem, obraćajući posebnu pozornost na slučajeve spomenute u rezolucijama Europskog parlamenta o raspravama o temi slučajeva kršenja ljudskih prava, demokracije i vladavine prava;

Podrška EU-a univerzalnim ljudskim pravima i multilateralnim organizacijama za ljudska prava

65.  podsjeća na predanost Parlamenta i njegova Pododbora za ljudska prava pružanju potpore snažnom multilateralnom sustavu ljudskih prava pod okriljem UN-a, uključujući i Treći odbor Opće skupštine, Vijeće UN-a za ljudska prava, ured Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava i rad povezanih specijaliziranih agencija UN-a kao što su Međunarodna organizacija rada i Posebni postupci UN-a;

66.  podsjeća na važnost presuda Europskog suda za ljudska prava u pogledu poštovanja i konsolidacije ljudskih prava kao temeljnih vrijednosti i načela te njihova izvršavanja u dotičnim zemljama;

67.  podsjeća na svoje čvrsto stajalište o institucionaliziranju svoje nazočnosti na zasjedanjima Opće skupštine UN-a koje je iznio u svojoj Rezoluciji od 7. veljače 2013. o prioritetima EU-a u Vijeću za ljudska prava te smatra da je nastavak slanja izaslanstva Europskog parlamenta na važne sjednice Vijeća UN-a za ljudska prava i Opće skupštine UN-a neophodno te žali što je 2014. ta praksa prekinuta;

68.  podsjeća na važnost aktivnog sudjelovanja EU-a u svim mehanizmima UN-a za ljudska prava, posebno u Trećem odboru Opće skupštine i Vijeću za ljudska prava; potiče države članice EU-a da to čine sudjelovanjem u oblikovanju i donošenju rezolucija aktivnim prisustvovanjem na raspravama i u konstruktivnim dijalozima te davanjem izjava; snažno podržava sve češću praksu međuregionalnih inicijativa koje pokreće EU;

69.  ponovno naglašava važnost djelotvorne koordinacije i suradnje između ESVD-a, Komisije, Parlamenta i država članica EU-a u području ljudskih prava; potiče ESVD da pravodobnim i sadržajnim savjetovanjima poveća dosljednost EU-a, posebno u okviru delegacija EU-a u New Yorku i Ženevi, kako bi jednoglasno iznio stajalište EU-a;

70.  podsjeća na važnost djelovanja Europske unije u okviru Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) u trenutku kada ta organizacija obilježava 40 godina postojanja; potiče jačanje veza između EU-a, OESS-a i Vijeća Europe;

71.  također podsjeća na važnost rada koji Vijeće Europe obavlja u tom pogledu te na potrebu za što skorijim pristupanje Europske unije Europskoj konvenciji o ljudskim pravima u skladu s Ugovorima;

72.  ponovno potvrđuje važnost uključivanja rezultata rada iz New Yorka i Ženeve u kontekstu Opće skupštine UN-a, Trećeg odbora i Vijeća za ljudska prava u relevantne unutarnje i vanjske aktivnosti EU-a radi ostvarivanja dosljednosti;

Politika EU-a o međunarodnom kaznenom pravosuđu i Međunarodnom kaznenom sudu

73.  ponavlja da daje punu podršku radu Međunarodnog kaznenog suda na ukidanju nekažnjivosti počinitelja najtežih oblika kaznenih djela koja nailaze na osudu u očima međunarodne zajednice te ostvarivanju pravde za žrtve ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida; ostaje na oprezu u vezi s bilo kakvim pokušajem podrivanja legitimiteta ili neovisnosti Međunarodnog kaznenog suda; podsjeća na njegovu ključnu ulogu u sudskim postupcima koji su ujedno i postupci pomirenja; potiče EU i države članice da surađuju s Međunarodnim kaznenim sudom i da mu pruže snažnu diplomatsku i političku potporu u bilateralnim odnosima i na svim forumima, uključujući UN; izražava zabrinutost zbog toga što nekoliko uhidbenih naloga još uvijek nije izvršeno; poziva EU i države članice te posebne predstavnike EU-a da aktivno promiču Međunarodni kazneni sud, izvršavanje njegovih odluka i borbu protiv nekažnjivosti za zločine iz Rimskog statuta; smatra da je povećanje broja država potpisnica važan korak u jačanju univerzalnosti Međunarodnog kaznenog suda pozdravlja to što je Republika Côte d'Ivoire u veljači 2013. ratificirala Rimski statut, ali žali što nijedna država nije ratificirala Statut 2014. godine; potiče EU i države članice da pojačaju svoja nastojanja u promicanju ratifikacije i primjene Rimskog statuta kako bi se u okviru međunarodnog prava žrtvama ozbiljnih zločina olakšao pristup pravdi; poziva države članice EU-a da, kao potpisnice Rimskog statuta, Međunarodnom kaznenom sudu namijene sredstva koja su mu potrebna da svoj mandat uspješno privede kraju; potiče EU da i dalje bude aktivan u okviru međunarodnog kaznenog pravosuđa i da pruža pomoć Međunarodnom kaznenom sudu, između ostalog, pružanjem potpore sudionicima civilnog društva sredstvima iz europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava;

74.  ponavlja svoj poziv za imenovanje posebnog predstavnika EU-a za međunarodnu pravdu i međunarodno humanitarno pravo kako bi tim temama dao važnost i vidljivost koju zaslužuju i učinkovito unaprijedio program EU-a te borbu protiv nekažnjivosti integrirao u sve oblike vanjskog djelovanja EU-a;

75.  žali što Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda još uvijek nije uvršten na popis konvencija koje je potrebno usvojiti za postizanje statusa GSP+ u okviru nove Uredbe o Općem sustavu povlastica (GSP); navodi da brojni kandidati za status GSP+ (npr. Armenija i Pakistan) nisu potpisnice Statuta ili ga nisu ratificirale; ponavlja svoju preporuku da Rimski statut bude dodan na budući popis konvencija;

76.  ponavlja svoj poziv EU-u da usvoji zajedničko stajalište o zločinu agresije i izmjenama iz Kampale i poziva države članice EU-a da što prije usklade nacionalna zakonodavstva s definicijama sadržanima u izmjenama iz Kampale i drugim obvezama iz Rimskog statuta kako bi se državama članicama omogućilo da provode nacionalne istrage i kaznene progone te poboljšaju suradnju s Međunarodnim kaznenim sudom;

77.  poziva sve države članice da priznaju armenski genocid koji obilježava 100. obljetnicu te da zajedno s institucijama EU-a promiču njegovo priznavanje;

78.  potiče ESVD da promiče dobre prakse u pogledu prava, zaštite i potpore žrtvama zločina i nasilja u trećim zemljama te da sudjeluje u razmjeni antikorupcijskih politika s trećim zemljama s obzirom na to da do nekažnjavanja i uskraćivanja pravde žrtvama često dolazi upravo zbog korupcije;

Mjere EU-a protiv smrtne kazne

79.  ponovno ističe svoje jasno protivljenje smrtnoj kazni te potiče EU i države članice da ukidanje smrtne kazne u svijetu ostane jedan od prioriteta politike ljudskih prava EU-a; potiče ESVD da ostane na oprezu u pogledu zbivanja diljem svijeta i da se koristi svim sredstvima utjecaja koja su mu na raspolaganju;

80.  pruža punu potporu Rezoluciji Opće skupštine UN-a iz prosinca 2014. o uvođenju „Moratorija na izvršenje smrtne kazne”;(23)

81.  poziva EU da se i dalje koristi suradnjom i diplomacijom na svim forumima diljem svijeta radi ukidanja smrtne kazne u skladu sa smjernicama EU-a o smrtnoj kazni, te da se pobrine da se svakoj osobi kojoj prijeti smaknuće jamči pravo na pravično suđenje lišeno mučenja ili bilo kojeg drugog oblika zlostavljanja u svrhu iznuđivanja priznanja;

82.  izražava zabrinutost zbog zabilježenog rasta broja smaknuća diljem svijeta od 2012. do 2013. unatoč činjenici da su ta smaknuća ograničena na mali broj zemalja; poziva EU da poduzme mjere u pogledu kontinuirano visokog broja smaknuća u Kini i Iranu i nastavka smaknuća 2013. u Indoneziji, Kuvajtu, Nigeriji i Vijetnamu, smaknuća maloljetnika u Iranu, Saudijskoj Arabiji i Jemenu 2013. te primjetnog rasta smaknuća u Iraku i Saudijskoj Arabiji;

83.  pozdravlja oživljenu raspravu u Sjedinjenim Američkim Državama o arbitrarnosti i pogrešivoj naravi smrtne kazne, kampanju da se zaustavi dotok sredstava iz Europe u Sjedinjene Američke Države koja se rabe u smaknućima te ukidanje smrtne kazne u državi Maryland 2013. godine; potiče potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava i Europsku službu za vanjsko djelovanje da surađuju s federalnim vlastima SAD-a i vladama federalnih država kako bi se ubrzalo ukidanje smrtne kazne u Sjedinjenim Američkim Državama i na taj način konkretnim poboljšanjima ljudskih prava, međunarodne pravde i demokracije pojačala transatlantska međunarodna suradnja;

84.  potiče Komisiju da se koristi novom fleksibilnošću koju joj sada nudi europski instrument za demokraciju i ljudska prava kako bi istražila nove načine promicanja ukidanja smrtne kazne i poduprla mjere za sprječavanje smrtnih kazni ili smaknuća;

85.  naglašava kako je važno da EU i dalje prati uvjete pod kojima se pogubljenja izvršavaju u zemljama koje imaju smrtnu kaznu i da podupre zakonsku i ustavnu reformu za njezino potpuno ukidanje;

86.  podsjeća na svoje čvrsto uvjerenje da smrtna kazna, kao kršenje prava na osobni integritet i ljudsko dostojanstvo, krši zabranu okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg kažnjavanja u okviru međunarodnog prava te poziva ESVD i države članice da službeno potvrde tu nekompatibilnost i u skladu s time prilagode politiku EU-a o smrtnoj kazni; naglašava potrebu za time da se odgovarajuće smjernice EU-a o smrtnoj kazni i mučenju sagleda kao općeprisutnu odliku;

Mjere EU-a protiv mučenja i drugog okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja

87.  potiče potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i ESVD u svjetlu stalnih izvješća o široko rasprostranjenim praksama mučenja i zlostavljanja diljem svijeta da pojačaju napore EU-a u borbi protiv mučenja i drugog okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja; ponavlja svoju zabrinutost da je djelovanje EU-a na tom području i dalje uglavnom nedovoljno i ne ispunjava svoje obveze u okviru smjernica EU-a o mučenju; posebno poziva na veću potporu EU-a u uspostavljanju i jačanju nacionalnih i regionalnih mehanizama za sprečavanje mučenja; prima na znanje Komisijin prijedlog uredbe od 14. siječnja 2014. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1236/2005 o trgovini određenom robom koja bi se mogla koristiti za izvršenje smrtne kazne, mučenje ili drugo okrutno, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje COM(2014)0001 te time odgovara na rezoluciju Parlamenta od 17. lipnja 2010.;

88.  ističe da prema člancima 7. i 8. Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda mučenje koje se provodi sustavno ili u velikim razmjerima može predstavljati ratni zločin ili zločin protiv čovječnosti; ističe da načelo „odgovornosti za zaštitu” daje međunarodnoj zajednici određenu odgovornost koju je ona dužna izvršiti;

89.  potiče ESVD da pomno razmotri zaključke Odbora Ujedinjenih naroda protiv mučenja, pododbora uspostavljenog u okviru Fakultativnog protokola uz Konvenciju protiv mučenja, i Odbora Vijeća Europe za sprečavanje mučenja o pojedinim državama te da o tim pitanjima sustavno raspravlja u političkim dijalozima s dotičnim državama kao i u javnim izjavama; poziva ESVD, posebno izaslanstva EU-a, i države članice, a posebno njihova veleposlanstva na mjestu događanja, da također pojačaju provedbu smjernica EU-a o mučenju i drugom okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju; potiče države članice da pojačaju kontrolu trgovine robom koja se može upotrebljavati za mučenje ili neljudsko i ponižavajuće postupanje kao i kontrolu trgovine robom s dvojnom namjenom i trgovine tehnologijom;

90.  naglašava da su članovi ranjivih skupina, poput etničkih, jezičnih i vjerskih manjina, češće izloženi mučenju ili zlostavljanju u pritvoru te im stoga treba posvetiti posebnu pozornost;

91.  osuđuje što se izvoz proizvoda i oružja europskih poduzeća može upotrijebiti u svrhu mučenja ili drugog okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja, uključujući i u okviru suzbijanja prosvjeda; u tom kontekstu podupire postupak revizije Uredbe (EZ) br. 1236/2005;

92.  ponovno napominje važnost učinkovitih mehanizama kontrole izvoza određenih lijekova koji se mogu upotrebljavati za smaknuća i opreme koja se može upotrebljavati za mučenje; poziva Komisiju da se pozabavi preostalim propustima u uredbi uvođenjem univerzalne klauzule o krajnjoj namjeni kojom bi se zabranio izvoz svih lijekova koji bi se mogli rabiti za mučenje ili pogubljenja;

93.  poziva Uniju i njezine države članice da se potrude da sve treće zemlje ratificiraju Međunarodnu konvenciju o zaštiti svih osoba od prisilnih nestanaka od 20. prosinca 2006.;

Ljudska prava u trgovinskim sporazumima EU-a i drugim međunarodnim sporazumima

94.  poziva Europsku uniju da osigura da trgovinski sporazumi sklopljeni s trećim zemljama podupiru njihov gospodarski i društveni razvoj i jamče dobro upravljanje prirodnim resursima, uključujući zemlju i vodu; ponavlja svoj poziv za sustavnim uključivanjem obvezujućih i izvršivih klauzula o ljudskim pravima o kojima se ne pregovara u međunarodne sporazume EU-a, uključujući trgovinske i investicijske sporazume koji su sklopljeni ili se trebaju sklopiti s trećim zemljama, te poziva na bolje savjetovanje s Parlamentom u ranim fazama pregovaračkog postupka za trgovinske i investicijske sporazume, na učinkovito praćenje primjene klauzula o ljudskim pravima i na izvještavanje Parlamenta o pitanju ljudskih prava u okviru sporazuma;

95.  podsjeća da trgovinska politika doprinosi ostvarivanju općih ciljeva Europske unije te da je u skladu s člankom 207. UFEU-a trgovinska politika EU-a vođena „u kontekstu načela i ciljeva vanjskog djelovanja Unije”; ističe da u skladu s člankom 3. UEU-a Unija treba doprinositi „miru, sigurnosti, održivom razvoju Zemlje, solidarnosti i uzajamnom poštovanju među narodima, slobodnoj i poštenoj trgovini, iskorjenjivanju siromaštva i zaštiti ljudskih prava, osobito prava djeteta, te strogom poštovanju i razvoju međunarodnog prava, uključujući poštovanje načela Povelje Ujedinjenih naroda”;

96.  poziva Komisiju da prilikom izrade buduće trgovinske strategije uzme u obzir bitnu ulogu trgovinskih i međunarodnih sporazuma u promicanju ljudskih prava na međunarodnoj razini;

97.  naglašava da je potrebno nastaviti multilateralnu suradnju i dijalog o ljudskim pravima između Europske unije i posebice Svjetske trgovinske organizacije i Ujedinjenih naroda kako bi se zajamčio multilateralni trgovinski okvir kojim se doprinosi poštovanju ljudskih prava;

98.  ističe da je opći sustav povlastica (GSP) osmišljen na način kojim će se zajamčiti da zemlje korisnice poštuju načela iz međunarodnih konvencija o ljudskim pravima i temeljne standarde rada i da uključuje poseban sustav dodatnih carinskih povlastica za promicanje ratifikacije i učinkovite provedbe temeljnih međunarodnih konvencija o ljudskim pravima i pravima radnika, zaštiti okoliša i dobrom upravljanju; podsjeća da nepridržavanje uvjeta može dovesti do obustave trgovinskog sustava; ističe važnost redovnog praćenja i ocjenjivanja provedbe međunarodnih konvencija u zemljama korisnicama sustava GSP+;

99.  pozdravlja stupanje na snagu revidiranog sustava GSP 1. siječnja 2014.; podsjeća da je sustav GSP+ dio općeg sustava povlastica i da od zemalja koje su tražile povlastice u okviru sustava GSP+ zahtijeva potpunu suradnju s međunarodnim organizacijama u pogledu usklađenosti s međunarodnim konvencijama na području ljudskih prava i pravima radnika;

Poslovanje i ljudska prava

100.  žali što još uvijek nije ne postoji cjelovit pristup načinu na koji se korporacije diljem svijeta pridržavaju normi o ljudskim pravima te što to određenim državama i poduzećima omogućava da zaobiđu takva pravila; stoga naglašava potrebu za donošenje pravila o korporativnoj društvenoj odgovornosti; snažno podupire provedbu glavnih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima; posebice poziva Komisiju da uvede učinkovite mjere radi provedbe okvirnog programa „Zaštita, poštovanje i pomoć”, koji je iznio John Ruggie, posebni predstavnik glavnog tajnika UN-a u području poslovanja i ljudskih prava; podsjeća na važnost promicanja načela korporativne društvene odgovornosti, uključujući i kada je riječ o poslovanju izvan EU-a, i jamčenja njihovog poštovanja duž čitavog lanca opskrbe, osobito u trgovini nezakonitim drvom, trgovini divljim životinjama i trgovini mineralima iz zona sukoba; uvjeren je da bi europska poduzeća i njihove podružnice i podizvođači trebali imati ključnu ulogu u promicanju i širenju međunarodnih standarda o poslovanju i ljudskim pravima širom svijeta;

101.  zahtjeva da Komisija i ESVD potiču izaslanstva EU-a diljem svijeta da se uključe u rad s poduzećima EU-a u cilju promidžbe poštovanja ljudskih prava i da zajamče da „poslovanje i ljudska prava” budu među središnjim temama u lokalnim pozivima za podnošenje prijedloga o okviru europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava; poziva da države članice zajamče da poduzeća koja su obuhvaćena njihovim nacionalnim pravom ne prestanu poštovati ljudska prava ili socijalne, zdravstvene i ekološke standarde kojima podliježu kada se presele u treću zemlju ili u njoj ili posluju;

102.  skreće pozornost na strategiju EU-a o korporativnoj društvenoj odgovornosti za razdoblje od 2011. do 2014., kojom se države članice poziva na izradu nacionalnih planova za provedbu vodećih načela UN-a na području poslovanja i ljudskih prava; ponavlja svoj poziv Komisiji da redovito izvješćuje kako države članice provode glavna načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, uključujući njihove nacionalne akcijske planove; žali što Komisija nije postigla napredak u pogledu zahtjeva Europskog parlamenta da predloži zakonodavstvo kojim se od poduzeća EU-a traži da zajamče da se njihovim transakcijama ne podupiru sudionici sukoba ili počinitelji teških povreda ljudskih prava;

103.  ponovno potvrđuje da europska poduzeća trebaju provesti odgovarajuću temeljitu analizu kako bi utvrdila da u svom poslovanju poštuju ljudska prava bez obzira na to gdje posluju; naglašava važnost smislenog izvještavanja o socijalnim i ekološkim utjecajima projekata koje podupiru europske financijske institucije i njihovom utjecaju na ljudska prava;ustraje u potrebi da te institucije zajamče sukladnost svojih aktivnosti s člankom 21. UEU-a, u kojem se između ostalog navodi obaveza poštovanja ljudskih prava;

104.  napominje da umjesto kao na izazov poduzeća na to trebaju gledati kao na mogućnost stvaranja novog poslovnog potencijala u regijama koje najviše trebaju održivo i odgovorno ulaganje te kao na način pružanja doprinosa poštovanju ljudskih prava u zemljama u razvoju;

