Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2015/2112(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0275/2015

Podneseni tekstovi :

A8-0275/2015

Rasprave :

PV 14/10/2015 - 14
CRE 14/10/2015 - 14

Glasovanja :

PV 14/10/2015 - 15.8
CRE 14/10/2015 - 15.8
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2015)0359

Usvojeni tekstovi
PDF 477kWORD 170k
Srijeda, 14. listopada 2015. - Bruxelles Završno izdanje
Put prema novom međunarodnom sporazumu o klimi u Parizu
P8_TA(2015)0359A8-0275/2015

Rezolucija Europskog parlamenta od 14. listopada 2015. o putu prema novom međunarodnom sporazumu o klimi u Parizu (2015/2112(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC) i Protokol iz Kyota uz Okvirnu konvenciju,

–  uzimajući u obzir 15. konferenciju stranaka UNFCCC-a (COP 15) i 5. konferenciju stranaka koja služi kao sastanak stranaka Protokola iz Kyota (CMP 5), koje su održane u Kopenhagenu (Danska) od 7. do 18. prosinca 2009., te uzimajući u obzir Sporazum iz Kopenhagena,

–  uzimajući u obzir 16. konferenciju stranaka UNFCCC-a (COP 16) i 6. konferenciju stranaka koja služi kao sastanak stranaka Protokola iz Kyota (CMP 6), održane u Cancunu (Meksiko) od 29. studenog do 10. prosinca 2010., te uzimajući u obzir Sporazume iz Cancuna,

–  uzimajući u obzir 17. konferenciju stranaka UNFCCC-a (COP 17) i 7. konferenciju stranaka koja služi kao sastanak stranaka Protokola iz Kyota (CMP 7), održane u Durbanu (Južna Afrika) od 28. studenog do 9. prosinca 2011., a posebice odluke koje se odnose na Durbansku platformu za poboljšano djelovanje,

–  uzimajući u obzir 18. konferenciju stranaka UNFCCC-a (COP 18) i 8. konferenciju stranaka koja služi kao sastanak stranaka Protokola iz Kyota (CMP 8) održanu u Dohi (Katar) od 26. studenog do 8. prosinca 2012. te uzimajući u obzir donošenje Klimatskog dogovora iz Dohe,

–  uzimajući u obzir 19. konferenciju stranaka UNFCCC-a (COP 19) i 9. konferenciju stranaka koja služi kao sastanak stranaka Protokola iz Kyota (CMP 9), koje su održane u Varšavi (Poljska) od 11. do 23. studenog 2013., te uzimajući u obzir uspostavu Varšavskog međunarodnog mehanizma za gubitke i štetu,

–  uzimajući u obzir 20. konferenciju stranaka UNFCCC-a (COP 20) i 10. konferenciju stranaka koja služi kao sastanak stranaka Protokola iz Kyota (CMP 10), koje su održane u Limi (Peru) od 1. do 12. prosinca 2014., te uzimajući u obzir Poziv iz Lime na poduzimanje klimatskih mjera,

–  uzimajući u obzir 21. konferenciju stranaka UNFCCC-a (COP 21) i 11. konferenciju stranaka koja služi kao sastanak stranaka Protokola iz Kyota (CMP 11), koje će se održati u Parizu (Francuska) od 30. studenog do 11. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenog 2009. o strategiji EU-a za konferenciju o klimatskim promjenama u Kopenhagenu (COP 15)(1), Rezoluciju od 10. veljače 2010. o ishodu Konferencije stranaka COP 15(2), Rezoluciju od 25. studenog 2010. o konferenciji o klimatskim promjenama u Cancunu (COP 16)(3), Rezoluciju od 16. studenog 2011. o konferenciji o klimatskim promjenama u Durbanu (COP 17)(4), Rezoluciju od 22. studenog 2012. o konferenciji o klimatskim promjenama u Dohi (Katar) (COP 18)(5) i Rezoluciju od 23. listopada 2013. o konferenciji o klimatskim promjenama održanoj u Varšavi u Poljskoj (COP 19)(6) te Rezoluciju od 26. studenog 2014. o Konferenciji UN-a o klimatskih promjenama – COP 20 u Limi, u Peruu(7),

–  uzimajući u obzir klimatski i energetski paket EU-a iz prosinca 2008.,

–  uzimajući u obzir zelenu knjigu Komisije od 27. ožujka 2013. naslovljenu „Okvir za klimatske i energetske politike do 2030.” (COM(2013)0169),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2008/101/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ radi uključivanja zrakoplovnih djelatnosti u sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. veljače 2009. naslovljenu „2050.: budućnost počinje danas – preporuke za buduću integriranu politiku EU-a na području klimatskih promjena”(9), Rezoluciju od 15. ožujka 2012. o Planu za prijelaz na konkurentno gospodarstvo s niskom razinom emisija ugljika 2050.(10) te Rezoluciju od 5. veljače 2014. o okviru klimatske i energetske politike do 2030.(11),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 25. veljače 2015., koja je dio Paketa mjera za energetsku uniju, pod naslovom „Pariški protokol – plan za rješavanje problema globalnih klimatskih promjena nakon 2020.” (COM(2015)0081),

–  uzimajući u obzir strategiju EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama iz travnja 2013. i prateći radni dokument osoblja,

–  uzimajući u obzir sažeto izvješće Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) iz studenog 2014. naslovljeno „Izvješće o odstupanju emisija za 2014.” i Izvješće UNEP-a o odstupanju prilagodbe za 2014.,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju čelnika donesenu na sastanku na vrhu skupine G7 održanom u hotelu Dvorac Elmau u Njemačkoj 7. i 8. lipnja 2015. pod naslovom „Mislimo unaprijed. Djelujmo zajedno”, u kojoj su ponovili svoju namjeru da se pridržavaju preuzete obveze da do 2050. smanje emisije stakleničkih plinova za 40 % do 70 % u odnosu na 2010., pri čemu smanjenje treba biti bliže iznosu od 70 %, a ne 40 %;

–  uzimajući u obzir izvješća Svjetske banke pod naslovom „Snizimo temperaturu: zašto svijet mora izbjeći porast temperature od 4 C”, „Snizimo temperaturu: klimatski ekstremi, regionalne posljedice te razlozi za otpor” i „Pametan razvoj u pitanjima klime: koristi od klimatskog djelovanja”,

–  uzimajući u obzir izvješće Globalne komisije za gospodarstvo i klimu naslovljeno „Bolji rast, bolja klima: izvješće o novom klimatskom gospodarstvu”,

–  uzimajući u obzir encikliku „Laudato si”,

–  uzimajući u obzir 5. izvješće o procjeni (AR5) Međuvladinog tijela za klimatske promjene (IPCC) i njegovo objedinjeno izvješće,

–  uzimajući u obzir predviđeni doprinos EU-a i država članica utvrđen na nacionalnoj razini koji su Latvija i Europska komisija podnijele UNFCCC-u 6. ožujka 2015.,

–  uzimajući u obzir Njujoršku deklaraciju o šumama sa sastanka na vrhu UN-a o klimi održanog u rujnu 2014.,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije upućenu Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija naslovljenu „Suočavanje s izazovima krčenja i degradacije šuma kako bi se spriječile klimatske promjene i gubitak biološke raznolikosti” (COM(2008)0645),

