Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2014/2235(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0222/2015

Podneseni tekstovi :

A8-0222/2015

Rasprave :

PV 09/09/2015 - 17
CRE 09/09/2015 - 17

Glasovanja :

PV 10/09/2015 - 8.8
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2015)0321

Usvojeni tekstovi
PDF 478kWORD 167k
Četvrtak, 10. rujna 2015. - Strasbourg Završno izdanje
Stvaranje konkurentnog tržišta rada EU-a za 21. stoljeće
P8_TA(2015)0321A8-0222/2015

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. rujna 2015. o stvaranju konkurentnog tržišta rada EU-a za 21. stoljeće: usklađivanje vještina i kvalifikacija s potražnjom i mogućnostima zapošljavanja kao način oporavka od krize (2014/2235(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. listopada 2014. o Europskom semestru za usklađivanje gospodarskih politika: provedba prioriteta za 2014.(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. travnja 2014. naslovljenu „Kako Europska unija može doprinijeti stvaranju pogodnog okruženja za poduzeća, poslovne djelatnosti i novoosnovana poduzeća kako bi se stvorila nova radna mjesta?(2)”,

–  uzimajući u obzir svoje stajalište od 29. travnja 2015. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o Europskom socijalnom fondu u pogledu povećavanja početnog pretfinanciranja za operativne programe koji dobivaju potporu u okviru Inicijative za zapošljavanje mladih(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. srpnja 2014. o zapošljavanju mladih(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2014. o poštovanju temeljnog prava na slobodu kretanja u EU-u(5),

–  uzimajući u obzir jedan od prioriteta zaključaka Europskog vijeća od 26. i 27. lipnja 2014. da se promicanjem vještina primjerenih modernom gospodarstvu i cjeloživotnog učenja pomogne u razvoju vještina i darovitosti te u pružanju životnih prilika za svakoga,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije od 17. siječnja 2014. o Uredbi Europskog parlamenta i Vijeća o Europskoj mreži službi za zapošljavanje, pristupu radnika uslugama mobilnosti i daljnjoj integraciji tržišta rada (COM(2014)0006),

–  uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju rezultata neformalnog i informalnog učenja(6),

–  uzimajući u obzir Preporuku 2006/962/EC Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje(7),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja te mišljenje Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0222/2015),

A.  budući da postoje znatne razlike među državama članicama u pogledu zanimanja za koja se zbog nedostatka kvalificiranih radnika ne mogu popuniti radna mjesta;

B.  budući da je prema navodima Komisije(8) najviše 12,4 milijuna ljudi nezaposleno duže od jedne godine, a od njih 6 milijuna osoba duže od dvije godine; budući da dugotrajna nezaposlenost negativno utječe na ekonomski rast i održivost sustava socijalne skrbi te da može postati strukturni problem;

C.  budući da nefleksibilnost tržišta rada i izostanak unutarnje potražnje i ulaganja negativno utječu na otvaranje radnih mjesta, dok se konkurentnim tržištem rada EU-a, na kojem se u obzir uzimaju ova tri faktora, može doprinijeti ostvarenju ciljeva u vezi sa zapošljavanjem te suzbijanjem siromaštva i socijalnom isključenošću u okviru strategije Europa 2020.;

D.  budući da potražnja za niže kvalificiranim radnicima opada, dok potražnja za visoko kvalificiranim radnicima znatno raste; budući da ova promjena na tržištu rada EU-a zahtijeva da se poduzmu mjere u vezi s vještinama radnika te osnovnim i strukovnim osposobljavanjem;

E.  budući da je 2012. svaki treći europski zaposlenik bio prekvalificiran ili nedovoljno kvalificiran za svoj posao(9); budući da su mlađi zaposlenici obično formalno prekvalificirani, ali u odnosu na starije radnike kod njih je i veća vjerojatnost da rade na poslovima koji ne odgovaraju njihovim vještinama;

F.  budući da se u nekim studijama navodi da će određeni dio postojećih poslova nestati ili će se njihov broj znatno smanjiti zbog automatizacije;

G.  budući da težnja za gospodarstvom utemeljenim na višim kvalifikacijama znači da mnogo više poduzeća očekuje da će u sljedećih pet godina povećati broj radnih mjesta koja zahtijevaju vještine vođenja, upravljanja te višu razinu vještina;

H.  budući da mobilnost europskih radnika povećava njihovu zapošljivost i poboljšava konkurentnost na tržištu rada EU-a;

Gospodarska kriza i njezine posljedice

1.  primjećuje da se nakon europske gospodarske i financijske krize te posljedičnog usporavanja gospodarstva više država članica bori s problemom visoke stope nezaposlenosti (EU28: 9,8 %) kao i s javnim dugom, niskom stopom rasta i nedovoljnim ulaganjem; primjećuje rezanje javnih rashoda; dodatno je zabrinut zbog činjenice da su stope nezaposlenosti mladih u mnogim državama članicama (EU28: 20,9 %) puno više, dok su primjeri poboljšanja i niže stope rijetkost;

2.  smatra da su potrebne ambiciozne gospodarske i socijalne politike i reforme tržišta rada kako bi se potaknuo pametan, održiv i uključiv rast te otvorila nova radna mjesta, kojima bi se omogućilo kvalitetno i održivo zapošljavanje; također naglašava potrebu za održivim sustavima socijalne skrbi koji obuhvaćaju poboljšanje vještina nezaposlenih, povećanje zapošljivosti nekvalificiranih osoba ili onih s doista niskim kvalifikacijama, kao i potrebu za poticajima za rad i mogućnostima rada;

Stanje na tržištu rada EU-a

3.  primjećuje da čak i kad bi ponuda radne snage bila dovoljna da se zadovolji potražnja, još uvijek bi moglo doći do nedostatka kvalitetne radne snage jer postoji mogućnost da tražitelji posla nisu prikladni ni za jedno upražnjeno radno mjesto zbog neusklađenosti između sektora, struka ili zahtjeva u pogledu vještina;

4.  zabrinut je zbog toga što su stope nezaposlenosti u EU-u i dalje razmjerno visoke (ožujak 2015., EU28: 9,8 %) i što su se znatno smanjile samo u nekoliko zemalja te upozorava na znatne razlike među državama članicama, uz najnižu stopu nezaposlenosti u Njemačkoj i Austriji (oko 5 %), a najvišu u Grčkoj i Španjolskoj (26 % odnosno 23 %(10)); budući da se tim ogromnim razlikama povećava rizik od fragmentacije tržišta rada i unutar država članica i među njima, koji bi mogao ugroziti ekonomsku stabilnost EU-a i socijalnu koheziju;

5.  skreće pozornost na činjenicu da je prosječna stopa zaposlenosti žena u EU-u više od 10 postotnih bodova niža nego muškaraca, te naglašava da je ostvarenje cilja stope zaposlenosti od 75 % predviđenog strategijom Europa 2020. uvjetovano povećanjem stope zaposlenosti žena zahvaljujući politici čiji je cilj konkretno usklađivanje radnih i obiteljskih obveza;