105.  poziva Komisiju i Vijeće da zajamče da tvrtke u vlasništvu državljana trećih zemalja ili samih trećih zemalja s nastanom u državama članicama ne podupiru sudionike sukoba ili počinitelje teških povreda ljudskih prava, uključujući moderne oblike ropstva kao što su trgovina ljudima ili zapošljavanje osoba pod nepodnošljivim uvjetima;

106.  poziva Komisiju i ESVD da pokrenu snažne inicijative radi poboljšanja pristupa pravosuđu za žrtve povreda ljudskih prava povezanih s poslovnim aktivnostima izvan EU-a; također ustraje na potrebi da se uvedu učinkovita pravna sredstva kako bi se kaznila poduzeća odgovorna za povredu ljudskih prava te omogućila odšteta žrtvama tih povreda;

107.  poziva EU da se uključi u novu raspravu o pravno obvezujućim međunarodnim instrumentima o poslovanju i ljudskim pravima u okviru sustava UN-a;

108.  podsjeća na četiri temeljna i univerzalna standarda rada utemeljena na instrumentima Međunarodne organizacije rada, a posebno na slobodu udruživanja i pravo na kolektivno pregovaranje, na uklanjanje svih oblika prisilnog rada, iskorištavanja i ropstva, na ukidanje dječjeg rada i na uklanjanje diskriminacije na području zapošljavanja;

109.  posebno ističe na hitnu potrebu poštovanja slobode udruživanja i borbe protiv svih oblika represije, uključujući ubojstva sindikalista;

110.  sa zabrinutošću napominje da se prema Međunarodnoj organizaciji rada oko 21 milijun muškaraca, žena i djece diljem svijeta nalazi u nekom obliku ropstva; ističe potrebu da se ljudska prava sagledaju na cjelovit i nedjeljiv način i to stavljanjem u prvi plan kako civilnih i političkih, tako i ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava te prava povezanih s okolišem, te snažnom predanošću tim pravima jer bez njih ne može biti ni razvoja; naglašava potrebu za uklanjanjem glavnih uzroka siromaštva; ističe obvezu poštovanja međunarodnih standarda rada u skladu s provedbom Programa za dostojanstven rad Međunarodne organizacije rada; smatra da bi socijalna pitanja trebala imati istaknutiju ulogu u vanjskim odnosima EU-a; s tim u vezi žali što EU nema standardni obrazac za „socijalnu klauzulu” koja bi se uvrštavala u sve sporazume o vanjskoj trgovini; poziva EU da u skladu s time u sve svoje vanjsko-trgovinske sporazume uvrsti poglavlje o razvoju i socijalnu klauzulu kojom se odražavaju temeljni standardi rada Međunarodne organizacije rada;

111.  napominje da su pogoršana sigurnosna situacija diljem svijeta i produbljivanje financijske krize od sloma 2008. uzrokovali povećanje dječjeg rada u najsiromašnijim zemljama svijeta što bi moglo imati pravne posljedice za poduzeća kojima su zemlje u razvoju izvor dobara, pa i za njihov ugled; poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Europsku službu za vanjsko djelovanje da nastave promicati Međunarodni program za ukidanje dječjeg rada, posebice u zemljama u razvoju, u kojima je poražavajući broj djece prisiljen raditi kako bi popunili obiteljske prihode;

Mjere EU-a za jamčenje slobode izražavanja na internetu i izvan njega i za ograničenje učinka nadzornih tehnologija na ljudska prava

112.  uviđa da je brzi razvoj informacijskih i komunikacijskih tehnologija preobrazio način uživanja slobode izražavanja i pristupa informacijama diljem svijeta istovremeno donoseći velike prednosti i razloge ozbiljne zabrinutosti; u tom kontekstu pozdravlja donošenje posebnih smjernice EU-a o slobodi izražavanja na internetu i izvan njega, koje je Vijeće usvojilo u svibnju 2014. godine;

113.  ponavlja da su sloboda izražavanja i sloboda medija, neovisnost i pluralizam ključni elementi održive demokracije kojima se maksimalno uključuje civilno društvo i jača uloga građana te su stoga nužni za jamčenje transparentnosti i odgovornosti u javnom životu;

114.  poziva na veću potporu u područjima promidžbe slobode medija, zaštite neovisnih novinara i blogera, smanjenja digitalnog jaza i olakšavanja neograničenog pristupa informacijama i komunikacijama te necenzuriranog pristupa internetu (digitalne slobode);

115.  poziva EU i njegove države članice da unaprijede svoj nadzor nad svim ograničenjima slobode izražavanja te ih jasno i brzo osude, uključujući agresivnu uporabu kaznenih zakona o kleveti i drugih restriktivnih zakona, restriktivnih kriterija ili složenih postupaka za registriranje novinara ili pripadnika bilo kojeg zanimanja povezanog s medijima i za osnivanje medijske kuće te da pokrenu snažne inicijative za podupiranje boljeg pristupa informacijama koje su od javnog interesa;

116.  osuđuje sva ograničenja digitalne komunikacije, uključujući zatvaranje mrežnih stranica i blokiranje osobnih računa, posebno kada su usmjerena na civilno društvo, aktiviste za građanske slobode i slobodne medije;

117.  izražava zabrinutost zbog naglog razvoja i širenja tehnologija praćenja, nadzora, cenzuriranja i filtriranja sadržaja koje sve više prijete aktivistima za ljudska prava i demokraciju u autokratskim zemljama i kojima se također ugrožava pravo na privatnost u demokratskim zemljama čak i onda kada se njima koristi kad je u pitanju legitiman cilj kao što je borba protiv terorizma, državna sigurnost i provedba zakona;

118.  uviđa da su u Europi smješteni važni proizvođači tehnologija za hakiranje i nadzor, koje se mogu upotrijebiti za povrede ljudskih prava i za napad na europsku digitalnu infrastrukturu; poziva Komisiju da revidira europski sustav kontrole izvoza kako bi se spriječilo da opasne tehnologije dospiju u krive ruke;

119.  hvali Komisiju što je u lipnju 2013. objavila Vodič za provedbu glavnih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima u području informacijskih i komunikacijskih tehnologija; no i dalje je zabrinut zbog trgovine proizvodima i uslugama kojima se želi uskratiti pristup internetu ili omogućiti masovan nadzor i praćenje internetskog prometa i mobilnih komunikacija, filtriranje rezultata pretrage ili neovlašteno upadanje u privatne razgovore; podsjeća na komunikaciju Komisije od 24. travnja 2014. naslovljenu „Pregled politike za kontrolu izvoza: kako osigurati sigurnost i konkurentnost u svijetu koji se mijenja” (COM(2014)0244), u kojoj su između ostalog prepoznati problemi u vezi s ljudskim pravima nastali u izvozu određenih informacijskih i komunikacijskih tehnologija; stoga poziva Komisiju da razmisli o tome kako poboljšati situaciju u cilju mogućeg usvajanja ažuriranih smjernica za kontrolu izvoza;

120.  poziva Komisiju da i dalje podupire inicijative za podupiranje razvoja i širenje tehnologija za digitalnu sigurnost i tako ojačala ulogu boraca za ljudska prava pružajući im sigurne mehanizme za prikupljanje, šifriranje i pohranjivanje podataka kako bi se izbjegao nadzor represivnih vlada;

Potpora EU-a civilnom društvu i slobodi okupljanja i udruživanja

121.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog sve manje prostora u mnogim državama diljem svijeta u kojemu civilno društvo može obavljati svoje legitimne aktivnosti; smatra da je slobodno civilno društvo jedan od temelja zaštite i podrške ljudskih prava i demokratskih vrijednosti u svim društvima; u tom pogledu pozdravlja sve programe EU-a kojima je cilj obuka mladih stručnjaka iz trećih zemalja i pojednostavljivanje programa studentske razmjene za državljane trećih zemalja jer se njima potiče aktivno sudjelovanje mladih u izgradnji demokracije i učinkovito doprinosi razvoju civilnog društva;

122.  poziva EU i njegove države članice da pojačaju nadzor i jasno i hitno osude sva ograničenja slobode okupljanja i udruženja, uključujući zabranu organizacija civilnog društva, agresivnu upotrebu kaznenih zakona o kleveti i drugih restriktivnih zakona, prekomjerne uvjete za registraciju i izvještavanje, prekomjerno restriktivna pravila o financiranju iz inozemstva ili zabrane nevladinim udrugama da sudjeluju u političkim aktivnostima ili da kontaktiraju sa strancima;

123.  poziva EU i njegove države članice da započnu raspravu o kršenju slobode okupljanja i udruživanja na svim razinama političkog dijaloga, uključujući na najvišoj razini, kad drugi oblici dijaloga, uključujući dijalog o ljudskim pravima, ne donesu nikakvo konkretno poboljšanje na terenu; potiče EU i njegove države članice da upotrijebe te dijaloge radi rasprave o pojedinačnim problematičnim slučajevima, posebno svih onih osoba koje su lišene slobode samo zato što su ostvarivale svoje pravo na mirno okupljanje i udruživanje;

124.  potiče predstavnike izaslanstava EU-a i veleposlanstva država članica da nadziru suđenja borcima za ljudskih prava i svima onima koji su u pritvoru samo zato što su ostvarivali svoje pravo na mirno okupljanje i udruživanje te da po potrebi javno osude nedostatak poštovanja prema pravu na pošteno suđenje;

125.  poziva EU da poštovanje i promicanje slobode okupljanja i udruživanja učini glavnim prioritetom u budućem Planu djelovanja EU-a u području ljudskih prava i demokracije te da na tom području iznese posebne mjere s obzirom na to da su okupljanje i udruživanje nužni elementi za demokraciju i otvoreno društvo;

126.  ponavlja da odobrava da se većina sredstava kojima se financira europski instrument za ljudska prava i demokraciju dodijeli za potporu borcima za ljudska prava i inicijativama civilnog društva diljem svijeta te podupire razvoj sredstava za pravnu obranu kako bi se novinarima i aktivistima koji su žrtve progona omogućio pristup odvjetniku i pošteno suđenje;

127.  naglašava važnost nacionalnih institucija za ljudska prava na nacionalnoj razini za praćenje ljudskih prava i podizanje osviještenosti te radi osiguravanja pravne zaštite za žrtve povrede prava; poziva EU da razvije politiku u cilju potpore nacionalnim institucijama za ljudska prava u skladu s pariškim načelima te da je postavi kao prioritet u vanjskoj pomoći, posebno u okviru Europskog instrumenta za susjedstvo;

Sloboda mišljenja, savjesti, vjeroispovijedi ili uvjerenja

128.  osuđuje svako nasilje i diskriminaciju na osnovi ideologije, vjeroispovijedi ili uvjerenja kako je navedeno u članku 10. UFEU-a; izražava ozbiljnu zabrinutost u vezi sa stalnim izvješćima o nasilju i diskriminaciji protiv vjerskih manjina diljem svijeta, osobito na Bliskom istoku; naglašava da je pravo slobode mišljenja, savjesti, vjeroispovijedi ili uvjerenja temeljno ljudsko pravo koje je povezano s drugim ljudskim pravima i temeljnim slobodama i obuhvaća pravo vjerovanja ili nevjerovanja, pravo na iskazivanje ili neiskazivanje vjeroispovijedi ili uvjerenja i pravo na prihvaćanje, promjenu te napuštanje ili vraćanje uvjerenju po vlastitom izboru kako je navedeno u članku 18. Opće deklaracije o ljudskim pravima;

129.  poziva Europsku uniju i njezine države članice da zajamče poštovanje vjerskih manjina diljem svijeta, posebno na Bliskom istoku, gdje kršćane, uključujući katolike, pripadnike armenske apostolske crkve, Kopte i Jezide i muslimanske manjine proganjaju ISIL i druge terorističke skupine;

130.  oštro osuđuje napade protiv kršćana u nekoliko zemalja diljem svijeta i izražava solidarnost s obiteljima žrtava; duboko je zabrinut zbog sve većeg broja slučajeva represije, diskriminacije, netolerancije i nasilnih napada nad kršćanskim zajednicama, posebno u Africi, Aziji i na Bliskom istoku; nadalje, poziva vlade da sve odgovorne dovedu pred lice pravde; duboko je zabrinut zbog trenutačne situacije kršćana u Sjevernoj Koreji, Somaliji, Siriji, Iraku, Afganistanu, Saudijskoj Arabiji, Pakistanu, Uzbekistanu, Jemenu, Nigeriji i mnogim drugim zemljama u kojima kršćani žive u strahu od ubojstva, suočeni s mučenjima, silovanjima i otmicama te svjedoče kako im oštećuju ili uništavaju crkve;

131.  izražava duboku zabrinutost zbog stanja pripadnika muslimanske manjine Rohingya u Burmi/Mjanmaru, koji ne mogu dobiti državljanstvo Burme i koji su suočeni sa sustavnim kršenjem ljudskih prava i progonom; podsjeća na svoju Rezoluciju od 13. lipnja 2013. o situaciji manjinskih muslimana Rohingya(24);

132.  pozdravlja usvajanje smjernica EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjeroispovijedi ili uvjerenja tijekom izvještajnog razdoblja za 2013. i poziva institucije EU-a i države članice da posebnu pozornost usmjere na provedbu tih smjernica, i u međunarodnim i regionalnim forumima, te u bilateralnim odnosima s trećim zemljama uz obraćanje posebne pozornosti na osjetljivu situaciju apostata; hvali novu potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu za izjavu da je sloboda vjeroispovijedi ili uvjerenja jedno od prioriteta na području ljudskih prava; potiče potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu i ESVD da se uključe u trajni dijalog s nevladinim organizacijama, vjerskim zajednicama ili zajednicama zagovornika istih uvjerenja te vjerskim vođama;

133.  pozdravlja predanost EU-a u promicanju prava na slobodu vjeroispovijedi ili uvjerenja na međunarodnim i regionalnim forumima, uključujući UN, OESS, Vijeće Europe i druge regionalne mehanizme; potiče EU da nastavi podnositi svoju godišnju rezoluciju o slobodi vjeroispovijedi ili uvjerenja Općoj skupštini UN-a i podupirati mandat posebnog izvjestitelja UN-a za slobodu vjeroispovijedi ili uvjerenja;

Prava žena i djevojčica

134.  pozdravlja podršku EU-a rezolucijama UN-a o rodnim pitanjima, posebno o iskorjenjivanju nasilja nad ženama i djevojčicama, diskriminaciji žena i ulozi slobode izražavanja i mišljenja u osnaživanju žena te podršku izjavama UN-a o ranom i prisilnom braku i genitalnom sakaćenju žena;

135.  poziva EU da aktivno sudjeluje na 59. sjednici Komisije o položaju žena i da nastavi borbu protiv svih pokušaja da se ugrozi Pekinška platforma UN-a za djelovanje u vezi s, među ostalim, pristupom obrazovanju i zdravstvu kao temeljnim ljudskim pravima, seksualnim pravima i pravima na reprodukciju;

136.  žali što su tijela žena i djevojčica, konkretno njihovo seksualno i reproduktivno zdravlje i prava, i dalje poprište ideoloških borbi te poziva EU i njegove države članice da priznaju neotuđiva prava žena i djevojčica na tjelesni integritet i samostalno donošenje odluka u pogledu, između ostaloga, prava na dobrovoljno planiranje obitelji, siguran i zakonski pobačaj te život bez nasilja, uključujući genitalno sakaćenje žena, dječji brak, rani i prisilni brak te silovanje u braku;

137.  ponovno osuđuje sve vrste zlostavljanja i nasilja nad ženama i djevojčicama, a posebno upotrebu seksualnog nasilja kao oružja u ratu te nasilje u obitelji; poziva sve države članice Vijeća Europe da u skladu s time potpišu i ratificiraju Istanbulsku konvenciju o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji; poziva EU da poduzme potrebne korake kako bi putem te konvencije zajamčio usklađenost između vanjskog i unutarnjeg djelovanja EU-a u području nasilja nad ženama i djevojčicama;

138.  izražava duboku zabrinutost zbog toga što vlade ignoriraju nehumane slučajeve seksualnog zlostavljanja žena u doba kad diljem svijeta jedna od triju žena tijekom svog života doživi seksualno nasilje; potiče ESVD na daljnju uspostavu dobrih praksi borbe protiv silovanja i seksualnog nasilja nad ženama u trećim zemljama radi rješavanja osnovnih uzroka tog problema;

139.  naglašava da je važno da se vlasti zauzmu za izradu obrazovnih kampanja usmjerenih na muškarce, a posebno na mlađe generacije, u cilju sprečavanja i postupnog suzbijanja svih vrsta rodno uvjetovanog nasilja; ističe da je potrebno osigurati da zdravstveni radnici, policijski službenici, državni odvjetnici i suci, i u Europskoj uniji i u trećim zemljama, budu primjereno osposobljeni za pružanje pomoći i potpore žrtvama nasilja;

140.  naglašava da rodno uvjetovano nasilje, uključujući štetne običajne i tradicijske prakse, predstavlja kršenje temeljnih prava te posebno ljudskog dostojanstva, prava na život i prava na cjelovitost osobe;

141.  ističe da je Istanbulska konvencija o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji važan i obvezujući međunarodni instrument te da će stoga rast broja država potpisnica Konvencije znatno pridonijeti razvoju integrirane politike za zaštitu i osnaživanje žrtava te promicanje međunarodne suradnje u tom području;

142.  poziva Vijeće da uključi pitanje „rodno selektivnog” pobačaja u smjernice EU-a o nasilju nad ženama i djevojčicama; potiče Komisiju i Vijeće da razviju metode prikupljanja podataka o toj pojavi i povezane pokazatelje te potiče Europsku službu za vanjsko djelovanje da uključi to pitanje u razvoj i provedbu strategija o ljudskim pravima po zemljama;

143.  naglašava važnost provođenja informacijskih kampanja i kampanja podizanja osviještenosti u zajednicama u kojima se provodi genitalno sakaćenje žena, seksualno iskorištavanje djevojčica, rani i prisilni brak, femicid i drugi oblici rodno uvjetovanog kršenja ljudskih prava te važnost uključivanja boraca za ljudska prava koji se već bore kako bi se stalo na kraj takvim praksama u pripremu i provedbu tih kampanja; ponavlja da dječji, rani i prisilni brak te nepoštovanje minimalne zakonski odobrene dobi za stupanje u brak predstavlja ne samo kršenje prava djece nego i prepreku osnaživanju žena;

144.  oštro osuđuje upotrebu seksualnog nasilja nad ženama i djevojčicama kao ratne taktike, uključujući zločine poput masovnog silovanja, seksualnog ropstva, prisilne prostitucije, rodno utemeljenih oblika progona, uključujući spolno sakaćenje žena, trgovanje ženama, seksualni turizam, rano i prisilno sklapanje braka, ubojstva iz časti i sve druge oblike seksualnog nasilja usporedive težine; ostaje posebno zabrinut u tom pogledu zbog situacije u regiji Velikih jezera u Africi i primjerice u Siriji; izražava svoju podršku radu Žena UN-a, posebne izvjestiteljice UN-a za nasilje nad ženama i njegove uzroke i posljedice te posebne predstavnice UN-a za seksualno nasilje u sukobima; pozdravlja činjenicu da je nagrada Saharov 2014. godine dodijeljena dr. Denisu Mukwegeu za njegovu izvanrednu borbu za zaštitu djevojaka i žena žrtava seksualnog nasilja tijekom oružanih sukoba;

145.  skreće pozornost na činjenicu da su zločini na rodnoj osnovi i zločini seksualnog nasilja definirani u Rimskom statutu kao ratni zločini, zločini protiv čovječnosti ili zločini koji su sastavni dio genocida ili mučenja; u tom pogledu pozdravlja Rezoluciju 2106 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda o sprečavanju seksualnog nasilja u sukobima, usvojenu 24. lipnja 2013., kojom se potvrđuje ključna uloga Međunarodnog kaznenog suda u borbi protiv nekažnjavanja seksualnih zločina i rodno utemeljenih zločina; poziva Europsku uniju da podrži provedbu tih načela u cijelosti;

