Indeks 
Usvojeni tekstovi
Četvrtak, 30. travnja 2015. - StrasbourgZavršno izdanje
Obustava izvanrednih trgovinskih mjera u pogledu Bosne i Hercegovine ***I
 Progon kršćana diljem svijeta u vezi s ubojstvima studenata u Keniji koja je počinila teroristička skupina al-Shabaab
 Uništavanje kulturnih lokaliteta koje je počinila skupina ISIS/Daesh
 Stanje na Maldivima
 Izvješće o napretku Albanije za 2014.
 Izvješće o napretku Bosne i Hercegovine za 2014.
 Godišnje izvješće Europske investicijske banke za 2013.
 Expo Milano 2015: "Prehrana planeta, energija života"
 Stanje u Nigeriji
 Slučaj Nadije Savčenko
 Stanje u izbjegličkom kampu Jarmuk u Siriji
 Zatvaranje aktivista koji se bore za ljudska i radnička prava u Alžiru

Obustava izvanrednih trgovinskih mjera u pogledu Bosne i Hercegovine ***I
PDF 504kWORD 97k
Amandmani koje je Europski parlament usvojio 30. travnja 2015. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1215/2009 o uvođenju izvanrednih trgovinskih mjera za zemlje i područja koji sudjeluju u Procesu stabilizacije i pridruživanja Europske unije ili su s njim povezani i obustavi njegove primjene u pogledu Bosne i Hercegovine (COM(2014)0386 – C8-0039/2014 – 2014/0197(COD))(1)
P8_TA(2015)0177A8-0060/2015

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena
Amandman 1
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 2.
(2)  Uredbom (EZ) br. 1215/2009 nije predviđena mogućnost privremene obustave odobrenja izvanrednih trgovinskih mjera u slučaju da njezini korisnici ozbiljno i sustavno krše temeljna načela ljudskih prava, demokracije i vladavine prava. Primjereno je uvesti takvu mogućnost kako bi se osiguralo poduzimanje hitnih mjera u slučaju nastanka ozbiljnog i sustavnog kršenja temeljnih načela ljudskih prava, demokracije i vladavine prava u jednoj od zemalja i područja koji sudjeluju u Procesu stabilizacije i pridruživanja Europske unije ili su s njim povezani.
(2)  Uredbom (EZ) br. 1215/2009 nije predviđena mogućnost privremene obustave odobrenja izvanrednih trgovinskih mjera u slučaju da njihovi korisnici ozbiljno i sustavno krše temeljna načela ljudskih prava, demokracije i vladavine prava. Primjereno je uvesti takvu mogućnost kako bi se osiguralo poduzimanje hitnih mjera u slučaju ozbiljnog i sustavnog kršenja temeljnih načela ljudskih prava, demokracije i vladavine prava u jednoj od zemalja i područja koji sudjeluju u Procesu stabilizacije i pridruživanja Europske unije ili su s njim povezani. Poštovanje demokratskih načela, vladavine prava, ljudskih prava i zaštita manjina preduvjet su za ostvarenje napretka u pristupnom procesu.
Amandman 2
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 5.
(5)  Otkad je pokrenut Proces stabilizacije i pridruživanja, sporazumi o stabilizaciji i pridruživanju sklopljeni su sa svim dotičnim zemljama zapadnog Balkana, osim s Bosnom i Hercegovinom i Kosovom3. U lipnju 2013. Vijeće je ovlastilo Komisiju da počne pregovore za Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s Kosovom.
(5)  Otkad je pokrenut Proces stabilizacije i pridruživanja, sporazumi o stabilizaciji i pridruživanju sklopljeni su sa svim dotičnim zemljama zapadnog Balkana, osim s Bosnom i Hercegovinom i Kosovom3. U svibnju 2014. završeni su pregovori o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju s Kosovom, a Sporazum je parafiran u srpnju 2014.
______________
_______________
3 Ovim se nazivom ne dovode u pitanje stajališta o statusu te je on u skladu s rezolucijom 1244/1999 UNSCR-a i mišljenjem Međunarodnog suda pravde o proglašenju neovisnosti Kosova.
3 Ovim se nazivom ne dovode u pitanje stajališta o statusu te je on u skladu s rezolucijom 1244/1999 UNSCR-a i mišljenjem Međunarodnog suda pravde o proglašenju neovisnosti Kosova.
Amandman 3
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 7.
(7)  Međutim Bosna i Hercegovina još uvijek nije prihvatila prilagodbu trgovinskih povlastica odobrenih u okviru Privremenog sporazuma kako bi se u obzir uzela tradicionalna povlaštena trgovina između Hrvatske i Bosne i Hercegovine u okviru Srednjoeuropskog sporazuma o slobodnoj trgovini (CEFTA). U slučaju da do donošenja ove Uredbe Europska unija i Bosna i Hercegovina ne budu potpisale i privremeno primjenjivale sporazum o prilagodbi trgovinskih povlastica iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i Privremenog sporazuma, povlastice odobrene Bosni i Hercegovini trebalo bi obustaviti od 1. siječnja 2016. Nakon što Bosna i Hercegovina i Europska unija budu potpisale i privremeno primjenjivale sporazum o prilagodbi trgovinskih povlastica u okviru Privremenog sporazuma, te bi povlastice trebalo ponovno uvesti.
(7)  Međutim Bosna i Hercegovina još uvijek nije prihvatila prilagodbu trgovinskih povlastica odobrenih u okviru Privremenog sporazuma kako bi se u obzir uzela tradicionalna povlaštena trgovina između Hrvatske i Bosne i Hercegovine u okviru Srednjoeuropskog sporazuma o slobodnoj trgovini (CEFTA). U slučaju da do donošenja ove Uredbe Europska unija i Bosna i Hercegovina ne potpišu i počnu privremeno primjenjivati sporazum o prilagodbi trgovinskih povlastica iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i Privremenog sporazuma, povlastice odobrene Bosni i Hercegovini trebalo bi obustaviti od 1. siječnja 2016. Nakon što Bosna i Hercegovina i Europska potpišu i počnu privremeno primjenjivati sporazum o prilagodbi trgovinskih povlastica u okviru Privremenog sporazuma, te bi povlastice trebalo ponovno uvesti. Bosanskohercegovačke vlasti i Komisija trebale bi udvostručiti svoje napore da u skladu s Privremenim sporazumom do 1. siječnja 2016. pronađu uzajamno prihvatljivo rješenje, posebno u pogledu prekogranične trgovine,
Amandman 4
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 7.a (nova)
(7a)  Potrebno je uzeti u obzir stalni napredak dotičnih zemalja i područja na njihovom putu prema članstvu u Europskoj uniji, ali i pristupanje Hrvatske Uniji i naknadne potrebe za prilagodbom Privremenog sporazuma s Bosnom i Hercegovinom. U tom pogledu također je potrebno uzeti u obzir nedvojbenu posvećenost Unije europskoj perspektivi Bosne i Hercegovine, kao što je navedeno u zaključcima Vijeća za vanjske poslove od 15. prosinca 2014. U tim zaključcima još je jednom iskazana potreba za političkim vodstvom Bosne i Hercegovine koje će reforme nužne za europsku integraciju uključiti u rad svih relevantnih institucija, ali i potreba za uvođenjem funkcionalnosti i učinkovitosti na svim razinama vlade kako bi se Bosna i Hercegovina mogla pripremiti za buduće članstvo u EU-u.
Amandman 5
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 7.b (nova)
(7b)  Europska unija i dalje će predano podupirati europsku perspektivu Bosne i Hercegovine te od političkog vodstva te države očekuje da nastavi s reformama čiji je cilj promicanje djelotvornih institucija i jamčenje jednakih prava trima konstitutivnim narodima i svim građanima Bosne i Hercegovine.
Amandman 6
Prijedlog uredbe
Članak 1.– točka 1. (nova)
Uredba (EZ) br. 1215/2009
Uvodna izjava 14.a (nova)
(-1) Umeće se sljedeća uvodna izjava:
„(14a) Kako bi se omogućio odgovarajući demokratski nadzor nad primjenom ove Uredbe, Komisiji treba delegirati ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s izmjenama i tehničkim prilagodbama Priloga I. i II. potrebnima nakon izmjena kombinirane nomenklature (KN) i pododjeljaka TARIC, u vezi s prilagodbama potrebnima nakon odobravanja trgovinskih povlastica na temelju drugih aranžmana između Unije i zemalja i područja obuhvaćenih ovom Uredbom, i u vezi s obustavom povlastica na temelju ove Uredbe u slučaju nepridržavanja uvjeta koji se odnose na učinkovitu upravnu suradnju s ciljem sprečavanja prijevara, poštovanje ljudskih prava i načela vladavine prava te provedbu učinkovitih gospodarskih reformi i regionalne suradnje. Posebno je važno da Komisija tijekom svog pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na stručnoj razini. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija treba voditi računa da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način. Komisija bi trebala pružiti potpune informacije i dokumentaciju o sastancima s nacionalnim stručnjacima u okviru svojega rada na pripremi i provedbi delegiranih akata. U tom smislu Komisija bi trebala zajamčiti da je Europski parlament propisno uključen koristeći se najboljim praksama iz prijašnjih iskustava u drugim političkim područjima kako bi se stvorili najbolji mogući uvjeti za budući nadzor Europskog parlamenta nad delegiranim aktima.”
Amandman 7
Prijedlog uredbe
Članak 1. – točka 1.a (nova)
Uredba (EZ) br. 1215/2009
Članak 2. – stavak 3.
(1a)  U članku 2. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:
3.  Ako zemlja ili državno područje ne poštuje stavak 1. ili 2., Komisija pomoću provedbenih akata može obustaviti, u cijelosti ili djelomično, pravo dotične zemlje ili dotičnog državnog područja na povlastice na temelju ove Uredbe. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja navedenim u članku 8. stavku 4.
3.  Ako zemlja ili državno područje ne poštuje točke (a) ili (b) stavka 1., Komisija može s pomoću provedbenih akata obustaviti, u cijelosti ili djelomično, pravo dotične zemlje ili dotičnog državnog područja na povlastice na temelju ove Uredbe. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja navedenim u članku 8. stavku 4.
Amandman 8
Prijedlog uredbe
Članak 1. – točka 1.b (nova)
Uredba (EZ) br. 1215/2009
Članak 7. – točka c (nova)
(1b)  U članku 7. dodaje se sljedeća točka:
(c)  obustave, u cijelosti ili djelomično, prava dotične zemlje ili dotičnog područja na povlastice na temelju ove Uredbe, u slučaju da dotična zemlja ili dotično područje ne poštuje uvjete iz članka 2. stavka 1. točaka (c) i (d) i članka 2. stavka 2. ove Uredbe
Amandman 9
Prijedlog uredbe
Članak 1. – točka 1.c (nova)
Uredba (EZ) br. 1215/2009
Članak 10. – stavak 1. – podstavak 1 – uvodni tekst
(1c)  U članku 10. stavku 1., uvodni tekst zamjenjuje se sljedećim:
1.  Ako Komisija utvrdi da postoji dovoljno dokaza o prijevari ili uskraćivanju upravne suradnje potrebne za provjeru dokaza o podrijetlu, dokaza o velikom porastu izvoza u Zajednicu koji nadilazi uobičajenu razinu proizvodnje i izvoznog kapaciteta ili o nepoštovanju članka 2. stavka 1. od strane zemalja i područja spomenutih u članku 1., može poduzeti mjere za potpunu ili djelomičnu suspenziju aranžmana predviđenih ovom Uredbom na razdoblje od tri mjeseca, pod uvjetom da je prije toga:
1.  Ako Komisija utvrdi da postoji dovoljno dokaza o prijevari ili uskraćivanju upravne suradnje potrebne za provjeru dokaza o podrijetlu, dokaza o velikom porastu izvoza u Zajednicu koji nadilazi uobičajenu razinu proizvodnje i izvoznog kapaciteta ili o nepoštovanju odredbi iz članka 2. stavka 1. točaka (a) i (b) od strane zemalja i područja spomenutih u članku 1., može poduzeti mjere za potpunu ili djelomičnu suspenziju aranžmana predviđenih ovom Uredbom na razdoblje od tri mjeseca, pod uvjetom da je prije toga:

(1) Pitanje je upućeno natrag odboru nadležnom za razmatranje na temelju članka 61. stavka 2., drugog podstavka (A8-0060/2015).


Progon kršćana diljem svijeta u vezi s ubojstvima studenata u Keniji koja je počinila teroristička skupina al-Shabaab
PDF 268kWORD 90k
Rezolucija Europskog parlamenta od 30. travnja 2015. o progonu kršćana diljem svijeta u vezi s ubojstvom studenata u Keniji koje je počinila teroristička skupina al-Shabaab (2015/2661(RSP))
P8_TA(2015)0178RC-B8-0382/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Keniji,

–  uzimajući u obzir drugi revidirani Sporazum o partnerstvu između članica Afričke, karipske i pacifičke skupine zemalja, s jedne strane, i Europske zajednice i njezinih država članica, s druge strane, potpisan 23. lipnja 2000. u Cotonouu („Sporazum iz Cotonoua”), a posebno njegove članke 8., 11. i 26.,

–  uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini od 23. studenog 2014. o masakru počinjenom nad 28 civila putnika te od 3. travnja 2015. o krvoproliću na Sveučilištu u Garissi,

–  uzimajući u obzir izjavu za medije Vijeća za mir i sigurnost Afričke unije s 497. sastanka održanog 9. travnja 2015. o terorističkim napadima počinjenima u Garissi, u Keniji,

–  uzimajući u obzir napad kenijskih zračnih snaga na kampove za obuku al-Shabaaba u Somaliji, koji je bio reakcija na krvoproliće na Sveučilištu u Garissi,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a iz 1981. o ukidanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjere i uvjerenja,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o međunarodnom humanitarnom pravu,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da su na meti nedavnih napada u Garissi u Keniji na meti bili mladi i obrazovanje, a time i sama budućnost zemlje; budući da mladi predstavljaju nadu i mir te da su budući nositelji razvoja zemlje; budući da je obrazovanje ključno u borbi protiv nasilnog ekstremizma i fundamentalizma;

B.  budući da je u proteklih nekoliko mjeseci u svijetu zabilježen znatno veći broj napada na vjerske manjine, posebno na kršćane; budući da su kršćani svakodnevno žrtve ubijanja, premlaćivanja i uhićenja iza kojih stoje teroristi džihadisti, većinom u nekim dijelovima arapskog svijeta;

C.  budući da su kršćani najprogonjenija vjerska skupina; budući da je ovaj tip ekstremizma i progona značajan faktor u sve većoj pojavi masovne migracije; budući da prema podacima broj kršćana ubijenih svake godine premašuje 150 000;

D.  budući da su 15. veljače 2015. pripadnici skupine ISIS/Daesh odrubili glavu 21 egipatskom kršćanskom Koptu u Libiji;

E.  budući da su napadači u Garissi namjerno ciljali nemuslimane te izdvojili kršćane kako bi ih okrutno smaknuli; budući da al-Shabaab otvoreno i javno tvrdi da vodi rat protiv kršćana u regiji;

F.  budući da su zaštita prava djece i mladih te jačanje vještina, obrazovanja i inovacija ključni za poboljšanje njihovih gospodarskih, socijalnih i kulturnih mogućnosti te za poticanje razvoja zemlje;

G.  budući da al-Shabaab u svojim napadima kao mete redovito bira studente, škole i druge obrazovne ustanove; budući da je, između ostalog, u prosincu 2009. bombaš samoubojica ubio 19 osoba tijekom promocije studenata medicine u Mogadishuu u Somaliji te da je u listopadu 2011. ta teroristička skupina preuzela odgovornost za bombaški napad u kojemu je poginulo 70 osoba, uključujući studente koji su čekali rezultate ispita u somalskom Ministarstvu obrazovanja u Mogadishuu;

H.  budući da je 25. ožujka 2015. najmanje 15 osoba izgubilo živote u napadu na hotel u Mogadishuu koji je počinio al-Shabaab i budući da je Yusuf Mohamed Ismail Bari-Bari, stalni predstavnik Somalije pri Ujedinjenim narodima u Ženevi u Švicarskoj, jedan od ubijenih u tom napadu;

I.  budući da se Kenija suočava s povećanim brojem napada na civile od listopada 2011. kad su njezine postrojbe ušle u južnu Somaliju kako bi sa somalskom vojskom sudjelovale u koordiniranoj operaciji na područje koje je kontrolirao al-Shabaab nakon što je ta teroristička skupina zarobila četiri taoca;

J.  budući da su od studenog 2011. kenijske postrojbe dio Misije Afričke unije u Somaliji (AMISOM) koju je 19. siječnja 2007. osnovalo Vijeće za mir i sigurnost Afričke unije, a 20. veljače 2007. odobrilo Vijeće sigurnosti UN-a (Rezolucija 1744(2007)) koje je nedavno dalo zeleno svjetlo Afričkoj uniji da nastavi s provođenjem te misije do 30. studenog 2015. (Rezolucija 2182(2014));

K.  budući da u borbi protiv terorističke skupine al-Shabaab najveći doprinos daje etiopska, a u manjoj mjeri i ugandska vojska;

L.  budući da je al-Shabaab uspostavio veze s drugim islamističkim skupinama u Africi, kao što su Boko Haram u Nigeriji i al-Kaida u islamskom Magrebu;

M.  budući da teroristička skupina al-Shabaab redovito bombardira i ubija uglavnom civile u Somaliji, ali i u susjednim zemljama, primjerice u Kampali u Ugandi u srpnju 2010. te znatno češće u Keniji u kojoj su međunarodnu pozornost privukli samo veliki napadi, dok su oni manji stalna pojava;

N.  budući da je skupina al-Shabaab preuzela odgovornost za napade iz srpnja 2014. na sela Hindi, Gamba, Lamu i Tana River na kenijskoj obali, tijekom kojih je pogubljeno više od stotinu ljudi, te za još dva napada koja su se dogodila krajem 2014. u okrugu Mandela kada su ubijene 64 osobe;

O.  budući da je nakon terorističkog napada na Sveučilištu u Garissi kenijska Vlada zaprijetila Agenciji UN-a za izbjeglice (UNHCR) zatvaranjem izbjegličkog kampa u Dadaabu u roku od tri mjeseca; budući da je UNHCR upozorio da bi to imalo „ekstremne humanitarne i praktične posljedice”; budući da se Konvencijom UN-a o statusu izbjeglica zabranjuje prisilno vraćanje izbjeglica u područja u kojima im je ugrožen život ili sloboda;

P.  budući da Afričke snage pripravnosti (ASF) još nisu operativne i da je EU u okviru svoje sigurnosne strategije za Afriku izrazio spremnost da podupre afričke napore za održavanje mira;

Q.  budući da se u članku 11. Sporazuma o partnerstvu između AKP-a i EU-a navodi da mjere u području izgradnje mira, sprečavanja i rješavanja sukoba u prvom redu obuhvaćaju potporu za uravnoteživanje političkih, gospodarskih, socijalnih i kulturnih mogućnosti među svim segmentima društva, potporu za jačanje demokratskog legitimiteta i učinkovitosti upravljanja, kao i potporu za uspostavu učinkovitih mehanizama namijenjenih za mirno usklađivanje interesa skupina, […] za premošćivanje granica među različitim segmentima društva, kao i za aktivno i organizirano civilno društvo;

1.  najstrože osuđuje hotimične terorističke napade koje je 2. travnja 2015. u Garissi počinio al-Shabaab koji je pritom ubio 147 nedužnih mladih studenata i ranio njih 79; strogo osuđuje sva kršenja ljudskih prava, a posebno ubijanje ljudi zbog njihove vjere, uvjerenja ili etničkog podrijetla;

2.  još jednom osuđuje napade koje je al-Shabbaab proveo tijekom ljeta 2014. u nekoliko kenijskih priobalnih sela, uključujući Mpeketoni gdje je pogubljeno 50 osoba; strogo osuđuje pljačkaški pohod na trgovački centar Westgate u Nairobiju 24. rujna 2013. nakon kojega je pronađeno 67 mrtvih tijela; osuđuje napad al-Shabaaba u Mogadishuu 25. ožujka 2015. u kojem je život izgubio veleposlanik Yusuf Mohamed Ismail Bari-Bari, stalni predstavnik Somalije pri Ujedinjenim narodima u Ženevi;

3.  izražava sućut obiteljima žrtava te narodu i Vladi Republike Kenije; podržava kenijski narod koji se suočava s tim gnusnim napadima;

4.  podsjeća na to da je sloboda vjeroispovijesti temeljno pravo i oštro osuđuje svako nasilje ili diskriminaciju na temelju vjere;

5.  osuđuje nedavne napade na kršćanske zajednice u različitim zemljama , posebno u pogledu bacanja 12 kršćana s broda tijekom nedavnog prijelaza iz Libije i masakra 30 etiopskih kršćana 19. travnja 2015. te izražava svoju solidarnost s obiteljima žrtava;

6.  izražava duboku zabrinutost zbog toga što počinitelji terorističkih napada u nekoliko područja u svijetu zloupotrebljavaju vjeru te zbog širenja slučajeva netolerancije, represije i nasilja usmjerenih protiv kršćana, posebno u nekim dijelovima arapskog svijeta; osuđuje instrumentalizaciju vjere u različitim sukobima; osuđuje sve veći broj napada na crkve u cijelom svijetu, posebno napad u Pakistanu u kojem je 15. ožujka 2015. ubijeno 14 osoba; snažno osuđuje zatvorske kazne, nestanke, mučenja, porobljavanja i javna smaknuća kršćana u Sjevernoj Koreji; potvrđuje i podupire neotuđivo pravo svih vjerskih i etničkih manjina koje žive u Iraku i Siriji, uključujući kršćane, da nastave živjeti na svojim povijesnim i tradicionalnim prostorima na dostojanstven način, ravnopravno i sigurno; podsjeća na to da su članovi različitih vjerskih skupina u toj regiji stoljećima živjeli zajedno i u miru;

7.  potiče institucije EU-a da poštuju svoje obveze u okviru članka 17. UFEU-a o održavanju otvorenog, transparentnog i redovitog dijaloga s crkvama i drugim vjerskim, filozofskim i nekonfesionalnim organizacijama kako bi se osiguralo da pitanje progona kršćanskih zajednica i drugih vjerskih zajednica postane prioritet EU-a;

8.  osuđuje činjenicu da se ISIS/Daesh u Siriji i Iraku koristi starim zakonom (dhimmi pact) da pod prijetnjom smrti iznuđuje kršćane namećući im vjerske porezne obveze i ograničenja;

9.  ponavlja da solidarizira sa svim kršćanima koji su proganjani u različitim dijelovima Afrike, s posebnim naglaskom na nedavne zločine počinjene u Libiji, Nigeriji i u Sudanu;

10.  osuđuje i odbacuje svako pogrešno tumačenje poruke Islama o stvaranju nasilne, okrutne, totalitarne, opresivne i ekspanzivne ideologije kojom se opravdava iskorjenjivanje kršćanskih manjina; potiče muslimanske vođe da u potpunosti osude sve terorističke napade, uključujući one kojima su mete vjerske zajednice i manjine, a posebno kršćani;

11.  poziva na provedbu detaljne, brze, nepristrane i učinkovite istrage radi identificiranja odgovornih i izvođenja pred sud počinitelja, organizatora, financijera i sponzora tih nedopustivih terorističkih činova;

12.  potvrđuje da se pravi odgovor mora temeljiti na djelovanju koordiniranom s drugim afričkim zemljama te poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Vijeće na rješavanje problema sigurnosnih i terorističkih prijetnji u toj regiji u suradnji s Afričkom unijom kako bi je poduprli u njezinim presudnim naporima da se uz pomoć AMISOM-a izbori protiv al-Shabaaba; poziva Europsku uniju da snažno podupre provedbu kontinentalnih i regionalnih mehanizama za upravljanje sukobima, u prvom redu Afričke snage pripravnosti (ASF);

13.  poziva kenijsku Vladu da preuzme odgovornost i da riješi pitanje nasilja al-Shabaaba i njegovih temeljnih uzroka; smatra da se sigurnost može postići jedino ako se pravilno pristupi problemu podjele unutar kenijskih političkih i civilnih zajednica, kao i problemu nejednakog razvoja regija; žali zbog zakašnjele reakcije policije; osobito potiče Vladu da ne koristi terorističke napade kao izgovor za ograničavanje građanskih sloboda; poziva kenijske vlasti da svoju strategiju za borbu protiv terorizma temelje na vladavini prava i poštovanju temeljnih prava; ustraje u potrebi za demokratskim i sudskim nadzorom protuterorističkih politika;

14.  poziva kenijske vlasti da zajamče sprečavanje svake podjele među vjerama i izjednačavanja muslimanske zajednice i al-Shabaaba te da poduzmu sve mjere kako bi zajamčile održavanje jedinstva zemlje za dobrobit njezinog društvenog i gospodarska rasta i stabilnosti te dostojanstva i ljudskih prava njezinih građana; poziva kenijsku Vladu, vođe oporbe i vjerske vođe da riješe pitanje povijesne nepravde izazvane marginalizacijom, regionalnom podijeljenošću unutar zemlje i institucionalnom diskriminacijom te da zajamče da su protuterorističke operacije usmjerene samo na počinitelje, a ne na šire etničke i vjerske zajednice;

15.  podsjeća Europsku službu za vanjsko djelovanje i države članice na njihovu obvezu da u okviru Akcijskog plana EU-a za ljudska prava i demokraciju usvojenog u lipnju 2012. zajamče da će se pitanje ljudskih prava postavljati u svim oblicima protuterorističkog dijaloga s trećim zemljama;

16.  poziva EU da provede program vojnog osposobljavanja u Keniji i da zajamči suvremenu opremu te da surađuje s kenijskim vojnim i policijskim postrojbama i obučava ih za borbu protiv terorizma i sprečavanje širenja skupine al-Shabaab;

17.  poziva kenijsku Vladu da učini sve kako bi se poštovali vladavina prava, ljudska prava, demokratska načela i temeljne slobode te poziva EU da svojeg međunarodnog partnera povede u tom smjeru i da prikupi financijska sredstva za potporu postojećim programima upravljanja kako bi se zajamčila nacionalna sigurnost te uspostavili mir i stabilnost u zemlji i regiji; inzistira na tome da se rješavanje problema sve većeg nasilja al-Shabaaba mora povezati sa susjednim zemljama; traži od EU-a da u tom pogledu pruži svu potrebnu financijsku, logističku i stručnu podršku, uključujući mogućnost upotrebe Instrumenta mirovne pomoći za Afriku te instrumenata EU-a za upravljanje kriznim situacijama;

18.  poziva kenijske snage sigurnosti da na zakonit način odgovore na terorističke prijetnje; poziva kenijsku Vladu da zajamči sigurnost i zaštitu izbjegličkih kampova na svojem teritoriju u skladu s međunarodnim pravom;

19.  ističe da se međunarodni terorizam financira nezakonitim pranjem novca, otkupninama, iznuđivanjem, trgovinom drogom i korupcijom; poziva Komisiju i države članice da pojačaju suradnju s trećim zemljama u području razmjene obavještajnih podataka u vezi s pranjem novca i financiranjem terorizma;

20.  ponavlja svoju potporu svim inicijativama usmjerenima na promicanje dijaloga i međusobnog poštovanja između religija i drugih zajednica; poziva sva vjerska tijela da promiču toleranciju i djeluju protiv mržnje te nasilne i ekstremističke radikalizacije;

21.  osuđuje ciljane terorističke napade na obrazovne institucije i objekte kako bi se ugrozilo obrazovanje i dostojanstvo svih građana i stvorili nepovjerenje i razdor među zajednicama; podsjeća na otmicu i nestanak kršćanskih djevojčica 2014. u nigerijskom gradu Chiboku koji su osuđeni u cijelome svijetu i iza kojih stoji džihadska teroristička skupina Boko Haram;

22.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, Vladi Kenije, institucijama Afričke unije, Međuvladinom tijelu za razvoj (IGAD), glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, Općoj skupštini Ujedinjenih naroda i supredsjedateljima Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a.


