Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2014/2204(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0281/2015

Podneseni tekstovi :

A8-0281/2015

Rasprave :

PV 26/10/2015 - 16
CRE 26/10/2015 - 16

Glasovanja :

PV 27/10/2015 - 5.15
CRE 27/10/2015 - 5.15
Objašnjenja glasovanja
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2015)0374

Usvojeni tekstovi
PDF 375kWORD 126k
Utorak, 27. listopada 2015. - Strasbourg Završno izdanje
Kriza uzrokovana ebolom: dugoročne pouke
P8_TA(2015)0374A8-0281/2015

Rezolucija Europskog parlamenta od 27. listopada 2015. o krizi uzrokovanoj ebolom: dugoročne pouke i rješenja za jačanje zdravstvenih sustava u zemljama u razvoju s ciljem sprečavanja budućih kriza (2014/2204(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a br. 2177 (2014) od 18. rujna 2014. o miru i sigurnosti u Africi,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine Ujedinjenih naroda br. 69/1 od 19. rujna 2014. o mjerama kojima se nastoji obuzdati i suzbiti epidemija virusa ebole koja je nedavno proglašena u zapadnoj Africi,

–  uzimajući u obzir odluku glavnog tajnika Ujedinjenih naroda Ban Ki-moona o slanju prve UN-ove hitne zdravstvene misije – UN-ove misije za hitan odgovor na ebolu (UNMEER) ‒ nakon što je Opća skupština usvojila Rezoluciju br. 69/1, a Vijeće sigurnosti Rezoluciju br. 2177(2014) o epidemiji virusa ebole,

–  uzimajući u obzir Međunarodne zdravstvene propise Svjetske zdravstvene organizacije iz 2005. (WA 32.1),

–  uzimajući u obzir preporuke Svjetske zdravstvene organizacije o zoonozama od 5. svibnja 2004.,

–  uzimajući u obzir izjavu Svjetske zdravstvene organizacije od 8. kolovoza 2014. u kojoj se epidemija ebole kvalificira kao izvanredna zdravstvena situacija međunarodnih razmjera,

–  uzimajući u obzir plan Svjetske zdravstvene organizacije od 28. kolovoza 2014. za brzi odgovor na epidemiju ebole i njegova ažuriranja,

–  uzimajući u obzir izvješće glavnog direktora Svjetske zdravstvene organizacije s izvanredne sjednice njezina izvršnog odbora o eboli, koja se održala u Ženevi, 25. siječnja 2015.,

–  uzimajući u obzir izjavu Svjetske zdravstvene organizacije od 9. svibnja 2015. o kraju epidemije ebole u Liberiji,

–  uzimajući u obzir upute Svjetske zdravstvene organizacije o programima imunizacije u afričkoj regiji u kontekstu ebole,

–  uzimajući u obzir izjavu s proljetnog sastanka predstavnika Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda održanog od 17. do 19. travnja 2015. u Washingtonu (SAD),

–  uzimajući u obzir međunarodnu konferenciju pod nazivom: „Ebola: od izvanrednog stanja do oporavka” održanu u Bruxellesu 3. ožujka 2015.,

–  uzimajući u obzir misiju Afričke unije „Podrška Afričke unije borbi protiv epidemije ebole u zapadnoj Africi” (ASEOWA) uspostavljenu 21. kolovoza 2014.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1291/2013 od 11. prosinca 2013. o osnivanju Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Europske komisije COM(2010)0128 i dokumente SEC(2010)0380, 0381 i 0382 o ulozi EU-a u globalnom zdravlju,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 24. listopada 2014.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o ulozi EU-a u globalnom zdravlju s 3011. sastanka Vijeća za vanjske poslove održanog u Bruxellesu 10. svibnja 2010.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove Europske unije o kriznom stanju nastalom zbog epidemije virusa ebole u zapadnoj Africi od 15. kolovoza 2014., 20. listopada 2014., 17. studenog 2014., 12. prosinca 2014. i 16. ožujka 2015.,

–  uzimajući u obzir izvješća Europskom vijeću, koja je u studenom 2014. i ožujku 2015. sastavio Hristos Stilianides, povjerenik Komisije i koordinator Unije za virus ebole,

–  uzimajući u obzir Sveobuhvatni okvir EU-a za odgovor na epidemiju virusa ebole u zapadnoj Africi koji su sastavili Europska služba za vanjsko djelovanje i Europska komisija;

