Indeks 
Usvojeni tekstovi
Utorak, 19. svibnja 2015. - StrasbourgZavršno izdanje
Zaštitne mjere predviđene u Sporazumu sa Švicarskom Konfederacijom ***I
 Europska konvencija o pravnoj zaštiti usluga koje se temelje na uvjetovanom pristupu ili usluga koje pružaju uvjetovani pristup ***
 Zahtjev za ukidanje parlamentarnog imuniteta Viktoru Uspaskichu
 Zahtjev za ukidanje parlamentarnog imuniteta Jérômeu Lavrilleuxu
 Zahtjev za ukidanje parlamentarnog imuniteta Januszu Korwin-Mikkeu
 Zahtjev za ukidanje parlamentarnog imuniteta Theodorosu Zagorakisu
 Indeksi koji se rabe kao referentne vrijednosti u financijskim instrumentima i financijskim ugovorima ***I
 Financiranje razvoja
 Sigurnija zdravstvena skrb u Europi
 Mogućnosti zelenog rasta za MSP-ove

Zaštitne mjere predviđene u Sporazumu sa Švicarskom Konfederacijom ***I
PDF 323kWORD 63k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 19. svibnja 2015. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o zaštitnim mjerama predviđenim u Sporazumu između Europske ekonomske zajednice i Švicarske Konfederacije (kodificirani tekst) (COM(2014)0305 – C8-0009/2014 – 2014/0158(COD))
P8_TA(2015)0189A8-0145/2015

(Redovni zakonodavni postupak – kodifikacija)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2014)0305),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 207. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8‑0009/2014),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 20. prosinca 1994. o ubrzanoj metodi rada za službeno kodificiranje zakonodavnih tekstova(1),

–  uzimajući u obzir članke 103. i 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0145/2015),

A.  budući da se, prema mišljenju savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, dotični prijedlog ograničava samo na kodifikaciju postojećih tekstova bez suštinskih promjena;

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 19. svibnja 2015. radi donošenja Uredbe (EU) 2015/... Europskog parlamenta i Vijeća o zaštitnim mjerama predviđenim u Sporazumu između Europske ekonomske zajednice i Švicarske Konfederacije (kodificirani tekst)

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2015/1145.)

(1) SL C 102, 4.4.1996., str. 2.


Europska konvencija o pravnoj zaštiti usluga koje se temelje na uvjetovanom pristupu ili usluga koje pružaju uvjetovani pristup ***
PDF 311kWORD 63k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 19. svibnja 2015. o nacrtu odluke Vijeća o potpisivanju, u ime Unije, Europske konvencije o pravnoj zaštiti usluga koje se temelje na uvjetovanom pristupu ili usluga koje pružaju uvjetovani pristup (07597/1/2014 – C8-0286/2014 – 2010/0361(NLE))
P8_TA(2015)0190A8-0071/2015

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (07597/1/2014),

–  uzimajući u obzir Direktivu 98/84/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 1998. o pravnoj zaštiti usluga koje se temelje na uvjetovanom pristupu ili usluga koje pružaju uvjetovani pristup(1),

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o pravnoj zaštiti usluga koje se temelje na uvjetovanom pristupu ili usluga koje pružaju uvjetovani pristup od 24. siječnja 2001.(2),

–  uzimajući u obzir Odluke Vijeća 2014/243/EU od 14. travnja 2014. o potpisivanju, u ime Europske unije, Europske konvencije o pravnoj zaštiti usluga koje se temelje na uvjetovanom pristupu ili usluga koje pružaju uvjetovani pristup(3),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 207. stavkom 4. podstavkom 1. i člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a)(v) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8‑0286/2014),

–  uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije od 22. listopada 2013.(4),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. prvi i treći podstavak, članak 99. stavak 2. i članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za pravna pitanja (A8-0071/2015),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Vijeću Europe.

(1) SL L 320, 28.11.1998., str. 54.
(2) SL L 336, 20.12.2011., str. 2.
(3) SL L 128, 30.4.2014., str. 61.
(4) Presuda Suda od 22. listopada 2013., Komisija protiv Vijeća, C-137/12, ECLI:EU:C:2013:675.


Zahtjev za ukidanje parlamentarnog imuniteta Viktoru Uspaskichu
PDF 156kWORD 65k
Odluka Europskog parlamenta od 19. svibnja 2015. o zahtjevu za ukidanje imuniteta Viktoru Uspaskichu (2014/2203(IMM))
P8_TA(2015)0191A8-0149/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zahtjev za ukidanje imuniteta Viktoru Uspaskichu, koji je glavni državni odvjetnik Republike Litve uputio 1. listopada 2014. i koji je objavljen na plenarnoj sjednici 12. studenog 2014.,

–  nakon saslušanja Viktora Uspaskicha u skladu s člankom 9. stavkom 5. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članke 8. i 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije te članak 6. stavak 2. Akta od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima,

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 12. svibnja 1964., 10. srpnja 1986., 15. i 21. listopada 2008., 19. ožujka 2010., 6. rujna 2011. i 17. siječnja 2013.(1),

–  uzimajući u obzir članak 62. Ustava Republike Litve,

–  uzimajući u obzir članak 5. stavak 2., članak 6. stavak 1. i članak 9. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0149/2015),

A.  budući da je glavni državni odvjetnik Republike Litve zatražio ukidanje parlamentarnog imuniteta zastupniku u Europskom parlamentu Viktoru Uspaskichu u vezi s istragom o navodnom kaznenom djelu prije sudskog postupka;

B.  budući da se u članku 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije navodi da zastupnici u Europskom parlamentu na državnom području svoje države uživaju imunitet priznat zastupnicima u parlamentu te države;

C.  budući da se u članku 62. Ustava Republike Litve i članku 22. stavku 3. Poslovnika Parlamenta Republike Litve navodi da se protiv zastupnika u Parlamentu Republike Litve ne može pokrenuti kazneni postupak i da ga se ne može uhititi ili podvrgnuti bilo kakvim drugim ograničenjima osobne slobode bez pristanka Parlamenta Republike Litve osim u slučajevima flagrante delicto;

D.  budući da se Viktora Uspaskicha optužuje za počinjenje kaznenog djela nepoštovanja suda u skladu s člankom 232. Kaznenog zakona Republike Litve;

E.  budući da ne postoje dokazi za fumus persecutionis, odnosno za osnovanu sumnju da je postupak pokrenut s namjerom nanošenja političke štete dotičnom zastupniku;

1.  odlučuje ukinuti imunitet Viktoru Uspaskichu;

2.  nalaže svom predsjedniku da ovu odluku i izvješće nadležnog odbora odmah proslijedi glavnom državnom odvjetniku Republike Litve i Viktoru Uspaskichu.

(1) Presuda Suda od 12. svibnja 1964., Wagner/Fohrmann i Krier, 101/63, ECLI:EU:C:1964:28; Presuda Suda od 10. srpnja 1986., Wybot/Faure i drugi, 149/85, ECLI:EU:C:1986:310; Presuda Općeg suda od 15. listopada 2008., Mote/Parlament, T-345/05, ECLI:EU:T:2008:440; Presuda Suda od 21. listopada 2008., Marra/De Gregorio i Clemente, C-200/07 et C-201/07, ECLI:EU:C:2008:579; Presuda Općeg suda od 19. ožujka 2010., Gollnisch/Parlament, T-42/06, ECLI:EU:T:2010:102; Presuda Suda od 6. rujna 2011., Patriciello C-163/10, ECLI: EU:C:2011:543; Presuda Općeg suda od 17. siječnja 2013., Gollnisch/Parlament, T-346/11 et T-347/11, ECLI:EU:T:2013:23.


Zahtjev za ukidanje parlamentarnog imuniteta Jérômeu Lavrilleuxu
PDF 163kWORD 67k
Odluka Europskog parlamenta od 19. svibnja 2015. o zahtjevu za ukidanje imuniteta Jérômeu Lavrilleuxu (2015/2014(IMM))
P8_TA(2015)0192A8-0152/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zahtjev za ukidanje imuniteta Jérômeu Lavrilleuxu koji je 23. prosinca 2014. proslijedio francuski ministar pravosuđa u vezi sa zahtjevom glavnog tužitelja Prizivnog suda u Parizu i koji je objavljen na plenarnoj sjednici 15. siječnja 2015.,

–  nakon saslušanja Jérômea Lavrilleuxa u skladu s člankom 9. stavkom 5. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članke 8. i 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije te članak 6. stavak 2. Akta od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima,

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 12. svibnja 1964., 10. srpnja 1986., 15. i 21. listopada 2008., 19. ožujka 2010., 6. rujna 2011. i 17. siječnja 2013.(1),

–  uzimajući u obzir članak 26. Ustava Francuske Republike,

–  uzimajući u obzir članak 5. stavak 2., članak 6. stavak 1. i članak 9. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0152/2015),

A.  budući da je glavni tužitelj Prizivnog suda u Parizu zatražio da se Jérômeu Lavrilleuxu, zastupniku u Europskom parlamentu, ukine zastupnički imunitet zbog istrage u postupku u kojem se tereti za krivotvorenje, upotrebu krivotvorenih dokumenata, zlouporabu povjerenja, pokušaj prijevare i prikrivanje tih kaznenih djela i sudioništvo u njima, te nezakonito financiranje predizborne kampanje i prikrivanje tog kaznenog djela i sudioništvo u njemu; budući da bi sudac u Francuskoj u vezi s tim htio Jérômeu Lavrilleuxu izreći mjeru pritvora ili drugu mjeru lišavanja slobode;

B.  budući da se u članku 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije navodi da zastupnici u Europskom parlamentu na državnom području svoje države uživaju imunitet priznat zastupnicima u parlamentu te države;

C.  budući da se u članku 26. stavcima 2. i 3. francuskog Ustava navodi da se nijedan zastupnik u parlamentu ne može uhititi zbog kaznenog djela ili lakšeg oblika kaznenog djela i da mu se ne može izreći mjera pritvora ili druga mjera lišavanja slobode bez odobrenja predsjedništva doma u kojemu je zastupnik; budući da to odobrenje nije potrebno u slučaju kaznenog djela ili lakšeg oblika kaznenog djela počinjenog flagrante delicto ili u slučaju pravomoćne osuđujuće presude te da Skupština može zatražiti suspenziju mjere pritvora ili lišavanja slobode odnosno zastoj kaznenog postupka protiv zastupnika u Skupštini;

D.  budući da se Jérôme Lavrilleux sumnjiči za sudjelovanje u sustavu izdavanja lažnih računa za troškove predizborne kampanje;

E.  budući da bi ukidanje imuniteta Jérômeu Lavrilleuxu trebalo podlijegati uvjetima iz članka 9. stavka 6. Poslovnika;

F.  budući da optužbe za koje se Jérôme Lavrilleux tereti nisu povezane s obnašanjem njegove dužnosti zastupnika u Europskom parlamentu već proizlaze iz njegove prethodne funkcije zamjenika direktora kampanje na zadnjim predsjedničkim izborima u Francuskoj;

G.  budući da kazneni progon nije povezan s izražavanjem mišljenja ili glasanjem Jérômea Lavrilleuxa pri obnašanju dužnosti zastupnika u Europskom parlamentu u smislu članka 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije;

H.  budući da Parlament nije pronašao dokaze za fumus persecutionis, odnosno za dovoljno ozbiljnu i osnovanu sumnju da je postupak pokrenut s namjerom nanošenja političke štete dotičnom zastupniku;

1.  odlučuje ukinuti imunitet Jérômeu Lavrilleuxu;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu odluku i izvješće nadležnog odbora odmah proslijedi nadležnom tijelu Francuske Republike i Jérômeu Lavrilleuxu.

(1) Presuda Suda od 12. svibnja 1964., Wagner/Fohrmann i Krier, 101/63, ECLI:EU:C:1964:28; Presuda Suda od 10. srpnja 1986., Wybot/Faure i drugi, 149/85, ECLI:EU:C:1986:310; Presuda Općeg suda od 15. listopada 2008., Mote/Parlament, T-345/05, ECLI:EU:T:2008:440; Presuda Suda od 21. listopada 2008., Marra/De Gregorio i Clemente, C-200/07 et C-201/07, ECLI:EU:C:2008:579; Presuda Općeg suda od 19. ožujka 2010., Gollnisch/Parlament, T-42/06, ECLI:EU:T:2010:102; Presuda Suda od 6. rujna 2011., Patriciello, C 163/10, ECLI: EU:C:2011:543; Presuda Općeg suda od 17. siječnja 2013., Gollnisch/Parlament, T-346/11 et T-347/11, ECLI:EU:T:2013:23.


Zahtjev za ukidanje parlamentarnog imuniteta Januszu Korwin-Mikkeu
PDF 163kWORD 67k
Odluka Europskog parlamenta od 19. svibnja 2015. o zahtjevu za ukidanje imuniteta Januszu Korwin-Mikkeu (2015/2049(IMM))
P8_TA(2015)0193A8-0150/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zahtjev za ukidanje imuniteta Janusza Korwin-Mikkeu koji je 29. prosinca 2014. proslijedio Glavnom državnom odvjetniku Republike Poljske, u vezi s kaznenim postupkom koji je pokrenuo Okružni ured državnog odvjetništva u Varšavi (Predmet br. V. Ds 223/14) i koji je objavljen na plenarnoj sjednici 28. siječnja 2015.,

–  nakon saslušanja Janusza Korwin-Mikkea u skladu s člankom 9. stavkom 5. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članke 8. i 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije te članak 6. stavak 2. Akta od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima,

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 12. svibnja 1964., 10. srpnja 1986., 15. i 21. listopada 2008., 19. ožujka 2010., 6. rujna 2011. i 17. siječnja 2013.(1),

–  uzimajući u obzir članak 105. stavak 2. Ustava Republike Poljske te članak 7b. stavak 1. i članak 7c. stavak 1. poljskog Zakona od 9. svibnja 1996. o obavljanju dužnosti zastupnika poljskog Zastupničkog doma ili Senata;

–  uzimajući u obzir članak 5. stavak 2., članak 6. stavak 1. i članak 9. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0150/2015),

A.  budući da je Glavni državni odvjetnik Republike Poljske proslijedio zahtjev Okružnog ureda državnog odvjetništva u Varšavi za odobrenje pokretanja kaznenog postupka protiv zastupnika u Europskom parlamentu Janusza Korwin-Mikkea zbog kaznenog djela iz članka 222. stavka 1. Kaznenog zakona Republike Poljske; budući da se postupak konkretno odnosi na navode o povredi fizičkog integriteta javnog službenika;

B.  budući da u skladu s člankom 8. Protokola o povlasticama i imunitetima Europske unije zastupnici u Europskom parlamentu ne mogu biti podvrgnuti nikakvom obliku ispitivanja, zadržavanja ili sudskog postupka zbog izraženih mišljenja ili glasanja pri obnašanju svojih dužnosti;

C.  budući da u skladu s člankom 9. Protokola o povlasticama i imunitetima Europske unije zastupnici u Europskom parlamentu na državnom području svoje države moraju imati pravo uživati imunitet priznat članovima parlamenta te države;

D.  budući da u skladu s člankom 105. stavkom 2. Ustava Republike Poljske zastupnik ne može biti pozvan na kaznenu odgovornost bez odobrenja Sejma;

E.  budući da jedino Parlament može odlučiti hoće li se u navedenom slučaju imunitet ukinuti ili ne; budući da pri donošenju odluke o tome hoće li ukinuti imunitet zastupniku ili ne, Parlament može objektivno uzeti u obzir položaj u kojem se zastupnik nalazi(2);

F.  budući da, kao što je potvrđeno na ovom saslušanju, navodno kazneno djelo nije izravno ili očigledno povezano s obnašanjem dužnosti Janusza Korwin-Mikkea u svojstvu zastupnika u Europskom parlamentu niti je u vezi s izraženim mišljenjem ili glasanjem pri obnašanju njegovih dužnosti zastupnika u Europskom parlamentu u smislu članka 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije;

G.  budući da ne postoji razlog za pretpostavku, odnosno dovoljno ozbiljna i osnovana sumnja, da je postupak pokrenut s namjerom nanošenja političke štete dotičnom zastupniku (fumus persecutionis);

1.  odlučuje ukinuti imunitet Januszu Korwin-Mikkeu;

2.  nalaže svojem predsjedniku da odmah proslijedi ovu Odluku i izvješće nadležnog odbora nadležnom tijelu Republike Poljske i Januszu Korwin-Mikkeu.

