Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2015/2092(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0328/2015

Podneseni tekstovi :

A8-0328/2015

Rasprave :

PV 14/12/2015 - 18
CRE 14/12/2015 - 18

Glasovanja :

PV 15/12/2015 - 4.24
CRE 15/12/2015 - 4.24
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2015)0447

Usvojeni tekstovi
PDF 280kWORD 106k
Utorak, 15. prosinca 2015. - Strasbourg Završno izdanje
Nova zajednička ribarstvena politika: struktura tehničkih mjera i višegodišnjih planova
P8_TA(2015)0447A8-0328/2015

Rezolucija Europskog parlamenta od 15. prosinca 2015. o novoj zajedničkoj ribarstvenoj politici (ZRP): struktura tehničkih mjera i višegodišnjih planova (2015/2092(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 43.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkoj ribarstvenoj politici, a posebno njezin članak 7. stavak 2. te članke 9. i 10.,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo (A8-0328/2015),

A.  budući da je održivost ribljih stokova preduvjet za budućnost ribarstvene industrije;

B.  budući da od 2009. nije zabilježen gotovo nikakav napredak u zakonodavnim prijedlozima u vezi s tehničkim mjerama i višegodišnjim planovima, s jedne strane zbog toga što su se oko prijedloga Komisije o višegodišnjim planovima javile nesuglasice među europskim institucijama u pogledu ovlasti pojedinih institucija u postupku donošenja odluka na temelju članka 43. UFEU-a te, s druge strane, zbog poteškoća oko usklađivanja zakonodavstva o tehničkih mjera s Ugovorom iz Lisabona;

C.  budući da je jedan od ciljeva zajedničke ribarstvene politike (ZRP) (Uredba (EU) br. 1380/2013) ponovna uspostava i održavanje populacije ulovljenih vrsta iznad razina koje mogu dovesti do najvišeg održivog prinosa primjenom pristupa utemeljenog na ekosustavu i selektivnosti; budući da su tehničke mjere i višegodišnji planovi među glavnim sredstvima za postizanje tih ciljeva;

D.  budući da se među glavnim promjenama koje su uvedene reformom ZRP-a iz 2013. nalaze obveza iskrcavanja i regionalizacija;

E.  budući da su tehničke mjere složene i raznolike te se odredbe o njima nalaze u mnogim različitih uredbama, a pridonijele su tome da je ribarima otežana primjena tih mjera, čime bi se moglo stvoriti nepovjerenje među ribarima;

F.  budući da načelo regionalizacije uključuje savjetovanje sa savjetodavnim vijećima u svrhu približavanja dionika postupku donošenja odluka i boljeg ocjenjivanja mogućih društvenogospodarskih učinaka tih odluka;

G.  budući da su složenost tehničkih mjera i poteškoće povezane s njihovom primjenom te manjak poticaja i konkretnih pozitivnih rezultata u okviru ZRP-a doprinijeli stvaranju nepovjerenja među ribarima;

H.  budući da cilj preispitivanja tehničkih mjera, koji je sukladan s najboljim dostupnim znanstvenim mišljenjem i pristupom temeljenim na ekosustavu, treba biti poboljšanje ekološke održivosti ribolovnih i morskih resursa na način koji je dosljedan s društvenogospodarskom isplativošću sektora;

I.  budući da je za postizanje ciljeva novog ZRP-a potrebno, između ostaloga, povećati uporabu selektivnijih ribolovnih alata i praksi;

J.  budući da je primjena aktualnih inovacija kojima se poboljšava selektivnost ribolovnih alata često otežana zakonodavstvom;

K.  budući da obveza iskrcavanja podrazumijeva znatnu promjenu pristupa upravljanju ribarstvom, posebno pridnenim ribolovom, te primjenu drugačijeg pristupa tehničkim mjerama u ključnim područjima kao što su sastav ulova i veličina oka mrežnog tega;

L.  budući da je za održivost obalnih zajednica, a osobito za ulogu žena i djece, potrebno posebno naglasiti značaj malog ribolova; budući da je u ZRP-u naznačen diferencirani sustav za mali ribolov u Europi;

M.  budući da je potrebna opća definicija pojma malog ribolova, u svjetlu uloge koju on ima u obnovi naših mora i očuvanja tradicionalnih i ekološki održivih praksi i trgovine;