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 23. i 24. listopada 2014.,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane te mišljenja Odbora za industriju, istraživanje i energetiku, Odbora za vanjske poslove, Odbora za razvoj te Odbora za promet i turizam (A8-0275/2015),

A.  budući da klimatske promjene predstavljaju hitnu i moguće nepovratnu globalnu prijetnju za ljudska društva i biosferu te stoga zahtijevaju da ih sve stranke razmotre na međunarodnoj razini;

B.  budući da znanstveni dokazi izneseni u 5. izvješću o procjeni Međuvladinog tijela za klimatske promjene iz 2014. ukazuju na to da se klimatski sustav nedvojbeno zagrijava; klimatske se promjene događaju, a ljudske aktivnosti glavni su uzrok zabilježenog zagrijavanja od sredine 20. stoljeća; rasprostranjene i znatne posljedice klimatskih promjena već su jasno vidljive u prirodnim i ljudskim sustavima na svim kontinentima i u svim oceanima;

C.  budući da je EU u razdoblju od 1990. do 2013. smanjio svoje emisije za 19 % u skladu s Protokolom iz Kyota, dok je istodobno njegov BDP porastao za više od 45 %; budući da su se globalne emisije povećale za više od 50 % u razdoblju od 1990. do 2013. godine;

D.  budući da je u ožujku 2015. prema najnovijim podacima Nacionalne uprave za oceane i atmosferu (NOAA) prosječna mjesečna koncentracija ugljičnog dioksida u atmosferi na globalnoj razini prvi put otkad se započelo s mjerenjima premašila 400 čestica po milijunu;

E.  budući da se u Izvješću Programa UN-a za zaštitu okoliš (UNEP) o odstupanju prilagodbe za 2014. naglašava golema cijena nedjelovanja te se zaključuje da će trošak prilagodbe na klimatske promjene u zemljama u razvoju vjerojatno biti dva do tri puta veći od prijašnjih procjena od 70 – 100 milijardi USD godišnje do 2050., što će rezultirati znatnim nedostatkom sredstava za financiranje prilagodbe nakon 2020. ako se ne izdvoje nova i dodatna sredstva za prilagodbu;

F.  budući da je izazov u pogledu financiranja borbe protiv klimatskih promjena nerazdvojivo povezan sa širim izazovima u vezi s financiranjem održivog globalnog razvoja;

G.  budući da zbog klimatskih promjena u ne tako dalekoj budućnosti može doći do veće konkurencije u pogledu resursa, kao što su hrana, voda i pašnjaci, te da bi one mogle postati glavnim pokretačem raseljavanja stanovništva, kako unutar tako i izvan nacionalnih granica;

H.  budući da su na Konferenciji o klimatskim promjenama održanoj u prosincu 2012. u Dohi stranke usvojile izmjenu Protokola kojom se uspostavlja drugo obvezujuće razdoblje Protokola iz Kyota, koje počinje 1. siječnja 2013. i završava 31. prosinca 2020., i kojom se uvode pravno obvezujuće obveze smanjenja emisija, uključivanje novog plina (dušikov trifluorid), „mehanizam ambicioznosti” za pojednostavljeni postupak kako bi se strankama omogućilo da prilagode svoje obveze povećavajući razinu ambicioznosti tijekom obvezujućeg razdoblja i, na kraju, odredba kojom se cilj stranke automatski prilagođava kako bi se spriječio porast emisija za razdoblje 2013. – 2020. na razinu veću od prosječnih emisija te stranke u razdoblju 2008. – 2010.;

I.  budući da su stranke Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama na konferenciji COP 18 odlučile (Odluka 23/CP.18) usvojiti cilj ravnoteže spolova u tijelima uspostavljenim u skladu s Konvencijom i Protokolom iz Kyota kako bi se povećalo sudjelovanje žena i zajamčila učinkovitija politika za rješavanje klimatskih promjena kojom se u jednakoj mjeri odgovara na potrebe žena i muškaraca i kako bi se pratio napredak u postizanju cilja ravnoteže spolova promicanjem rodno osjetljive klimatske politike;

J.  uzimajući u obzir da se nastojanja da se ublaži globalno zatopljenje ne smiju smatrati preprekom težnjama prema gospodarskom rastu već se, naprotiv, trebaju promatrati kao pokretač ostvarenja novog i održivog gospodarskog rasta i zapošljavanja;

K.  uzimajući u obzir da je EU dosad igrala vodeću ulogu u radu na ublažavanju globalnog zatopljenja te da će to činiti i dalje uoči novog međunarodnog sporazuma o klimi u Parizu krajem 2015. godine; zahtijeva i od drugih zemalja koje su odgovorne za velike količine emisija da odrede odgovarajuće razine ambicija;

Potreba za hitnim djelovanjem na svjetskoj razini

1.  uviđa izuzetne razmjere i ozbiljnost prijetnji koje izazivaju klimatske promjene te je izrazito zabrinut da je svijet daleko od cilja da se globalno zagrijavanje ograniči na manje od 2ºC u odnosu na predindustrijsko doba; poziva vlade da bez odgode poduzmu obvezujuće i konkretne mjere za borbu protiv klimatskih promjena i za postizanje ambicioznog i pravno obvezujućeg globalnog sporazuma u Parizu 2015. kako bi se ostvario taj cilj;

2.  napominje da u skladu s nalazima 5. izvješća o procjeni Međuvladinog tijela za klimatske promjene raspoloživi globalni proračun ugljika nakon 2011., uz zadržavanje mogućnosti da porast prosječne globalne temperature ostane manji od 2ºC u odnosu na predindustrijsko doba, iznosi 1010 gigatona CO2; naglašava da sve zemlje moraju dati svoj doprinos te da će se odgađanjem povećati troškovi i smanjiti broj opcija; ističe da prema izvješću o novom klimatskom gospodarstvu „Bolji rast, bolja klima” zemlje svih razina dohotka imaju priliku ostvariti dugotrajan gospodarski rast i pritom umanjiti golem rizik od klimatskih promjena; preporučuje da se sporazumima i konvencijama nastoji uključiti zemlje pristupnice EU-u u programe EU-a povezane s klimom;

3.  podsjeća da ograničavanje povećanja globalne temperature za prosječno 2°C nije jamstvo da će se izbjeći znatni negativni klimatski učinci; poziva Konferenciju stranaka da razmotri mogućnost da se porast globalne temperature ograniči na prosječno 1,5°C;

4.  napominje da prema zaključcima 5. izvješća o procjeni Međuvladinog tijela za klimatske promjene potpuna obustava emisija ugljika iz industrijaliziranih zemalja neće zajamčiti ostvarenje cilja o 2°C ako se zemlje u razvoju ne obvežu na znatne nove doprinose;

5.  smatra da je prijeko potrebno da sve zemlje predstave svoje doprinose utvrđene na nacionalnoj razini kako bi se ostvario učinak širenja i kako bi pokazale da sve zemlje, u skladu sa svojim nacionalnim okolnostima, napreduju u istom smjeru; smatra da se tim doprinosima mogu isto tako obuhvatiti mjere prilagodbe jer su one od prioritetne važnosti za velik broj zemalja;