Uništavanje kulturnih lokaliteta koje je počinila skupina ISIS/Daesh
PDF 349kWORD 99k
Rezolucija Europskog parlamenta od 30. travnja 2015. o uništavanju kulturnih lokaliteta koje je počinila skupina ISIS/Daesh (2015/2649(RSP))
P8_TA(2015)0179RC-B8-0375/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir pitanja za usmeni odgovor Vijeću i Komisiji o uništavanju kulturnih lokaliteta koje je počinila skupina ISIS/Daesh (O-000031/2015 – B8‑0115/2015 i O-000032/2015 – B8‑0116/2015),

–  uzimajući u obzir članak 167. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), u kojem se navodi da je „djelovanje Unije usmjereno prema poticanju suradnje između država članica”, posebno u području „očuvanja i zaštite kulturne baštine od europske važnosti”, te da „Unija i države članice podupiru suradnju s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama nadležnima u području kulture”,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 116/2009 od 18. prosinca 2008. o izvozu kulturnih dobara(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1210/2003 od 7. srpnja 2003. o određenim posebnim ograničenjima gospodarskih i financijskih odnosa s Irakom i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2465/96(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) br. 1332/2013 od 13. prosinca 2013. o izmjeni Uredbe (EU) br. 36/2012 o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Siriji(3), koja je donesena na temelju Odluke Vijeća 2013/760/ZVSP od 13. prosinca 2013. o izmjeni Odluke 2013/255/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Sirije(4) te posebno njezin članak 11.c o uvozu, izvozu ili prijenosu sirijskih kulturnih dobara,

–  uzimajući u obzir Zajedničku akciju Vijeća 2001/555/ZVSP od 20. srpnja 2001. o osnivanju Satelitskog centra Europske unije(5), izmijenjenu Zajedničkom akcijom Vijeća 2009/834/ZVSP(6),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća iz listopada 2012. o stvaranju neformalne mreže tijela kaznenog progona i stručnjaka u području kulturnih dobara (EU CULTNET) (14232/12),

–  uzimajući u obzir Drugi protokol uz Hašku konvenciju iz 1954. o zaštiti kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba donesen 1999.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UNESCO-a o mjerama zabrane i sprječavanja nezakonitog uvoza, izvoza i prijenosa vlasništva kulturnih dobara od 14. studenoga 1970. godine,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UNESCO-a o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine od 16. studenoga 1972. godine,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UNESCO-a o zaštiti nematerijalne kulturne baštine od 17. listopada 2003. godine,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UNESCO-a o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja od 20. listopada 2005. godine,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UNIDROIT-a o ukradenim ili nezakonito izvezenim kulturnim dobrima iz 1995. godine,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a br. 2199 od 12. veljače 2015. o prijetnjama međunarodnom miru i sigurnosti koje predstavljaju teroristička djela al-Kaide(7),

–  uzimajući u obzir Venecijansku povelju o konzervaciji i restauraciji spomenika i spomeničkih cjelina iz 1964., koja pruža međunarodni okvir za očuvanje i restauraciju drevnih građevina,

–  uzimajući u obzir Rimski statut Međunarodnoga kaznenog suda, donesen 17. srpnja 1998., i posebno njegov članak 8. stavak 2. točku (b) podtočku ix., u kojoj se navodi da je „namjerno usmjeravanje napada protiv zgrada posvećenih vjeri, obrazovanju, umjetnosti, znanosti ili karitativnim svrhama, protiv povijesnih spomenika, bolnica i mjesta na kojima se prikupljaju bolesni i ranjeni, pod uvjetom da nisu vojni ciljevi” ratni zločin,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2015. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2013. i politici Europske unije u tom području(8), u čijem se stavku 211. navodi da bi „svjesni oblici razaranja kulturne i umjetničke baštine kakvi se trenutačno događaju u Iraku i Siriji trebali biti predmetom kaznenog progona kao ratni zločini i kao zločini protiv čovječnosti”,

–  uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Europskom parlamentu i Vijeću od 6. veljače 2015. o elementima regionalne suradnje EU-a za Siriju i Irak te protiv prijetnje Da'esha (JOIN(2015)2), u kojoj Komisija i potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku potvrđuju ozbiljnost uništavanja i pljačkanja kulturne baštine u rješavanju krize u Siriji i Iraku i prijetnje koju predstavlja Daesh,

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da su u posljednje vrijeme brojni arheološki, vjerski i kulturni lokaliteti u Siriji i Iraku bili mete ciljanog uništavanja koje su počinile ekstremističke skupine povezane posebice s Islamskom državom u Iraku i Siriji (ISIS/Daesh) i budući da je te sustavne napade na kulturnu baštinu glavna direktorica UNESCO-a Irina Bokova opisala kao „kulturno čišćenje”;

B.  budući da se prema UNESCO-u pojam „kulturno čišćenje” odnosi na svjesnu strategiju kojom se teži uništiti kulturna raznolikost namjernim ciljanjem pojedinaca koji su identificirani na osnovi njihove kulturne, etničke ili vjerske pripadnosti zajedno s namjernim napadima na vjerske objekte, spomenike i obrazovne institucije, te budući da se strategija kulturnog čišćenja u Iraku i Siriji provodi napadima na kulturnu baštinu, koji su usmjereni i na fizičke, materijalne i izgrađene kulturne izričaje kao što su spomenici i građevine, i na manjinske i nematerijalne kulturne izričaje kao što su običaji, tradicije i vjerovanja(9);

C.  budući da se neki činovi uništavanja kulturne baštine pod određenim okolnostima smatraju zločinima protiv čovječnosti(10); budući da ih se, posebno ako su usmjereni protiv pripadnika vjerske ili etničke skupine, može izjednačiti sa zločinom proganjanja, kako je utvrđeno člankom 7. stavkom 1. točkom (h) Statuta Međunarodnog kaznenog suda;

D.  budući da uništavanje kulturnih i povijesnih lokaliteta i predmeta nije nova pojava i ne događa se samo u Iraku i Siriji; budući da je prema UNESCO-u „kulturna baština važan dio kulturnog identiteta zajednica, skupina i pojedinaca i socijalne kohezije čije namjerno uništenje može imati negativne posljedice na ljudsko dostojanstvo i ljudska prava”(11); naglašavajući da se pljačkanje kulturnih i vjerskih lokaliteta i krijumčarenje artefakata u Iraku i Siriji koje provodi ISIS/Daesh, kako navode UNESCO i drugi izvori, rabi za financiranje terorističkih aktivnosti ISIS-a/Daesha, pri čemu umjetnička i kulturna dobra postaju „ratno oružje”;

E.  budući da je 1. ožujka 2014. zahvaljujući financijskim sredstvima Europske unije UNESCO s drugim strateškim partnerima pokrenuo trogodišnji projekt pod nazivom „Hitna zaštita sirijske baštine”, čiji je cilj prije svega zajamčiti hitnu zaštitu sirijske kulturne baštine;

F.  budući da je Europska unija ratificirala Konvenciju o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja, koja je usvojena 20. listopada 2005. i koja je prvi međunarodni instrument kojim se prepoznaje dvojna gospodarska i kulturna narav kulturnih dobara te se ona stoga „ne smiju tretirati kao da imaju isključivo komercijalnu vrijednost”;

G.  budući da su Konvencija UNESCO-a o mjerama zabrane i sprječavanja nezakonitog uvoza, izvoza i prijenosa vlasništva kulturnih dobara, usvojena 17. studenoga 1970., i Konvencija UNIDROIT-a o ukradenim ili nezakonito izvezenim kulturnim dobrima, usvojena 24. lipnja 1995., ključni instrumenti za snažniju zaštitu svjetske kulturne baštine;

H.  budući da je nezakonita trgovina kulturnim dobrima sad treće po važnosti područje nezakonite trgovine nakon trgovine drogom i oružjem, budući da tom nezakonitom trgovinom dominiraju organizirane kriminalne mreže i budući da sadašnji nacionalni i međunarodni mehanizmi nemaju odgovarajuću opremu niti potporu za rješavanje tog problema(12);

I.  budući da borba protiv nezakonite trgovine kulturnim dobrima nije u konkretnoj nadležnosti Europske unije, s obzirom na to da nije kao takva navedena u Ugovorima, ona se ipak ubraja u nekoliko područja nadležnosti EU-a kao što su unutarnje tržište, područje slobode, sigurnosti i pravde, kultura i zajednička vanjska i sigurnosna politika (ZVSP);

J.  budući da je hitno potrebno bolje koordinirati borbu protiv nezakonite trgovine kulturnim artefaktima i tijesno surađivati u cilju promicanja veće osviještenosti i razmjene informacija te ojačati pravne okvire; u tom kontekstu podsjeća da je u Zaključcima Vijeća o sprječavanju i suzbijanju kriminala nad kulturnim dobrima iz prosinca 2011. između ostaloga preporučeno da države članice pojačaju suradnju između policije, kulturnih tijela i privatnih organizacija;

K.  budući da je u listopadu 2012. rezolucijom Vijeća stvorena neformalna mreža tijela kaznenog progona i stručnjaka u području kulturnih dobara (EU CULTNET), čiji je glavni cilj poboljšati razmjenu informacija povezanih sa sprječavanjem nezakonite trgovine kulturnim dobrima te otkriti i razmjenjivati informacije o kriminalnim mrežama za koje se sumnja da su povezane s nezakonitom trgovinom;

L.  budući da je glavna direktorica UNESCO-a Irina Bokova u subotu, 28. ožujka 2015. u Bagdadu pokrenula kampanju #Unite4Heritage, čiji je cilj u cijelom svijetu prikupiti potporu za zaštitu kulturne baštine koristeći se snagom društvenih mreža;

1.  oštro osuđuje namjerno uništavanje kulturnih, arheoloških i vjerskih lokaliteta koje je u Siriji i Iraku počinio ISIS;

2.  poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da poduzme odgovarajuće mjere na političkoj razini u skladu s Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a br. 2199 od 12. veljače 2015. kako bi se stalo na kraj nezakonitoj trgovini kulturnom imovinom s teritorija Sirije i Iraka dok na tim prostorima traju sukobi, čime bi se spriječilo korištenje tom imovinom kao izvorom financiranja;

3.  poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu da se koristi kulturnom diplomacijom i međukulturnim dijalogom kao sredstvom pomirenja različitih zajednica i pri obnovi uništenih lokaliteta;

4.  poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu, EU i njegove države članice da provode sigurnosne mjere na vanjskim granicama EU-a kako bi se spriječilo krijumčarenje kulturnih dobara iz Sirije i Iraka u Uniju te da učinkovito surađuju u zajedničkom djelovanju protiv trgovine artefaktima sirijskog i iračkog porijekla u Europi jer je visok udio trgovine s Bliskog istoka okrenut europskom tržištu, uz Sjedinjene Američke Države i područje Perzijskog zaljeva;

5.  predlaže da se u tom pogledu Komisija, u skladu sa stavkom 17. Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a br. 2199 od 12. veljače 2015., usredotoči na borbu protiv nezakonite trgovine kulturnim artefaktima, posebno kad je riječ o predmetima kulturne baštine koji su iz Iraka nezakonito izneseni nakon 6. kolovoza 1990. a iz Sirije nakon 15. ožujka 2011.; poziva Komisiju da osmisli koordinirani pristup suzbijanju nezakonite trgovine uz suradnju s nadležnima iz istražnih službi na nacionalnoj razini i uz usku suradnju s UNESCO-om i drugim međunarodnim organizacijama kao što su Međunarodno vijeće muzeja (ICOM), Međunarodni odbor ICOM-a „Plavi štit” (ICBS), Europol, Interpol, Međunarodni institut za ujednačavanje privatnog prava (UNIDROIT), Svjetska carinska organizacija (WCO), Međunarodno vijeće za spomenike i spomeničke cjeline (ICOMOS) i Međunarodni centar za proučavanje očuvanja i restauracije kulturne imovine (ICCROM);

6.  poziva Visoku predstavnicu/potpredsjednicu Komisije da uključi Satelitski centar Europske unije u Torrejónu, koji podupire odlučivanje Uniju u kontekstu ZVSP-a pružanjem građe koja nastaje na osnovi analize satelitskih snimaka, radi praćenja i popisivanja arheoloških i kulturnih lokaliteta u Siriji i Iraku i podupiranja aktivnosti sirijskih arheologa kako bi se spriječile daljnje pljačke i sačuvali životi civila;

7.  poziva Komisiju da uspostavi brzu i sigurnu razmjenu informacija i najboljih praksi među državama članicama kako bi se učinkovito borilo protiv nezakonite trgovine kulturnim artefaktima koji su nezakonito izneseni iz Iraka i Sirije te da snažno potiče države članice da se koriste međunarodnim instrumentima protiv nezakonite trgovine kulturnim dobrima za policijske i carinske službenike, kao što su namjenska baza podataka Interpola I-24/7 o ukradenim umjetničkim djelima i alat za internetsku komunikaciju programa ARCHEO Svjetske carinske organizacije;

8.  poziva na razmatranje uvođenja europskih programa za osposobljavanje sudaca, policijskih i carinskih službenika, vladinih uprava i sudionika na tržištu u širem smislu kako bi se oni koji sudjeluju u borbi protiv nezakonite trgovine kulturnim dobrima osposobili da razvijaju i poboljšaju svoje stručno znanje i kako bi se poduprle inicijative kao što je studij e-učenja za sirijske stručnjake o baštini koji je ICOMOS promicao u siječnju 2013., u kojemu se poučava informacijama o upravljanju rizicima od katastrofa, mjerama prve pomoći za kulturne zbirke i tehnici dokumentiranja;

9.  traži od Komisije da se poveže s međunarodnim projektima civilnoga društva o zaštiti kulturnih dobara koja su u opasnosti i izvješćivanju o njima, kao što je projekt geoprostorne tehnologije AAAS-a, i da nastavi s podupiranjem aktivnosti istraživačkih zajednica kao što je Projekt Mosul, koji je pripremila Mreža za početno osposobljavanje za digitalnu kulturnu baštinu (financirana bespovratnim sredstvima u okviru programa Marie Skłodowska-Curie);

10.  poziva Komisiju da pruži jaču potporu Međunarodnom opservatoriju ICOM-a za nezakonito trgovanje kulturnim dobrima, koji je izradio popis hitnih slučajeva sirijskih i iračkih antikviteta koji su u opasnosti, osmišljen kao instrument za muzeje, carinske službenike, policajce, trgovce umjetninama i kolekcionare, a u planu je da se u okviru njega rabe satelitske snimke radi praćenja situacije na terenu, u suradnji s UNITAR-om;

11.  poziva EU i države članice da pripreme kampanje za podizanje razine osviještenosti kako bi se obeshrabrilo od kupovine i prodaje kulturnih dobara stečenih nezakonitom trgovinom iz ratnih područja;

12.  poziva države članice da poduzmu potrebne korake da uključe sveučilišta, istraživačka tijela i kulturne institucije, među ostalim i posredstvom etičkih kodeksa, u borbu protiv nezakonite trgovine kulturnim dobrima iz ratnih područja;

13.  poziva Komisiju da podrži UNESCO-ovu kampanju #Unite4Heritage pokretanjem informativne kampanje usredotočene na Irak i Siriju radi podizanja razine osviještenosti o važnosti njihove kulturne baštine, o načinu na koji se opljačkana baština rabi za financiranje terorističkih aktivnosti te o mogućim kaznama za nezakonit uvoz kulturnih dobara iz tih zemalja ili iz trećih zemalja;

14.  poziva Komisiju da ojača i poboljša funkcioniranje neformalne mreže tijela kaznenoga progona i stručnjaka u području kulturnih dobara (EU CULTNET), osnovane Rezolucijom Vijeća iz listopada 2012., čiji je cilj poboljšati razmjenu informacija povezanih sa sprječavanjem nezakonite trgovine kulturnim dobrima te da predvidi uspostavu dodatnog instrumenta za kontrolu uvoza kulturnih dobara nezakonito iznesenih iz Sirije i Iraka u EU;

15.  poziva Vijeće da ojača jedinice Eurojusta i Europola namijenjene za pružanje potpore istragama u tijeku, za sprječavanje i razmjenu obavještajnih informacija u vezi s nezakonitom trgovinom kulturnim dobrima;

16.  potiče ponovno uspostavljanje djelovanja Međunarodnog odbora ICOM-a „Plavi štit”;

17.  poziva Europsku uniju da poduzme potrebne korake da se u suradnji s UNESCO-om i Međunarodnim kaznenim sudom proširi kategorija zločina protiv čovječnosti u međunarodnom pravu kako bi se obuhvatili napadi velikih razmjera kojima se namjerno oštećuje ili uništava kulturna baština čovječanstva;

18.  poziva države članice koje još nisu ratificirale Konvenciju UNESCO-a o mjerama zabrane i sprječavanja nezakonitog uvoza, izvoza i prijenosa vlasništva kulturnih dobara iz 1970., Konvenciju UNIDROIT-a iz 1995., Hašku konvenciju o zaštiti kulturne baštine u slučaju oružanog sukoba iz 1954. i Drugi protokol uz tu Konvenciju iz 1999. da to učine;

19.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, glavnoj direktorici UNESCO-a, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 39, 10.2.2009., str. 1.
(2) SL L 169, 8.7.2003., str. 6.
(3) SL L 335, 14.12.2013., str. 3.
(4) SL L 335, 14.12.2013., str. 50.
(5) SL L 200, 25.07.2001., str. 5.
(6) SL L 297, 13.11.2009., str. 18.
(7) http://www.refworld.org/docid/54ef1f704.html
(8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0076.
(9) http://www.unesco.org/new/en/media-services/single-view/news/conference_report_heritage_and_cultural_diversity_at_risk_in_iraq_and_syria/
(10) Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju, Kordić & Čerkez, 26. veljače 2001., IT-95-14/2, stavci 207. i 208.
(11) Deklaracija UNESCO-a o namjernom uništavanju kulturne baštine, 2003.
(12) http://www.africa-eu-partnership.org/newsroom/all-news/morocco-africa-eu-workshop-fight-against-illegal-trafficking-cultural-goods


Stanje na Maldivima
PDF 170kWORD 81k
Rezolucija Europskog parlamenta od 30. travnja 2015. o stanju na Maldivima (2015/2662(RSP))
P8_TA(2015)0180RC-B8-0392/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Maldivima,

–  uzimajući u obzir zajedničku lokalnu izjavu Europske unije o nedavnim događajima na Maldivima, uključujući uhićenje suca kaznenog suda, od 20. siječnja 2012.,

–  uzimajući u obzir zajedničku lokalnu izjavu Europske unije o prijetnjama za civilno društvo i ljudska prava na Maldivima od 30. rujna 2014.,

–  uzimajući u obzir zajedničku lokalnu izjavu Europske unije o vladavini prava na Maldivima od 24. veljače 2015.,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o ponovnom uvođenju smrtne kazne na Maldivima od 30. travnja 2014.,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o osuđujućoj presudi bivšem predsjedniku Maldiva Muhamedu Našidu od 14. ožujka 2015.,

–  uzimajući u obzir izjavu visokog povjerenika UN-a za ljudska prava Zeida Raada Al Husseina o suđenju bivšem predsjedniku Muhamedu Našidu od 18. ožujka 2015.,

–  uzimajući u obzir izjavu posebne izvjestiteljice UN-a za neovisnost sudaca i odvjetnika Gabriele Knaul pod naslovom „Nemogućnost demokracije bez pravednog i neovisnog pravosuđa na Maldivima” od 19. ožujka 2015.,

–  uzimajući u obzir završno izvješće misije EU-a za promatranje parlamentarnih izbora u Republici Maldivima od 22. ožujka 2014.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima čija su država stranka i Maldivi,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da je 13. ožujka 2015. bivši predsjednik Maldiva Muhamed Našid osuđen na 13 godina zatvora na temelju optužbi za terorizam zbog uhićenja tadašnjeg glavnog suca kaznenog suda u siječnju 2012., o čemu je EU izrazio zabrinutost;

B.  budući da to kontroverzno suđenje nije provedeno u skladu s nacionalnim i međunarodnim standardima pravde, usprkos pozivu Ujedinjenih naroda i EU-a na pravednost i transparentnost u sudskom postupku protiv bivšeg predsjednika Našida;

C.  budući da je Muhamed Našid, s dugom osobnom tradicijom nenasilnog djelovanja za ljudska prava i pluralističku demokraciju, više puta zatvaran tijekom tridesetogodišnje diktature predsjednika Maumuna Abdula Gajuna te je sišao s vlasti u spornim okolnostima četiri godine nakon što je postao prvim demokratski izabranim predsjednikom Maldiva;

D.  budući da je zbog nedostatka političke neovisnosti i obrazovanja u maldivskom pravosuđu vjerodostojnost pravosudnog sustava te zemlje dovedena u pitanje na domaćoj i na međunarodnoj razini;

E.  budući da su bivši ministri obrane Tolat Ibrahim i Muhamed Nazim nedavno osuđeni na 10 odnosno 11 godina zatvora, a bivšem potpredsjedniku parlamenta Maldiva (Majlis) Ahmedu Nazimu izrečena je kazna od 25 godina zatvora na Maldivima; budući da su i ta suđenja navodno bila obilježena nepravilnostima;

F.  budući da se oporbene političare i dalje redovito zastrašuje te budući da su u nedavnom izvješću odbora Međuparlamentarne unije o ljudskim pravima parlamentarnih zastupnika Maldivi proglašeni jednom od najgorih zemalja na svijetu u pogledu napadanja, mučenja i zastrašivanja oporbenih parlamentarnih zastupnika;

G.  budući da je 30. ožujka 2015. parlament Maldiva donio izmjenu maldivskog zakona o zatvoru i uvjetnom puštanju na slobodu prema kojoj svi koji služe zatvorsku kaznu ne mogu biti članovi nijedne stranke, i budući da bi se time praktički izbacilo Muhameda Našida iz aktivne politike te bi ga se spriječilo da se kandidira na predsjedničkim izborima 2018.;

H.  budući da je od veljače 2015. uhićeno najmanje 140 mirnih prosvjednika koji su pušteni pod isključivim uvjetima kojima je snažno ograničeno njihovo pravo daljnjeg sudjelovanja u prosvjedima;

I.  budući da se organizacije civilnog društva i borci za ljudska prava sve češće susreću sa zlostavljanjem, prijetnjama i napadima, uključujući povjerenstvo za ljudska prava za Maldive, koje je izvedeno pred Vrhovni sud pod optužbom za veleizdaju i potkopavanje ustava zbog podnošenja izvješća o stanju ljudskih prava na Maldivima univerzalnom periodičkom pregledu Vijeća UN-a za ljudska prava; budući da se nevladinim organizacijama prijeti deregistracijom;

J.  budući da je sloboda tiska snažno sputavana zadnjih godina, da su tri novinara uhićena prilikom izvještavanja o političkim prosvjedima kojima se zahtijevalo oslobođenje Muhameda Našida te da se Ahmed Rilvan, novinar i kritičar vlade koji je nestao u kolovozu 2014. i dalje smatra nestalim te se strahuje da je mrtav;

K.  budući da se ova politička previranja javljaju usred zabrinutosti zbog jačanja militantnog islamizma na Maldivima i zbog broja mladih radikala koji su se navodno pridružili ISIS-u;

L.  budući da je maldivski parlament 27. travnja 2014. izglasao ukidanje moratorija na smrtnu kaznu koji je bio na snazi od 1954., dopustivši tako osuđivanje maloljetnika već od sedme godine starosti, koji mogu biti pozvani na odgovornost i smaknuti čim navrše 18 godina, a do tada ih se ostavlja da trunu u zatvoru; budući da je to protivno međunarodnim obvezama Maldiva u pogledu ljudskih prava, s obzirom na to da su Maldivi jedna od država stranaka Konvencije o pravima djeteta;

M.  budući da su radnici imigranti žrtve prisilnog rada, oduzimanja osobnih i putnih isprava, oduzimanja iznosa od plaće ili neisplaćivanja plaća te da su im vlasti Maldiva prijetile protjerivanjem zbog njihovog prosvjeda protiv diskriminacije i nasilja nakon niza napada na radnike imigrante;

N.  budući da je mali broj žena iz Šri Lanke, Tajlanda, Indije, Kine, Filipina, istočne Europe, bivših sovjetskih zemalja, Bangladeša i Maldiva podvrgnut trgovini ljudima u seksualne svrhe na Maldivima te da su neka djeca na Maldivima navodno podvrgnuta seksualnom zlostavljanju te su možda žrtve prisilnog rada;

1.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog porasta tendencija prema autoritarnoj vlasti na Maldivima, pritiska na političke oponente i zastrašivanja medija i civilnog društva, što bi moglo ugroziti pozitivne korake koji su posljednjih godina napravljeni u području uspostave ljudskih prava, demokracije i vladavine prava u zemlji; poziva sve strane da se suzdrže od svakog djelovanja kojim bi se ta kriza mogla dodatno pogoršati i da poštuju demokraciju i vladavinu prava;

2.  osuđuje ozbiljne nepravilnosti na suđenju bivšem predsjedniku Muhamedu Našidu; ustraje u tome da bi ga trebalo hitno pustiti na slobodu i da se, u slučaju žalbe na presudu, njegova prava moraju u potpunosti poštovati u skladu s međunarodnim obvezama Maldiva, ustavom Maldiva i svim međunarodno priznatim jamstvima pravednog suđenja; apelira na izaslanstvo EU-a na Šri Lanki i Maldivima da inzistira na tome da mu se dopusti pomno nadziranje žalbenog postupka;

3.  naglašava činjenicu da su poštovanje vladavine prava, pravo na pravedno suđenje, pravični sudski postupak i neovisnost sudstva, u skladu s odredbama Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, ključni elementi demokratskog procesa; naglašava da se prema svim građanima Maldiva, uključujući i bivšeg predsjednika Našida, mora postupati u skladu s tim načelima, koja su i sama važna za pluralističko društvo;

4.  poziva na vjerodostojan i uključiv politički proces uz sudjelovanje svih demokratskih snaga kako bi se ponovno uspostavila i očuvala stabilnost na Maldivima i kako bi se ta zemlja vratila na put demokratske tranzicije; poziva na to da se hitno stane na kraj zastrašivanju političkih protivnika; poziva vladu Maldiva da poduzme potrebne korake za vraćanje povjerenja u svoju posvećenost demokraciji, pravosudnoj neovisnosti i vladavini prava, uključujući poštovanje slobode izražavanja i okupljanja te poštovanje pravičnog postupka;

5.  poziva na hitno okončanje političkog uplitanja u pravosudni sustav Maldiva i na depolitizaciju pravosuđa; poziva na hitne reforme kojima bi se zajamčila neovisnost i nepristranost pravosuđa Maldiva u cilju ponovne izgradnje domaćeg i međunarodnog povjerenja u njegov rad; naglašava da bi te reforme trebalo odobriti i provesti bez daljnje odgode;

6.  podsjeća vladu Maldiva da je ustavom te države zajamčeno pravo na prosvjed i da su uvjeti oslobađanja kojima se osobe sprečava da sudjeluju u mirnim prosvjedima protupravni;

7.  poziva na hitno okončanje svih oblika nasilja, uključujući nasilje nad mirnim prosvjednicima, i podsjeća snage sigurnosti da je njihova dužnost štititi sudionike mirnih demonstracija od nasilnih skupina; poziva vladu Maldiva da stane na kraj nekažnjavanju osoba koje uzimaju pravdu u svoje ruke i koriste se nasiljem nad osobama koje promiču vjersku toleranciju, mirnim prosvjednicima, kritički nastrojenim medijima i civilnim društvom; poziva na to da se počinitelje tih nasilnih napada privede pravdi;

8.  poziva vladu Maldiva da dopusti odgovarajuću istragu nestanka Ahmeda Rilvana;

9.  osuđuje ponovno uvođenje smrtne kazne na Maldivima i apelira na vladu i parlament Maldiva da ponovno proglase moratorij na smrtnu kaznu;

10.  potiče sve aktere na Maldivima da zajedno konstruktivno surađuju na svim područjima, a posebno u pogledu klimatskih promjena, koje potencijalno mogu destabilizirati zemlju;

11.  traži od lokalnih vlasti da se u potpunosti pridržavaju minimalnih standarda za iskorjenjivanje trgovine ljudima; pohvaljuje aktualne napore usmjerene na rješavanje tog problema i ostvareni napredak, ali ustraje u tome da bi odredbe zakona protiv trgovine ljudima trebalo brzo provesti u praksu jer i dalje postoje ozbiljni problemi u pogledu provedbe tog zakona i zaštite žrtava;

12.  poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) i države članice da na svojim mrežnim stranicama sa savjetima za putovanja izdaju upozorenja o stanju ljudskih prava na Maldivima;

13.  potiče potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije i Europsku službu za vanjsko djelovanje da nastave pomno pratiti političku situaciju na Maldivima i da preuzmu proaktivnu ulogu u bilateralnim odnosima EU-a s tom zemljom i na međunarodnim multilateralnim forumima u cilju postizanja stabilnosti, jačanja demokracije i vladavine prava te jamčenja poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda u toj zemlji;

14.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, parlamentima i vladama država članica te parlamentu i vladi Republike Maldiva.