146.  ponovno ističe obvezu Europske unije da se ljudska prava i rodna pitanja uključe u misije koje se provode u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike u skladu s ključnim rezolucijama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1325 i 1820 o ženama, miru i sigurnosti; u tom pogledu ponavlja svoj poziv EU-u i državama članicama da u izgradnji održivog pomirenja pruže potporu sustavnom sudjelovanju žena kao ključnoj sastavnici mirovnih procesa i da prepoznaju potrebu za uključivanjem rodne perspektive u sprečavanje sukoba, mirovne operacije, humanitarnu pomoći i obnovu nakon sukoba te procese demokratske tranzicije;

147.  smatra da je podzastupljenost žena u donošenju političkih odluka pitanje temeljnih prava i demokracije kao vrijednosti kojima bi se trebala isticati sposobnost vlada za potpunu predanost procesima izgradnje i održavanja demokracije; pozdravlja zakonom utvrđene paritetne sustave i spolne kvote te poziva na uspostavu potrebnog zakonodavnog postupka s tim u vezi što je prije moguće;

148.  traži od EU-a i država članica da podupru potpuno sudjelovanje žena u donošenju političkih i gospodarskih odluka, osobito u procesima uspostavljanja mira, demokratske tranzicije i rješavanja sukoba; potiče države članice, Komisiju i ESVD da se usredotoče na ekonomsku i političku emancipaciju žena u zemljama u razvoju potičući njihovo uključivanje u poduzeća te u provedbu regionalnih projekata i lokalnih razvojnih projekata;

149.  naglašava potrebu da se ženama u Europi i ostatku svijeta zajamči pravo da slobodno donose vlastite odluke, jednako kao muškarci, bez ikakvih ideoloških, političkih ili vjerskih nametanja;

Ljudska prava i korupcija

150.  podsjeća da korupcija predstavlja povredu ljudskih prava te da je Europska unija zatražila nadležnost za potpisivanje Konvencije UN-a protiv korupcije;

151.  žali zbog izostanka odgovora na zahtjev koji je Parlament uputio potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da predstavi akcijski plan EU-a za borbu protiv korupcije u cilju učinkovita praćenja preporuka iz Konvencije UN-a protiv korupcije, uključujući obvezivanje država potpisnica na objavu i širenje informacija o korupciji, uspostavu kanala za izvješćivanje o kršenju Konvencije i stvaranje valjanog pravnog okvira za zaštitu svjedoka i aktivnosti civilnog društva u tom području;

152.  potiče Europol da dodatno razvija strateška i operativna partnerstva s trećim zemljama u cilju učinkovitije borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala;

153.  poziva Komisiju da razvije inovativne financijske mehanizme za provedbu fiskalnih reformi i jačanje borbe protiv korupcije, nezakonitih financijskih tokova i poreznih utaja; u tom kontekstu potiče razmatranje javno-privatnih partnerstva, spajanje bespovratnih sredstava i zajmova i podupiranje zemalja u razvoju u njihovim nastojanjima da bolje mobiliziraju domaće resurse; prima na znanje poziv da se uvede međunarodni porez na financijske transakcije koji bi mogao poslužiti kao dodatan izvor razvojnih sredstava te podsjeća države članice da su već postigle dogovor oko uvođenja nacionalnog poreza na financijske transakcije i da su se obvezale da će dio prikupljenih sredstava namijeniti financiranju svjetskih javnih dobara, uključujući razvoj;

154.  napominje da treće zemlje sa slabim upravljanjem i velikim priljevima pomoći također imaju višu stopu korupcije koja, posljedično tome, poništava svrhu razvojne pomoći te oslabljuje razvoj ljudskih prava; poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje da radi unapređenja ljudskih prava u trećim zemljama pruži podršku razvojnim programima u kojima humanitarna pomoć i transparentnost idu ruku pod ruku;

155.  ponavlja svoj poziv EU-u i državama članicama da podupru osnivanje ureda posebnog izvjestitelja UN-a za financijski kriminal, korupciju i ljudska prava;

Trgovina ljudima

156.  osuđuje nezakonit posao trgovine ljudima, trgovine ljudima radi odstranjivanja organa i svaki drugi posao kojim se iskorištavaju ljudi povezan s kršenjem prava na tjelesni integritet i primjenom nasilja; naglašava potrebu borbe protiv trgovine ljudima, najčešće ženama, koje se iskorištava u seksualne svrhe;

157.  poziva EU na davanje prednosti borbi protiv trgovine ljudima u svojim vanjskim i unutarnjim politikama s posebnim naglaskom na zaštitu žrtava; poziva na intenzivnije napore EU-a koji će se redovito pregledavati; naglašava potrebu za poboljšanom suradnjom s trećim zemljama u vezi s razmjenom dobrih praksi i uništavanjem međunarodnih mreža trgovine ljudima, koje također upotrebljavaju internet kako bi pronašle nove žrtve; naglašava potrebu da sve države članice EU-a provedu Direktivu 2011/36/EU i strategiju EU-a za sprečavanje trgovine ljudima za razdoblje od 2012. do 2016.;

Diskriminacija na temelju kaste

158.  osuđuje stalna kršenja ljudskih prava ljudi koji pate zbog kastinskih hijerarhija i diskriminacije na temelju kaste, uključujući negiranje jednakosti i uskraćivanje pristupa pravosuđu i zapošljavanju, stalnu segregaciju i prepreke ostvarenju temeljnih ljudskih prava i razvoja uzrokovane kastinskim sustavima; poziva EU na donošenje politike o izravnim mjerama za uklanjanje diskriminacije na temelju kaste te poziva na uključivanje ciljeva politike o diskriminaciji na temelju kaste u novi akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju;

Prava pripadnika zajednice LGBTI

159.  ističe da je homoseksualnost i dalje kazneno kažnjiva u 78 država, a u deset od njih za nju je predviđena smrtna kazna (Saudijska Arabija, Nigerija, Mauritanija, Sudan, Sijera Leone, Jemen, Afganistan, Iran, Maldivi i Brunej) te da je transrodni identitet i dalje kazneno kažnjiv u 20 država; snažno osuđuje nedavni porast diskriminatornih zakona te smatra da nasilni postupci i izgredi protiv pojedinaca na osnovi njihove seksualne orijentacije i rodnog identiteta ne smiju proći nekažnjeno; potiče pomno praćenje stanja u Nigeriji, Ugandi, Malaviju, Indiji i Rusiji u kojima se novim zakonima ili nedavnim pravnim promjenama ozbiljno ugrožava sloboda seksualnih manjina; ponovno potvrđuje vlastitu podršku stalnom radu Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava u borbi protiv tih diskriminatornih zakona i postupanja te općenito radu UN-a u tom području;

160.  podupire ideju da bi ESVD trebao dati prednost svojim djelovanjima na tom području te staviti poseban naglasak na situacije u kojima je na snazi smrtna kazna i/ili se nad pripadnicima zajednice LGBTI provodi mučenje i se loše s njima postupa, osuđujući takva postupanja u skladu sa smjernicama EU-a o smrtnoj kazni te smjernicama EU-a o mučenju i drugim okrutnim, neljudskim i ponižavajućim postupanjima ili kažnjavanjima;

161.  pozdravlja usvajanje smjernica EU-a iz 2013. o promicanju i zaštiti ostvarivanja svih ljudskih prava lezbijskih, homoseksualnih, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih osoba (LGBTI); poziva ESVD i Komisiju da uključe pitanje prava pripadnika zajednice LGBTI u političke dijaloge i u dijaloge o ljudskim pravima s trećim zemljama i u multilateralnim forumima; naglašava da je važno da Komisija i ESVD nastave raspravljati o pitanju prava pripadnika zajednice LGBTI u političkim dijalozima i u dijalozima o ljudskim pravima te da se europski instrument za ljudska prava i demokraciju primjenjuje u pružanju podrške organizacijama koje štite prava pripadnika zajednice LGBTI osnažujući ih da se suprotstave homofobnim i transfobnim zakonima i diskriminaciji protiv pripadnika zajednice LGBTI, podizanjem razine osviještenosti u javnosti o diskriminaciji i nasilju kojima su izložene osobe drugačije seksualne orijentacije i rodnog identiteta te jamčenjem pomoći u nuždi (od psihosocijalne i liječničke pomoći do medijacije i pomoći pri ponovnom uključivanju u društvo) onima kojima je ta pomoć potrebna;

162.  prima na znanje legalizaciju istospolnih brakova ili istospolnih građanskih zajednica u sve većem broju zemalja, u ovom trenutku 17 diljem svijeta; potiče institucije EU-a i države članice da i dalje pridonose razmatranju priznavanja istospolnih brakova ili istospolnih građanskih zajednica kao pitanja političkih, socijalnih, ljudskih i građanskih prava;

163.  poziva Komisiju i Svjetsku zdravstvenu organizaciju da poremećaje rodnog identiteta uklone s popisa mentalnih poremećaja i poremećaja u ponašanju; poziva Komisiju da pojača svoje napore u vezi s okončanjem patologizacije transidentiteta; potiče države da osiguraju brze, pristupačne i transparentne postupke priznavanja roda poštujući pravo na samoodređenje;

164.  pozdravlja sve veću političku potporu zabrani sterilizacije kao uvjeta za pravno priznavanje roda, kao što je naveo posebni izvjestitelj UN-a o mučenjima, te podupire stajalište da prema takvim zahtjevima treba postupati kao prema kršenju prava na tjelesni integritet te na seksualno i reproduktivno zdravlje i prava i kao takve ih progoniti;

165.  pozdravlja ukidanje moldovskog zakona u listopadu 2013. kojim se zabranjuje „promidžba bilo kojih odnosa osim onih koji su povezani s brakom ili obitelji” te poziva druge zemlje u regiji da slijede moldovski primjer;;

Prava pripadnika nacionalnih manjina

166.  naglašava da zajednice nacionalnih manjina imaju posebne potrebe i da je stoga na svim područjima gospodarskog, socijalnog, političkog i kulturnog života potrebno promicati potpunu i djelotvornu jednakost između pripadnika nacionalnih manjina i pripadnika većinskog naroda;

Prava osoba s invaliditetom

167.  pozdravlja ratifikacije Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom; podsjeća da je važno da je države članice i institucije EU-a učinkovito provode i posebno naglašava da je potrebno vjerodostojno uključiti načelo dostupnosti svim osobama i sva prava osoba s invaliditetom u sve relevantne politike EU-a, uključujući u politike na području razvojne suradnje, te naglašava obvezujuću i horizontalnu narav toga problema; naglašava da je važno da EU djeluje u suradnji s relevantnim međunarodnim i regionalnim organizacijama i civilnim društvom te posebno s organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom kako bi se zajamčilo da se međunarodnim razvojnim programima u obzir uzimaju potrebe osoba s invaliditetom u vezi s mogućnošću pristupa;

168.  potiče potpredsjednicu/Visoku predstavnicu da nastavi podupirati proces ratifikacije i provedbe Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom u zemljama koje ju još nisu ratificirale ili provele;

169.  potiče ESVD da pomno razmotri primjedbe i preporuke o državama koje je objavio Odbor za prava osoba s invaliditetom, kao i izvješća o državama, i da o tim pitanjima sustavno raspravlja u političkim dijalozima s dotičnim državama te u javnim izjavama; poziva Komisiju da pripremi i izradi nacrt temeljnih načela EU-a za promicanje i zaštitu ostvarivanja svih ljudskih prava osoba s invaliditetom radi jamčenja sustavne i koherentne politike u vezi s time, čak i u svojim dijalozima i pregovorima s trećim zemljama;

170.  traži od Komisije i ESVD-a da potiču izaslanstva EU-a diljem svijeta na suradnju s civilnim društvom radi promicanja djelotvornog ostvarivanja ljudskih prava osoba s invaliditetom;

Prava djece

171.  ponavlja svoj poziv Komisiji da predloži ambicioznu i sveobuhvatnu strategiju prava djece i akcijski plan za sljedećih pet godina, kao što traži u svojoj Rezoluciji od 27. studenog 2014. o 25. obljetnici Konvencije UN-a o pravima djeteta;

172.  pozdravlja suradnju EU-a s UNICEF-om i drugim organizacijama i NVO-ima koji se bave pravima djece, iz koje je proizašao skup alata za uključivanje prava djece u razvojnu suradnju i potpora ključnim milenijskim razvojnim ciljevima i programima za zaštitu djece radi ostvarivanja prava djece, posebice u osjetljivim situacijama; posebice pozdravlja Manifest o pravima djece te potiče više zastupnika u EP-u i zastupnike nacionalnih parlamenata da promiču Manifest te da postanu „zagovornici prava djece”; pozdravlja činjenicu da se novac od Nobelove nagrade dodijeljene EU-u koristi za pomaganje djeci koja su zahvaćena sukobima; podsjeća na važnost pružanja psihološke potpore djeci koja su izložena nasilju ili su žrtve rata; naglašava važnost jamčenja pristupa obrazovanju djeci pogođenoj sukobima; pozdravlja sudjelovanje EU-a u listopadu 2013. na Trećoj svjetskoj konferenciji o dječjem radu održanoj u Braziliji te njegovo sudjelovanje u pregovorima o trostranoj deklaraciji o dječjem radu;

173.  naglašava potrebu za borbom protiv svih oblika prisilnoga dječjeg rada i izrabljivanja djece; poziva na bolju provedbu postojećega nacionalnog i međunarodnog zakonodavstva kojim se potiče osviještenost o zlostavljanju djece na tržištu rada;

174.  poziva Komisiju i ESVD da nastave poduzimati mjere u vezi s pravima djeteta s posebnim naglaskom na nasilje nad djecom, uključujući mučenje, s obzirom na to da su nedavno zabilježeni slučajevi mučenja i pritvora djece; poziva da se stavi poseban naglasak na pitanja prisilnog dječjeg rada, siromaštva i malnutricije djece, na ostvarivanje osnovnog obrazovanja za sve, smanjenje smrtnosti djece, prisilan brak i štetne prakse, razoružavanje, rehabilitaciju i naknadnu reintegraciju djece koja su dio oružanih skupina kao i na pitanje vračanja u kojemu sudjeluju djeca u dijalozima o ljudskim pravima s dotičnim zemljama; naglašava važnost davanja prednosti pravima djece u vanjskoj politici, razvojnoj suradnji i humanitarnoj pomoći EU-a radi jamčenja odgovarajućeg financiranja i povećanja razine zaštite djece u izvanrednim situacijama; poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu da podnosi Parlamentu godišnji izvještaj o ostvarenim rezultatima vanjskog djelovanja EU-a usredotočenog na djecu; naglašava činjenicu da bi djeca i adolescenti trebali sudjelovati samo u poslovima koji ne utječu na njihovo zdravlje i osobni razvoj te ne ometaju njihovo školovanje; naglašava važnost davanja prednosti pravima djece u vanjskoj politici EU-a;

175.  napominje da Konvencija UN-a o pravima djeteta poziva na poduzimanje zakonodavnih, upravnih, socijalnih i prosvjetnih mjera u vezi s radom djece i istovremeno prepoznaje potrebu za višedimenzionalnim pristupom; radi djelotvorne primjene poziva na nužnost praćenja zakona intervencijama politike koje pružaju alternative u obliku obrazovanja i strukovnog osposobljavanja, kao i mjere za socijalnu zaštitu za djecu i obitelji;

176.  poziva EU da nastavi promicati povoljno okruženje za sprečavanje i ukidanje rada djece, socijalni dijalog i usklađeno djelovanje između javnih i privatnih sektora u vezi s iskorjenjivanjem rada djece; naglašava potrebu pružanja potpore i jačanja kapaciteta u zemljama s oružanim sukobima i zemljama nakon sukoba radi borbe protiv rada djece;

177.  ponavlja da je potrebno pojačati napore u provedbi revidirane strategije za provedbu smjernica EU-a o djeci i oružanim sukobima; poziva u tom kontekstu na bolju upotrebu fondova i instrumenta za stabilnost te europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava radi rješavanja pojave djece vojnika; dodatno potiče EU na produbljivanje suradnje s posebnom predstavnicom UN-a za djecu koja su zahvaćena oružanim sukobima pružajući potporu akcijskim planovima i mehanizmima nadzora i izvješćivanja; poziva na univerzalnu ratifikaciju Konvencije UN-a o pravima djeteta i posebno njezinog trećeg Fakultativnog protokola, čime bi se djeci omogućilo da ulože svoje prigovore Odboru UN-a za prava djeteta; poziva Komisiju i potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu za vanjsku i sigurnosnu politiku da razmotre kako EU može jednostrano pristupiti Konvenciji UN-a o pravima djeteta;

178.  ističe da pothranjenost i malnutricija u zemljama u razvoju izazivaju ozbiljnu zabrinutost; u tom smislu pozdravlja okvir za djelovanje nedavno donesen na Drugoj međunarodnoj konferenciji o prehrani, kojim se postavlja globalni cilj smanjenja broja djece zaostale u razvoju mlađe od pet godina u svijetu za 40 %;

179.  ponovno ističe kako je pristup obrazovanju temeljno pravo djeteta, sadržano u članku 28. Međunarodne konvencije o pravima djeteta; ističe da je svim djelovanjima koja vode Unija i države članice potrebno poboljšati pristup djece kvalitetnim zdravstvenim uslugama i skrbi;

180.  žali zbog činjenice da zemlje diljem svijeta nisu spremne potpisati Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom i Konvenciju UN-a o pravima djeteta, kojima se pružaju detaljne smjernice za razvoj uključivih društava za zaštitu djece s invaliditetom;

181.  poziva Uniju i države članice da usklađeno provode politike humanitarne pomoći i razvoja u cilju borbe protiv malnutricije djece;

Prava autohtonih naroda

182.  sa zabrinutošću napominje da postoji osobita opasnost od diskriminacije autohtonih naroda te da su oni posebno osjetljivi na političke, gospodarske i ekološke promjene i poremećaje, kao i na promjene i poremećaje povezane s radom; napominje da većina njih živi ispod praga siromaštva te da nema mogućnost predstavnika, pristupa političkom odlučivanju ili pravosudnom sustavu ili je taj pristup ograničen; izražava posebnu zabrinutost zbog navoda o široko rasprostranjenom otimanju zemlje, prisilnom premještanju i kršenju ljudskih prava uzrokovanih oružanim sukobima;

Mjere EU-a u vezi s migracijama i izbjeglicama

183.  osuđuje potresan broj smrtnih slučajeva na Sredozemnom moru koji Međunarodna organizacija za migracije u svom izvješću „Smrtonosna putovanja” procjenjuje na 3 000 u 2013. godini, što to more čini najsmrtonosnijim područjem na svijetu za nezakonite migracije; izražava jaku zabrinutost u vezi s izvješćima o povredama ljudskih prava migranata i tražitelja azila na njihovu putu do EU-a; poziva Uniju i države članice na suradnju s UN-om, regionalnim mehanizmima, vladama i nevladinim organizacijama radi rješavanja tih problema; naglašava da je hitno potrebno razviti snažnije i integriranije politike koje su snažnije povezane s načelom solidarnosti na razini Unije kako bi se riješila goruća pitanja povezana s migrantima, izbjeglicama i tražiteljima azila na način koji je u skladu s međunarodnim pravom o ljudskim pravima i temeljnim ljudskim dostojanstvom te poziva EU da i zajamči učinkovite zajedničke standarde za postupke prihvata diljem Unije kako bi se zaštitili maloljetnici bez pratnje i najranjivije skupine; poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, povjerenika za migracije, unutarnje poslove i građanstvo i ESVD na jačanje suradnje i pravedne raspodjele odgovornosti među državama članicama, uključujući smještaj i preseljenje izbjeglica te doprinos službama za potragu i spašavanje radi pomoći migrantima u nevolji na moru koji pokušavaju doći do obale EU-a; u vezi s time podsjeća na potrebu poštovanja načela zabrane prisilnog vraćanja u europskim i međunarodnim vodama, što je potvrdio Europski sud za ljudska prava; podsjeća na predanost Komisije razvoju primjerenih zakonitih migracijskih kanala; stoga poziva države članice na potpunu provedbu nedavno donesenog paketa o zajedničkom sustavu azila EU-a i zajedničkog zakonodavstva o migracijama te u tom pogledu poziva da se uvede krizni mehanizam utvrđen Dublinskom uredbom (članak 33.) kojim bi se jasno utvrdio minimalni kontingent za svaku državu članicu i na taj način brzo uspostavio operativni krizni mehanizam za preraspodjelu u cilju pružanja pomoći državama članicama koje su najteže pogođene i u kojima su minimalne kvote vidno prekoračene; poziva države članice da sudjeluju u programima za ponovno naseljavanje i da pojačaju razvoj regionalnih programa zaštite u najpogođenijim područjima; naglašava potrebu za uklanjanjem uzroka nezakonitih migracija; potiče ESVD i države članice da obrate posebnu pozornost na zemlje iz kojih kreće trgovanje i krijumčarenje ljudima, zemlje kroz koje se prolazi i odredišne zemlje; poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i države članice da dodatno ojačaju vanjsku dimenziju Unije u suradnji s polazišnim i tranzitnim zemljama, uključujući zemlje koje su partneri EU-a, posebno u mediteranskoj regiji, sustavno raspravljajući o tim pitanjima u političkim dijalozima s dotičnim državama i u javnim izjavama te potičući suradnju s tim zemljama na najvišu razinu kako bi se razbile nezakonite mreže krijumčarenja migranata i vodila borba protiv nezakonitih mafija koje zarađuju trgovanjem i krijumčarenjem ljudima;