–  uzimajući u obzir Inicijativu za transparentnost ekstraktivnih industrija, njezino izvješće o napretku Sijera Leonea za 2011., njezino izvješće o napretku Liberije za 2012. i njezino izvješće o napretku Gvineje za 2012.,

–  uzimajući u obzir francuski program brzog odgovora „Mreža javnih zdravstvenih institucija u zapadnoj Africi”,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju o epidemiji ebole usvojenu na zajedničkoj parlamentarnoj sjednici skupine afričkih, karipskih i pacifičkih zemalja (AKP) i EU-a u Strasbourgu, u Francuskoj, 3. prosinca 2014.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. rujna 2014. o reakciji EU-a na epidemiju ebole(1),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj i mišljenja Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane te Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0281/2015),

A.  budući da su zdravstveni sustavi u Liberiji, Sijera Leoneu i Gvineji obilježeni brojnim nedostacima i budući da su te zemlje i prije izbijanja epidemije bile pri dnu indeksa ljudskog razvoja sastavljenog u okviru programa UN-a za razvoj i da u njima oko 80 % stanovništva živi u krajnjem siromaštvu te budući da su bile na samom vrhu po stopi prerane smrtnosti odraslih osoba i djece mlađe od pet godina, većinom zbog izlječivih stanja;

B.  budući da je kriza ebole raširena na lokalnoj i regionalnoj razini, ali i da ostavlja posljedice i na nacionalnoj, te međunarodnoj razini;

C.  budući da se veličina katastrofe može pripisati nekoliko čimbenika, među kojima su: politički propust pogođenih zemalja gdje nisu oglašena upozorenja, loše prilagođen odgovor međunarodne zajednice, razarajući učinci zatvaranja granica i ograničavanja na ljude, neučinkovitost nadzora i mehanizama upozorenja, sporo i loše prilagođen odgovor nakon što je pomoć konačno mobilizirana, potpun izostanak vodstva Svjetske zdravstvene organizacije, nedostatak istraživanja i razvijanja lijekova, dijagnostike i cjepiva;

D.  budući da su tri nova potvrđena slučaja ebola virusa registrirana u tjednu do 18. listopada 2015. od kojih su svi registrirani u Gvineji; budući da ta država nije prijavila nijedan slučaj u prethodna dva tjedna; budući da Siera Leone nije prijavila nijedan slučaj u pet uzastopnih tjedana; budući da je 3. rujna 2015. Svjetska zdravstvena organizacija proglasila da u Liberiji nema prijenosa virusa među ljudskom populacijom; budući da je potvrđeno 28512 slučajeva, uključujući 11313 slučajeva u kojima je potvrđena smrt;

E.  budući da se i dalje premalo zna o raširenosti, prijenosu i mogućnosti mutacije virusa ebole; budući da su već raširena pomutnja i opće nerazumijevanje uzroka i posljedica bolesti virusa ebole doprinijeli širenju virusa; budući da je etnografsko istraživanje korisno za razumijevanje načina funkcioniranja zajednica i ostvarivanje komunikacije s osobama različitih kultura;

F.  budući da je virus ebole pronađen u sjemenu i očnoj vodici osoba u fazi oporavka; budući da je bilo slučajeva prijenosa virusa spolnim putem, što ukazuje na poteškoće u iskorjenjivanju virusa i određivanju trenutka u kojem se zemlje zaista mogu proglasiti slobodnima od ebole;

G.  budući da su se u velikom dijelu afričkih država zdravstveni i obrazovni sustavi pogoršali za vrijeme trajanja programa strukturnih prilagodbi koje su im nametnuli MMF i Svjetska banka, što je iziskivalo proračunske rezove u javnom sektoru;

H.  budući da je epidemija ebole u zapadnoj Africi uputila na činjenicu da lokalni i nacionalni zdravstveni sustavi u zemljama s niskim prihodima nemaju sredstava niti su dovoljno otporni za borbu protiv epidemije zaraznih bolesti kao što je ebola; budući da je jačanje globalnih zdravstvenih sustava stoga postalo dijelom globalnog zdravstvenog upravljanja;

I.  budući da se u postupanju s krizom uzrokovanom ebolom uzimaju u obzir važnost kulture i tradicionalnih običaja(2);

J.  budući da su djeca, adolescentice i mlade žene među najmarginaliziranijim i najugroženijim osobama za vrijeme takve krize, ugrožena je uključenost žena u gospodarskim aktivnostima te je povećana razlika među spolovima u obrazovanju; budući da siročad može naići na odbacivanje i stigmatizaciju;