Izvješće o napretku Albanije za 2014.
PDF 274kWORD 106k
Rezolucija Europskog parlamenta od 30. travnja 2015. o izvješću o napretku Albanije za 2014. (2014/2951(RSP))
P8_TA(2015)0181B8-0358/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zaključke Predsjedništva sa sastanka Europskog vijeća u Solunu od 19. ‒  20. lipnja 2003. o perspektivi pristupanja zemalja zapadnog Balkana Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 26. – 27. lipnja 2014. i zaključke Vijeća za opće poslove od 16. prosinca 2014.,

–  uzimajući u obzir mišljenje Komisije o zahtjevu Albanije za članstvo u EU-u od 9. studenog 2010. i izvješće Komisije od 4. lipnja 2014. naslovljeno „Napredak Albanije u odnosu na borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala i reformu pravosuđa” (COM(2014)0331),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 8. listopada 2014. naslovljenu „Strategija proširenja i glavni izazovi 2014. − 2015.” (COM(2014)0700), priloženi radni dokument službi Komisije naslovljen „Izvješće o napretku Albanije za 2014.” (SWD(2014)0304) te okvirni strateški dokument o Albaniji (2014. – 2020.) usvojen 18. kolovoza 2014.,

–  uzimajući u obzir rezoluciju albanskog parlamenta od 24. prosinca 2014. o političkom dogovoru između većine na vlasti i oporbe,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Albaniji,

–  uzimajući u obzir rad Knuta Fleckensteina , stalnog izvjestitelja Odbora za vanjske poslove o Albaniji,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je Albanija u posljednjih nekoliko godina postigla zavidan napredak u pristupanju EU-u te je stoga u lipnju 2014. dobila status države kandidatkinje; budući da su izazovi i dalje prisutni te ih je potrebno riješiti brzo i učinkovito kako bi se ostvario daljnji napredak na putu prema članstvu u EU-u;

B.  budući da dosljedno donošenje i učinkovita provedba održivih reformi na području pet ključnih prioriteta doprinose demokratskoj preobrazbi Albanije i omogućavaju otvaranje pregovora o pristupanju EU-u; budući da je proces pristupanja EU-u postao pokretačka sila za reforme povezane s EU-om u Albaniji i budući da će raspored pristupnih pregovora ovisiti o brzini i kvaliteti provedbe reformi; budući da bi otvaranje pristupnih pregovora bilo poticaj za daljnje reforme jer bi se time stvorila konkretna i vjerodostojna perspektiva pristupanja EU-u;

C.  budući da je pristupanje EU-u uključiv proces koji pripada cijeloj zemlji i svim njezinim građanima; budući je konstruktivan i održiv politički dijalog o reformama povezanima s EU-om, koji se odvija u duhu suradnje i kompromisa između važnih političkih snaga, ključan za daljnji napredak procesa pristupanja EU-u; budući da postoji politički konsenzus o procesu integracije u EU i široka javna potpora za njega; budući da uspjeh programa reforme uvelike ovisi o postojanju demokratskog političkog okruženja;

D.  budući da Europski parlament ima važnu ulogu u naporima uspostavljanja zdravog političkog ozračja u državi;

E.  budući da je EU vladavinu prava postavio u središte procesa proširenja; budući da je opipljiv napredak u pogledu neovisnosti pravosuđa i borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala ključan za napredak procesa integracije u EU; budući da je snažna politička potpora ključna za ostvarenje napretka na tim područjima;

F.  budući da je potrebno poduzeti značajne korake kako bi se provele reforme pravosudnog; budući da je usprkos ostvarenom napretku borba protiv korupcije i organiziranog kriminala i dalje ozbiljan izazov; budući da slobodu izražavanja i neovisnost medija tek treba zajamčiti;

G.  budući da je postojanje profesionalne i djelotvorne javne uprave zasnovane na postignućima osnova procesa integracije za svaku državu koja nastoji postati članicom EU-a;

H.  budući da Albanija ima konstruktivne odnose sa susjedima i njezino usklađivanje s vanjskom politikom EU-a služi kao primjer;

1.  čestita Albaniji na dobivanju statusa države kandidatkinje; naglašava da to treba biti poticaj za još snažnije reforme; izražava svoju stalnu potporu procesu integracije Albanije u EU; smatra da su potrebne konkretne mjere i održiva politička predanost njihovoj provedbi da bi se odgovorilo na izazove koje sa sobom nosi uspješno učvršćivanje demokratske preobrazbe i nastavak reformi povezanih s EU-om; potiče Albaniju na ostvarivanje dobrih rezultata u pogledu reformi povezanih s EU-om;

2.  smatra da je nužno održati i podupirati stvarnu političku suradnju među svim političkim strankama, što obuhvaća poštenu konkurenciju radi boljih političkih ideja i koncepata, te raditi na postizanju demokratske političke kulture koja se temelji na shvaćanju da se demokratski politički procesi grade dijalogom i sposobnošću traženja i prihvaćanja kompromisa; uvjeren je da će se time povećati povjerenje građana u političke institucije; potiče vladajući koaliciju da oporbi olakša ostvarenje prava na demokratski nadzor te potiče oporbu da se tim pravom koristi u potpunosti i na odgovoran način;

3.  pozdravlja uspostavljanje zajedničkih radnih skupina u okviru dijaloga na visokoj razini o ključnim prioritetima u cilju izgradnje sveobuhvatne platforme za uspješno ostvarivanje reformi i nadziranje napretka na području pet ključnih prioriteta, posebno u reformi javne uprave, jačanju pravosuđa, borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala te jačanju zaštite ljudskih prava; potiče vlasti da pojačaju svoj rad na tim prioritetima i vode evidenciju svoje provedbe;

4.  poziva na brzu uspostavu uključivog nacionalnog vijeća za europske integracije, koje bi obuhvaćalo i predstavnike civilnog društva i nezavisne institucije u cilju jamčenja širokog konsenzusa u pogledu reformi povezanih s EU-om i postupka pridruživanja EU-u; poziva nadležna tijela na sveobuhvatno i pravodobno informiranje zainteresiranih dionika i šire javnosti o tijeku procesa integracije u EU;

5.  ističe ulogu Parlamenta kao ključne demokratske institucije te stoga poziva na ojačanje njegove nadzorne uloge i jamčenje savjetodavnog postupka o zakonodavnim nacrtima koji će biti više institucionaliziran; pozdravlja u tom pogledu donošenje revidiranog zakona o ulozi Parlamenta u procesu europske integracije Albanije od 5. ožujka 2015. i sporazumnu parlamentarnu rezoluciju od 24. prosinca 2014. u kojoj je dogovoreno da se oporba vrati parlamentarnom poslu, dok će većina na vlasti tražiti konsenzus s oporbom o važnim reformama, da se poštuju odluke Ustavnog suda i da se riješi pitanje osoba s kaznenim dosjeom koje se prijavljuju za rad u javnoj službi; poziva na njezinu pravilnu, pravodobnu i konstruktivnu provedbu; poziva sve političke stranke da poboljšaju jačanje demokratskog konsenzusa koji je ključan za napredak u procesu pristupanja; smatra važnim da albansko civilno društvo, mediji i građani svoje čelnike pozivaju na odgovornost za ishode konkretnih političkih mjera;

6.  zabrinut je zbog neprekidne trenutne političke polarizacije u Albaniji, koja bi mogla ugroziti daljnje napore u europskoj integraciji; podsjeća vladajuću koaliciju i oporbu na njihovu zajedničku odgovornost prema građanima u pogledu održivog, konstruktivnog i uključivog političkog dijaloga koji omogućava donošenje i provedbu ključnih reformi; poziva vladajuću većinu i oporbu da i dalje ulažu napore u uspostavu stvarnog političkog dijaloga i da i da surađuju na konstruktivan način;

7.  ističe da je stručna javna uprava nužna za uspješnu provedbu svih drugih reformi; stoga pozdravlja činjenicu da se Zakon o javnoj službi počeo provoditi i poziva na nastavak njegove pravilne provedbe radi povećanja upravnih kapaciteta, depolitizacije javne uprave i borbe protiv korupcije u javnoj službi, jačanja sustava imenovanja, promaknuća i otpuštanja u skladu sa zaslugama, povećanja učinkovitosti, transparentnosti, odgovornosti, stručnosti i financijske održivosti javne službe te jačanja dobrog upravljanja na svim razinama; poziva na jačanje upravljanja ljudskim resursima, ocjenu sustava za procjenu državnih službenika i nezavisni nadzor provedbe zakonodavstva o javnoj službi; potiče dovršavanje sveobuhvatne strategije reforme javne uprave i nastavak promicanja depolarizacije i znanja o europskom pravu i postupcima donošenja odluka; naglašava da je potrebno jačati javni integritet, poboljšati javne usluge i učinkovitije upravljati javnim sredstvima; poziva na poboljšanje javnog pristupa uslugama i informacijama; pozdravlja u tom kontekstu novi zakon o pristupu informacijama; poziva na jačanje institucije pučkog pravobranitelja pružanjem odgovarajućih povratnih informacija na njegove zaključke i preporuke;

8.  naglašava da je potrebno naći rješenje za rascjepkani sustav lokalne uprave i stvoriti učinkovitu lokalnu upravu koja može odgovoriti na potrebe građana učinkovitim pružanjem javnih usluga; poziva na jačanje administrativnog kapaciteta lokalnih vlasti, dopuštajući im uporabu vlastitih ovlasti i provedbu zakonodavstva na financijski održiv način; poziva na transparentnost, učinkovitost i uključivost lokalnih vlasti; prima na znanje presudu Ustavnog suda o pravnom osporavanju reforme administrativne i teritorijalne podjele zemlje;

9.  ističe važnost nadolazećih lokalnih izbora i poziva nadležne vlasti da provedu preporuke ODIHR-a i Središnjeg izbornog povjerenstva; poziva na povećanje neovisnosti i kapaciteta izbornih tijela;

10.  ističe da je potrebno ojačati vladavinu prava i reformirati pravosuđe kako bi se poticalo povjerenje građana i poslovne zajednice u pravosudni sustav; pozdravlja obvezu Albanije u pogledu reforme pravosuđa, no još uvijek žali zbog stalnih nedostataka u funkcioniranju pravosudnog sustava, kao što su politizacija i ograničena odgovornost, visoka razina korupcije, nedostatna sredstva i zaostaci; ponavlja potrebu za daljnjim suštinskim naporima kojima bi se zajamčila neovisnost, učinkovitost i odgovornost sudstva i za poboljšanjem sustava imenovanja, napredovanja i stege za suce, tužitelje i odvjetnike; poziva vlasti da nastave s reformama kroz konstruktivnu suradnju sa svim dionicima, uključujući relevantne organizacije civilnog društva, i suradnju s Venecijanskom komisijom u pogledu razrade i provedbe dugoročne strategije pravosudne reforme;

11.  podsjeća na rezoluciju albanskog predsjednika iz studenog 2013. o europskoj integraciji Albanije u kojoj se iskazuje podrška brojnim važnim mjerama, posebice na području vladavine prava; naglašava da je važno istinsko poštovanje vladavine prava i neovisnosti te transparentnosti sudskih tijela kao što je Visoko vijeće pravde; naglašava važnost poštovanja odluka Ustavnog suda po tom pitanju; poziva nadležna tijela da potiču integritet i neovisnost glavnih demokratskih institucija i depolitizaciju sudstva; poziva nadležne vlasti da bez odgode zajamče pravdu žrtvama događaja od 21. siječnja 2011.;

12.  ističe nezadovoljavajuće stanje sustava maloljetničkog pravosuđa; poziva nadležne vlasti da izrade planove za poboljšanje situacije;

13.  zabrinut je jer korupcija, među ostalim u pravosudnom sustavu, i dalje predstavlja ozbiljan problem; potiče Albaniju na ozbiljno daljnje jačanje napora u borbi protiv korupcije na svim razinama i na poboljšanje zakonodavnog okvira, institucionalnih kapaciteta i razmjene informacija i suradnje među institucijama; pozdravlja imenovanje nacionalnog koordinatora za suzbijanje korupcije, koji će na središnjoj razini koordinirati napore i nadzirati provedbu te poziva na donošenje sveobuhvatne i stroge strategije za suzbijanje korupcije i akcijskih planova za razdoblje od 2014. do 2020.; ponavlja potrebu razvijanja otpornijeg okvira za borbu protiv korupcije koji treba uključivati širok raspon institucija; smatra pozitivnima korake u cilju veće transparentnosti, uključujući objavljivanje imovinskih kartica viših dužnosnika i uspostavu središnjih točaka za suzbijanje korupcije u svim resornim ministarstvima;

14.  ponavlja da je potrebno uspostaviti pouzdanu evidenciju istraga, kaznenih postupaka i presuda na svim razinama, uključujući slučajeve korupcije na visokoj razini; smatra da je nužno poboljšati učinkovitost istraga i omogućiti dostatna sredstva, izobrazbu i stručno osoblje u borbi protiv korupcije, posebno na području javne nabave, zdravstva, oporezivanja, obrazovanja, policije, carine i lokalne uprave; potiče sudjelovanje organizacija civilnog društva i njihovu nadzornu ulogu u borbi protiv korupcije; poziva na sustavnu ovrhu nad imovinom stečenom kaznenim djelom i na osuđujuće presude za pranje novca, kao i na sustavnu uporabu financijskih istraga; poziva nadležna tijela da ojačaju postojeće zakonodavstvo o zaštiti zviždača;

15.  zabrinut je zbog toga što je borba protiv organiziranog kriminala i dalje velik izazov, usprkos pozitivnom trendu, posebno kada je riječ o borbi protiv krijumčarenja i proizvodnje narkotika; poziva Albaniju, iako prihvaća uspjeh nedavnih policijskih operacija, da razvije sveobuhvatan strateški pristup i poduzme mjere kako bi se uklonile prepreke učinkovitim istragama u smislu evidencije istraga, kaznenih postupaka i presuda u svim područjima i na svim razinama; potiče daljnju uspostavu međuagencijske koordinacije na lokalnoj razini te regionalne i međunarodne policijske i pravosudne suradnje; predlaže pojačanu suradnju u borbi protiv krijumčarenja drogom s partnerskim agencijama na zapadnom Balkanu i sa službama država članica EU-a;

16.  pohvaljuje napore u borbi protiv trgovine ljudima, koja je i dalje velik izazov; poziva nadležna tijela da razviju sveobuhvatan pristup usmjeren na žrtve, da poboljšaju koordinaciju među institucijama i ojačaju sposobnosti tužitelja, sudaca i policije; ponavlja potrebu za stalnim specijaliziranim zajedničkim aktivnostima osposobljavanja koje će uključivati tužitelje, suce i policijske službenike; pozdravlja suradnju albanske policije i ureda tužitelja s državama članicama EU-a, koja je dovela do dobrih rezultata;

17.  pohvaljuje pučkog pravobranitelja za njegov rad na promicanju ljudskih prava, njegovu otvorenost prema ugroženim osobama i suradnju s organizacijama civilnog društva; žali zbog činjenice da se o godišnjim i posebnim izvješćima pučkog pravobranitelja nije raspravljalo u parlamentu pa se stoga ne mogu objaviti niti službeno priznati; poziva vladu i parlament da povećaju neovisnost, učinkovitost i djelotvornost institucija koje se bave ljudskim pravima, da poboljšaju suradnju s uredom pravobranitelja i da ga i dalje politički i financijski podupiru;

18.  ističe zabrinutost u vezi sa sigurnošću zbog stranih boraca povratnika; pozdravlja mjere kojima se sprječava radikalizacija i kojima se bori protiv fenomena stranih boraca; naglašava potrebu za provedbom strategije i akcijskog plana za borbu protiv terorizma; pozdravlja porast broja osoblja u antiterorističkom odjelu policije te potiče na intenzivnu regionalnu suradnju u borbi protiv terorizma; pozdravlja novi operativni sporazum koji je potpisan s Europolom i poziva na njegovu učinkovitu provedbu;

19.  naglašava da je potrebno pojačati civilno sudjelovanje u javnom životu te planiranju i donošenju politika te u procesu europskih integracija radi poticanja opsežnijeg nacionalnog konsenzusa o reformama i procesu pristupanja EU-u; preporuča daljnji razvoj mehanizama savjetovanja s civilnim društvom i lokalnim zajednicama (i između njih); zabrinut je zbog politiziranja organizacija civilnog društva, što može umanjiti njihovu moguću ulogu u jačanju kulture demokracije;

20.  pozdravlja sklad među različitim vjerskim skupinama i atmosferu vjerske tolerancije te općenito dobre međuetničke odnose u zemlji; poziva nadležna tijela da nastave unapređivati ozračje uključivosti i tolerancije za sve manjine u zemlji; potiče vladu da, nakon opsežnog procesa savjetovanja, donese sveobuhvatan zakon o manjinama kako bi uklonila postojeće nedostatke u skladu s preporukama Savjetodavnog odbora Vijeća Europe o provođenju Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina i da na učinkovit način provede zakon o zaštiti od diskriminacije te da stvori konkretnu nediskriminirajuću sudsku praksu; pozdravlja doprinos povjerenika za zaštitu od diskriminacije u borbi protiv diskriminacije, uključujući rodnu diskriminaciju, posebno na području zapošljavanja, obrazovanja i pristupa socijalnim uslugama; potiče daljnje korake za poboljšanje životnih uvjeta Roma poboljšavanjem njihovog pristupa prijavljivanju, stanovanju i obrazovanju, tržištu rada i službama socijalne i zdravstvene skrbi; naglašava da životne uvjete romskog stanovništva treba poboljšati boljom koordinacijom između središnje i lokalne vlasti te međuministarskom suradnjom;

21.  pozdravlja osnivanje Nacionalnog vijeća za rodnu ravnopravnost i imenovanje koordinatora za rodnu ravnopravnost u svim resornim ministarstvima; poziva na daljnje mjere za rješavanje problema obiteljskog nasilja, slučajeva nedostatnog pristupa žena pravosuđu i rodne pristranost pri zapošljavanju; pozdravlja uključenje LGBTI zajednice u strategiju o socijalnoj uključenosti za razdoblje 2015. – 2020., osnivanje radne skupine o pravima pripadnika LGBTI zajednice u Ministarstvu za socijalna pitanja te otvaranje prvog utočišta za pripadnike LGBTI zajednice; pohvaljuje izmjene kaznenog zakona prema kojem se kažnjavaju zločin iz mržnje i govor mržnje na osnovi spolne orijentacije i rodnog identiteta;

22.  potiče vladu nadalje da radi na zakonu o priznavanju roda i da osigura da uvjeti priznavanja roda zadovoljavaju standarde preporuke CM/Rec(2010) Odbora ministara Vijeća Europe državama članicama o mjerama za suzbijanje rodne i spolne diskriminacije; vjeruje da bi temeljna prava LGBTI osoba bila bolje zajamčena kada bi im bile dostupne pravne institucije poput izvanbračne zajednice, civilnog partnerstva ili braka i potiče albanske vlasti da razmotre te mogućnosti;

23.  poziva albanske vlasti da reagiraju na zahtjev Ujedinjenih naroda i preporuke ombudsmanice da se uspostavi homogena i pouzdana baza podataka, aktivira Koordinacijsko vijeće za borbu protiv krvnih osveta koje je uspostavljeno 2005. i da se razvije akcijski plan koji će biti usredotočen na aspekte vladavine prava u borbi protiv krvnih osveta;

24.  naglašava presudnu važnost profesionalne, neovisne i pluralističke javne radiotelevizije i privatnih medija kao kamena temeljca demokracije; zabrinut je zbog manjka stvarne medijske neovisnost i manjka transparentnosti vlasništva nad medijima i njihovog financiranja; potiče Albaniju da novinarima omogući slobodan rad; ističe da su potrebni dodatni napori da bi se u cijelosti jamčila neovisnost regulatornog tijela za medije i neovisnost javne radiotelevizije; zabrinut je zbog nedostatka transparentnosti u pogledu vlasništva medija i njihovog financiranja, polarizacije medija i autocenzure; poziva na jačanje profesionalnih i etičkih standarda novinara; potiče na pravilnu provedbu zakona o kleveti; napominje da je opozicija dovela u pitanje izbor novog predsjednika i članova odbora Tijela za audiovizualne medije; ohrabruje vladu da Tijelu za audiovizualne medije pruži neovisnost i potporu kako bi ono mogu u potpunosti obavljati svoje dužnosti, uključujući prelazak na digitalnu tehnologiju i učinkovitu provedbu zakona o audiovizualnim medijima;

25.  pozdravlja poboljšanje poslovne klime i ostvarenje funkcionalnoga tržišnog gospodarstva, no poziva vladu da se nastavi baviti problemima na području provedbe ugovora i vladavine prava te da riješi rašireno sivo gospodarstvo; poziva na daljnje reforme kako bi se mogli nositi s tržišnim pritiskom na zajedničkom europskom tržištu; poziva vladu da pojača zaštitu prava vlasništva i ubrza uspostavljanje održive i koherentne politike koja se odnosi na legalizaciju nekretnina, povrat imovine i odštete; naglašava važnost stvaranja povoljnih uvjeta za razvoj privatnog sektora i izravna strana ulaganja;

26.  naglašava potrebu za poboljšanjem obrazovanja i osposobljavanja kako bi se riješila neusklađenost vještina i povećala mogućnosti zapošljavanja mladih ljudi; poziva Komisiju da blisko surađuje s vladom u cilju rješavanja nedostataka u uvjetima na tržištu rada, uključujući sve veću nezaposlenost, te da ponudi rješenja u skladu sa strategijom Europa 2020.; pozdravlja Okvirni strateški dokument za Albaniju za 2014. – 2020., u kojem se navodi da je kroz program IPA potrebno pružiti potporu na području obrazovanja, zapošljavanja i socijalnih politika;

27.  poziva nadležne vlasti da izrade nacrt nacionalne energetske strategije, s posebnim naglaskom na obnovljivim izvorima energije i energetskoj sigurnosti, uključujući diversifikaciju izvora energije; zauzima stajalište da bi Albanija trebala više ulagati u projekte obnovljive energije i povezanu infrastrukturu; poziva Albaniju da razmotri ekološki učinak hidroenergetskih projekata na nacionalnu prirodnu baštinu; poziva na poštovanje okvirne direktive o vodama Europske unije, u cilju postizanja dobrog ekološkog i kemijskog stanja svih prirodnih površinskih voda;

28.  potiče albanske vlasti da razviju opsežne planove upravljanja za postojeće nacionalne parkove s obzirom na smjernice Međunarodnog saveza za očuvanje prirode svjetske komisije za zaštićena područja o kvaliteti i upravljanju za zaštićena područja II. kategorije; potiče vlasti da napuste sve razvojne planove koji obezvređuju zaštićena područja zemlje i poziva na odustajanje od malih i velikih hidroenergetskih građevinskih planova, posebice u svim nacionalnim parkovima; zahtijeva da se posebno preispitaju planovi za izgradnju hidroelektrana na rijeci Vjosa i njezinim pritokama jer bi ti projekti naštetili jednom od posljednjih velikih, netaknutih i gotovo prirodnih riječnih ekosustava u Europi;

29.  pozdravlja stalan konstruktivan i proaktivan stav Albanije u regionalnoj i bilateralnoj suradnji; naglašava njezinu ključnu ulogu u jačanju regionalne stabilnosti; pozdravlja političku volju da se poboljšaju odnosi sa Srbijom; potiče Albaniju i Srbiju da poduzmu daljnje korake i daju izjave kojima se promiču regionalna stabilnost, suradnja i dobri međususjedski odnosi; uznemiren je zbog izjava albanskog premijera u kojima je spekulirao o ujedinjenju Albanaca iz Albanije i s Kosova; potiče Albaniju da zadrži konstruktivan položaj u regiji i da s drugim zemljama zapadnog Balkana razmjenjuje znanje i iskustvo stečeno tijekom procesa pristupanja EU-u radi povećanja suradnje i veće stabilizacije regije; pozdravlja potpunu usklađenost Albanije sa stajalištima EU-a na području vanjske politike, uključujući restriktivne mjere EU-a prema Rusiji i njezino sudjelovanje u operacijama upravljanja kriznim situacijama na području zajedničke sigurnosne i obrambene politike; prima na znanje njezinu ambiciju da tijekom trenutnog predsjedanja Procesom suradnje u jugoistočnoj Europi dodatno promiče dijalog među državama sudionicama; poziva Albaniju da aktivno sudjeluje u provedbi jadransko-jonske strategije Europske unije;

30.  poziva na poboljšanje međuparlamentarne suradnje između EP-a i Albanije; predlaže usklađivanje, koliko je to moguće, budućeg kalendara sjednica Parlamentarnog odbora EU-a i Albanije za stabilizaciju i pridruživanje s kalendarom aktivnosti Dijaloga na visokoj razini o ključnim prioritetima radi jačeg parlamentarnog nadzora procesa pristupanja EU-u;

31.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladi i parlamentu Albanije.


Izvješće o napretku Bosne i Hercegovine za 2014.
PDF 291kWORD 125k
Rezolucija Europskog parlamenta od 30. travnja 2015. o izvješću o napretku Bosne i Hercegovine za 2014. (2014/2952(RSP))
P8_TA(2015)0182B8-0359/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Bosne i Hercegovine (BiH), s druge strane, koji je potpisan 16. lipnja 2008. i koji su ratificirale sve države članice EU-a i Bosna i Hercegovina,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 19. i 20. lipnja 2003. o zapadnom Balkanu i prilog naslovljen „Solunski program za zapadni Balkan: kretanje prema europskoj integracijiˮ,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. listopada, 17. i 18. studenog, 15. i 16. prosinca 2014.,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 8. listopada 2014. naslovljenu „Strategija proširenja i glavni izazovi 2014. − 2015.” (COM(2014)0700), priloženi radni dokument službi Komisije naslovljen „Izvješće o napretku Bosne i Hercegovine za 2014.” (SWD(2014)0305) te okvirni strateški dokument o Bosni i Hercegovini (2014. – 2017.) usvojen 15. prosinca 2014.,

–  uzimajući u obzir obveze u pisanom obliku o integraciji u EU koje je Predsjedništvo BiH prihvatilo 29. siječnja 2015., a Parlament BiH podržao 23. veljače 2015.,

–  uzimajući u obzir odluku Vijeća od 19. siječnja 2015. o imenovanju Lars-Gunnara Wigemarka posebnim predstavnikom EU-a i voditeljem delegacije EU-a u Bosni i Hercegovini,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o BiH,

–  uzimajući u obzir rad Cristiana Dana Prede, stalnog izvjestitelja o Bosni i Hercegovini u Odboru za vanjske poslove,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je EU više puta izrazio svoju nedvojbenu posvećenost europskoj perspektivi BiH te njezinoj teritorijalnoj cjelovitosti, suverenosti i jedinstvu;

B.  budući da je EU ponudio novu priliku BiH na temelju koordiniranog pristupa koji je osmišljen kako bi se toj zemlji pomoglo da nastavi proces reforme, poboljša društveno i gospodarsko stanje te da se još više približi Europskoj uniji; budući da se od političkih elita te zemlje sada traži jednako nedvojbena posvećenost i angažman; budući da je pristupanje EU-u sveobuhvatan proces koji pripada cijeloj zemlji i svim njezinim građanima te zahtijeva nacionalni konsenzus o planu reformi;

C.  budući da su pretjerano složen i neučinkovit institucionalni ustroj, nedovoljna suradnja i koordinacija političkih čelnika BiH i svih razina vlasti, odsutnost zajedničke vizije i političke volje te etnocentrični stavovi ozbiljno usporili napredak zemlje; budući da neslaganja na političkoj i etničkoj osnovi izrazito negativno utječu na rad skupština na razini države;

D.  budući da dugotrajna politička pat-pozicija predstavlja ozbiljnu prepreku stabilizaciji i razvoju zemlje te se time građanima uskraćuje sigurna i uspješna budućnost; budući da su politička tromost, nezaposlenost, vrlo visoka razina korupcije i nezadovoljstvo političkim elitama doveli do građanskih nemira koji su se u veljači 2014. iz Tuzle proširili cijelom zemljom;

E.  budući da je EU postavio vladavinu prava u središte procesa proširenja; budući da je snažna politička potpora ključna za ostvarenje napretka na tim područjima;

F.  budući da je korupcija široko raširena, javna uprava je fragmentirana, mnogi različiti pravni sustavi predstavljaju izazov, mehanizmi suradnje s civilnim društvom i dalje su slabi, medijski prostor je polariziran te nisu osigurana jednaka prava za sve konstitutivne narode i građane;

G.  budući da se više od 50 % proračunskih prihoda BiH troši na održavanje uprave na brojnim razinama; budući da je BiH najlošije ocijenjena europska zemlja prema pokazateljima Svjetske banke o jednostavnosti poslovanja te jedna od najlošije ocijenjenih zemalja prema indeksu percepcije korupcije; budući da BiH ima najveću stopu nezaposlenosti mladih u Europi (59 % aktivnog stanovništva u dobi od 15 do 24 godine);

1.  pozdravlja činjenicu da je Vijeće odgovorilo na poziv Parlamenta ponovno promisli o pristupu EU-a Bosni i Hercegovini; poziva nove čelnike BiH da se potpuno obvežu na provedbu potrebnih institucijskih, gospodarskih i društvenih reformi kako bi se poboljšao život građana BiH i omogućio napredak na putu prema članstvu u EU-u; ističe da će biti potreban znatan napredak u provedbi programa reformi, koje, između ostalog, obuhvaćaju Pakt za rast i zapošljavanje, kako bi se razmotrio zahtjev za članstvo; ističe da bi BiH, kao i sve ostale (moguće) države kandidatkinje, trebalo ocjenjivati na temelju vlastitih zasluga te da bi vremenske rokove njezina pristupanja trebalo odrediti na temelju brzine i kvalitete provedbe nužnih reformi;

2.  naglašava da bi Komisija trebala posvetiti posebnu pozornost provedbi presude u predmetu Sejdić-Finci kad Vijeće od nje traži da sastavi mišljenje o zahtjevu za članstvo u EU-u; poziva Komisiju da omogući zaključenje sporazuma o provedbi presude u predmetu Sejdić-Finci kako bi se svim građanima zajamčila jednaka prava te da preuzme vodeću ulogu u provedbi ciljeva EU-a, uključujući funkcionalan sustav dobrog upravljanja, demokratski razvoj i gospodarsko blagostanje te poštovanje ljudskih prava;

3.  snažno podupire integraciju BiH u EU i smatra da bi pojačani angažman EU-a, između ostalog, trebalo usmjeriti na društveno-gospodarska pitanja, poslovno okruženje, institucijski okvir, vladavinu prava i upravljanje, politiku suzbijanja kriminaliteta, nezavisno pravosuđe, borbu protiv korupcije, reformu javne uprave, civilno društvo i mlade te istodobno zadržati nepromijenjene uvjete za pristupanje EU-u; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu, Europsku komisiju i države članice EU-a da zadrže koordinirano, usklađeno i dosljedno stajalište EU-a te pokažu da je integracija BiH u EU prioritet vanjske politike EU-a; ističe da bi EU trebao nastojati okupiti sve donatore financijskih sredstava kako bi podržao učinkovitu provedbu novog pristupa EU-a i obveze u pisanom obliku;

4.  pozdravlja obvezu u pisanom obliku o integraciji u EU koju je prihvatilo Predsjedništvo BiH, koju su potpisali čelnici svih političkih stranaka i koju je odobrio Parlament BiH 23. veljače 2015., u vezi s mjerama za uspostavu funkcionalnosti i učinkovitosti institucija, za pokretanje reformi na svim razinama upravljanja, ubrzavanje procesa pomirenja i jačanje upravnih kapaciteta; prihvaća da je obveza otvorila put prema postizanju dogovora u Vijeću 16. ožujka 2015. o nastavku sklapanja i stupanja na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju; pozdravlja stupanje na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju predviđeno za 1. lipnja 2015., kojim će se BiH i EU-u omogućiti da uže surađuju i da prodube svoj odnos; poziva na potpunu suradnju svih političkih čelnika u temeljitoj i učinkovitoj primjeni te obveze, osobito u jačanju vladavine prava i borbi protiv korupcije i organiziranog kriminaliteta; podsjeća na to da su politička predanost i istinsko usvajanje procesa reforme od ključne važnosti; poziva nove čelnike BiH da se slože s konkretnim planom EU-a o opsežnom i uključivom programu reforme za napredak zemlje na putu prema EU-u; poziva na transparentnost u postupku planiranja i provedbe reformi te potiče na uključivanje civilnog društva u proces reforme;