184.  smatra da su djeca migranti osobito ranjiva, posebice kada su bez pratnje; podsjeća na to da su djeca bez pratnje prije svega djeca te da prilikom postupanja s njima glavno načelo treba biti zaštita djece, a ne politike imigracije, čime se poštuje temeljno načelo najboljih interesa djeteta;

185.  potiče potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu i ESVD da nastave pružati potporu procesu ratifikacije Konvencije UN-a protiv transnacionalnoga organiziranog kriminala, njezina Protokola za sprečavanje, suzbijanje i kažnjavanje trgovanja ljudima, posebno ženama i djecom, Protokola protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom te Protokola protiv nezakonite proizvodnje oružja, njegovih dijelova, komponenata i streljiva te trgovanja njima;

186.  poziva EU da zajamči da su pregovori o svim sporazumima o suradnji na području migracija i o ponovnom prihvatu s državama koje nisu članice EU-a te njihova provedba usklađeni s međunarodnim ljudskim pravima, pravom izbjeglica i međunarodnim pomorskim pravom te traži da se s njime savjetuje prije njihova sklapanja; zahtijeva veću transparentnost pri pregovorima o takvim sporazumima i uključivanje mehanizama nadzora radi procjene utjecaja koji na ljudska prava može imati suradnja na području migracija s državama koje nisu članice EU-a i mjere graničnih kontrola, uključujući Frontex i Eurosur; ustraje u tome da ljudska prava moraju imati važnu ulogu na području migracija i azila; stoga poziva da se službeniku za temeljna prava pri Frontexu i stručnjacima za osposobljavanje pri Europskom potpornom uredu za azil daju odgovarajuća sredstva kako bi mogli izvršiti djelatnosti procjene i nadzora te predstaviti svoje najbolje prakse;

187.  poziva Komisiju da provodi stalnu procjenu svojih programa migracija i graničnih kontrola u državama članicama EU-a i državama koje nisu članice EU-a u cilju predlaganja poboljšanih mjera za sprečavanje povreda ljudskih prava i dijeljenja dobrih praksi;

188.  potiče Europski potporni ured za azil na razvijanje partnerstva s trećim zemljama kako bi se ojačala međunarodna zaštita tražitelja azila;

189.  pozdravlja dodavanje kriterija poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda na popis ključnih kriterija koji se uzimaju obzir prije otvaranja pregovora s trećim zemljama o sporazumima o izuzeću od obveze posjedovanja vize(25); poziva Komisiju da upotrijebi taj novi kriterij kao argument kako bi uvjerila treće zemlje da prihvate konkretniji dijalog o ljudskim pravima u strateški i gospodarski važnom okviru pregovora o vizama;

190.  osuđuje sve veću kriminalizaciju nezakonitih migracija u EU-u na štetu ljudskih prava tih osoba; potiče da se odmah omogući uspostava potrebnih mjera zaštite ljudskih prava, mehanizama odgovornosti i provedbe;

191.  traži da Komisija i ESVD aktivno sudjeluju u raspravi o pojmu „klimatski izbjeglica”, uključujući moguću pravnu definiciju u međunarodnom pravu ili drugim pravno obvezujućim međunarodnim sporazumima;

192.  uviđa da je neposjedovanje državljanstva (apatridnost) velik izazov za ljudska prava; poziva Komisiju i ESVD da se u svim vanjskim djelovanjima EU-a bore protiv apatridnosti, posebno rješavajući pitanje diskriminacije u nacionalnim zakonima na temelju spola, vjeroispovijedi ili pripadnosti manjini, tako što će promicati prava djece na državljanstvo i podupirati kampanju Agencije UN-a za izbjeglice (UNHCR) čiji je cilj dokinuti apatridnost do 2024.;

Ljudska prava i razvoj

193.  naglašava da su poštovanje ljudskih prava, među kojima su i ekonomska, kulturna i socijalna prava te prava povezana s okolišem, pristup hrani, dobro upravljanje, demokratske vrijednosti, mir, sigurnost i pristup poštenom i učinkovitom pravosuđu preduvjeti za smanjenje siromaštva i nejednakosti te ostvarivanje milenijskih razvojnih ciljeva; smatra da ljudska prava trebaju biti sveprisutna odlika ciljeva i pokazatelja u planu za razdoblje nakon 2015.; također naglašava da se provedba plana mora temeljiti na snažnim mehanizmima transparentnosti i odgovornosti; potvrđuje da obveze o upravljanju i ljudskim pravima moraju biti mjerljive i da se moraju pratiti;

194.  podsjeća da je UN potvrdio da bez pristupa utemeljenog na ljudskim pravima nije moguće potpuno ispuniti razvojne ciljeve; poziva EU da bude oprezan i zajamči da se pitanje boraca za ljudska prava i pitanje prostora civilnog društva izričito uključi u rasprave o postmilenijskim razvojnim ciljevima;

195.  naglašava međuovisnost ekstremnog siromaštva i nedostatka ljudskih prava te ističe potrebu da se izradi skup načela za primjenu standarda i kriterija koji se odnose na ljudska prava u borbi protiv ekstremnog siromaštva;

196.  ističe važnost dosljednosti razvojne politike u postizanju poštovanja ljudskih prava; stoga ponavlja da je potrebno na učinkovit način usvojiti smjernice, procjene učinka i mehanizme nadzora i izvješćivanja kako bi dosljednost razvojne politike zaživjela u politikama Unije i država članica, posebno u području trgovine i poljoprivrede; smatra da bi EU trebao zadržati političko vodstvo u tom pitanju; stoga poziva EU da surađuje s partnerskim zemljama posvećenima tom pitanju na pokretanju međunarodnih inicijativa (u okviru Ujedinjenih naroda, skupine G-20 itd.) s ciljem da dosljednost razvojne politike postane općeprihvaćeni plan;

197.  poziva EU i države članice da bolje koordiniraju svoje razvojne planove u skladu s Ugovorom iz Lisabona i na taj način postave razvojnu politiku kao prioritet vanjskih poslova Unije tako da su nacionalni prioriteti i europski planovi o promicanju ljudskih prava bolje koordinirani razvojem, uzimajući u obzir složenosti razvojne politike EU-a;

198.  poziva ESVD da pod koordinacijom potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice bolje poveže vanjsku i sigurnosnu politiku s politikom razvoja radi ostvarivanja sinergija te jamčenja dosljednog pristupa usmjerenog na univerzalnu provedbu ljudskih prava preko razvojne politike EU-a; nadalje, poziva EU da se u multilateralnim forumima bolje koordinira s gospodarstvima u usponu, kao što su Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika, radi rješavanja pitanja globalnog upravljanja i promicanja ljudskih prava koordinacijom njihovih različitih planova razvoja;

199.  snažno potiče EU da djelotvornije uključi ljudska prava i demokraciju u razvojnu suradnju te da zajamči da EU svojim razvojnim programima doprinese ispunjenju međunarodnih obveza partnerskih zemalja na području ljudskih prava;

200.  naglašava važnost povezivanja razvojne pomoći s vjerodostojnim naporima za demokratizaciju;

201.  poziva Odbor za procjenu učinka da pod nadzorom predsjednika Komisije zajamči da se prilikom govora o projektima razvojne suradnje EU-a u obzir uzima njihov utjecaj na stanje ljudskih prava i obrnuto;

202.  uviđa važnost aktivnog sudjelovanja nevladinih organizacija u planiranju, provedbi i vrednovanju odredbi o ljudskim pravima kako bi se civilno društvo što je više moguće uključilo u oblikovanje politika te u jamčenju djelotvornosti odredbi o ljudskim pravima;

203.  pozdravlja novu inicijativu volontera EU-a za pomoć, kojom će u razdoblju od 2014. do 2020. stvoriti prilika za sudjelovanje otprilike 18.000 ljudi iz EU-a i trećih zemalja u humanitarnim operacijama diljem svijeta ondje gdje je pomoć najhitnije potrebna te iskazati solidarnost pomažući zajednicama pogođenima prirodnim katastrofama ili katastrofama koje je prouzročio čovjek;

204.  poziva da se djelovanje EU-a usmjeri na rješavanje problema otimanja zemlje promicanjem adekvatnih zaštitnih mehanizama za njegovo sprečavanje u dotičnim zemljama te promicanjem u poduzećima iz EU-a i ostatka Europe prisutnima u tim zemljama; napominje da je uskraćivanje pristupa zemlji i prirodnim resursima ruralnom i urbanom siromašnom stanovništvu jedan od glavnih uzroka gladi i siromaštva u svijetu, čime se utječe na ostvarivanje ljudskih prava lokalnih zajednica te posebno na njihovo pravo na primjerenu hranu; poziva na izradu procjene učinka trgovinske politike EU-a na otimanje zemlje; poziva EU da se uključi u izradu neobveznih smjernica o odgovornom upravljanju zemljom, područjima ribolova i šumama u zakupu u kontekstu nacionalne sigurnosti opskrbe hranom, koje su donesene pod pokroviteljstvom UN-a, te poziva na njihovu provedbu i donošenje obvezujućih smjernica za sprečavanje otimanja zemlje; međutim, ističe da je hitno potrebno uključiti pitanja ljudskih prava i smanjenja siromaštva u postupke donošenja odluka u vezi s ulagačima koji kupuju ili uzimaju u dugotrajan zakup velike površine zemlje; smatra da je odgovor EU-a na taj problem važan ispit njegove predanosti usvajanju pristupa u okviru razvojne suradnje koji se temelji na pravima, kao što je predviđeno Ugovorom iz Lisabona, i kojim bi razvojna politika EU-a dodatno doprinijela održivom gospodarskom, socijalnom i ekološkom razvoju zemalja u razvoju s glavnim ciljem iskorjenjivanja siromaštva u svijetu; poziva EU da se u skladu s preporukama posebne izvjestiteljice UN-a za pravo na hranu obveže na temeljit zaokret prema agroekologiji, što je način da se zajamči pravo na hranu;

205.  s velikom zabrinutošću napominje da su autohtoni narodi posebno pogođeni povredama ljudskih prava povezanima s izvlačenjem resursa; poziva ESVD da podrži stroge zakonske okvire i inicijative u cilju transparentnosti i dobrog upravljanja u rudarstvu i drugim sektorima povezanima s iskorištavanjem resursa, kojima se poštuje slobodan, prethodni i informirani pristanak lokalnog stanovništva i Deklaracija UN-a o pravima autohtonih naroda;

206.  s dubokom zabrinutošću primjećuje da su ranjive skupine posebno pogođene povredama ljudskih prava povezanima s uništavanjem okoliša jer širenje monokulturnih plantaža, sječa stabala, infrastrukturna podrška ekstrakciji plina i nafte, biogoriva, rudarstvo i izgradnja hidroelektrana velikih razmjera dovode do uništavanja šuma i rašumljavanja; poziva Komisiju da provede 7. akcijski program za okoliš i uspostavi sveobuhvatan plan za zaustavljanje rašumljavanja i uništavanja šuma i njihova učinka na okoliš, društvo i ljudska prava;

207.  podsjeća da provedba razvojnih, obrazovnih i zdravstvenih programa omogućuje borbu protiv siromaštva i povrh toga doprinosi borbi protiv međunarodnog terorizma; traži od EU-a da dodatno razvije strategije po modelu ESVD-ove strategije za sigurnost i razvoj Sahela;

208.  naglašava da usprkos već postignutom napretku u vezi s pristupom pitkoj vodi i sanitarnim uvjetima otprilike 2,6 milijardi ljudi i dalje nema zahod, a 1,1 milijardi ljudi nema pristup pitkoj vodi ni u kojem obliku; tvrdi da to nije samo zbog manjka sredstava, već i zbog manjka političke volje; stoga poziva vlade da zajamče pristup sigurnoj pitkoj vodi i sanitarnim uvjetima, posebice za žene i djecu;

209.  poziva na izradu ambiciozne dugoročne političke strategije i plana djelovanja za javno zdravlje, inovacije i pristup lijekovima kojima se, između ostaloga, proučavaju novi programi poticaja za istraživanje i razvoj, kako je navedeno u izvješću Stručne savjetodavne radne skupine Svjetske zdravstvene organizacije za istraživanje i razvoj: financiranje i koordinacija za zaštitu prava na životni standard prikladan za zdravlje i dobrobit svakog čovjeka bez obzira na rasu, vjeru, političko uvjerenje, gospodarski ili socijalni položaj; naglašava da su žene i djevojke i dalje najviše pogođene pandemijom HIV-a te da su najviše uključene u skrb za bolesnike u svojim zajednicama;

Međunarodni kulturni i sportski događaji i ljudska prava

210.  osuđuje sve rašireniju praksu autoritarnih država koje kao domaćini velikih sportskih ili kulturnih događaja nastoje poboljšati svoj međunarodni legitimitet uz istodobno daljnje ograničavanje neslaganja u zemlji; poziva EU i države članice da surađuju s međunarodnim sportskim savezima, poslovnim subjektima i organizacijama civilnog društva u vezi s načinima njihova sudjelovanja na takvim događajima, uključujući prve Europske igre u Bakuu 2015. godine te Svjetsko nogometno prvenstvo FIFA 2018. u Rusiji; poziva na razvoj političkog okvira EU-a za sport i ljudska prava te na uključivanje odgovarajućih obveza u sljedeći akcijski plan o ljudskim pravima;

211.  naglašava da s obzirom na univerzalnost ljudskih prava i na temelju konvencijâ UNESCO-a kulturna raznolikost i kulturna baština predstavljaju svjetsku baštinu te da međunarodna zajednica ima dužnost surađivati u njihovoj zaštiti i vrednovanju; smatra da bi svjesni oblici razaranja kulturne i umjetničke baštine kakvi se trenutačno događaju u Iraku i Siriji trebali biti predmetom kaznenog progona kao ratni zločini i kao zločini protiv čovječnosti;

Jačanje djelovanja Europskog parlamenta u vezi s ljudskim pravima

212.  ponavlja svoju predanost stalnom poboljšanju postupaka, procesa i struktura samog Parlamenta kako bi se zajamčilo da se ljudska prava i demokracija nalaze u središtu njegovih aktivnosti i politika; podsjeća na svoj povijesni doprinos ljudskim pravima, osobito dodjelom nagrade Saharov za slobodu mišljenja; nadalje, smatra da je potrebna učinkovita suradnja u okviru cijelog Parlamenta i postavljanje ljudskih prava u središte djelovanja kako bi Pododbor za ljudska prava ispunio svoju zadaću utvrđenu Poslovnikom u skladu s kojom „bi trebao osigurati usklađenost vanjske politike Unije i njezine politike u području ljudskih prava”;

213.  poziva na bolju provedbu smjernica za međuparlamentarna izaslanstva Europskog parlamenta o promicanju ljudskih prava i demokracije i potiče Konferenciju predsjednika izaslanstva da u suradnji s Pododborom za ljudska prava preispita smjernice; u tom pogledu preporučuje sustavniju i transparentniju praksu poticanja rasprave o ljudskim pravima tijekom posjeta izaslanstava trećim zemljama, posebno o pojedinačnim slučajevima koji se navode u rezolucijama Parlamenta i o ugroženim laureatima i kandidatima za nagradu Saharov, te preporučuje praksu podnošenja pismenih izvješća o poduzetim aktivnostima Pododboru za ljudska prava i, kada je to potrebno iz političkih razloga, izvješćivanje preko posebnih obavještajnih sastanaka;

214.  ističe da je potrebno i dalje promišljati kako se na najbolji način može povećati vjerodostojnost, vidljivost i djelotvornost rezolucija Parlamenta o povredama ljudskih prava, demokraciji i vladavini prava te ističe da se sve europske institucije i Europska zaklada za demokraciju trebaju na odgovarajući način uskladiti i provoditi nadzor; posebice naglašava potrebu institucionalnog praćenja pitanja postavljenih u hitnim rezolucijama Parlamenta;

215.  podržava raspravu o uključivanju različitih instrumenata koji su na raspolaganju Parlamentu u vezi s podupiranjem i promicanjem ljudskih prava u jedinstveni strateški dokument koji bi Parlament trebao usvojiti na plenarnoj sjednici; poziva da se izradi internetska stranica koja će se redovito ažurirati i na kojoj će biti popis boraca za ljudska prava koji se navode u hitnim rezolucijama Europskog parlamenta te da se uspostavi interna radna skupina Europskog parlamenta koja bi pratila slučajeve navedenih boraca za ljudska prava diljem svijeta, potičući izaslanstva koja putuju u treće zemlje da se susretnu s njima;

o
o   o

216.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, Vijeću sigurnosti UN-a, glavnom tajniku UN-a, predsjedniku 69. zasjedanja Glavne skupštine UN-a, predsjedniku Vijeća UN-a za ljudska prava, visokom povjereniku UN-a za ljudska prava te voditeljima izaslanstava EU-a.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0070.
(2) A/RES/55/2.
(3) Dokument Vijeća 11855/2012.
(4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0575.
(5) SL C 236 E, 12.8.2011., str. 69.
(6) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0252.
(7) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0259.
(8) SL C 153 E, 31.5.2013., str. 115.
(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0013.
(10) SL C 33 E, 5.2.2013., str. 165.
(11) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0274.
(12) A/RES/67/176.
(13) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0206.
(14) SL C 236 E, 12.8.2011., str. 107.
(15) SL C 99 E, 3.4.2012., str. 101.
(16) SL C 290 E, 29.11.2006., str. 107.
(17) SL C 99 E, 3.4.2012., str. 31.
(18) SL C 99 E, 3.4.2012., str. 94.
(19) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0059.
(20) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0420.
(21) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0394.
(22) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0180.
(23) A/RES/69/186.
(24) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0286.
(25) Uredba (EU) br. 509/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 539/2001 o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva, SL L 149, 20.5.2014., str. 67.