(1) Presuda Suda od 12. svibnja 1964., Wagner/Fohrmann i Krier, 101/63, ECLI:EU:C:1964:28; Presuda Suda od 10. srpnja 1986., Wybot/Faure i drugi, 149/85, ECLI:EU:C:1986:310; Presuda Općeg suda od 15. listopada 2008., Mote/Parlament, T-345/05, ECLI:EU:T:2008:440; Presuda Suda od 21. listopada 2008., Marra/De Gregorio i Clemente, C 200/07 et C-201/07, ECLI:EU:C:2008:579; Presuda Općeg suda od 19. ožujka 2010., Gollnisch/Parlament, T-42/06, ECLI:EU:T:2010:102; Presuda Suda od 6. rujna 2011., Patriciello, C 163/10, ECLI: EU:C:2011:543; Presuda Općeg suda od 17. siječnja 2013., Gollnisch/Parlament, T-346/11 et T-347/11, ECLI:EU:T:2013:23.
(2) Predmet T-345/05, Mote/Parlament (naveden gore), stavak 28.


Zahtjev za ukidanje parlamentarnog imuniteta Theodorosu Zagorakisu
PDF 162kWORD 66k
Odluka Europskog parlamenta od 19. svibnja 2015. o zahtjevu za ukidanje imuniteta Theodorosu Zagorakisu (II) (2015/2071(IMM))
P8_TA(2015)0194A8-0151/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zahtjev za ukidanje imuniteta Theodorosu Zagorakisu koji je 10. ožujka 2015. proslijedio zamjenik državnog odvjetnika pri Vrhovnom sudu Grčke u vezi s postupkom br. ΑΒΜ Δ2011/5382, Β2012/564 u tijeku pred prvostupanjskim sudom u Solunu i koji je objavljen na plenarnoj sjednici 25. ožujka 2015.,

–  uzimajući u obzir činjenicu da se g. Zagorakis odrekao prava na saslušanje u skladu s člankom 9. stavkom 5. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članke 8. i 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije te članak 6. stavak 2. Akta od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima,

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 12. svibnja 1964., 10. srpnja 1986., 15. i 21. listopada 2008., 19. ožujka 2010. i 6. rujna 2011 i 17. siječnja 2013.(1),

–  uzimajući u obzir članak 62. Ustava Helenske Republike,

–  uzimajući u obzir članak 5. stavak 2., članak 6. stavak 1. i članak 9. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0151/2015),

A.  budući da je zamjenik državnog odvjetnika pri Vrhovnom sudu Grčke zatražio ukidanje imuniteta zastupniku u Europskom parlamentu Theodorosu Zagorakisu u vezi s mogućim sudskim postupkom za navodno kazneno djelo;

B.  budući da se u članku 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije navodi da zastupnici u Europskom parlamentu na državnom području svoje države uživaju imunitet priznat zastupnicima u parlamentu te države;

C.  budući da u skladu s člankom 62. Ustava Helenske Republike zastupnici u Parlamentu tijekom svog mandata ne mogu biti kazneno gonjeni, uhićeni, pritvoreni niti im se može na neki drugi način ograničiti sloboda bez prethodnog odobrenja Parlamenta;

D.  budući da je g. Zagorakis optužen za financijske nepravilnosti tijekom svog predsjedanja nogometnim klubom PAOK u razdoblju između 2007. i 2012.;

E.  budući da navodno kazneno djelo očigledno nije povezano s obnašanjem dužnosti Theodorosa Zagorakisa u svojstvu zastupnika u Europskom parlamentu nego s njegovom funkcijom predsjednika nogometnog kluba PAOK;

F.  budući da kazneni progon nije povezan s izraženim mišljenjem ili glasanjem pri obnašanju njegovih dužnosti zastupnika u Europskom parlamentu u smislu članka 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije;

G.  budući da nema razloga za sumnju da je kazneni postupak pokrenut s namjerom nanošenja političke štete zastupniku (fumus persecutionis) s obzirom na to da je pokrenut nekoliko godina prije nego što je g. Zagorakis postao zastupnik u Europskom parlamentu;

1.  odlučuje ukinuti imunitet Theodorosu Zagorakisu;

2.  nalaže svom Predsjedniku da ovu Odluku i izvješće nadležnog odbora odmah proslijedi Uredu državnog odvjetnika pri Vrhovnom sudu Grčke i Theodorosu Zagorakisu.

(1) Presuda od 12. svibnja 1964. u predmetu 101/63, Wagner/Fohrmann i Krier (Zbornik sudske prakse 1964., str. 419.); Presuda od 10. srpnja 1986. u predmetu 149/85, Wybot/Faure i drugi (Zbornik sudske prakse 1986., str. 2403.); Presuda od 15. listopada 2008. u predmetu T-345/05, Mote/Parlament (Zbornik sudske prakse 2008., str. II-2849.); Presuda od 21. listopada 2008. u spojenim predmetima C-200/07 i C-201/07 Marra/De Gregorio i Clemente (Zbornik sudske prakse 2008., str. I-7929.); Presuda od 19. ožujka 2010. u predmetu T-42/06, Gollnisch/Parlament (Zbornik sudske prakse 2010., str. II-1135.); Presuda od 6. rujna 2011. u predmetu C-163/10, Patriciello (Zbornik sudske prakse 2011., str. I-7565).


Indeksi koji se rabe kao referentne vrijednosti u financijskim instrumentima i financijskim ugovorima ***I
PDF 970kWORD 464k
Tekst
Pročišćeni tekst
Amandmani koje je usvojio Europski parlament 19. svibnja 2015. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o indeksima koji se rabe kao referentne vrijednosti u financijskim instrumentima i financijskim ugovorima (COM(2013)0641 – C7-0301/2013 – 2013/0314(COD))(1)
P8_TA(2015)0195A8-0131/2015

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

[Amandman br. 1]

AMANDMANI EUROPSKOG PARLAMENTA(2)
P8_TA(2015)0195A8-0131/2015
na prijedlog Komisije
P8_TA(2015)0195A8-0131/2015
---------------------------------------------------------
P8_TA(2015)0195A8-0131/2015
Prijedlog
P8_TA(2015)0195A8-0131/2015

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
o indeksima koji se rabe kao referentne vrijednosti u financijskim instrumentima i financijskim ugovorima

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(3),

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke(4),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)  Utvrđivanje cijene mnogih financijskih instrumenata i financijskih ugovora ovisi o točnosti i ispravnosti referentnih vrijednosti. Ozbiljni slučajevi manipuliranja referentnim kamatnim stopama, primjerice LIBOR-om, EURIBOR-om i referentnim vrijednostima u sektoru deviznog poslovanja, te navodne manipulacije referentnim vrijednostima u sektorima energetike, nafte i deviznog poslovanja potvrđuju da referentne vrijednosti mogu biti podložne sukobu interesa i imati sustave diskrecijskih prava i slabe sustave upravljanja koji su podložni manipuliranju. Netočnost i neispravnost indeksa koji se rabe kao referentne vrijednosti, odnosno sumnja u njihovu točnost i ispravnost, mogu narušiti tržišno povjerenje, uzrokovati gubitke potrošačima i ulagateljima te poremetiti realno gospodarstvo. Stoga je potrebno osigurati točnost, stabilnost i ispravnost referentnih vrijednosti i postupka njihova utvrđivanja.

(2)  Direktiva 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata(5) sadržava određene zahtjeve povezane s pouzdanošću referentnih vrijednosti koje se rabe pri utvrđivanju cijene financijskih instrumenata u kotaciji. Direktiva 2003/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o prospektu koji je potrebno objaviti prilikom javne ponude vrijednosnih papira ili prilikom uvrštavanja u trgovanje(6) sadržava određene zahtjeve povezane s referentnim vrijednostima kojima se koriste izdavatelji. Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS)(7) sadržava određene zahtjeve povezane s investicijskim fondovima UCITS-a i njihovom primjenom referentnih vrijednosti. Uredba (EU) br. 1227/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o cjelovitosti i transparentnosti veleprodajnog tržišta energije(8) sadržava određene odredbe kojima se zabranjuje manipuliranje referentnim vrijednostima koje se primjenjuju na veleprodajne energetske proizvode. Tim su zakonodavnim aktima međutim obuhvaćeni samo određeni aspekti određenih referentnih vrijednosti, a ne sve slabosti u postupku utvrđivanja referentnih vrijednosti općenito.

(3)  Referentne vrijednosti ključne su za utvrđivanje cijene prekograničnih transakcija i na taj način olakšavaju djelotvorno funkcioniranje unutarnjeg tržišta velikog broja financijskih instrumenata i usluga. Mnoge referentne vrijednosti koje se rabe kao referentne stope u financijskim ugovorima, osobito kod hipoteka, utvrde se u jednoj državi članici, a njima se koriste kreditne institucije i potrošači u drugim državama članicama. Te kreditne institucije osim toga često poslove omeđivanja rizika ili dobivanja sredstava za odobravanje tih financijskih ugovora obavljaju na prekograničnom međubankovnom tržištu. Samo dvije države članice donijele su nacionalne propise o referentnim vrijednostima, ali već i njihov pravni okvir za referentne vrijednosti sadržava neusklađenost, primjerice u pogledu područja primjene. Osim toga Međunarodna organizacija nadzornih tijela za vrijednosne papire (IOSCO) 2013. usuglasila je načela za referentne vrijednosti, ali s obzirom na to da je tim načelima predviđena određena fleksibilnost u pogledu područja i sredstava ▌primjene ▌, države članice na nacionalnoj bi razini vjerojatno donosile propise koji bi doveli do neusklađene primjene tih načela.

(3a)  Uporaba financijskih referentnih vrijednosti nije ograničena na izdavanje i uspostavljanje financijskih instrumenata i ugovora. Financijska industrija također se oslanja na referentne vrijednosti za ocjenjivanje uspjeha investicijskog fonda u cilju praćenja povrata, određivanja dodjele sredstava portfelja ili računanja naknada za uspješnost. Utvrđivanje i preispitivanje važnosti koje treba dodijeliti različitim indeksima unutar kombinacije indeksa radi određivanja isplate ili vrijednosti financijskog instrumenta ili financijskog ugovora, ili mjerenja uspješnosti investicijskog fonda, također se smatra uporabom, jer takva aktivnost ne uključuje nikakva diskrecijska prava za razliku od aktivnosti pružanja referentnih vrijednosti. Posjedovanje financijskih instrumenata koji se pozivaju na određenu referentnu vrijednost ne bi se trebalo smatrati uporabom referentne vrijednosti.

(4)  Ti neusklađeni pristupi doveli bi do fragmentiranja unutarnjeg tržišta jer bi administratori i korisnici referentnih vrijednosti podlijegali različitim pravilima u različitim državama članicama. Stoga se referentne vrijednosti utvrđene u jednoj državi članici ne bi mogle primjenjivati u drugim državama članicama. U nedostatku usklađenog okvira kojim bi se osigurale točnost i ispravnost referentnih vrijednosti koje se rabe u financijskim instrumentima i financijskim ugovorima u Uniji, razlike u zakonodavstvu država članica vjerojatno bi stvorile prepreke neometanom funkcioniranju unutarnjeg tržišta za pružanje referentnih vrijednosti.

(5)  Pravila EU-a o zaštiti potrošača ne odnose se na konkretno pitanje prikladnosti referentnih vrijednosti za financijske ugovore. Zbog pritužaba potrošača i sudskih postupaka povezanih s primjenom neprikladnih referentnih vrijednosti u nekoliko država članica, legitimna bi zabrinutost za zaštitu potrošača vjerojatno dovela do donošenja neusklađenih mjera na nacionalnoj razini, što bi uzrokovalo fragmentiranje unutarnjeg tržišta zbog neusklađenih uvjeta tržišnog natjecanja povezanih s različitim razinama zaštite potrošača.

(6)  Stoga je, da bi se osiguralo pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta i poboljšali uvjeti njegova funkcioniranja, osobito u pogledu financijskih tržišta, te da bi se zajamčila visoka razina zaštite potrošača i ulagatelja, potrebno utvrditi regulatorni okvir za referentne vrijednosti na razini Unije.

(7)  Primjereno je i potrebno da ta pravila budu u zakonodavnom obliku uredbe kako bi se u cijeloj Uniji osigurala ujednačena primjena odredaba kojima se izravno uvode obveze za osobe koje sudjeluju u utvrđivanju referentnih vrijednosti, pridonose njihovu utvrđivanju ili ih rabe. Budući da pravni okvir za pružanje referentnih vrijednosti nužno uključuje mjere koje sadržavaju precizne zahtjeve koji se odnose na različite aspekte povezane s pružanjem referentnih vrijednosti, čak i sitna neusklađenost u pristupu tim aspektima može dovesti do znatnih zapreka u prekograničnom pružanju referentnih vrijednosti. Stoga se primjenom uredbe, koja se izravno primjenjuje bez potrebe za nacionalnim zakonodavstvom, treba smanjiti mogućnost poduzimanja neusklađenih mjera na nacionalnoj razini, osigurati dosljedan pristup i veća pravna sigurnost te spriječiti stvaranje znatnih prepreka u prekograničnom pružanju referentnih vrijednosti.

(8)  Područje primjene ove Uredbe trebalo bi biti toliko široko da stvori preventivan regulatorni okvir. Utvrđivanje referentnih vrijednosti uključuje diskrecijska prava i nužno podliježe određenim vrstama sukoba interesa, što znači da postoje mogućnosti i poticaji za manipulaciju tim referentnim vrijednostima. Ti čimbenici rizika povezani su sa svim referentnim vrijednostima te bi one trebale podlijegati zahtjevima za primjerenim upravljanjem i kontrolom. Međutim, stupanj rizika je promjenjiv, te bi stoga pristup primijenjen u određenom predmetu uvijek trebao biti prilagođen njegovim posebnim okolnostima. Budući da se osjetljivost i važnost referentnih vrijednosti mijenjaju s vremenom, ograničavanjem područja primjene na važne i osjetljive indekse ne bi se obuhvatili rizici koje referentne vrijednosti mogu imati u budućnosti. Konkretno, referentne vrijednosti koje trenutačno nemaju široku primjenu mogle bi se češće rabiti u budućnosti, pa bi, u tom pogledu, i neznatna manipulacija mogla imati znatan utjecaj.