5.  izražava veliku zabrinutost zbog izjave koju je 25. travnja 2015. usvojio kongres Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) u Istočnom Sarajevu, u kojoj se između ostaloga poziva na raspisivanje referenduma o neovisnosti Republike Srpske tijekom 2018. godine; ističe činjenicu da prema Daytonskom sporazumu Republika Srpska nema pravo na odcjepljenje; podsjeća da su se usvajanjem obveze u pisanom obliku sve političke snage, što obuhvaća i SNSD, obvezale na poštovanje „suvereniteta, teritorijalne cjelovitosti i političke neovisnosti Bosne i Hercegovine”; poziva nove političke čelnike da se suzdrže od razdorne nacionalističke i secesionističke retorike koja polarizira društvo te da se ozbiljno angažiraju na reformama koje će poboljšati život građana BiH, stvoriti demokratsku i uključivu državu koja funkcionira te približiti zemlju EU-u;

6.  poziva političke čelnike da im prioritet bude uspostavljanje djelotvornog koordinacijskog mehanizma EU-a koji će učinkovito povezati institucije na svim razinama upravljanja kako bi se zajamčila usklađenost s pravnom stečevinom EU-a i primjena te stečevine u cijeloj zemlji radi općeg blagostanja njezinih građana; naglašava da će bez takvog mehanizma proces pristupanja EU-u ostati na mrtvoj točki jer je trenutačni ustroj zemlje prekomjerno neučinkovit i nefunkcionalan; naglašava da bi uspostavljanje takvog mehanizma omogućilo BiH da potpuno iskoristi dostupna sredstva; naglašava da je potrebno poduzeti konkretne korake u vezi s reformama te pružiti zemlji i građanima jasan smjer;

7.  ističe da suočavanje s društveno-gospodarskim potrebama građana mora biti prioritet; smatra da je, međutim, od ključne važnosti da se istodobno nastavi i s političkim reformama i demokratizacijom političkog sustava; naglašava činjenicu da je gospodarski napredak moguć samo ako se temelji na demokratskom i uključivom društvu i državi; ističe i da BiH neće biti uspješna kandidatkinja za članstvo u EU-u dok se ne uspostave odgovarajući institucijski uvjeti; napominje da je ustavna reforma usmjerena na konsolidaciju, racionalizaciju i jačanje institucijskog okvira i dalje ključna za preobrazbu BiH u učinkovitu, uključivu i potpuno funkcionalnu državu; podsjeća na to da bi se u budućoj ustavnoj reformi trebala uzeti u obzir načela federalizma, decentralizacije, supsidijarnosti i legitimnog predstavljanja kako bi se zajamčio učinkovit i neometan proces integracije BiH u EU; potiče sve političke čelnike da rade na uvođenju potrebnih promjena;

8.  pozdravlja inicijative Komisije za ubrzanje provedbe projekata u okviru instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA) te za jačanje gospodarskog upravljanja; žali zbog činjenice da nedjelovanje može utjecati na dodjelu sredstava EU-a za politički i društveno-gospodarski razvoj u okviru instrumenta IPA-II; poziva nadležne vlasti da se dogovore o resornim strategijama na razini države, posebno u prioritetnim područjima prijevoza, energetike, okoliša i poljoprivrede, što su ključni uvjeti za potpuno iskorištavanje sredstava IPA-e;

9.  pohvaljuje urednu provedbu izbora u listopadu 2014.; no primjećuje da se drugi put zaredom u izbornom procesu svaki građanin nije mogao kandidirati za svaku funkciju; naglašava da je od ključne važnosti hitna uspostava novih parlamentarnih tijela i vlada na svim razinama; poziva nove čelnike da se pridržavaju načela općih, jednakih i neposrednih izbora, da se približe narodu, angažiraju u civilnom društvu te odgovorno i bez odgode reagiraju na njihovu opravdanu zabrinutost; poziva nadležna tijela da istraže vrlo teške optužbe o uključenosti premijerke Republike Srpske (RS) u kupovinu glasova dvaju parlamentarnih zastupnika koji ne pripadaju njezinoj stranci radi dobivanja većine u Narodnoj skupštini Republike Srpske;

10.  pozdravlja veliku domaću i međunarodnu solidarnost pri reakciji na elementarne nepogode 2014., uključujući pružanje pomoći u sklopu Programa EU-a za oporavak od poplava; pozdravlja činjenicu da je EU poduzeo neposredne i znatne mjere spašavanja i pomoći na zahtjev BiH te u suradnji s Francuskom i Slovenijom u srpnju 2014. organizirao konferenciju donatora čiji je domaćin bila Komisija; naglašava da je Komisija pozvala BiH da se pridruži Mehanizmu EU-a za civilnu zaštitu; poziva na učinkovite i usklađene preventivne mjere na svim razinama kako bi se riješile posljedice sadašnjih nepogoda i spriječile takve nepogode u budućnosti; pozdravlja mnoge pozitivne primjere vrlo bliske međuetničke suradnje i potpore nakon poplava kao znak da je pomirenje moguće; smatra da su suradnja u regiji i održavanje bliskih odnosa sa susjednim zemljama važni čimbenici za reagiranje na takve nepogode u budućnosti;

11.  podsjeća da je postojanje profesionalne i djelotvorne javne uprave koja se temelji na postignućima osnova procesa integracije BiH i svih drugih država koje nastoje postati članicom EU-a; ozbiljno je zabrinut zbog toga što je javna uprava, koja bi trebala pomoći BiH u približavanju članstvu u EU-u i poboljšati životne uvjete svojih građana, još uvijek fragmentirana, politizirana i nefunkcionalna; i dalje je zabrinut oko njezine financijske održivosti i oko činjenice da nedostatak političke volje za reformu uprave može utjecati na pružanje javnih usluga; poziva sve mjerodavne aktere da donesu novu strategiju reforme javne uprave i akcijski plan za razdoblje nakon 2014. kako bi se pojednostavnila složena institucijska struktura, racionalizirali troškovi i povećala funkcionalnost države;

12.  poziva vlasti da im glavni prioritet bude borba protiv korupcije, s obzirom na to da još nije polučila zadovoljavajuće rezultate te da se korupcija nalazi u svim resorima, uključujući zdravstvo i obrazovanje, nanosi štetu najugroženijim skupinama građana, potiče rast pesimizma i prouzročuje gubitak povjerenja sve više građana u njihove institucije; poziva na uvođenje učinkovitih mehanizama za borbu protiv korupcije, neovisne pravosudne kontrole i uključivih savjetovanja sa svim dionicima, što bi trebalo jamčiti pravodobno donošenje obnovljenog strateškog okvira za razdoblje od 2015. do 2019.; općenito poziva na učinkovitu primjenu mjera za borbu protiv korupcije; pozdravlja donošenje niza zakona za borbu protiv korupcije, uključujući i zakone o promicanju zaštite zviždača na državnoj razini i osnivanju tijela za prevenciju korupcije na federalnoj razini; osuđuje pokušaje potkopavanja postojećih načela vladavine prava i zabrinut je zbog toga što se novim zakonom o sukobu interesa slabi pravni okvir te on predstavlja korak unatrag u sprječavanju sukoba interesa jer povećava rizik od političkog upletanja i ne potiče dužnosnike da se pridržavaju zakona; poziva na jačanje parlamentarnih tijela za sprječavanje sukoba interesa; poziva nadležna tijela vlasti da poboljšaju rezultate kad je riječ o učinkovitosti istraga, progona i osuda u slučajevima korupcije na visokoj razini, posebice u okviru javne nabave i privatizacije;

13.  i dalje je ozbiljno zabrinut zbog neučinkovitosti pravosudnog sustava, rizika od političkog upletanja u sudske postupke, politizacije postupaka imenovanja, fragmentiranog pravosuđa i postupka utvrđivanja proračuna za kaznene progone i rizika od sukoba interesa u pravosuđu; poziva nove čelnike zemlje da pokrenu strukturne i institucijske reforme kojima će se, između ostalog, riješiti usklađivanje četiriju različitih pravnih sustava; poziva ih da razmotre preporuke Komisije, poput institucijskih reformi pravosuđa na državnoj razini, uključujući donošenje zakona o sudovima BiH; poziva predstojeće Vijeće ministara da usvoji već pripremljenu novu strategiju reforme pravosuđa; ponavlja svoju potporu uredu pučkog pravobranitelja; napominje da je prema Ustavu Republike Srpske i dalje na snazi moratorij na smrtnu kaznu te potiče vlasti Republike Srpske da bez odgode ukinu smrtnu kaznu;

14.  zabrinut je zbog toga što je pristup besplatnoj pravnoj pomoći vrlo ograničen te zbog toga što pravo na nju još uvijek nije potpuno pravno regulirano diljem BiH, čime se ograničava pravo na pravdu za najugroženije skupine; potiče nadležna tijela da na državnoj razini donesu zakon o besplatnoj pravnoj pomoći te jasno utvrde ulogu civilnog društva u pružanju pomoći;

15.  pozdravlja širenje strukturnog dijaloga EU-a i BiH o pravosuđu kako bi se uvrstila dodatna pitanja u vezi s vladavinom prava, posebice korupcijom i diskriminacijom, kao i činjenicu da su iz njega proizašli pozitivni rezultati u regionalnoj suradnji, procesuiranju ratnih zločina te profesionalnosti i učinkovitosti pravosuđa; pozdravlja uključivanje civilnog društva u taj postupak; primjećuje da su se na više sudova u entitetima uvjeti poboljšali, uključujući uvjete zaštite svjedoka;

16.  zabrinut je zbog toga što se u nekim izjavama preispituje legitimnost presuda Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, čime se dovodi u pitanje sud u Haagu; poziva na poduzimanje koraka u jačanju zaštite žrtava i poboljšanju rada Ureda državnog tužitelja BiH preispitivanjem procesuiranja predmeta ratnih zločina kategorije II; pozdravlja napredak u smanjenju broja neriješenih predmeta ratnih zločina; napominje da je poboljšan progon ratnih zločina koji obuhvaćaju seksualno nasilje te traži da se taj postupak nastavi i ubuduće; ističe potrebu da nadležna tijela usvoje dugo očekivan program za poboljšanje statusa žrtava tih ratnih zločina na državnoj razini, uključujući njihovo pravo na odštetu, da žrtvama osiguraju učinkovit pristup pravosuđu te da odredbe o seksualnom nasilju u kaznenom zakonu BiH usklade s međunarodnim normama;

17.  zabrinut je zbog stalno visokog broja nestalih osoba i slabog napretka u tom pogledu; poziva vlasti da uspostave intenzivnu suradnju između dvaju entiteta te da pojačaju napore u potrazi za nestalim osobama;

18.  prisjeća se svih žrtava genocida iz Srebrenice 1995. godine i izražava iskrenu sućut obiteljima i preživjelima; izražava svoju potporu udrugama poput udruge „Majke enklava Srebrenice i Žepe” zbog njihove ključne uloge u podizanju razine osviještenosti i izgradnji širih temelja za pomirenje među svim građanima zemlje; poziva sve građane BiH da 20. obljetnicu masakra u Srebrenici iskoriste kao priliku za jačanje pomirenja i suradnje, ključnih uvjeta za napredak svih zemalja regije na njihovu europskom putu;

19.  sa zabrinutošću primjećuje da je 84 500 osoba još uvijek interno raseljeno te da u BiH žive 6853 izbjeglice; zabrinut je zbog kršenja prava povratnika u RS; međutim, pozdravlja nove mjere koje je Parlament Federacije donio i kojima se povratnicima iz RS-a omogućuje pristup mirovinama i zdravstvenoj skrbi u Federaciji, istodobno napominjući da je važan jednak pristup socijalnim naknadama za sve građane; poziva sve razine vlasti, posebice vlasti RS-a, da uvođenjem i provedbom svih potrebnih zakonodavnih i administrativnih mjera olakšaju i ubrzaju povratak interno raseljenih osoba i izbjeglica; poziva na suradnju u tom pogledu i na uspostavljanje odgovarajućih uvjeta za njihovu mirnu i održivu reintegraciju; poziva na učinkovitu provedbu revidirane strategije koja se odnosi na Prilog VII. Mirovnom sporazumu iz Daytona; poziva na nastavak dobre regionalne suradnje u okviru procesa Sarajevske deklaracije; poziva na sveobuhvatan pristup rješavanju preostalih izazova čišćenja zemlje od mina do 2019.;

20.  potvrđuje svoju potporu liberalizaciji viznog režima koja je polučila vidljive pozitivne učinke za građane BiH; ponavlja svoju predanost zaštiti prava na putovanje bez vize za građane zapadnog Balkana; istodobno poziva na donošenje mjera na nacionalnoj razini, posebice društveno-gospodarskih mjera za ugrožene skupine, kao i aktivnih mjera usmjerenih na poboljšanu suradnju i razmjenu informacija radi razbijanja mreža organiziranog kriminala te na pojačanje graničnih kontrola i pokretanje kampanja za podizanje razine osviještenosti; poziva Komisiju na donošenje mjera za održavanje nepovredivosti bezviznog programa te na suočavanje s mogućim zloupotrebama sustava EU-a za azil u suradnji s državama članicama;

21.  napominje da je borba protiv organiziranog kriminala i korupcije od temeljne važnosti za borbu protiv infiltracije kriminala u političke, pravosudne i gospodarske sustave; primjećuje određeni napredak u borbi protiv organiziranog kriminala i terorizma; podsjeća na važnost postupanja prema preporukama GRECO-a; zabrinut je zbog izvješća o sve češćoj radikalizaciji među mladim ljudima u BiH, koji se pridružuju terorističkim borcima ISIL-a u relativno velikom broju u usporedbi s drugim zemljama regije; poziva vlasti da izmijene kazneni zakon kako bi pojačale kriminalizaciju financiranja terorizma; pozdravlja izmjenu kaznenog zakona kojom se želi zabraniti i kazniti uključenost u strane paravojne skupine radi sprječavanja vjerske radikalizacije; uz to naglašava važnost sprječavanja svih oblika ekstremizma i nasilne radikalizacije; pozdravlja i opsežne policijske akcije širom BiH koje su rezultirale uhićenjem osoba osumnjičenih za organiziranje, potporu i financiranje terorističkih aktivnosti, uključujući strane borce; poziva na uvrštenje odredbe o zločinu iz mržnje u kazneni zakon Federacije BiH; pohvaljuje relevantne agencije BiH za profesionalnost u njihovim naporima i odlučnost u rješavanju sve češćih sigurnosnih prijetnji; poziva Komisiju da pruži pomoć nadležnim tijelima u suzbijanju svih sigurnosnih i terorističkih prijetnji;

22.  snažno osuđuje teroristički napad od 27. travnja 2015. na policijsku postaju u gradu Zvorniku u istočnoj Bosni u kojem je poginuo jedan policajac a dvojica su ozlijeđena; izražava solidarnost sa žrtvama i njihovim obiteljima; najsnažnije osuđuje nasilnu ekstremističku ideologiju koja stoji iza ovog napada; poziva nadležna tijela, odgovorne sigurnosne agencije i pravosudne institucije na suradnju u provedbi brze i temeljite istrage i u sprečavanju budućih napada; izražava nadu da će se institucije i građani Bosne i Hercegovine ujediniti u borbi protiv opasnosti koje predstavljaju terorizam i ekstremističko nasilje;

23.  napominje da je BiH i dalje zemlja porijekla, provoza i odredišta za trgovinu ljudima; preporučuje da vlasti poduzmu učinkovite mjere, uključujući i zakonodavne, u borbi protiv krijumčarenja droge i trgovine ljudima te u pružanju zaštite žrtvama trgovine ljudima;

24.  smatra da je bitno unaprijediti ulogu civilnog društva tako da mu se omogući da izrazi interese građana, osobito mladih ljudi, što se prošle godine moglo vidjeti na „plenumima”; podsjeća da civilno društvo pružanjem ključnih socijalnih usluga može dopuniti razvoj socijalno kohezivnog i demokratskog društva; napominje da bi predstavnici civilnog društva trebali imati važnu ulogu u olakšavanju postupka pristupanja; poziva Komisiju da nastavi omogućavati pristup organizacija civilnog društva europskim fondovima; napominje da su institucijski mehanizmi suradnje s civilnim društvom i dalje slabi te da u cijeloj zemlji sprječavaju razvoj participativnije, uključivije i otvorenije demokracije; stoga poziva na uspostavljanje transparentnih i uključivih mehanizama javnog savjetovanja kojima će se obuhvatiti svi javni dionici, uspostavljanje okvira javne rasprave o važnim zakonodavnim odlukama te na usvajanje nacionalne strategije za civilno društvo; zabrinut je zbog prijavljenih slučajeva zastrašivanja tijekom društvenih nemira prošle godine;

25.  smatra da je od ključne važnosti da se podupire uključivo i tolerantno društvo BiH te štite i promiču manjine i ugrožene skupine; podsjeća da je posljedica neuspjeha u provedbi presude u predmetu Sejdić-Finci otvorena diskriminacija građana BiH; poziva na poduzimanje koraka u jačanju uloge pučkog pravobranitelja za ljudska prava i na razradu strategije za borbu protiv svih oblika diskriminacije na državnoj razini u suradnji s civilnim društvom; poziva nadležna tijela da nastave usklađivati državne zakone s pravnom stečevinom i da pritom pridaju osobitu pozornost diskriminaciji na temelju invaliditeta i dobi, kao što je naglašeno u strukturiranom dijalogu; poziva Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH da bez odgode osnuje radnu skupinu za izradu izmjena nacrta Zakona o borbi protiv diskriminacije BiH; zabrinut je zbog činjenice da su govor mržnje, zločini iz mržnje, prijetnje, maltretiranja i diskriminacija pripadnika skupina LGBTI i dalje vrlo rašireni; potiče vlasti na provedbu mjera za podizanje razine osviještenosti o pravima pripadnika skupina LGBTI u pravosuđu, tijelima kaznenog progona i široj javnosti; zabrinut je zbog toga što se i dalje prijavljuju slučajevi diskriminacije na vjerskoj osnovi;

26.  duboko žali zbog stalne marginalizacije i diskriminacije Roma; pohvaljuje napredak u rješavanju stambenog pitanja Roma, no potiče poduzimanje daljnjih koraka za poboljšanje životnih uvjeta Roma poboljšavanjem njihova pristupa zapošljavanju, zdravstvu i obrazovanju;

27.  napominje da postoje pravne odredbe kojima se jamče prava žena i jednakost spolova, no u njihovoj je provedbi postignut nedovoljan napredak; poziva nadležna tijela da unaprijed djeluju na povećanju sudjelovanja žena u politici i radnoj snazi, da se bore protiv diskriminacije žena na tržištu rada zbog majčinstva, da poboljšaju društveni i gospodarski položaj žena, da promiču, štite i jačaju prava žena te da općenito podižu svijest i informiraju građane o pravima žena; poziva vlasti na donošenje strategije za primjenu Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja te na uspostavu usklađenog sustava za praćenje i prikupljanje podataka o slučajevima nasilja nad ženama;

28.  poziva BiH da što prije u zakon o zločinima iz mržnje uvrsti pojam spolne orijentacije i rodnog identiteta te tako omogući osuđivanje osoba koje na razne načine ugnjetavaju druge na temelju spolne orijentacije ili rodnog identiteta;

29.  napominje da postoje pravne odredbe o slobodi izražavanja; međutim, zabrinut je zbog političkog i financijskog pritiska na medije te zbog slučajeva prijetnji i zastrašivanja novinara i urednika, koji su zabilježeni i tijekom predizbornog razdoblja; osuđuje pokušaje potkopavanja postojećih pravila, koji bi mogli imati štetan utjecaj na slobodu izražavanja i slobodu medija, pa i na internetu; naglašava da događaji poput policijske racije u redakciji internetskog portala Klix.ba u Sarajevu ili nedavno donošenje kontroverznog Zakona o javnom redu i miru koji je donijela Narodna skupština Republike Srpske izazivaju ozbiljnu zabrinutost oko slobode izražavanja i slobode medija u zemlji, uključujući društvene mreže; naglašava da je za zdravu demokraciju od ključne važnosti da mediji mogu djelovati bez straha; poziva na to da se potpuno poštuje sloboda izražavanja i medija te da se novinarima dopusti da dobiju informacije o pitanjima od javnog interesa; ističe da su stabilno i održivo financiranje, neovisnost urednika, emitiranje programa na svim službenim jezicima i pluralizam od ključne važnosti za javne medije; poziva vlasti da zatvore sve rupe u zakonu koje sustavno štete potpunoj transparentnosti vlasništva nad medijima te da pripreme propis kojim će spriječiti svaki neprimjereni politički utjecaj; poziva nadležne vlasti da očuvaju političku, institucijsku i financijsku neovisnost javnih radiotelevizijskih kuća te da zakone entiteta o javnoj radioteleviziji usklade sa zakonodavstvom na državnoj razini; poziva na imenovanje direktora Vijeća Regulatorne agencije za komunikacije BiH na temelju zasluga;

30.  i dalje je zabrinut zbog daljnje segregacije djece u javnim školama na temelju etničke pripadnosti; napominje da tri različita nastavna plana i programa sprječavaju zajedničko, uključivo i objektivno proučavanje zajedničke povijesti i nedavnih povijesnih događaja; potiče vlasti na djelotvornu primjenu načela uključivog obrazovanja, pa i kad je riječ o odnosu prema djeci s invaliditetom; potiče nove čelnike države da u obama entitetima i Brčko Distriktu bez odgode počnu promicati uključiv obrazovni sustav bez diskriminacije, da suzbiju segregaciju etničkih skupina te da pristupe reformi obrazovanja koja je usmjerena na poboljšanje obrazovnih standarda i uvođenje zajedničkog nastavnog plana i programa; također poziva na ubrzavanje provedbe akcijskog plana o obrazovnim potrebama romske djece i njihovu integraciju u obrazovni sustav;

31.  podsjeća da su prosvjedi u veljači 2014. upozorili na jasan zahtjev građana BiH za pokretanje društveno-gospodarskih reformi u zemlji; čvrsto vjeruje da će se provedbom mjera u šest ključnih područja reformi Pakta za rast i zapošljavanje ponovno potaknuti društveno-gospodarske reforme koje sad stagniraju, uključujući reforme u području rasta i zapošljavanja te javne nabave; poziva nove vlade na državnoj razini, razini entiteta i razini kantona da blisko surađuju kako bi postigle da glavni prioritet reformi bude Pakt i gospodarsko upravljanje; naglašava potrebu daljnjeg razvoja i provedbe programa gospodarskih reformi;

32.  smatra da je BiH postigla nedovoljan napredak na putu prema funkcionalnom tržišnom gospodarstvu; naglašava važnost nošenja s pritiskom konkurencije i tržišnim silama; zabrinut je zbog činjenice da znatni nedostaci u poslovnom okruženju i dalje negativno utječu na razvoj privatnog sektora i izravna strana ulaganja; potiče nadležne vlasti da riješe problem slabe primjene vladavine prava, velikog neformalnog sektora i visoke razine korupcije, koji su kočnica u poslovnom okruženju; poziva na usklađivanje s Direktivom Solventnost II;

33.  naglašava potrebu da se reformiraju i usklade fragmentirani sustavi socijalne zaštite na temelju potreba građana kako bi se osiguralo jednako postupanje prema svima, smanjilo siromaštvo te razvila socijalna sigurnost koja je više usmjerena na siromašne i socijalno isključene; naglašava da su gospodarsko blagostanje i mogućnosti zapošljavanja, posebice za mlade, ključni za razvoj zemlje; poziva vlade da provedu reforme tržišta rada kako bi se riješio problem vrlo visoke nezaposlenosti te da se pritom usmjere na mlade, žene i dugotrajno nezaposlene osobe; napominje da su radnička prava i prava sindikata i dalje ograničena; poziva vlasti na daljnje poboljšanje i usklađivanje relevantnih zakona diljem zemlje; naglašava potrebu za poboljšanjem obrazovanja i osposobljavanja kako bi se riješio problem neusklađenosti vještina i povećala mogućnost zapošljavanja, osobito mladih ljudi;

34.  naglašava važnost usklađivanja i poboljšanja postojećih sindikalnih prava i pravila o radnim uvjetima, koja trenutačno nisu jednaka u svim sektorima; također napominje da socijalne naknade i mirovine nisu jednako raspodijeljene;

35.  napominje da je postignut slab napredak u područjima zaštite okoliša i klimatskih promjena te poziva vlasti na poboljšanje zaštite okoliša u skladu s normama EU-a; poziva BiH da poštuje sve ugovorne obveze iz Ugovora o Energetskoj zajednici i Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju te da zajamči primjereno i ubrzano približavanje pravnoj stečevini EU-a koja se odnosi na okoliš, uključujući sprječavanje prekomjernog onečišćenja zraka iz rafinerije nafte u Bosanskom Brodu; naglašava da je potrebno da BiH u potpunosti ispuni svoje obveze u vezi s Konvencijom o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica (Espoo, 1991.) i Protokolom o strateškoj procjeni utjecaja na okoliš (Kijev, 2003.) te da ih primijeni i u djelatnostima u riječnom slivu Neretve i Trebišnjice;

36.  pozdravlja konstruktivan i anticipativan stav BiH u promicanju regionalne suradnje; pohvaljuje učestale zajedničke pogranične ophodnje sa susjednim zemljama; naglašava iznimnu važnost dobrosusjedskih odnosa; poziva nove čelnike da nastave i poboljšaju napore za rješavanje otvorenih pitanja granica i teritorija sa susjednim zemljama; potiče BiH da u dobroj vjeri dovrši postupak razgraničenja s Crnom Gorom na temelju sporazuma sklopljenog u svibnju 2014.;

37.  žali zbog toga što je vanjska politika BiH i dalje pod utjecajem različitih stajališta, što rezultira niskom stopom usklađenosti sa stajalištima EU-a (52 %); podsjeća na ključnu važnost jedinstvene vanjske politike BiH; zabrinut je zbog posljedica odbijanja Rusije da prihvati standardni jezik Vijeća za provedbu mira o teritorijalnom integritetu BiH i zbog njezina negativnog opisa težnji BiH za pristupanje EU-u; pozdravlja stalnu prisutnost operacije Althea, koja je dio produženog mandata UN-a, a usmjerena je na izgradnju kapaciteta i obuku;

38.  poziva novoizabrane institucije BiH da iskoriste novi pristup EU-a kako bi sklopile Sporazum o prilagodbi Privremenom sporazumu / Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju, uzimajući u obzir pristupanje Hrvatske EU-u i održavanje tradicionalne trgovine;

39.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici, Vijeću, Komisiji, Predsjedništvu BiH, Vijeću ministara BiH, Parlamentarnoj skupštini BiH te vladama i parlamentima Federacije BiH i Republike Srpske, kao i vladama deset županija/kantona.