K.  budući da je epidemija ebole koja je pogodila zapadnu Afriku najveća i najkompleksnija u povijesti te bolesti; budući da je Svjetska zdravstvena organizacija prvi put 23. ožujka 2014. upozorena na epidemiju ebole, ali je Odbor za hitne slučajeve Međunarodnih zdravstvenih propisa tek 8. kolovoza 2014.proglasio izvanredno stanje međunarodnih razmjera zbog ugroženosti javnog zdravlja; budući da se prije izbijanja te epidemije ebola nije smatrala izazovom velikih razmjera za javno zdravlje;

L.  budući da je gotovo 500 zdravstvenih radnika umrlo od ebole u Gvineji, Liberiji i Sijera Leoneu, zemljama koje su i prije izbijanja krize prouzročene ebolom imale ozbiljan nedostatak osoblja; budući da bolnice i zdravstveno osoblje nisu imali dovoljno mogućnosti da se bave drugim bolestima zato što su sva sredstva mobilizirana za borbu protiv epidemije ebole; budući da je potrebno zaštititi zdravstvene ustanove i zdravstvene radnike kako bi se omogućilo pružanje održive razine zdravstvene skrbi;

M.  budući da su mnogi izliječeni pacijenti bili izloženi stigmatizaciji u vlastitoj obitelji i društvu; budući da to osobito pogađa djecu koja su ostala bez jednog ili oba roditelja, a mnoge od njih je njihova preživjela rodbina odbacila zbog straha od zaraze;

N.  budući da postoji potreba za objedinjenjem epidemiologije, javnog zdravlja i društvenih znanosti kako bi se izvukle odgovarajuće pouke iz epidemije ebole;

O.  budući da su tijekom prvih mjeseci krize ebole humanitarne nevladine organizacije, posebno Liječnici bez granica i Crveni križ, bili najučinkovitiji, najupućeniji i najiskusniji akteri te su stoga odigrali vrlo važnu ulogu u toj fazi borbe protiv virusa;

P.  budući da se zatvaranjem škola i tendencijom da djeca bez roditelja postaju uzdržavatelji javlja opasnost stvaranja „izgubljene generacije” djece, dugotrajno lišene formalnog obrazovanja;

Q.  budući da su svojim znanjem i iskustvom, kao i sposobnošću umreženog djelovanja, humanitarci dokazali da, ako se za to ukaže potreba, na početku krize mogu odigrati važniju i djelotvorniju ulogu od nadležnih u institucijama;

R.  budući da je kriza ebole dovela do nastanka druge pojave koju organizacija Liječnici bez granica opisuje kao „krizu u krizi”, a radi se o tome da osobe koje boluju od neke druge bolesti ne odlaze u bolnice zbog straha od zaraze virusom ebole;

S.  budući da je EU, zajedno sa svojim državama članicama, najveći donator razvojne pomoći na svijetu i da je stavio na raspolaganje više od 1,39 milijardi EUR za pomoć u suzbijanju epidemije bolesti virusa ebole u zapadnoj Africi; budući da taj iznos omogućuje EU-u da pregovara s partnerskim državama i drugim donatorima kako bi se dala potpora razvoju sveobuhvatnih nacionalnih zdravstvenih sustava temeljenih na jasnoj i uključivoj strategiji prilagođenoj potrebama;

T.  budući da Svjetski program za hranu Ujedinjenih naroda ima dokazane učinkovite logističke kapacitete koji bi se u budućnosti mogli iskoristiti i u kontekstu ranog upozoravanja i pružanja brzog odgovora;

U.  budući da je sigurnost zdravstvenog osoblja ključan element za međunarodnu mobilizaciju zdravstvenih djelatnika;

V.  budući da je Europsko vijeće 23. listopada 2014. kao koordinatora EU-a za ebolu imenovalo povjerenika za humanitarnu pomoć i upravljanje kriznim situacijama, g. Stilianidesa; budući da je g. Stilianides od 12. studenog 2014. posjetio najviše pogođene zemlje zajedno s povjerenikom za zdravlje, g. Andriukaitisom;

W.  budući da su Ujedinjeni narodi, Svjetska zdravstvena organizacija i Europska komisija uveli postupke za ocjenjivanje borbe protiv te epidemije;

X.  budući da se u izjavi Svjetske zdravstvene organizacije iz travnja 2015. priznaje da su svijet i Svjetska zdravstvena organizacija loše pripremljeni za suočavanje s dugotrajnom epidemijom;