6.  napominje da nezaposlenost mladih znatno varira u EU-u, pri čemu je stopa nezaposlenosti mladih u dobi od 16 do 25 godina u nekim državama članicama viša od 50 %; ističe da visoke razine nezaposlenosti mladih, osim što pogađaju čitavu jednu generaciju, ugrožavaju ravnotežu među generacijama;

7.  naglašava da još uvijek postoji razlika od 26% u stopi zaposlenosti osoba s invaliditetom u odnosu na prosječnu stopu zaposlenosti u EU-u, pri čemu je stopa zaposlenosti osoba s invaliditetom niža od 50 %;

8.  duboko je zabrinut zbog razine nezaposlenosti mladih u Europi; u tom pogledu ističe važnost dvojnog obrazovanja poput strukovnog osposobljavanja i naukovanja pri usklađenju vještina mladih ljudi sa zahtjevima tržišta rada;

9.  ističe da su elementi kao što su kvalificirana radna snaga, sposobnost inovativnosti, povećanje kupovne moći te stabilno društveno-ekonomsko i političko okruženje neophodni kako bi se stvorila dobra klima za ulaganje;

10.  konstatira visoku razinu dugotrajne nezaposlenosti, upozoravajući na potrebu njezina trenutnog suzbijanja s obzirom na njezinu ustrajnu prirodu;

11.  napominje da nekoliko važnih izazova utječe na europsko tržište rada, uključujući globalizaciju, starenje društva, brze tehnološke promjene poput digitalizacije i robotizacije, nepodudarnosti između vještina i radnih mjesta te povećanje potražnje za visokokvalificiranim radnicima, dok postoji višak ponude niskokvalificiranih radnika, što uzrokuje polarizaciju plaća;

12.  ipak konstatira rizike koje je istaknuo Europski centar za razvoj strukovnog osposobljavanja (CEDEFOP) u vezi s daljnjim nesrazmjerom vještina i zastarijevanja vještina zbog niske potražnje koja uzrokuje visoku nezaposlenost;

13.  ističe značajne razlike u otvaranju novih radnih mjesta među državama članicama, u tom smislu naglašava da su radna mjesta ključan element dinamičnog tržišta rada na kojem se usklađuju vještine i radna mjesta te stvaraju prilike i mogućnosti za poduzetnike i zaposlenike, te je duboko zabrinut zbog statične situacije na tržištu rada u nekim državama članicama; stoga poziva da se uspostavi europsko mjerilo za otvaranje novih radnih mjesta u državama članicama; podaci za takvo mjerilo mogli bi se prikupljati godišnje u okviru Istraživanja o radnoj snazi i njima bi barem trebalo mjeriti: broj otvorenih radnih mjesta u pojedinoj državi članici; prosječno trajanje nezaposlenosti;

14.  naglašava da u Europi ima 24 milijuna nezaposlenih osoba, uključujući 7,5 milijuna osoba koje nisu zaposlene, ne školuju se i ne osposobljavaju (NEETs), s jedne strane, a s druge dva milijuna nepopunjenih radnih mjesta, te da su europska poduzeća suočena s velikim nedostatkom kvalificiranih ljudi i radne snage s „prenosivim vještinama”;

15.  naglašava da je mobilnost radne snage unutar EU-a i dalje niska (EU27: 0,29 %) unatoč visokim stopama nezaposlenosti u nekim državama članicama i nepopunjenim radnim mjestima u drugima, među ostalim zbog postojećih barijera, a u usporedbi sa stanjem u svijetu, ona je gotovo 10 puta niža nego u Sjedinjenim Državama i 5 puta niža nego u Australiji; skreće pozornost na sedam milijuna građana EU-a koji od 2013. žive ili rade u državi članici čije državljanstvo ne posjeduju; također podsjeća da je u EU-u trenutno dva milijuna radnih mjesta nepopunjeno; stoga naglašava potrebu za pravičnom mobilnošću radne snage u Uniji kako bi se ta mjesta popunila;

16.  napominje da tržište rada EU-a može pomoći da se ublaže velike zone nezaposlenosti koje postoje u različitim regijama Europe;

17.  vjeruje da će se tržište rada u EU-u prilagoditi kulturi, modelu proizvodnje i poslovnoj strukturi različitih regija Europe te da će se razlike među njima uzeti u obzir prilikom donošenja mjera kako bi tržište rada učinilo fleksibilnijim;

18.  podsjeća da je u razdoblju gospodarskog pada pojedincima teže pronaći posao te da ponekad moraju prihvatiti poslove koji zahtijevaju niže obrazovne kvalifikacije u odnosu na one koje imaju; ističe da su stoga rast uz pomoć stvaranja visokokvalificiranih radnih mjesta te napori u stvaranju radnih mjesta poticanjem ulaganja u nove sektore relevantne metode smanjenja učestalosti prekvalificiranosti u gospodarstvima EU-a;

Poticanje konkurentnog tržišta rada EU-a

19.  smatra da su za postizanje konkurentnog tržišta rada EU-a potrebne ambiciozne reforme kojima će se povećati uključivost, razborita fleksibilnost, inovativnost i mobilnost, ojačati uloga socijalnog dijaloga, potaknuti stvaranje više radnih mjesta koje vodi ka kvalitetnom i održivom zapošljavanju, oživjeti produktivnost i doprinijeti razvoju ljudskog kapitala, s obzirom na stalne promjene na tržištima rada i u modelima proizvodnje;

20.  ističe da je potrebno stalno raditi na povezivanju obrazovanja, osposobljavanja i tržišta rada na svim razinama te ponavlja da je za poticanje pametnog, održivog i uključivog rasta, konkurentnosti te stvaranje radnih mjesta u Europi potreban cjelovit pristup koji odražava potrebe tržišta rada i kojim se pruža podrška ranjivim skupinama poboljšanjem uvjeta rada i pružanjem poticaja;

21.  ističe da javni zavodi za zapošljavanje imaju važnu ulogu osigurati da do novog porasta radnih mjesta ne dođe na uštrb smanjenja kvalitete na području usklađenja vještina s potrebama tržišta rada;

22.  podsjeća da je važno učiniti zakon o radu razumljivijim radnicima i poslodavcima, ukloniti prepreke zapošljavanju i promicati pravnu sigurnost za tvrtke i zaposlenike;

23.  ističe da mladi sve češće nailaze na poteškoće pri prelasku iz obrazovnog sustava na tržište rada te su stoga češće nezaposleni ili zaposleni na nesigurnim radnim mjestima niske kvalitete;

24.  naglašava važnost inicijative Europskih vještina, kompetencija, kvalifikacija i zanimanja (ESCO) koja na 25 europskih jezika utvrđuje i kategorizira vještine, kompetencije, kvalifikacije i zanimanja koja su relevantna za tržište rada, obrazovanje i osposobljavanje u EU-u;