N.  budući da je potrebno utvrditi zajednička osnovna načela za sve morske bazene usvajanjem okvirne uredbe „redovnim zakonodavnim postupkom” u skladu s Ugovorom iz Lisabona kako bi se zajamčila primjena ciljeva ZRP-a diljem EU-a, kako bi se zajamčili jednaki uvjeti za sve subjekte te olakšala provedba tehničkih mjera i nadzor nad njima;

O.  budući da u pogledu donošenja mjera na regionalnoj razini, mjera koje su podložne čestim promjenama ili mjera koje se temelje na standardima i ciljevima o kojima odlučuju suzakonodavci nije uvijek potreban redovni zakonodavni postupak, ali ga je nužno primijeniti pri usvajanju zajedničkih pravila za sve morske bazene i mjera sadržanih u konkretnim uredbama ili mjera koje se u bliskoj budućnosti vjerojatno neće mijenjati;

P.  budući da se regionalizacijom mora zajamčiti prilagodba tehničkih mjera posebnim zahtjevima svakog ribolovnog područja i svakog bazena te tako omogućiti fleksibilnost i brze reakcije u hitnim situacijama; budući da se regionalizacijom moraju pojednostaviti tehničke mjere i mora se olakšati njihovo razumijevanje, primjenu i provedbu; budući da bi usvajanje tehničkih mjera na osnovi regionalizacije trebalo slijediti model koji su dogovorili suzakonodavci u skladu s reformiranim ZRP-om;

Q.  budući da se regionalizacijom može doprinijeti pojednostavljenju i boljem razumijevanju pravila, što bi u sektoru ribarstva i među ostalim dionicima bila dobra vijest, posebno ako ih se uključi u postupak donošenja pravila;

R.  budući da se regionalizacijom ne bi trebalo dovesti do ponovne nacionalizacije, što nije sukladno sa ZRP-om s obzirom na to da je riječ o zajedničkoj politici u kojoj EU ima izričite ovlasti zbog dijeljenja resursa;

S.  budući da bi usvajanje tehničkih mjera na regionalnoj osnovi trebalo biti u skladu s modelom koji su suzakonodavci dogovorili u okviru nove zajedničke ribarstvene politike kojim je predviđeno da Komisija usvaja delegirane akte na temelju zajedničkih preporuka relevantnih država članica koji zadovoljavaju standarde i ciljeve o kojima odlučuju suzakonodavci ili, ako države članice na inicijativu Komisije ne podnesu zajedničku preporuku u zadanom roku; no budući da Parlament u skladu s Ugovorom iz Lisabona zadržava pravo podnošenja prigovora na bilo koji delegirani akt;

T.  budući da bi revizija okvira tehničkih mjera trebala predstavljati priliku za razmatranje regionalizacije i alternativnih rješenja za delegirane akte;

U.  budući da se pojedini prijedlozi konkretnih uredbi koji uključuju tehničke mjere (lebdeće (ploveće) mreže, slučajan ulov kitova i dupina, dubokomorski ribolov) smatraju kontroverznima; budući da su neki prijedlozi, kao što je prijedlog o ribolovu dubokomorskih stokova u sjeveroistočnom Atlantiku, blokirani već više od tri godine; budući da je postupak u vezi s korištenjem lebdećih (plovećih) mreža pri ribolovu također zaustavljen; budući da su regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom odbacile brojne konkretne odredbe o tehničkim mjerama;

V.  budući da bi se tehničkim mjerama trebao uzeti u obzir pojava nezakonitog ribolova koji je često popraćen nezakonitom uporabom ribolovnih alata te bi se trebalo nuditi učinkovito rješenje problema koje predstavljaju nezakoniti, neregulirani i neprijavljeni ribolov;

W.  budući da tehničke mjere koje se primjenjuju za svako ribolovno područje EU-a nisu uvijek prilagođene potrebama inovativnih aktivnosti i različitog lokalnog ribarstva; budući da je u tom pogledu ribarima potrebno niz tehničkih mjera koje se temelje na regionalnom pristupu i koje odgovaraju različitim uvjetima svakog morskog bazena; budući da je ključno održivo upravljati ribljim stokovima te da je u tom smislu važno pojednostaviti zakonodavstvo i prilagoditi ga stvarnom stanju na terenu; budući da je potrebno uzeti u obzir i činjenicu da se morski bazeni dijele s trećim zemljama čija se pravila o očuvanju iznimno razlikuju od europskih;

X.  budući da je ključno da u europskim vodama, a osobito na Sredozemlju, države članice uvedu potrebne mjere i surađuju kako bi utvrdile koji su građani odgovorni za nezakoniti, neprijavljeni i neregulirani ribolov te na taj način zajamče izricanje odgovarajućih sankcija i strože provjere na granicama i stajankama;