Y.  budući da je poboljšanje međunarodne koordinacije u području upravljanja zdravstvenim krizama od presudne važnosti;

Z.  budući da je pristup lijekovima ključna sastavnica prava na zdravlje;

AA.  budući da 2 milijarde ljudi diljem svijeta nemaju pristup cjepivima i liječenju koji su im potrebni da bi preživjeli i bili zdravi;

AB.  budući da pristup lijekovima te istraživanje i razvoj novih lijekova moraju u prvom redu biti prilagođeni potrebama oboljelih u Europi ili u zemljama u razvoju;

AC.  budući da je Inicijativa za inovativne lijekove (IMI) najveće svjetsko javno-privatno partnerstvo u biološkim znanostima s proračunom od 3,3 milijarde EUR za razdoblje od 2014. do 2024. godine, od kojih 1,638 milijardi dolazi iz programa Obzor 2020.;

AD.  budući da je nakon traumatičnog iskustva ebole stanovništvo postalo nepovjerljivo prema zdravstvenim ustanovama, zdravstveno osoblje plaši se nastaviti s radom, a zajednice su ostale osiromašene i sumnjičave; budući da je potrebno hitno pokrenuti osnovne zdravstvene usluge; i budući da je uvođenje pouzdanih i učinkovitih zdravstvenih sustava, uključujući udruživanje rizika u svim zemljama u razvoju, također od ključne važnosti, što podrazumijeva i kvalitetno osposobljavanje lokalnog medicinskog osoblja;

AE.  budući da je kriza prouzročena ebolom pogođene zemlje povukla u još veću recesiju i da će, prema Svjetskoj banci, samo u 2015. BDP triju najjače pogođenih država pretrpjeti udarac od 2 milijarde USD;

AF.  budući da su te tri zemlje od MMF-a i Svjetske banke zatražile svojevrsni Marshallov plan u iznosu od 7,5 milijardi EUR kako bi im se pomoglo da izađu iz gospodarske krize;

AG.  budući da su određene nevladine organizacije pozvale Svjetsku banku da prikupi oko 1,7 milijardi dolara kako bi se tim zemljama pomoglo da trajno poboljšaju svoju zdravstvenu infrastrukturu;

AH.  budući da međunarodna zajednica i dalje mora biti na oprezu te da je cilj zakoračiti u razdoblje nakon ebole, tj. dugo razdoblje bez novih slučajeva zaraze ebolom;

AI.  budući da su dobre higijenske prakse neophodne; budući da, međutim, u tim trima zemljama sustavi vodoopskrbe i odvodnje nisu dovoljno funkcionalni;

AJ.  budući da ima razloga za strah da bi se u slučaju izbijanja kakve nove epidemije stopa smrtno stradalih ponovila;

AK.  budući da potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Federica Mogherini, europski povjerenik za humanitarnu pomoć i koordinator EU-a za ebolu Hristos Stilianides, europski povjerenik za međunarodnu suradnju i razvoj Neven Mimica, zastupnici u Europskom parlamentu, vlade i parlamentarci iz država članica opetovano pozivaju na jačanje zdravstvenih sustava;

AL.  budući da su u okviru 11. europskog razvojnog fonda jačanje zdravstvenih sustava i usluga vodoopskrbe i odvodnje među ciljanim sektorima samo za Gvineju, ali ne i za Liberiju i Sijera Leone;

AM.  budući da komunikacija Europske komisije iz 2010. o ulozi EU-a u globalnom zdravlju (COM(2010)0128) predstavlja sveobuhvatnu i cjelovitu globalnu zdravstvenu strategiju prilagođenu potrebama koju su odobrile države članice;

AN.  budući da sve države nisu u potpunosti provele Međunarodne zdravstvene propise; budući da bi Međunarodne zdravstvene propise trebalo preispitati nakon iskustva s posljednjom epidemijom ebole;

AO.  budući da se malo toga zna o potencijalno opasnim zoonozama; budući da se zbog djelatnosti prehrambene i poljoprivredne industrije, krčenjem šuma, trgovinom životinjama i životinjskim proizvodima pojavljuju novorazvijene vrste zoonotskih bolesti kao što su influenca ptica, ebola i HIV;

AP.  budući da Svjetska zdravstvena organizacija savjetuje uspostavu koordinacije između javnog zdravstva i veterinarskog sektora;

AQ.  budući da će izaslanstvo Odbora za razvoj posjetiti Sijera Leone u studenom 2015.;