25.  ističe važnost ljudskog razvoja, fleksibilnosti karijere i osobnog angažmana; s tim u vezi podsjeća da je profesionalna mobilnost ključan faktor i da je potrebno konkretno ulaganje kako bi se aktivno podržala zapošljivost i prilagodljivost, a spriječio gubitak vještina nezaposlenih;

26.  naglašava važnost socijalnih ulaganja s ciljem stvaranja aktivirajuće države koja radnicima nudi instrumente koji im omogućavaju da se lako prilagode promjenjivim društvenim i ekonomskim uvjetima te zahtjevima tržišta rada;

27.  smatra da će vještine konkurentne na međunarodnoj razini omogućiti državama članicama da osvoje segmente globalnog tržišta s visokom vrijednošću;

28.  ističe da kružno gospodarstvo može stvoriti milijune radnih mjesta u cijelom EU-u te omogućiti održiv i uključiv rast;

29.  podsjeća na važnost geografske i međusektorske mobilnosti radne snage kada se odlučuje za konkurentno tržište rada i ističe potrebu za smanjenjem administrativnih i jezičnih prepreka koje je ograničavaju te potrebu za daljnjim razvojem alata koji omogućavaju mobilnost, poput brzog priznavanja formalnih, neformalnih i informalnih kvalifikacija među državama članicama, Europskog kvalifikacijskog okvira, jedinstvenog europskog životopisa i Europske putovnice vještina, kao i ponude jezičnih tečajeva za određene sektore i izobrazbe o međukulturnoj komunikaciji; potiče podizanje osviještenosti o portalu za zapošljavanje na razini EU-a EURES i njegovo daljnje unapređivanje, i to konkretno tako da se osigura da dovoljan broj savjetnika EURES-a bude obučen i ravnomjerno raspoređen diljem EU-a kako bi EURES postao nezaobilazan alat na tržištu rada u EU-u; ističe važnost poboljšane suradnje među nacionalnim javnim službama za zapošljavanje te budućeg uključivanja privatnih agencija za zapošljavanje i drugih dionika u mrežu EURES; ističe važnost inicijativa EU-a za poticanje mobilnosti te stvaranje mogućnosti poput programa ERASMUS+, Europskog kvalifikacijskog okvira, životopisa u formatu Europass, Europske putovnice vještina, Europskog portala za radnu mobilnost (EURES), Saveza znanja i Europskog saveza za naukovanje; poziva na bolju promidžbu tih inicijativa radi poboljšanja tržišta rada u Europi;

30.  ponavlja da je u Europi potrebno iskoristiti velik gospodarski potencijal žena i stvoriti odgovarajuće uvjete za napredovanje žena u poslu i preuzimanje viših pozicija u poduzećima ili pokretanje vlastitog poduzeća; ističe da je potrebno premostiti jaz između obrazovnih postignuća žena i njihova sudjelovanja i položaja na tržištu rada; ističe važnost ravnopravnosti spolova, uključujući uklanjanje razlika u plaćama među spolovima i povećanja stope zaposlenosti žena, kao i intenziviranje politika za usklađenje privatnog i poslovnog života, kao dio ostvarenja ciljeva za zapošljavanje u okviru strategije Europa 2020;

31.  pozdravlja pozitivne rezultate ostvarene u prvom pilot programu za mobilnost u zapošljavanju „Tvoj prvi posao preko EURES-a” (YFej), kojim se učinkovito može doprijeti do mladih ljudi i izraditi prilagođene usluge i za posloprimce i za poslodavce; ističe pozitivno međudjelovanje između programa „Tvoj prvi posao preko EURES-a” i EURES;

32.  u takvim uvjetima ističe važnost aktivnih politika rada, cjeloživotnog učenja i sposobnosti ljudi da se prilagode tehnološkim promjenama; poziva države članice da povećaju opseg i djelotvornost aktivnih politika u području tržišta rada;

33.  smatra da će usklađena i sveobuhvatna strategija usmjerena prema učinkovitim i međusobno korisnim oblicima organizacije rada pomoći da tržište rada postane otpornije potpunim iskorištavanjem znanja radnika i povećanjem kvalitete njihovih radnih mjesta; mogli bi se osmisliti oblici organizacije rada koji omogućuju veće sudjelovanje i koji osnažuju osobe kako bi se zaposlenike više uključilo u inovacije i poduprlo sudjelovanje radnika i razvoj na području korištenja vještinama, a, kao posljedica toga, poboljšali poslovni rezultati poduzeća;

34.  ističe da je s obzirom na predviđene brze promjene na tržištu rada potrebno ulagati u obrazovanje i osposobljavanje današnje mladeži; ističe da politika vještina ne bi trebala biti usmjerena na puko zadovoljavanje potreba tržišta, nego i omogućiti pojedincima da steknu potrebne horizontalne vještine kako bi se razvili u aktivne i odgovorne građane; poziva Komisiju i države članice da uvažavaju činjenicu da obrazovanje i osposobljavanje nisu ni samo instrument tržišta rada, niti im je svrha obrazovati buduće radnike, nego da su prije svega temeljno pravo i da imaju vrijednost sami po sebi;

Predviđanje budućih potreba za vještinama

35.  smatra da je za predviđanje budućih potreba za vještinama potrebna snažna uključenost dionika na tržištu rada na svim razinama, uključujući organizacije poslodavaca i zaposlenika, posebno u pogledu osmišljavanja, provedbe i vrednovanja programa strukovne izobrazbe, kojima se omogućava djelotvoran prijelaz s formalnog obrazovanja na učenje kroz rad;

36.  poziva na bolje razumijevanje sadašnjih i budućih traženih vještina te na jačanje postojeće panorame vještina EU-a kako bi se bolje utvrdile praznine kod vještina i njihov nedostatak u pojedinim sektorima, zanimanjima i regijama te zajamčilo prikupljanje i obrada informacija o promjenama u potražnji za vještinama, kao i širenje tih informacija među donositeljima odluka i tijelima javne vlasti, ustanovama za obrazovanje i osposobljavanje te poslodavcima s ciljem učinkovitijeg previđanja budućih trendova;

37.  vjeruje da je obrazovanje ključno u poticanju istraživanja i inovacija, čime se potom povećavaju mogućnosti stvaranja radnih mjesta u sektorima koji zahtijevaju visoke kvalifikacije te se povećava konkurentnost europskih gospodarstava;

38.  ističe važnost integriranijih partnerstava i povjerenja među školama, ustanovama za više obrazovanje, poduzećima i drugim relevantnim tijelima u cilju procjene budućih potreba za radnom snagom, revizije i provedbe novih programa strukovnog osposobljavanja te jačanja suradnje i razmjene primjera dobre prakse među državama članicama, regionalnim i lokalnim tijelima, uključujući praćenje neravnoteže na tržištu rada na regionalnoj i lokalnoj razini; podsjeća da je istovremeno potrebno socijalna odgovornost svih dionika, kao i njihovo uključivanje u daljnji razvoj instrumenata za praćenje i predviđanje;