(9)  Ključni element pri određivanju područja primjene ove Uredbe trebao bi biti utvrđuje li se s pomoću izlazne referentne vrijednosti vrijednost financijskog instrumenta ili financijskog ugovora ▌. Područje primjene stoga ne bi trebalo ovisiti o naravi ulaznih podataka. Zbog toga treba obuhvatiti referentne vrijednosti izračunane na temelju ekonomskih ulaznih podataka, primjerice cijena dionica, i neekonomskih veličina ili vrijednosti, primjerice podataka o vremenu. Okvirom treba obuhvatiti one referentne vrijednosti koje su podložne tim rizicima, ali i priznati velik broj referentnih vrijednosti koje su pružene diljem svijeta i različitih utjecaja koje imaju na financijsku stabilnost i realno gospodarstvo. Ova bi Uredba također trebala ponuditi razmjeran odgovor na rizike povezane s različitim referentnim vrijednostima. Stoga ovom Uredbom treba obuhvatiti sve referentne vrijednosti koje se rabe pri utvrđivanju cijena financijskih instrumenata koji kotiraju ili kojima se trguje na reguliranim mjestima trgovanja. Svako upućivanje na dane u ovoj Uredbi odnosi se na kalendarske dane.

(10)  Veliki broj potrošača stranke su u financijskim ugovorima, posebno u potrošačkim kreditnim ugovorima osiguranima hipotekama, koji se temelje na referentnim vrijednostima koje podliježu jednakim rizicima. Stoga ovom Uredbom treba obuhvatiti indekse ili referentne stope iz Direktive 2014/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća(9).

(11)  Indeks ili kombinacija postojećih indeksa u kojima nisu uključeni novi ulazni podatci, a koji se rabi pri mjerenju uspješnosti fonda ili financijskog proizvoda trebao bi se smatrati uporabom referentne vrijednosti.

(12)  Svi administratori referentnih vrijednosti mogu podlijegati sukobu interesa, koristiti se diskrecijskim pravima i imati neprimjerene sustave upravljanja i kontrole. Nadalje, s obzirom na to da administratori kontroliraju postupak utvrđivanja referentne vrijednosti, najučinkovitiji način osiguravanja njezine ispravnosti jest dodjela odobrenja administratoru i nadzor nad njim ili njegova registracija.

(13)  Subjekti koji pridonose utvrđivanju mogu jednako tako podlijegati sukobu interesa, koristiti se diskrecijskim pravima i biti izvor manipulacije. Pridonošenje utvrđivanju referentne vrijednosti dobrovoljna je aktivnost. Ako se na temelju bilo kakve inicijative od tog subjekta zahtijeva znatna promjena poslovnog modela, subjekt može prestati pridonositi. Međutim u slučaju subjekata koji već podliježu regulaciji i nadzoru očekuje se da zahtjev za dobrim sustavima upravljanja i kontrole ne bi trebao dovesti do znatnih troškova i nerazmjernog administrativnog opterećenja. Stoga se ovom Uredbom nadziranim subjektima koji pridonose utvrđivanju uvode određene obveze.

(14)  Administrator je fizička ili pravna osoba koja svojevoljno kontrolira pružanje referentne vrijednosti i posebno upravlja referentnom vrijednošću, prikuplja i analizira ulazne podatke, utvrđuje referentnu vrijednost te je izravno objavljuje ili njezinu objavu povjerava trećoj strani. Međutim, ako osoba, u okviru novinarske djelatnosti, samo objavi referentnu vrijednost ili uputi na nju iako nema kontrolu nad njezinim pružanjem, ta osoba ne bi trebala podlijegati zahtjevima koji su na temelju ove Uredbe uvedeni za administratore.

(15)  Indeks se računa s pomoću formule ili neke druge metode na osnovi temeljnih vrijednosti. Pri sastavljanju formule, izračunu ili utvrđivanju ulaznih podataka postoje diskrecijska prava. Zbog tih diskrecijskih prava postoji rizik od manipulacije i stoga bi sve referentne vrijednosti koje dijele tu značajku trebale biti obuhvaćene ovom Uredbom. Ako se međutim pojedinačna cijena ili vrijednost koriste kao referentne vrijednosti, primjerice kad je cijena pojedinačnog vrijednosnog papira referentna cijena opcije, u tom slučaju nema izračuna, ulaznih podataka ili diskrecijskih prava. Stoga se pojedinačna cijena ili pojedinačne referentne cijene ne bi trebale smatrati referentnim vrijednostima za potrebe ove Uredbe. Referentne cijene ili cijene namire koje utvrde središnje druge ugovorne strane ne bi trebalo smatrati referentnim vrijednostima jer se koriste za utvrđivanje namire, iznosa nadoknade ili upravljanje rizikom te se s pomoću njih ne utvrđuje iznos koji treba platiti na temelju financijskog instrumenta ili vrijednost financijskog instrumenta.

(16)  Prilikom provedbe ove Uredbe u potpunosti se poštuje neovisnost Europske središnje banke i nacionalnih središnjih banaka Europskog sustava središnjih banaka u izvršavanju njihovih ovlasti, zadaća i dužnosti koje su im povjerene Ugovorima te neovisnost nacionalnih središnjih banaka koje su sadržane u ustavnim strukturama predmetne države članice ili treće zemlje.

(17)  ▌Da bi se osigurala ispravnost referentnih vrijednosti, administratori referentnih vrijednosti morali bi provoditi primjerene aranžmane upravljanja i tako kontrolirati sukobe interesa i očuvati povjerenje u ispravnost referentnih vrijednosti. Čak i ako se njima djelotvorno upravlja, većina administratora podložna je nekoj vrsti sukoba interesa i mogla bi donositi procjene i odluke koje će utjecati na različite skupine dionika. Stoga je važno da administratori raspolažu neovisnom funkcijom za nadzor provedbe i učinkovitosti mehanizma upravljanja kojim se osigurava djelotvoran nadzor.

(18)  Manipulacija ili nepouzdanost referentnih vrijednosti mogu naštetiti ulagateljima i potrošačima. Stoga ovom Uredbom treba uspostaviti okvir za čuvanje dokumentacije administratora i subjekata koji pridonose utvrđivanju te osiguranje transparentnosti u pogledu svrhe referentne vrijednosti i ulaznih podataka, na temelju čega se učinkovito i pošteno mogu riješiti eventualni odštetni zahtjevi u skladu s nacionalnim ili Unijinim pravom.

(19)  Revizija i djelotvorna provedba ove Uredbe zahtijevaju ex post analizu i dokaze. Ovom bi se Uredbom stoga trebalo odrediti okvir za to da administratori referentnih vrijednosti na odgovarajući način i tijekom dovoljno dugog razdoblja čuvaju ▌dokumentaciju koja se odnosi na izračun referentne vrijednosti. Stvarnost koja se želi izmjeriti referentnom vrijednošću i okolina u kojoj se to mjerenje obavlja vjerojatno će se mijenjati tijekom vremena. Stoga je nužno redovito revidirati ili preispitivati postupak i metode pružanja referentnih vrijednosti kako bi se utvrdili nedostatci i moguća poboljšanja. Poremećaji u pružanju referentnih vrijednosti mogu utjecati na mnoge dionike, koji mogu pridonijeti otkrivanju tih nedostataka. Ovom bi se Uredbom stoga trebalo odrediti okvir za uspostavljanje neovisnog postupka za pritužbe administratora kako bi dionici mogli administratoru referentne vrijednosti dostaviti pritužbu te kako bi se zajamčilo da administrator referentne vrijednosti može objektivno ocijeniti meritum te pritužbe.

(20)  Pružanje referentnih vrijednosti često uključuje izdvajanje određenih važnih funkcija, primjerice izračuna referentne vrijednosti, prikupljanja ulaznih podataka i informiranje o referentnoj vrijednosti. Da bi se osigurala djelotvornost aranžmana za upravljanje, nužno je osigurati i to da se takvim izdvajanjem funkcija administratoru ne oduzmu njegove obveze i nadležnosti te da to izdvajanje ne omete administratora pri ispunjivanju njegovih obveza i nadležnosti, odnosno da se ne omete nadzor mjerodavnog nadležnog tijela nad njim.

(21)  Administrator referentne vrijednosti središnji je primatelj ulaznih podataka koji može dosljedno ocjenjivati cjelovitost i točnost ulaznih podataka. ▌

(22)  Zaposlenici administratora mogu utvrditi moguće kršenje ove Uredbe ili moguće slabosti koje bi mogle dovesti do manipulacije ili pokušaja manipulacije. Ovom se Uredbom stoga treba uspostaviti okvir koji će omogućiti zaposlenicima da na povjerljiv način obavijeste administratora o mogućem kršenju ove Uredbe.

(23)  Sva diskrecijska prava koja se mogu primijeniti pri pružanju ulaznih podataka otvaraju mogućnost manipulacije referentnom vrijednošću. Ako se ulazni podatci temelje na transakcijama, manje je diskrecijskih prava i mogućnosti za manipulaciju podatcima. Stoga bi se administratori, kao opće pravilo, trebali koristiti ulaznim podatcima stvarnih transakcija, ako je to moguće, a drugim podatcima samo u slučaju kad se na temelju podataka o transakcijama ne može osigurati cjelovitost i točnost referentne vrijednosti.

(24)  Točnost i pouzdanost referentne vrijednosti da izmjeri ekonomsku stvarnost za koju je namijenjena, ovisi o korištenoj metodologiji i ulaznim podatcima. Stoga je nužno prihvatiti transparentnu metodologiju kojom se osiguravaju pouzdanost i točnost referentne vrijednosti.

(25)  Da bi se osigurala trajna točnost referentne vrijednosti, možda će biti potrebno promijeniti metodologiju, ali sve takve promjene utječu na dionike i korisnike referentne vrijednosti. Stoga je nužno odrediti postupke kojih se treba pridržavati pri promjeni metodologije koja se odnosi na referentnu vrijednost, uključujući potrebu za savjetovanjem, kako bi korisnici i dionici mogli poduzeti mjere potrebne u svjetlu tih promjena ili kako bi mogli obavijestiti administratora ako su zabrinuti zbog tih promjena.

(26)  Cjelovitost i točnost referentnih vrijednosti ovisi o cjelovitosti i točnosti ulaznih podataka koje dostave subjekti koji pridonose utvrđivanju. Nužno je jasno odrediti obveze tih subjekata u pogledu tih ulaznih podataka te da oni budu pouzdani i usklađeni s načinima kontrole i metodologijom administratora referentne vrijednosti. Stoga bi, kad je to prikladno i moguće, te u suradnji sa subjektima koji pridonose utvrđivanju, administrator referentne vrijednosti trebao sastaviti kodeks ponašanja kojim će definirati te zahtjeve i odgovornosti subjekata koji pridonose utvrđivanju u vezi s pružanjem ulaznih podataka.

(27)  Mnoge referentne vrijednosti utvrđuju se primjenom formule izračunate koristeći ulazne podatke koji dolaze od reguliranih mjesta trgovanja, odobrenih sustava objavljivanja ili mehanizama izvješćivanja, burza energije ili platformi za dražbu emisijskih jedinica. U tim slučajevima postojećim propisima i nadzorom ▌osigurava se cjelovitost i transparentnost ulaznih podataka te predviđaju uvjeti upravljanja i postupci obavješćivanja o kršenju propisa. Stoga, pod uvjetom da temeljni ulazni podatci u potpunosti potječu iz mjesta trgovanja koja su podložna zahtjevima za postprodajnu transparentnost, uključujući tržišta trećih zemalja koja se smatraju jednakovrijedna reguliranim tržištima u Uniji, te referentne vrijednosti ne bi trebale biti podložne određenim obvezama iz ove Uredbe, kako bi se izbjeglo dvostruko reguliranje i zbog toga što njihov nadzor osigurava cjelovitost korištenih ulaznih podataka.

(28)  Subjekti koji pridonose utvrđivanju mogu biti podložni sukobu interesa i primjenjivati diskrecijska prava pri određivanju ulaznih podataka. Stoga je nužno da subjekti koji pridonose utvrđivanju, kad god je to moguće i prikladno, budu obuhvaćeni aranžmanom za upravljanje kako bi se osiguralo upravljanje sukobima interesa te da ulazni podatci budu točni, u skladu sa zahtjevima administratora i da se mogu potvrditi.

(29)  Različite vrste i sektori referentnih vrijednosti imaju različita svojstva, slabosti i rizike. Odredbe ove Uredbe trebaju biti detaljnije usmjerene na određene sektore i vrste referentnih vrijednosti. ▌Robne referentne vrijednosti imaju široku primjenu i posebne značajke specifične za sektor, pa je potrebno odrediti kako bi se odredbe iz ove Uredbe mogle primjenjivati na njih. Uz to, potrebno je predvidjeti određeni stupanj fleksibilnosti u ovoj Uredbi kako bi se omogućilo pravovremeno ažuriranje diferenciranih zahtjeva koji se primjenjuju na različite sektore referentnih vrijednosti u svjetlu razvoja događaja na međunarodnoj sceni, posebno u pogledu rada Međunarodne organizacije nadzornih tijela za vrijednosne papire (IOSCO).

(29a)  Da bi se referentna vrijednost smatrala ključnom u smislu ove Uredbe, mora biti procijenjena kao da je sistemske naravi ili se mora koristiti na sistemski način i biti osjetljiva na manipulaciju u svrhu osiguravanja regulatorne proporcionalnosti.

(30)  Poremećaji određenih ključnih referentnih vrijednosti mogu znatno utjecati na financijsku stabilnost, tržište i ulagatelje, pa je nužno primijeniti dodatne zahtjeve kako bi se osigurale cjelovitost i stabilnost tih ključnih referentnih vrijednosti. Ti potencijalno destabilizirajući učinci ključnih referentnih vrijednosti mogu se osjetiti u jednoj ili više država članica. Nacionalna nadležna tijela i ESMA utvrdit će koje referentne vrijednosti treba smatrati ključnima.

(30a)  S obzirom na stratešku važnost ključnih referentnih vrijednosti za dobro funkcioniranje unutarnjeg tržišta, ESMA ima ovlasti donošenja odluka koje su izravno primjenjive na administratora i, kad je to primjenjivo, na subjekte koji pridonose utvrđivanju, u slučaju da nacionalno nadležno tijelo nije primijenilo ovu Uredbu ili je prekršilo pravo Unije te nakon postupka iz članka 17. Uredbe (EU) br. 1095/2010. Europskog parlamenta i Vijeća(10)

(31)  Subjekti koji prestanu pridonositi utvrđivanju mogu narušiti vjerodostojnost ključnih referentnih vrijednosti jer bi se smanjila sposobnost tih referentnih vrijednosti da mjere temeljnu tržišnu ili ekonomsku stvarnost. ▌Stoga bi mjerodavno nadležno tijelo trebalo imati ovlast da zahtijeva obvezno pridonošenje utvrđivanju ključnih referentnih vrijednosti od nadziranih subjekata kako bi se održala vjerodostojnost predmetne referentne vrijednosti. Svrha obveznog pridonošenja ulaznih podataka nije nametanje obveze nadziranim subjektima da sklope transakcije ili se obvežu na njihovo sklapanje.