Odnosi između EU-a i Lige arapskih država i suradnja u borbi protiv terorizma
PDF 228kWORD 72k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2015. o odnosima između EU-a i Lige arapskih država i suradnje u borbi protiv terorizma (2015/2573(RSP))
P8_TA(2015)0077RC-B8-0215/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju o prijetnjama međunarodnom miru i sigurnosti koje su izazvane terorističkim djelima koju je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda usvojilo 24. rujna 2014. (Rezolucija 2178 (2014)),

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu donesenu nakon neslužbenog sastanka ministara pravosuđa i unutarnjih poslova održanog u Rigi 29. i 30. siječnja 2015.,

–  uzimajući u obzir aktivnosti Ureda za vezu EU-a i Lige arapskih država na Malti, usmjerene na poticanje dijaloga između Komisije i Arapske lige,

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije,

–  uzimajući u obzir deklaraciju usvojenu na trećem sastanku ministara vanjskih poslova Europske unije i Lige arapskih država održanom 10. i 11. lipnja 2014.,

–  uzimajući u obzir potpisivanje Memoranduma o razumijevanju dana 19. siječnja 2015. između potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini, u ime Europske unije, te glavnog tajnika Lige arapskih država Nabila El Arabyja, u ime Lige arapskih država,

–  uzimajući u obzir Strategiju unutarnje sigurnosti EU-a koju je Vijeće usvojilo 25. veljače 2010.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjsku politiku o borbi protiv terorizma, a posebno zaključke od 9. veljače 2015.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. veljače 2015. o mjerama protiv terorizma(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2015. o situaciji u Egiptu(2),

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o zemljama Lige arapskih država,

–  uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Federice Mogherini od 19. siječnja 2015.,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da su terorizam i nasilni ekstremizam velike prijetnje sigurnosti i slobodi na globalnoj razini i budući da je poštovanje temeljnih prava ključni element uspješnih politika za borbu protiv terorizma;

B.  budući da je terorizam svjetska prijetnja koju treba riješiti koordiniranim naporom nacionalnih vlada i regionalnih i međunarodnih organizacija; ističe da samo svjetsko savezništvo može učinkovito riješiti ovu prijetnju, u potpunosti poštujući međunarodno pravo, temeljne vrijednosti i međunarodne standarde u pogledu ljudskih prava;

C.  budući da su 19. siječnja 2015. potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federica Mogherini te glavni tajnik Lige arapskih država Nabil El Araby potpisali Memorandum o razumijevanju između Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) i Glavnog tajništva Lige arapskih država;

D.  budući da sadržaj Memoranduma o razumijevanju iz 2015. između ESVD-a i Glavnog tajništva Lige arapskih država nije dostupan javnosti;

E.  budući da EU i Liga arapskih država imaju zajednički interes za pronalaženje dugoročnih rješenja kojima bi se jamčili mir i stabilnost u regiji; budući da je svrha Memoranduma o razumijevanju podržati i ojačati odnose između država članica EU-a i članica Lige arapskih država kako bi se poboljšale njihove radne strukture, razmjena iskustava i dijalog te ostvarili zajednički ciljevi u područjima od zajedničkog interesa;

F.  budući da će se u sljedećim godinama vjerojatno nastaviti pojava odlaska boraca iz Europe na različite lokacije kako bi sudjelovali u džihadu, kao i prijetnja sigurnosti koju oni mogu predstavljati u EU-u nakon svog povratka; budući da su, prema izvješćima, izbijanjem rata i nasilja u Siriji, Iraku i Libiji tisuće državljana EU-a napustili svoje domove kako bi postali strani borci, što predstavlja dodatan izazov za sigurnost građana EU-a; budući da su nedavne terorističke napade počinjene u Parizu i Kopenhagenu izvršili državljani EU-a;

G.  budući da internet i društvene mreže omogućuju lakše širenje terorističke propagande; budući da kibernetički terorizam omogućuje terorističkim skupinama uspostavljanje i održavanje veza bez fizičkih ograničenja granica, čime se smanjuje potreba za bazama ili utočištima u zemljama;

H.  budući da se u državama članicama Lige arapskih država događaju teška i sustavna kršenja ljudskih prava;

I.  budući da vlade država članica Lige arapskih država organizacije civilnog društva za koje EU smatra da ostvaruju svoja univerzalna ljudska prava i temeljne slobode proglašavaju terorističkim organizacijama; budući da se borba protiv terorizma i nacionalna sigurnost sve više navode kao opravdanja napada na pripadnike oporbe, civilno društvo i novinare;

J.  budući da vanjske politike EU-a moraju doprinijeti borbi protiv terorističke prijetnje koja postaje sve ozbiljnija u određenim dijelovima njegova susjedstva; budući da bi se strategije prevencije u području borbe protiv terorizma trebale oslanjati na pluralni pristup koji je usmjeren na izravno suzbijanje priprema napada na teritoriju Unije, ali i na uključivanje potrebe za rješavanjem glavnih uzroka terorizma u spomenute strategije;

K.  budući da EU osuđuje primjenu smrtne kazne te okrutno i neljudsko kažnjavanje u cijelom svijetu, uključujući osoba osuđenih za terorističko djelovanje;

1.  izražava užasnutost razinom ljudske patnje i smrtnih stradanja uzrokovanih terorističkim napadima te iskazuje solidarnost s obiteljima svih nevinih žrtava;

2.  ističe činjenicu da terorizam predstavlja izravnu prijetnju svim državama i svim narodima neovisno o njihovu etničkom podrijetlu, vjeroispovijedi ili uvjerenju;

3.  poziva na objavljivanje Memoranduma o razumijevanju kako bi njegov sadržaj mogao biti podvrgnut demokratskom i sudskom ispitivanju;

4.  poziva Vijeće da zajedno sa svim državama članicama Lige arapskih država radi na usklađenoj, nedvosmislenoj definiciji terorizma;

5.  ističe važnost suradnje na pitanjima humanitarne pomoći razmjenom informacija o kriznim situacijama; ističe važnost razmjene, prema potrebi, ocjena i primjera najbolje prakse te suradnje u vezi s utvrđivanjem praktičnih mjera za pomoć u rješavanju tih prijetnji, uključujući učinkovitije djelovanje kako bi se suzbilo radikalizaciju, novačenje i putovanje terorista i stranih boraca te postupanje s borcima koji se vraćaju na mjesto polaska;

6.  ponavlja svoje stajalište da je u borbi protiv terorizma ključno riješiti ne samo posljedice nego i temeljne uzroke radikalizacije i ističe potrebu za sveobuhvatnim međusektorskim pristupom koji će jamčiti uključenost svih relevantnih politika, pa i važnost promicanja kulture uključivanja i tolerancije uz pomoć, na primjer, obrazovnih, socijalnih i regionalnih politika;

7.  primjećuje da je jedan od glavnih uzroka sadašnje terorističke prijetnje u EU-u i arapskim državama džihadistički ekstremizam; podržava stajalište da politika usmjerena na deradikalizaciju i borbu protiv terorizma ne može biti učinkovita ako nije osmišljena u bliskoj suradnji sa zemljama porijekla;

8.  poziva vlasti EU-a i država članica Arapske lige da poštuju zabranu mučenja koja je utvrđena ponajprije u Konvenciji UN-a protiv mučenja i drugog okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja koju je većina njih potpisala i ratificirala; ponovno ističe da prisilna priznanja iznuđena mučenjem nisu valjana;

9.  ponavlja potrebu za održavanjem ravnoteže između slobode i sigurnosti u odgovoru na terorističke prijetnje i za razmatranjem svih mjera koje treba poduzeti s gledišta njihove sukladnosti s vladavinom prava i zahtjevima temeljnih prava;

10.  pozdravlja, u pravilu, suradnju i partnerstvo između EU-a i trećih zemalja u borbi protiv terorizma; pozdravlja uspostavljanje strateškog dijaloga EU-a i Lige arapskih država, uključujući razmjene o političkim i sigurnosnim pitanjima, održavanje redovitih sastanaka Političkog i sigurnosnog odbora EU-a i stalnih predstavnika arapskih država te pohvaljuje napredak postignut u području ranog upozoravanja i odgovora na krizu, a posebno punu provedbu Projekta ranog upozoravanja i odgovora na krizu;

11.  međutim, podsjeća da se mjere protiv terorizma nikada ne smiju zloupotrijebiti za suzbijanje opravdane pobune ili kršenje univerzalnih ljudskih prava; poziva EU da odredi jasne zaštitne mjere u suradnji s trećim zemljama i da bude siguran da u ime borbe protiv terorizma izravno ili neizravno ne podupire ili ne daje legitimitet ugnjetavanju legitimnih organizacija i pojedinaca koji ne krše zakon;

12.  ističe da su se ministri vanjskih poslova EU-a i Lige arapskih država isto tako složili da nastave s radom na sveobuhvatnoj provedbi Globalne strategije UN-a za borbu protiv terorizma; podupire činjenicu da su ministri pozdravili uspostavu Centra UN-a za suzbijanje terorizma na inicijativu Čuvara dviju svetih džamija islama i zatražili potporu za taj centar, kao i da su pozdravili održavanje prve međunarodne konferencije o borbi protiv terorizma u Bagdadu u ožujku 2014. kao priliku za raspravu i traženje odgovarajućih sredstava i načina za promicanje međunarodne suradnje i borbe protiv terorizma na regionalnoj razini;

13.  ponavlja važnost suradnje između EU-a i Lige arapskih država u području ljudskih prava naglašavajući važnost nastavka promicanja i zaštite ljudskih prava i poštovanja svih ljudskih prava za sve, uključujući pravo na gospodarski i društveni razvoj, slobodu izražavanja i slobodu vjeroispovijedi ili uvjerenja dok se istovremeno promiču vrijednosti tolerancije i suživota među različitim vjeroispovijedima i odbijaju isključivanje, ekstremizam, poticanje i širenje mržnje i nasilja;

14.  poziva Vijeće da provjeri je li bilo kršenja Kodeksa ponašanja EU-a pri izvozu oružja s obzirom na ugnjetavanje;

15.  poziva EU da razvije, u suradnji s Ligom arapskih država, namjenski mehanizam usmjeren na ograničavanje pojave trgovine oružjem u sklopu kojeg bi se posebna pozornost posvetila državama iz kojih terorizam potječe ili u kojima se teroriste obučava; poziva EU da pažljivo prati provedbu izvoza oružja, osobito dvojne uporabe tehnologije koja teroristima može poslužiti kao sredstvo; vjeruje da je bitno suprotstaviti se financiranju terorizma u dogovoru s relevantnim sudionicima, uključujući Ligu arapskih država i njezine članice;

16.  smatra da EU mora preispitati najčešće nedostatke koji su obilježili prijašnju suradnju u borbi protiv terorizma sa zemljama porijekla, tranzita i odredišta kroz koje se usmjeravaju strani borci i resursi kojima im se daje potpora, uključujući države članice Lige arapskih država;

17.  ističe da sveobuhvatna strategija EU-a o mjerama protiv terorizma, utemeljena na pristupu koji objedinjuje diplomatske, društveno-gospodarske i razvojne instrumente te instrumente sprečavanja sukoba, izgradnje mira i upravljanja kriznim situacijama, mora također u potpunosti iskoristiti svoju vanjsku politiku i politiku razvoja u cilju borbe protiv siromaštva, diskriminacije i marginalizacije, borbe protiv korupcije i promicanja dobrog upravljanja te sprečavanja i rješavanja sukoba jer sve te pojave doprinose marginalizaciji pojedinih skupina i sektora društva te ih stoga čine izloženijima propagandi ekstremističkih skupina;

18.  podsjeća da se međunarodna zajednica obvezala na usvajanje mjera kojima se osigurava poštovanje ljudskih prava za sve i vladavine prava kao temelja borbe protiv terorizma, i to kada je Opća skupština u svojoj rezoluciji 60/288 usvojila globalnu protuterorističku strategiju Ujedinjenih naroda;

19.  podsjeća države članice i agencije EU-a, uključujući Europol i Eurojust, na njihove obveze u sklopu Povelje o temeljnim pravima i međunarodnog prava o ljudskim pravima te ciljeva vanjske politike EU-a;

20.  ponavlja svoje stajalište da su prava vjerskih manjina neodvojivo povezana s poštovanjem drugih temeljnih ljudskih prava i sloboda, kao što su pravo na slobodu, sigurnost, jednakost prilika za muškarce i žene te slobodu izražavanja, te poziva Ligu arapskih država, ESVD i države članice obje organizacije da zaštite vjerske manjine u arapskom svijetu te da u potpunosti provedu smjernice EU-a za promicanje i zaštitu slobode vjeroispovijedi ili uvjerenja;

21.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i glavnom tajniku Lige arapskih država.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0032.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0012.


Održiv izlov brancina
PDF 214kWORD 56k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2015. o održivom iskorištavanju brancina (2015/2596(RSP))
P8_TA(2015)0078B8-0235/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za ribarstvo,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da su znanstveni podaci o statusu stokova brancina nedostatni, posebno podaci o točnim granicama, migracijskim putovima stokova i mjestima razmnožavanja brancina;

B.  budući da Međunarodno vijeće za istraživanje mora (ICES) razlikuje četiri vrste stokova brancina u sljedećim područjima Keltsko more/La Manche/Sjeverno more, Biskajski zaljev, zapadne iberijske vode i zapad Škotske/Irske;

C.  budući da je prema raznim studijama status stokova brancina zabrinjavajući, bez obzira na mjere koje je ranije poduzela Komisija;

D.  budući da je za oporavak veličine populacije brancina potrebno dugo razdoblje zbog činjenice da je stopa smrtnosti i dalje vrlo visoka te da je riječ o vrsti koja kasno sazrijeva i sporo raste;

E.  budući da je brancin plemenita vrsta koja je vrlo tražena u ribarskoj industriji zbog svoje znatne ekonomske vrijednosti;

F.  budući da je u ribolov brancina uključen velik broj brodova te da je riječ o heterogenom ribarstvu u pogledu veličine brodova, ribolovnih sezona i korištene opreme;

G.  budući da je ulov u okviru rekreacijskog ribolova značajan i predstavlja najmanje četvrtinu ulova te vrste;

H.  budući da je Uredbom (EU) br. 1380/2013 od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici(1) predviđeno da se stokovi dovedu do razina koje su iznad najvišeg održivog prinosa ili da se na tim razinama zadrže;

I.  budući da brancin kao vrsta ne podliježe pravilima o ukupnim dopuštenim ulovima (TAC-ovi);

J.  budući da je Komisija poduzela hitne mjere kako bi se do 30. travnja 2015. zabranio ribolov brancina pelagijskim povlačnim mrežama (koće) u Keltskom moru, La Mancheu, Irskom moru i južnom dijelu Sjevernog mora;

K.  budući da su nacionalne mjere upravljanja koje su dosad poduzete nedostatne za održavanje vrste i da se njima ne rješavaju problemi dijeljenja i pristupa resursima;

L.  budući da iskorištavanje brancina tijekom razdoblja mriještenja mora biti izuzetno ograničeno jer se njime naočigled smanjuje obnova stoka i sprečava njegov oporavak;

M.  budući da je Irska ribolov brancina ograničila na rekreacijske ribolovce;

N.  budući da Znanstveni, tehnički i gospodarski odbor za ribarstvo (STECF) preporučuje smanjenje ribolovne smrtnosti brancina za približno 60 %;

O.  budući da je rad interne skupine Savjetodavnog vijeća za brancine rezultirao preporukom da se donesu mjere upravljanja na razini Europe;

P.  budući da održivo iskorištavanje brancina podrazumijeva političke odluke koje bi trebalo donositi uz sudjelovanje svih relevantnih dionika;

1.  poziva Komisiju i države članice da ocijene status stoka brancina i njegove granice, migraciju te vrste i točna mjesta razmnožavanja; poziva Komisiju i države članice da iskoriste Europski fond za pomorstvo i ribarstvo, koji raspolaže znatnim financijskim sredstvima za prikupljanje znanstvenih podataka;

2.  naglašava važnost preciznog ocjenjivanja segmenta raznih aktivnosti povezanih s ribolovom brancina i segmenta udjela rekreacijskog ribolova u ulovu;

3.  smatra da je mjere za upravljanje ribolovom brancina potrebno donijeti na europskoj razini kako bi se zaštitilo tu vrstu; smatra, osim toga, da bi se kod donošenja tih mjera na dostatan način u obzir trebali uzeti znanstveni dokazi te se zalagati za upravljanje izbliza i načelo regionalizacije;

4.  poziva Komisiju da donese višegodišnji plan upravljanja za brancine kako bi se stok doveo do razine iznad najvišeg održivog prinosa; naglašava da je u izradu tog plana upravljanja potrebno uključiti profesionalne ribare i rekreacijske ribolovce te savjetodavna vijeća;

5.  podsjeća da je višegodišnji plan upravljanja potrebno izraditi u skladu s postupkom suodlučivanja;

6.  smatra da je za izradu višegodišnjeg plana upravljanja za brancin važno ocijeniti razne mjere upravljanja za komercijalni ribolov, posebno određivanje ukupnog dopuštenog ulova i potrebu za donošenjem odluke temeljene na znanstvenim dokazima u vezi s najmanjom iskrcajnom veličinom i prostorno-vremenskim ograničenjima ribolova kako bi se zaštitilo razmnožavanje, kao i druge tehničke mjere;

7.  prepoznaje probleme do kojih bi dovelo uvođenje ukupnog dopuštenog ulova, posebno u vezi s izračunom povijesnih ulova, raspodjelom kvota na nacionalnoj razini između raznih aktivnosti te težinu obuhvaćanja rekreacijskog ribolova, ali smatra da se donošenje te mjere mora razmotriti u svjetlu prijeke potrebe rješavanja stanja stokova brancina;

8.  smatra da su za rekreacijski ribolov potrebne mjere EU-a u obliku količinskih ograničenja, o čijem se izgledu još treba odlučiti;

9.  smatra da mjere za rekreacijski ribolov i komercijalni ribolov moraju biti međusobno usklađene kako bi se stok zadržao iznad najvišeg održivog ulova, u skladu s ciljevima zajedničke ribarstvene politike;

10.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 354, 28.12.2013., str. 22.