6.  uviđa iznimnu važnost stabilnog klimatskog sustava za sigurnost hrane, proizvodnju energije, vodu i odvodnju, infrastrukturu i očuvanje biološke raznolikosti te kopnenih i morskih ekosustava kao i svjetskog mira i blagostanja; podsjeća na to da se zbog klimatskih promjena ubrzava gubitak bioraznolikosti; stoga pozdravlja encikliku „Laudato si”;

7.  pozdravlja predanost čelnika skupine G7 da se tijekom ovog stoljeća dekarbonizira svjetsko gospodarstvo i da se do 2050. transformira energetski sektor; podsjeća međutim da je dekarbonizacija potrebna ranije kako bismo bili u skladu sa znanstvenim spoznajama i kako bismo zadržali vjerojatnost da će porast temperature biti niži od 2°C; poziva stranke koje to mogu učiniti da provedu svoje nacionalne ciljeve i strategije dekarbonizacije pridajući prioritetnu važnost postupnom ukidanju emisija iz ugljena, izvora energije koji najviše zagađuje;

8.  ističe da zemlje koje ne raspolažu dovoljnim kapacitetima za izradu svojih nacionalnih doprinosa mogu iskoristiti mehanizme za potporu poput Globalnog fonda za okoliš, Programa UN-a za razvoj ili Globalnog saveza za borbu protiv klimatskih promjena, kao i europska sredstva za potporu;

Ambiciozan, globalni, pravno obvezujući sporazum

9.  ističe da Protokol 2015. mora biti pravno obvezujući i ambiciozan od trenutka njegova donošenja u Parizu te bi mu cilj trebao biti postupno ukidanje globalnih emisija ugljika do 2050. ili ubrzo nakon toga kako bi se svijet zadržao na troškovno učinkovitom putu prema ostvarenju cilja o porastu temperature od manje od 2°C, i da će se povećanje globalnih emisija stakleničkih plinova što prije zaustaviti; poziva EU da u tu svrhu surađuje s međunarodnim partnerima pružajući primjer dobre prakse; ističe da se sporazumom mora uspostaviti predvidljiv okvir kojim se potiču ulaganja, postupno uključivanje poduzeća u učinkovita smanjenja emisija ugljika i tehnologije za prilagodbu;

10.  upozorava da ne bi trebalo težiti smanjenju globalnih emisija na načine koji bi 2050. i nakon tog datuma dopustili znatne emisije ugljika jer bi to podrazumijevalo velike rizike i iziskivalo oslanjanje na nedokazane, energetski intenzivne i skupe tehnologije za uklanjanje CO2 iz atmosfere i njegovo skladištenje; ovisno o razini prekoračenja, sposobnost tih metoda smanjenja emisija da zadrže klimatske promjene na razini ispod 2°C ovisi o raspoloživosti i raširenosti upotrebe energije iz biomase zajedno s vezivanjem i skladištenjem ugljika te pošumljavanja bez prave raspoloživosti zemlje, kao i o upotrebi drugih još uvijek nepoznatih tehnologija za uklanjanje CO2 koje tek treba razviti;

11.  smatra da bi se ambicioznim i pravno obvezujućim međunarodnim sporazumom doprinijelo rješavanju problema izmještanja emisija ugljika i konkurentnosti relevantnih sektora te posebice energetski intenzivnog sektora;

12.  smatra da će se, u slučaju da razina ambicija ukupnog učinka doprinosa utvrđenih na nacionalnoj razini podnesenih prije Konferencije u Parizu ne dosegne potrebnu razinu smanjenja stakleničkih plinova koja je nužna da bi se porast temperature zadržao na manje od 2°C u odnosu na predindustrijske razine, trebati izraditi radni program koji bi počeo 2016. kako bi se definirale dodatne mjere smanjenja; poziva na sveobuhvatni postupak revizije koji će se provoditi svakih pet godina i kojim će se osigurati dinamika provedenog mehanizma te će se razina ambicioznosti obveza smanjenja povećati u skladu s najnovijim znanstvenim podacima; poziva stranke da podrže petogodišnja razdoblja obveza kao najprikladniji izbor kako bi se izbjegla opasnost od trajnog zadržavanja na niskoj razini ambicija, povećala politička odgovornost i omogućilo da revizija ciljeva bude znanstveno utemeljena ili usklađena s novim tehničkim napretkom koji bi mogao rezultirati povećanjem razine ambicioznosti;

13.  izražava zabrinutost zbog rezultata rane analize ukupnog učinka dosad podnesenih predviđenih nacionalnih doprinosa prema kojima bi trenutni nerevidirani predviđeni nacionalni doprinosi doveli do porasta prosječne globalne temperature za 2,7 – 3,5°C; poziva stranke da se na konferenciji COP 21 u Parizu dogovore o reviziji trenutnih predviđenih nacionalnih doprinosa prije 2020. kako bi ih uskladile s najnovijim znanstvenim procjenama i sa sigurnim globalnim proračunom ugljika usklađenim s ciljem od 2°C;

14.  poziva na opće jačanje klimatske politike EU-a koje bi moglo pomoći da međunarodne rasprave o klimi dobiju na zamahu i koje bi bilo u skladu s gornjom granicom obveze EU-a da do 2050. smanji svoje emisije stakleničkih plinova na 80 – 90 % ispod razine iz 1990.; prima na znanje obvezujući cilj EU-a da do 2030. smanji emisije za barem 40 % u odnosu na razine iz 1990.; poziva države članice da razmotre mogućnost dodatnih obveza koje se nadovezuju na dogovoreni cilj do 2030., uključujući djelovanje izvan EU-a, kako bi svijet mogao ostvariti cilj od 2°C;

15.  podsjeća na svoju Rezoluciju od 5. veljače 2014. u kojoj poziva na tri obvezujuća cilja: cilj energetske učinkovitosti od 40 %, cilj obnovljivih izvora energije od barem 30 % i cilj smanjenja stakleničkih plinova za barem 40 %, te ponovno poziva Vijeće i Komisiju da kao dio okvira za klimatsku i energetsku politiku EU-a do 2030. zauzmu i primijene višedimenzionalan pristup temeljen na usklađenim i dosljednim ciljevima smanjenja emisija stakleničkih plinova, širenja izvora obnovljive energije i energetske učinkovitosti koji će se međusobno nadopunjavati; napominje da bi se postavljanjem ciljeva energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije na koje Parlament poziva emisije stakleničkih plinova do 2030. smanjile za znatno više od 40 %;

16.  ističe potrebu za djelotvornim sustavom sukladnosti primjenjivim na sve stranke u okviru sporazuma 2015.; naglašava da se sporazumom iz 2015. mora promicati transparentnost i odgovornost zajedničkim sustavom temeljenim na pravilima kojim su obuhvaćena pravila obračuna te načini praćenja, izvješćivanja i provjere; smatra da se sustav transparentnosti i odgovornosti mora razraditi u okviru pristupa koji se temelji na progresivnoj konvergenciji;

17.  naglašava da je važno da ljudska prava ostanu u središtu djelovanja u području klime te inzistira na tome da se Komisija i države članice moraju pobrinuti da sporazum iz Pariza sadrži odredbe potrebne za rješavanje aspekta ljudskih prava u kontekstu klimatskih promjena i za pružanje potpore siromašnijim zemljama čiji su kapaciteti ograničeni učincima klimatskih promjena; u tom kontekstu inzistira na potpunom poštovanju prava lokalnih zajednica i autohtonih naroda koji su posebno podložni štetnim posljedicama klimatskih promjena;