Y.  budući da je učinkovitost višegodišnjih planova usvojenih između 2002. i 2009. bila neujednačena; budući da se novi višegodišnji planovi donose u okviru novih pravila ZRP-a;

Z.  budući da pregovori s trećim zemljama moraju biti dio napora za postizanje održivosti;

AA.  budući da je reformom ZRP-a uvedena obveza iskrcavanja te su u okviru Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo (EFPR) omogućene fleksibilnost, iznimke i financijska potpora;

AB.  budući da će se vjerojatno stvoriti poteškoće u primjeni zabrane odbacivanja ulova u mješovitom ribolovu gdje se mora voditi računa o vrstama koje ograničavaju ribolov („choke species”);

AC.  budući da je u skladu s Ugovorom iz Lisabona Europski parlament jedan od suzakonodavaca u području ribarstva, osim kad je riječ o ukupnom dopuštenom ulovu i kvotama;

AD.  budući da od 2009. nije usvojen nijedan višegodišnji plan jer su prijedlozi blokirani u Vijeću;

AE.  budući da su u okviru međuinstitucijskih radnih skupina za višegodišnje planove suzakonodavci prepoznali važnost suradnje na višegodišnjim planovima u cilju pronalaska praktičnih rješenja, bez obzira na različita tumačenja odredbi pravnog okvira;

AF.  budući da višegodišnji planovi trebaju predstavljati čvrst i trajan okvir za upravljanje ribarstvom te da se trebaju temeljiti na najboljim i najnovijim znanstvenim i društvenogospodarskim saznanjima, prilagođavajući se razvoju stokova i donošenju godišnjih odluka o ribolovnim mogućnostima;

AG.  budući da su kao zajednički elementi budućih višegodišnjih planova utvrđeni granica najvišeg održivog prinosa i rok za njegovo postizanje, referentni mehanizam predostrožnosti za aktivaciju zaštitnih mjera, minimalna ciljana biomasa, mehanizam prilagodbe nepredviđenim promjenama u okviru najboljih dostupnih znanstvenih saznanja i klauzula o preispitivanju;

AH.  budući da u višegodišnjim planovima treba odrediti opći cilj koji se može postići u administrativnom i znanstvenom okviru; budući da višegodišnji planovi trebaju obuhvaćati dugoročne stabilne prinose u skladu s najboljim dostupnim znanstvenim mišljenjem, što se treba odražavati u godišnjim odlukama Vijeća o ribolovnim mogućnostima; budući da te godišnje odluke trebaju biti strogo ograničene na odobrenje ribolovnih mogućnosti;

AI.  budući da presuda Suda od 26. studenog 2014. u predmetima C-103/12 Parlament protiv Vijeća i C-165/12 Komisija protiv Vijeća, u vezi s dodjelom ribolovnih mogućnosti u vodama Europske unije ribarskim plovilima koja plove pod zastavom Bolivarijanske Republike Venezuele u isključivom gospodarskom pojasu uz obalu Francuske Gvajane, predstavlja presedan jer se njome pojašnjavaju sadržaj i ograničenja dviju različitih pravnih osnova iz članka 43. UFEU-a; budući da se članak 43. stavak 3. može koristiti kao pravni temelj samo u kontekstu dodjele ribolovnih mogućnosti u smislu propisa o najvišem održivom prinosu i kvotama;

AJ.  budući da je Sud 1. prosinca 2015. donio presudu u spojenim predmetima C-124/13 i C-125/13 Parlament i Komisija protiv Vijeća o Uredbi Vijeća (EU) br. 1243/2012 o izmjeni dugoročnog plana za stokove bakalara; Sud potvrđuje, kao što je tvrdio Parlament, da je ta Uredba, s obzirom na njezin cilj i sadržaj, trebala biti usvojena na temelju članka 43. stavka 2. UFEU-a u redovnom zakonodavnom postupku u kojem Parlament ima ulogu suzakonodavca, jer ta Uredba sadrži političke izbore koji utječu na višegodišnji plan i koji su stoga potrebni za ostvarivanje ciljeva zajedničke ribarstvene politike;