(31a)  Kada se referentna vrijednost označi kao ključna, njezin administrator može iskoristiti monopol nad korisnicima te referentne vrijednosti. Uzimajući to u obzir, kolegij nadležnih tijela za tu ključnu referentnu vrijednost morat će nadgledati prodajnu cijenu i troškove administratora kako bi se spriječila zlouporaba tržišta.

(32)  Da bi korisnici mogli odabrati odgovarajuće referentne vrijednosti i da bi razumjeli njihov rizik, trebaju znati što se tim referentnim vrijednostima mjeri i koje su njihove slabosti. Stoga bi administrator referentne vrijednosti trebao objaviti izjavu koja sadržava te elemente ▌. Administrator bi svoje ulazne podatke trebao, na zahtjev, staviti na raspolaganje nadležnim tijelima u kontekstu istrage.

(34)  Ovom Uredbom uzimaju se u obzir načela za financijske referentne vrijednosti, koja je 17. srpnja 2013. izdala Međunarodna organizacija nadzornih tijela za vrijednosne papire (IOSCO) (dalje u tekstu „IOSCO načela za financijske referentne vrijednosti”), te načela za agencije za izvješćivanje o cijenama nafte koja je 5. listopada 2012. izdao IOSCO (u daljnjem tekstu: „IOSCO načela za agencije za izvješćivanje o cijenama”) i koja služe kao globalni standard za regulatorne zahtjeve koji se odnose na referentne vrijednosti.

(34a)  Tržišta fizičke robe imaju jedinstvene značajke koje treba uzeti u obzir kako bi se izbjegli ugrožavanje cjelovitosti robnih referentnih vrijednosti i negativan utjecaj na transparentnost tržišta robe, europsku sigurnost opskrbe, konkurentnost i interese potrošača. Prema tome, određene odredbe ove Uredbe nije primjereno primjenjivati na robne referentne vrijednosti. Načela koja je za robne referentne vrijednosti osmislio IOSCO u suradnji s, među ostalim, Međunarodnom agencijom za energetiku i međunarodnim energetskim forumom, posebno su osmišljena kako bi se mogla primijeniti na sve robne referentne vrijednosti te stoga ova Uredba propisuje da se određeni zahtjevi neće primjenjivati na robne referentne vrijednosti.

(34b)  Ovom se Uredbom također uvodi sustav priznavanja kojim se administratorima referentnih vrijednosti koji se nalaze u trećoj zemlji omogućuje da pružaju svoje referentne vrijednosti unutar Unije pod uvjetom da u potpunosti poštuju zahtjeve utvrđene ovom Uredbom ili odredbe iz relevantnih načela IOSCO-a.

(34c)  Ovom se Uredbom uvodi sustav prihvaćanja koji administratorima smještenima u Uniji i odobrenima ili registriranima u skladu s njezinim odredbama dopušta da pod određenim uvjetima prihvaćaju referentne vrijednosti pružene u trećim zemljama. Takav bi sustav prihvaćanja trebao biti uveden za administratore u trećim zemljama koji su povezani ili usko surađuju s administratorima smještenima u Uniji. Administrator koji je prihvatio referentne vrijednosti pružene u trećoj zemlji trebao bi biti odgovoran za te prihvaćene referentne vrijednosti i osigurati da ispunjavaju relevantne uvjete navedene u ovoj Uredbi ili da u potpunosti ispunjavaju relevantna načela IOSCO-a.

(35)  Administrator ključne referentne vrijednosti treba imati odobrenje i biti pod nadzorom nadležnog tijela države članice u kojoj je smješten. Administrator koji pruža samo referentne vrijednosti određene primjenom formule i upotrebom ulaznih podataka čiji je doprinos u potpunosti i izravno došao iz reguliranih mjesta trgovanja, odobrenih sustava objavljivanja ili mehanizama izvješćivanja, burza energije ili platformi za dražbu emisijskih jedinica i/ili administrator koji pruža samo referentne vrijednosti koje nisu ključne treba biti registriran kod nadležnog tijela, koje ga potom i nadzire. Registracija administratora ne bi trebala utjecati na nadzor koji provode relevantna nadležna tijela. ESMA bi trebao voditi registar administratora na razini Unije.

(36)  U određenim okolnostima osoba može obaviti uslugu pružanja indeksa i pritom ne biti svjesna da se ta referentna vrijednost primjenjuje kao referentna cijena za financijski instrument ili financijski ugovor. To se osobito događa u slučaju kada su korisnici i administrator referentne vrijednosti smješteni u različitim državama članicama. Stoga je nužno povećati razinu transparentnosti u pogledu referentne vrijednosti koju se rabi. To se može ostvariti poboljšanjem sadržaja prospekata i ključnih informativnih dokumenata koji se zahtijevaju u okviru prava Unije te sadržaja obavijesti i popisa financijskih instrumenata koji se zahtijevaju u okviru Uredbe (EU) br. 596/2014 Europskog parlamenta i Vijeća(11).

(37)  Paket učinkovitih alata i ovlasti nadležnih tijela svake države članice i ESMA-e jamči učinkovitost nadzora. Stoga bi ovom Uredbom posebno trebalo predvidjeti paket minimalnih nadzornih i istražnih ovlasti koje treba dodijeliti nadležnim tijelima država članica u skladu s nacionalnim pravom te ESMA-i . Pri izvršavanju svojih ovlasti na temelju ove Uredbe nadležna tijela i ESMA trebaju djelovati objektivno i nepristrano te odlučivati autonomno.

(38)  U svrhu otkrivanja slučajeva kršenja ove Uredbe nadležnim tijelima i ESMA-i potrebno je, u skladu s nacionalnim pravom, omogućiti pristup prostorima fizičkih i pravnih osoba radi zapljene dokumentacije. Pristup tim prostorijama potreban je ako se osnovano sumnja da postoje dokumenti i drugi podatci povezani s predmetom inspekcije ili istraživanja koji mogu biti važni za dokazivanje slučaja kršenja ove Uredbe. Pristup je osim toga potreban u sljedećim slučajevima: ako osoba kojoj je prethodno već poslan zahtjev za informaciju ne postupi u skladu s njim; ili ako se opravdano smatra da se ni u slučaju dostavljanja zahtjeva ne bi postupilo u skladu s njim odnosno da bi se dokumenti ili informacije na koje se zahtjev odnosi bili uklonjeni, promijenjeni ili uništeni. Ako je, u skladu s nacionalnim pravom, potrebno prethodno odobrenje pravosudnog tijela predmetne države članice, ta se ovlast za pristup prostoru koristi nakon što se zaprimi to prethodno sudsko odobrenje.

(39)  Postojeće snimke telefonskih razgovora i evidencije o prijenosu podataka nadziranih subjekata mogu biti ključni, katkad i jedini dokazi za utvrđivanje i dokazivanje kršenja ove Uredbe, osobito poštovanja zahtjeva u vezi s upravljanjem i kontrolom. Takve snimke i evidencije mogu pomoći pri provjeri identiteta osobe odgovorne za unos podataka i osobe odgovorne za njihovo odobravanje te provjeri toga je li se poštovala organizacijska razdvojenost zaposlenika. Stoga bi nadležna tijela trebala moći zahtijevati postojeće snimke telefonskih razgovora te evidencije elektroničkih komunikacija i prijenosa podataka koje imaju nadzirani subjekti ako se opravdano sumnja da snimke koje se odnose na svrhu inspekcije ili istrage mogu biti bitne za dokazivanje tržišne manipulacije ili kršenja ove Uredbe.

(40)  Neke odredbe ove Uredbe primjenjuju se samo na fizičke ili pravne osobe u trećim zemljama koje se koriste referentnom vrijednošću, ili pridonose njezinu utvrđivanju, ili su na neki drugi način uključene u postupak njezina utvrđivanja. Nadležna bi tijela stoga morala dogovoriti aranžmane s nadzornim tijelima u trećim zemljama. ESMA bi morala koordinirati razvoj tih aranžmana o suradnji i razmjenu među nadležnim tijelima povezanu s informacijama zaprimljenima iz trećih zemalja.

(41)  Ovom Uredbom poštuju se temeljna prava i u obzir uzimaju načela priznata Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i Poveljom Europske Unije o temeljnim pravima (Povelja), osobito pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, zaštita osobnih podataka, pravo na slobodu izražavanja i informiranja, sloboda poduzetništva, pravo na vlasništvo, pravo na zaštitu potrošača, pravo na učinkoviti pravni lijek i pravo na obranu. Sukladno s tim, ovu Uredbu treba tumačiti i primjenjivati u skladu s tim pravima i načelima. Posebice, kada se u ovoj Uredbi upućuje na pravila kojima se uređuje sloboda izražavanja u drugim medijima te pravila ili kodekse kojima se uređuje novinarska struka, te slobode treba uzeti u obzir jer su one zajamčene u Uniji, kao i u državama članicama te su priznate člankom 11. Povelje o temeljnim pravima i drugim relevantnim odredbama. Ova se Uredba ne primjenjuje na tisak, druge medije i novinare ako kao dio svojih novinarskih aktivnosti samo objavljuju ili navode referentnu vrijednost bez da imaju kontrolu nad njenim pružanjem.

(42)  Pravo dotičnih osoba na obranu u potpunosti se poštuje. Osobama koje su predmet postupka osobito se omogućuje pristup nalazima na kojima nadležna tijela temelje svoje odluke i osigurava pravo na saslušanje.

(43)  Transparentnost u pogledu referentnih vrijednosti nužna je radi stabilnosti financijskog tržišta i zaštite ulagatelja. Svaka razmjena ili prijenos informacija, što ih obavljaju nadležna tijela, treba biti u skladu s pravilima o prijenosu osobnih podataka utvrđenima u Direktivi 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka(12). Svaka razmjena ili prijenos informacija, što ih obavi ESMA, trebaju biti u skladu s pravilima o prijenosu osobnih podataka utvrđenima u Uredbi (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka(13).

(44)  Uzimajući u obzir načela navedena u Komunikaciji Komisije o jačanju sustava kazni u sektoru financijskih usluga i pravne akte Unije donesene nakon te Komunikacije, države članice trebaju utvrditi pravila o kaznama i upravnim mjerama koje se primjenjuju u slučaju povrede odredaba ove Uredbe te osigurati njihovu provedbu. Te kazne i upravne mjere trebaju biti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće.

(45)  Stoga treba predvidjeti paket upravnih mjera, kazni i novčanih kazni kako bi se osigurao zajednički pristup u državama članicama i pojačao njihov odvraćajući učinak. Kazne koje se primjenjuju u posebnim slučajevima treba utvrditi uzimajući, prema potrebi, u obzir čimbenike poput prisutnosti ili odsutnosti namjere, povrata identificirane financijske koristi, ozbiljnosti i trajanja kršenja, otežavajućih ili olakšavajućih čimbenika, potrebe da novčana kazna ima odvraćajući učinak te bi, prema potrebi, trebalo omogućiti njezino smanjenje u slučaju suradnje s nadležnim tijelom.▌

(46)  Kako bi se osiguralo da odluke koje donesu nadležna tijela imaju odvraćajući učinak na što veći dio javnosti, načelno bi ih se trebalo objaviti. Objava odluka važan je instrument nadležnih tijela i u svrhu obavješćivanja sudionika na tržištu o tome koje se ponašanje smatra povredom ove Uredbe te u svrhu promicanja dobrog ponašanja među sudionicima na tržištu. Ako bi se takvom objavom riskiralo izazivanje nerazmjerne štete uključenim osobama, ugrozilo stabilnost financijskih tržišta ili tekuće istrage, nadležno tijelo treba objaviti sankcije i mjere na anonimnoj osnovi ili odgoditi predmetnu objavu. Nadležna tijela morala bi imati mogućnost ne objaviti kazne ako se smatra da se anonimnom ili odgođenom objavom ne može dostatno osigurati neugrožavanje stabilnosti financijskih tržišta. Nadležna tijela nisu dužna objaviti ni mjere koje se smatraju mjerama blaže naravi ako bi njihova objava bila nerazmjerna.

(47)  Ključne referentne vrijednosti mogu uključivati subjekte koji pridonose utvrđivanju, administratore i korisnike u više država članica. Stoga bi prestanak pružanja takve referentne vrijednosti ili bilo koji događaj koji može narušiti njezinu ispravnost utjecao na više država članica, što znači da nadzor nad referentnom vrijednošću koji obavlja nadležno tijelo države članice iz koje ta referentna vrijednost potječe neće biti djelotvoran u smislu postupanja sa svim rizicima koji su povezani s tom referentnom vrijednošću. Trebalo bi uspostaviti kolegij nadležnih tijela s ESMA-om na čelu, čime bi se osigurala djelotvorna razmjena informacija o nadzoru među nadležnim tijelima te usklađenost njihovih aktivnosti i nadzornih mjera. Aktivnosti kolegija trebaju pridonijeti usklađenoj primjeni pravila iz ove Uredbe i usklađenosti nadzornih praksi. ESMA-ino pravno obvezujuće posredovanje ključan je element za postizanje usklađenosti, dosljednosti nadzora i konvergencije nadzorne prakse. Referentne vrijednosti mogu se rabiti kod financijskih instrumenata i financijskih ugovora koji imaju dugi rok trajanja. U određenim slučajevima, kada ova Uredba stupi na snagu, takve referentne vrijednosti neće biti dopuštene jer se njihove značajke ne mogu prilagoditi zahtjevima ove Uredbe. Međutim zabranom nastavka pružanja takve referentne vrijednosti može se izazvati prestanak ili narušavanje financijskih instrumenata ili financijskih ugovora i tako nanijeti šteta ulagateljima. Stoga je nužno predvidjeti odredbu kojom se dopušta daljnje pružanje takvih referentnih vrijednosti tijekom prijelaznog razdoblja.

(47a)  U slučajevima kad ova Uredba obuhvaća ili može obuhvatiti subjekte pod nadzorom i tržišta obuhvaćena Uredbom (EU) br. 1227/2011 Europskog Parlamenta i Vijeća(14) (REMIT), ESMA bi se trebala savjetovati s Agencijom za suradnju energetskih regulatora (ACER) kako bi iskoristila njezino stručno poznavanje energetskih tržišta i ublažila dvostruko reguliranje.

(47b)  Ako postojeća referentna vrijednost ne poštuje zahtjeve ove Uredbe, a njezinom bi se promjenom u svrhu usklađivanja s Uredbom izazvao slučaj više sile ili kršenje uvjeta financijskog ugovora ili financijskog instrumenta, mjerodavno nadležno tijelo može dopustiti daljnju uporabu referentne vrijednosti sve dok ne postane moguć prestanak njezine uporabe ili njezina zamjena drugom referentnom vrijednošću kako bi se izbjegli štetni učinci na potrošače koje izaziva nepravilan i iznenadan prestanak referentne vrijednosti.

(48)  Da bi se osigurali ujednačeni uvjeti za provedbu ove Uredbe i dodatno odredili tehnički elementi prijedloga, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebalo bi delegirati Komisiji▌. Kod predlaganja tih akata u obzir se trebaju uzeti opće prihvaćene međunarodne norme za upravljanje referentnim vrijednostima, njihov doprinos i uporabu, a osobito rezultate rada IOSCO-a. Potrebno je poštovati načelo proporcionalnosti, osobito u slučaju referentnih vrijednosti koje nisu ključne i robnih referentnih vrijednosti.