28.sjednica Vijeća Ujedinjenih naroda za ljudska prava (UNHRC)
PDF 436kWORD 136k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2015. o prioritetima EU-a za Vijeće UN-a za ljudska prava 2015. (2015/2572(RSP))
P8_TA(2015)0079RC-B8-0228/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima te konvencije UN-a o ljudskim pravima i njihove fakultativne protokole, uključujući Konvenciju o pravima djeteta i Konvenciju o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju 60/251 Opće skupštine Ujedinjenih naroda o uspostavi Vijeća UN-a za ljudska prava (UNHRC),

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima, Europsku socijalnu povelju i Povelju o temeljnim pravima Europske unije,

–  uzimajući u obzir strateški okvir i akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju, koji je usvojen 25. lipnja 2012.,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Vijeću UN-a za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o kršenju ljudskih prava, uključujući hitne rezolucije o toj temi,

–  uzimajući u obzir Godišnje izvješće o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2013. te politiku Europske unije o tom pitanju,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove od 9. veljače 2015. o prioritetima EU-a na forumima UN-a za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir članak 2., članak 3. stavak 5., članke 18., 21., 27. i 47. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir 28. sjednicu UNHRC-a koja će se održati od 2. do 27. ožujka 2015.,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da su poštovanje, promicanje i zaštita univerzalnosti ljudskih prava dio etičke i pravne stečevine Europske unije te jedan od kamena temeljaca europskog jedinstva i integriteta;

B.  budući da su ljudska prava svojstvena svim ljudskim bićima bez obzira na nacionalnost, rasu, spol, etničko podrijetlo, vjeroispovijed ili bilo koji drugi status i budući da je poštovanje tih prava utvrđeno u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima, Međunarodnom paktu o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima te u kasnijim međunarodnim konvencijama, deklaracijama i rezolucijama o ljudskim pravima;

C.  budući da su sva ljudska prava, bez obzira na to je li riječ o građanskim, političkim, ekonomskim, socijalnim ili kulturnim pravima, nedjeljiva, međusobno povezana i međuovisna te da oduzimanje bilo kojeg od tih prava ima izravan i negativan utjecaj na druga prava;

D.  budući da nepoštovanje ljudskih prava i nedostatak legitimnog demokratskog sudjelovanja dovode do nestabilnosti, propasti država, humanitarnih kriza i oružanih sukoba;

E.  budući da se djelovanje Unije u odnosima s trećim zemljama provodi u skladu s člankom 21. Ugovora iz Lisabona, kojim se potvrđuje univerzalnost i nedjeljivost ljudskih prava i temeljnih sloboda i propisuje poštovanje ljudskog dostojanstva, načela jednakosti i solidarnosti te načelâ Povelje Ujedinjenih naroda i međunarodnog prava;

F.  budući da sve države imaju obvezu poštovati temeljna prava svojeg stanovništva i dužnost poduzimati konkretne mjere kako bi omogućile poštovanje tih prava na nacionalnoj razini te surađivati na međunarodnoj razini u cilju uklanjanja prepreka ostvarenju ljudskih prava u svim područjima;

G.  budući da se redovnim sjednicama Vijeća za ljudska prava, imenovanjem posebnih izvjestitelja, mehanizmom univerzalnog periodičkog pregleda, posebnim postupcima za rješavanje stanja u određenim državama ili za određene teme doprinosi promicanju i poštovanju ljudskih prava, demokracije i vladavine prava;

H.  budući da su neke sadašnje članice Vijeća za ljudska prava nažalost poznate kao najteži kršitelji ljudskih prava i imaju povijest loše suradnje s posebnim postupcima UN-a i nepoštovanja obveze izvješćivanja ugovornim tijelima UN-a za ljudska prava;

Vijeće UN-a za ljudska prava

1.  pozdravlja prioritete EU-a za nadolazeću 28. redovnu sjednicu Vijeća UN-a za ljudska prava, koji su izneseni u zaključcima Vijeća od 9. veljače 2015.;

2.  pozdravlja imenovanje veleposlanika Joachima Rückera na dužnost predsjednika Vijeća za ljudska prava za 2015. godinu;

3.  čestita Zeidu Raadu Al-Husseinu na imenovanju na dužnost visokog povjerenika UN-a za ljudska prava i ponovno izražava snažnu potporu njegovu radu i mandatu;

4.  pozdravlja prisutnost gđe Mogherini, potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, na sjednici UNHRC-a na visokoj razini jer se time šalje prava poruka u pogledu snažne predanosti EU-a multilateralnom sustavu ljudskih prava;

5.  pozdravlja godišnje izvješće koje je visoki povjerenik za ljudska prava podnio Općoj skupštini UN-a i kojim je obuhvaćeno razdoblje od prosinca 2013. do studenog 2014. te izražava svoju punu podršku nezavisnosti i integritetu njegova Ureda; naglašava da je važno štititi tu nezavisnost kako bi visoki povjerenik i dalje mogao učinkovito i nepristrano obavljati svoju dužnost; ponavlja da za visokog povjerenika za ljudska prava treba izdvojiti primjerena financijska sredstva;

6.  podsjeća na to da su se Europski parlament i njegov Pododbor za ljudska prava obvezali na potporu snažnom multilateralnom sustavu ljudskih prava pod okriljem UN-a, uključujući Treći odbor Opće skupštine, Vijeće za ljudska prava, Ured visokog povjerenika za ljudska prava, zajedno s aktivnostima povezanih specijaliziranih agencija UN-a poput Međunarodne organizacije rada te rad posebnih postupaka UN-a;

7.  potiče ESVD da posebno preko izaslanstava EU-a u New Yorku i Ženevi pravodobnim i sadržajnim savjetovanjima poveća dosljednost EU-a kako bi se stajalište EU-a jednoglasno iznijelo; ponovno potvrđuje važnost uključivanja aktivnosti koje se provode u New Yorku i Ženevi u kontekstu Opće skupštine UN-a, Trećeg odbora i Vijeća za ljudska prava u relevantne unutarnje i vanjske aktivnosti EU-a kako bi se postigla dosljednost;

8.  smatra da je vjerodostojnost UNHRC-a ugrožena zbog kontinuiranog zlostavljanja i pritvaranja boraca za ljudska prava i članova oporbe koje provode mnoge države članice UNHRC-a; ponavlja svoj stav da bi se članice UNHRC-a trebale birati među državama koje podupiru poštovanje ljudskih prava, vladavinu prava i demokraciju i koje su pristale produljiti stalne pozivnice za sve posebne postupke te potiče države članice da promiču i usvoje kriterije uspješnosti u području ljudskih prava koji bi se trebali primjenjivati na svaku državu koja se izabire u članstvo UNHRC-a; potiče države članice da promiču transparentan, otvoren i konkurentan postupak izbora članica UNHRC-a;

9.  ponovno izražava svoju potporu mehanizmu univerzalnog periodičkog pregleda i ističe vrijednost rada u okviru tog mehanizma te poziva članice da aktivno pripremaju svoj univerzalni periodički pregled, među ostalim uključivanjem civilnog društva, da sudjeluju u interaktivnom dijalogu tijekom sjednice o univerzalnom periodičkom pregledu i u raspravama o usvajanju njegovih ishoda, da provedu preporuke iznesene u njemu i da poduzmu konkretne mjere kako bi poboljšale i podržale ispunjenje svojih obveza u pogledu ljudskih prava;

10.  i dalje se protivi „blokovskom glasovanju” u UNHRC-u; potiče države članice UNHRC-a da zadrže transparentnost pri glasovanju;

11.  poziva EU i njegove države članice da nastave s praćenjem primjene preporuka iz univerzalnog periodičkog pregleda u svim političkim dijalozima EU-a s dotičnim zemljama kako bi se pronašao način na koji se tim zemljama može pružiti potpora u primjeni preporuka;

12.  ponovno izražava potporu posebnim postupcima i neovisnom statusu mandatara zahvaljujući kojem mogu potpuno nepristrano obavljati svoju dužnost; poziva sve države na suradnju s mandatarima postupaka i potiče države članice da obznane koje države ne surađuju s njima;

13.  smatra da je važno slati parlamentarna izaslanstva na sjednice UNHRC-a i druge relevantne sjednice Opće skupštine UN-a;

14.  izražava žaljenje zbog toga što je prostora za interakciju između civilnog društva i UNHRC-a sve manje i što se nevladinim organizacijama pruža manje prilika da na tim sjednicama izraze svoje stajalište; potiče EU i UNHRC da civilnom društvu zajamče mogućnost da u najvećoj mogućoj mjeri doprinese 28. sjednici UNHRC-a i postupku univerzalnog periodičkog pregleda te drugim mehanizmima UN-a u području ljudskih prava bez straha od osvete nakon povratka u svoje matične zemlje;

Građanska i politička prava

15.  potvrđuje da je sloboda izražavanja, koja je okosnica svakog slobodnog i demokratskog društva, temeljno pravo svakog pojedinca; oštro osuđuje ubojstvo 12 osoba u Francuskoj u siječnju 2015., uključujući karikaturiste časopisa Charlie Hebdo i četvero ljudi u židovskoj trgovini, kao i ubojstva filmskog redatelja i čuvara sinagoge u Kopenhagenu, koja su počinili teroristi čija je meta sloboda govora i vjeroispovijedi;

16.  osuđuje upotrebu vjere u svrhe ekstremističkih i džihadističkih skupina u svim zemljama, a posebno u Siriji, Iraku, Libiji, Mjanmaru, Nigeriji i Srednjoafričkoj Republici, a njihove aktivnosti obuhvaćaju oružane i bombaške napade, samoubilačke bombaške napade, otmice i druge nasilne činove kojima teroriziraju stanovništvo; smatra da borba protiv terorizma iziskuje mjere usmjerene na njegove temeljne uzroke, koji obuhvaćaju socijalnu isključenost, političku marginalizaciju i nejednakost; poziva na pojačane napore u cilju zaštite prava pripadnika vjerskih manjina; poziva na poštovanje ljudskih prava i vladavine prava u svim protuterorističkim aktivnostima;

17.  izražava zabrinutost zbog svih ograničenja slobode okupljanja i udruživanja, uključujući zabrane organizacija civilnog društva, agresivnu primjenu kaznenih zakona o kleveti i drugih restriktivnih zakona, prekomjerne zahtjeve za registraciju i izvještavanje te pretjerano restriktivne propise o financiranju iz inozemstva, i potvrđuje da su sloboda udruživanja i mirnog okupljanja osnovni elementi ljudskih prava;

18.  poziva sve vlade da promiču i podupiru organizacije civilnog društva i borce za ljudska prava te da im omoguće djelovanje bez straha, represije ili zastrašivanja i da surađuju s UNHRC-om u okviru mehanizma univerzalnog periodičkog pregleda te da zajamče da se zemlje odgovorne za odmazde protiv aktivista za ljudska prava pozovu na odgovornost, posebno za slučajeve odmazdi sa smrtnim posljedicama, poput one koja je u ožujku 2014. u Kini rezultirala smrću aktivistice za ljudska prava Cao Shunli zbog pokušaja da se ukrca na zrakoplov kako bi prisustvovala sjednici UNHRC-a u Ženevi u rujnu 2013. godine;

19.  ponavlja da osuđuje primjenu smrtne kazne i snažno podupire uvođenje moratorija na smrtnu kaznu kao korak prema njezinu ukidanju;

20.  ponavlja važnost borbe protiv mučenja i drugih oblika zlostavljanja te činjenice da se EU obvezao to pitanje, uključujući u pogledu djece, učiniti prioritetom i poduprijeti rad posebnog izvjestitelja UN-a o mučenjima; potiče ESVD, Komisiju i države članice EU-a da pokažu zajedničku predanost iskorjenjivanju nasilja i davanju podrške žrtvama, posebno nastavljajući ili, u nekim slučajevima, započinjući doprinositi dobrovoljnom fondu UN-a za žrtve mučenja i posebnom fondu utemeljenom Fakultativnim protokolom uz Konvenciju protiv mučenja;

21.  izražava zabrinutost zbog ustrajne i rasprostranjene diskriminacije i povrede prava migranata, uključujući tražitelje azila i izbjeglice; poziva EU i države članice da podrže rad posebnog izvjestitelja UN-a za prava migranata kao i primjenu njegovih preporuka; poziva vlade da poštuju ljudska prava i neotuđivo dostojanstvo migranata, da zaustave samovoljna uhićenja i pritvaranja te da, kako bi se izbjeglo prekomjerno pritvaranje nezakonitih migranata, revidiraju trajanje pritvora kada je to potrebno i primjenjuju mjere alternativne pritvoru; poziva vlade da u svim okolnostima poštuju načelo zabrane prisilnog vraćanja i da se u potpunosti pridržavaju svojih međunarodnih pravnih obveza u vezi s protjerivanjem migranata; poziva države da, ako to još nisu učinile, uvedu sustave i postupke kojima će zajamčiti da se u okviru svih njihovih programa i institucija u području migracije u potpunosti poštuju međunarodne obveze u vezi s ljudskim pravima;

22.  podržava najnovije izvješće posebnog izvjestitelja UNHRC-a i zaključke o suvremenim oblicima rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i s njima povezane netolerancije; poziva EU i njegove države članice da u okviru svoje unutarnje politike provedu preporuke posebnog izvjestitelja kako bi suzbile širenje rasizma, etničke i ksenofobne mržnje i poticanje na nju preko interneta i društvenih mreža poduzimanjem odgovarajućih zakonodavnih mjera, uz potpuno poštovanje ostalih temeljnih prava kao što su sloboda izražavanja i mišljenja;

23.  uviđa da su se zbog brzog razvoja informacijskih i komunikacijskih tehnologija u cijelom svijetu izmijenile mogućnosti za ostvarenje slobode izražavanja te je došlo do stvaranja znatnih prednosti, ali i razloga za zabrinutost; u tom kontekstu pozdravlja Smjernice EU-a o slobodi izražavanja na internetu i izvan njega, koje je Vijeće donijelo u svibnju 2014., i osuđuje sva ograničenja digitalne komunikacije, uključujući ona koja se odnose na aktere civilnog društva; ponavlja da je potrebno posvetiti posebnu pozornost pravima novinara i blogera;

24.  potiče UNHRC da nastavi raspravu o pravu na privatnost i da u tu svrhu imenuje posebnog izvjestitelja UN-a za pravo na privatnost, posebno u kontekstu digitalne komunikacije;

Socijalna i gospodarska prava

25.  prima na znanje da je cilj postmilenijskog razvojnog programa UN-a iskorijeniti siromaštvo do 2030. godine uz pomoć holističkog pristupa gospodarskim, socijalnim i ekološkim pitanjima; pozdravlja sažeto izvješće glavnog tajnika UN-a uoči posebnog sastanka na vrhu UN-a o ciljevima plana UN-a za održivi razvoj nakon 2015.; podržava poziv Glavnog tajnika na zauzimanje pristupa usmjerenog na potrebe i prava ljudi u cilju iskorjenjivanja siromaštva;

26.  smatra da je važno uhvatiti se u koštac s problemom sve većih i ekstremnih nejednakosti u cilju borbe protiv siromaštva općenito i konkretno promicati socijalna i gospodarska prava olakšavanjem pristupa hrani, vodi, obrazovanju, zdravstvenoj skrbi i primjerenom stanovanju; u tom kontekstu naglašava sve veći problem nezakonitog prisvajanja zemlje koji je potrebno riješiti;

27.  smatra da se korupcijom, utajom poreza, lošim upravljanjem javnim dobrima i nedostatkom odgovornosti doprinosi kršenju prava građana jer se tako smanjuju dostupna sredstva za ulaganja u prijeko potrebne javne usluge kao što su obrazovanje, osnovne zdravstvene usluge i druga socijalna infrastruktura te se time održava siromaštvo stanovništva; podsjeća na to da su u skladu s Međunarodnim paktom o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima vlade obvezne poštovati prava svojih građana stavljanjem na raspolaganje odgovarajućih sredstava; s time u vezi ističe da je posebnu pozornost potrebno posvetiti zaštiti boraca za ljudska prava koji promiču gospodarska, socijalna i kulturna prava;

28.  ponavlja svoju podršku imenovanju posebnog izvjestitelja UN-a za financijski kriminal, korupciju i ljudska prava;

Poslovanje i ljudska prava

29.  snažno podupire učinkovito i sveobuhvatno širenje i primjenu vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima unutar EU-a i izvan njega te naglašava potrebu za poduzimanjem svih mjera potrebnih za rješavanje problema propusta u učinkovitoj primjeni vodećih načela UN-a, među ostalim u pogledu pravosuđa; pozdravlja inicijativu povezanu s uredbom o uspostavljanju sustava dužne pažnje za lance opskrbe za odgovorno nabavljanje minerala iz područja pogođenih sukobima; poziva sve dionike da aktivno sudjeluju na 11. sjednici radne skupine UN-a o pitanju ljudskih prava i transnacionalnih korporacija i drugih poduzeća te da podrže napore za usklađivanje svojih politika sa smjernicama OECD-a za multinacionalna poduzeća i s vodećim načelima UN-a o poslovanju i ljudskim pravima; ponavlja svoj zahtjev Komisiji da do kraja 2015. podnese izvješće o primjeni vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima u državama članicama EU-a;

30.  potiče izaslanstva EU-a diljem svijeta da se povežu s poduzećima iz EU-a kako bi promicali poštovanje ljudskih prava i da zajamče da je tema „poslovanja i ljudskih prava” među središnjim temama u lokalnim pozivima za podnošenje prijedloga u okviru europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava;

31.  vjeruje da se poslovanje i ljudska prava mogu međusobno ojačati stvaranjem novih poslovnih potencijala u regijama u kojima su održive i odgovorne investicije najpotrebnije te doprinosom općem poštovanju ljudskih prava u zemljama u razvoju;

32.  poziva EU i njegove države članice da aktivno sudjeluju u novoj raspravi o pravno obvezujućem međunarodnom instrumentu za poslovanje i ljudska prava u okviru sustava UN-a;

Prava žena

33.  ističe da je, u cilju ostvarenja jednakosti spolova, važno uključivanje komponente spolne jednakosti, koje obuhvaća reorganizaciju, poboljšanje, razvoj i ocjenjivanje politika kako bi se osiguralo da nadležni za donošenje politika u sve njih uvedu pristup kojim se jamče jednake mogućnosti i to na svim razinama i u svim fazama;

34.  poziva EU da aktivno sudjeluje na 59. sjednici Komisije o statusu žena i da se nastavi suprotstavljati svim pokušajima da se ugrozi UN-ova Pekinška platforma za djelovanje, koja će se revidirati prigodom 20. obljetnice Četvrte svjetske konferencije o ženama u pogledu, među ostalim, pristupa obrazovanju i zdravstvu kao temeljnim ljudskim pravima te seksualnih i reproduktivnih prava;

35.  kritički primjećuje da su usprkos dosad ostvarenom napretku u postizanju rodne ravnopravnosti i osnaživanju žena u mnogim zemljama i dalje na snazi diskriminirajući zakoni, posebno u području obiteljskih pitanja i pristupa imovini; primjećuje da su žene još uvijek u vrlo velikoj mjeri nedovoljno zastupljene na položajima na kojima se donose odluke i da je nasilje nad ženama i dalje široko rasprostranjeno, a pristup pravosuđu ograničen usprkos broju žena koje svakodnevno umiru kao posljedica obiteljskog nasilja; izražava ozbiljnu zabrinutost zbog nazadovanja koje je zabilježeno u nekim zemljama, posebno u području seksualnih i reproduktivnih prava;

36.  oštro osuđuje upotrebu, pa i kao ratne taktike, seksualnog nasilja nad ženama, što obuhvaća zločine kao što su masovna silovanja, seksualno ropstvo, prisilna prostitucija, rodno utemeljeni oblici progona, uključujući genitalno sakaćenje žena, trgovanje ženama, prisilno sklapanje braka u ranoj dobi, ubojstva iz časti i sve druge oblike seksualnog nasilja usporedive težine; ponovno poziva EU i njegove države članice da potpišu i ratificiraju Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija);

37.  podsjeća na predanost EU-a uključivanju ljudskih prava i rodnih pitanja u misije zajedničke sigurnosne i obrambene politike, u skladu s ključnim Rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a 1325 i 1820 o ženama, miru i sigurnosti; s tim u vezi ponovno poziva EU i njegove države članice da u procesu izgradnje trajnog pomirenja pruže potporu sustavnom sudjelovanju žena kao ključnoj sastavnici mirovnih procesa i da prepoznaju potrebu za uključivanjem rodne perspektive u sprečavanje sukoba, mirovne operacije, humanitarnu pomoć i obnovu poslije sukoba te procese demokratske tranzicije;

38.  naglašava da je genitalno sakaćenje žena oblik mučenja; naglašava da EU i dalje treba s trećim zemljama raditi na iskorjenjivanju prakse genitalnog sakaćenja žena; podsjeća države članice u kojima su na snazi zakoni kojima se zabranjuje genitalno sakaćenje žena da ih moraju primjenjivati ako se otkrije da su mu njihove građanke bile podvrgnute;

39.  pozdravlja odluku Međunarodnog kaznenog suda o uvrštavanju seksualnih i rodno utemeljenih zločina, uključujući silovanje, seksualne napade i ponižavanje, u svoju nadležnost te njegovu preporuku da te zločine treba smatrati ratnim zločinima;

Prava djece

40.  izražava zabrinutost zbog toga što usprkos napretku postignutom nakon donošenja Konvencije o pravima djeteta 1989. najmanje 58 milijuna djece, posebno djevojčica, djece iz siromašnih obitelji, djece s invaliditetom i djece na područjima pogođenim sukobima ne pohađa školu, a mnoga djeca i dalje pate od bolesti koje se mogu lako spriječiti, dok su druga primorana raditi;

41.  poziva sve države da se obvežu na iskorjenjivanje najgorih oblika dječjeg rada kako je određeno člankom 3. Konvencije Međunarodne organizacije rada br. 182, koji obuhvaćaju ropstvo djece, trgovinu djecom, dječju prostituciju i opasan rad koji utječe na tjelesno i mentalno zdravlje djeteta;

42.  podsjeća da je jedna od najvažnijih obveza države omogućiti svakom djetetu obrazovanje poboljšanjem mogućnosti, osnivanjem odgovarajućih institucija te uklanjanjem strukturnih uzroka glavnih prepreka univerzalnom osnovnoškolskom obrazovanju, među ostalim smanjenjem stopa preranog napuštanja školskog sustava koje i dalje predstavlja jednu od glavnih prepreka univerzalnom osnovnoškolskom obrazovanju;