1.  kritizira sporu međunarodnu reakciju na krizu tijekom prvih mjeseci; međutim, ističe mobilizaciju i zalaganje EU-a i njegovih država članica od ožujka 2014. u pomoći obuzdavanja širenja virusa ebole; napominje preuzimanje većih financijskih obveza Europske unije i država članica na području humanitarne i razvojne pomoći, logistike i istraživanja kao odgovor na krizu;

2.  pozdravlja razvijanje novog cjepiva (u rekordnom vremenu) koje se u Gvineji do 23. ožujka 2015. pokazalo stopostotno učinkovitim i poziva da se hitno omogući pristup tom cjepivu koje bi trebalo biti dostupno svima u Liberiji i Sijera Leoneu;

3.  Smatra da nema mjesta snižavanju zaštite u pogledu nekoliko novih slučajeva ebole čiji je način prenošenja još uvijek predmetom istraživanja;

4.  poziva sve sudionike, posebno vlade zemalja u razvoju, europske institucije i međunarodne organizacije, da izvuku pouku iz te krize, kao i iz negativnih posljedica koje je uvjetovanje MMF-a i Svjetske banke da se ustanove u zdravstvenim sektorima zemalja u razvoju podvrgnu strukturnoj prilagodbi na njih imalo, te da razviju učinkovite metode za borbu protiv zdravstvenih kriza međunarodnih razmjera;

5.  u tom pogledu, prima na znanje reformu koju je 18. svibnja 2015. najavila direktorica Svjetske zdravstvene organizacije, a posebno izradu novog programa za izvanredne situacije i organizaciju pričuvnog osoblja na svjetskoj razini koje se može poslati na teren u najkraćem roku te stavljanje na raspolaganje novog pričuvnog fonda od 100 milijuna USD za hitne slučajeve; pozdravlja zalaganje da se u sljedeće dvije godine proračun Svjetske zdravstvene organizacije poveća za 10 % da bi dosegao iznos od 4,5 milijarde USD;

6.  poziva međunarodnu zajednicu da potiče informativne i obrazovne kampanje u dotičnim zemljama; naglašava presudnu važnost preventivnih i informativnih kampanja u upravljanju krizom, posebno radi ograničavanja kontaminacije i podizanja svijesti o nesigurnim praksama koje se trebaju izbjegavati; naglašava važnost alternativnih metoda širenja informacija;

7.  snažno naglašava važnost borbe protiv povećanih napetosti između skupina kao posljedice epidemije ebole jer stvaranje zabluda može dovesti do rizika okrivljavanja određenih etničkih skupina za epidemiju;

8.  smatra da, kad više ne bude potrebna hitna pomoć, dugoročni odgovor Europske unije ponajprije mora biti usmjeren na plan razvojne pomoći za promicanje otpornosti, koji sa sobom nosi ulaganja namijenjena za sektor zdravstva, a posebno za organizaciju i upravljanje sustavima zdravstvene skrbi, praćenje zdravstvenog stanja i izvještavanje o njemu odnosno za sustav opskrbe lijekovima, unutrašnje upravljanje i izgradnju države te ključnu pomoć oživljavanju gospodarstava tih triju zemalja;

9.  poziva vlasti da uzmu u obzir stečena iskustva u vezi s fenomenom stigmatizacije i da ih primijene u sličnim humanitarnim krizama koje se mogu pojaviti;

10.  podsjeća na važnost sprečavanja sukoba budući da sukobi i nestabilnost imaju vrlo negativan utjecaj na zdravstvene sustave;

11.  traži osnivanje stalne europske službe za brzo djelovanje koji bi činili stručnjaci, laboratorijski timovi za potporu, epidemiolozi i logistička infrastruktura koja uključuje pokretne laboratorije i koji se može poslati na teren u vrlo kratkom roku; posebno ističe da Unija može ostvariti dodanu vrijednost kada je riječ o „testiranju na granicama”, kopnenim i morskim, te da zdravstvena tijela u SAD-u prednjače u testiranjima u zračnim lukama, a Unija bi taj izvrstan primjer trebala slijediti i od njega imati koristi;

12.  također poziva Europsku uniju da podrži osnivanje mreže kontrolnih točaka u zemljama u razvoju kako bi se što prije otkrili novi slučajevi zaraznih bolesti pandemijskog potencijala te osnovala povezana mreža nadzora na prostoru tih država;

13.  priznaje potrebu da se potakne uspostava suradnje između Europske unije i njezinih država članica te zemalja u razvoju, a posebice onih sa zapada Afrike, u području obuke zdravstvenih djelatnika;