(49)  Komisija treba, među ostalim, s pomoću delegiranih akata na temelju članka 290. UFEU-a i u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010, donijeti nacrt regulatornih tehničkih standarda koje sastavi ESMA u vezi sa zahtjevima upravljanja i kontrole te kojima se utvrđuje minimalni sadržaj aranžmana za suradnju s nadležnim tijelima trećih zemalja.

(50)  Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu ove Uredbe, provedbene bi ovlasti u pogledu nekih njezinih aspekata trebalo prenijeti na Komisiju. Ti se aspekti odnose na utvrđivanje jednakovrijednosti pravnog okvira kojem podliježu ▌pružatelji referentnih vrijednosti iz trećih zemalja te utvrđivanja ključne naravi određene referentne vrijednosti. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011.(15) o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s kontrolnim mehanizmima država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije.

(51)  Komisija treba, s pomoću delegiranih akata na temelju članka 291. UFEU-a i u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010, imati ovlast donijeti provedbene tehničke standarde koje je sastavila ESMA i kojima se utvrđuju postupci i oblici razmjene informacija između nadležnih tijela i ESMA-e. Budući da cilj ove Uredbe, tj. uspostavu dosljednog i učinkovitog režima za rješavanje slabosti povezanih s referentnim vrijednostima, države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri ostvariti samostalno – jer se ukupni utjecaj problema povezanih s referentnim vrijednostima može u potpunosti sagledati samo na razini Unije, pa se na toj razini i cilj može bolje ostvariti – Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je navedeno u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji U skladu s načelom razmjernosti, kako je utvrđeno u tom članku, ova Uredba ne prelazi okvire onog što je potrebno za postizanje tih ciljeva,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

GLAVA I.

PREDMET, PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Članak 1.

Predmet

Ovom Uredbom uvodi se zajednički okvir za osiguranje točnosti i ispravnosti indeksa koji se rabe kao referentne vrijednosti u financijskim instrumentima i financijskim ugovorima u Uniji. Time se ovom Uredbom pridonosi pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta uz istovremeno postizanje visoke razine zaštite potrošača i ulagatelja.

Članak 2.

Područje primjene

1.  Ova se Uredba primjenjuje na pružanje referentnih vrijednosti, doprinos ulaznih podataka referentnim vrijednostima i uporabu referentnih vrijednosti unutar Unije.

2.  Ova se Uredba primjenjuje na pružanje referentnih vrijednosti koje provode:

(a)  ▌središnje banke, ako izvršavaju ovlasti ili zadaće i dužnosti koje su im povjerene Ugovorima i Statutom Europskog sustava središnjih banaka (ESSB) i ESB-a ili za koje je njihova neovisnost sadržana u ustavnim strukturama predmetne države članice ili treće zemlje;

(aa)  javna tijela, ako pružaju referentne vrijednosti za svrhe javne politike, uključujući mjere u području zapošljavanja, gospodarske aktivnosti i inflacije ili ako imaju kontrolu nad pružanjem takvih referentnih vrijednosti;

(ab)  središnje druge ugovorne strane;

(ac)  administratori, ako pružaju pojedinačne cijene ili pojedinačne referentne cijene;

(ad)  tisak, drugi mediji i novinari ako kao dio svojih novinarskih aktivnosti samo objavljuju ili navode referentnu vrijednost bez da imaju kontrolu nad njenim pružanjem;

(ae)  kreditne unije u smislu Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća(16).

2a.  Članak 5. stavci 1., 2.a, 3.b, 3.c i 3.d, članci 5.a i 5.b, članak 5.d stavci od b do g, članak 7. stavak 1. točke (aa), (b), (ba), (bb), (bc) i (c), članak 7. stavci 2.a, 3.a i 3.b, članak 7.a, članak 8. stavci 1. i 2., članak 9. stavci 1. i 2., članak 11 i članak 17. stavak 1. ne primjenjuju se na administratore u pogledu njihovih referentnih vrijednosti koje nisu ključne.

Članak 3.

Definicije

1.  Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)  „indeks” znači svaka brojka:

(a)  koja je objavljena ili dostupna javnosti

(b)  koja se redovito utvrđuje, u cijelosti ili djelomično, primjenom formule, ili nekom drugom metodom izračuna, ili procjenom i

(c)  pri kojoj se utvrđivanje obavlja na osnovi temeljne imovine, ili cijena, uključujući procijenjene cijene, stvarne ili procijenjene kamatne stope, ili drugih vrijednosti ili izvješća;

(1a)  „pružatelj indeksa” znači fizička ili pravna osoba koja kontrolira pružanje indeksa;

(2)  „referentna vrijednost” znači svaki indeks koji se koristi kao osnova za utvrđivanje iznosa koji se plaća na temelju financijskog instrumenta ili financijskog ugovora, ili vrijednosti financijskog instrumenta▌;

(2a)  „obitelj referentnih vrijednosti” znači skupina referentnih vrijednosti koje pruža isti administrator, koje su dobivene iz ulaznih podataka slične naravi, kojima se utvrđuju posebne mjere iste ili slične tržišne ili ekonomske stvarnosti;

(3)  „pružanje referentne vrijednosti” znači:

(a)  upravljanje aranžmanima za utvrđivanje referentne vrijednosti;

(b)  prikupljanje, analiza ili obrada ulaznih podataka u svrhu utvrđivanja referentne vrijednosti i

(c)  utvrđivanje referentne vrijednosti primjenom formule ili druge metode izračuna ili ocjenjivanjem ulaznih podataka dostavljenih u tu svrhu,

(4)  „administrator” znači fizička ili pravna osoba koja kontrolira pružanje referentne vrijednosti;

(5)  „uporaba referentne vrijednosti” znači:

(a)  izdavanje financijskih instrumenata koji upućuju na indeks ili kombinaciju indeksa;

(b)  određivanje iznosa koji se plaća na temelju financijskog instrumenta ili financijskog ugovora upućivanjem na indeks ili kombinaciju indeksa;

(c)  biti stranka u financijskom ugovoru utemeljenom na indeksu ili kombinaciji indeksa;

(d)  određivanje uspjeha investicijskog fonda indeksom ili kombinacijom indeksa u svrhu praćenja povrata takvog indeksa ili kombinacije indeksa, u svrhu utvrđivanja dodjele sredstava portfelja ili u svrhu računanja naknada za uspješnost;

(6)  „doprinos ulaznih podataka” znači pružanje administratoru, ili drugoj osobi u svrhu dostave administratoru, ulaznih podataka koji nisu javno dostupni, a koji su potrebni u vezi s utvrđivanjem referentne vrijednosti te su u tu svrhu dostavljeni;

(7)  „subjekt koji pridonosi utvrđivanju” znači fizička ili pravna osoba koja ulaznim koji nisu regulirani podatci pridonosi utvrđivanju.

(8)  „nadzirani subjekt koji pridonosi utvrđivanju” znači subjekt pod nadzorom koji administratoru smještenom u Uniji dostavlja ulazne podatke;

(9)  „podnositelj” znači fizička osoba koju subjekt koji pridonosi utvrđivanju zapošljava u svrhu podnošenja ulaznih podataka;

(9a)  „ocjenjivač” znači zaposlenik administratora robne referentne vrijednosti ili bilo koja druga fizička osoba ili treća strana čije su usluge na raspolaganju administratora ili su pod njegovom kontrolom, a koja je odgovorna za primjenjivanje metodologije ili prosudbe na ulazne podatke i druge informacije u svrhu postizanja konačne procjene o cijeni određene robe;

(10)  „ulazni podatci” znači podatci o vrijednosti temeljne imovine ili cijenama, uključujući procijenjene cijene, ili o drugoj vrijednosti, koje administrator rabi za utvrđivanje referentne vrijednosti;

(11)  „regulirani podatci” znači :

(i)   ulazni podatci koji su pridoneseni u potpunosti iz:

(a)   mjesta trgovanja kako je definirano u točki (24.) članka 4. stavka 1. Direktive 2014/65/EU, ali samo s obzirom na podatke koji se odnose na financijske instrumente;

(b)   ovlaštenog sustava objavljivanja kako je definirano u točki (52.) članka 4. stavka 1. Direktive 2014/65/EU ili pružatelja konsolidiranih podataka o trgovanju kako je definirano u točki (53.) članka 4. stavka 1. Direktive 2014/65/EU, u skladu sa zahtjevima obvezne postprodajne transparentnosti, ali samo s obzirom na podatke o transakcijama koje se tiču financijskih instrumenata kojima se trguje na mjestu trgovanja;

(c)  odobrenog sustava izvješćivanja kako je definirano u točki (54.) članka 4. stavka 1. Direktive 2014/65/EU, ali samo s obzirom na podatke transakcija koji se tiču financijskih instrumenata kojima se trguje na mjestu trgovanja i koji moraju biti objavljeni u skladu sa zahtjevima obvezne postprodajne transparentnosti;

(d)   burze električne energije iz točke (j) stavka 1. članka 37. Direktive 2009/72/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(17);

(e)   burze prirodnog plina iz točke (j) stavka 1. članka 41. Direktive 2009/73/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(18);

(f)   dražbovne platforme iz članka 26. odnosno 30. Uredbe Komisije (EU) br. 1031/2010(19);

(g)  podataka pruženih u okviru članka 8. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1227/2011 i razrađenih u Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 1348/2014(20); ili

(h)  mjesta trgovanja, platforme, burze, sustava objavljivanja ili mehanizma izvješćivanja treće zemlje koji su istovrijedni onima navedenima u stavcima (a) do (g) ili drugog subjekta kao što su agregatori ili sakupljači transakcijskih podataka čiji je doprinos ulaznih podataka već predmet odgovarajućeg nadzora; i

(ii)  neto vrijednost imovine udjela poduzeća za zajedničko ulaganje u prenosive vrijednosnice (UCITS) kako je definirano u članku 1. stavku 2. Direktive 2009/65/EZ(21);

(12)  „transakcijski podatci” znači cijene, stope i indeksi koji se mogu promatrati, ili vrijednosti transakcija između nepovezanih drugih ugovornih strana na aktivnom tržištu koje podliježe tržišnim silama ponude i potražnje;

(13)  „financijski instrument” znači svaki instrument naveden u odjeljku C Priloga I. Direktivi 2014/65/EU za koji je podnesen zahtjev za trgovanje na mjestu trgovanja, kako je definirano u članku 24. stavku 4. točki 1. Direktive 2014/65/EU, ili kojim se trguje na mjestu trgovanja kako je definirano u članku 24. stavku 4. točki 1. Direktive 2014/65/EU;

(14)  „nadzirani subjekt” znači sljedeći subjekti:

(a)  kreditne institucije kako je definirano u točki 1. članka 3. Direktive 2013/36/EU;

(b)  investicijska društva, kako je definirano u točki 1. stavka 1. članka 4. Direktive 2014/65/EU;

(c)  društva za osiguranje kako je definirano u točki 1. članka 13. Direktive 2009/138/EZ(22);

(d)  društva za reosiguranje kako je definirano u točki 4. članka 13. Direktive 2009/138/EZ;

(e)  subjekti za zajedničko ulaganje u prenosive vrijednosne papire (UCITS) kako je definirano u članku 1. stavku 2. Direktive 2009/65/EZ(23);

(f)  upravitelji alternativnih investicijskih fondova (UAIF) kako je definirano u točki (b) članka 4. stavka 1. Direktive 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća(24);

(g)  središnje druge ugovorne strane kako je definirano u točki 1. članka 2. Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća(25);

(h)  trgovinski repozitoriji kako je definirano u točki 2. članka 2. Uredbe (EU) br. 648/2012;

(i)  administratori;

(15)  „financijski ugovor” znači:

(a)  svaki ugovor o kreditu kako je definirano u točki (c) članka 3. Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(26);

(b)  svaki ugovor o kreditu kako je definirano u točki 3. članka 4. Direktive 2014/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća(27);

(16)  „investicijski fond” znači AIF-ovi kako je definirano u točki (a) stavka 1. članka 4. Direktive 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća odnosno subjekti za zajedničko ulaganje koji su u području primjene Direktive 2009/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća;

(17)  „upravno tijelo” znači upravljačko tijelo koje ima nadzornu i upravljačku funkciju te ovlasti za donošenje konačnih odluka, strategija, ciljeva i općeg usmjerenja subjekta;

(18)  „potrošač” znači fizička osoba koja u financijskim ugovorima obuhvaćenima ovom Uredbom djeluje u svrhe izvan svojeg obrta, poslovanja ili profesije;

(19)  „međubankovna referentna kamatna stopa” znači referentna vrijednost čija je temeljna imovina za potrebe točke 1. podtočke (c) ovog članka ona stopa po kojoj banke mogu pozajmiti od druge banke ili se kod nje zadužiti;

(19a)  „referentna vrijednost deviznog poslovanja“ znači referentna vrijednost čija se vrijednost određuje u odnosu na cijenu, izraženu u jednoj valuti, jedne valute ili košarice valuta;

(20)  „robna referentna vrijednost” znači referentna vrijednost čija je temeljna imovina za potrebe točke 1. podtočke (c) ovog članka roba u smislu točke (2.) članka 2. Uredbe Komisije (EZ) br. 1287/2006(28), osim emisijskih jedinica iz točke (11.) odjeljka C Priloga I. Direktive 2014/65/EU;

(20a)  „rizik osnovice” je rizik povezan s razinom točnosti kojom referentna vrijednost opisuje temeljnu tržišnu ili ekonomsku stvarnost koju se namjerava mjeriti tom referentnom vrijednošću;

(21)  „ključna referentna vrijednost” znači:

(a)  referentna vrijednost koja se ne temelji na reguliranim podatcima, čija referentna vrijednost premašuje 500 milijardi EUR kako je definirano člankom 13. stavkom 1.; ili

(b)  referentna vrijednost čiji bi prestanak imao značajan negativan učinak na financijsku stabilnost, pravilno funkcioniranje tržišta i realno gospodarstvo u jednoj državi članici ili više njih;

Ključna referentna vrijednost u naravi je „nacionalna” ako su štetni učinci prestanka njezina pružanja ili štetni učinci njezina pružanja uporabom nereprezentativnog niza subjekata koji pridonose utvrđivanju ili podataka ograničeni na jednu državu članicu; U tom slučaju primjenjuje se postupak iz članka 13. stavaka od 2.a do 2.d;

Ključna referentna vrijednost u naravi je „europska” ako štetni učinci prestanka njezina pružanja ili štetni učinci njezina pružanja uporabom nereprezentativnog niza subjekata koji pridonose utvrđivanju ili podataka nisu ograničeni na jednu državu članicu; u tom slučaju primjenjuje se postupak iz članka 13. stavaka 2.e, 2.f i 2.g;

(21a)  „referentna vrijednost koja nije ključna” znači referentna vrijednost koja ne ispunjava kriterije za ključnu referentnu vrijednost kako je propisano u članku 13.;

(22)  „smješten” znači, u odnosu na pravnu osobu, s registriranim uredom ili drugom službenom adresom u državi članici ili trećoj zemlji ili, u odnosu na fizičku osobu, u državi članici ili trećoj zemlji u kojoj je osoba rezident u porezne svrhe.

(22a)  „javno tijelo” znači:

(a)  svaka vlada ili javna uprava;

(b)  svaki subjekt ili osoba s funkcijom u javnoj upravi u okviru nacionalnog prava ili s javnim odgovornostima ili funkcijama ili čiji je zadatak pružanje javnih usluga, uključujući mjere inflacije, rada i gospodarskih aktivnosti pod kontrolom bilo koje vlade ili javnih tijela.