Godišnje izvješće Europske investicijske banke za 2013.
PDF 486kWORD 146k
Rezolucija Europskog parlamenta od 30. travnja 2015. o Europskoj investicijskoj banci – godišnje izvješće za 2013. (2014/2156(INI))
P8_TA(2015)0183A8-0057/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir izvješće o radu Europske investicijske banke za 2013.;

–  uzimajući u obzir godišnje financijsko izvješće društva European Investment Group za 2013.,

–  uzimajući u obzir članke 15., 126., 175., 208., 209., 271., 308. i 309. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i njegov Protokol br. 5 o Statutu EIB-a,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. listopada 2012. o inovativnim financijskim instrumentima u kontekstu sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. veljače 2013. o godišnjem izvješću Europske investicijske banke za 2011.(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. ožujka 2014. o Europskoj investicijskoj banci (EIB) – godišnje izvješće za 2012.(3),

–  uzimajući u obzir izvješće predsjednika Europskog vijeća od 26. lipnja 2012. pod naslovom „Prema istinskoj ekonomskoj i monetarnoj uniji”,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. srpnja 2012. o privlačnosti ulaganja u Europu(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. veljače 2014. o dugoročnom financiranju europskoga gospodarstva(5),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije o dugoročnom financiranju europskog gospodarstva (COM(2014)0168) od 27. ožujka 2014.,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 28. i 29. lipnja 2012., kojima se posebno predlaže povećanje kapitala EIB-a od 10 milijardi EUR,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 27. i 28. lipnja 2013., u kojima se poziva na stvaranje novog investicijskog plana za pružanje potpore malim i srednjim poduzećima te poticanje financiranja gospodarstva,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 22. svibnja 2013., u kojima se utvrđuje cilj mobilizacije svih politika EU-a u znak potpore konkurentnosti, stvaranju radnih mjesta i rastu,

–  uzimajući u obzir komunikacije Komisije o inovativnim financijskim instrumentima: „Okvir za sljedeću generaciju inovativnih financijskih instrumenata” (COM(2011)0662) te „Pilot-faza inicijative projektnih obveznica Europa 2020.” (COM(2011)0660),

–  uzimajući u obzir povećanje kapitala Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD), posebice u pogledu pitanja odnosa između EIB-a i EBRD-a,

–  uzimajući u obzir odluku o proširenju djelatnosti EBRD-a na područje Sredozemlja(6),

–  uzimajući u obzir novi Memorandum o razumijevanju između EIB-a i EBRD-a potpisan 29. studenog 2012.,

–  uzimajući u obzir Odluku br. 1080/2011/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o vanjskom mandatu EIB-a za razdoblje 2007. – 2013.(7),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 26. studenog 2014. o planu ulaganja za Europu (COM(2014)0903);

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenja Odbora za proračunski nadzor i Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A8‑0057/2015),

A.  budući da sva moguća sredstva država članica i EU-a, uključujući i sredstva EIB-a, treba bez odgode učinkovito mobilizirati kako bi se poticala i poboljšala javna i privatna ulaganja, povećala konkurentnost, ponovno uspostavio održiv i uključiv gospodarski rast i poticalo stvaranje radnih mjesta i infrastrukture, u skladu sa strategijom Europa 2020. i uzimajući u obzir da je EIB instrument osmišljen za podupiranje socijalne kohezije te da je u mogućnosti pružiti vrijednu pomoć državama članicama suočenima s teškoćama u kritičnoj društvenoj i gospodarskoj situaciji s kojom smo suočeni;

B.  budući da su gospodarska i financijska kriza zajedno s politikama štednje ozbiljno potkopale gospodarski rast mnogih država članica, što je dovelo do brzog pogoršavanja društvenih uvjeta, postojanog rasta nejednakosti i neravnoteža među europskim regijama i neuspjeha u ostvarivanju cilja socijalne kohezije i istinske konvergencije, čime su destabilizirane europska integracija i demokracija;

C.  budući da EIB nije komercijalna banka te da bi i dalje trebala imati ključnu ulogu katalizatora za financiranje razumnog javnog i privatnog dugoročnog ulaganja, ali i nastaviti s provođenjem najboljih bonitetnih bankarskih praksi kako bi zadržala vrlo stabilno stanje svojeg kapitala, što posljedično pozitivno utječe na uvjete kreditiranja;

D.  budući da bi trebalo uložiti posebne napore za širenje zajedničkih intervencija (kojima su objedinjena jamstva EIF-a ili drugi jamstveni instrumenti) za financiranje malih i srednjih poduzeća ili materijalnih i nematerijalnih održivih infrastruktura, uz istodobno priznanje da je jedan od uzroka pada ulaganja i kredita gubitak konkurentnosti gospodarstava država članica;

E.  budući da bi EIB trebao nastaviti ispunjavati svoju zadaću u vezi s financiranjem projekata koji su dio vanjskog djelovanja EU-a, poštujući visoke socijalne i ekološke standarde;

F.  budući da bi se odabir ulaganja EIB-a trebao provesti nezavisno i na temelju njihove održivosti, dodane vrijednosti i učinka na gospodarski oporavak;

G.  budući da bi se EIB u kontekstu poboljšane makroekonomske usklađenosti s državama članicama trebao razvijati u smjeru modela razvojne banke;

H.  budući da EIB ne bi trebao biti samo financijska institucija nego i banka znanja i dobre prakse;

I.  budući da se zbog krize relativno malo i izrazito koncentrirano tržište sekuritizacije EU-a koje MSP-ovima pruža ograničenu sekuritizaciju kredita još više smanjilo;

Ulaganja

1.  prima na znanje godišnje izvješće EIB-a za 2013., povećanje financijskih aktivnosti Grupe od 37 % na iznos od 75,1 milijardi EUR i povećanje kapitala EIB-a iz 2013.; zabrinut je zbog trenutačne gospodarske stagnacije u EU-u, a posebno zbog znatnog smanjenja javnih i privatnih ulaganja, koja su otprilike 18 % ispod razine iz 2007., te zbog vrtoglavog pada od 35 % u kreditiranju malih i srednjih poduzeća u razdoblju između 2008. i 2013.; naglašava da je taj pad golema prepreka održivom oporavku kao i istinskom napretku prema ostvarivanju ciljeva strategije Europa 2020.;

2.  ističe u tom pogledu da prema nacionalnim predviđanjima gotovo polovica svih država članica neće ostvariti svoje nacionalne ciljeve na području obrazovnog sustava i smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2020. te da su trendovi u vezi sa zapošljavanjem i smanjenjem siromaštva još lošiji;

3.  zaključuje da poboljšanje financijskih instrumenata EIB-a nije zamjena za nacionalne ekonomske politike i strukturne reforme usmjerene na održivi rast i stvaranje radnih mjesta;

4.  prima na znanje komunikaciju Komisije o planu ulaganja za Europu (COM(2014)0903), koji uključuje postojeće fondove i nastoji povećati udio privatnog kapitala u omjeru od 1:15; primjećuje cilj oživljavanja gospodarstva EU-a putem mobilizacije 315 milijardi EUR tijekom sljedeće tri godine u okviru Europskog fonda za strateška ulaganja; ukazuje na to da će za provedbu Plana ulaganja biti potrebni dodatni ljudski potencijali za EIB kako bi ispunio svoj mandat;

5.  u tom kontekstu prima na znanje da je osnovana radna skupina koju predvode Komisija i Europska investicijska banka, i prima na znanje zakonodavne prijedloge koji će se usvojiti u sklopu redovnog zakonodavnog postupka u cilju osnivanja Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU); naglašava potrebu da se u tim zakonodavnim prijedlozima naglasak stavi na visokokvalitetno upravljanje i postupak odabira te okvir za demokratski odgovorno praćenje i ocjenjivanje kojim se podupire Fond, koji bi trebao biti što transparentniji u određivanju kriterija za utvrđivanje projekata koji će se smatrati pogodnima za uključivanje u fazu predrealizacije projekata;

6.  očekuje da će se planom ulaganja Komisije poticati i olakšati pristup financiranju u državama članicama; podsjeća da je ključno da EIB surađuje s europskim fondovima posebno u tim državama članicama i regijama kako bi se mogla provesti produktivna javna ulaganja i neophodni infrastrukturni projekti;

7.  smatra da bi projekti s europskom dodanom vrijednošću i pozitivnom analizom troškova i dobiti trebali biti prioritet; ističe važnost provedbe projekata koji bi mogli imati najveći učinak na stvaranje radnih mjesta; naglašava da je potrebno usredotočiti se na projekte s višim faktorom rizika koji teže ispunjavaju uvjete za dobivanje financiranja od banaka; upozorava na to da bi se radna skupina mogla suočiti s političkim pritiskom u vezi s poticanjem projekata koje favoriziraju posebne interesne skupine, što bi dovelo do pogrešne dodjele sredstava neprofitabilnim ulaganjima koja nisu od javnog interesa;

8.  naglašava da jamstva koja Komisija predviđa za EFSU ne predstavljaju novi novac nego preraspodijeljena sredstva; naglašava da je izuzetno važno utvrditi oportunitetne troškove takve preraspodjele i stoga izričito ustanoviti u kojoj se mjeri očekuje da će ukupna korist od predviđenih dodatnih ulaganja koja sufinancira EFSU biti veća od one koja bi nastala od izvorne raspodjele potrošnje preraspodijeljenih sredstava;

9.  ističe da bi postupak odabira projekata trebao biti usmjeren prema izbjegavanju učinaka istiskivanja i preraspodjele i stoga usredotočen na projekte s europskom dodanom vrijednošću koji imaju visok potencijal temeljen na inovacijama, a koji ispunjavaju uvjet dodatnosti; naglašava potrebu da se u obzir uzme potencijal zapošljavanja u pogledu projekata odabranih u zemljama EU-a koje su suočene s masovnom nezaposlenošću;

10.  u tom pogledu traži od Komisije da u svojem nadolazećem zakonodavnom prijedlogu pažljivo procijeni dijelove proračunskog okvira EU-a koji bi trebali pružiti jamstva EFSU-u s ciljem smanjenja oportunitetnih troškova u vezi s preraspodjelom tih sredstava; također poziva Vijeće, Komisiju i Vijeće guvernera EIB-a da procijene učinke preraspodjele koje podrazumijeva plan ulaganja, posebice moguće povećanje profita ulagateljima na trošak potrošača koji moraju platiti za uporabu nove infrastrukture kako bi se osigurala odgovarajuća korist od ulaganja; poziva EIB i Komisiju da dodatno procijene razlike u ulaganjima u EU-u u vezi s njihovim sastavom, posebice ako nedostaju privatna ili javna ulaganja te da utvrdi koja su ulaganja, privatna ili javna, namijenjena za primanje potpore i u kojoj se mjeri očekuju djelotvorni učinci ulaganja;

11.  prima na znanje da je Europska središnja banka izrazila spremnost da na sekundarnom tržištu kupi obveznice EFSU-a u slučaju da Fond bude izdavao obveznice ili da to u njegovo ime učini EIB;

12.  ističe da je potrebno pronaći novu ravnotežu između bolje procjene i najboljeg mogućeg ulaganja kako bi se gospodarstvo usmjerilo prema održivom rastu i oporavku popraćenom stvaranjem velikog broja radnih mjesta;

13.  podsjeća na važnost strategije Europa 2020.; naglašava da bi se u budućem „paketu” ulaganja trebalo više uzeti u obzir opće ciljeve kohezijske politike, održivosti i energetske učinkovitosti; poziva Komisiju i Vijeće guvernera EIB-a da poboljšaju svoje pokazatelje uspješnosti kvalitetnih ulaganja u tom pogledu;

14.  naglašava da bi EIB trebao preuzeti važnu ulogu u financiranju Plana ulaganja za Europu dodjelom 5 milijardi EUR za osnivanje novog Europskog fonda za strateška ulaganja; stoga poziva Vijeće, Komisiju i Vijeće guvernera EIB-a da propisno ocijene jesu li nove zadaće dodijeljene EIB-u u okviru tog plana usklađene sa sredstvima EIB-a;

15.  smatra da će se, u tom pogledu, radi odgovarajuće uključenosti EIB-a u plan ulaganja u sljedećih pet godina trebati znatno povećati gornja granica kreditiranja i zaduživanja EIB-a u cilju znatnog povećanja veličine njegove bilance; smatra da previsoka razina zaduženja ugrožava ciljeve plana ulaganja;

16.  vjeruje da će promicanje institucijskog okvira za djelovanje jedinstvenog tržišta kapitala pozitivno doprinijeti bržoj provedbi plana ulaganja;

17.  ističe, međutim, da je u trenutačnom operativnom poslovnom planu EIB-a predviđeno smanjenje kreditnih tokova na 67 milijardi EUR tijekom 2014. i 2015., dok se očekuje da će polovica ciljanog raspona za 2016. biti 58,5 milijardi EUR;

18.  ističe da se dodatna sposobnost kreditiranja koja je rezultat nedavnog povećanja kapitala EIB-a za 10 milijardi EUR ne iskorištava u dovoljnoj mjeri; potiče uključene dionike da u najvećoj mogućoj mjeri promiču mjere proširivanja kreditiranja EIB-a;

19.  poziva Komisiju da potakne multilateralnu suradnju između EIB-a i nacionalnih promidžbenih banaka kako bi se potaknule sinergije, dijelili rizici i troškovi te osiguralo odgovarajuće kreditiranje za projekte EU-a s pozitivnim učinkom na proizvodnju, stvaranje radnih mjesta, zaštitu okoliša i kvalitetu života;

20.  poziva Komisiju i EIB da se zalažu da se u područja njihovog djelovanja uključe ulaganja s jasnom društvenom koristi, uključujući povećanje razine zaposlenja, da kreditiranjem potaknu mjere s ciljem smanjenja nezaposlenosti, posebno se usredotočujući na stvaranje mogućnosti zaposlenja za mlade te da podupiru javna i produktivna ulaganja i neophodne infrastrukturne projekte, posebno u državama članicama s visokom stopom nezaposlenosti i BDP-om koji je ispod prosjeka;

21.  ponavlja svoju opreznu potporu razvoju javno-privatnih partnerstava (JVP) koja, ako su dobro osmišljena, mogu imati važnu ulogu u dugoročnim ulaganjima, digitalnom gospodarstvu, istraživanju i inovacijama, ljudskom kapitalu te europskim prometnim, energetskim ili telekomunikacijskim mrežama; žali što su se manjkava javno-privatna partnerstva pretvorila u skup sustav javnog financiranja privatnog sektora, što stvara javni dug. ističe, osim toga, da se takve radnje često suočavaju s problemom nejasnoće i asimetričnim informacijama u klauzulama o izvršenju između javnih i privatnih sudionika, uglavnom u korist privatnog sektora;

22.  predlaže da EIB poboljša svoje kapacitete sektorske analize i makroekonomske analize;

Instrumenti za podjelu rizika i projektne obveznice

23.  ističe da bi instrumente za podjelu rizika koji u konačnici podrazumijevaju javne subvencije trebalo predvidjeti samo u slučajevima kada nedostaci tržišta rezultiraju vanjskim troškovima ili za ispunjavanje zadataka od općeg interesa kao što je pružanje javnih dobara i usluga od općeg gospodarskog interesa, imajući na umu da to nosi rizik od socijalizacije gubitaka i privatizacije dobitaka; primjećuje da će u slučaju neuspjeha društvo morati snositi troškove gubitaka;

24.  ističe da bi svako uključivanje javnih resursa u instrumente za podjelu rizika i, konkretnije, u tranše prvog gubitka ulagačkih instrumenata trebalo biti izričito povezano sa smanjenjem mjerljivih vanjskih negativnih troškova, stvaranjem mjerljivih pozitivnih vanjskih troškova ili provedbom obveza obavljanja javnih usluga te usluga od općeg gospodarskog interesa; ističe da članak 14. UFEU-a sadrži pravnu osnovu za uspostavu te veze uz pomoć redovnog zakonodavnog postupka;

Mala i srednja poduzeća

25.  naglašava da su mala i srednja poduzeća osnova europskog gospodarstva i da bi kao takva trebala biti glavni cilj ulaganja; izražava zabrinutost zbog toga što pristup financiranju ostaje jedna od trajnih poteškoća s kojima se suočavaju mala i srednja poduzeća u Europi; naglašava potrebu za učinkovitijom raspodjelom financiranja za MSP-ove koji imaju širok raspon privatnih ulagatelja koji omogućavaju takvo financiranje;

26.  potiče EIB da u cijelosti analizira pad financiranja MSP-ova te da iznese sveobuhvatan plan kako bi se osiguralo da se MSP-ove diljem Europe potiče na prijavljivanje za dodjelu sredstava pod pokroviteljstvom EIB-a kad god je to moguće; poziva Komisiju i EIB da procijene učinak gospodarske krize na bankarski sustav i krajnje primatelje sredstava EIB-a, posebice u pogledu malih i srednjih poduzeća, sektora socijalne ekonomije i javnih poduzeća; traži od EIB-a da procijeni i detaljno izvijesti o učincima svoje potpore malim i srednjim poduzećima u Europi na realno gospodarstvo i o rezultatima u razdoblju od 2010. do 2014.;

27.  skreće pozornost na veliki udio mikropoduzeća u europskom gospodarstvu i pozdravlja korake koje je EIB poduzeo u smjeru mikrofinancijskog kreditiranja u Europi; poziva na daljnja ulaganja u taj sektor s obzirom na važnost mikropoduzeća u stvaranju radnih mjesta;

28.  posebno ističe stvarne koristi korištenja mehanizma za podjelu rizika u promicanju financiranja MSP-ova i inovacija u Europi;

29.  prima na znanje povećanu potporu za mala i srednja poduzeća u Europskoj uniji koja iznosi 21,9 milijardi EUR, čime se omogućuje pristup financiranju za više od 230 000 malih i srednjih poduzeća;

30.  poziva EIB da poveća svoje sposobnosti kreditiranja za mala i srednja poduzeća te inovativna novoosnovana poduzeća; naglašava važnost jačanja drugih instrumenata EIB-a kao što je europski mikrofinancijski instrument Progress;

31.  pozdravlja uvođenje i razvoj novih aktivnosti na području financiranja trgovine u državama zahvaćenima gospodarskom krizom, posebno pomoću instrumenta za financiranje trgovine malih i srednjih poduzeća ili prilagođenih financijskih rješenja poput europskog mikrofinancijskog instrumenta Progress namijenjenog poticanju financijske uključenosti; potiče EIB da prednosti tih novih instrumenata proširi na nove korisnike na europskoj razini;

32.  ustraje u tome da se u procjeni koju je Komisija provela u prosincu 2014. uzmu u obzir negativni i pozitivni učinci projekata u pilot-fazi inicijative za projektne obveznice; žali zbog toga što je EIB podržao neke infrastrukturne projekte koji su se pokazali neodrživima; smatra da bi EIB trebao ulagati u projekte koji donose opipljivu gospodarsku korist, koji su ekološki prihvatljivi i koji zadovoljavaju potrebe i interese stanovništva kojemu bi trebali služiti;

33.  žali zbog uloge EIB-a i Komisije u projektu Castor, koji se financira u okviru inicijative za projektne obveznice, u vezi s procjenom rizika u kojoj nije uzet u obzir rizik od pojačane seizmičke aktivnosti povezane s upumpavanjem plina, usprkos istraživanjima koja su jasno upozorila na moguće opasnosti(8); potiče Komisiju i EIB da poduzmu mjere kako građani Španjolske ne bi morali platiti 1 300 milijuna EUR naknade za katastrofalno procijenjen projekt putem višeg javnog deficita ili povećanja troškova energije, ; traži od Komisije da slijedi preporuke Europskog ombudsmana i istraži trebaju li se odluke španjolske vlade u vezi s projektom Castor smatrati zabranjenom državnom potporom;

34.  žali zbog toga što je EIB financirao obilaznicu autoceste „Passante di Mestre” nakon što su talijanska nadležna tijela objavila uhićenje izvršnog direktora glavnog podizvođača zbog porezne prijevare; u svjetlu istrage koja je još uvijek u tijeku, a koju provode talijanska nadležna tijela zbog korupcijskog skandala u vezi s izgradnjom autoceste Passante di Mestre i upravljanjem njome, poziva EIB da ne financira projekt Passante di Mestre preko inicijative projektnih obveznica ili nekog drugog financijskog instrumenta te da osigura da se u politici u vezi s prijevarom primjenjuje nulta tolerancija prilikom razmatranja uporabe projektnih obveznica;

35.  poziva EIB da poveća svoju sposobnost preuzimanja rizika promicanjem kreditiranja u onim sektorima gospodarstva koji imaju potencijal za stvaranje rasta i radnih mjesta, ali imaju poteškoća u dobivanju financijskih sredstava bez odgovarajućih jamstava;

36.  stoga poziva na detaljnu procjenu pilot-projekata na temelju uključivog postupka uz otvoreno savjetovanje koje uključuje javna, nacionalna i lokalna tijela; također ističe potrebu za procjenom financiranih projekata u smislu dodane vrijednosti, okoliša, produktivnosti i radnih mjesta; podsjeća da je inicijativa projektnih obveznica tek u pilot fazi; također poziva Komisiju da u okviru redovnog zakonodavnog postupka podnese zakonodavni prijedlog kojim će se uspostaviti bolji okvir za buduću strategiju projektnih obveznica i poboljšati EIB-ov sustav pokazatelja uspješnosti za kvalitetna ulaganja kako bi se što sveobuhvatnije utvrdio i izmjerio učinak financiranih projekata u pogledu vanjskih troškova kao i korist za društvo i okoliš;

37.  izražava zabrinutost zbog moguće generalizacije inicijative projektnih obveznica kao sredstva za smanjenje troškova za privatna ulaganja, bilo nižim kamatama bilo socijalizacijom gubitaka, a ne ograničavanjem opsega pružanja potpore ulaganjima od javnog interesa gdje privatna ulaganja mogu pružiti neophodnu stručnost ili znanje koje nije dostupno javnom sektoru;

Energija i klima

38.  poziva EIB da osigura odgovarajuću provedbu svojih novih kriterija za kreditiranje na području energije i da redovito javnim putem izvještava o njihovoj primjeni;

39.  poziva EIB da pojača napore u pogledu ulaganja kojima će znatno smanjiti doprinos emisijama ugljika i da se posveti politikama koje će pomoći Uniji da postigne svoje klimatske ciljeve; pozdravlja činjenicu da će EIB provoditi klimatsku procjenu i analizu svih svojih aktivnosti u 2015. i tražiti njihovo objavljivanje, što može dovesti do nove politike zaštite okoliša; nada se da će se energetska politika EIB-a konkretno podržati standardom emisijskog učinka koji se primjenjuje na sve projekte za proizvodnju energije iz fosilnog goriva radi isključivanja ulaganja u kojima predviđene emisije ugljika prelaze granične vrijednosti; poziva EIB da zadrži nadzor nad standardom emisijskog učinka te da primijeni strože obveze;

40.  pozdravlja sve korake koje je poduzeo EIB prema preusmjeravanju na obnovljivu energiju; poziva da se ispravi regionalna neusklađenost u kreditiranju obnovljive energije, posebno s ciljem podupiranja projekata u državama članicama koje ovise o neobnovljivim izvorima energije i uzimajući u obzir razlike u gospodarstvima država članica, te da se u budućnosti više pozornosti prida manjim decentraliziranim projektima obnovljive energije izvan mreže u koje su uključeni građani i zajednice; smatra da bi se tim izvorima energije smanjila visoka razina europske ovisnosti o vanjskim izvorima energije, povećala sigurnost opskrbe te potaknulo ostvarenje zelenog rasta i stvaranje radnih mjesta; ističe važnost financiranja energetske učinkovitosti, energetskih mreža i povezanih istraživanja i inovacija;

41.  poziva EIB da poveća kreditiranje projekata energetske učinkovitosti u svim sektorima, posebno kada se odnose na optimizaciju postupka, mala i srednja poduzeća, zgrade i urbani okoliš; poziva EIB da u skladu s politikom kohezije da prioritet izrazito ugroženim područjima;

42.  potiče EIB da predstavi ocjenu mogućnosti da se njegovo kreditiranje projekata neobnovljive energije postupno ukine;

Infrastruktura

43.  naglašava da je ulaganje u održive infrastrukturne projekte ključno za poboljšanje konkurentnosti i obnovu rasta i radnih mjesta u Europi; stoga poziva da se financiranje EIB-a usmjeri na područja u kojima je zabilježena najviša stopa nezaposlenosti; ističe da bi sredstva EIB-a trebala prvenstveno biti usmjerena na zemlje koje zaostaju u smislu infrastrukturne kvalitete i razvoja;

44.  potiče povećanu usredotočenost na socijalnu održivost u okviru ulaganja EIB-a u razvoj gradova; prima na znanje poboljšanja EIB-a u financiranju socijalnog stanovanja, ali ističe potrebu za daljnjim razrađivanjem istraživanja i djelovanja povezanih sa socijalnom održivosti u kontekstu održive gradske obnove;

Istraživanje i inovacije

45.  pozdravlja pokretanje postupaka Inicijative za financiranje rasta (GFI) i podsjeća na važnost pružanja odgovarajućeg financiranja za projekte na području istraživanja i inovacija te inovativnih novoosnovanih poduzeća;

Zapošljavanje i socijalna pitanja

46.  prima na znanje pokretanje inicijative „Vještine i radna mjesta – ulaganje za mlade” i traži od EIB-a da ubrza provedbu te inicijative i razmotri mogućnost njezina širenja;

Upravljanje, transparentnost i odgovornost

47.  poziva EIB da pomnije nadzire provedbu projekata u suradnji s državama članicama kako bi se zajamčila veća učinkovitost i razumno upravljanje dodijeljenim resursima;

48.  ističe da geografska raspodjela sredstava EIB-a otkriva značajna nepodudaranja u kreditiranju različitih država članica; stoga poziva EIB da razmotri razloge tih nepodudaranja te da osigura da su financijske institucije u svim državama članicama u cijelosti sposobne upravljati programima EIB-a i provoditi ih; nadalje poziva na provođenje posebnih informativnih kampanja u svim državama članicama s ciljem podizanja svijesti o posebnim programima EIB-a; poziva i na jačanje suradnje između EIB-a i nacionalnih nadležnih tijela kako bi se riješila uska grla koja ometaju potpisivanje i provedbu projekata EIB-a;

49.  podsjeća da su se Vijeće i Europski parlament složili da je pravo vrijeme za ispitivanje racionalizacije sustava europskih javnih financijskih institucija(9);

50.  potiče EIB da poboljša nezavisnost i učinkovitost svojeg Ureda za pritužbe; poziva Upravni odbor EIB-a da prihvati preporuke tog ureda; poziva EIB da djeluje u skladu sa stavovima Europskog ombudsmana i da bolje surađuje kako bi se izbjegle situacije kao što je istraga zbog pritužbe 178/2014/AN protiv Europske investicijske banke(10);

51.  smatra da još uvijek postoji znatan manevarski prostor za poboljšanje transparentnosti procjenom gospodarskog i socijalnog učinka zajmova i učinkovitosti provedbe dubinske analize; ponavlja svoj zahtjev da Banka osigura podatke o ubrzavanju mjera za rješavanje ovih pitanja te poziva EIB da zajedno s Komisijom sastavi strog popis kriterija za odabir financijskih posrednika i da ga objavi;

52.  žali zbog ishoda revizije politike transparentnosti EIB-a; nova politika transparentnosti slabija je u odnosu na izvornu i s njom nije u potpunosti prekinuta EIB-ova kultura tajnosti; poziva EIB da djeluje na temelju pretpostavke o objavljivanju informacija, a ne na temelju pretpostavke o povjerljivosti; skreće pozornost na činjenicu da je EIB dužan osigurati sukladnost svoje politike transparentnosti s odredbama Uredbe (EZ) br. 1049/2001 o javnoj dostupnosti dokumenata Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije; žali zbog činjenice da je prema indeksu transparentnosti(11) pomoći za 2013. EIB ostvario loše rezultate u pogledu transparentnosti i odgovornosti

53.  poziva EIB da se suzdrži od suradnje s financijskim posrednicima koji imaju negativan imidž kad je riječ o transparentnosti, utaji poreza ili praksama agresivnog poreznog planiranja ili drugim štetnim poreznim praksama poput „poreznih odluka“ i malverzacijama cijenama transfera, korupciji ili društvenim utjecajima i utjecajima na okoliš te onima koji nisu u znatnom lokalnom vlasništvu te da ažurira svoje politike na području suzbijanju pranja novca i borbe protiv financiranja terorizma; ističe da je potrebna sveobuhvatnija transparentnost u pogledu globalnih zajmova kako bi se osigurao strogi nadzor nad učinkom te vrste neizravnog kreditiranja; potiče EIB da omogući izravno financiranje i financiranje putem posrednika ovisno o objavljivanju podataka o porezu po zemljama, u skladu s odredbom Direktive o kapitalnim zahtjevima IV za kreditne institucije, te objavljivanju podataka o stvarnom vlasništvu; u tu svrhu poziva EIB da uspostavi novu politiku odgovornog oporezivanja počevši od revizije svoje politike o nekooperativnim jurisdikcijama tijekom 2015.;

54.  potiče EIB da ne surađuje sa subjektima koji djeluju u područjima sa strogom bankarskom tajnom, koji se definiraju ponajprije kao područja „u kojima nema poreza ili su oni nominalni, u kojima nema učinkovite razmjene informacija sa stranim poreznim tijelima kao ni transparentnosti zakonodavnih, pravnih i administrativnih odredbi, ili kao područja koja je tako definirala Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj ili Radna skupina za financijsko djelovanje”(12);

55.  potiče EIB da preuzme vodeću i reprezentativnu ulogu u pitanjima porezne transparentnosti i odgovornosti; posebno poziva EIB da prikupi točne podatke o plaćanju poreza koje proizlazi iz njegovih ulaganja i kreditiranja, posebice o oporezivanju korporativne dobiti, pogotovo u zemljama u razvoju, te da jedanput godišnje analizira i objavi te podatke;

56.  pozdravlja uspostavu javnog registra dokumenata 2014. u skladu s Uredbom 1367/2006;

57.  žali zbog činjenice da u kontekstu nedavnog slučaja (Mopani/Glencore) EIB odbija objaviti rezultate svoje unutarnje istrage; s posebnom pozornosti primjećuje preporuke Europskog ombudsmana u pritužbi 349/2014/OV(13) o tome da EIB treba razmotriti svoje odbijanje da se dopusti pristup njegovu izvješću o istrazi navodne utaje poreza društva Glencore u vezi s financiranjem rudnika bakra Mopani u Zambiji; traži od EIB-a da slijedi preporuke Europskog ombudsmana;

58.  žali zbog nedostatka raznolikosti u Upravljačkom odboru, Vijeću guvernera i Upravnom vijeću EIB-a, posebice u pogledu spola; poziva EIB da primijeni duh Direktive o kapitalnim zahtjevima koja člankom 88. stavkom 2. obvezuje banke da „odluče o cilju zastupljenosti podzastupljenog spola u upravljačkom tijelu i pripreme politiku o tome kako povećati broj pripadnika podzastupljenog spola u upravljačkom tijelu kako bi se taj cilj ispunio. Cilj, politika i njezina provedba javno se objavljuju”;

59.  podsjeća da je dogovoreno da guverner EBRD-a za Uniju osigura da se EP-u podnese godišnje izvješće EP-u o uporabi kapitala, o mjerama za osiguranje transparentnosti načina na koji je EBRD pridonio ciljevima Unije, o preuzimanju rizika i o suradnji između EIB-a i EBRD-a izvan Unije. žali zbog činjenice da guverner i Komisija nisu bili proaktivni kada je riječ o provedbi navedene pravne odredbe(14);

60.  pozdravlja činjenicu da je EIB potpisao Inicijativu za transparentnost međunarodne pomoći (IATI) i u skladu s tim okvirom počeo objavljivati podatke o svojem kreditiranju izvan Europske unije;

Vanjska politika

61.  podsjeća da bi vanjska politika EIB-a, a posebno regionalne tehničke operativne smjernice trebale biti usklađene s ciljevima EU-a za vanjsko djelovanje koji su utvrđeni u članku 21. UEU-a; poziva da se u potpunosti poštuje zakonodavstvo zemalja korisnica;

62.  pozdravlja uspostavu okvira za mjerenje rezultata za aktivnosti izvan EU-a i izvješća o njegovoj provedbi;

63.  poziva EIB da u sklopu trenutačnog mandata razmotri mogućnost povećanja vanjskog financiranja istočnog susjedstva EU-a i susjednih država južnog Sredozemlja;

64.  pozdravlja činjenicu da se u okviru novog mandata za vanjsko kreditiranje za razdoblje 2014. – 2020. od EIB-a zahtijeva objavljivanje izvješća o završetku projekata; očekuje od EIB-a da već 2015. ispuni taj zahtjev;