14.  naglašava važnost jačanja sustava zaštite i brze evakuacije međunarodnih zdravstvenih djelatnika;

15.  žali zbog toga što su prethodne prilagodbe, reforme i nepravedne razvojne politike pridonijele neučinkovitim zdravstvenim sustavima; traži od Komisije da pomogne tim trima zemljama da razviju svoje javne zdravstvene sustave kako bi odgovorile na osnovne potrebe u zdravstvu te kako bi mogle razviti infrastrukturu kojom se svim građanima jamči pristup javnoj zdravstvenoj skrbi; posebno smatra da dugoročan razvoj snažnog zdravstvenog sustava zahtjeva, između ostalog, (i) izvore ulaganja u osnovne zdravstvene usluge, (ii) omogućavanje sigurne i kvalitetne skrbi povećavanjem sredstava za odgovarajuću obuku, nadzor i plaće zdravstvenih radnika i jamčenjem dostupnosti sigurnih lijekova, (iii) uključivanje lokalnih dionika i zajednica u odgovore na krize i razvojno planiranje; poziva međunarodne donatore da povećaju službenu razvojnu pomoć tim državama preko državnih sustava kao što je proračunska potpora; poziva Komisiju da u suradnji sa zemljama partnerima, Svjetskom zdravstvenom organizacijom, Svjetskom bankom i drugim donatorima uspostavi dosljedne zdravstvene planove i postupke praćenja koji se temelje na potrebama;

16.  naglašava da bi se odgovor trebao usmjeriti na temeljne propuste u vezi sa zastupljenosti žena, njihovim pristupom zdravstvu i uslugama te prekidom izvora sredstava za život; posebno naglašava da je potrebno ponuditi visokokvalitetne osnovne usluge i zdravstvenu skrb, s posebnim naglaskom na majčinskoj skrbi te ginekološkim i porodiljnim uslugama;

17.  pozdravlja komunikaciju Komisije o ulozi EU-a u globalnom zdravlju (COM(2010)0128) i njezinu cjelovitu viziju sveobuhvatnih zdravstvenih sustava, njezin horizontalni pristup i nastojanja za ostvarivanjem univerzalne zdravstvene zaštite; potiče Komisiju da preispita tu komunikaciju u svjetlu novih saznanja stečenih tijekom krize ebole, a da pritom zadrži sveobuhvatni horizontalni pristup i da pravodobno predstavi i provede program djelovanja;

18.  ističe opću nužnost da zemlje u razvoju hitno predvide proračunske stavke za uvođenje snažnih i otpornih javnih sustava socijalne i zdravstvene skrbi, izgradnju dovoljnog broja dobro opremljenih održivih zdravstvenih objekata (posebno laboratorija, infrastrukture vodoopskrbe i odvodnje) i pružanje kvalitetnih osnovnih usluga i zdravstvene njege; naglašava potrebu za dovoljnim brojem zdravstvenih radnika u odnosu na broj stanovnika i poziva vlasti pogođenih zemalja da zajamče da zdravstveni radnici budu plaćeni i da novac namijenjen zdravlju pristigne do ljudi; međutim priznaje da trenutačnu krizu nije moguće riješiti samo u okviru zdravstvenog sustava i da je potreban sveobuhvatan pristup koji uključuje razne sektore kao što su obrazovanje i osposobljavanje, odvodnja, sigurnost hrane i pitka voda kako bi se riješili kritični nedostaci u području svih ključnih usluga; istovremeno naglašava da je obrazovanje, kojim su obuhvaćeni kulturne dimenzije i uvjerenja, također ključan faktor oporavka;

19.  ističe da ulaganja u zdravstveni sektor predstavljaju važan pokretač gospodarskog razvoja i doprinose smanjenju siromaštva u zemljama u razvoju; pozdravlja uvrštenje 3. cilja „dopustiti svima da žive zdravo i unaprijediti blagostanje svih dobnih skupina” u prijedlog budućih Ciljeva održivog rasta;

20.  naglašava da dugoročno pripremljeni planovi koji su potrebni kako bi se izgradili snažni i sveobuhvatni zdravstveni sustavi trebaju obuhvaćati primjeren broj osposobljenih zdravstvenih radnika, pristup dovoljnoj količini medicinske opreme i pouzdane zdravstvene informacijske sustave;

21.  traži da se stvaranjem javnog regionalnog istraživačkog centra za zarazne bolesti u zapadnoj Africi poboljša istraživačka infrastruktura i uspostavi međusveučilišna suradnja s Europskom unijom i njezinim državama članicama;