18.  uporno poziva Komisiju i države članice da se pobrinu da u sporazumu iz Pariza poštovanje, zaštita i promicanje ljudskih prava, što obuhvaća i jednakost spolova, potpuno i ravnopravno sudjelovanje žena te aktivno promicanje pravednog prijelaza za radnu snagu kojim se stvaraju dostojanstvena i kvalitetna radna mjesta za sve, budu preduvjet za učinkovito globalno djelovanje u području klime;

Ambicije do 2020. i Protokol iz Kyota

19.  stavlja poseban naglasak na hitnu potrebu za ostvarenjem napretka u smanjenju golemog odstupanja između znanstvenih saznanja i trenutačnih obveza stranaka za razdoblje do 2020.; naglašava važnost uloge drugih političkih mjera u smanjenju tog golemog odstupanja, kojima bi se trebalo zajednički posvetiti i koje obuhvaćaju energetsku učinkovitost, znatne energetske uštede, obnovljivu energiju, učinkovito korištenje resursima, postupno ukidanje fluorougljikovodika, održivu proizvodnju i potrošnju, postupno ukidanje subvencija za fosilna goriva, uključujući financiranje izvoza tehnologije za elektrane na ugljen, te jačanje uloge određivanja opće cijene ugljika;

20.  napominje da je EU sada na dobrom putu da postigne ciljeve za 2020. koji se odnose na smanjenje emisija stakleničkih plinova i na obnovljivu energiju i da je zahvaljujući učinkovitijim zgradama, proizvodima, industrijskim procesima i vozilima ostvaren znatan napredak u intenzitetu upotrebe energije dok je u isto vrijeme europsko gospodarstvo od 1990. zabilježilo rast od 45 %; ističe da su ciljevi 20/20/20 za smanjenje emisija stakleničkih plinova, obnovljivu energiju i energetsku uštedu imali ključnu ulogu u omogućavanju tog napretka i očuvanju radnih mjesta za više od 4,2 milijuna zaposlenih u raznim ekološkim industrijama(12), uz stalni rast tijekom gospodarske krize;

21.  poziva Komisiju i države članice da Okvirnoj konvenciji UN-a o klimatskim promjenama predstave najnovija predviđanja za emisije stakleničkih plinova za razdoblje do 2020. i da objave da će EU premašiti svoj cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2020. za najmanje 2 gigatone;

22.  razjašnjava da drugo obvezujuće razdoblje Protokola iz Kyota, iako ograničeno u svojem trajanju, treba shvatiti kao vrlo važan međukorak te stoga poziva sve stranke, uključujući države članice EU-a, da što je prije moguće, i u svakom slučaju prije prosinca 2015., dovrše proces ratifikacije; napominje da je Parlament obavio svoj dio posla davši suglasnost i da su uključivanje civilnog društva i transparentnost nužni za bolje razumijevanje pregovora i izgradnju povjerenja među strankama uoči Konferencije u Parizu;

Plan rješenja

23.  poziva EU i države članice da surađuju sa svim dionicima civilnog društva (institucije, privatni sektor, nevladine organizacije i lokalne zajednice) kako bi izradile inicijative za smanjenje emisija u ključnim sektorima (energija, tehnologija, gradovi, promet itd.), kao i inicijative za prilagodbu i otpornost kako bi se odgovorilo na probleme prilagodbe, posebice u pogledu dostupnosti vode, sigurnosti hrane i sprečavanja rizika; poziva sve vlade i sve dionike civilnog društva da podrže i ojačaju taj plan djelovanja;

24.  naglašava da sve širi krug nedržavnih aktera poduzima mjere za dekarbonizaciju i za veću otpornost na klimatske promjene; stoga ističe važnost strukturiranog i konstruktivnog dijaloga između vlada, poslovne zajednice, gradova, regija, međunarodnih organizacija, civilnog društva i akademskih institucija kako bi se potaknulo snažno globalno djelovanje u cilju stvaranja otpornih društava s niskim razinama ugljika; naglašava njihovu ulogu u davanju zamaha Akcijskom programu Lima – Pariz uoči konferencije u Parizu; u tom smislu ističe da se Akcijskim planom Lima – Pariz organizatore inicijativa potiče da ubrzaju svoj rad i da prisustvuju Konferenciji u Parizu kako bi predstavili svoje prve rezultate;

25.  potiče uvođenje mehanizama kojima će se dati prednost takvoj dinamici u pronalasku rješenja, poput označivanja inovativnih projekata civilnog društva;

26.  napominje da u biogospodarstvu leži potencijal za znatan doprinos reindustrijalizaciji i otvaranju novih radnih mjesta u EU-u i ostatku svijeta;

27.  naglašava da se radom na uspostavi cirkularne ekonomije može znatno doprinijeti ostvarenju ciljeva sprečavanjem rasipanja hrane i ponovnom uporabom sirovina;

28.  podsjeća stranke i sam UN da je djelovanje na individualnoj razini jednako važno kao i djelovanje vlada i institucija; stoga zahtijeva da se poduzmu veći napori u kampanjama i mjerama za senzibiliziranje i informiranje javnosti u vezi s malim i velikim postupcima kojima se može doprinijeti borbi protiv klimatskih promjena u razvijenim zemljama te zemljama u razvoju;

29.  poziva i poduzeća da preuzmu svoj dio odgovornosti i aktivno provode svoje obveze te da aktivno podrže sporazum o klimi, između ostalog i unaprijed;

Sveobuhvatni napori svih sektora

30.  pozdravlja razvoj sustavâ za trgovanje emisijama na globalnoj razini, uključujući 17 sustava za trgovanje emisijama koji djeluju na četiri kontinenta i čine 40 % svjetskog BDP-a, doprinoseći smanjenju globalnih emisija na troškovno učinkovit način; potiče Komisiju da potakne povezivanje sustava EU-a za trgovanje emisijama (ETS) i drugih sustava za trgovanje emisijama u cilju uspostave mehanizama za međunarodno tržište ugljika kako bi se povećala razina ambicioznosti u području klime i istodobno doprinijelo smanjenju rizika od izmještanja emisija ugljika pružanjem jednakih tržišnih uvjeta za sve; međutim, poziva Komisiju da odredi zaštitne mjere kako bi se zajamčilo da povezivanje sustava EU-a za trgovanje emisijama (ETS) i drugih sustava neće ugroziti klimatske ciljeve EU-a i doseg ETS-a EU-a; poziva na izradu pravila za njihovu uspostavu, uključujući pravila obračuna i pravila kojima će se zajamčiti da međunarodna tržišta i veze među domaćim tržištima ugljika trajno doprinose ublažavanju i ne ugrožavaju ciljeve EU-a za smanjenje domaćih emisija;

31.  ističe da je potrebno zajamčiti predvidljivo regulatorno okruženje u kojem se ulaganja usmjeravaju na mjere za smanjenje emisija stakleničkih plinova i u kojem se potiče prijelaz na gospodarstvo s niskim razinama emisija ugljika;