2.  Komisija se ovlašćuje donositi delegirane akte u skladu s člankom 37. radi daljnjeg određivanja tehničkih elemenata definicija iz stavka 1., osobito određivanja toga što se, za potrebe definiranja indeksa, smatra činjenjem nečega dostupnim javnosti, te kako bi se u obzir uzeo razvoj tržišta ili tehnološki razvoj. U tim delegiranim aktima Komisija osigurava da se „objavljeno” ili „dostupno javnosti” tumači kao „dostupno široj javnosti korisnika ili mogućih korisnika”.

Prema potrebi, Komisija uzima u obzir razvoj tržišta ili tehnološki razvoj i međunarodnu konvergenciju nadzorne prakse u pogledu referentnih vrijednosti.

2a.  Komisija donosi provedbene akte kako bi utemeljila i preispitivala popis javnih tijela u Uniji iz točke 22.a stavka 1. ovog članka Ti se provedbeni akti donose u skladu s kontrolnim postupkom iz članka 38. stavka 2.

Članak 4.

Isključivanje pružatelja indeksa koji nisu upoznati s uporabom referentne vrijednosti koju su pružili ▌

▌Ova se Uredba ne primjenjuje na pružatelja indeksa u vezi s indeksom koji je pružio, a da nije znao ili opravdano nije mogao znati da se taj indeks rabi u svrhe iz točke (2.) članka 3. stavka 1.

GLAVA II.

ISPRAVNOST I POUZDANOST REFERENTNE VRIJEDNOSTI

Poglavlje 1.

Upravljanje i kontrola administratora

Članak 5.

Zahtjevi u vezi s upravljanjem i sukobom interesa

1.  ▌Administrator ima stabilan sustav upravljanja koji obuhvaća jasnu organizacijsku strukturu i jasno definirane, transparentne i dosljedne uloge i odgovornosti svih osoba koje sudjeluju u pružanju referentne vrijednosti.

Administrator poduzima sve potrebne korake da utvrdi i spriječi ili riješi sukobe interesa između sebe, uključujući svoje upravitelje, zaposlenike ili svaku drugu fizičku osobu ili treću stranu čije su mu usluge na raspolaganju ili pod njegovom kontrolom, i subjekata koji pridonose utvrđivanju ili korisnika te da zajamči da, gdjegod su potrebni diskrecijsko pravo ili prosudba u postupku određivanja referentne vrijednosti, to bude izvršeno na neovisan i pošten način.

2a.  Pružanje referentne vrijednosti operativno je odvojeno od svakog dijela poslovanja administratora koji može dovesti do stvarnog ili potencijalnog sukoba interesa. Ako zbog njegove vlasničke strukture, kontrolnih udjela ili drugih aktivnosti koje vrši bilo koji subjekt koji posjeduje ili kontrolira administratora ili subjekt kojeg administrator ili bilo koji od njegovih suradnika posjeduje ili kontrolira, dođe do sukoba interesa unutar samog administratora, administrator ustanovljuje neovisnu nadzornu funkciju koja uključuje uravnoteženu zastupljenost niza dionika, ako su dionici poznati, pretplatnika i subjekata koji pridonose utvrđivanju. Ako se takvim sukobima ne može upravljati na odgovarajući način, administrator obustavlja aktivnosti i prekida odnose koji dovode do tih sukoba ili prestaje utvrđivati referentnu vrijednost.

3a.  Administrator objavljuje ili otkriva korisnicima referentne vrijednosti i mjerodavnom nadležnom tijelu te, po potrebi, subjektima koji pridonose utvrđivanju, sve postojeće ili potencijalne sukobe interesa, uključujući sukobe interesa koji proizlaze iz vlasništva ili kontrole administratora.

3b.  Administrator uspostavlja primjerene politike i postupke te učinkovite organizacijske aranžmane za utvrđivanje i otkrivanje sukoba interesa, upravljanje njime te njegovo ublaživanje i izbjegavanje, te upravlja tim politikama i postupcima kako bi se zaštitile cjelovitost i neovisnost utvrđivanja referentnih vrijednosti. Takve politike i postupci redovito se revidiraju i ažuriraju. Politikama i postupcima uzimaju se u obzir sukobi interesa, razina subjektivnosti koja je upotrjebljena u postupku određivanja referentne vrijednosti te rizici koje predstavlja referentna vrijednost, te se na te probleme odgovara, a tim se politikama i postupcima također:

(a)  jamči povjerljivost informacija koje administrator pridonese ili generira, podložno obvezama otkrivanja i transparentnosti u skladu s ovom Uredbom i

(b)  osobito ublažava sukobe zbog administratorova vlasništva ili kontrole, ili zbog drugih interesa unutar svoje grupacije, ili zbog drugih osoba koje mogu utjecati na administratora ili ga kontrolirati u vezi s određivanjem referentne vrijednosti.

3c.  Administrator jamči da zaposlenici i sve druge fizičke osobe čije su mu usluge na raspolaganju ili su pod njegovom kontrolom i koje su izravno uključene u pružanje referentne vrijednosti poštuju sljedeće zahtjeve:

(a)  imaju potrebne vještine, znanje i iskustvo za obavljanje zadaća koje su im dodijeljene te da podliježu djelotvornom upravljanju i nadzoru;

(b)  nisu izloženi neprimjerenom utjecaju niti sukobima interesa te da naknada tim osobama i njihovo vrednovanje ne dovode do sukoba interesa ili na drugi način utječu na cjelovitost postupka utvrđivanja referentne vrijednosti;

(c)  nemaju interese i poslovne kontakte koji dovode u pitanje funkcije administratora;

(d)  imaju zabranu pridonošenja utvrđivanju referentne vrijednosti sudjelovanjem u dražbama, ponudama i trgovanju na vlastiti račun ili u ime drugih sudionika na tržištu i

(e)  podložni su djelotvornim postupcima kontrole razmjene informacija s drugim zaposlenicima i nisu uključeni u aktivnosti koje mogu stvoriti rizik od sukoba interesa.

3d.  Administrator uspostavlja posebne postupke kontrole kako bi osigurao integritet i pouzdanost zaposlenika ili osobe koja utvrđuje referentnu vrijednost, koji mogu uključivati unutarnje odobrenje uprave prije prosljeđivanja referentne vrijednosti ili odgovarajuću zamjenu, primjerice u slučaju referentne vrijednosti koja se ažurira istoga dana ili u realnom vremenu.

3e.  Svaka promjena referentne vrijednosti koja nije bitna u pogledu odredbi iz ovog članka ne smatra se kršenjem bilo kojeg financijskog ugovora ili financijskog instrumenta koji upućuje na tu referentnu vrijednost. Za ključne referentne vrijednosti mjerodavno nadležno tijelo ima ovlast odrediti da je promjena bitna.

Članak 5.a

Zahtjevi u vezi s funkcijom nadzora

1.  Administrator uspostavlja i obavlja trajnu i djelotvornu funkciju nadzora kako bi zajamčio nadziranje svih aspekata pružanja svojih referentnih vrijednosti.

2.  Administrator razvija i održava vjerodostojne postupke u vezi sa svojom funkcijom nadzora koja je na raspolaganju mjerodavnim nadležnim tijelima.

Glavna obilježja postupaka uključuju:

(a)  zadaću funkcije nadzora;

(b)  kriterije odabira članova funkcije nadzora;

(c)  sažete podatke o članstvu svakog odbora ili povjerenstva koje je zaduženo za funkciju nadzora, uz prijavu svih sukoba interesa i postupaka odabira, imenovanja ili razrješenja i zamjene članova povjerenstva.

3.  Funkcija nadzora izvršava se neovisno i uključuje sljedeće nadležnosti, koje su prilagođene složenosti, uporabi i slabostima referentne vrijednosti:

(a)  najmanje jednom godišnje preispitivanje definicije i metodologije referentne vrijednosti;

(b)  nadziranje svih promjena metodologije i odobravanje administratoru da pokrene savjetovanje o tim promjenama;

(c)  nadziranje administratorova kontrolnog okvira, upravljanja i postupanja s referentnom vrijednošću te, ako se pri utvrđivanju referentne vrijednosti upotrebljava pomoć subjekata koji pridonose utvrđivanju, kodeksa ponašanja iz članka 9. stavka 1.;

(d)  preispitivanje i odobravanje postupaka za prestanak referentne vrijednosti, uključujući savjetovanje o prestanku;

(e)  nadzor trećih osoba uključenih u pružanje referentne vrijednosti, među ostalim i u području izračuna i širenja informacija;

(f)  ocjenu unutarnjih i vanjskih revizija i preispitivanja te praćenje provedbe korektivnih mjera na koje ukazuju rezultati tih revizija;

(g)  ako se pri utvrđivanju referentne vrijednosti upotrebljava pomoć subjekata koji pridonose utvrđivanju, praćenje ulaznih podataka i subjekata koji pridonose utvrđivanju te mjera kojima administrator osporava ili potvrđuje doprinos ulaznih podataka;

(h)  ako se pri utvrđivanju referentne vrijednosti upotrebljava pomoć subjekata koji pridonose utvrđivanju, poduzimanje djelotvornih mjera u vezi s kršenjem kodeksa ponašanja i

(i)  ako se pri utvrđivanju referentne vrijednosti upotrebljava pomoć subjekata koji pridonose utvrđivanju, izvješćivanje mjerodavnih nadležnih tijela o propustima subjekata koji pridonose utvrđivanju ili administratora utvrđenim tijekom nadzora te o nepravilnim ili sumnjivim ulaznim podatcima.

4.  Nadzornu funkciju provodi neovisni odbor ili se ona provodi drugim odgovarajućim aranžmanom za upravljanje.

ESMA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kako bi odredila obilježja koje funkcija nadzora ima u pogledu njezinog sastava te u pogledu pozicije unutar organizacijske strukture administratora, kako bi se osigurao integritet funkcije i nepostojanje sukoba interesa.

ESMA pravi razlike za različite vrste referentnih vrijednosti i sektora kako je utvrđeno u ovoj Uredbi i uzima u obzir razlike u vlasništvu i kontrolnoj strukturi administratora, naravi, opsegu i složenosti pružanja referentne vrijednosti te riziku i utjecaju referentne vrijednosti, također u svjetlu međunarodne usklađenosti nadzornih praksi u pogledu zahtjeva u vezi s upravljanjem referentnih vrijednosti.

ESMA dostavlja Komisiji navedene nacrte regulatornih tehničkih standarda do [XXX].

Delegira se ovlast Komisiji za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s postupkom utvrđenim člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

5.  Funkcijom nadzora može biti obuhvaćeno više referentnih vrijednosti koje pruža jedan administrator pod uvjetom da se poštuju ostali zahtjevi iz glava I. i IV.

6.  Svaka promjena referentne vrijednosti koja nije bitna u pogledu odredbi iz ovog članka ne smatra se kršenjem bilo kojeg financijskog ugovora ili financijskog instrumenta koji upućuje na tu referentnu vrijednost. Za ključne referentne vrijednosti mjerodavno nadležno tijelo ima ovlast odrediti da je promjena bitna.

Članak 5.b

Zahtjevi u vezi s kontrolnim okvirom

1.  Administrator raspolaže kontrolnim okvirom kojim se jamči pružanje i objava ili stavljanje na raspolaganje referentne vrijednosti u skladu s ovom Uredbom.

2.  Kontrolni okvir razmjeran je razini utvrđenih sukoba interesa, razmjeru diskrecijskih prava pri utvrđivanju referentne vrijednosti i naravi ulaznih podataka za referentnu vrijednost te obuhvaća:

(a)  upravljanje operativnim rizikom;

(b)  postupke za izvanredne situacije koji se upotrebljavaju u slučaju poremećaja pružanja referentne vrijednosti.

3.  Ako ulazni podatci nisu transakcijski podatci, administrator:

(a)  uspostavlja mjere kojima osigurava, koliko je to moguće, da subjekti koji pridonose utvrđivanju poštuju kodeks ponašanja iz članka 9. stavka 1. i norme koje su primjenjive za ulazne podatke;

(b)  uspostavlja mjere za praćenje ulaznih podataka, uključujući praćenje ulaznih podataka prije objave referentne vrijednosti te provjeru ulaznih podataka nakon objave radi utvrđivanja pogrešaka i nepravilnosti.

4.  Kontrolni okvir dokumentira se, preispituje i ažurira po potrebi te stavlja na raspolaganje mjerodavnim nadležnim tijelima, a na zahtjev i korisnicima.

5.  Svaka promjena referentne vrijednosti koja nije bitna u pogledu odredbi iz ovog članka ne smatra se kršenjem bilo kojeg financijskog ugovora ili financijskog instrumenta koji upućuje na tu referentnu vrijednost. Za ključne referentne vrijednosti mjerodavno nadležno tijelo ima ovlast odrediti da je promjena bitna.

Članak 5.c

Zahtjevi u vezi s okvirom odgovornosti

1.  Administrator raspolaže okvirom odgovornosti kojim su obuhvaćeni vođenje evidencije, revizija, preispitivanje i postupak za pritužbe i kojim se dokazuje usklađenost sa zahtjevima iz ove Uredbe.

2.  Administrator imenuje neovisnu unutarnju ili vanjsku funkciju s potrebnom sposobnošću da preispituje poštuje li administrator metodologiju pružanja referentnih vrijednosti i ovu Uredbu te da izvješćuje o tome.

3.  Za referentne vrijednosti koje nisu ključne administrator objavljuje i zadržava izjavu o usklađenosti u kojoj izvješćuje o svojoj usklađenosti s ovom Uredbom. Izjava o usklađenosti obuhvaća barem zahtjeve iz članka 5. stavaka 1., 2.a, 3.b, 3.c i 3.d, članaka 5.a i 5.b, članka 5.d točaka od (b) do (g), članka 7. stavka 1. točaka (aa), (b), (ba), (bb), (bc) i (c), članka 7. stavaka 2.a, 3.a i 3.b, članka 7.a, članka 8. stavaka 1. i 2., članka 9. stavaka 1. i 2., članka 11 i članka 17. stavka 1.

Ako administrator nije usklađen sa zahtjevima iz članka 5. stavaka 1., 2.a, 3.b, 3.c i 3.d, članaka 5.a i 5.b, članka 5.d točaka od (b) do (g), članka 7. stavka 1. točaka (aa), (b), (ba), (bb), (bc) i (c), članka 7. stavaka 2.a, 3.a i 3.b, članka 7.a, članka 8. stavaka 1. i 2., članka 9. stavaka 1. i 2., članka 11 i članka 17. stavka 1., izjava o usklađenosti jasno navodi zašto je za tog administratora prikladno da ne bude usklađen s tim odredbama.

4.  Administrator referentne vrijednosti koja nije ključna imenuje neovisnog vanjskog revizora radi procjene točnosti izjave o usklađenosti administratora i izvještavanja o njoj. Takva se revizija izvršava najmanje svake dvije godine ili kad god dođe do bitnih promjena u referentnoj vrijednosti.

5.  Administrator mjerodavnim nadležnim tijelima pruža revizije iz stavka 4. Detalje revizija iz stavka 4. administrator na zahtjev objavljuje ili dostavlja svakom korisniku referentne vrijednosti. Na zahtjev mjerodavnog nadležnog tijela ili bilo kojeg korisnika referentne vrijednosti, administrator dostavlja ili objavljuje detalje preispitivanja iz stavka 4.