65.  ponavlja svoj zahtjev Europskom revizorskom sudu da izradi tematsko izvješće o učinku aktivnosti vanjskog kreditiranja EIB-a i njegovoj usklađenosti s politikama EU-a prije revizije vanjskog mandata EIB-a na sredini razdoblja, te da usporedi njihovu dodanu vrijednost u odnosu na vlastita sredstva kojima se EIB koristi; nadalje, poziva Revizorski sud da u svojoj analizi razlikuje jamstva osigurana iz proračuna EU-a, instrumente za ulaganje ERF-a, različite oblike stapanja koji se koriste u infrastrukturnom uzajamnom fondu EU-a i Afrike, investicijskom fondu za Karibe, investicijskom instrumentu za Pacifik i upotrebu povratnih tokova za ta ulaganja; također traži od Europskog revizorskog suda da u svoju analizu uključi upravljanje EIB-a sredstvima osiguranima iz proračuna EU-a u kontekstu investicijskog instrumenta preko Europskog razvojnog fonda i različitih oblika spajanja putem instrumenata EU-a za spajanje te uporabu povratnih tokova za ta ulaganja;

Daljnje preporuke

66.  poziva EIB i Parlament da uspostave platformu za dijalog između EIB-a i odgovarajućih odbora Parlamenta; na temelju toga traži od EIB-a da svaka tri mjeseca Parlamentu dostavi izvješće i raspravlja s njime o svojem napretku i aktivnostima; predlaže uspostavu redovnog strukturiranog dijaloga između predsjednika EIB-a i Parlamenta, sličnog tromjesečnom monetarnom dijalogu između ESB-a i Parlamenta, kako bi se ostvarila povećana razina parlamentarnog nadzora aktivnosti EIB-a i olakšala pojačana suradnja i koordinacija između tih dviju institucija;

67.  primjećuje da još uvijek postoje pritužbe, posebno malih poduzeća, u vezi s nedostatnim pristupom vanjskom kreditnom potencijalu EIB-a te financijskim sredstvima koje pruža Europski investicijski fond; stoga traži izradu godišnjeg pregleda broja MSP-ova, posebno mikropoduzeća, koji su se koristili tim instrumentima te mjera koje je EIB poduzeo u pogledu politika posredništva kojima se koristio radi poboljšanja stvarnog pristupa MSP-ova financiranju;

68.  poziva na iscrpnu procjenu sustava rizika i kontrole povezanih s kombiniranim financiranjem zajedno s Europskom Komisijom te da se o njima izvijesti, uzimajući u obzir učinak kombiniranih aktivnosti ne samo kada je riječ o nadzoru, već i kada je riječ o mogućnostima upravljanja;

69.  pozdravlja visoku kvalitetu aktive EIB-a, sa stopom bezvrijednih dugovanja blizu 0 % (0,2 %) ukupnog kreditnog portfelja; smatra nužnim zajamčiti da EIB održi svoj kreditni rejting na razini trostruki A kako bi zadržao pristup međunarodnom tržištu kapitala pod najpovoljnijim uvjetima financiranja, što će naknadno pozitivno utjecati na trajanje projekta, zainteresirane strane i poslovni model EIB-a;

70.  prima na znanje da 2015. istječe tripartitni sporazum naveden u članku 287. stavku 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije kojim se uređuje suradnja između EIB-a, Komisije i Revizorskog suda u pogledu metoda provjere kojima se Revizorski sud koristi u nadzoru aktivnosti EIB-a, tj. upravljanja fondovima Unije i država članica; poziva EIB da ažurira zadaće Europskog revizorskog suda u tom pogledu uključivanjem svakog novog instrumenata EIB-a koji se bavi javnim sredstvima EU-a ili Europskog razvojnog fonda;

71.  pozdravlja činjenicu da je Vijeće EIB-a 2013. odobrilo ažuriranu politiku protiv prijevara čime je potvrđen stav banke o nultoj toleranciji kada je riječ o tom pitanju;

72.  poziva na veću učinkovitost, manje propisa i veću fleksibilnost u pogledu dodjele sredstava EIB-a;

73.  poziva EIB da se uključi u strukturirani proces komunikacije s parlamentima, vladama i socijalnim partnerima kako bi se redovito određivalo koje bi inicijative za stvaranje radnih mjesta mogle pomoći ostvariti održivo povećanje konkurentnosti Europe;

74.  pozdravlja podršku pruženu MSP-ovima u područjima u kojima su stope nezaposlenosti mladih iznad 25 %;

75.  pozdravlja usmjerenost na poduzeća srednje tržišne kapitalizacije (mid-cap poduzeća odnosno poduzeća s 250 do 3 000 zaposlenika) pomoću Inicijative za poduzeća srednje tržišne kapitalizacije i Inicijative za financiranje rasta koje obje potiču davanje zajmova, osobito inovativnim poduzećima srednje tržišne kapitalizacije;

76.  pozdravlja novu inicijativu EIB-a pod nazivom „Vještine i radna mjesta – ulaganje za mlade” usmjerenu na instrumente za financiranje strukovnog osposobljavanja i mobilnosti studenata/naučnika kako bi se mladim ljudima pružile mogućnosti trajnog zaposlenja te poziva da se još veća pozornost posveti strukovnom osposobljavanju i povećanim ulaganjima u taj program davanja zajmova u nadolazećim godinama; vjeruje, međutim, da se zbog tog programa ne bi trebalo smanjiti financiranje trenutnog sustava bespovratnih sredstava, osobito u pogledu programa Erasmus+; ističe da se mobilnost mora promatrati kao priliku i mora ostati dobrovoljna, a ne da postane instrument kojim se doprinosi smanjenju broja stanovnika i marginalizaciji područja pogođenih nezaposlenošću; poziva da se pozornost posveti onim projektima koji će omogućiti stvaranje kvalitetnih radnih mjesta, s posebnim naglaskom na projektima koji su povezani sa stvaranjem radnih mjesta za mlade, povećanjem udjela žena na tržištu rada, smanjenjem dugoročne nezaposlenosti i poboljšanjem mogućnosti zapošljavanja ugroženih skupina;

77.  pozdravlja opsežno iskustvo koje EIB ima u pogledu financiranja obrazovanja i osposobljavanja pomoću studentskih zajmova provedenih u Europi, osobito u pogledu plana Grupe EIB-a da 2015. uspostavi instrument jamstava za studentske zajmove za magistarski studij u okviru programa Erasmus; ističe važnost povoljnih pravila o povratu sredstava kako bi se osigurala potpuna jednostavnost pristupa zajmovima za studente, neovisno o njihovim financijskim prilikama;

78.  poziva EIB da posebnu pozornost posveti kriteriju iz prvog stupa koji se odnosi na doprinos rastu i zapošljavanju te osobito zapošljavanju mladih prilikom odabira svojih projekata u skladu s metodom procjene prema tri stupa; ističe važnost radnih mjesta, osposobljavanja i naukovanja za mlade ljude kao dio prijelaza na održivi model stvaranja radnih mjesta;

79.  podsjeća na predanost potpredsjednika Katainena povećanju potencijala EIB-a, ne samo u odnosu na infrastrukturu nego i na zapošljavanje i obrazovanje mladih, te poziva EIB da izvijesti o napretku ostvarenom na tom području u svom idućem godišnjem izvješću; vjeruje da bi se mjere za zapošljavanje mladih koje su već pokrenute trebale brže provoditi i postupno širiti;

80.  vjeruje da bi EIB trebao znatno ulagati u mjere kojima se otvaraju održiva radna mjesta za mlađe generacije, uz one koje su već pokrenute u sklopu Inicijative za zapošljavanje mladih;

o
o   o

81.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, EIB-u te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL C 72 E, 11.3.2014., str. 51.
(2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0057.
(3) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0201.
(4) SL C 349 E, 29.11.2013., str. 27.
(5) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0161.
(6) SL L 177, 7.7.2012., str. 1.
(7) SL L 280, 27.10.2011., str. 1.
(8) Vidi: Observatori de l’Ebre (CSIC, URLL). Evaluación de Impacto Ambiental (SGEA/SHG; Ref.: GAD/13/05) -‘Almacenamiento subterráneo de gas natural Amposta (Permiso Castor) Tarragona); IAM 2109-07 – Estudio elaborado por la Dirección General de Política Ambiental y Sostenibilidad del Departamento de Medio Ambienta y Vivienda de la Generalitat de Catalunya sobre el estudio de impacto ambiental del Proyecto de almacén subterráneo de gas natural Castor”; i Simone Cesca, Francesco Grigoli, Sebastian Heimann, Álvaro González, Elisa Buforn, Samira Maghsoudi, Estefania Blanch y Torsten Dahm (2014): ‘The 2013 September–October seismic sequence offshore Spain: a case of seismicity triggered by gas injection?’, Geophysical Journal International, 198, 941 – 953.
(9) Uvodna izjava 8. Odluke br. 1219/2011/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o upisu dodatnih udjela Europske unije u kapital Europske banke za obnovu i razvoj (EBOR) na temelju odluke o povećanju kapitala (SL L 313, 26.11.2011., str. 1.).
(10) Odluka Europskog ombudsmana o zaključenju istrage u pogledu pritužbe 178/2014/AN protiv Europske investicijske banke – http://www.ombudsman.europa.eu/hr/cases/decision.faces
(11) http://newati.publishwhatyoufund.org/2013/index-2013/results/
(12) Uvodna izjava 13. Odluke br. 1219/2011/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o upisu dodatnih udjela u kapitalu Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) od strane Europske unije zbog odluke o povećanju kapitala (SL L 313, 26.11.2011., str. 1.).
(13) http://www.ombudsman.europa.eu/cases/draftrecommendation.faces/hr/58471/html.bookmark
(14) Članak 3. Odluke br. 1219/2011/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o upisu dodatnih udjela u kapitalu Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD)od strane Europske unije zbog odluke o povećanju kapitala (SL L 313, 26.11.2011., str. 1.).


Expo Milano 2015: "Prehrana planeta, energija života"
PDF 287kWORD 114k
Rezolucija Europskog parlamenta od 30. travnja 2015. o Svjetskoj izložbi Expo 2015. u Milanu: hranjenje planeta ‒ energija za život (2015/2574(RSP))
P8_TA(2015)0184B8-0360/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir odluku Ureda za međunarodne izložbe o organizaciji svjetske izložbe u Milanu od 1. svibnja do 30. listopada 2015. na temu „Hranjenje planeta: energija za život”,

–  uzimajući u obzir Odluku Komisije od 3. svibnja 2013. o sudjelovanju Komisije na Svjetskoj izložbi Expo 2015. u Milanu (C(2013)2507),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru Regija od 3. svibnja 2013. naslovljenu „Sudjelovanje EU-a na Svjetskoj izložbi Expo 2015. u Milanu „Hranjenje planeta: energija za život” (COM(2013)0255),

–  uzimajući u obzir rad znanstvenog upravnog odbora Europske unije koji podržavaju Komisija i Parlament i koji je uspostavljen 21. ožujka 2014. u cilju pružanja stručnih savjeta u vezi sa sigurnošću opskrbe hranom i prehrane te izrade smjernica za program događanja u okviru Svjetske izložbe Expo 2015.,

–  uzimajući u obzir Milenijske razvojne ciljeve koje su Ujedinjeni narodi usvojili u rujnu 2000. te nacrt ciljeva održivog razvoja koji će usvojiti sljedeća Opća skupština Ujedinjenih naroda u rujnu 2015.;

–  uzimajući u obzir publikaciju Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO) naslovljenu „Svjetska poljoprivreda ususret 2030./2050.: revizija za 2012.”,

–  uzimajući u obzir da je FAO proglasio 2014. međunarodnom godinom obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava,

–  uzimajući u obzir da je FAO proglasio 2015. međunarodnom godinom tla,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. siječnja 2011. o priznavanju poljoprivrede kao strateškog sektora u kontekstu sigurnosti opskrbe hranom(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2012. o tome kako spriječiti rasipanje hrane: strategije za učinkovitiji prehrambeni lanac u EU-u(2),

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948., a posebno njezin članak 25. kojim se pravo na hranu priznaje kao dio prava na primjeren životni standard,

–  uzimajući u obzir pitanje Komisiji o Svjetskoj izložbi Expo 2015. u Milanu: prehrana planeta, energija života (O-000016/2015 – B8-0109/2015),

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj,

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je tema Svjetske izložbe Expo 2015. u Milanu „Hranjenje planeta – energija za život” te da se tim događajem može dati važan poticaj raspravi o poboljšanju proizvodnje i distribucije hrane, rješavanju problema rasipanja hrane, promicanju i razradi već postojećih pozitivnih pristupa rješavanju nesigurnosti opskrbe hranom, neishranjenosti i loših načina ishrane, pri čemu je potrebno uspostaviti ravnotežu između opskrbe i potrošnje;

B.  budući da se zbog teme Svjetske izložbe Expo 2015. u Milanu pruža prilika promišljati i raspravljati o različitim pristupima rješavanju paradoksa globaliziranog svijeta u kojemu je, prema podacima FAO-a, s jedne strane, 898 milijuna ljudi pothranjeno i gladno, dok 1,4 milijarde, s druge strane, ima prekomjernu tjelesnu težinu, uključujući 500 milijuna pretilih osoba, što prouzročuje socijalnu i gospodarsku štetu, a u nekim slučajevima dramatično utječe na ljudsko zdravlje;

C.  budući da se Svjetska izložba Expo 2015. u Milanu podudara s ciljnom godinom Milenijskih razvojnih ciljeva i međunarodnom godinom tla UN-a te bi trebala služiti kao nadahnuće raspravi o novim ciljevima održivog razvoja, o čijem se konačnom nacrtu trenutačno vode pregovori te budući da se poljoprivreda i sigurnost opskrbe hranom i prehrane nalaze u središtu pažnje tog zadatka;

D.  budući da teme izložbe Expo 2015. u Milanu, koje se uglavnom odnose na hranu, obuhvaćaju i ribarstvo koje je kao i poljoprivreda povezano s pitanjima hrane, samoopskrbe hranom i održivošću hrane;

E.  budući da se u okviru Svjetske izložbe Expo 2015. u Milanu sastavlja „Milanska povelja”, dokument koji će biti podnesen glavnom tajniku UN-a kao baština Svjetske izložbe Expo 2015. i doprinos međunarodnoj raspravi o Milenijskim razvojnim ciljevima;

F.  budući da se teme Svjetske izložbe Expo 2015. u prvom redu odnose na poljoprivredni sektor koji ostaje kamen temeljac gospodarstva Unije, s obzirom na to da poljoprivredni izvoz predstavlja dvije trećine njezine ukupne vanjske trgovine, da Unija ostaje vodeći poljoprivredni izvoznik u svijetu i da prehrambena industrija EU-a ima godišnji promet od gotovo bilijun eura te zapošljava više od 4 milijuna ljudi;

G.  budući da je ribarstvo, poput poljoprivrede, ključni element gospodarstva, prvo u vidu uvoza s obzirom na to da je EU vodeći svjetski uvoznik ribarskih proizvoda i proizvoda akvakulture te da vrijednost izvoza iznosi 4,1 milijun EUR godišnje, a drugo u vidu zapošljavanja jer je u sektoru ribarstva zaposleno 116 094 osoba, u sektoru akvakulture 85 000 i u sektoru prerade ribe 115 651 osoba;

H.  budući da je „Hranjenje planeta – energija za životˮ globalna tema koja obuhvaća sve gospodarske i proizvodne aktivnosti kojima se doprinosi osiguranju prehrane i održivosti;

I.  budući da ribarski sektor treba uključiti u raspravu o tome kako nahraniti planet u mjeri u kojoj osigurava morsku hranu, čime se uspostavlja ravnoteža između raspoloživosti i potrošnje resursa;

J.  budući da znanstveni upravni odbor Europske unije za Svjetsku izložbu Expo 2015. predviđa da je u određenim područjima potrebno stjecati nova znanja te da obrazovanjem i komunikacijom treba poticati javnost na bolje razumijevanje hrane i njezine proizvodnje unutar poljoprivrednog sektora te sektora plavog gospodarstva i sektora ribarstva tako da ljudi prepoznaju globalni učinak vlastitog izbora hrane;

K.  budući da su iskustvo civilnog društva i njegov doprinos raspravi o pitanjima Svjetske izložbe Expo 2015. ključni te je potrebno poticati njegova iskustva i inicijative kako bi se razvila značajna međunarodna rasprava i smjernice za ublažavanje globalne krize u vezi s hranom i prehranom;

L.  budući da zdrava tla nisu samo temeljni uvjet za proizvodnju hrane, goriva, vlakna i lijekova nego su također ključna za naš ekosustav jer imaju važnu ulogu u kruženju ugljika, a istodobno skladište i pročišćavaju vodu te pomažu spriječiti poplave i suše;

M.  budući da su naši oceani, mora i unutarnji plovni putovi od iznimnog značaja za zdravu prehranu te da je njihova zaštita bitna za naše preživljavanje; budući da se ribarstvom i akvakulturom osiguravaju sredstva za život 10 – 12 % svjetskog stanovništva;

N.  budući da se svi podaci o upravljanju događajem, njegovoj organizaciji i provedbi otvoreno objavljuju u okviru platforme Otvoreni Expo kako bi se zajamčila potpuna transparentnost Svjetske izložbe Expo 2015., što se može smatrati dobrim primjerom transparentnosti;

O.  budući da FAO procjenjuje porast svjetskog stanovništva sa sedam na 9,1 milijardu te će u tom smislu do 2050. biti potreban rast u opskrbi hranom za 70 %, a ta ista predviđanja upućuju na to da samo povećanje proizvodnje neće biti dovoljno da se svima zajamči sigurnost opskrbe hranom;

P.  budući da FAO procjenjuje broj gladnih 2010. na 925 milijuna; te se više od trećine smrtnih slučajeva djece mlađe od pet godina može pripisati pothranjenosti;

Q.  budući da FAO procjenjuje da će do 2050. površina obradivog zemljišta u uporabi narasti za samo 4,3 %;

R.  budući da rastom dohotka po stanovniku u zemljama ubrzanog razvoja dolazi do zaokreta u načinu ishrane uz naglasak na proizvodima s većim sadržajem proteina, uključujući proteine životinjskog podrijetla, te prerađenim proizvodima, čime se potiče proces svjetskog približavanja u ishrani kao što su ga doživjele imućnije populacije;

S.  budući da je proizvodnja proteina jedan od glavnih izazova za sigurnost hrane te da stoga ribarstvo, kao i plavo gospodarstvo općenito, ima ključnu ulogu u tome, posebno u području istraživanja algi;

T.  budući da je riba važan izvor proteina i mikronutrijenata za osiromašene zajednice koje možda nemaju izravan pristup drugim izvorima prehrane; budući da se u mnogim dijelovima svijeta sredstva za život i prehrambene koristi morskih izvora dobivaju lokalno, u zajednicama koje se bave ribolovom u obalnim i unutarnjim vodama u blizini svojih domova;

U.  budući da načini ishrane koji sadrže visok udio proizvoda životinjskog podrijetla zahtijevaju potrošnju znatno više resursa nego oni koji sadrže visok udio proizvoda biljnog podrijetla;

V.  budući da u zemljama u razvoju u poljoprivredi radi i njome se uzdržava više od 70 % radne snage, uglavnom žena; budući da Svjetska banka procjenjuje da je rast u poljoprivrednom sektoru dvostruko učinkovitiji u smanjivanju siromaštva od rasta u drugim sektorima;

W.  budući da je prema podacima FAO-a 2012. godine oko 58,3 milijuna ljudi bilo zaposleno u primarnom sektoru ribarstva i akvakulture; budući da su 2012. žene predstavljale više od 15 % svih ljudi zaposlenih izravno u primarnom sektoru ribarstva; budući da se ribarstvom i akvakulturom ukupno osiguravaju sredstva za život 10 – 12 % svjetskog stanovništva;

X.  budući da u EU-u postoji nesigurnost u opskrbi hranom te da 79 milijuna ljudi još uvijek živi ispod granice siromaštva, dok je 124,4 milijuna ljudi ili 24,8 % izloženo riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, u odnosu na 24,3 % 2011.;

Y.  budući da je samo polovina svih zemalja u razvoju (62 od 118) na putu ostvarivanja Milenijskih razvojnih ciljeva;

Z.  budući da je opće pravo na hranu i dobru prehranu ključno za postizanje Milenijskih razvojnih ciljeva; budući da je prehrana povezana s većinom Milenijskih razvojnih ciljeva, ako ne i sa svima, a oni su pak međusobno usko povezani;

AA.  budući da se u brojnim međunarodnim pravnim instrumentima pravo na hranu povezuje s drugim ljudskim pravima, uključujući pravo na život, osiguranje sredstava za život, zdravlje, vlasništvo, obrazovanje i vodu;

AB.  budući da je u posljednja tri desetljeća došlo do znatnog pada udjela službene razvojne pomoći dodijeljene poljoprivredi na međunarodnoj razini;

AC.  budući da konceptom sigurnosti opskrbe hranom i prehrane nije obuhvaćena samo dostupnost opskrbe hranom nego je u njega uključeno i pravo na hranu, točne informacije o onome što jedemo i univerzalna, održiva dostupnost zdrave prehrane, što uključuje i druge faktore kao što su sanitetske usluge, higijena, cijepljenje i dehelmintizacija;

AD.  budući da su glad i neishranjenost glavni uzroci smrtnosti ljudi i najveće prijetnje svjetskom miru i sigurnosti;

AE.  budući da nestabilne cijene hrane imaju negativne posljedice na sigurnost opskrbe hranom i lanac opskrbe hranom;

AF.  budući da je uslijed globalne ekonomske krize te rastuće cijene hrane i goriva došlo do pogoršanja stanja u vezi s hranom u mnogim zemljama u razvoju, posebno u najmanje razvijenima, čime su djelomično unazadili napredak na području smanjenja siromaštva koji je postignut u posljednjem desetljeću;

AG.  budući da zbog nestabilnosti poljoprivrednih tržišta i tržišta ribljim proizvodima u zemljama u razvoju na opskrbu hranom snažno utječu prirodne katastrofe, sukobi i krize u području javnog zdravlja;

AH.  budući da prehrambeni sustav istodobno doprinosi klimatskim promjenama te je pod njihovim utjecajem, što se odražava na dostupnost prirodnih resursa i uvjete poljoprivredne i industrijske proizvodnje te proizvodnju ribljih proizvoda;

AI.  budući da prirodne katastrofe izazvane klimatskim promjenama imaju ozbiljan učinak na države članice EU-a i prekomorske zemlje te ugrožavaju sigurnost opskrbe hranom i suverenost nad hranom, posebno u već osjetljivim situacijama;

AJ.  budući da se prema procjenama Komisije 30 % hrane na svijetu izgubi ili rasipa te da će godišnje rasipanje hrane u Europskoj uniji s otprilike 89 milijuna tona ili 179 kg po stanovniku do 2020. porasti na otprilike 126 milijuna tona, što odgovara porastu od 40 %, ako se ne poduzmu radnje ili mjere kojima bi se to moglo spriječiti;

AK.  budući da bi bolje upravljanje prehrambenim sektorom značilo i učinkovitije korištenje zemljom, bolje upravljanje vodom te bi pozitivno djelovalo na cijeli svjetski poljoprivredni sektor i sektor ribarstva, kao i na nastavak borbe protiv pothranjenosti i loših načina ishrane u zemljama u razvoju;

AL.  budući da je odbacivanje ulova i dalje nesvrsishodno rasipanje važnih živih resursa i ima bitnu ulogu u iscrpljivanju morske populacije; budući da odbacivanje ulova ima niz negativnih učinaka na morske ekosustave zbog promjene opće strukture prehrambenih lanaca i staništa, što bi moglo ugroziti održivost sadašnjih ribolovnih aktivnosti;

AM.  budući da se glad, loši načini ishrane i pothranjenost pojavljuju paralelno s paradoksalnim razmjerima pretilosti i bolestima koje se može pripisati neuravnoteženom načinu ishrane, što ima socijalne i gospodarske posljedice katkad i s dramatičnim utjecajem na ljudsko zdravlje;

AN.  budući da trgovinski sporazumi o ulaganju mogu imati negativan učinak na sigurnost opskrbe hranom i neishranjenost ako se zbog davanja u zakup ili prodaje obradivog zemljišta privatnim ulagačima lokalnom stanovništvu uskrati pristup proizvodnim resursima koji su im nužni kao izvori sredstava za život ili ako se velika količina hrane izveze i proda na međunarodnim tržištima, zbog čega država domaćin postaje u većoj mjeri ovisna o fluktuaciji cijena robe na međunarodnim tržištima, a stoga i ranjivija;

AO.  budući da nije moguće održivo iskorijeniti glad samo pružanjem dovoljne količine hrane svima; budući da će se to samo postići ako se malim poljoprivrednicima i ribarima omogući da zadrže i obrađuju svoju zemlju i rade na moru, održavaju sustav pravedne trgovine te dijele znanje, inovacije i održive prakse;

AP.  budući da je prikladno priznati ključnu ulogu poljoprivrednika i ribara, a posebno obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i ribarskih poduzeća u jamčenju svjetske sigurnosti opskrbe hranom;

AQ.  budući da je posebno važno da se prepozna bitna uloga ribara i radnika u akvakulturi na našim europskim obalnim područjima i otocima;

AR.  budući da je prikladno priznati mnogostruke funkcije poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, koje su uz proizvodnju hrane od ključne važnosti za javnu dobrobit u smislu kvalitete krajolika, bioraznolikosti, stabilnosti klime, kvalitete oceana i ublažavanja prirodnih katastrofa kao što su poplave, suše i požari;

1.  ističe da je za rješavanje problema nesigurnosti opskrbe hranom ključno sljedeće: snažan i održiv poljoprivredni sektor i sektor ribarstva diljem EU-a, uspješno i raznoliko ruralno gospodarstvo, čist okoliš te obiteljska poljoprivredna gospodarstva poduprta čvrstom, pravednijom, međunarodno održivom i na odgovarajući način financiranom poljoprivrednom politikom;

2.  naglašava činjenicu da je također važno provoditi održivu i odgovarajuće financiranu zajedničku ribarstvenu politiku te zajamčiti usklađenost trgovinske i ribarstvene politike EU-a;

3.  smatra da će ekološka održivost i napori za prilagodbu na klimatske promjene te za ublažavanje klimatskih promjena biti uspješni samo ako su poljoprivredna gospodarstva ekonomski održiva i ako poljoprivrednici imaju pristup zemljištu, zajmu i usavršavanju;

4.  poziva Komisiju i države članice da iskoriste temu Svjetske izložbe Expo 2015. u Milanu „Hranjenje planeta – energija za život” kako bi se odredila opredijeljenost ispunjenju prava na primjerenu, zdravu, održivu i upućenu potrošnju hrane;

5.  poziva Komisiju da zajamči da će se aktivnostima u „paviljonu EU-a” na Svjetskoj izložbi 2015. pridonijeti podizanju razine svijesti o potrebi rješavanja hitnih problema duž cijelog lanca opskrbe hranom, uključujući dugoročnu održivost u vezi s proizvodnjom, distribucijom i potrošnjom hrane, rješavanje problema rasipanja hrane i suzbijanje neishranjenosti, loših načina ishrane i pretilosti;

6.  naglašava da je pravo na hranu osnovno ljudsko pravo koje se može ostvariti samo kada svi ljudi imaju pristup odgovarajućim, sigurnim i hranjivim namirnicama kako bi zadovoljili svoje potrebe ishrane za aktivan i zdrav život;

7.  ističe činjenicu da je pristup namirnicama preduvjet za smanjenje siromaštva i nejednakosti te postizanje Milenijskih razvojnih ciljeva;

8.  naglašava da bi borba protiv pothranjenosti i pružanje općeg pristupa primjerenim hranjivim namirnicama trebali ostati najvažniji ciljevi plana za razdoblje nakon 2015. u okviru cilja iskorjenjivanja gladi, s posebnim pozivom da se do 2030. iskorijene svi oblici neishranjenosti;

9.  vjeruje da povećana nestabilnost na tržištu hrane predstavlja problem za održivost te traži od nas da pojačamo mjere za unaprjeđenje sigurnosti opskrbe hranom i ekološku održivost proizvodnje hrane, i to rješavanjem problema nedostatka prirodnih resursa te promicanjem istraživanja i inovacija u poljoprivredi i ribarstvu;

10.  vjeruje da se odgovarajućim institucijskim, regulatornim i nadzornim okvirima može promicati okruženje namijenjeno razvoju stabilnih, održivih, pravičnih, pristupačnih i raznolikih sustava poljoprivrednih tržišta i tržišta ribom;

11.  ustraje u tome da Komisija zajamči dosljednost među političkim odlukama svojih glavnih uprava za trgovinu, poljoprivredu i ribarstvo kako bi se osigurao reciprocitet pri higijenskim standardima i standardima održivosti;

12.  mišljenja je da je potrebno promicati male poljoprivredne strukture i organsku poljoprivredu s velikom prirodnom vrijednošću ili poljoprivredu koja se temelji na uzgoju drvenastih kultura kao modele koji su posebno učinkoviti za osiguravanje održivosti svjetske proizvodnje hrane;

13.  poziva Komisiju da potiče učinkovitije poljoprivredne prakse, kao što su agroekološki pristup i diversifikacija te bolje održivo upravljanje poljoprivrednim resursima kako bi se postiglo sljedeće: smanjenje ulaznih troškova poljoprivredne proizvodnje i rasipanja namirnica, unapređenje prijenosa znanja i inovacija, poticanje učinkovitosti resursa i povećanje raznolikosti usjeva odnosno održivosti poljoprivrednih sustava;

14.  poziva Komisiju da promicanjem učinkovitije uporabe namirnica, vode i energije podupre istraživanje o kvaliteti obalnih voda, upravljanju zemljom i održivoj intenzifikaciji; poveća usredotočenost na očuvanje vode i zemljanih resursa; nastavi s prilagodbom bioloških mjera za zaštitu od štetnih organizama (integrirana zaštita bilja); te promiče istraživanja u cilju poboljšanja prinosa uz istodobno smanjenje utjecaja na okoliš;

15.  zabrinut je zbog pojave utrke zemalja za obradivim površinama te njezinih posljedica za sigurnost opskrbe hranom u zemljama u razvoju kao i za budućnost poljoprivrede i poljoprivrednika;