32.  poziva na sklapanje sporazuma kojim bi se na sveobuhvatan način obuhvatili sektori i emisije i utvrdili apsolutni ciljevi za cijelo gospodarstvo zajedno s proračunima za emisije kojima bi se zajamčila najveća moguća razina ambicioznosti ciljeva; naglašava da u skladu sa zaključcima Međuvladinog tijela za klimatske promjene upotreba zemljišta (u poljoprivredne svrhe, za stočarstvo, šumarstvo i druge svrhe) u smislu isplativosti nudi znatan potencijal za ublažavanje i pojačavanje otpornosti te da je stoga potrebno ojačati međunarodnu suradnju kako bi se u što većoj mjeri iskoristio potencijal šuma i močvara za vezivanje ugljika; ističe da bi se sporazumom trebao postaviti sveobuhvatni okvir obračuna za emisije i uklanjanje stakleničkih plinova koji nastaju zbog upotrebe zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva (LULUCF); posebno ističe da se aktivnostima ublažavanja i prilagodbe u dodjeli zemljišta mora težiti ostvarenju zajedničkih ciljeva i da se ne smije ugrožavati druge ciljeve održivog razvoja;

33.  napominje da 20 % globalnih emisija stakleničkih plinova nastaje zbog krčenja i degradacije šume i naglašava ulogu šuma u ublažavanju klimatskih promjena i potrebu da se poboljša sposobnost prilagodbe i otpornost šuma na klimatske promjene; poziva EU da radi na ostvarenju svojeg cilja o zaustavljanju globalnog nestajanja šuma do 2030. i da do 2020. smanji krčenje tropskih šuma za barem 50 % u usporedbi s razinama iz 2008.; ističe da bi se ispunjavanjem tih obveza zajedno s obnovom 350 milijuna hektara šuma, na što se poziva u Njujorškoj deklaraciji o šumama, emisije CO2 do 2030. mogle smanjiti za 4,5 – 8,8 milijardi tona godišnje; naglašava da bez znatnih novih napora uloženih u ublažavanje i usmjerenih na sektor tropskih šuma (REDD+) vjerojatno neće biti moguće ostvariti cilj od 2°C; nadalje poziva EU da poveća međunarodno financiranje za smanjenje krčenja šuma u zemljama u razvoju;

34.  prima na znanje učinkovitost postojećeg mehanizma ublažavanja u okviru programa REDD+ i potiče države članice da ga uključe u sav rad na ublažavanju klimatskih promjena; poziva države članice da sa zemljama u razvoju koje su posebno pogođene krčenjem tropskih šuma uspostave dobrovoljna partnerstva za ublažavanje u cilju pružanja financijske i tehničke pomoći za zaustavljanje krčenja provedbom politika održive upotrebe zemljišta ili reformi upravljanja; također poziva Komisiju da predloži čvrste mjere kojima bi se zaustavio uvoz u EU robe dobivene nezakonitim krčenjem šuma; naglašava ulogu poduzeća u uklanjanju potražnje za proizvodima koji su nastali nezakonitim krčenjem šuma;

35.  podsjeća da je prometni sektor drugi po redu sektor u pogledu količine emisija stakleničkih plinova i ustraje u tome da je potrebno uvesti niz politika kako bi se smanjile emisije u tom sektoru; ponavlja da stranke Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama trebaju poduzeti mjere za učinkovitu regulaciju i ograničavanje emisija u međunarodnom zračnom i pomorskom prometu prema potrebi i hitnosti; poziva sve stranke da surađuju u okviru Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva (ICAO) i Međunarodne pomorske organizacije (IMO) kako bi stvorile globalni politički okvir koji bi omogućio učinkovit odgovor te da poduzmu mjere kako bi prije kraja 2016. postavile primjerene ciljeve za postizanje potrebnih smanjenja s obzirom na cilj od 2°C;

36.  poziva Komisiju da strankama konferencije COP 21 pri utvrđivanju nacionalnih doprinosa ponudi svoju podršku i stručno znanje te da ih istodobno senzibilizira o ulozi prometnog sektora u donošenju sveobuhvatnih strategija za smanjenje emisija stakleničkih plinova;

37.  ističe da su i kratkoročne i dugoročne strategije ublažavanja u području prometa ključne kako bi se ispunile ambicije za znatno smanjenje emisije stakleničkih plinova;

38.  ističe da je važno uzeti u obzir specifičan položaj otoka i najudaljenijih regija kako bi se zajamčilo da se ekološka učinkovitost neće odraziti na mobilnost i dostupnost, posebno kada je riječ o tim regijama;

39.  vjeruje da će bez znatnijeg usmjeravanja na smanjenje emisija u prometnom sektoru biti nemoguće ostvariti opće klimatske ciljeve s obzirom na to da je promet jedini sektor u kojem je nastavljen rast emisije stakleničkih plinova (za 30 % u proteklih 25 godina); ističe da će se to moći ostvariti samo obvezujućim ciljevima smanjenja stakleničkih plinova zajedno s potpunom integracijom obnovljivih izvora u tržište, tehnološki neutralnim pristupom dekarbonizaciji te prometnom i investicijskom politikom koja je u još većoj mjeri integrirana i koja kombinira politike o promjeni vrste prijevoza s tehnološkim napretkom i izbjegavanjem prometa (npr. s pomoću održive logistike, pametnog planiranja gradova i integriranog upravljanja mobilnošću);

40.  ističe da danas više od polovice svjetskog stanovništva živi u gradovima i da gradski prijevoz u velikoj mjeri doprinosi emisijama stakleničkih plinova u prometnom sektoru; stoga potiče Komisiju i države članice na aktivno senzibiliziranje javnosti o ulozi održive gradske mobilnosti u ispunjavanju obveza ublažavanja; naglašava da se odgovornim iskorištavanjem i planiranjem uporabe zemljišta te održivim prometnim rješenjima u gradskim područjima učinkovito doprinosi cilju smanjenja emisija CO2;

41.  naglašava da je u prometnom sektoru potrebna dobra kombinacija izvora energije, što se može postići promicanjem vozila na alternativna pogonska goriva, kao što su prirodni plin i bioplin, i svih politika za jačanje održivih načina prijevoza, uključujući elektrifikaciju prometa i primjenu inteligentnih prometnih sustava; ističe da se u središte pozornosti trebaju staviti željeznice, tramvaji, električni autobusi, električni automobili i električni bicikli, da se treba uključiti perspektiva životnog ciklusa i da se treba nastojati potpuno iskorištavati obnovljive izvore energije; snažno potiče lokalna tijela nadležna za javni prijevoz i prijevoznike da postanu predvodnici u uvođenju voznih parkova i tehnologija s niskom razinom emisije ugljika;

42.  ističe golem potencijal koji veća energetska učinkovitost i uvođenje čiste energije imaju kada je riječ o smanjenju emisija; smatra da je maksimiziranje učinkovitosti upotrebe energije u cijelom svijetu prvi korak prema smanjenju emisija povezanih s energijom, pri čemu se istovremeno pridonosi izazovu ublažavanja energetskog siromaštva;

43.  naglašava da, s obzirom na to da klimatske promjene utječu na sve regije svijeta na različit, ali vrlo štetan način, nedjelovanje nosi ozbiljne negativne i često nepopravljive posljedice, što rezultira migracijom i gubitkom života, kao i gospodarskim, ekološkim i socijalnim gubicima; ističe važnost znanstvenih dokaza, na kojima se dugoročne političke odluke trebaju temeljiti, te naglašava da se stupanj ambicioznosti treba temeljiti na čvrstim znanstvenim preporukama; ističe da je globalno usuglašeni politički i financijski poticaj prema istraživanju, razvoju i inovacijama u području tehnologija za čistu i obnovljivu energiju te energetske učinkovitosti ključan za postizanje klimatskih ciljeva i poticanje rasta;