43.  poziva EU da izdvoji odgovarajuća sredstva za demobilizaciju i programe reintegracije djece koja su sudjelovala u oružanim sukobima i djece koja su bila vojnici; ponovo izražava snažnu potporu kampanji „Djeca, ne vojnici”, kako je istaknuto na saslušanju o toj temi održanom 3. prosinca 2014. u Pododboru za ljudska prava; pozdravlja godišnja izvješća posebne predstavnice UN-a za djecu i oružani sukob i posebne predstavnice UN-a za nasilje nad djecom te izvješće posebne izvjestiteljice za prodaju djece, dječju prostituciju i dječju pornografiju;

Prava pripadnika skupina LGBTI

44.  izražava zabrinutost zbog nedavnog porasta broja diskriminirajućih zakona i praksi te nasilja nad pojedincima na temelju njihove spolne orijentacije i rodnog identiteta; potiče na pomno praćenje situacije u kojoj se nalaze pripadnici skupina LGBTI, uključujući u Nigeriji i Gambiji, gdje su zbog nedavno uvedenih zakona protiv pripadnika skupina LGBTI životi seksualnih manjina u opasnosti; izražava snažnu zabrinutost zbog takozvanih „antipropagandnihˮ zakona kojima se ograničava sloboda izražavanja i okupljanja, između ostalog i u zemljama na europskom kontinentu; pozdravlja rezoluciju UNHRC-a o borbi protiv nasilja i diskriminacije na temelju spolne orijentacije i rodnog identiteta koja je usvojena 26. rujna 2014.; potvrđuje svoju potporu kontinuiranom radu visokog povjerenika na promicanju i zaštiti ostvarivanja svih ljudskih prava za pripadnike skupina LGBTI, a posebno preko izjava, izvješća i kampanje Slobodni i jednaki; potiče visokog povjerenika da se nastavi boriti protiv diskriminirajućih zakona i praksi;

Klimatske promjene i ljudska prava

45.  naglašava da je utjecaj klimatskih promjena na skupine i pojedince u osjetljivim situacijama velik, posebno u zemljama s niskim prihodima te obalnim i otočnim zemljama na malim nadmorskim visinama koje nemaju gospodarske resurse za prilagodbu ozbiljnim promjenama u okolišu;

46.  sa zabrinutošću napominje da događaji povezani s klimatskim promjenama posebno utječu na autohtone narode; u tom smislu primjećuje da većina autohtonih naroda živi ispod granice siromaštva te da ima ograničen pristup predstavništvu, političkom procesu donošenja odluka ili pravosudnim sustavima ili ga uopće nema;

47.  pozdravlja činjenicu da UNHRC priznaje da promjene u okolišu štetno utječu na egzistenciju stanovništva te predstavljaju prepreke ostvarenju temeljnih, međunarodno priznatih ljudskih prava; stoga apelira na države stranke da donesu hitne i ambiciozne mjere za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu njima na predstojećoj Konferenciji o klimatskim promjenama u Parizu 2015.;

48.  traži od Komisije i ESVD-a da aktivno sudjeluju u raspravi o izrazu „klimatski izbjeglica”, pa i o njegovoj mogućoj pravnoj definiciji u međunarodnom pravu ili u drugim pravno obvezujućim međunarodnim sporazumima;

Borba protiv nekažnjavanja i Međunarodni kazneni sud

49.  podsjeća da u potpunosti podržava rad Međunarodnog kaznenog suda na području ukidanja prakse nekažnjavanja počinitelja najtežih zločina koji su od važnosti za međunarodnu zajednicu i pružanja pravde žrtvama ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida; ostaje na oprezu u vezi sa svakim pokušajem podrivanja legitimiteta ili neovisnosti Suda; potiče EU i njegove države članice da surađuju sa Sudom i pruže mu snažnu diplomatsku, političku i financijsku potporu, uključujući u UN-u; poziva EU i njegove države članice te posebne predstavnike EU-a da pružaju aktivnu podršku Međunarodnom kaznenom sudu, izvršenju njegovih odluka te borbi protiv nekažnjavanja za zločine obuhvaćene Rimskim statutom; pozdravlja činjenicu da je Palestinska samouprava u siječnju 2015. ratificirala Rimski statut;

Autohtoni narodi

50.  poziva ESVD, Komisiju i države članice da podupru reviziju mandata mehanizmu stručnjaka za prava autohtonih naroda u skladu sa završnim dokumentom sa Svjetske konferencije o autohtonim narodima (Rezolucija Opće skupštine UN-a 69/2) u cilju praćenja, ocjenjivanja i poboljšanja primjene Deklaracije o pravima autohtonih naroda; poziva države članice EU-a da zatraže od svih mandatara za posebne postupke da posebnu pozornost pridaju pitanjima koja se odnose na žene i djevojčice pripadnice autohtonih naroda te da o tim pitanjima sustavno obavještavaju UNHRC; poziva ESVD i države članice da aktivno podupiru izradu akcijskog plana za autohtone narode na razini cijelog sustava, kao što je zatražila Opća skupština UN-a u svojoj rezoluciji iz rujna 2014., posebno u pogledu organizacije redovnih savjetovanja s autohtonim narodima u sklopu tog procesa;

Međunarodni kulturni i sportski događaji i ljudska prava

51.  osuđuje sve veću praksu autoritarnih zemalja koje kao domaćini velikih sportskih ili kulturnih događaja nastoje poboljšati svoj međunarodni legitimitet uz istodobno daljnje ograničavanje drugačijeg mišljenja u zemlji; poziva EU i njegove države članice da aktivno pokrenu to pitanje, među ostalim u okviru UNHRC-a, te da surađuju s nacionalnim sportskim savezima, poslovnim subjektima i organizacijama civilnog društva u vezi s načinima njihova sudjelovanja na takvim događajima, među ostalim i u odnosu na prve Europske igre u Bakuu 2015. godine te Svjetsko nogometno prvenstvo FIFA-e 2018. u Rusiji i 2022. u Kataru;

Bespilotne letjelice i autonomno oružje

52.  ponavlja svoj poziv Vijeću na razradu zajedničkog stajališta EU-a o upotrebi naoružanih bespilotnih letjelica, u okviru kojeg bi se pridala izuzetna važnost poštovanju ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava te bi se rješavala pitanja kao što su pravni okvir, razmjernost, odgovornost, zaštita civila i transparentnost; ponovno apelira na EU da zabrani razvoj, proizvodnju i upotrebu potpuno autonomnog oružja kojim se omogućuje provođenje napada bez ljudskog djelovanja; ustraje u tome da bi ljudska prava trebala biti dio svih dijaloga s trećim zemljama o borbi protiv terorizma;

Uključivanje ljudskih prava u politike EU-a

53.  poziva EU da promiče univerzalnost i nedjeljivost ljudskih prava, uključujući građanska, politička, ekonomska, socijalna i kulturna prava, u skladu s člankom 21. Ugovora iz Lisabona i Općim odredbama o vanjskom djelovanju Unije;

54.  poziva EU, njegove države članice, Komisiju i ESVD da uključe ljudska prava u sva područja svoje vanjske politike s trećim zemljama; također naglašava da se politikom EU-a na području ljudskih prava treba osigurati dosljednost njegovih unutarnjih i vanjskih politika, usklađenost s obvezama iz Ugovora o EU-u te izbjegavanje dvostrukih standarda u pogledu poštovanja ljudskih prava;

55.  poziva EU da usvoji pristup temeljen na pravima i da uvrsti poštovanje ljudskih prava u trgovinu, ulaganja, javne usluge i razvojnu suradnju te u zajedničku sigurnosnu i obrambenu politiku;

Prioriteti EU-a u vezi s pojedinim zemljama

Ukrajina

56.  izražava duboku zabrinutost zbog nasilja i oružanog sukoba u istočnoj Ukrajini; nada se da će sporazum o prekidu vatre, temeljen na Sporazumu iz Minska, potrajati; osuđuje masovna kršenja ljudskih prava tijekom sukoba i posljedice nedavnih borbi; u potpunosti podupire promatračku misiju UN-a za ljudska prava i posebnu promatračku misiju OESS-a u Ukrajini te poziva na jačanje potonje; ističe da je izrazito zabrinut zbog sudbine osoba koje su interno raseljene zbog oružanog sukoba u jugoistočnim regijama; osuđuje nezakonito pripajanje Krima kao posljedicu ruske agresivne i ekspanzionističke politike, što predstavlja prijetnju jedinstvu i neovisnosti Ukrajine; i dalje je zabrinut zbog diskriminacije i raširenog kršenja ljudskih prava lokalnog stanovništva u toj regiji, a posebno Krimskih Tatara; poziva države članice EU-a da podupru sve moguće napore na razini UN-a u borbi protiv nekažnjavanja te da provedu nepristrane istrage o nasilnim događajima i kršenjima ljudskih prava povezanim s oštrim mjerama tijekom prosvjeda na Maidanu, nezakonitim pripajanjem Krima i oružanim sukobom u istočnoj Ukrajini; poziva na poštovanje međunarodnog humanitarnog prava i načela kako bi se zaštitili civili u sukobu;

Demokratska Narodna Republika Koreja

57.  pozdravlja planirano produženje mandata posebnom izvjestitelju za stanje ljudskih prava u Demokratskoj Narodnoj Republici Koreji; pozdravlja i rezoluciju Opće skupštine UN-a kojom se Vijeće sigurnosti UN-a potiče na poduzimanje odgovarajućih mjera za jamčenje odgovornosti, između ostalog razmatranjem upućivanja predmeta o stanju u Demokratskoj Narodnoj Republici Koreji Međunarodnom kaznenom sudu; poziva Vijeće za ljudska prava da ponovi svoj poziv na utvrđivanje odgovornosti, među ostalim u vezi s odgovornima za zločine protiv čovječnosti u skladu s politikama utvrđenima na najvišoj državnoj razini; pozdravlja uspostavu terenske strukture u Republici Koreji za jačanje praćenja situacije i prikupljanje dokaza kako bi se zajamčilo utvrđivanje odgovornosti te potiče sve države na suradnju s tom strukturom; poziva Vijeće za ljudska prava da pomnije prati stanje u Demokratskoj Narodnoj Republici Koreji sazivanjem formalnog tijela u kojem će biti zastupljene žrtve kršenja prava u kontekstu nadolazeće sjednice Vijeća za ljudska prava;

Iran

58.  pozdravlja rezoluciju UNHRC-a iz ožujka 2014. o stanju ljudskih prava u Islamskoj Republici Iranu i produženje mandata posebnom izvjestitelju te poziva Iran da dopusti posebnom izvjestitelju UN-a ulazak u zemlju što bi bio ključni pokazatelj spremnosti Irana da poduzme korake za otvaranje dijaloga o ljudskim pravima; ponovno osuđuje primjenu smrtne kazne u Iranu, uključujući smrtnu kaznu za maloljetnike, koja se često izvršava nakon sudskih postupaka koji nisu u skladu s međunarodno prihvaćenim minimalnim standardima o poštenom suđenju i pravičnom postupku; i dalje je zabrinut zbog visoke stope pogubljenja bez pravičnog postupka ili poštenog suđenja; podupire zajedničku izjavu mandatara za posebne postupke UN-a iz kolovoza 2014. u kojoj se osuđuje val uhićenja i presuda sudionicima civilnog društva u Iranu; poziva EU i UNHRC da nastave pomno pratiti sustavno kršenje ljudskih prava te da zajamče da ljudska prava ostanu glavni prioritet u svim odnosima s iranskom vladom; poziva iranske vlasti da poštuju međunarodno pravo o ljudskim pravima prema kojemu je pogubljenje maloljetnih počinitelja kršenje međunarodnih minimalnih standarda te da ne izvršavaju pogubljenja maloljetnih počinitelja;

Mjanmar/Burma

59.  podupire izvješće posebnog izvjestitelja o stanju ljudskih prava u Mjanmaru u kojemu se prepoznaje postignuti napredak i utvrđuju ostala problematična područja; poziva mjanmarsku vladu da ljudska prava, između ostalog i prava manjina, uključi u državni institucionalni i pravni okvir i u sve resorne politike te da u potpunosti poštuje slobodu izražavanja i okupljanja; izražava zabrinutost zbog predloženog zakonodavstva o „zaštiti rase i vjere” koje obuhvaća četiri nacrta zakona o međuvjerskim brakovima, vjerskom preobraćenju, monogamiji i kontroli stanovništva; poziva UNHRC da obnovi mandat posebnog izvjestitelja iz točke 4., da ponovi svoju duboku zabrinutost zbog položaja manjinske skupine Rohingya u državi Rakhine, koja je dodatno pogoršana činjenicom da ta zajednica nema pravni status te je stoga i dalje suočena sa sustavnom diskriminacijom, te poziva na temeljite, transparentne i nepristrane istrage svih prijavljenih slučajeva kršenja ljudskih prava manjinske skupine Rohingya i na ubrzanje procesa otvaranja Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava (OHCHR) u toj zemlji s punim mandatom za praćenje i izvješćivanje; izražava žaljenje zbog napada na civile u državama Kachin i Shan, seksualnog nasilja koje su počinile snage sigurnosti tijekom oružanog sukoba, postojanja političkih zatvorenika, zlostavljanja boraca za ljudska prava, aktivista i medijskih djelatnika, izvansudskih smaknuća, oduzimanja zemlje i napada na vjerske i etničke manjine; smatra da bi o pregovorima o sporazumu o ulaganju između EU-a i Mjanmara trebalo dobro razmisliti jer bi zbog stranih ulaganja u zemlji moglo doći do još goreg kršenja ljudskih prava;

Bjelarus

60.  izražava duboku zabrinutost zbog stalnog kršenja ljudskih prava u Bjelarusu; osuđuje tri pogubljenja počinjena 2014., zlostavljanje boraca za ljudska prava, progon neovisnih novinara, cenzuru svih vrsta komunikacije na internetu i restriktivno zakonodavstvo o nevladinim organizacijama; poziva da se na 29. sjednici Vijeća obnovi mandat posebnom izvjestitelju UN-a za stanje ljudskih prava u Bjelarusu te poziva vladu da omogući potpuni pristup mandatarima za posebne postupke UN-a, uključujući posebnog izvjestitelja; poziva na bezuvjetno puštanje na slobodu i rehabilitaciju svih preostalih političkih zatvorenika;

Bahrein

61.  i dalje je zabrinut zbog represije oporbenih čelnika, članova civilnog društva i aktivista u Bahreinu i stanja branitelja ljudskih prava i oporbenih političkih aktivista u zemlji; poziva sve dionike u Bahreinu da započnu konstruktivne razgovore u kojima sudjeluju svi akteri u cilju istinskog pomirenja i poštovanja ljudskih prava svih bahreinskih zajednica; poziva na trenutačno i bezuvjetno puštanje na slobodu svih zatvorenika savjesti, novinara, boraca za ljudska prava i mirnih prosvjednika te podupire zajedničku izjavu mandatara za posebne postupke UN-a od 4. veljače 2015. o uhićenju visoko pozicioniranog oporbenog političara i raspuštanju naknadnih prosvjeda; poziva države članice EU-a i druge članice UNHRC-a da nastave pozorno pratiti stanje ljudskih prava u Bahreinu i da se pritom usredotoče na provedbu obveza koje je Bahrein preuzeo tijekom postupka univerzalnog periodičkog pregleda i na preporuke bahreinskog neovisnog istražnog povjerenstva, koje je pozdravio bahreinski kralj; žali zbog toga što vlada Bahreina nije ostvarila napredak u području suradnje s Uredom visokog povjerenika za ljudska prava (OHCHR) i posebnim postupcima UNHRC-a te poziva države članice EU-a da na sjednici UNHRC-a u ožujku rade na usvajanju rezolucije u kojoj će pozvati na potpunu provedbu obveza koje je Bahrein preuzeo tijekom procesa univerzalnog periodičkog pregleda i primjenu preporuka, uključujući preporuke u vezi s borcima za ljudska prava, koje je izdalo bahreinsko nezavisno istražno povjerenstvo, koje je od OHCHR-a zatražilo da izvijesti o stanju ljudskih prava na terenu i napretku ostvarenom u području suradnje Bahreina s mehanizmima UN-a u području ljudskih prava;

Egipat

62.  pozdravlja postupak univerzalnog periodičkog pregleda za Egipat iz studenog 2014. te se raduje njegovu usvajanju na predstojećoj sjednici UNHRC-a; potiče Egipat da trenutačno i bezuvjetno pusti na slobodu sve aktiviste i borce za ljudska prava te osobe koje su u pritvoru zbog mirnog ostvarivanja svojeg prava na slobodu izražavanja, okupljanja i udruživanja; također traži da egipatska vlada donese zakonodavstvo u skladu s međunarodnim standardima i da zaštiti pravo na udruživanje koje je utvrđeno u egipatskom ustavu, uključujući pravo na primanje i pružanje sredstava, te da povuče Zakon o prosvjedima iz studenog 2013. i uvede novo zakonodavstvo kojim bi se jamčila sloboda okupljanja; potiče egipatsku vladu da pokrene sudsku istragu kako bi se utvrdio identitet osoba odgovornih za naručivanje nezakonitih ubojstava i njihovo izvršavanje tijekom gušenja uglavnom mirnih prosvjeda koji su se održavali od 3. srpnja 2013., uključujući rastjerivanja 14. kolovoza 2013. na trgu Rabaa i Nahda u kojima je ubijeno najmanje 1 000 prosvjednika; potiče Egipat da provede nezavisne, nepristrane i učinkovite istrage svih slučajeva kršenja ljudskih prava počinjenih od 2011., uključujući zločine seksualnog nasilja, te da se pobrine da počinitelji odgovaraju za svoja djela i da se žrtvama pruži odgovarajuća pravna zaštita u skladu s međunarodnim standardima; poziva egipatske vlasti da hitno ponište sve smrtne presude i daju nalog za ponovna suđenja na kojima će biti zajamčeno pravo na pošteno suđenje i pravični postupak te da uvedu trenutačni moratorij na smrtnu kaznu i pogubljenja, trenutačno oslobode sve pritvorene novinare i medijske djelatnike te zajamče pravo na slobodu informiranja i izražavanja u skladu s međunarodnim standardima; poziva egipatske vlasti da dopuste posjet posebnog izvjestitelja UN-a za nasilje nad ženama, koji je u načelu dogovoren, ali je na čekanju od početka 2014., i da pozovu relevantne mehanizme i postupke UN-a za ljudska prava, osobito posebnog izvjestitelja za slobodu okupljanja, posebnog izvjestitelja za mučenja, posebnog izvjestitelja za ljudska prava u borbi protiv terorizma i posebnog izvjestitelja za neovisnost sudaca i odvjetnika; poziva egipatske vlasti da zajamče usklađenost nacionalnog prava s međunarodnim standardima za ljudska prava i da trenutačno povuku zakon br. 136/2014 i obustave vojna suđenja civilima te ponište sve presude izrečene civilima na vojnim sudovima i izdaju nalog za hitna ponovna suđenja pred civilnim sudovima; poziva EU i države članice da podrže čvrstu izjavu o tim pitanjima;

Mali

63.  pozdravlja rad neovisnog UN-ovog stručnjaka za stanje ljudskih prava u Maliju te poziva UNHRC da mu produži mandat; pozdravlja napredak koji je vlada Malija postigla u ponovnom uspostavljanju pravosudnog sustava u nekim dijelovima države te istragama o mučenju i ubijanju 21 vojnika elitne postrojbe 2012. godine, zajedno s uspostavom Odbora za istinu, pravdu i pomirenje; i dalje je zabrinut zbog pogoršanja sigurnosne situacije i stalnog korištenja i regrutiranja djece vojnika te poziva vladu Malija da istraži i pozove na odgovornost osobe iz svih zaraćenih strana koje su odgovorne za povrede prava počinjene tijekom oružanog sukoba 2012. i 2013. godine; pozdravlja mirovni sporazum za sve stanovnike Malija jer će oni prvi od njega imati koristi nakon mjeseci nestabilnosti i nesigurnosti, ali žali zbog odgode koju su tražili pobunjenici na sjeveru; poziva sve strane da slijede primjer vlade Malija te da odmah potpišu sporazum, čiju će provedbu pratiti EU, te da zajamče da će se budućim mirovnim sporazumom pozvati na odgovornost, jačanje povjerenstva za utvrđivanje istine i provjeru pripadnika snaga sigurnosti;