AK.  budući da se, s obzirom na to da ne postoje višegodišnji planovi, najmanje dopuštene lovne veličine za očuvanje mogu izmijeniti u okviru planova za odbačeni ulov usvojenih u delegiranim aktima Komisije na temelju preporuka relevantnih zemalja članica ili ako države članice ne podnesu zajedničku preporuku u zadanom roku, na inicijativu Komisije; ističe da je važno očuvati nedorasle primjerke i pratiti znanstvene savjete pri odlučivanju o minimalnim referentnim veličinama za očuvanje;

AL.  budući da će planovi za odbačeni ulov imati ključnu ulogu jer promjena minimalnih referentnih veličina za očuvanje može dovesti do promjena u tehnikama ribolova te bi slijedom toga došlo do promjene ribolovne smrtnosti i biomase jedinki koje se mrijeste, dvaju elemenata koji spadaju u mjerljive ciljeve višegodišnjih planova; budući da bi se promjenom najmanjih dopuštenih lovnih veličina u okviru delegiranih akata vanjskim utjecajem promijenili glavni parametri višegodišnjih planova;

AM.  budući da su suzakonodavci željeli da delegirani akti budu prijelazne naravi te da razdoblje njihove valjanosti ne bude duže od tri godine;

AN.  budući da se minimalne referentne veličine za očuvanje za određenu vrstu mogu razlikovati od zone do zone kako bi se vodilo računa o specifičnim obilježjima vrste i ribolovnog područja; budući da je, kad god je to moguće, poželjno donijeti horizontalne odluke za sve zone radi olakšanja nadzora;

1.  smatra da buduće tehničke mjere trebaju biti pojednostavljene kako bi se uklonile sve proturječnosti i/ili udvostručenje, uvrštene u jasno strukturirani pravni okvir te uspostavljene na čvrstim znanstvenim i stručno revidiranim podacima kako bi se osigurala primjena ciljeva ZRP-a;

2.  smatra da je potrebno sastaviti sveobuhvatan popis na kojemu su navedene sve trenutačno važeće tehničke mjere u cilju boljeg pregleda mogućih pojednostavljenja i brisanja u vezi s budućim tehničkim mjerama;

3.  smatra da je nužno preispitati tehničke mjere kako bi se ostvarili ciljevi ZRP-a, poboljšala selektivnost, smanjio odbačeni ulov i utjecaj ribolova na okoliš, pojednostavila aktualna pravila i povećala znanstvena utemeljenost;

4.  smatra da se tehničke mjere trebaju prilagoditi posebnim potrebama svakog ribarstva i svake regije, čime će se pridonijeti poboljšanju sukladnosti u dotičnom sektoru;

5.  smatra da bi pojednostavnjenje i regionalizacija tehničkih mjera uvijek trebali biti dosljedni sa stvarnom svrhom zakonodavstva o tehničkim mjerama, a to je svesti neželjeni ulov i utjecaj na morski okoliš na najmanju moguću mjeru;

6.  smatra da je, u cilju lakše primjene pravila ZRP-a i njihova boljeg prihvaćanja i poštovanja u sektoru ribarstva te među drugim subjektima, nužno veće sudjelovanje ribara u postupku donošenja odluka, osobito u okviru savjetodavnih vijeća, i uvođenje poticaja kao što je potpora u okviru EFPR-a i drugih instrumenata za inovacije, osposobljavanje, opremu i uporabu selektivnijih ribolovnih alata;

7.  smatra da će se novim zakonodavnim okvirom olakšati daljnja uporaba inovativnih ribolovnih alata za koje je znanstveno dokazano da povećavaju selektivnost te koji istodobno imaju smanjeni utjecaj na okoliš;

8.  smatra da se za učinkovito provođenje ZRP-a prednost mora dati inovacijama i istraživanju, osobito u pogledu iskrcavanje odbačenog ulova, za razvoj selektivnosti i modernizaciju tehnika ribolova i kontrola;

9.  smatra da bi održiva uporaba inovativnih ribolovnih alata za koje je nezavisnim znanstvenim istraživanjem dokazana veća selektivnost trebala biti dopuštena bez ograničenja ili nepotrebnih kvantitativnih ograničenja, zakonski uređena i, kad je riječ o daljnjim istraživanjima, trebala bi dobiti financijsku potporu;