22.  naglašava važnost borbe protiv društvene nejednakosti kako bi se izgradio snažan i održiv zdravstveni sustav; u tu svrhu podupire uvođenje javno financiranog besplatnog univerzalnog zdravstvenog osiguranja i potiče Komisiju, partnerske zemlje i druge donatore da što prije predstave program za uvođenje univerzalne zdravstvene zaštite koji će zajamčiti udruživanje zdravstvenih rizika;

23.  poziva sve zemlje da se obvežu na postizanje univerzalne zdravstvene zaštite i da izrade plan kojim bi se utvrdili domaći resursi i mogućnost međunarodnog financiranja kako bi se ostvario taj cilj; podržava cilj povećanja potrošnje na zdravstvo u svim zemljama na priznati minimum od 86 USD po stanovniku za osnovne zdravstvene usluge;

24.  pozdravlja održavanje međunarodne konferencije na visokoj razini o temi ebole održane 3. ožujka 2015., a koju su organizirali EU i ključni partneri u cilju iskorjenjivanja ebole, ali i procjene učinaka na pogođene zemlje kako bi se osiguralo da se razvojna pomoć može nadovezati na humanitarne napore;

25.  podržava zamisao o donošenju Marshallova plana za oživljavanje gospodarstava tih zemalja; predlaže da se ponudi tehnička podrška administraciji kako bi se kapaciteti povećali i kako bi se zajamčilo da novac stigne do ljudi, a ne da nestane zbog korupcije i drugih razloga;

26.  pozdravlja međunarodna nastojanja kojima se zemlje pogođene virusom ebole pokušavaju rasteretiti međunarodnih dužničkih obveza;

27.  smatra da će partnerstva između Europske unije i regije zahvaćene krizom biti uspješna pod uvjetom da Liberija, Gvineja i Sijera Leone što prije preuzmu odgovornost za svoj razvoj;

28.  smatra da bi programe 11. Europskog razvojnog fonda trebalo preispitati kako bi ulaganja u područje zdravstva i dobrog upravljanja postala prioritetna područja za sve zemlje s krhkom javnom infrastrukturom; iskazuje zabrinutost zbog toga što zdravlje i usluge vodoopskrbe i odvodnje nisu ključni sektori nacionalnih okvirnih programa Liberije i Sijera Leonea; poziva Komisiju da uspostavi mehanizme za bolje praćenje pomoći;

29.  smatra da će se u okviru preispitivanja VFO-a sredinom razdoblja morati voditi računa o riziku od nedostatnih strukturnih financijskih sredstava za humanitarno djelovanje Europske unije;

30.  pozdravlja rad humanitaraca i zdravstvenih djelatnika na terenu koji su riskirali vlastite živote i požrtvovno radili na obuzdavanju te ozbiljne zdravstvene krize;

31.  čestita misiji UN-a za žuran odgovor na krizu prouzročenu ebolom (UNMEER), partnerskim organizacijama i nevladinim humanitarnim organizacijama, kao što su organizacija Liječnici bez granica, Međunarodna federacija društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, Hitna služba i drugi na radu obavljenom na terenu i toplo pozdravlja njihov opsežan doprinos i pomoć u kontroliranju te epidemije; žali zbog slučajeva neprimjerenog postupanja sa zdravstvenim i drugim osobljem uključenim u borbu protiv epidemije po njihovu povratku iz Afrike;

32.  smatra da dostupnost lijekova ne bi više u pravilu trebala ovisiti o kupovnoj moći pacijenata, već bi trebao biti prilagođen potrebama oboljelih, kao što ni tržište ne bi trebalo samo odlučivati o lijekovima koji će se proizvoditi;

33.  poziva Europsku uniju i države članice da poštuju načelo usklađenosti politike EU-a u interesu razvoja, kako je navedeno u članku 208. UFEU-a, promicanjem pravedne i ravnopravne međunarodne trgovine, medicinskog istraživanja i politika inovacija kojima se potiče i olakšava univerzalni pristup lijekovima;

34.  poziva Komisiju da istraži modele drukčije od onih zasnovanih na monopolima nad patentima, posebno kad je riječ o razvoju lijekova i cjepiva javno-privatnih partnerstava kao što je Inicijativa za inovativne lijekove, kojima bi se jamčili dostupnost liječenja za pacijente, održivost proračuna zdravstvene skrbi i učinkovit odgovor na krize poput one prouzročene virusom ebole i na slične prijetnje;