44.  poziva EU da pojača napore kako bi se reguliralo postupno globalno smanjenje fluorougljikovodika u okviru Protokola iz Montreala; podsjeća da je EU usvojio ambiciozno zakonodavstvo o postupnom smanjivanju fluorougljikovodika za 79 % do 2030. s obzirom na to da su ekološki prihvatljive alternative široko dostupne te se njihov potencijal treba u potpunosti iskoristiti; napominje da smanjenje upotrebe fluorougljikovodika predstavlja lako ostvarivu priliku za djelovanje usmjereno na ublažavanje unutar i izvan EU-a te poziva EU da se aktivno uključi u poticanje globalnog djelovanja u pogledu fluorougljikovodika;

Znanstveno istraživanje, tehnološki razvoj i inovacije

45.  smatra da je šira primjena tehnologija u području čiste energije na mjestima gdje će se njihov utjecaj najviše osjetiti uvjetovana izgradnjom i održavanjem snažnog kapaciteta za inovacije u razvijenim zemljama i zemljama s gospodarstvima u nastajanju;

46.  ističe da se poticanjem inovacija u tehnologijama i poslovnim modelima može potaknuti i gospodarski rast i smanjenje emisija; ističe da razvoj tehnologije neće automatski ići u smjeru niskih emisija ugljika, već da su za to potrebni jasni politički signali, uključujući smanjenje tržišnih i regulatornih prepreka za nove tehnologije i poslovne modele te dobro usmjerene javne rashode; potiče države članice da povećaju ulaganja u javno istraživanje i razvoj u energetskom sektoru kako bi pomogle u razvijanju sljedećeg vala tehnologija koje karakteriziraju učinkovito korištenje resursima i niske emisije ugljika;

47.  uviđa važnost istraživanja i razvoja u borbi protiv klimatskih promjena i poziva stranke da na sve moguće načine podrže istraživače i promiču nove tehnologije koje mogu biti od pomoći u postizanju ciljeva smanjenja emisija koji bi mogli biti postavljeni, kao i mjere za prilagodbu na klimatske promjene i njihovo ublažavanje;

48.  potiče Komisiju da bolje iskoristi činjenicu da je Obzor 2020. u potpunosti otvoren prema sudjelovanju trećih zemalja, osobito u područjima energije i klimatskih promjena;

49.  smatra da svemirska politika EU-a i ulaganje u nju, uključujući lansiranje satelita koji imaju važnu ulogu u praćenju industrijskih nesreća, krčenja šuma, dezertifikacije itd., uz suradnju s partnerima iz trećih zemalja, mogu imati važnu ulogu u praćenju posljedica klimatskih promjena u cijelom svijetu i odgovaranju na njih;

50.  ističe da EU treba povećati napore koje ulaže u prijenos tehnologija u najslabije razvijene zemlje, poštujući pritom postojeća prava intelektualnog vlasništva;

51.  zahtijeva da se prepozna važnost uloge koju Središte i mreža za klimatsku tehnologiju (CTCN) i Tehnološki izvršni odbor imaju u omogućavanju tehnološkog razvoja za prilagodbu na klimatske promjene i njihovo ublažavanje te da im se pruži podrška;

52.  pozdravlja napore usmjerene na suradnju između EU-a i Ministarstva za energetiku SAD-a, osobito u pogledu istraživanja tehnologija u području klimatskih promjena; smatra da postoji velik potencijal za daljnju istraživačku suradnju između EU-a i drugih velikih gospodarstava; ističe da bi rezultati istraživanja koja se financiraju javnim sredstvima trebali biti dostupni javnosti;

53.  ističe da bi se u provedbi mjera za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu na njih trebala uzeti u obzir oprema koja se upotrebljava u svemiru, pogotovo pri praćenju i nadziranju emisija stakleničkih plinova; potiče Komisiju da aktivno sudjeluje u globalnom sustavu praćenja emisija CO2 i CH4; poziva Komisiju da potakne napore za razvoj sustava EU-a za autonomno i neovisno mjerenje emisija stakleničkih plinova uz pomoć postojećih i proširenih misija programa Copernicus;

Financijska sredstva za klimatske promjene: temelj sporazuma iz Pariza

54.  smatra da će sredstva za provedbu, uključujući financiranje borbe protiv klimatskih promjena, prijenos tehnologije i izgradnju kapaciteta, imati ključnu ulogu u postizanju sporazuma na Konferenciji u Parizu te stoga apelira na EU i druge države da pripreme uvjerljiv „financijski paket” kojim će biti obuhvaćena razdoblja prije i poslije 2020. kako bi se poduprli veći napori za smanjenje stakleničkih plinova, zaštitu šuma i prilagodbu na učinke klimatskih promjena; poziva da se financiranje borbe protiv klimatskih promjena uvrsti u sporazum kao dinamičan element koji odražava promjenjive ekološke i gospodarske uvjete te podržava povećanu razinu ambicioznosti u pogledu doprinosa ublažavanju i aktivnosti prilagodbe; stoga poziva sve stranke da, ako mogu, doprinesu financiranju borbe protiv klimatskih promjena;

55.  traži od EU-a i njegovih država članica da se dogovore o planu za povećanje predvidivih, novih i dodatnih sredstava, u skladu s postojećim obvezama, kako bi ostvarili svoj udio u ukupnom ciljanom iznosu od 100 milijardi USD godišnje do 2020. iz niza javnih i privatnih izvora i kako bi se riješio problem neravnoteže između sredstava koja se ulažu u ublažavanje i prilagodbu; poziva EU da potiče sve zemlje da daju svoj doprinos financiranju borbe protiv klimatskih promjena; poziva na utvrđivanje snažnog okvira za praćenje i odgovornost radi učinkovitog praćenja provedbe obveza i ciljeva povezanih s financiranjem u području klime; podsjeća da bi se uz povećanje sredstava koja se izdvajaju iz proračuna za potporu u cilju borbe protiv klimatskih promjena trebao povećati i ukupni proračun za potporu kao prvi korak prema potpunoj dodatnosti;

56.  poziva EU i međunarodne aktere na preuzimanje konkretnih obveza kako bi se pronašli dodatni izvori financiranja u području klimatskih promjena, uključujući izdvajanje određene količine emisijskih jedinica iz ETS-a EU-a u razdoblju 2021. – 2030. i raspodjelu prihoda od mjera EU-a i međunarodnih mjera za emisije u zračnom i pomorskom prometu za svrhe međunarodnog financiranja borbe protiv klimatskih promjena i Zeleni klimatski fond, među ostalim za projekte tehnoloških inovacija;