10.  smatra da je nužno zadržati redovni zakonodavni postupak pri usvajanju zajedničkih pravila za sve morske bazene, uključujući utvrđivanje normi i ciljeva tehničkih mjera, što obuhvaća tehničke mjere koje su sadržane u određenim uredbama ili tehničke mjere koje se neće mijenjati u bliskoj budućnosti, te smatra da redovni zakonodavni postupak nije uvijek nužan za mjere koje se usvajaju na regionalnoj razini ili koje mogu biti podložne čestim promjenama; smatra da je te mjere potrebno redovito ocjenjivati kako bi se zajamčila njihova relevantnost; smatra da se razumnom uporabom delegiranih akata zadovoljava potreba za fleksibilnošću i reaktivnošću; međutim, podsjeća da Parlament u skladu s Ugovorom iz Lisabona zadržava pravo podnošenja prigovora na bilo koji delegirani akt;

11.  predlaže da se odredi jasni opći europski okvir za tehničke mjere kojim će se utvrditi ograničen broj glavnih međusektorskih načela; vjeruje da sva pravila koja ne vrijede za najveći dio europskih voda ne bi trebala biti uvrštena u ovaj opći okvir, nego bi se trebala se odnositi na regionalnu razinu;

12.  smatra da bi svaka mjera usvojena na regionalnoj razini trebala biti u skladu sa zakonodavstvom o okviru tehničkih mjera te usklađena s ciljevima ZRP-a i Okvirne direktive o pomorskoj strategiji 2008/56/EZ;

13.  smatra da se pravila povezana s tehničkim mjerama trebaju odrediti pravilnom uporabom postupka regionalizacije i temeljiti na zajedničkim centraliziranim pravilima i definicijama, uključujući zajedničke ciljeve i standarde koje je potrebno primijeniti diljem EU-a, što obuhvaća popis zabranjenih vrsta i ribolovnih alata, skup posebnih pravila za veće morske bazene te određeni broj konkretnih tehničkih propisa, a sve bi se te mjere usvajale redovnim zakonodavnim postupkom; napominje da se u slučaju pravila koja vrijede za regionalnu razinu ili pravila podložnih čestim promjenama primjenjuje regionalizacija i redovito ih se ponovno procjenjuje;

14.  naglašava da je potrebno da oblikovanje novog okvira tehničkih mjera bude jasno, za što je potrebno uložiti znatan napor pri pojašnjavanju; stoga zahtijeva da se prethodno stave izvan snage postojeće uredbe o tehničkim mjerama, posebno Uredbe Vijeća (EZ) br. 850/98 i (EZ) br. 1967/2006, kako bi se stalo na kraj gomilanju propisa;

15.  podsjeća da u pogledu delegiranih akata, u skladu s člankom 18. Osnovne uredbe, države članice mogu, u roku koji je potrebno odrediti u uredbi o tehničkim mjerama, dati preporuke Komisiji, a ona prije isteka tog roka ne može donijeti niti jedan akt;

16.  smatra da je potrebno procijeniti prikladnost i učinkovitost konkretnih uredbi utemeljenih na tehničkim mjerama, kao i socioekonomske posljedice koje bi te uredbe mogle imati na flote EU-a i lokalne zajednice, uz poštovanje ciljeva ZRP-a i Okvirne direktive o pomorskoj strategiji;

17.  smatra da bi tehničke mjere trebale uključivati posebne odredbe o uporabi određenih ribolovnih alata radi zaštite ranjivih staništa i morskih vrsta;

18.  smatra da bi se tehničkim mjerama trebalo zajamčiti da se ne upotrebljavaju razarajući i neselektivni ribolovni alati te da se zabrani opća uporaba eksplozivnih i otrovnih tvari;

19.  smatra da je prijeko potrebno uspostaviti usklađeni skup tehničkih mjera za svaki od bazena, vodeći računa o posebnim karakteristikama svakog od njih, jer odluke na razini Unije mogu imati važan utjecaj na oporavak ribljih stokova i zaštitu ekosustava te na održivo upravljanje zajedničkim ribljim stokovima;

20.  i dalje smatra da, s obzirom na obvezu istovara koja je na snazi od 1. siječnja 2015. i čija će se primjena do 2019. postupno širiti na riblje stokove, odredbe o tehničkim mjerama trebaju biti dovoljno fleksibilne kako bi se u stvarnom vremenu prilagodile najnovijim kretanjima u ribarstvu i kako bi se pružile dodatne mogućnosti za primjenu inovacija povezanih s ribolovnom selektivnošću u sektoru ribarstva;

21.  smatra da obveza iskrcavanja predstavlja temeljnu promjenu za ribarstvo i da je prema tome nužno usvojiti tehničke mjere koje će omogućiti njezinu primjenu i olakšati selektivniji ribolov; u tu svrhu predlaže sljedeće tri mjere:

   znatnu prilagodbu ili čak ukidanje pravila o sastavu ulova,
   odobravanje veće fleksibilnosti za veličinu oka mrežnog tega,
   mogućnost da se na brodu drži više vrsta ribolovnog alata;