35.  podsjeća na važnost jačanja istraživačkih kapaciteta u svjetskoj borbi protiv epidemija, razvoja „brzih testova” i pružanja pristupa cjepivima; s tim u vezi pozdravlja činjenicu da su brojna europska financijska sredstva za istraživanje mobilizirana u borbi protiv virusa ebole, pa i u okviru inicijativa za inovativne lijekove programa Obzor 2020. i Programa partnerstva europskih zemalja i zemalja u razvoju u području kliničkih studija; ističe da, iako su cjepiva dobrodošla, ona najvjerojatnije nisu prikladna za iskorjenjivanje ebole jer virus mutira; stoga naglašava da prioriteti financiranja moraju biti jačanje općeg zdravstvenog sustava, higijena, sprečavanje širenja zaraze, pouzdana i brza testiranja u tropskom okruženju i lijekovi usmjereni na virus i simptome koje uzrokuje;

36.  potiče sve zainteresirane strane da promiču zdravstvenu obuku stanovnika stavljajući naglasak na tradicionalne običaje koji su nespojivi s borbom protiv širenja zaraze među stanovništvom;

37.  naglašava da bi EU trebao promicati učinkovito i pravedno financiranje istraživanja koje će biti na dobrobit zdravlja svih ljudi i koje će jamčiti da inovacije i intervencije vode do povoljnih i dostupnih rješenja; posebno ponavlja da bi se trebali istražiti modeli u kojima je trošak istraživanja i razvoja odvojen od cijene lijekova, kao i mogućnosti prijenosa tehnologije u zemlje u razvoju;

38.  ponovno naglašava potrebu za ulaganjem u istraživanje zapostavljenih bolesti; u tom smislu poziva Komisiju da nastavi s raspravama o tom pitanju i da organizira široku suradnju između javnog i privatnog sektora s ciljem jačanja nacionalnih zdravstvenih sustava i omogućivanja prijenosa rezultata do dotičnog stanovništva pod uvjetom da se uvedu zaštitne mjere kojima će se spriječiti javno-privatna partnerstva da na nereguliranom tržištu naude ugroženim osobama; u tom pogledu pozdravlja činjenicu da je EU, da bi odgovorio na hitnu potrebu za novim vrstama liječenja, izdvojio 138 milijuna EUR za projekte razvoja kliničkih istraživanja novih cjepiva, brzih dijagnostičkih testova i liječenja u sklopu programa Obzor 2020. i inicijative za inovativne lijekove; pohvaljuje europsku farmaceutsku industriju koja je važnim resursima također doprinijela naporima u istraživanju;

39.  ističe da su ebola i ostale epidemije transnacionalne prijetnje koje zahtijevaju međunarodnu suradnju; poziva Svjetsku zdravstvenu organizaciju da preispita Međunarodne zdravstvene propise kako bi uključivali međuovisnu odgovornost i financijsku podršku pa i za rješavanje glavnih uzroka;

40.  u svjetlu nepotpune primjene Međunarodnih zdravstvenih propisa i nepostojanja epidemiološkog nadzora pozdravlja francuski program brzog odgovora „Mreža javnih zdravstvenih ustanova u zapadnoj Africi”;

41.  naglašava da s obzirom na to da se širenje bolesti smanjilo, iako virus ostaje u spolnim žlijezdama mjesecima nakon oporavka, u sklopu zdravstvenog sustava i obrazovnih mjera treba omogućiti korištenje uslugama seksualnog savjetovanja i planiranja obitelji;

42.  naglašava da je sve više izgledno izbijanje krize u opskrbi hranom kao posljedica epidemije koja je pokosila male poljoprivrednike; poziva države članice, Komisiju i međunarodnu zajednicu da ulože u njihov dugoročni razvoj kako bi se osiguralo da poljoprivredna kućanstva i buduća sigurnost opskrbe hranom u zapadnoj Africi više ne budu ugroženi;

43.  traži od svog nadležnog odbora da se pobrine za praćenje mjera upravljanja krizom u prisnoj suradnji s koordinatorom EU-a zaduženim za ebolu i nakon misije Europskog parlamenta u Sijera Leoneu, a prije podnošenja konačne ocjene na temelju jasno utvrđenih kriterija;

44.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, vladama i parlamentima zemalja Afričke unije, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda i Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0026.
(2) Kao što su na primjer običaji u kojima je zabranjeno spaljivanje mrtvih.

Pravna napomena