57.  poziva na široko određivanje cijena ugljika kao globalno primjenjiv instrument za upravljanje emisijama i na raspodjelu prihoda od trgovanja emisijskim jedinicama u ulaganja povezana s klimom te prihoda od određivanja cijena ugljika za goriva za međunarodni prijevoz; nadalje poziva na djelomičnu upotrebu poljoprivrednih subvencija kako bi se zajamčilo ulaganje u proizvodnju i upotrebu energije iz obnovljivih izvora na poljoprivrednim gospodarstvima; naglašava važnost mobilizacije kapitala privatnog sektora i oslobađanja potrebnog ulaganja u tehnologije s niskim razinama emisija ugljika; poziva vlade te javne i privatne financijske institucije, uključujući banke, mirovinske fondove i osiguravajuća društva, na preuzimanje ambiciozne obveze usklađivanja praksi kreditiranja i ulaganja s ciljem od 2°C i napuštanja fosilnih goriva, uključujući postupno ukidanje izvoznih kredita za ulaganja u fosilna goriva; poziva na uvođenje posebnih državnih jamstava u korist zelenih ulaganja te oznaka i fiskalnih povlastica za fondove za zelena ulaganja i za izdavanje zelenih obveznica;

58.  smatra da se u odluke o ulaganjima u okviru financijskog sustava mora uključiti rizik povezan s klimom; poziva Komisiju, države članice i sve stranke Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama da iskoriste sva sredstva koja su im na raspolaganju kako bi potaknule financijske ustanove da svoja ulaganja u mjeri u kojoj je to potrebno preusmjere u financiranje istinskog prijelaza na otporna gospodarstva s niskim emisijama ugljika;

59.  poziva na poduzimanje konkretnih mjera, uključujući raspored za postupno ukidanje svih subvencija za fosilna goriva do 2020. u skladu s obvezom koju su 2009. preuzele zemlje skupine G-20;

60.  potiče najnaprednije dionike da se dobrovoljno obvežu na doprinos prijelazu na gospodarstvo s niskim emisijama ugljika maksimalno iskorištavajući najbolje prakse koje već postoje u dotičnom sektoru; nada se da će se ta mobilizacija proširiti i da će obveze u budućnosti biti strukturiranije posebice zahvaljujući platformama za evidenciju koje su integrirane u Konvenciju o klimi;

61.  prima na znanje usku povezanost između Konferencije o financiranju razvoja, sastanka na vrhu UN-a o održivim razvojnim ciljevima i 21. konferencije stranaka Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama koja će se održati 2015.; uviđa da će učinci klimatskih promjena ozbiljno ugroziti pokušaje postizanja planiranog okvira održivog razvoja za razdoblje nakon 2015. i da će se cjelokupni okvir za financiranje razvoja trebati uskladiti s ciljevima niske razine emisija ugljika i otpornosti na klimatske promjene kako bi mogao podupirati njihovo ostvarenje;

62.  potiče promicanje privatnih inicijativa financijskog sektora, posebice prilikom sastanka skupine G20 u studenome 2015., odnosno općenito prilikom brojnih financijskih događanja koji su dio pripreme za konferenciju u Parizu 2015.;

Postizanje otpornosti na klimatske promjene prilagodbom

63.  naglašava da je djelovanje usmjereno na prilagodbu klimatskim promjenama neizbježno potrebno u svim zemljama žele li na najmanju moguću mjeru svesti negativne učinke i u potpunosti iskoristiti prilike za rast i održivi razvoj koji su otporni na klimatske promjene te da ono mora imati središnju ulogu u novom sporazumu; poziva da se u skladu s time odrede dugoročni ciljevi prilagodbe; ističe da će trenutačno djelovanje u cilju smanjenja emisija stakleničkih plinova biti jeftinije za svjetsko gospodarstvo i nacionalna gospodarstva te da će se njime smanjiti trošak prilagodbe; uviđa da je prilagodba nužna, osobito u zemljama koje su vrlo podložne učincima klimatskih promjena, a posebno kako bi se zajamčilo odvijanje proizvodnje hrane i gospodarskog razvoja na način koji je otporan na klimatske promjene; poziva na aktivnu potporu za izradu sveobuhvatnih planova prilagodbe u zemljama u razvoju uzimajući u obzir prakse lokalnih dionika i znanje autohtonih naroda;

64.  uviđa da razina ambicioznosti u pogledu ublažavanja postignuta u okviru doprinosa utvrđenih na nacionalnoj razini ima snažan utjecaj na potrebnu razinu napora za prilagodbu; poziva na to da se u sporazum iz Pariza uvrsti globalni cilj prilagodbe i financiranja prilagodbe zajedno s obvezama za razvijanje daljnjih pristupa za učinkovito rješavanje gubitaka i štete;

65.  ističe da je potrebno ojačati koordinaciju i upravljanje klimatskim rizicima na razini EU-a te uspostaviti jasnu strategiju EU-a za prilagodbu; poziva na provedbu regionalnih strategija za prilagodbu;

66.  podsjeća da su zemlje u razvoju, posebno najslabije razvijene zemlje i male otočne zemlje u razvoju, najmanje doprinijele klimatskim promjenama, da su najosjetljivije na njihove štetne učinke i da imaju najmanje kapaciteta za prilagodbu; poziva na to da potpora za prilagodbu, gubici i šteta budu ključni elementi sporazuma iz Pariza, te da se zemljama u razvoju doista pomogne u prijelazu na održive i obnovljive oblike energije s niskim udjelom ugljika, čime će se zajamčiti da će njihove potrebe za prilagodbu biti zadovoljene i kratkoročno i dugoročno; traži da se ozbiljno shvati problematika klimatskih izbjeglica i njezini razmjeri kao posljedica klimatskih katastrofa uzrokovanih globalnim zatopljenjem;

67.  naglašava da taj sporazum treba biti fleksibilan kako bi se u obzir uzele nacionalne okolnosti, potrebe i kapaciteti zemalja u razvoju te posebnosti određenih zemalja, posebice najslabije razvijenih zemalja i malih otoka;

68.  poziva zemlje s razvijenim gospodarstvima da iskoriste postojeću naprednu infrastrukturu za promicanje, jačanje i razvijanje održivog rasta i da se obvežu na potporu zemljama u razvoju u razvijanju vlastitih sposobnosti kako bi se u budućnosti gospodarski rast u svim dijelovima svijeta ostvarivao bez dodatnih negativnih posljedica za okoliš;

69.  ističe važnost uloge koju bi razvojna zajednica, Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) te Odbor OECD-a za razvojnu pomoć trebali imati u bliskoj suradnji sa zainteresiranim stranama i relevantnim organizacijama kako bi procijenili i ublažili najgore učinke klimatskih promjena na živote ljudi, a očekuje se da će oni predstavljati velik izazov čak i ako se porast temperature zadrži ispod 2ºC;

70.  potvrđuje da učinkovita borba protiv klimatskih promjena mora biti strateški prioritet EU-a i drugih međunarodnih aktera te da to zahtijeva da se mjere u području klime uvrste u sve relevantne politike te da se stremi dosljednosti politika; smatra da je za EU važno u svim relevantnim područjima i sektorima poticati metode razvoja koje podrazumijevaju niske razine ugljika te poziva EU da predloži obrasce održive proizvodnje i potrošnje, uključujući navođenje načina na koje EU planira smanjiti potrošnju i odvojiti gospodarsku aktivnost od uništavanja okoliša;