39.  smatra da države članice imaju važnu ulogu u osiguravanju dovoljnog broja profesora prirodnih znanosti i matematike kako bi mladi ljudi stekli znanje i kako bi se kod njih pobudio entuzijazam za predmete znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM);

40.  ističe da je važno baviti se potrebama školske djece već od najranije dobi; preporučuje da države članice usvoje inovativne mjere, uvedu ih u procese učenja unutar i izvan školskog sustava te da reformiraju ili osuvremene školska okruženja, metode poučavanja i kompetencije učitelja; predlaže da se izvrši prilagodba školskih kurikuluma u državama članicama kojom će se u školovanje uvesti posjeti razreda drugim državama tijekom školske godine, uvodeći u vrlo ranoj fazi obrazovanje izvan učionice;

Važnost kontinuiranog obrazovanja i osposobljavanja svih sudionika na tržištu rada

41.  podsjeća da je pravo na obrazovanje temeljno pravo i ističe da je potrebno težiti fleksibilnijem pristupu individualnom razvoju karijere i cjeloživotnom obrazovanju i osposobljavanju tijekom osobne karijere pojedinca te prepoznaje ulogu koju u tome mogu imati javni i privatni sudionici, a istovremeno shvaća da usmjeravanje i savjetovanje kojim se uvažavaju potrebe pojedinca te stavlja naglasak na vrednovanje i proširenje njegovih vještina moraju biti osnovni element politike obrazovanja i stjecanja vještina već u ranoj fazi;

42.  prihvaća važnost jačanja naukovanja koje obuhvaća učenje kroz rad kao alternativan način pronalaženja posla;

43.  konstatira da su Europske politike cjeloživotnog profesionalnog usmjeravanja imale znatan utjecaj na nacionalne politike profesionalnog usmjeravanja i da su za djelotvorno cjeloživotno profesionalno usmjeravanje potrebni programi koji su horizontalne naravi na svim svojim razinama;

44.  napominje da mladima trebaju biti dostupne različite mogućnosti te da se definicije tih mogućnosti (pripravništva, stažiranja) razlikuju diljem Europe;

45.  smatra da bi programe osposobljavanja i prekvalifikacije nezaposlenih, a posebno dugotrajno nezaposlenih, kao i programe ocjene vještina, trebalo ponuditi da bi se povećali izgledi takvih osoba na tržištu rada te da bi ih trebalo osmisliti i provesti u uskoj suradnji s udrugama poslodavaca i sindikatima, predstavničkim organizacijama nezaposlenih, privatnim i javnim agencijama za zapošljavanje, kako bi se nove vještine radnika bolje uskladile s budućim potrebama tržišta rada; ističe da je potrebno izraditi i provesti posebne programe kojima bi se pomoglo u ponovnoj integraciji dugotrajno nezaposlenih na tržište rada;

46.  ističe da bi Komisija trebala pojačano prati nacionalne provedbene programe Jamstva za mlade i njihovu djelotvornu primjenu na terenu; radi toga poziva Komisiju da izradi jasne i nedvosmislene preporuke po državama članicama u pogledu primjene Jamstva za mlade i kvalitete poslova;

47.  ističe zabrinutost koju je Europski revizorski sud izrazio u svome izvješću „Mladi i nezaposleni u Europi: prepreke pred Jamstvom za mlade EU-a” u pogledu primjerenosti ukupnog financiranja tog programa, definicije „kvalitetne ponude” i načina na koji Komisija prati rezultate programa i izvješćuje o njima;

48.  podsjeća da je iznimno važno osobama koje su u potrazi za poslom pružiti individualizirano usmjeravanje i savjetovanje o tome kako tražiti posao ili za koje se daljnje obrazovanje ili osposobljavanje odlučiti kako bi njihove vještine i kompetencije bile prenosive, priznate i vrednovane uz pomoć „dokumenata o vještinama” poput životopisa Europass, u kojima se navode vještine i kompetencije stečene formalnim, neformalnim i informalnim učenjem, te da usmjeravanje tražitelja zaposlenja ima kao konkretan cilj optimiziranje njihovih mogućnosti zapošljavanja;

49.  naglašava potrebu da se poveća prilagodljivost radne snage kao način sprečavanja njezina budućeg pomanjkanja; poziva države članice da se za tu svrhu koriste strukturnim fondovima, posebno Europskim socijalnim fondom;

50.  ističe da je pravo na obrazovanje i osposobljavanje posebno važno za dugotrajno nezaposlene osobe; podsjeća da je za dugotrajno nezaposlene najkorisniji pristup koji je usmjeren na njihove konkretne potrebe, a ne standardne mjere; ističe da dugotrajno nezaposleni trebaju biti upoznati sa svojim pravom na obrazovanje, da se mjerama koje su za njih donesene moraju poštovati njihove odluke o prihvaćanju posla, da osposobljavanje mora biti cjenovno prihvatljivo i pristojno te uvažavati njihove stvarne potrebe; upozorava da će, ako ti uvjeti budu ispunjeni, dugotrajno nezaposleni moći upotrijebiti stjecanje dodatnih vještina kao mogućnost da poboljšaju svoje uvjete rada i života;

51.  ističe važnost Jamstva za mlade kao sredstva da se pomogne mladima pri prijelazu iz škole na posao te da steknu obrazovanje, vještine i iskustvo potrebno da pronađu kvalitetan posao zahvaljujući naukovanju, pripravništvu ili kontinuiranom obrazovanju;

52.  naglašava da je važno svima jamčiti jednake mogućnosti te pristup obrazovanju i osposobljavanju, posebice skupinama u nepovoljnom položaju te pružati učinkovitu potporu u borbi protiv socijalne isključenosti, kao i potporu lakšem pristupu tržištu rada;

Jačanje veza između obrazovanja i zapošljavanja

53.  ističe da je potrebno osnažiti i bolje usmjeriti mjere za smanjenje stope ranog napuštanja školovanja na ispod 10 % do 2020. kako je dogovoreno strategijom Europa 2020., imajući na umu da je rano napuštanje školovanja trajni problem u EU-u koji štetno utječe na zapošljivost tih mladih ljudi te na njihovu integraciju u društvo;

54.  smatra da bi trebalo posvetiti više pozornosti dvojnom strukovnom osposobljavanju kroz naukovanje i sličnim sustavima učenja kroz rad te da bi prednost trebalo dati kvaliteti bez akademskih predrasuda jer oni obično pomažu integraciji na tržište rada i bezbolnom prijelazu iz sustava obrazovanja na posao i pokazali su se učinkovitima u poticanju zapošljavanja mladih;

55.  smatra da su postojeći sustavi strukovnog osposobljavanja rezultat određenih povijesnih i kulturnih uvjeta te da su ih oblikovale važeće pravne norme, tradicije, pedagoška načela i institucionalne strukture;