22.  prima na znanje poteškoće koje proizlaze iz istovremenog postojanja tržišnih standarda utvrđenih Uredbom Vijeća (EZ) br. 2406/96 i najmanjih veličina ulova; poziva na njihovo usklađivanje u sklopu nove okvirne uredbe o tehničkim mjerama;

23.  smatra da bi se pri preispitivanju tehničkih mjera u obzir trebao uzeti njihov učinak na očuvanje bioloških resursa i morskih ekosustava te na troškove poslovanja i isplativost ribolovnih aktivnosti u pogledu društvenih pitanja i zapošljavanja;

24.  smatra da bi se cilj očuvanja koji se navodi u okvirnoj uredbi o tehničkim mjerama mogao učinkovitije ostvariti mjerama usmjerenima na poboljšanje upravljanja ponudom i potražnjom uz pomoć organizacija proizvođača;

25.  smatra da povremeni mali obalni ribolov u kopnenim vodama država članica i regija mora ostati izvan ukupnog dopuštenog ulova;

26.  smatra da višegodišnji planovi imaju temeljnu ulogu u okviru ZRP-a u području očuvanja ribolovnih resursa, s obzirom na to da predstavljaju najpogodnije sredstvo za usvajanje i primjenu specifičnih tehničkih mjera za različite vrste ribolova;

27.  vjeruje da suzakonodavci trebaju nastaviti raditi na postizanju dogovora o višegodišnjim planovima u pogledu institucionalnih ovlasti u skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije i na temelju odgovarajuće sudske prakse;

28.  smatra da višegodišnji planovi trebaju predstavljati čvrst i trajan okvir za upravljanje ribarstvom te da se trebaju temeljiti na najboljim i najnovijim znanstvenim i društvenogospodarskim saznanjima koja priznaju stručnjaci, prilagođavajući se razvoju stokova i pružajući fleksibilnost za donošenje godišnjih odluka Vijeća o ribolovnim mogućnostima; smatra da te godišnje odluke ne trebaju nadilaziti strogo definirano područje dodjele ribolovnih mogućnosti te treba izbjegavati velike promjene u njima koliko je to moguće;

29.  smatra da je, kako bi se ponovno uspostavili i održali stokovi na razinama iznad onih koje mogu dovesti do najvišeg održivog prinosa, potrebno ostvariti napredak u području budućih višegodišnjih planova, što obuhvaća unaprijed određeni raspored, referentnu točku očuvanja za aktivaciju zaštitnih mjera, mehanizam za prilagodbu promjenama u okviru znanstvenih saznanja i klauzulu o preispitivanju;

30.  smatra da je, kako bi se izbjegli problemi koji proizlaze iz obveze iskrcavanja u mješovitom ribarstvu, potrebna poboljšana selektivnost i dovođenje neželjenih ulova na najmanju moguću mjeru; smatra da je preporučljivo pronaći načine za moguće usvajanje mjera za fleksibilnost i primjenu znanstveno utvrđenih raspona ribolovne smrtnosti za utvrđivanje ukupnog dopuštenog ulova;

31.  ponovno potvrđuje da je potrebno poboljšati sudjelovanje zainteresiranih strana u sastavljanju i primjeni višegodišnjih planova u okviru savjetodavnih vijeća i u svim odlukama koje se tiču regionalizacije;

32.  vjeruje da Parlament treba pažljivo razmotriti delegirane akte u vezi s planovima za odbačeni ulov i zadržati pravo podnošenja prigovora ako to ocijeni potrebnim;

33.  smatra da prijelazno razdoblje valjanosti delegiranih akata povezanih s planovima za odbačeni ulov, uključujući izmjene minimalnih referentnih veličina za očuvanje, ne bi smjelo biti dulje od tri godine jer bi ih trebalo zamijeniti višegodišnjim planom te je stoga potrebno što prije usvojiti višegodišnje planove;

34.  mišljenja je da bi, u okviru regionalizacije, odluke o minimalnim referentnim veličinama za očuvanje za svaku vrstu trebalo temeljiti na znanstvenim saznanjima; naglašava da je potrebno izbjegavati nepravilnosti ili prijevare u stavljanju robe na tržište, koje bi mogle ugroziti funkcioniranje unutarnjeg tržišta;

35.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

Pravna napomena