6.  Mjerodavno nadležno tijelo može zatražiti dodatne informacije od administratora u pogledu njegove referentne vrijednosti koja nije ključna u skladu s člankom 30. i/ili administratoru izdati preporuku u vezi s njegovom usklađenošću s odredbama koje su obuhvaćene izjavom o usklađenosti sve dok nadležno tijelo nije u potpunosti zadovoljno. Nadležno tijelo može preporuku objaviti na svojim mrežnim stranicama

Članak 5.d

Zahtjevi u vezi s vođenjem evidencije

1.  Administrator vodi evidenciju o:

(a)  svim ulaznim podatcima;

(b)  svakoj prosudbi ili subjektivnoj odluci administratora i, kad je to primjenjivo, ocjenjivača prilikom utvrđivanja referentne vrijednosti;

(c)  slučajevima zanemarivanja ulaznih podataka, posebno kada su oni bili u skladu sa zahtjevima metodologije za utvrđivanje referentne vrijednosti, i obrazloženjima tih zanemarivanja;

(d)  drugim promjenama ili odstupanjima od uobičajenih postupaka i metodologija, uključujući i one napravljene tijekom razdoblja tržišnog stresa ili poremećaja na tržištu;

(e)  identitetu podnositelja i fizičkih osoba koje je administrator zaposlio u svrhu utvrđivanja referentnih vrijednosti;

(f)  svim dokumentima povezanima sa svim pritužbama; i

(g)  relevantnim komunikacijama u vezi s referentnom vrijednošću među svim osobama koje su zaposlene kod administratora i subjekata koji pridonose utvrđivanju ili podnositelja.

2.  Ako se referentna vrijednost temelji na doprinosu subjekata koji pridonose utvrđivanju, ti subjekti također vode evidenciju o svim relevantnim komunikacijama, uključujući one s drugim subjektima koji pridonose utvrđivanju.

3.  Administrator vodi evidenciju iz stavka 1. najmanje pet godina u obliku koji omogućuje ponavljanje i cjelovito razumijevanje izračuna referentne vrijednosti te reviziju ili vrednovanje ulaznih podataka, izračuna, prosudbe i diskrecijskog prava. Evidencija telefonskih razgovora ili elektroničkih komunikacija pruža se, na zahtjev, osobama uključenima u razgovor ili komunikaciju i čuva se tri godine.

Članak 5.e

Postupanje s pritužbama

Administrator raspolaže pisanim postupcima za primanje, istraživanje i zadržavanje evidencije o pritužbama na administratorov postupak izračuna te ih objavljuje. Mehanizmom pritužbe osigurava se:

(a)  da administrator raspolaže mehanizmom uređenim u politici postupanja s pisanim pritužbama, pomoću kojeg pretplatnici mogu podnijeti pritužbe na to je li određeni izračun referentne vrijednosti reprezentativan u odnosu na tržišnu vrijednost, na predložene promjene izračuna referentne vrijednosti, na primjene određene metodologije na izračun određene referentne vrijednosti i na druge uredničke odluke povezane s postupkom izračuna referentne vrijednosti;

(b)  da postoji postupak i ciljani raspored za postupanje s pritužbama;

(c)  da administrator pravodobno i pošteno istraži formalne pritužbe protiv sebe i svojeg osoblja;

(d)  da se istraga provodi neovisno o osoblju koje bi moglo biti povezano s predmetom pritužbe;

(e)  da administrator nastoji provesti istragu u najkraćem mogućem roku.

Članak 5.f

Regulatorni tehnički standardi o zahtjevima u vezi s upravljanjem i kontrolom

ESMA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda radi daljnjeg određivanja zahtjeva u vezi s upravljanjem i kontrolom iz članka 5. stavka 2.a., članka 5. stavaka od 3.a do 3.d, članka 5.a stavaka 2. i 3., članka 5.b stavaka 2. i 3., članka 5.c stavka 2. te članka 5.c stavaka od 1. do 3. ESMA uzima u obzir sljedeće:

(a)  razvoj referentnih vrijednosti i financijskih tržišta u svjetlu međunarodne usklađenosti nadzorne prakse koja se odnosi na zahtjeve u vezi s upravljanjem referentnih vrijednosti;

(b)  posebna obilježja različitih vrsta referentnih vrijednosti i administratora uključujući obilježja povezana sa sektorima i vrste korištenih ulaznih podataka;

(c)  razliku između ključnih referentnih vrijednosti i referentnih vrijednosti koje nisu ključne;

(d)  jesu li zahtjevi već djelomično ili u potpunosti obuhvaćeni drugim relevantnim regulatornim zahtjevima, posebno za referentne vrijednosti temeljene na reguliranim podatcima, te posebno, ali ne isključivo, za zahtjeve iz Direktive 2014/65/EU ili Uredbe (EU) br. 600/2014 Europskog parlamenta i Vijeća(29) kako bi se osiguralo da ne dolazi do udvostručavanja zahtjeva ili drugih nepotrebnih opterećenja za administratore.

ESMA Komisiji podnosi te nacrte regulatornih tehničkih standarda do [...].

Komisiji se delegira ovlast donošenja regulatornih tehničkih standarda iz prvog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 6.

Izdvajanje funkcija

1.  Administratori ne izdvajaju funkcije u okviru pružanja referentne vrijednosti na način kojim bi se bitno narušila kontrola administratora nad pružanjem referentne vrijednosti ili sposobnost mjerodavnog nadležnog tijela da nadzire referentnu vrijednost.

3.  Administrator koji izdvoji funkcije ili bitne usluge i aktivnosti u okviru pružanja referentne vrijednosti i prenese ih pružatelju usluga, u cijelosti zadržava odgovornost za ispunjivanje svih obveza na temelju ove Uredbe.

3a.   U slučaju eksternaliziranja administrator jamči ispunjavanje sljedećih uvjeta:

(a)  pružatelj usluge ima sposobnost, kapacitet i sva odobrenja koja se zahtijevaju u skladu s pravom kako bi pouzdano i profesionalno izvršavao funkcije, usluge ili aktivnosti koje su mu povjerene;

(b)  administrator mjerodavnim nadležnim tijelima stavlja na raspolaganje identitet i zadaće pružatelja usluga koji sudjeluje u postupku utvrđivanja referentne vrijednosti;

(c)  administrator poduzima primjerene mjere u slučaju da se čini da pružatelj usluge ne obavlja funkcije koje su mu povjerene na djelotvoran način i u skladu s primjenjivim pravom i regulatornim zahtjevima;

(d)  administrator zadržava stručnost potrebnu za djelotvoran nadzor eksternaliziranih funkcija i upravljanje rizicima povezanima s eksternaliziranjem;

(e)  pružatelj usluga otkriva administratoru svaki razvoj događaja koji može bitno utjecati na njegovu sposobnost da djelotvorno i u skladu s mjerodavnim pravom i regulatornim zahtjevima obavlja funkcije koje su mu povjerene;

(f)  pružatelj usluga surađuje s relevantnim nadležnim tijelom u vezi s eksternaliziranim aktivnostima, a administrator i mjerodavno nadležno tijelo imaju djelotvoran pristup podacima o eksternaliziranim aktivnostima i poslovnom prostoru pružatelja usluga te se mjerodavno nadležno tijelo može koristiti tim pravom pristupa;

(g)  administrator može u slučaju potrebe prekinuti taj aranžman;

(h)  administrator poduzima razumne mjere, uključujući krizne planove, kako bi izbjegao nepotreban operativni rizik povezan sa sudjelovanjem pružatelja usluga u postupku utvrđivanja referentnih vrijednosti.

Poglavlje 2.

Ulazni podatci, metodologija i izvješćivanje o kršenju propisa

Članak 7.

Ulazni podatci ▌

1.  Pružanje referentne vrijednosti uređeno je sljedećim zahtjevima koji se odnose na ulazne podatke ▌:

(a)  Ulazni podatci transakcijski su podatci ili, kad je to prikladnije, podatci koji nisu temeljeni na transakcijama, uključujući preuzete kotacije i provjerljive procjene; pod uvjetom da točno i pouzdano odražavaju tržišnu ili ekonomsku stvarnost koja se treba mjeriti referentnom vrijednošću ▌;

(aa)  ulazni podatci iz točke (a) trebaju biti provjerljivi;

(b)  administrator dobiva ulazne podatke od pouzdanog i reprezentativnog radnog tijela ili skupine subjekata koji pridonose utvrđivanju kako bi se osiguralo da izračunana referentna vrijednost pouzdano odražava tržišnu ili ekonomsku stvarnost koju treba mjeriti ▌;

(ba)  administrator upotrebljava samo ulazne podatke subjekata koji pridonose utvrđivanju koji poštuju kodeks ponašanja iz članka 9.;

(bb)  administrator drži popis osoba koje mogu pridonijeti ulaznim podatcima administratoru, uključujući postupke za utvrđivanje identiteta subjekta koji pridonosi utvrđivanju i svih podnositelja;

(bc)  administrator osigurava da subjekti koji pridonose utvrđivanju pruže sve relevantne ulazne podatke; i

(c)  Ako ulazni podatci za referentnu vrijednost nisu transakcijski podatci, a subjekt koji pridonosi utvrđivanju stranka je u više od 50 % vrijednosti transakcija na tržištu koje se namjerava mjeriti tom referentnom vrijednošću, administrator, kad je to moguće, provjerava odražavaju li ulazni podatci stanje na tržištu koje podliježe tržišnim silnicama ponude i potražnje; ako smatra da ulazni podatci ne odražavaju stanje na tržištu koje podliježe tržišnim silnicama ponude i potražnje, administrator mijenja ulazne podatke, subjekte koji pridonose utvrđivanju ili metodologiju kako bi osigurao da ulazni podatci odražavaju stanje na tržištu koje podliježe tržišnim silnicama ponude i potražnje ili prestaje pružati tu referentnu vrijednost ▌.

2a.  Administrator jamči da kontrolama koje se odnose na ulazne podatke bude obuhvaćeno sljedeće:

(a)  kriteriji kojima se utvrđuje tko smije pridonijeti ulaznim podatcima administratoru i postupak za odabir subjekata koji pridonose utvrđivanju;

(b)  postupak za ocjenu ulaznih podataka subjekta koji pridonosi utvrđivanju i sprečavanje da subjekt i dalje pruža ulazne podatke ili primjenu drugih sankcija na račun subjekta zbog nepoštovanja propisa, kad je to prikladno; i

(c)  postupak provjere ulaznih podataka, uključujući odnos s drugim pokazateljima ili podatcima, radi osiguranja cjelovitosti i točnosti; ako referentna vrijednost ispunjava kriterije iz članka 14.a ovaj se zahtjev primjenjuje samo kada je tu usklađenost moguće ostvariti na razuman način.

3a.  Ako ulazne podatke referentne vrijednosti doprinosi funkcija izvršnog ureda, odnosno svaki odjel, jedinica ili skupina zaposlenih u subjektu koji pridonosi utvrđivanju ili njegovi suradnici koji izvršavaju poslove utvrđivanja cijena, trgovanja, prodaje, stavljanja na tržište, oglašavanja, poticanja, strukturiranja ili posredovanja, administrator:

(a)  od drugih izvora prikuplja podatke kojima se potkrepljuju ulazni podaci;

(b)  osigurava da subjekti koji pridonose utvrđivanju imaju odgovarajuće unutarnje postupke nadzora i provjere kojima se omogućuje:

(i)  provjera pridonesenih ulaznih podataka, uključujući postupke za višestruko preispitivanje ulaznih podataka koje provodi rukovodno osoblje i postupke internog odobravanja za podnošenje ulaznih podataka koje provodi rukovodstvo;

(ii)  fizička razdvojenost zaposlenika izvršnog ureda i linija izvješćivanja;

(iii)  cjelovito razmatranje mjera za upravljanje sukobima radi utvrđivanja i otkrivanja postojećih i mogućih poticaja za manipuliranje podatcima i drugih načina utjecanja na njih, upravljanje tim poticajima i njihovo ublažavanje i izbjegavanje, među ostalim i s pomoću politika nagrađivanja, te razmatranje sukoba interesa između pridonošenja ulaznih podataka i svake druge vrste poslovanja subjekta koji pridonosi utvrđivanju ili njegovih suradnika, ili njihovih pojedinih klijenata ili korisnika.

Odredbe iz točaka (a) i (b) prvog podstavka primjenjuju se na referentne vrijednosti koje ispunjavaju kriterije iz članka 14.a samo ako je usklađenost s tim odredbama moguće postići na razuman način.

3b.  Svaka promjena referentne vrijednosti koja nije bitna u pogledu odredbi iz ovog članka ne smatra se kršenjem bilo kojeg financijskog ugovora ili financijskog instrumenta koji upućuje na tu referentnu vrijednost. Za ključne referentne vrijednosti mjerodavno nadležno tijelo ima ovlast odrediti da je promjena bitna.

3c.  ESMA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda radi daljnjeg određivanja postupaka unutarnjeg nadzora i unutarnje provjere subjekta koji pridonosi utvrđivanju koje administrator mora tražiti, u skladu sa stavcima 2.a i 3.a, kako bi se osigurala cjelovitost i točnost ulaznih podataka.

ESMA uzima u obzir načelo proporcionalnosti u pogledu referentnih vrijednosti koje nisu ključne i robnih referentnih vrijednosti, posebnost različitih vrsta referentnih vrijednosti, a osobito onih koje se temelje na doprinosima od subjekata koji ispunjavaju kriterije iz članka 14.a, narav ulaznih podataka, jesu li zahtjevi već djelomično ili u potpunosti obuhvaćeni drugim relevantnim regulatornim zahtjevima, posebno, ali ne isključivo, zahtjevima iz Direktive 2014/65/EU ili Uredbe (EU) br. 600/2014 kako bi se osiguralo da ne dolazi do udvostručavanja zahtjeva ili drugih nepotrebnih opterećenja za administratore te međunarodnu usklađenost nadzornih praksi u vezi s referentnim vrijednostima.

ESMA dostavlja Komisiji navedene nacrte regulatornih tehničkih standarda do [XXX].

Delegira se ovlast Komisiji za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s postupkom utvrđenim člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 7.a

Metodologija

1.  Administrator se koristi metodologijom za utvrđivanje referentnih vrijednosti koja poštuje sljedeće uvjete:

(a)  stabilna je i pouzdana;

(b)  ima jasna pravila kojima se određuje kako i kada se može upotrijebiti diskrecijsko pravo u određivanju referentne vrijednosti;

(c)  stroga je, trajna i omogućuje provjeru, uključujući retroaktivno testiranje;

(d)  otporna je i osigurava da se referentna vrijednost može izračunati u najširem spektru mogućih okolnosti;

(e)  moguće ju je pratiti i provjeriti.

2.  Dok razvija metodologiju za određivanje referentne vrijednosti, administrator:

(a)  uzima u obzir čimbenike koji uključuju veličinu i normalnu likvidnost na tržištu, transparentnost trgovanja, položaj sudionika na tržištu, tržišnu koncentraciju i dinamiku te primjerenost uzorka da bude reprezentativan za tržišnu ili ekonomsku stvarnost koja se treba mjeriti referentnom vrijednošću;

(b)  utvrđuje što je aktivno tržište za potrebe te referentne vrijednosti i

(c)  određuje kojoj se vrsti ulaznih podataka daje prednost.