56.  ističe izrazito zabrinjavajuće podatke o stopi mladih osoba koje nisu zaposlene, ne školuju se niti osposobljavaju, koja premašuje 10 % u većini država članica; ističe izravnu povezanost visokih stopa nezaposlenosti mladih i ranog napuštanja školovanja; ističe da postoji rizik da, bez žurnog i odlučnog djelovanja na europskoj i nacionalnoj razini, cijela jedna generacija mladih Europljana neće steći dovoljnu razinu obrazovanja i osposobljavanja te da će zbog toga ostati isključena s tržišta rada, što će imati dramatične posljedice za društvenu strukturu, socijalnu i teritorijalnu koheziju te održivost europskog gospodarskog modela kao cjeline;

57.  naglašava da je svaki nacionalni sustav strukovnog osposobljavanja sredstvo za postizanje određenih ciljeva, koji se mogu razlikovati od zemlje do zemlje, i da svaki od njih stoga treba procjenjivati samo prema uspjehu u ostvarenju tih ciljeva; ističe da je „izvoz” sustava strukovnog osposobljavanja iz jedne zemlje u drugu moguć samo ako su uvjeti u tim zemljama slični ili ako se mogu prilagoditi;

58.  ponavlja važnost strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u povećanju zapošljivosti te omogućavanju mladima da lakše steknu profesionalne kvalifikacije; poziva Komisiju i države članice da usklade strukovno obrazovanje i osposobljavanje s potrebama tržišta rada čineći ih sastavnim dijelom obrazovnog sustava te da zajamče visoke standarde kvalifikacije i s time povezana jamstva kvalitete;

59.  napominje da i pored dva milijuna nepopunjenih radnih mjesta u EU-u postoji velik broj prekvalificiranih nezaposlenih mladih ljudi čije vještine ne odgovaraju potražnji na tržištu rada; stoga ističe važnost bolje sinergije između sustava obrazovanja i tržišta rada, uključujući upoznatost s radnim mjestom, pripravništvo i suradnju s poduzećima za promicanje i znatno povećanje razine zaposlenosti te stvaranje inovativnih klastera; ističe važnu ulogu koju poduzeća mogu imati ako se povežu s obrazovnim sustavima u svojim državama članicama; naglašava da su potrebne sveobuhvatna i dugoročna strategija te hitne mjere kako bi se obrazovni sustavi na svim razinama, uključujući strukovno osposobljavanje, prilagodili trenutačnim i budućim potrebama tržišta rada;

60.  pozdravlja inicijativu Komisije u vidu Europskog saveza za naukovanje, čiji je cilj okupiti javna tijela, poduzeća, socijalne partnere, ustanove za strukovno obrazovanje i osposobljavanje, predstavnike mladih i druge bitne igrače kako bi diljem Europe promicali programe i inicijative vezane uz naukovanje;

61.  ističe da su dvojni programi obrazovanja i osposobljavanja koji povezuju teoriju i praktično usavršavanje važni za razvoj vještina i kompetencija koje su usklađene s potrebama tržišta rada te potiče države članice da uvrste takve programe u svoje kurikulume i time pruže polaznicima praktično iskustvo koje im je potrebno za lakši prelazak iz obrazovnog sustava te sustava osposobljavanja na tržište rada;

62.  ističe važnost profesionalne orijentacije i radnog iskustva uz pomoć procjene i profesionalnog savjetovanja usmjerenog na individualne vještine i potrebe koje pružaju visokokvalificirani savjetnici za zapošljavanje i savjetnici iste struke, da bi se mladim osobama omogućilo dobivanje pravih informacija, savjeta i smjernica da odgovorno odluče o svojoj karijeri;

63.  ističe važnu ulogu koju obrazovne ustanove i ustanove za osposobljavanje imaju u razvoju vještina i kompetencija polaznika; poziva Komisiju i države članice da razviju visokokvalitetni i ciljani sustav strukovnog usmjeravanja na svim razinama obrazovnog ciklusa kako bi se mladim ljudima pomoglo pri donošenju ispravnih odluka o njihovu obrazovanju i odabiru struke;

64.  napominje da je za uspješan prelazak u radno okružje vrlo važno donositi utemeljene odluke i da bi trebalo razvijati samoinicijativnost, povećati motivaciju i samosvjesnost, pri čemu treba staviti na raspolaganje odgovarajuću podršku; ističe važnost kvalitetnog prelaska, uključujući prelazak iz obrazovne sredine u svijet rada, između poslova, te kad postoje prekidi između poslova i tijekom karijere;

65.  podsjeća da su ulaganje u obrazovanje i razvoj vještina koje odgovaraju potražnji na tržištu rada i u društvu ključni za rast i konkurentnost, europsku osviještenost, osobni razvoj te samopouzdanje; ističe da je za rad u poduzetništvu potrebno razviti horizontalne vještine poput kreativnosti, kritičkog razmišljanja, timskog rada i samoinicijativnosti, koje doprinose osobnom i profesionalnom razvoju mladih i olakšavaju njihov raniji ulazak na tržište rada; ističe da je za takva ulaganja potrebna bolja povezanost između europskih i nacionalnih inicijativa u kojima sudjeluju razni sektori povezani s obrazovanjem i osposobljavanjem, kao i drugi relevantni sektori poput sektora povezanih sa zapošljavanjem, socijalnom politikom, politikom mladih te kulturom, te je nužna bliža suradnja sa svim zainteresiranim stranama poput socijalnih partnera i poslovnih subjekata kako bi kurikulum bio usklađen s potražnjom na tržištu rada;

66.  ponavlja da su se države članice obvezale na ulaganje u visoko obrazovanje te stoga poziva na postupno povećanje standarda u obrazovanju i osposobljavanju u svim europskim obrazovnim sustavima; poziva države članice da priznaju važnost ulaganja u obrazovanje, da se obvežu na ulaganje barem 2 % BDP-a u obrazovni sektor te da ga zaštite od mjera štednje; poziva Komisiju da nastavi jačati ulogu obrazovanja u strategiji Europa 2020. povezivanjem sveukupnih ciljeva strateškog okvira za obrazovanje i osposobljavanje 2020. (ET 2020.) s revizijom strategije Europa 2020.;

67.  ističe da su cjeloživotno ulaganje u ljudski kapital i vještine te usavršavanje, posebno postojeće radne snage i nekvalificiranih radnika, ključni u borbi protiv dugoročne nezaposlenosti i u omogućavanju pristupa kvalitetnim radnim mjestima široj skupini ljudi; poziva EU da utvrdi jasne ciljeve za metode cjeloživotnog učenja traženih vještina te da proširi mogućnosti stjecanja komunikacijskih, jezičnih i digitalnih vještina za starije radnike te posebice za niskokvalificirane radnike iznad 30 godina i osobe koje su rano napustile školovanje;