16.  zabrinut je zbog pojave nezakonitog ribolova u cijelom svijetu, koji ima vrlo negativan učinak na okoliš, bioraznolikost i gospodarstvo;

17.  poziva Komisiju da pridonese podizanju razine svijesti među državama članicama te da ih potakne na uporabu zemljišnih „resursa” u cilju održivosti, što je potrebno za ostvarivanje sigurnosti opskrbe hranom i ispravne prehrane, prilagodbu na klimatske promjene i ublažavanje klimatskih promjena te općeg održivog razvoja;

18.  naglašava važnost rješavanja problema degradacije zemljišta, koji pogoršava siromaštvo i nesigurnost opskrbe hranom;

19.  poziva Komisiju da diljem svijeta potiče provedbu Dobrovoljnih smjernica UN-a i FAO-a o odgovornom upravljanju posjedom zemlje, ribarstvom i šumarstvom kako na strani ulagača tako i na strani ciljanih zemalja;

20.  poziva talijansku vladu da predloži i izradi projekte za održivu ponovnu uporabu prostora izložbe Expo 2015.;

21.  poziva Komisiju da na svjetskoj razini pridonese postizanju ciljeva FAO-a radi potpore razvoju poljoprivrednih, ekoloških i socijalnih politika kojima se potiču održiva obiteljska poljoprivredna gospodarstva;

22.  naglašava da trenutačne nejednakosti u lancu opskrbe hranom predstavljaju prijetnju održivosti proizvodnje hrane te poziva na veću transparentnost i pravednost u lancu opskrbe hranom, kao i uklanjanje nepoštenih trgovačkih praksi i ostalih narušavanja tržišta kako bi se zajamčila pravedna dobit poljoprivrednicima, pošteni profiti i određivanje cijena u okviru lanca opskrbe hranom kao i održiv poljoprivredni sektor koji će nuditi sigurnost opskrbe hranom; poziva stoga Komisiju da poduzme sve potrebne korake kako bi se zajamčilo postizanje tih ciljeva u što kraćem roku;

23.  zauzima stajalište da bi Komisija i države članice trebale promicati politike usmjerene na suzbijanje nepoštenih praksi, čije je postojanje prepoznao forum Komisije na visokoj razini, za bolje funkcioniranje lanca opskrbe hranom;

24.  naglašava da je potrebno snažno se boriti protiv gubitka zemljišta i napuštanja rubnih poljoprivrednih područja kako bi se osigurala sigurnost opskrbe hranom;

25.  naglašava da je potrebno odlučno se boriti protiv nezakonitog ribolova kako bi se omogućila sigurnost opskrbe hranom;

26.  naglašava ključnu ulogu ruralnog razvoja za gospodarski i društveni rast tih predjela te poziva na pružanje potpore mladim poljoprivrednicima;

27.  poziva Komisiju da uloži napore u smjeru postizanja ambicioznog međunarodnog sporazuma koji uključuje faktor hrane u vezi s ublažavanjem klimatskih promjena u pogledu međunarodnih rasprava 21. zasjedanja Konferencije ugovornih stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime 2015. u Parizu;

28.  poziva Vijeće da prizna ulogu cijelog poljoprivrednog sektora ne samo u ublažavanju klimatskih promjena nego i u prilagodbi na njih;

29.  poziva Komisiju da se s pomoću ambicioznih, jasno definiranih i obvezujućih ciljeva suprotstavi rasipanju hrane na način da potiče države članice da na svakoj razini lanca opskrbe hranom, od sadnje do konzumacije, poduzmu mjere protiv rasipanja hrane;

30.  potiče države članice da obrazuju građane, promiču i šire najbolje prakse i provode analize te u školama iniciraju društvene i obrazovne kampanje o rasipanju hrane i važnosti zdrave, uravnotežene ishrane u kojoj se prednost daje lokalnim poljoprivrednim proizvodima, određujući 2016. europskom godinom protiv rasipanja hrane;

31.  smatra da je važno započeti dijalog s dionicima kako bi se zajamčilo da se neprodana i sigurna jestiva hrana sustavno stavlja na raspolaganje dobrotvornim organizacijama;

32.  apelira na države članice i Komisiju da u okviru istraživanja i obrazovanja, počevši u školama, od najranije dobi, nastave promicati zdravu hranu, promišljenu prehranu i standarde kakvoće i održivosti u području prehrane – poticanjem odgovornog i zdravog načina života – te da dodatno razvijaju politike za iskorjenjivanje neishranjenosti, loših načina ishrane i sprečavanje pretilosti;

33.  naglašava važnost poticanja obrazovanja o zdravoj i uravnoteženoj prehrani, kao i promicanja lokalnih proizvoda i tradicionalnih načina ishrane te podizanja razine svijesti o njima;

34.  snažno predlaže da cijeli sustav hrane, koji obuhvaća i poljoprivredu, zajedno s trgovinskim, zdravstvenim, obrazovnim, klimatskim i energetskim politikama funkcionira u okviru pristupa temeljenog na ljudskim pravima, u kojem bi trebala prednjačiti Europska unija;

35.  stoga poziva na uvrštenje rodne dimenzije i promicanje osnaživanja žena u svim politikama kojima je cilj borba protiv nesigurnosti opskrbe hranom;

36.  ponavlja važnost promicanja poljoprivrede i ribarstva u zemljama u razvoju i važnost dodjeljivanja prikladnog udjela prekomorske razvojne pomoći EU-a poljoprivrednom sektoru; žali zbog znatnog smanjenja razine razvojne pomoći dodijeljene poljoprivredi od 1980-ih i pozdravlja priznavanje potrebe da se taj trend preokrene;

37.  smatra da je važno poboljšati uvjete žena u poljoprivredi, pogotovo u afričkim, karipskim i pacifičkim zemljama (AKP) jer se osnaživanjem žena iz ruralnih područja i ulaganjem u njih znatno povećava produktivnost te smanjuju glad i pothranjenost;

38.  poziva Komisiju i države članice da daju prednost programima suradnje temeljenima na mikrokreditiranju radi poticanja malih, ekološki održivih poljoprivrednih gospodarstava koja hrane lokalno stanovništvo;

39.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji i Vijeću te povjerenicima država članica sudionica odgovornima za Svjetsku izložbu Expo 2015. u Milanu.

(1) SL C 136 E, 11.5.2012., str. 8.
(2) SL E 227, 6.8.2013., str. 25.


Stanje u Nigeriji
PDF 190kWORD 98k
Rezolucija Europskog parlamenta od 30. travnja 2015. o stanju u Nigeriji (2015/2520(RSP))
P8_TA(2015)0185RC-B8-0370/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Nigeriji, a posebno svoju posljednju raspravu na plenarnoj sjednici o tom pitanju u srijedu, 14. siječnja 2015.,

–  uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini, među ostalima izjave od 8. i 19. siječnja, 31. ožujka te 14. i 15. travnja 2015.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 9. veljače 2015.,

–  uzimajući u obzir Provedbenu uredbu Komisije (EU) br. 583/2014 od 28. svibnja 2014.(1) kojom je Boko Haram uvršten na popis osoba, skupina i entiteta na koje se primjenjuje obustava financiranja i gospodarskih resursa,

–  uzimajući u obzir peti ministarski dijalog između Nigerije i EU-a koji je održan u Abuji 27. studenoga 2014.,

–  uzimajući u obzir preliminarne zaključke misija EU-a i EP-a za promatranje izbora,

–  uzimajući u obzir regionalnu konferenciju o sigurnosti od 20. siječnja 2015. u Niameyu,

–  uzimajući u obzir izjavu Ban Ki-moona, glavnog tajnika UN-a, o neprekidnom nasilju i sve gorem sigurnosnom stanju u sjeveroistočnoj Nigeriji,

–  uzimajući u obzir izjave visokog povjerenika UN-a za ljudska prava o mogućnosti da se članove Boko Harama optuži za ratne zločine,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a iz 1981. o ukidanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda iz 1981., koju je Nigerija ratificirala 22. lipnja 1983.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966., koji je Nigerija ratificirala 29. listopada 1993.,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir Ustav Savezne Republike Nigerije donesen 29. svibnja 1999. i posebno odredbe iz Poglavlja IV.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) i njezin fakultativni protokol,

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu između članica afričke, karipske i pacifičke skupine država, s jedne strane, i Europske zajednice i njezinih država članica, s druge strane (Sporazum iz Cotonoua),

–  uzimajući u obzir članak 208. Ugovora o funkcioniranju Europske unije kojim se uvodi načelo usklađenosti razvojnih politika u svim vanjskim politikama Europske unije;

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da je Nigerija najmnogoljudnija i etnički najraznolikija zemlja u Africi, a karakteriziraju je regionalni i vjerski raskol, podjele između sjevera i juga te ozbiljne gospodarske i socijalne nejednakosti;

B.  budući da je Nigerija najveće gospodarstvo na afričkom kontinentu i veliki trgovinski partner EU-a, no unatoč njezinim ogromnim resursima, među zemljama je s najvećim nejednakostima na svijetu, a to se očituje u tome da više od 70 % njezina stanovništva živi s manje od 1,25 USD dnevno, dok 10 % stanovništva upravlja s više od 90 % bogatstava i resursa zemlje;

C.  budući da su meta napada koje je Boko Haram izvršio između 3. i 8. siječnja 2015. bili Baga i 16 obližnjih gradova i sela, pri čemu je prema satelitskim snimkama uništeno gotovo 3700 objekata te su ubijene tisuće osoba;

D.  budući da je Boko Haram zauzeo nekoliko gradova u sjeveroistočnoj Nigeriji te da i dalje prisilno u svoje redove novači civile, uključujući i veliki broj djece; budući da je zbog nasilja koje je prouzročio Boko Haram od 2009. živote izgubilo više od 22 000 osoba, a na meti su bez razlike bili kršćani, muslimani i svatko tko se ne priklanja njihovim dogmatskim i ekstremističkim uvjerenjima budući da se u ožujku 2015. Boko Haram obvezao na odanost Islamskoj državi; budući da je 27. ožujka 2015. stotine tijela pronađeno u sjeveroistočnom gradu Damasku, a po svemu sudeći žrtve su pobune Boko Harama;

E.  budući da je u travnju 2014. više od 270 djevojčica oteto iz državne škole u Chiboku (država Borno); budući da ih se većina i dalje smatra nestalima te da su u velikoj opasnosti od seksualnog nasilja, porobljavanja i prisilnog braka; budući da je od tada Boko Haram oteo još stotine osoba; budući da je 28. travnja 2015. gotovo 300 djevojčica i žena spašeno u šumi Sambisa;

F.  budući da UN procjenjuje da je zbog nasilja u državama Borno, Yobe i Adamawa raseljeno 1,5 milijuna ljudi, uključujući 800 000 djece, dok više od tri milijuna ljudi trpi posljedice zbog pobune;

G.  budući da je više od 300 000 Nigerijaca bježeći pred nasiljem prebjeglo u sjeverozapadni Kamerun i jugozapadni Niger i budući da stotine Nigerijaca riskiraju život na migracijskim rutama prema EU-u u nadi da će živjeti u boljim ekonomskim, socijalnim i sigurnosnim uvjetima;

H.  budući da je cilj Boko Harama osnovati isključivo islamsku državu u sjevernoj Nigeriji, i uvesti kaznene šerijatske sudove, te zabraniti zapadnjačko obrazovanje;

I.  budući da zbog sve veće nesigurnosti poljoprivrednici ne mogu obrađivati svoja zemljišta ili ići u žetvu od straha da ih ne napadne Boko Haram, a to stanje dodatno pogoršava nesigurnu opskrbu hranom;

J.  budući da se povećava broj napada, uključujući korištenje djece kao bombaša samoubojica, te budući da se oni izvršavaju na širokom području i u susjednim zemljama Čadu i Kamerunu;

K.  budući da je početna reakcija nigerijskih vlasti bila potpuno nedostatna te je izazvala nepovjerenje stanovnika prema institucijama države; budući da su za mandata prethodne vlade nigerijske vlasti provodile masovna zatvaranja i pritvaranja, kao i izvansudska smaknuća te brojna druga kršenja međunarodnog prava;

L.  budući da širenje pobune Boko Harama na susjedne zemlje ističe važnost veće regionalne suradnje i odgovora;

M.  budući da Nigerija ima ključnu ulogu u regionalnoj i afričkoj politici te je pokretač regionalne integracije u okviru Gospodarske zajednice zapadnoafričkih država (ECOWAS);

N.  budući da se prihodi od nafte stalno smanjuju te prijeti gospodarska kriza i budući da je prema nekim procjenama vrijednost nigerijske nafte koja se ukrade svake godine kreće između 3 i 8 milijardi USD; budući da desetljeća lošeg gospodarskog upravljanja, nestabilnost i korupcija koče ulaganja u nigerijski obrazovni sustav i sustav socijalne službe;

O.  budući da su obrazovanje, pismenost, ženska prava, društvena pravda i poštena raspodjela državnih prihoda u društvu preko poreznih sustava, smanjenje nejednakosti te borba protiv korupcije i utaje poreza ključni za borbu protiv fundamentalizma, nasilja i nesnošljivosti;

P.  budući da je terorizam globalna prijetnja, ali su napori globalne zajednice da napravi više u borbi protiv Boko Harama u Nigeriji do određene mjere ovisili o potpunoj vjerodostojnosti, odgovornosti i transparentnosti izbora;

Q.  budući da je Nigerija još uvijek mlada i nestabilna demokracija koja se nakon rezultata izbora 2011. suočila s iznimnim nasiljem i s optužbama za namještanje izbora;

R.  budući da je Neovisno nacionalno izborno povjerenstvo (INEC) odgodilo izbore koji su se trebali održati 14. veljače i 28. veljače na 28. ožujka i 11. travnja 2015.kako bi omogućilo vlastima da pokrenu vojnu akciju protiv Boko Harama, i budući da su u ožujku 2015. pokrenute regionalne akcije iz Čada i Kameruna

S.  budući da je čadska vojska, osim vojski Nigera i Kameruna, glavna vojna sila u borbi protiv Boko Harama i da se prepoznaje njezin puni angažman u borbi protiv terorista Boko Harama u Gamboru Ngali, Malam Fatoriju i Kangalamu u Nigeriji; budući da uviđa da ta vojska plaća visoku cijenu u ratu protiv terorizma; budući da Europski parlament izražava punu solidarnost s ranjenima i obiteljima žrtava;

T.  budući da je izborna kampanja održana u napetoj atmosferi te su diljem zemlje prijavljeni nasilni izgredi povezani s izborima, posebno na jugu i jugozapadu zemlje, napadi Boko Harama čija je svrha bila da se obeshrabre glasači, kao i kršenja pravila kampanje i nagovaranje glasača;

U.  budući da su lokalni i međunarodni promatrači primijetili sustavne slabosti, osobito u pogledu prikupljanja glasova, zloupotrebe položaja i upotrebe nasilja; budući da ipak nije primijećena nikakva sustavna manipulacija;

V.  budući da je EU na poziv vlade uspostavio dugoročnu misiju za promatranje izbora koja je uključivala izaslanstvo Europskog parlamenta; budući da su i Afrička Unija, Britanska zajednica naroda i Ekonomska zajednica zapadnoafričkih država (ECOWAS) u Nigeriju uputile misije za promatranje izbora;

W.  budući da je 31. ožujka 2015. predsjednički kandidat oporbene stranke Svenapredni kongres (APC) general Muhamed Buhari proglašen pobjednikom izbora i da je sadašnji predsjednik mirno priznao poraz; budući da je oporbeni APC osvojio većinu glasova na predsjedničkim izborima te izborima za Senat i Zastupnički dom u četiri od ukupno šest geopolitičkih područja;

X.  budući da je izabrano manje žena nego 2011., kada se već mogao uočiti negativan trend;

Y.  budući da 17 % djevojčica stupi u brak prije svoje 15. godine, odnosno da se ta brojka penje i do 76 % u sjeverozapadnoj regiji; budući da Nigerija ima najviši broj slučajeva genitalnog sakaćenja žena u svijetu, i da Nigerijke čine otprilike jednu četvrtinu od ukupno 115 – 130 milijuna žrtava takvog sakaćenja, koliko je procijenjeno da ih ima u svijetu;

1.  oštro osuđuje aktualno nasilje u Nigeriji koje poprima sve strašnije razmjere, uključujući velik broj oružanih i bombaških napada, napada bombaša samoubojica, seksualno ropstvo i druge oblike seksulanog nasilja, otmice i ostale vrste nasilja za koje je odgovorna teroristička skupina Boko Haram, čija su meta civili, vlada i vojni ciljevi u Nigeriji, i u kojima su stotine tisuća ljudi ubijene, ranjene ili raseljene, zbog čega bi se mogle smatrati zločinima protiv čovječnosti;

2.  žali zbog stradavanja nevinih žena, djece i muškaraca u masakru te podržava građane Nigerije u njihovoj odlučnosti da se bore protiv svih oblika terorizma u svojoj državi; pohvaljuje rad svih novinara te aktivista za ljudska prava koji pokušavaju skrenuti pozornost svijeta na ekstremizam skupine Boko Haram i na njezine nedužne žrtve;

3.  podsjeća na to da je prošla jedan godina od otmice 276 djevojčica iz škole u blizini mjesta Chibok i da je, kako navode skupine koje se bore za ljudska prava, u međuvremenu oteto još barem 200 djevojčica i žena; traži od vlade i međunarodne zajednice da učine sve u svojoj moći kako bi te djevojčice i žene bile pronađene i oslobođene;

4.  traži od novoizabranog predsjednika da održi obećanja iz kampanje i upotrijebi sve resurse kako bi prekinuo nasilje koje provodi Boko Haram, vratio stabilnost i sigurnost u cijeloj zemlji te odgovorio na glavne uzroke tog terorizma, a u prvom redu od njega traži da odlučnije djeluje u borbi protiv unutarnje korupcije, lošeg upravljanja i neučinkovitosti u javnim institucijama i vojsci koje su je učinile nesposobnom za borbu protiv pošasti terorizma u sjeveru zemlje za koju je odgovoran Boko Haram, te da usvoji mjere kojima bi lišio tu skupinu izvora nezakonitog prihoda, posebno onoga koje potječe od krijumčarenja i nezakonitog trgovanja;

5.  traži od nigerijskih vjerskih tijela i vođa da aktivno surađuju s civilnim društvom i tijelima javne vlasti u borbi protiv ekstremizma i radikalizacije;

6.  također poziva novoizabrane nigerijske vlasti da donesu plan društvenog i gospodarskog razvoja sjevernih i južnih država kako bi se u kontekstu decentralizacije riješilo pitanja koja su uzorci porasta nasilja, dakle, siromaštvo i nejednakosti, nedostatne obrazovne mogućnosti i pristup zdravstvenoj skrbi, promičući pritom pravednu raspodjelu prihoda od nafte; također poziva nigerijske vlasti da poduzmu oštre mjere kako bi se stalo na kraj genitalnom sakaćenju žena, dječjim brakovima i dječjem radu; traži od Europske unije i država članica da upotrijebe sve raspoloživa sredstva kako bi se nezakoniti financijski tokovi, utaja poreza i izbjegavanje plaćanja poreza učinkovito ograničili te kako bi se potakla međunarodna demokratska suradnja u području oporezivanja;

7.  pozdravlja odlučnost koju je pokazalo 13 zemalja sudionica na Regionalnom sastanku na vrhu održanome u Niameyu 20. i 21. siječnja 2015., a posebno vojnu spremnost Čada da se zajedno s Kamerunom, Nigerom i Nigerijom bori protiv terorističkih prijetnji Boko Harama; potiče jačanje te regionalne akcije upotrebom svih postojećih instrumenata i uz puno poštovanje međunarodnog prava; u prvom redu poziva ECOWAS da nastavi operacionalizaciju svoje nove protuterorističke strategije i da pritom obrati posebnu pozornost na ograničavanje prekograničnih nezakonitih kanala oružja, boraca i krijumčarene robe; i dalje ustraje u tome će se, ako ta suradnja izostane, nasilje najvjerojatnije nastaviti i tako ugroziti mir i stabilnost u cijeloj regiji; u tom pogledu ističe prisegu odanosti koju je Boko Haram dao Islamskoj državi kao i potrebu da se spriječi svaka dodatna koordinacija ili suradnja između te dvije terorističke organizacije tj. njihovo širenje;

8.  pozdravlja inicijative Vijeća Afričke unije za mir i sigurnost i poziva Afričku uniju da pod hitno poduzme, zajedno sa svim uključenim zemljama, konkretne mjere za koordinaciju borbe protiv terorističkih skupina u regiji Sahel; poziva Europsku uniju da podupre razvoj regionalnih mehanizama za upravljanje sukobima, kao što su npr. Afričke snage pripravnosti (ASF), i mogućnost upotrebe Instrumenta mirovne pomoći za Afriku te instrumenata EU-a za upravljanje kriznim situacijama;

9.  poziva međunarodnu zajednicu da učini više kako bi pomogla nigerijskoj vladi u borbi protiv Boko Harama i da se pozabavi suštinskim uzrocima terorizma jer samo globalni odgovor može zajamčiti istinski kraj nasilja i fundamentalizma;

10.  poziva EU i države članice da ispune svoju obvezu pružanja sveobuhvatnog raspona političke, razvojne i humanitarne pomoći Nigeriji i njezinu narodu u borbi protiv prijetnje koju predstavlja Boko Haram i jamčenja razvitka te države; poziva EU da nastavi politički dijalog s Nigerijom na temelju članka 8. revidiranog Sporazuma iz Cotonoua te da se u tom kontekstu razmotre pitanja povezana s univerzalnim ljudskim pravima, uključujući slobodu mišljenja, savjesti, vjeroispovijedi ili uvjerenja i zabranu diskriminacije na bilo kojoj osnovi, koji su dio univerzalnih, regionalnih i nacionalnih instrumenata za zaštitu ljudskih prava;

11.  poziva međunarodnu zajednicu da također pomogne nigerijskim izbjeglicama u susjednim zemljama; te potiče države članice EU-a da odmah uspostave pouzdan i cjelovit europski sustav za upravljanje migracijskim rutama iz supsaharske Afrike prema Bliskom istoku i sjevernoj Africi, da ponude održiva rješenja za razvoj zemalja podrijetla migranata, kao što je Nigerija, i da zaustave ljudske tragedije koje se događaju na tim rutama;

12.  poziva EU da istraži financiranje Boko Harama i pozabavi se transparentnošću trgovine svim prirodnim resursima, uključujući naftu, kako bi se spriječilo da poduzeća potaknu sukobe; poziva nigerijske vlasti i strana poduzeća da pomognu u jačanju upravljanja u ekstraktivnom sektoru pridržavajući se Inicijative za transparentnost ekstraktivnih industrija i objavom koliko poduzeća plaćaju nigerijskoj vladi;

13.  smatra da nigerijska vlada ima pravo i dužnost braniti svoj narod od terorizma, ali ustraje u tome da se tim akcijama mora upravljati uz poštovanje ljudska prava i vladavine prava;

14.  poziva na provođenje temeljite istrage o navodnim slučajevima kršenja ljudskih prava, uključujući izvansudska pogubljenja, mučenja, proizvoljna uhićenja i zlostavljanja u cilju iznuđivanja priznanja te smatra da te mjere nemaju opravdanje kao način borbe protiv prijetnje koju predstavljaju Boko Haram ili druge terorističke organizacije; vjeruje da je prijeko potrebno provesti reforme nigerijskog pravosuđa, kako bi se ostvarilo učinkovito kazneno pravosuđe za borbu protiv terorizma, kao i preustroj državnih snaga sigurnosti;

15.  poziva na to da se ranjenim vojnicima pruži odgovarajuća pomoć, a djevojčicama i ženama žrtvama silovanja u oružanom sukobu ponude sve zdravstvene usluge u vezi sa spolnim i reproduktivnim zdravljem, uključujući pobačaj, u humanitarnim prostorima koje financira EU, i to u skladu sa zajedničkim člankom 3. Ženevskih konvencija kojim se jamči sva nužna zdravstvena skrb kakvu iziskuje stanje ranjenika i bolesnika, i to bez diskriminacije;

16.  čestita generalu Muhamedu Buhariju kao uspješnom predsjedničkom kandidatu stranke Svenapredni kongres (APC) i svima onima koji su izabrani u Senat i Zastupnički dom, bez obzira na to iz koje stranke dolazili, te svim novoizabranim guvernerima i članovima Nacionalne skupštine; pohvaljuje kandidate koji su dostojanstveno priznali poraz, počevši od dosadašnjeg predsjedničkog kandidata Goodlucka Jonathana, pozdravlja trajno opredjeljenje svih političkih stranaka i kandidata za održavanje mirnih izbora te ih potiče da i dalje prihvaćaju rezultate bez upotrebe nasilja;

17.  čestita nigerijskom narodu na njegovom demokratskom entuzijazmu i demokratskoj mobilizaciji tijekom cijelog izbornog procesa te traži od nigerijskih vlasti da ojačaju dobro upravljanje i promiču odgovornije demokratske institucije; smatra da smjena vlasti glasovanjem dokazuje da u Nigeriji jača demokracija, što bi moglo poslužiti kao uzor drugim afričkim nacijama;

18.  pozdravlja odlučnost Neovisnog nacionalnog izbornog povjerenstva (INEC) da organizira vjerodostojne (koliko je to moguće), transparentne i poštene izbore unatoč unutarnjim i vanjskim ograničenjima i pritisku s kojim se suočilo, a osobito pozdravlja činjenicu da je u izborni proces uključilo osobe s invaliditetom;

19.  potiče žrtve stradanja da svoje pritužbe rješavaju službenim mehanizmima za rješavanje sporova te traži od nigerijskih vlasti da na svaku pojedinu žalbu odgovore temeljitom i vjerodostojnom istragom i pravnom zaštitom u zakonskim okvirima; traži od EU-a da podupre razvoj takvih mehanizama;

20.  poziva nigerijsku vladu da potiče sudjelovanje žena u javnom i političkom životu;

21.  ponavlja svoj poziv za ukidanje Zakona protiv homoseksualnosti i smrtne kazne;

22.  traži od nigerijskih vlasti da poduzmu hitne mjere u području ušća Nigera, između ostalog i mjere za zaustavljanje nezakonitih aktivnosti povezanih s naftom, i da pomognu ljudima koji su izloženi onečišćenju; traži od Europske unije i država članica da pruže tehničko stručno znanje i resurse potrebne za obnovu okoliša te regije; traži od poduzeća koja djeluju u toj regiji da se pridržavaju najviših međunarodnih standarda i da se suzdrže od svih aktivnosti koje bi se mogle negativno odraziti na okoliš i lokalne zajednice;

23.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, vladi i parlamentu Nigerije, predstavnicima ECOWAS-a i Afričkoj uniji.

(1) SL L 160, 29.5.2014., str. 27.