71.  sa zabrinutošću napominje da je u razdoblju od 2008. do 2013. 166 milijuna osoba bilo primorano napustiti svoje domove zbog poplava, snažnih oluja, potresa i drugih nepogoda; skreće posebnu pozornost na činjenicu da zbivanja povezana s klimatskim promjenama u nekim dijelovima Afrike mogu doprinijeti intenziviranju izbjegličke krize u Sredozemlju; žali zbog činjenice da još uvijek nije priznat status klimatskih izbjeglica, čime se otvara rupa u pravnom sustavu koja utječe na žrtve koje ne mogu dobiti status izbjeglica;

72.  ustraje u tome da bi razvijene zemlje i zemlje u razvoju zajednički trebale poduzeti napore usmjerene na borbu protiv globalnih klimatskih promjena u skladu s načelom zajedničke, ali diferencirane odgovornosti;

73.  naglašava da je prema članku 3. stavku 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) cilj EU-a u odnosima s ostatkom svijeta doprinijeti solidarnosti i održivom razvoju planeta Zemlje, kao i strogo poštovanje i razvoj međunarodnog prava; napominje da se prema članku 191. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) politikom EU-a u području okoliša promiču mjere za borbu protiv klimatskih promjena na međunarodnoj razini;

Pojačanje diplomacije u području klimatskih promjena

74.  naglašava da klimatska diplomacija treba biti dio sveobuhvatnog pristupa vanjskom djelovanju EU-a te da je u tom kontekstu važno da EU ima ambicioznu i središnju ulogu na Konferenciji, da nastupi jednoglasno te da bude posrednik u ostvarenju napretka u sklapanju međunarodnog sporazuma i da ostane ujedinjen u tom pogledu;

75.  poziva države članice da usklade svoja stajališta sa stajalištima EU-a; ističe činjenicu da EU i njegove države članice imaju goleme mogućnosti vanjskopolitičkog djelovanja te moraju preuzeti inicijativu u klimatskoj diplomaciji i iskoristiti tu svoju mrežu kako bi postigli dogovor o glavnim temama sporazuma iz Pariza, a to su ublažavanje, prilagodba, financiranje, razvoj i prijenos tehnologije, transparentno djelovanje i potpora te izgradnja kapaciteta;

76.  pozdravlja akcijski plan EU-a za klimatsku diplomaciju, koji je 19. siječnja 2015. prihvatilo Vijeće EU-a za vanjske poslove; očekuje od Komisije da zauzme proaktivnu ulogu u pregovorima; poziva je da jasno obznani da je izazov klimatskih promjena glavni strateški prioritet ove Komisije i da se organizira na način kojim će to odražavati na svim razinama i u svim područjima politike;

77.  ističe vodeću ulogu EU-a u klimatskoj politici i naglašava da je potrebno dogovoriti i donijeti zajedničko stajalište država članica; apelira na EU, države članice i Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) da nastave sa svojim diplomatskim naporima i da ih pojačaju uoči i tijekom Konferencije radi boljeg razumijevanja stajališta svojih partnera i poticanja drugih strana da poduzmu učinkovite mjere kako bi bili usklađeni s ciljem od 2°C i kako bi postigli dogovore i preuzeli obveze, posebno kada je riječ o Sjedinjenim Državama, u cilju usklađivanja najznačajnijih emisija s emisijama građana Unije koji su već uložili znatne napore kako bi ostvarili ravnotežu između gospodarskog razvoja i poštovanja okoliša i klime; poziva EU da iskoristi svoju poziciju kako bi ostvario bližu suradnju u području klime sa susjednim zemljama i zemljama pristupnicama za članstvo u EU-u;

78.  ističe da su potrebni pojačani diplomatski napori uoči i za vrijeme Konferencije posebno kako bi se postigao dogovor o prirodi razlika u obvezama stranaka s obzirom na njihove nacionalne okolnosti i o ulozi gubitka i štete u sporazumu;

79.  poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da definira strateške prioritete vanjske klimatske politike koji su već uvršteni među glavne ciljeve vanjske politike i da zajamči da će se izaslanstva EU-a više usredotočiti na klimatske politike i na praćenje nastojanja država da ublaže klimatske promjene ili im se prilagode kao i na pružanje potpore za izgradnju kapaciteta, te da se pobrine da su im dostupna sredstva koja su im potrebna za aktivnosti praćenja u području klimatskih promjena; poziva EU da bliskije surađuje sa susjednim državama i državama kandidatkinjama u vezi s klimatskim pitanjima te da ih potiče da usklade svoje politike s klimatskim ciljevima EU-a; poziva države članice i ESVD da uspostave kontaktne točke o pitanju klimatskih promjena u izaslanstvima EU-a i veleposlanstvima država članica;

80.  poziva Komisiju i države članice da zajamče da eventualne mjere koje donese neka od stranaka pariškog sporazuma u vezi s ciljem stabilizacije koncentracija stakleničkih plinova u atmosferi na razini na kojoj ne bi došlo do opasnog antropogenog utjecaja na klimatski sustav ili u vezi s bilo kojim načelom ili obvezom sadržanima u člancima 3. i 4. Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama neće podlijegati nijednom postojećem ni budućem sporazumu stranke u smislu dopuštanja rješavanja sporova između države i ulagača;

81.  uviđa važnost djelovanja protiv klimatskih promjena i s njima povezane moguće prijetnje stabilnosti i sigurnosti, kao i važnost klimatske diplomacije uoči Konferencije o klimatskim promjenama u Parizu;

Europski parlament

82.  pozdravlja komunikaciju Komisije i ciljeve doprinosa EU-a konferenciji o klimi COP 21 koja će se u prosincu 2015. održati u Parizu;

83.  obvezuje se da će koristiti svoju međunarodnu ulogu i svoje članstvo u međunarodnim parlamentarnim mrežama kako bi dosljedno težio napretku u postizanju pravno obvezujućeg i ambicioznog međunarodnog sporazuma o klimi u Parizu;

84.  ističe da aktivnosti lobiranja prije i tijekom pregovora COP 21 mogu imati utjecaj na ishode pregovora; stoga naglašava da bi takve aktivnosti trebale biti transparentne, jasno naznačene u dnevnom redu COP 21 UNFCCC-a i da bi Konferencija trebala omogućiti ravnopravni pristup svim relevantnim sudionicima;

85.  smatra da, s obzirom na to da treba dati suglasnost za svaki međunarodni sporazum, treba biti dobro integriran u izaslanstvo EU-a; stoga očekuje da će mu biti dopušteno da prisustvuje koordinacijskim sastancima EU-a u Parizu;

o
o   o

86.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica te tajništvu UNFCCC-a, uz molbu da se proslijedi svim strankama koje nisu članice EU-a.

(1) SL C 285 E, 21.10.2010., str. 1.
(2) SL C 341 E, 16.12.2010., str. 25.
(3) SL C 99 E, 3.4.2012., str. 77.
(4) SL C 153 E, 31.5.2013., str. 83.
(5) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0452.
(6) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0443.
(7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0063.
(8) SL L 8, 13.1.2009., str. 3.
(9) SL C 67 E, 18.3.2010., str. 44.
(10) SL C 251 E, 31.8.2013., str. 75.
(11) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0094.
(12)Podaci Eurostata o robnom i uslužnom sektoru u području okoliša citirani u Komunikaciji Komisije naslovljenoj „Okvir za klimatsku i energetsku politiku u razdoblju 2020. – 2030.” (COM(2014)0015).

Pravna napomena