68.  ističe da bi države članice, regionalna i lokalna tijela te pojedinačni poslodavci trebali primjereno financirati i provoditi kvalitetne programe pripravništva i naukovanja, kao i učenja u školi; podsjeća da ti programi trebaju ispunjavati minimalne standarde socijalne zaštite;

69.  smatra da su potrebna bliska i sustavna partnerstva na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini između javnih tijela i zastupnika poslodavaca i zaposlenika, uključujući javne službe za zapošljavanje i privatne agencije za zapošljavanje, institucije za obrazovanje i osposobljavanje, kako bi se izradile dugoročne strategije za nacionalna tržišta rada i pronašli najbolji načini rješavanja problema neusklađenosti vještina u svim njezinim oblicima te poziva države članice da promiču takvu suradnju;

70.  smatra da je Jamstvo za mlade prvi korak k pristupu utemeljenom na pravima u odnosu na potrebe mladih za zaposlenjem; podsjeća na obvezu poslodavaca da sudjeluju u procesu stavljanja programa strukovnog obrazovanja i kvalitetnih programa pripravništva mladim ljudima na raspolaganje; naglašava da aspekt kvalitete dostojanstvenog rada za mlade ljude ne smije biti ugrožen te da osnovni standardi rada te drugi standardi povezani s kvalitetom rada, kao što su radno vrijeme, minimalna plaća, socijalno osiguranje te zdravlje i sigurnost na radu, moraju biti glavne točke razmatranja u poduzetim naporima;

Poticanje mobilnosti radne snage

71.  podsjeća da je u EU-u trenutno 2 milijuna radnih mjesta nepopunjeno; naglašava potrebu za mobilnošću radne snage u Uniji kako bi se ta mjesta popunila i s tim u vezi ponovno ističe važnost programa ERASMUS+ i EURES;

72.  podsjeća koliko je važno olakšati mobilnost prekograničnih radnika dajući im informacije o postojanju prekograničnih partnerstava u okviru mreže EURES čija je svrha potaknuti mobilnost prekograničnih radnika i ukloniti njezine zapreke informiranjem i savjetovanjem tih radnika o poslovnim mogućnostima te uvjetima života i rada sa svake strane granice; u tom je pogledu EURES-T važan instrument za bolje kontroliranje potencijalnih izvora novih radnih mjesta i put prema integriranijem tržištu rada EU-a;

73.  podsjeća na mobilnost kvalificiranih radnika iz trećih zemalja, kao jedan od odgovora na demografske izazove, pomanjkanja i neusklađenosti na tržištu rada, kao i na potrebu da se posljedice odljeva mozgova svedu na minimum;

74.  napominje da se EU temelji na načelu slobode kretanja radnika; poziva da se učenje i korištenje stranih jezika potiču radi povećanja mobilnosti; ističe da je važno učenje jezika, osobito kada se radi o europskim jezicima, učiniti elementom cjeloživotnog učenja koji će se poticati kako bi se olakšala mobilnost radnika te proširile njihove mogućnosti zapošljavanja;

Razmjena i potvrda najboljih praksi u EU-u

75.  naglašava potrebu za razmjenom i potvrdom najboljih praksi među državama članicama, regionalnim i lokalnim tijelima, kao i za usporedbom i mjerenjem njihove učinkovitosti, posebno u vezi s dvojnim i strukovnim obrazovanjem i naukovanjem, sustavom stažiranja i kurikulima, ishodima neformalnog i informalnog učenja te strategijama cjeloživotnog učenja, uz uvažavanje specifičnosti svakog tržišta rada i sustava obrazovanja; ukazuje na Europsku platformu za naukovanje kao jedan od ključnih alata za stvaranje europskih partnerstava i razmjenu najbolje prakse u području naukovanja;

76.  naglašava važnu ulogu neformalnog i informalnog učenja, volontiranja te cjeloživotnog učenja u razvoju vještina i kvalifikacija, posebice horizontalnih vještina poput poduzetničkih vještina te kompetencija povezanih s informacijskim i komunikacijskim tehnologijama, osobnim razvojem i jezicima, koje su primjenjive u brojnim kontekstima; poziva EU da odraslima poboljša pristup učenju te drugim prilikama za obrazovanje; poziva poslodavce i obrazovne ustanove da potvrde i priznaju važnost neformalnog i informalnog učenja;

77.  naglašava da je važno ponovno oživjeti bolonjski proces usmjeravanjem na nove i naprednije oblike suradnje koje su predložene na Ministarskoj konferenciji u Erevanu u svibnju 2015. te ih uvesti bez odgode;

78.  vjeruje da bi Komisija trebala zajamčiti pravilnu provedbu programa Erasmus+ sa svim njegovim brojnim aktivnostima, uključujući sportski element programa; smatra da je važno pojednostavniti pristup programu kako bi on bio dostupan što većem broju pojedinaca i organizacija;

Poticanje poduzetničkog duha građana: mala i srednja poduzeća te mikropoduzeća

79.  smatra da je potrebno poboljšati obrazovanje o vođenju i financijskom upravljanju i poticanje poduzetničkog obrazovanja od rane dobi te da su potrebni sveobuhvatni i kvalitetni pretškolski sustavi koji pružaju podršku obiteljima u nepovoljnom položaju kako bi se ostvario potencijal mladih i osposobilo ih se da ne postanu samo zaposlenici, nego i poslodavci, te im se omogućilo da pokrenu nova poduzeća i iskoriste nova tržišta;

80.  pozdravlja programe kao što je Erasmus za mlade poduzetnike namijenjene pomaganju novim poduzetnicima da steknu odgovarajuće vještine za upravljanje poduzećem i vjeruje da bi trebalo nastaviti poticati takve programe kako bi se što većem broju mladih poduzetnika pomoglo pri uspostavi poduzeća i u uspješnom poslovanju; smatra da treba uvesti posebne mjere potpore mladim poduzetnicima kako bi im se olakšao pristup informacijama, financiranju i potporama, uključujući službe gdje se na jednom mjestu mogu dobiti informacije i podrška i koje su usmjerene na mlade ljude u postojećim tijelima za podršku poduzetnicima;

81.  smatra da se informalnim obrazovanjem, posebno onim koje se razvilo u udrugama mladih, potiče kreativnost, osjećaj za poduzimanje inicijative i samoodgovornost te da se njime mogu povećati izgledi mladih na tržištu rada;

82.  ističe da je potrebno uvrstiti elemente poduzetničke izobrazbe u sve razine obrazovanja i osposobljavanja jer je širenje poduzetničkog duha među mladima u ranim fazama obrazovanja učinkovit način borbe protiv nezaposlenosti, posebice nezaposlenosti mladih; u vezi s time apelira na aktivni dijalog i suradnju između akademske i poslovne zajednice s ciljem razvijanja obrazovnih programa koji će opremiti mlade ljude potrebnim vještinama i kompetencijama;