Slučaj Nadije Savčenko
PDF 249kWORD 74k
Rezolucija Europskog parlamenta od 30. travnja 2015. o slučaju Nadije Savčenko (2015/2663(RSP))
P8_TA(2015)0186RC-B8-0406/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Rusiji i Ukrajini, osobito Rezoluciju od 12. ožujka 2015. o ubojstvu ruskog oporbenog čelnika Borisa Njemcova i stanju demokracije u Rusiji(1) i Rezoluciju od 15. siječnja 2015 o stanju u Ukrajini(2),

–  uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 4. ožujka 2015. o produljenju pritvora Nadiji Savčenko,

–  uzimajući u obzir Paket mjera za provedbu sporazumâ iz Minska, usvojen i potpisan u Minsku 12. veljače 2015. i u cijelosti podržan Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a br. 2202 (2015) od 17. veljače 2015.,

–  uzimajući u obzir izjavu EU-a od 16. travnja 2015. o otmicama i nezakonitim pritvaranjima ukrajinskih građana od strane Ruske Federacije,

–  uzimajući u obzir odredbe međunarodnog humanitarnog prava i osobito Treće ženevske konvencije od 12. kolovoza 1949. o postupanju s ratnim zarobljenicima,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu predsjednika Ukrajine, predsjednika Europskog vijeća i predsjednika Europske komisije nakon 17. sastanka na vrhu EU-a i Ukrajine kojom se zahtijeva hitno oslobađanje svih talaca i nezakonito pritvorenih osoba, uključujući Nadiju Savčenko,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da su proruski militaristi tzv. Narodne Republike Luganska na teritoriju istočne Ukrajine 18. lipnja 2014. na teritoriju Ukrajine nezakonito oteli poručnicu Nadiju Savčenko, vojnu pilotkinju i bivšu časnicu ukrajinskih oružanih snaga, priveli je i nezakonito prebacili u Rusku Federaciju;

B.  budući da Nadija Savčenko, rođena 1981., iza sebe ima istaknutu vojnu karijeru, bila je jedina vojnikinja među ukrajinskim snagama u mirovnoj misiji u Iraku, prva je žena koja se upisala u ukrajinsku Zrakoplovnu vojnu akademiju i dobrovoljno je sudjelovala u borbama na istoku Ukrajine u redovima bojne Aidar, tijekom kojih je i zarobljena;

C.  budući da je ruski istražni odbor 24. travnja 2015. iznio konačne optužbe protiv Nadije Savčenko (pomaganje i sudjelovanje u ubojstvu dviju i više osoba, pomaganje i sudjelovanje u pokušaju ubojstva dviju i više osoba te nezakoniti prelazak granice Ruske Federacije);

D.  budući da je Nadija Savčenko zastupnica u ukrajinskom parlamentu i članica ukrajinskog izaslanstva u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe; budući da je Odbor za Poslovnik, imunitet i ustavna pitanja Parlamentarne skupštine Vijeća Europe potvrdio njezin imunitet; budući da Ruska Federacija odbija diplomatski imunitet odobren Nadiji Savčenko kao zastupnici u ukrajinskom parlamentu; budući da je međunarodna zajednica poduzela brojne mjere u cilju oslobađanja Nadije Savčenko, uključujući Rezoluciju br. 2034 (2015) Parlamentarne skupštine Vijeća Europe kojom se zahtijeva njezino hitno oslobađanje i poštovanje parlamentarnog imuniteta koji posjeduje kao članica ukrajinskog izaslanstva u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe;

E.  budući da je Ruska Federacija u okviru sporazumâ iz Minska pristala na razmjenu svih političkih talaca i nezakonito pritvorenih osoba na temelju načela „svi za sve”, koja se trebala provesti najkasnije petog dana nakon povlačenja teškog oružja; budući da je Nadiji Savčenko više puta ponuđen oprost pod uvjetom da prizna krivnju;

F.  budući da Nadija Savčenko već duže od tri mjeseca štrajka glađu u znak prosvjeda protiv svog nezakonitog pritvora; budući da je bila podvrgnuta prisilnim psihijatrijskim pregledima i terapiji; budući da su sudovi u Moskvi odbili žalbu Nadije Savčenko protiv istražnog zatvora; budući da se njezino zdravstveno stanje u međuvremenu pogoršalo; budući da su EU i nekoliko država članica zbog toga izrazili istinsku humanitarnu zabrinutost; budući da je u cilju oslobađanja Nadije Savčenko upućeno nekoliko žalbi Vijeću Ujedinjenih naroda za ljudska prava i Međunarodnom crvenom križu;

1.  poziva na trenutno i bezuvjetno puštanje Nadije Savčenko; osuđuje Rusku Federaciju zbog nezakonite otmice Nadije Savčenko, njezina gotovo jednogodišnjeg pritvora i provođenja istrage protiv nje; zahtijeva od ruskih vlasti da poštuju svoju međunarodnu obvezu u okviru sporazumâ iz Minska, a osobito dogovorenog Paketa mjera za provedbu sporazumâ iz Minska; smatra da Rusija nema pravnu osnovu ili nadležnost poduzimati bilo kakve mjere protiv Nadije Savčenko, uključujući pritvor, provođenje istrage ili iznošenje optužbi protiv nje;

2.  mišljenja je da je pritvaranje Nadije Savčenko kao ratne zarobljenice u Rusiji povreda Ženevske konvencije; ističe da je moguće uvođenje međunarodnih sankcija ili pokretanje sudskog postupka protiv osoba odgovornih za njezino nezakonito pritvaranje u Rusiji;

3.  podsjeća ruske vlasti da je Nadija Savčenko iznimno narušenoga zdravlja i da su one izravno odgovorne za njezinu sigurnost i dobrobit; poziva ruske vlasti da nepristranim međunarodnim liječnicima odobre pristup Nadiji Savčenko i da pritom osiguraju da se svi liječnički ili psihološki pregledi provode isključivo uz pristanak Nadije Savčenko i uzimajući u obzir posljedice njezina dugotrajnog štrajka glađu; poziva Rusiju da međunarodnim humanitarnim organizacijama omogući stalan pristup njoj;

4.  poziva na trenutno oslobađanje svih ostalih ukrajinskih građana nezakonito pritvorenih u Rusiji, uključujući ukrajinskoga filmskog redatelja Olega Sencova i Khaizera Dzhemileva;

5.  poziva predsjednika Francuske i kancelarku Njemačke, kao i relevantne ministre vanjskih poslova, da na dnevni red sljedećih sastanaka kontaktne skupine za provedbu sporazumâ iz Minska u normandijskom formatu uvrste pitanje oslobađanja Nadije Savčenko; poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu, Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) da nastave pomno pratiti slučaj Nadije Savčenko, da o njemu raspravljaju u različitim formatima i sastancima s ruskim vlastima te da izvješćuju Parlament o rezultatima svojih napora;

6.  ističe da je oslobađanje Nadije Savčenko ne samo nužan korak prema poboljšanju odnosa između Ukrajine i Rusije nego i znak da ruske vlasti poštuju i priznaju temeljna ljudska prava;

7.  podsjeća da je Nadija Savčenko u listopadu 2014. na ukrajinskim parlamentarnim izborima izabrana u ukrajinski parlament, da je članica ukrajinskog izaslanstva u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe te da joj je u tom svojstvu odobren međunarodni imunitet; podsjeća Rusiju da je njezina međunarodna dužnost poštovati imunitet Nadije Savčenko kao članice Parlamentarne skupštine Vijeća Europe;

8.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, predsjedniku, vladi i parlamentu Ruske Federacije, predsjedniku, vladi i parlamentu Ukrajine te predsjedniku Parlamentarne skupštine Vijeća Europe.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0074.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0011.


Stanje u izbjegličkom kampu Jarmuk u Siriji
PDF 256kWORD 78k
Rezolucija Europskog parlamenta od 30. travnja 2015. o stanju u izbjegličkom kampu Jarmuk u Siriji (2015/2664(RSP))
P8_TA(2015)0187RC-B8-0373/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir međunarodno humanitarno pravo,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Siriji,

–  uzimajući u obzir izjavu o situaciji u Jarmuku, u Siriji, koju su 10. travnja 2015. dali potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i povjerenik za humanitarnu pomoć i upravljanje krizama;

–  uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije u ime EU-a od 18. travnja 2015. o stanju u palestinskom izbjegličkom kampu Jarmuk u Siriji,

–  uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a br. 2139 (2014), 2165 (2014) i 2191 (2014),

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je skupina IS/Daesh 1. travnja 2015. napala palestinski izbjeglički kamp u Jarmuku; budući da je Asadov režim nastavio s granatiranjem i zračnim napadima na kamp kao odgovor na napad IS-a, a u cijelom su kampu zabilježene žestoke ulične borbe između naoružanih skupina oporbe usmjerenih protiv Asada i Aknaf Bait al-Makdisa s jedne strane te IS/Daesha i Jabhat al-Nusre s druge; budući da su 16. travnja 2015. palestinske vojne jedinice, uz pomoć sirijskih pobunjenika, natjerale borce IS/Daesha da se povuku iz kampa; budući da je povlačenjem skupine IS/Daesh većinski nadzor nad kampom pripao skupini Jabhat al-Nusra, koja je povezana s al-Kaidom;

B.  budući da je Jarmuk, najveći palestinski izbjeglički kamp u Siriji, osnovan 1957. godine kako bi udomio osobe u bijegu od arapsko-izraelskog sukoba, postao poprište borbe između sirijske vlade i naoružanih skupina poput Jabhat al-Nusre i Slobodne sirijske vojske; budući da je prije sirijskog sukoba više od 160 000 civila živjelo u kampu, a danas ih je samo 18 000;

C.  budući da je 480 000 palestinskih izbjeglica i dalje osobito ugrožena skupina u krizi u Siriji; budući da su raštrkani u više od 60 kampova u cijeloj regiji; budući da se u ispunjavanju svojih dnevnih potreba za hranom, vodom i zdravstvenom skrbi 95 % palestinskih izbjeglica trenutno oslanja na Agenciju Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA);

D.  budući da je civilno stanovništvo kampa Jarmuk od prosinca 2012. opkoljeno i izloženo nekontroliranom bombardiranju i granatiranju Asadova režima te je i dalje zatočeno u kampu; budući da je prema podacima UNRWA-e 18 000 palestinskih i sirijskih civila u Jarmuku potrebno pružiti osnovnu humanitarnu pomoć, a među njima je i 3 500 djece;

E.  budući da u kampu neprestano vlada zdravstvena kriza, da ga je 2014. pogodila epidemija tifusa te da su hepatitis A i bolesti povezane s vodom endemske, uključujući pothranjenost, uz sve poznate posljedice;

F.  budući da je Vijeće sigurnosti UN-a pozvalo sve strane u sirijskom građanskom ratu da dozvole humanitarni pristup palestinskom izbjegličkom kampu Jarmuk te omoguće humanitarnoj pomoći da do njega dođe bez prepreka;

G.  budući da je Komisija dodijelila sredstva za hitne slučajeve u iznosu od 2,5 milijuna EUR operacijama UNRWA-a kako bi se dopremila životno važna pomoć palestinskim izbjeglicama u Siriji u obliku gotovine i opreme za hitnu pomoć;

H.  budući da će, osim toga, potpora u obliku humanitarnih sredstava EU-a za Siriju tijekom 2015. olakšati brz humanitarni odaziv i zadovoljiti potrebe ugroženih obitelji; budući da su ta sredstva namijenjena svim dijelovima Sirije pogođenima sukobom s posebnim naglaskom na nedavna nasilja u Jarmuku, Idlibu, Dari i Aleppu;

I.  budući da je trenutno onemogućavanje pristupa humanitarnoj pomoći za izbjeglice koji žive u kampu Jarmuk, a koje provode sirijski režim i druge zaraćene strane, u suprotnosti s međunarodnim humanitarnim pravom; budući da je kapacitet UNRWA-e za hitne intervencije spašavanja života i reagiranje na kritične događaje poput onih u Jarmuku ozbiljno narušen kroničnim nedostatkom sredstava za humanitarne intervencije u Siriji;

1.  izražava duboku zabrinutost zbog neprestanog pogoršavanja sigurnosne i humanitarne situacije u Siriji, posebno u palestinskom izbjegličkom kampu Jarmuk i u drugim palestinskim kampovima; ponavlja svoju snažnu predanost pružanju podrške žrtvama sirijskog sukoba;

2.  osuđuje zauzimanje izbjegličkog kampa Jarmuk i terorističko djelovanje za koje su odgovorne skupine IS/Daesh i Jabhat al-Nusra, opsadu Jarmuka za koju je odgovoran Asadov režim te bombardiranje kampa, uključujući „bombama bačvama” koje uzrokuju užasne patnje pogođenom stanovništvu; poziva na hitan prekid opsade te okončanje svih napada na civilno stanovništvo;

3.  izražava žaljenje zbog boraca za ljudska prava zatočenih u kampu Jarmuk i onih koje sirijske snage sigurnosti trenutačno drže u pritvoru; poziva sve naoružane skupine u kampu Jarmuk da prestanu borce za ljudska prava uzimati kao mete;

4.  potiče poštovanje neutralnog statusa Jarmuka i zaštitu civila koji se ondje nalaze, posebno žena i djece, kao i zaštitu medicinskih objekata, škola i skloništa;

5.  naglašava da su trenutni rat u Siriji i prijetnja koju predstavlja skupina IS/Daesh ozbiljna opasnost za narod Sirije i šire regije Bliskog istoka; poziva EU da pridonese zajedničkim naporima za ublažavanje humanitarne krize te aktivno pomogne susjednim zemljama u pružanju skloništa izbjeglicama koji su u bijegu od sukoba u Siriji, od kojih mnogi gube živote na brodovima u Sredozemlju;

6.  poziva na provedbu rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a br. 2139 (2014), 2165 (2014) i 2191 (2014) na cijelom teritoriju Sirije; potiče sve strane uključene u sukob da UNRWA-i, Međunarodnom odboru Crvenog križa (ICRC) i drugim organizacijama međunarodne pomoći dozvole neometan pristup izbjegličkom kampu Jarmuk kako bi omogućili hitan i bezuvjetan pristup humanitarnoj pomoći, evakuirali ranjene civile i pružili siguran prolaz svim civilima koji žele napustiti kamp; poziva na uspostavu humanitarnih koridora koje ne kontroliraju ni sirijski režim ni IS/Daesh i Jabhat al-Nusra, s obzirom na njihova teška i neprestana kršenja međunarodnog humanitarnog prava;

7.  pozdravlja činjenicu da je Komisija dodijelila sredstva za hitne slučajeve u iznosu od 2,5 milijuna EUR operacijama UNRWA-e kako bi se dopremila životno važna pomoć palestinskim izbjeglicama u Siriji; odaje priznanje UNRWA-i za važan rad kojim se bavi i izražava snažnu predanost nastavku rada s glavnim povjerenikom UNRWA-e Pierreom Krähenbühlom i svim ostalim partnerima na pokušavanju smanjivanja patnje onih kojima je pomoć najpotrebnija; naglašava potrebu da EU i njegove države članice povećaju svoju potporu UNRWA-i za napore u pružanju hitne pomoći civilima u Jarmuku i drugim dijelovima Sirije, pritom osiguravajući da svi palestinski izbjeglice, zajednice domaćini i ostali primaju potrebnu pomoć; potiče EU da sudjeluje u prikupljanju sredstava od 30 milijuna USD za pomoć u nuždi UNRWA-e i da UNRWA-i pruži diplomatsku i političku podršku;

8.  snažno osuđuje nasilje nad djecom, masakre, mučenja, ubojstva i seksualno nasilje počinjene nad sirijskim stanovništvom; naglašava važnost poduzimanja odgovarajućih mjera za jamčenje sigurnosti nevinih civila, uključujući žene i djecu; uzima u obzir da su žene i djevojčice česte žrtve ratnih silovanja u sirijskom sukobu, uključujući u režimskim zatvorima; ističe da je zajedničkim člankom 3. Ženevskih konvencija ranjenima i bolesnima zajamčena, bez diskriminacije, potrebna medicinska skrb koju njihovo stanje zahtijeva; poziva pružatelje humanitarne pomoći da pruže sve raspoložive zdravstvene usluge u humanitarnim objektima koje financira EU;

9.  izražava punu potporu naporima posebnog izaslanika UN-a za Siriju Staffana de Misture u nastojanjima za postizanjem lokalnog prekida vatre i provedbom privremenih prekida na svim stranama u svrhu pružanja humanitarne pomoći; ponovno poziva EU-u da u tom smislu preuzme inicijativu u diplomatskim nastojanjima;

10.  ponavlja svoj poziv za pronalaskom održivog rješenja sirijskog sukoba uključivim političkim procesom koji predvodi Sirija na temelju priopćenja iz Ženeve iz lipnja 2012., a koji vodi stvarnoj političkoj tranziciji koja je odgovor na legitimne težnje sirijskog naroda i omogućuje mu da neovisno i demokratski odlučuje o svojoj budućnosti; pozdravlja najavu novih pregovora u Ženevi u svibnju između Asadova režima, oporbe, članova Vijeća sigurnosti UN-a i regionalnih sila, uključujući Iran;

11.  i dalje je uvjeren da je u Siriji nemoguće postići održivi mir bez preuzimanja odgovornosti za zločine koje su sve strane počinile tijekom sukoba, uključujući i one u vezi s kampom Jarmuk; ponavlja svoj poziv da se pitanje stanja u Siriji uputi Međunarodnom kaznenom sudu; poziva EU i države članice da ozbiljno razmotre nedavne preporuke istražne komisije UN-a o eventualnom osnivanju posebnog suda za zločine počinjene u Siriji;

12.  vjeruje da bi Parlament, čim sigurnosni uvjeti to dopuste, trebao organizirati ad hoc posjet izbjegličkom kampu Jarmuk kako bi neovisno ocijenio humanitarnu situaciju u koordinaciji s UN-om i neovisno od Asadova režima ili bilo koje druge sukobljene strane;

13.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, posebnom izaslaniku UN-a i Arapske lige za Siriju, glavnom tajniku Vijeća za suradnju arapskih država u Perzijskom zaljevu, predsjedniku Palestinske samouprave, Palestinskom zakonodavnom vijeću te svim stranama uključenima u sukob u Siriji.


Zatvaranje aktivista koji se bore za ljudska i radnička prava u Alžiru
PDF 264kWORD 89k
Rezolucija Europskog parlamenta od 30. travnja 2015. o zatvaranju radnika i aktivista za ljudska prava u Alžiru (2015/2665(RSP))
P8_TA(2015)0188RC-B8-0418/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Alžiru, posebno one od 9. lipnja 2005. o slobodi tiska u Alžiru(1) i od 10. listopada 2002. o sklapanju sporazuma o pristupanju s Alžirom(2),

–  uzimajući u obzir svoju prethodnu Rezoluciju od 12. ožujka 2015. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu 2013. godine i politici Europske unije na tom području(3) i Rezoluciju od 23. listopada 2013. pod nazivom „Europska politika susjedstva: rad na jačanju partnerstva ‒ stajalište Europskog parlamenta o izvješćima o napretku za 2012.”(4) ,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove od 20. travnja 2015. o reviziji europske politike susjedstva,

–  uzimajući u obzir izjavu Europske unije od 13. svibnja 2014. nakon osmog sastanka Vijeća za pridruživanje EU ‒ Alžir,

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija od 15. svibnja 2012. o ostvarivanju nove europske politike susjedstva (JOIN(2012)0014),

–  uzimajući u obzir memorandum Komisije iz ožujka 2014. o europskoj politici susjedstva za 2013. o Alžiru,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju Europskog vijeća iz lipnja 2011. o južnom susjedstvu,

–  uzimajući u obzir izjavu Visoke predstavnice UN-a za ljudska prava Navi Pillay tijekom njezinog posjeta Alžiru u rujnu 2012.,

–  uzimajući u obzir Sporazum o pristupanju između EU-a i Alžira koji je stupio na snagu 1. rujna 2005.,

–  uzimajući u obzir članak 2. prethodno spomenutog Sporazuma o pristupanju u kojem je određeno da poštovanje demokratskih načela i temeljnih ljudskih prava mora nadahnuti domaće i međunarodne politike pojedinih stranaka u tom Sporazumu te predstavlja ključan element tog Sporazuma,

–  uzimajući u obzir alžirski Ustav usvojen na referendumu 28. studenog 1996., posebno njegove članke 34. ‒ 36., 39., 41. i 43.,

–  uzimajući u obzir završno izvješće od 5. kolovoza 2012. koje je objavila misija EU-a za promatranje parlamentarnih izbora u Alžiru,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o borcima za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima te Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima kojih je Alžir potpisnica,

–  uzimajući u obzir konvenciju Međunarodne organizacije rada br. 87 o slobodi udruživanja i zaštiti prava na organiziranje iz 1948. i konvenciju br. 98 o pravu na organiziranje i kolektivno pregovaranje iz 1949.,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je u Alžiru nedavno došlo do prosvjeda protiv nezaposlenosti; budući da alžirske vlasti priznaju da su zahtjevi prosvjednika opravdani; budući da je, bez obzira na to, u zadnje četiri godine te s obnovljenim intenzitetom od početka 2015., i to naročito u južnim regijama Alžira, došlo do prijetnji, verbalnog i sudskog zlostavljanja boraca za ljudska prava, uključujući aktiviste za prava radnika, u kontekstu eskalacije prosvjeda motiviranih ekonomskim, socijalnim i ekološkim razlozima;

B.  budući da je Mohamed Rag, aktivist za prava radnika Nacionalnog odbora za zaštitu prava nezaposlenih (Comité National pour la Défense des Droits des Chômeurs, CNDDC) u gradu Laghouatu uhićen 22. siječnja 2015. te osuđen na 18 mjeseci zatvora i novčanu kaznu od 20 000 alžirskih dinara (DZD) zbog „nasrtaja na pripadnika sigurnosnih snaga koji je izvršavao svoju dužnost” te budući da mu je kazna potvrđena  18. ožujka 2015. i nakon što je uložena žalba;

C.  budući da je 28. siječnja 2015. u gradu Laghouatu došlo do uhićenja osmero aktivista za prava radnika, članova CNDDC-a, Khenche Belkacema, Brahimija Belelmija, Mazouzija Benallala, Azzouzija Boubakeura, Korinija Belkacema, Bekouidera Faouzija, Bensarkhe Tahara i Djaballaha Abdelkadera, u trenutku kada su se okupili pred gradskim sudom kako bi zatražili puštanje na slobodu Mohameda Raga; budući da je tih osmero aktivista nakon toga u ožujku osuđeno na godinu dana zatvora s uvjetnom kaznom od šest mjeseci i novčanom kaznom od 5 000 DZD za svakoga pojedinačno zbog „nedopuštenog/nelegalnog okupljanja” i „vršenja pritiska na odluke sudaca”;

D.  budući da je u Laghouatu tijekom saslušanja spomenutih aktivista CNDDC-a održanom 11. ožujka 2015. bio raspoređen neobično velik broj policijskih službenika, čime se spriječilo javnost i svjedoke obrane od ulaska u sudnicu te budući da je ispred sudnice policija uhitila i nakon toga ponovo pustila na slobodu gotovo 50 mirnih prosvjednika koji su izražavali svoju solidarnost s devetero zatvorenika;

E.  budući da su, unatoč tome što je u veljači 2011. prekinuto izvanredno stanje kao odgovor na val prodemokratskih masovnih prosvjeda, ostala na snazi ograničenja mirnih okupljanja, u zakonodavstvu i u praksi, a posebno uredba od 18. lipnja 2001. kojom se i dalje zabranjuju javni prosvjedi u gradu Alžiru te Zakon 91-19 od 2. prosinca 1991. o javnim skupovima i prosvjedima kojim se određuje da svaki javni događaj podliježe prethodnom odobrenju; budući da Ministarstvo unutarnjih poslova rijetko odobrava javna okupljanja;

F.  budući da svatko tko sudjeluje u neodobrenim prosvjedima može biti kazneno gonjen te riskira zatvorsku kaznu u trajanju od dva mjeseca do pet godina, u skladu s člancima 99. i 100. alžirskog kaznenog zakona; budući da su u siječnju 2014., zadnjem roku za registraciju novih udruženja, sva ona udruženja koja nisu bila prihvaćena proglašena nelegalnima; budući da mirne prosvjede policija energično rastjeruje, a ponekad i uz primjenu sile, te mirni prosvjednici mogu biti uhićeni i prije početka samih prosvjeda kako bi se spriječilo njihovo sudjelovanje u njima;

G.  budući da je alžirska vlada 2014. uvela prodemokratske ustavne izmjene te je obećala daljnje reforme u cilju zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda; budući da je provedba tih reformi do sada bila nezadovoljavajuća;

H.  budući da je u ožujku 2015. još četvero boraca za prava radnika, Rachid Aouine, Yousef Sultani, Abdelhamid Brahimi i Ferhat Missa, članovi CNDDC-a u gradu El Ouedu, uhićeno i optuženo za poticanje okupljanja; budući da su dvojica njih oslobođeni optužbi, ali je Rachid Aouine osuđen, dok Youssef Sultani čeka suđenje sa slobode;

I.  budući da je u siječnju 2012. stupio na snagu novi zakon o udruženjima br. 12-06 po kojem osnivanje, djelovanje i postupak registracije nevladinih organizacija i skupina civilnog društva, kao i njihov pristup stranim izvorima financiranja podliježu ograničenjima; budući da se tim novim zakonom kriminaliziraju i članovi neregistriranih, zabranjenih ili raspuštenih udruženja koji mogu biti osuđeni na zatvor u trajanju od šest mjeseci i veliku novčanu kaznu, čime se ometa sloboda udruživanja;

J.  budući da radnici u skladu sa zakonom br. 90-14 od 2. lipnja 1990. o uvjetima ostvarivanja prava sindikata imaju pravo osnivati sindikate te im za to nije potrebno odobrenje, nego je dovoljno obavijestiti vlasti pismenim putem, ali su vlasti u nekoliko slučajeva odbile izdati potvrdu o primitku obavijesti bez koje sindikat nije u mogućnosti legalno predstavljati radnike;

K.  budući da je Alžir u lipnju 2014. postao predmetom istrage u vezi s primjenom konvencije br. 87 Međunarodne organizacije rada te su u okviru nekoliko svojih izvješća stručnjaci Međunarodne organizacije rada provjeravali njegovo kršenje prava radnika na štrajk i slobodno osnivanje sindikata;

L.  budući da su pregovori o Akcijskom planu između EU-a i Alžira u okviru europske politike susjedstva (ENP) započeli 2012.; budući da je Komisija, iako prepoznaje interes obiju strana za jačanjem dijaloga i suradnje u sigurnosnim i regionalnim pitanjima, u ožujku 2014. ipak izrazila zabrinutost zbog nedostatka neovisnog pravosuđa i pogoršanja stanja u vezi sa slobodom udruživanja, okupljanja i izražavanja u Alžiru;

M.  budući da je Alžir član Vijeća za ljudska prava Ujedinjenih naroda od siječnja 2014.;

1.  zabrinut je zbog uhićenja i zatvaranja miroljubivih aktivista Rachida Aouinea, Mohameda Raga, Khenche Belkacema, Brahimija Belelmija, Mazouzija Benallala, Azzouzija Boubakeura, Korinija Belkacema, Bekouidera Faouzija, Bensarkhe Tahara i Djaballaha Abdelkadera, s obzirom da su zatvoreni unatoč činjenici što su njihove aktivnosti u potpunosti dopuštene prema alžirskom pravu te su u skladu s međunarodnim instrumentima za ljudska prava, koje je Alžir ratificirao;

2.  podsjeća na to da su za Alžir obvezujući članak 2. Sporazuma o pridruživanju kojim se određuje da je poštovanje demokratskih načela i temeljnih ljudskih prava ključan element tog sporazuma, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima te Afrička povelja o ljudskim pravima i pravima naroda te da stoga Alžir ima obvezu poštovanja univerzalnih ljudskih prava, uključujući slobodu okupljanja i udruživanja;

3.  apelira na alžirske vlasti da u skladu s odredbama Deklaracije Ujedinjenih naroda o borcima za ljudska prava okončaju sve oblike zlostavljanja i zastrašivanja aktivista za prava radnika i boraca za ljudska prava, uključujući na razini pravosuđa;

4.  smatra da je pravo na pošteno suđenje te osiguravanje minimalnog jamstva za pravo na obranu svim pritvorenicima, uključujući borce za ljudska prava i aktiviste za prava radnika, u skladu s člankom 14. stavkom 3. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, koji je Alžir ratificirao;

5.  također poziva alžirske vlasti da osiguraju i zajamče pravo na slobodu izražavanja, udruživanja i mirnog okupljanja te da poduzmu primjerene korake u smislu jamčenja sigurnosti i zaštite aktivista civilnog društva i boraca za ljudska prava te njihove slobode bavljenja legitimnim i miroljubivim aktivnostima;

6.  podsjeća na preporuku posebnog izvjestitelja Ujedinjenih naroda o promicanju i zaštiti prava na slobodu mišljenja i izražavanja upućenu alžirskoj vladi u cilju poništavanja uredbe od 18. lipnja 2001. o zabrani mirnih prosvjeda i svih oblika javnih demonstracija u gradu Alžiru te uspostavljanja sustava jednostavnog obavještavanja o javnim demonstracijama a ne njihova prethodnog odobravanja;

7.  poziva alžirske vlasti da ponište Zakon br. 12-06 o udruživanjima te da se zauzmu za istinski dijalog s organizacijama civilnog društva kako bi se razradio novi zakon koji će biti u skladu s međunarodnim normama ljudskih prava i alžirskim ustavom;

8.  pozdravlja činjenicu da je od 2012. 12 sindikalnih organizacija primilo licencije; podsjeća na to da se neovisnim sindikatima koji pokušavaju djelovati izvan postojeće sindikalne organizacije ne smije administrativnim manevrima uskraćivati pravni status; poziva alžirske vlasti da novim sindikatima omoguće legalnu registraciju i usklađivanje s konvencijama koje provodi Međunarodna organizacija rada i koje je Alžir ratificirao, a posebno s konvencijom br. 87 o slobodi udruživanja i organiziranja te konvencijom br. 98 o pravu na organiziranje i kolektivno pregovaranje;

9.  pozdravlja to što je Alžir ratificirao većinu međunarodnih ugovora o ljudskim pravima; potiče na jače zalaganje i poboljšanu suradnju alžirskih vlasti s Ujedinjenim narodima, posebno s Međunarodnom organizacijom rada i Uredom visokog povjerenika za ljudska prava; poziva alžirske vlasti da djeluju u skladu s posebnim postupcima UN-a, u što spada i pozivanje u posjet posebnih izvjestitelja te da uzmu u obzir njihove preporuke; također poziva Alžir da aktivno surađuje s mehanizmima Afričke unije za ljudska prava, posebno s posebnim izvjestiteljem za zaštitu boraca za ljudska prava;

10.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i države članice EU-a da zajamče provođenje jasne i principijelne politike EU-a u odnosu na Alžir koja uključuje dijalog o ljudskim pravima, u skladu sa Strateškim okvirom EU-a za ljudska prava i demokraciju; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te države članice da zajamče da će dijalog s Alžirom o politici, sigurnosti i ljudskim pravima dobiti na značenju u sve tri dimenzije te stoga poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) da uspostavi jasna mjerila i pokazatelje za praćenje ciljeva EU-a te ocjenu napretka u područjima ljudskih prava, borbe protiv nekažnjivosti, slobode udruživanja, okupljanja i izražavanja, vladavine prava i stanja boraca za ljudska prava u Alžiru;

11.  potiče alžirske vlasti i potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te Europsku službu za vanjsko djelovanje da u budući akcijski plan EU-Alžir uključe značajno poglavlje o ljudskim pravima kojim će se izraziti čvrsta politička odlučnost za zajednički napredak de jure i de facto u vezi s promicanjem i zaštitom ljudskih prava te u skladu s alžirskim ustavom i međunarodnim ugovorima o ljudskim pravima, kao i afričkim regionalnim instrumentima za zaštitu ljudskih prava, čiji je Alžir sudionik; zauzima stajalište da bi u sklopu akcijskog plana EU-Alžir trebalo usvojiti posebne ciljeve o ljudskim pravima zajedno s programom reformi koje Alžir treba provesti s istinskim sudjelovanjem nezavisnog civilnog društva; poziva na definiranje pokazatelja za objektivno i redovito ocjenjivanje stanja ljudskih prava u Alžiru;

12.  poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje i države članice EU-da pomno nadziru sva suđenja i sudske postupke protiv boraca za ljudska prava i aktivista za prava radnika uz prisutnost predstavnika izaslanstva EU-a i veleposlanstava država članica u gradu Alžiru te da o tim pitanjima podnose izvješća Europskom parlamentu;

13.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, izaslanstvu EU-a u Alžiru, vladi Alžira, glavnom tajniku UN-a i Vijeću za ljudska prava UN-a.

(1) SL C 124 E, 25.5.2006., str. 567.
(2) SL C 279 E, 20.11.2003., str. 115.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0076.
(4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0446.

Pravna napomena