Južni Sudan

64.  poziva Afričku uniju da objavi izvješće svojeg istražnog povjerenstva za kršenje ljudskih prava i zlostavljanja koja su počinile sve strane u Južnom Sudanu, kao korak naprijed prema promicanju pravde u slučajevima kršenja ljudskih prava počinjenih od početka sukoba; osuđuje otmicu skupine djece u Wauu Shilluku u veljači 2015. čija je svrha bila pretvoriti ih u djecu vojnike; potiče Vijeće za ljudska prava da donese rezoluciju u kojoj će naglasiti da su pravedne i vjerodostojne istrage i progon kaznenih djela u skladu s međunarodnim pravom ključni kako bi Južni Sudan izašao iz začaranog kruga brutalnosti potaknute nekažnjavanjem i u tom pogledu poziva na to da se razmotri mogućnost uspostave hibridnog pravosudnog mehanizma te i dalje apelira na Južni Sudan da pristupi Rimskom statutu, također potiče Vijeće za ljudska prava da uspostavi funkciju posebnog izvjestitelja za Južni Sudan kako bi se uz potporu međunarodne zajednice doprinijelo promicanju pravednog i vjerodostojnog progona te širih mjera utvrđivanja odgovornosti;

Šri Lanka

65.  prima na znanje obećanja novoizabrane vlade Šri Lanke te je poziva da u razdoblju do 30. sjednice UNHRC-a u rujnu 2015. poduzme konkretne mjere za utvrđivanje odgovornosti kako bi ispunila svoja obećanja i poboljšala stanje ljudskih prava u zemlji, uključujući ozbiljne istrage i progon te druge korake za rješavanje šireg problema nekažnjavanja i kršenja ljudskih prava, te da u potpunosti surađuje s Uredom visokog povjerenika UN-a za ljudska prava u vezi s njegovom međunarodnom istragom o Šri Lanci;

Sirija

66.  izražava duboku zabrinutost zbog dramatičnih i nasilnih sukoba te zbog humanitarne krize do koje je došlo zbog nasilja koje su nad civilima, posebno nad ranjivim skupinama poput žene i djece, počinili prvenstveno pripadnici Assadova režima, ali i pripadnici Islamske države / skupine Daesch; izražava zabrinutost zbog činjenice da skupina Daesch svoju ideologiju širi izvan granica zemlje; ozbiljno je zabrinut zbog sustavnog kršenja ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava u Siriji, što bi se moglo smatrati ratnim zločinima ili zločinima protiv čovječnosti; poziva sve strane da poštuju važeće međunarodno humanitarno pravo kako bi se zaštitili civili, poštovala njihova ljudska prava i zadovoljile njihove osnovne potrebe; potiče sve države članice UN-a da jasno izraze svoje protivljenje nasilju, uključujući i u pogledu sustavnog progona kršćana, te da posebno zagovaraju prava manjina; poziva na trenutačno i bezuvjetno puštanje na slobodu svih osoba koje su proizvoljno pritvorene ili otete zbog ostvarivanja svojih ljudskih prava ili drugih miroljubivih političkih aktivnosti; traži od EU-a i država članica da snažno podrže utvrđivanje odgovornosti i obnavljanje mandata istražnom povjerenstvu UN-a;

Irak

67.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog dramatičnog i nasilnog sukoba te humanitarne krize u Iraku; napominje da se stanje ljudskih prava pogoršava budući da Islamska država / skupina Daesh i druge paravojne snage provode otmice i masovna smaknuća te progon iračkih etničkih i vjerskih manjina, među ostalim i kršćana;

Palestina/Izrael

68.  osuđuje raketne napade na Izrael iz Pojasa Gaze koje su izveli Hamas i druge oružane skupine i izražava ozbiljnu zabrinutost zbog humanitarne krize u Gazi; poziva EU i države članice da u javnoj izjavi na zasjedanju Vijeća za ljudska prava javno izraze potporu istražnom povjerenstvu UN-a i osude činjenicu da izraelske vlasti ne surađuju s istražnim povjerenstvom i ne dopuštaju mu pristup; ističe da su pravda i poštovanje vladavine prava neizostavni temelji mira i naglašava da se dugogodišnja praksa sustavnog nekažnjavanja kršenja međunarodnog prava mora prekinuti; pozdravlja preliminarnu istragu stanja u Palestini koju je otvorio tužitelj Međunarodnog kaznenog suda (MKS); poziva EU na punu suradnju s uredom tužitelja MKS-a; poziva EU da se ponovno zauzme za točku 7. dnevnog reda Vijeća za ljudska prava i da oštro osudi kontinuirano kršenje međunarodnog prava i neprovođenje savjetodavnog mišljenja Međunarodnog kaznenog suda te da podrži obnovu mandata istražnog povjerenstva;

o
o   o

69.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predsjednici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, Vijeću sigurnosti UN-a, glavnom tajniku UN-a, predsjedniku 69. Opće skupštine UN-a, predsjedniku Vijeća UN-a za ljudska prava i visokom povjereniku UN-a za ljudska prava.


Stanje u Venezueli
PDF 227kWORD 74k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2015. o stanju u Venezueli (2015/2582(RSP))
P8_TA(2015)0080RC-B8-0236/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o stanju u Venezueli, posebno onu od 27. veljače 2014. o stanju u Venezueli(1) i onu od 18. prosinca 2014. o progonu demokratske oporbe u Venezueli(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. travnja 2012. o pravnoj sigurnosti europskih ulaganja izvan Europske unije(3),

–  uzimajući u obzir izjavu za medije glasnogovornice potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini od 23. veljače 2015. o uhićenju gradonačelnika Caracasa Antonija Ledezme i stanju u Venezueli,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika glavnog tajnika UN-a od 26. veljače 2015. o stanju u Venezueli,

–  uzimajući u obzir izjavu glavnog tajnika Unije južnoameričkih država (UNASUR) i Ernesta Sampera, bivšeg predsjednika Kolumbije, od 25. veljače 2015. o stanju u Venezueli i o smrti četrnaestogodišnjeg učenika Kluiverta Roae,

–  uzimajući u obzir izjavu Međuameričke komisije za ljudska prava od 24. veljače 2015.,

–  uzimajući u obzir mišljenje Radne skupine za arbitrarno pritvaranje Komisije za ljudska prava Opće skupštine Ujedinjenih naroda od 26. kolovoza 2014.,

–  uzimajući u obzir izjavu visokog povjerenika UN-a za ljudska prava od 20. listopada 2014. o pritvaranju prosvjednika i političara u Venezueli,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima čiji je Venezuela potpisnica,

–  uzimajući u obzir izvješće organizacije Amnesty International za 2014/2015. pod naslovom „Stanje ljudskih prava u svijetu” objavljeno 25. veljače 2015. i izvješće organizacije Human Rights Watch o Venezueli pod naslovom „Novi vojni pristup obuzdavanju prosvjeda” objavljeno 12. veljače 2015.,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da su 19. veljače 2015. teško naoružani službenici Bolivarijanske obavještajne službe (Sebin) arbitrarno pritvorili Antonija Ledezmu, dvaput demokratski izabranog gradonačelnika metropolskog okruga Caracasa i jednog od vođa oporbe, bez naloga za uhićenje ili ikakvog dokaza o počinjenom kaznenom djelu; budući da je nakon pritvaranja Antonio Ledezma optužen za urotu i zločinačko udruživanje − kaznena djela kažnjiva strogim zatvorskim kaznama − te je prebačen u vojni zatvor Ramo Verde;

B.  budući da pritvaranje civila u vojnim zatvorima nije u skladu s međunarodnim normama; budući da je Venezuela obvezna jamčiti preživljavanje i sigurnost svih osoba lišenih slobode, humano postupanje prema njima te se pobrinuti da uvjeti pritvora odgovaraju primjenjivim međunarodnim standardima;

C.  budući da je predsjednik Nicolas Maduro na nacionalnoj radioteleviziji izjavio da je osujetio plan kojemu je cilj navodno bio srušiti njegovu vladu državnim udarom koji bi predvodili vodstvo okruglog stola za demokratsko jedinstvo, zastupnici nacionalne skupštine María Corina Machado i Julio Borges te gradonačelnik Caracasa Antonio Ledezma; budući da su ti oporbeni čelnici bili dovedeni u vezu i s pokušajem ubojstva vođe oporbe Leopolda Lópeza, koji je više od godinu dana pritvoren u vojnom zatvoru; budući da je od svojeg pritvaranja g. Lopez podvrgavan fizičkom i psihičkom mučenju te se nalazi u samici;

D.  budući da je predsjednik Maduro iznio čudne tvrdnje o navodnim urotama stranih državljana, planovima rušenja vlasti i pokušajima atentata o kojima su tijela javne uprave u više navrata izvještavala;

E.  budući da su u prošlosti vođe demokratske oporbe bili više puta neutemeljeno optuženi za sudjelovanje u navodnim planovima za rušenje vlasti i državne udare; budući da se povećava broj primjera zastrašivanja i zlostavljanja pritvorenih oporbenih čelnika i studenata koji su sudjelovali u prosvjedima 2014.; budući da su Leopoldo López, Daniel Ceballos i drugi oporbeni čelnici i dalje u arbitrarnom pritvoru, da je María Corina Machado protupravno i arbitrarno razriješena dužnosti i izbačena iz parlamenta Venezuele te da zastupniku Juliju Borgesu prijeti ukidanje imuniteta;

F.  budući da se načelo pretpostavke nedužnosti može smatrati prekršenim kada je osoba terećena za kazneno djelo u istražnom zatvoru bez odgovarajućeg obrazloženja jer pritvor tada postaje kaznena mjera, a ne mjera predostrožnosti;

G.  budući da prema navodima lokalnih i međunarodnih organizacija jednu godinu poslije mirnih prosvjeda više od 1 700 prosvjednika čeka suđenje, više od 69 njih i dalje je zatvoreno, a najmanje 40 osoba ubijeno je u prosvjedima, dok njihove ubojice još ne snose odgovornost; budući da su policija, pripadnici Nacionalne garde te nasilnih i nekontroliranih naoružanih skupina koje podržavaju vladu dočekale prosvjednike s pretjeranom uporabom sile i sustavnim nasiljem;

H.  budući da demokratska država ne smije kriminalizirati vođe političke oporbe i da mora zajamčiti sudjelovanje u političkom životu zemlje za sve sektore kao i ljudska prava za one koji se izjašnjavaju pripadnicima oporbe, kao što je Human Rights Watch izjavio 24. veljače 2015.;

I.  budući da su suci Vrhovnog suda otvoreno odbacili načelo podjele vlasti, javno obznanili da se zalažu za politički plan vlade te u više navrata presudili u njezinu korist, čime su podržali njezino nepoštovanje ljudskih prava; budući da je u prosincu 2014. većina u Nacionalnoj skupštini koja podržava vladu imenovala 12 novih sudaca Vrhovnog suda jednostavnom većinom glasova, ne uspjevši ostvariti dvotrećinsku većinu, za što bi bilo potrebno postizanje konsenzusa s oporbom;

J.  budući da se novom rezolucijom br. 8610 Ministarstva obrane dopušta upotreba vatrenog oružja u cilju nadzora nad „javnim skupovima i mirnim prosvjedima”; budući da je prema članku 68. Ustava Venezuele zabranjena upotreba vatrenog oružja i otrovnih tvari tijekom nadziranja mirnih prosvjeda; budući da je u skladu s međunarodnim standardima potrebno ograničiti upotrebu vojnih snaga u aktivnostima povezanima s javnom sigurnošću;

K.  budući da je 24. veljače 2015. 14-godišnji učenik Kluivert Roa smrtno stradao tijekom održavanja prosvjeda zbog nestašice hrane i lijekova u gradu San Cristóbalu u državi Táchiri i postao prvom žrtvom od kada je odobrena uporaba vatrenog oružja radi smirivanja prosvjeda; budući da je prema izjavi iz Ureda državnog odvjetnika od 25. veljače 2015. protiv jednog policijskog službenika podignuta optužnica za ubojstvo i druga kaznena djela;

L.  budući da su sloboda izražavanja i pravo na sudjelovanje u mirnim prosvjedima temelji demokracije; budući da je nemoguće ostvariti jednakost i pravdu za sve bez poštovanja temeljnih sloboda i prava svakog građanina; budući da postoje mnoga izvješća koja potvrđuju da su mediji izloženi sve većoj cenzuri i zastrašivanju;

M.  budući da je Venezuela zemlja s najvećim zalihama energije u Latinskoj Americi; budući da stanovništvo Venezuele pati zbog teške nestašice osnovnih namirnica, da su se cijene hrane udvostručile i da je racioniranje sve učestalije; budući da je zbog neuspjeha da održava red i zakon te rastuće političke polarizacije Venezuela postala jedna od zemalja s najviše nasilja u svijetu;

N.  budući da jedino poštovanje temeljnih prava i sloboda te konstruktivan dijalog pun poštovanja u ozračju tolerancije mogu pomoći zemlji da izađe iz te teške krize i prevlada buduće poteškoće;

O.  budući da je između vlade i oporbe pokrenut dijalog nazvan „Mesa de Dialogo”, koji je nažalost prekinut i nije bio uspješan;

P.  budući da je člankom 207. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) utvrđeno da su europska ulaganja u treće zemlje ključni čimbenik zajedničke trgovinske politike EU-a, a time i sastavni dio njezine politike vanjskog djelovanja, te budući da su prema Ugovoru iz Lisabona izravna strana ulaganja u isključivoj nadležnosti EU-a, u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom (e) i člancima 206. i 207. UFEU-a;

Q.  budući da je venezuelska vlada posebno dužna poštovati vladavinu prava i međunarodno pravo s obzirom na to da je 16. listopada 2014. izabrana za nestalnu članicu Vijeća sigurnosti UN-a;

1.  podsjeća da je duboko zabrinut zbog pogoršanja stanja u Venezueli i osuđuje upotrebu nasilja nad prosvjednicima; poziva vlasti Venezuele da smjesta oslobode Antonija Ledezmu, Leopolda Lópeza, Daniela Ceballosa i sve mirne prosvjednike, studente i oporbene čelnike arbitrarno pritvorene zbog ostvarivanja prava na slobodu izražavanja i drugih temeljnih prava, u skladu sa zahtjevima nekoliko tijela UN-a i drugih međunarodnih organizacija; poziva vlasti Venezuele da optužbe protiv njih odbace kao neutemeljene;

2.  poziva vlasti Venezuele da se pobrinu za to da Antonio Ledezma, Leopoldo López, Daniel Ceballos i ostali politički zatvorenici prime potrebnu liječničku skrb te da im se smjesta omoguće privatni i redoviti susreti s obiteljima i odvjetnicima po njihovu izboru; izražava duboku zabrinutost zbog pogoršanja uvjeta zatvorenika;

3.  poziva vladu Venezuele da zaustavi politički progon i represiju demokratske oporbe, kršenja prava na izražavanje i prosvjede te je potiče da ukine medijsku cenzuru; podsjeća vlasti na to da bez oporbe nema demokratskog društva;

4.  osuđuje ubojstvo Kluiverta Roe i drugih šest učenika te izražava sućut obiteljima poginulih prosvjednika; poziva vladu da povuče nedavno objavljenu Rezoluciju 8610 kojom se sigurnosnim snagama dopušta primjena potencijalno smrtonosne sile upotrebom vatrenog ili drugog ubojitog oružja radi obuzdavanja civila i kojom se odbacuje članak 68. Ustava Venezuele;

5.  poziva vladu Venezuele da se pridržava vlastitog Ustava i poštuje međunarodne obveze u pogledu neovisnosti sudstva, prava na slobodu izražavanja, udruživanja i mirnog okupljanja te političkog pluralizma jer su to temelji demokracije; poziva vladu Venezuele da stvori okružje u kojemu borci za ljudska prava i neovisne nevladine organizacije mogu legitimno promicati ljudska prava i demokraciju; naglašava da je vlada Venezuele kao nestalna članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda osobito odgovorna za poštovanje vladavine prava i međunarodnog prava;

6.  poziva vladu Venezuele da se pobrine za to da se optužbe istraže brzo i nepristrano te da se sve odgovorne kazni, poštujući pritom načelo pretpostavke nedužnosti i pravičnog suđenja; podsjeća da je načelo podjele vlasti temelj demokracije te da se pravosuđe ne smije koristiti kao političko oružje; poziva vlasti Venezuele da zajamče sigurnost svim građanima zemlje, neovisno o njihovim političkim stajalištima i opredjeljenjima;

7.  izražava zabrinutost da bi se možebitnim novim prosvjedima moglo prouzročiti još više nasilja, a to bi samo produbilo jaz između stajališta vlade i oporbe te u još većoj mjeri polariziralo osjetljivu političku situaciju u Venezueli; poziva predstavnike svih stranaka i dijelova venezuelanskog društva da zadrže mirnoću u riječima i djelima; upozorava na svako postupanje kojim bi se moglo doprinijeti napetostima i ponovnom pogoršanju situacije, što bi dovelo do gubitka legitimiteta demokratske oporbe i njezina ukidanja i/ili otkazivanja izbora;

8.  zabrinut je zbog činjenice da je politička oporba u izbornoj godini postala žrtvom arbitrarnog pritvaranja i napada, što može dovesti u pitanje i legitimnost i rezultat izbornog procesa;

9.  poziva vlasti Venezuele da ususret skorašnjim parlamentarnim izborima iskoriste ovo razdoblje za uspostavljanje uključivog političkog procesa utemeljenog na suglasnosti i podjeli odgovornosti uz pomoć istinskog nacionalnog dijaloga i konstruktivnog sudjelovanja svih demokratskih političkih snaga u okviru demokracije, vladavine prava i potpunog poštovanja ljudskih prava; štoviše, poziva obje strane da raspravljaju o najozbiljnijim problemima s kojima se država suočava u cilju poduzimanja potrebnih gospodarskih i upravnih reformi; poziva vlasti Venezuele da zajamče održavanje slobodnih i pravednih parlamentarnih izbora u okviru istinski uključivog procesa uz sudjelovanje svih demokratskih aktera; poziva sve političke sudionike da političku borbu zadrže u okvirima ustavnog poretka i da se odupru svakom pritisku koji vodi radikalizaciji njihovih postupaka;

10.  potiče regionalne partnere Venezuele poput UNASUR-a i Organizacije američkih država da stvore uvjete za dijalog i razumijevanje između sukobljenih strana te jamče javnu sigurnost i zaštitu i ponovno uspostavljanje mira i reda u Venezueli;

11.  potiče EU, države članice i međunarodnu zajednicu da u obliku izjava i mjera pokažu solidarnost sa stanovnicima Venezuele tijekom ovog teškog razdoblja;

12.  potiče Komisiju i Vijeće da istraže i donesu sve mjere potrebne za zaštitu europskih interesa i načela pravne sigurnosti za europska trgovačka društva u Venezueli;

13.  poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje i Delegaciju EU-a u Venezueli, kao i izaslanstva država članica u zemlji, da i dalje pomno prate istrage i sudske rasprave za oporbene čelnike; podsjeća na svoj zahtjev da se ad hoc izaslanstvo Europskog parlamenta što prije pošalje da procijeni stanje u Venezueli i održi dijalog sa svim stranama u sukobu;

14.  podsjeća na zahtjev upućen Visokoj predstavnici/potpredsjednici Komisije Federici Mogherini da zatraži trenutačno oslobađanje prosvjednika koji su arbitrarno privedeni od početka prosvjeda;

15.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vladi i Nacionalnoj skupštini Bolivarijanske Republike Venezuele, Europsko-latinskoameričkoj parlamentarnoj skupštini i glavnom tajniku Organizacije američkih država.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0176.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0106.
(3) OJ C 258 E, 7.9.2013, p. 84.

Pravna napomena