83.  poziva na uspostavljanje Europske strategije za vještine koja će biti usmjerena na budućnost i na rezultate te koja će usmjeravati nacionalne strategije za vještine i integrirati ih u nacionalne planove za radna mjesta dajući istodobno sveobuhvatni okvir za sektorske akcijske planove koji su predloženi u Paketu za zapošljavanje;

84.  naglašava važnost mjera potpore i poticaja za novoosnovana poduzeća, MSP-ove, mikropoduzeća i sudionike socijalnog gospodarstva kako bi se olakšalo njihovo osnivanje i rad, kao i potrebu da se uvede i primjenjuje načelo bolje regulacije i da se olakša zapošljavanje kvalificirane radne snage i osposobljavanje zaposlenika; s tom namjerom ističe da porezno opterećenje treba preusmjeriti s rada na druge izvore poreza koji manje štete zapošljavanju i rastu te istodobno očuvati odgovarajuću socijalnu zaštitu;

85.  poziva države članice da smanje porezno opterećenje rada;

86.  podsjeća da gotovo 99 % europskih poduzeća čine mala i srednja poduzeća, koja su glavni pokretač stvaranja konkurentnog tržišta rada u EU-u; s obzirom na takvu situaciju ističe da je važno da se zakonodavstvo EU-a temelji na načelu „misli prvo na male” kako bi se uklonile birokratske prepreke s kojima se MSP-ovi susreću i kako bi im se omogućilo da potpuno ostvare potencijal otvaranja radnih mjesta;

87.  smatra da bi poduzetnici trebali ulagati u osposobljavanje i naukovanje zaposlenika te da bi u tu svrhu trebalo uvesti poticaje i po potrebi ih dalje razraditi jer će to poduzetnicima omogućiti da se šire i stvaraju nova radna mjesta; smatra da bi nastanak mreža poslodavaca mogao olakšati MSP-ovima i mikropoduzećima pristup programima osposobljavanja i podršci koja im je potrebna;

Inovacije i digitalizacija: nove vještine i radna mjesta

88.  naglašava važnost inovacija i digitalizacije za rast, produktivnost te pravednije, održivije i uključivije društvo, a da s tim u vezi treba zajamčiti znanja, kreativnost i vještine, ali i motivaciju i odlučnost zaposlenika, potencijalnih zaposlenika i poslodavaca u cilju stvaranja inovativnih, kreativnih i digitalnih proizvoda i usluga; ističe potrebu da se premosti europski digitalni jaz, da digitalne vještine postanu dio cjeloživotnog učenja i da se novi mediji i nove tehnologije integriraju u kurikulume; nadalje ističe da je potrebno razvijati inovativne metode učenja i širiti dostupnost učenja preko interneta te na daljinu uz pomoć otvorenih obrazovnih sadržaja koji svima omogućuju jednak pristup obrazovanju i osposobljavanju;

89.  ističe da je potrebno utvrditi širok raspon industrija u nastajanju i ključnih sektora rasta na koje bi se države članice trebale usredotočiti u pogledu razvijanja svoje baze vještina;

90.  naglašava potencijal koji za otvaranje radnih mjesta imaju dovršenje jedinstvenog digitalnog tržišta, uspostava energetske unije, otvaranje radnih mjesta ulaganjem u istraživanje, razvoj i inovacije, promicanje socijalnog poduzetništva i socijalnog gospodarstva, usavršavanje radnika u sektorima zdravstvene i socijalne skrbi te poticanje boljih prometnih mreža;

91.  ističe nedavni trend vraćanja proizvodnje i usluga u EU te s time povezanu priliku za otvaranje radnih mjesta, posebno za mlade; vjeruje da gospodarstva EU-a imaju jedinstvenu priliku ubrzati taj trend vraćanja radnih mjesta u izvornu državu jamčenjem usklađenosti vještina naše radne snage s potrebama poduzeća;

92.  ističe važnost studiranja znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike i naglašava ulogu koju ta područja imaju u omogućavanju Europi da postane važan igrač na svjetskoj razini u odnosu na brzi razvoj tehnologije;

93.  podržava inicijativu Komisije u suradnji s trojnim predsjedništvom da promiču poduzetnički način razmišljanja u Europi i da razvijaju prenosive cjeloživotne vještine;

94.  ističe činjenicu da u EU-u nedostaju vještine u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike, dok istovremeno postoji višak osoba s diplomama iz društvenih znanosti; smatra da su potrebne dodatne inicijative na europskoj i nacionalnoj razini kako bi se riješio problem nedostatka vještina na radnim mjestima i studijima u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike; preporučuje Komisiji i državama članicama da poduzmu mjere kojima će se povećati privlačnost i vrijednost studija u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike te kojima će se mlade ljude, posebice žene, potaknuti da upišu studije iz tih područja;

95.  naglašava da i u 21. stoljeću još uvijek ima prostora za tradicionalna znanja koja stvaraju stabilna radna mjesta koja se ne mogu popuniti vanjskim suradnicima te podupire niz područja u kojima Europa pokazuje izvrsnost; poziva na potporu koja će omogućiti očuvanje tih tradicionalnih vještina te njihovo prenošenje na buduće generacije uz pomoć osposobljavanja i, kad god je to moguće, kombiniranje tih vještina s novim znanjima, uključujući digitalne vještine, kako bi se njihov potencijal što više povećao;

Mjere za mlađe i starije radnike te radnike s invaliditetom

96.  naglašava potrebu za posebnim mjerama i potporom za poslodavce, posebno za MSP-ove, i njihovu važnost kako bi im pomogli da povećaju kvalitetno i održivo zapošljavanje, zajamče osposobljavanje na radu i ponude mogućnosti razvoja karijere skupinama u nepovoljnom položaju na tržištu rada, kao što su mladi, stariji radnici, žene, migranti, osobe s invaliditetom i dugotrajno nezaposleni; prepoznaje i podržava ulogu javnih i privatnih službi za zapošljavanje u promicanju konkurentnih tržišta rada; podsjeća na važnost društvene i gospodarske odgovornosti koju poslodavci i obrazovne ustanove imaju prema svim zaposlenicima i prema društvu; smatra da bi tu društvenu odgovornost trebalo zahtijevati i od institucija odgovornih za obrazovanje i osposobljavanje;

97.  uviđa izazove s kojima se suočavaju mladi kad ulaze na tržište rada, podsjeća da je važno da steknu prvo radno iskustvo tijekom studija kako bi usvojili vještine koje omogućavaju zapošljivost te povećali uspješnost i učinkovitost prelaska iz obrazovnog sustava u radni odnos; upućuje na potencijal koji ima poduzetništvo mladih i zato apelira na odgovornost poslodavaca i država članica da mladima daju priliku steći takvo iskustvo i da podupru mlade pri stjecanju pravih vještina; nadalje, s tim u vezi naglašava važnost suradnje između škola i poslodavaca te poziva institucije EU-a i države članice da postanu naklonjenije poduzećima i da podrže mlade u procesu pretvorbe svojih ideja u uspješne poslovne planove;

Prijedlog politike i preporuke

98.  poziva Komisiju, države članice, regionalna i lokalna tijela da ulažu u inovativne i obećavajuće nove ekonomske sektore kako bi potakli ulaganja u EU-u u cilju poticanja rasta i novog, kvalitetnog, održivog zapošljavanja koje vodi k pravednijem, održivijem i uključivijem društvu; nadalje naglašava da je važno da države članice provode ekonomske i financijske mjere te da izvrše reforme tržišta rada utemeljene na jasnim i mjerljivim pokazateljima utemeljenim na podacima i s dokazivom djelotvornošću;

99.  poziva države članice da se pobrinu da reforme tržišta rada, osim za promicanje otvaranja kvalitetnih radnih mjesta, budu namijenjene za smanjenje segmentacije, bolje uključivanje ranjivih skupina u tržište rada, promicanje jednakosti spolova, smanjenje siromaštva zaposlenih i pružanje odgovarajuće socijalne zaštite svim radnicima, uključujući samozaposlene;

100.  poziva države članice da ulažu u obrazovanje u ranom djetinjstvu, u rano poučavanje stranih jezika te u informacijske i komunikacijske tehnologije u osnovnim školama;

101.  poziva države članice da u potpunosti vode računa o važnosti automatizacije kao trenda koji može narušiti kvantitativnu važnost mnogih radnih mjesta te da svoje programe osposobljavanja nezaposlenih usmjere prema vještinama učenja koje su korisne u nerutinskim poslovima;

102.  poziva države članice i regionalna i lokalna tijela da se informiraju o primjerima najbolje prakse i da dio tih praksi prenesu u političke mjere za povećanje stopa zaposlenosti i smanjenje siromaštva i nejednakosti, kao i da poduzmu reforme koje se pozivaju na te prakse; nadalje poziva države članice da uspoređuju i mjere učinkovitost takvih praksi, da pronađu pravu ravnotežu između prilagodljivosti i sigurnosti radnika i poduzeća, te da uzmu u obzir specifične osobine tržišta rada i obrazovnih sustava u državama članicama;

103.   poziva gradove i regije da se usredotoče na kvalitetu obrazovanja i osposobljavanja boreći se protiv ranog napuštanja školovanja i protiv nezaposlenosti mladih jer mladi ljudi hitno trebaju nove perspektive i treba učiniti sve da ih se podrži;

104.  poziva države članice da osmisle kolektivni pristup poput mreža poslodavaca kako bi pomogli da se uklone prepreke koje onemogućavaju poslodavcima da teže k ambicioznijim planovima u pogledu razvoja radne snage;

105.  poziva Komisiju i države članice da ojačaju i podupru socijalna poduzeća koja ozbiljno shvaćaju svoju odgovornost prema okolišu, potrošačima i posloprimcima;

106.  poziva države članice da uvedu minimalnu plaću s ciljem rješavanja nejednakosti u plaćama, postavljajući najnižu razinu za svaku državu članicu, da bi se pravnim sredstvima ili sporazumom osigurao pristojan dohodak, u skladu s nacionalnom praksom;

107.  poziva države članice da u svoje obrazovne programe, uključujući strategije cjeloživotnog učenja, uvrste obrazovanje o vođenju, upravljanju, poduzetništvu i financijama, savjetovanje o osnivanju poduzeća i komunikacijske tehnologije, i da daju prednost daljnjem razvoju programa strukovnog osposobljavanja i obrazovanja, uključujući širenje europskog obrtništva, uzimajući u obzir razlike među država članicama u pogledu tržišta rada i obrazovnih sustava, a izbjegavajući jedinstveno rješenje za sve;

108.  apelira na Komisiju da izradi europsku platformu za priznavanje i vrednovanje vještina koje su zajedničke određenim aktivnostima i strukama, a koja bi obuhvatila priznavanje vještina stečenih dobrovoljnim radom;

109.  poziva države članice da provedu Preporuku Vijeća o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja iz 2012. kao način priznavanja kompetencija stečenih neformalnim obrazovanjem, posebno dobrovoljnim radom i u sektoru mladih, te kao podrušku pri provedbi politike cjeloživotnog učenja;

110.  poziva države članice da podrže blisko i sustavno sudjelovanje dionika tržišta rada, uključujući organizacije poslodavaca i zaposlenika, ustanova za osposobljavanje, javnih i privatnih službi za zapošljavanje na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, među ostalim omogućavanjem njihove međusobne komunikacije i razmjene informacija, kako bi se potaknula čvršća veza između obrazovanja i osposobljavanja te radnog mjesta, kako bi se bolje uskladila ponuda i potražnja te kako bi se predvidjele i planirale buduće potrebe za vještinama i kvalifikacijama na tržištu rada;

111.  poziva Komisiju, države članice te regionalna i lokalna tijela da pruže financijske i ekonomske poticaje kojima se podržava sudjelovanje u trajnom obrazovanju i osposobljavanju kako bi se zajamčila visokokvalificirana buduća radna snaga; preporučuje da se takvi poticaji temelje na mjerljivim pokazateljima utemeljenim na podacima i s dokazivom djelotvornošću;

112.  poziva države članice da ponude odgovarajuće osposobljavanje i osiguraju stalno stručno usavršavanje nastavnika i čelnih osoba u sektoru obrazovanja kako bi im pomogle da upotrebljavaju najprikladnije metode učenja i omogućile im da kod mladih diljem Europe razvijaju vještine i kompetencije za 21. stoljeće; nadalje ističe da je važno nastavnicima omogućiti stjecanje iskustvenog znanja u kojem se praksa kombinira s teorijom, osobito s obzirom na nove tehnologije i digitalizaciju, kako bi to znanje mogli prenijeti učenicima;

113.  poziva države članice i EU da poduzmu brze i konkretne korake za provedbu politika i važećih propisa o uzajamnom priznavanju kvalifikacija i akademskih naziva u EU-u, kao način da se potakne pravedna mobilnost radne snage unutar EU-a i riješi problem nepopunjenih radnih mjesta;

114.  poziva Komisiju i države članice da dostave predviđanja o promjenama na tržištu rada, osobito u vezi s izazovima koji proizlaze iz globalizacije, kao i predviđanja o radnim mjestima i vještinama za svaku državu članicu i kao presjek po sektorima;

o
o   o

115.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0038.
(2)Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0394.
(3)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0110.
(4)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0010.
(5)Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0037.
(6)SL C 398, 22.12.2012., str. 1.
(7)SL L 394, 30.12.2006., str. 10.
(8)Prema Tromjesečnom pregledu stanja zapošljavanja i socijalne situacije iz ožujka 2015. koji je objavila Komisija.
(9)Europska komisija (2013.), Razvoj na području zapošljavanja i socijalne politike u Europi.
(10)Prema Tromjesečnom pregledu stanja zapošljavanja i socijalne situacije od 13. travnja 2015. koji je objavila Komisija.

Pravna napomena