3.   Administrator raspolaže jasnim objavljenim aranžmanima za utvrđivanje okolnosti u kojima količina ili kvaliteta ulaznih podataka ne ispunjava metodološke norme za točno i pouzdano utvrđivanje referentne vrijednosti te u kojima se opisuje može li se i kako u takvim okolnostima izračunati referentna vrijednost.

4.  Svaka promjena referentne vrijednosti koja nije bitna u pogledu odredbi iz ovog članka ne smatra se kršenjem bilo kojeg financijskog ugovora ili financijskog instrumenta koji upućuje na tu referentnu vrijednost. Za ključne referentne vrijednosti mjerodavno nadležno tijelo ima ovlast odrediti da je promjena bitna.

Članak 7.b

Transparentnost metodologije

1.  Administrator transparentno sastavlja podatke o referentnoj vrijednosti i razvija metodologiju te njima operira i upravlja.

Na način koji omogućuje pravedan i jednostavan pristup, administrator objavljuje:

(i)  metodologiju korištenu za svaku referentnu vrijednost ili obitelj referentnih vrijednosti i

(ii)  postupke za savjetovanje o svakoj predloženoj bitnoj promjeni u svojoj metodologiji i obrazloženje te predložene promjene, uključujući definiciju toga što je bitna promjena i kada će o svim promjenama obavijestiti korisnike.

2.  Ako referentna vrijednost ispunjava kriterije iz članka 14.a administrator te referentne vrijednosti uz svaki izračun, u mjeri u kojoj je to razumno moguće bez dovođenja u pitanje pravodobne objave referentne vrijednosti, opisuje i objavljuje sljedeće:

(a)  sažeto objašnjenje, dostatno da se njime olakša razumijevanje pretplatnika referentne vrijednosti ili nadležnog tijela u pogledu načina izračuna, uključujući barem veličinu i likvidnost ocijenjenog fizičkog tržišta (primjerice broj i opseg podnesenih transakcija), raspon i prosječnu vrijednost opsega te raspon i prosječnu vrijednost cijena i okvirne postotke za svaku vrstu ulaznih podataka koji su uzeti u obzir pri izračunu; pritom se uključuju izrazi koji se odnose na metodologiju utvrđivanja cijena, npr. „na temelju transakcije”, „na temelju razlike kupovne i prodajne cijene” ili „interpolirano ili ekstrapolirano”; i

(b)  sažeto objašnjenje razmjera u kojemu i temelja na kojemu su se donosile prosudbe koje su se primijenile u izračunu, među ostalim za isključivanje podataka koji su inače bili u skladu sa zahtjevima mjerodavne metodologije za taj izračun, temeljenje cijena na razlici kupovne i prodajne cijene ili interpolaciji, ekstrapolaciji ili ponderiranje ponuda za kupnju i prodaju većih od zaključenih transakcija u bilo kojem izračunu.

3.  Ako takva objava ne bi bila u skladu s primjenjivim pravom o intelektualnom vlasništvu, metodologija se stavlja na raspolaganje mjerodavnom nadležnom tijelu.

4.  Ako dođe do bitne promjene u metodologiji izračuna ključne referentne vrijednosti administrator o toj izmjeni obavješćuje mjerodavna nadležna tijela. Nadležno tijelo ima 30 dana da odobri promjenu.

Članak 7.c

Regulatorni tehnički standardi o ulaznim podatcima i metodologiji

ESMA sastavlja regulatorne tehničke standarde kako bi se pojasnilo kontrole u pogledu ulaznih podataka, okolnosti u kojima transakcijski podaci mogu biti nedovoljni i na koji se način to može dokazati mjerodavnim nadležnim tijelima te zahtjeve za razvoj metodologija, razlikujući različite vrste referentnih vrijednosti i sektora kao što je utvrđeno u ovoj Uredbi. ESMA uzima u obzir sljedeće:

(a)  razvoj referentnih vrijednosti i financijskih tržišta u svjetlu međunarodne usklađenosti nadzorne prakse koja se odnosi na referentne vrijednosti;

(b)  posebna obilježja različitih referentnih vrijednosti i njihovih vrsta;

(c)  načelo proporcionalnosti u pogledu referentnih vrijednosti koje nisu ključne;

(d)  osjetljivost referentnih vrijednosti na manipulaciju u kontekstu korištenih metodologija i ulaznih podataka;

(e)  da dovoljno detalja bude dostupno korisnicima da bi mogli razumjeti na koji se način pruža referentna vrijednost kako bi procijenili njezinu relevantnost i prikladnost;

(f)  jesu li zahtjevi već djelomično ili u potpunosti obuhvaćeni drugim relevantnim regulatornim zahtjevima, posebno za referentne vrijednosti temeljene na reguliranim podatcima, te posebno, ali ne isključivo, za zahtjeve iz Direktive 2014/65/EU ili Uredbe (EU) br. 600/2014 kako bi se osiguralo da ne dolazi do udvostručavanja zahtjeva ili drugih nepotrebnih opterećenja za administratore.

ESMA Komisiji podnosi te nacrte regulatornih tehničkih standarda do [...].

Komisiji se delegira ovlast donošenja regulatornih tehničkih standarda iz prvog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 8.

Izvješćivanje o kršenju propisa

1.  Administrator raspolaže postupcima pomoću kojih upravitelji, zaposlenici i sve druge fizičke osobe čije su mu usluge na raspolaganju ili su pod njegovom kontrolom mogu interno prijaviti kršenja ove Uredbe i drugog relevantnog primjenjivog prava.

2.  Administrator raspolaže postupcima za prijavu nadležnim tijelima kršenja ove Uredbe i drugog relevantnog primjenjivog prava.

Poglavlje 3.

Kodeks ponašanja i zahtjevi za subjekte koji pridonose utvrđivanju

Članak 9.

Kodeks ponašanja

1.  Ako se referentna vrijednost temelji na ulaznim podatcima koje su pružili subjekti koji pridonose utvrđivanju, administrator sastavlja, kad je to moguće u suradnji sa subjektima koji pridonose utvrđivanju, kodeks ponašanja za svaku referentnu vrijednost u kojem se jasno određuju odgovornosti ▌subjekta koji pridonosi utvrđivanju u pogledu doprinosa ulaznih podataka te osigurava da podnositelji potvrde svoju usklađenost s kodeksom ponašanja te da je ponovno potvrde u slučaju da dođe do bilo kakve promjene u kodeksu.

2.  Kodeks ponašanja uključuje najmanje sljedeće elemente:

(a)  jasan opis ulaznih podataka koje treba pružiti i potrebne zahtjeve kako bi se osiguralo da se ulazni podatci pružaju u skladu s člancima 7. i 8.;

(b)  politike kojima se osigurava da subjekti koji pridonose utvrđivanju pružaju sve relevantne ulazne podatke; i

(c)  sustave i načine kontrole koje subjekt koji pridonosi utvrđivanju treba uspostaviti, uključujući:

(i)  postupke za podnošenje ulaznih podataka, uključujući zahtjev da subjekt koji pridonosi utvrđivanju navede jesu li ulazni podatci transakcijski podatci i poštuju li zahtjeve administratora;

(ii)  politike o uporabi diskrecijskog prava pri pružanju ulaznih podataka;

(iii)  sve zahtjeve u vezi s potvrdom ulaznih podataka prije njihova pružanja administratoru;

(iv)  politike o vođenju evidencije;

(v)  zahtjeve u vezi s prijavom sumnjivih ulaznih podataka;

(vi)  zahtjeve u vezi s upravljanjem sukobima.

2a.  Administrator može sastaviti jedan kodeks ponašanja za svaku obitelj referentnih vrijednosti koju pruža.

2b.  U roku od 20 dana od datuma primjene odluke o dodavanju ključne referentne vrijednosti na popis iz članka 13 stavka 1., administrator te ključne referentne vrijednosti dostavlja kodeks ponašanja mjerodavnom nadležnom tijelu. Mjerodavno nadležno tijelo u roku od 30 dana provjerava je li sadržaj kodeksa ponašanja usklađen sa zahtjevima ove Uredbe.

3.  ESMA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kako bi se dodatno pojasnili elementi kodeksa ponašanja iz stavka 2. za različite vrste referentnih vrijednosti i kako bi se u obzir uzeli razvoj referentnih vrijednosti i financijskih tržišta.

Pri sastavljanju tih nacrta regulatornih tehničkih standarda ESMA uzima u obzir načelo proporcionalnosti u pogledu različitih značajki referentnih vrijednosti i subjekata koji pridonose utvrđivanju, posebno u smislu razlika u ulaznim podatcima i metodologiji, rizika od manipulacije ulaznim podatcima te međunarodne konvergencije nadzorne prakse koja se odnosi na referentne vrijednosti. ESMA se savjetuje s Agencijom za suradnju energetskih regulatora u pogledu primjenjivosti kodeksa ponašanja posebno u vezi s mjerodavnim referentnim vrijednostima.

ESMA dostavlja Komisiji navedene nacrte regulatornih tehničkih standarda do [XXX].

Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog stavka u skladu s postupkom iz članaka od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 11.

Zahtjevi za nadzirane subjekte koji pridonose utvrđivanju

1.  ▌Zahtjevi u pogledu upravljanja i kontrole iz stavaka 2.a i 3. primjenjuju se na nadzirane subjekte koji pridonose utvrđivanju doprinosom ulaznih podataka za ključne referentne vrijednosti.

2.  Nadzirani subjekt koji pridonosi utvrđivanju raspolaže djelotvornim sustavima i kontrolama kako bi osigurao cjelovitost i pouzdanost svih doprinosa ulaznih podataka administratoru, uključujući:

(a)  kontrolu mogućih podnositelja ulaznih podataka administratoru, uključujući po potrebi i postupak odobravanja koji obavlja fizička osoba nadređena podnositelju;

(b)  primjereno osposobljavanje podnositelja kojim su obuhvaćene barem ova Uredba i Uredba (EU) br. 596/2014;

(c)  mjere za upravljanje sukobima, uključujući po potrebi organizacijsku razdvojenost zaposlenika i razmatranje o načinu na koji ukloniti poticaje za manipuliranje referentnom vrijednošću koji proizlaze iz politika nagrađivanja;

(d)  vođenje evidencije o komunikaciji povezanoj s pružanjem ulaznih podataka tijekom odgovarajućeg vremenskog razdoblja;

(e)  vođenje evidencije o izlaganjima pojedinih trgovatelja ili skupine trgovatelja (trader desks) instrumentima koji upućuju na referentnu vrijednost kako bi se olakšale revizije, istrage te u svrhu upravljanja sukobima interesa;

(f)  vođenje evidencije o unutarnjim i vanjskim revizijama.

2a.  Ako ulazni podatci nisu transakcijski podatci ili preuzete kotacije, nadzirani subjekti koji pridonose utvrđivanju uspostavljaju, uz sustave i kontrole iz stavka 2., politike koje služe kao smjernice za uporabu prosudbe i diskrecijskih prava te zadržavaju dokumentaciju s obrazloženjem tih prosudbi ili upotrjebljenih diskrecijskih prava uzimajući u obzir, ako je to razmjerno, narav referentne vrijednosti i ulaznih podataka.

3.  Nadzirani subjekt koji pridonosi utvrđivanju u potpunosti surađuje s administratorom i mjerodavnim nadležnim tijelom pri reviziji pružanja referentne vrijednosti i nadzoru nad njim, uključujući za svrhe navedene u članku 5.c stavku 3., te čini dostupnima informacije i dokumentaciju koje se čuvaju u skladu sa stavcima 2. i 2.a.

4.  ESMA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda radi daljnjeg određivanja zahtjeva koji se odnose na sustave i kontrole navedene u stavcima 2., 2.a i 3. za različite vrste referentnih vrijednosti.

ESMA dostavlja Komisiji navedene nacrte regulatornih tehničkih standarda do [XXX].

Delegira se ovlast Komisiji za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s postupkom utvrđenim člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

GLAVA III.

▌ZAHTJEVI ZA KLJUČNE REFERENTNE VRIJEDNOSTI

Poglavlje 1.

Regulirani podatci

Članak 12.a

Regulirani podatci

Ako su referentne vrijednosti određene primjenom formule na podatke iz članka 3. stavka 1. točke 11. podtočke (i.) ili podtočke (ii.), članak 7. stavak 1. točka (b), članak 7. stavak 1. točka (ba), članak 7. stavak 1. točka (c), članak 7. stavak 2.a, članak 7. stavak 3.a, članak 8. stavak 1., članak 8. stavak 2., članci 9., 11. i 13.a ne primjenjuju se na pružanje referentnih vrijednosti i doprinos tim referentnim vrijednostima. Članak 5.d stavak 1. točka (a) ne primjenjuje se na pružanje takvih referentnih vrijednosti u odnosu na ulazne podatke koji su pridonijeti u cijelosti kako je navedeno u članku 3. stavku 1. točki 11. Ti se zahtjevi također ne primjenjuju u svrhe iz članka 5.c stavka 3.

Poglavlje 2.

Ključne referentne vrijednosti

Članak 13.

Ključne referentne vrijednosti

1.  Referentna vrijednost koja se ne temelji na reguliranim podacima smatra se ključnom referentnom vrijednošću u sljedećim uvjetima:

(a)  ako se referentna vrijednost rabi u financijskim instrumentima i financijskim ugovorima s prosječnom vrijednošću od najmanje 500 000 000 000 EUR kako je izmjereno u odgovarajućem razdoblju;

(b)  ako se referentna vrijednost smatra ključnom u skladu s postupkom navedenim u stavcima 2.a, 2.c i 2.e–2.g.

ESMA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda u kojem se:

—  objašnjava kako se izračunava tržišna vrijednost financijskih instrumenata;

—  objašnjava kako se izračunava tržišna vrijednost financijskih instrumenata;

—  utvrđuje koje se vremensko razdoblje rabi u ispravnom mjerenju vrijednosti referentne vrijednosti;

—  ispituje prag od 500 000 000 000 EUR, najmanje svake [tri] godine od datuma stupanja na snagu ove Uredbe;

ESMA dostavlja Komisiji navedene nacrte regulatornih tehničkih standarda do [XXX].

Komisiji je dodijeljena ovlast donošenja regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s postupkom utvrđenim člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

2a.  Nadležno tijelo države članice može smatrati referentnu vrijednost kojom se upravlja u njegovoj nadležnosti ključnom kada joj je ukupna prosječna zamišljena vrijednost manja od iznosa iz točke (a) u prvom podstavku stavka 1. ako smatra da bi se obustavom te referentne vrijednosti moglo ugroziti cjelovitost tržišta, financijsku stabilnost, potrošače, realno gospodarstvo ili financiranje kućanstava i poduzeća unutar njegove nadležnosti. U tom slučaju, o toj odluci izvješćuje ESMA-u roku od pet dana.

2b.  U roku od deset dana nakon primitka obavijesti iz stavka 2.a ovog članka ESMA objavljuje obavijest na svojim internetskim stranicama i ažurira registar iz članka 25.a.

2c.  Ako nacionalno nadležno tijelo smatra da će odluka koju je donijelo drugo nadležno tijelo u Uniji u skladu sa stavkom 2.a imati znatan negativni učinak na stabilnost financijskih tržišta, realno gospodarstvo ili nadzirane subjekte koji pridonose utvrđivanju relevantnih referentnih vrijednosti u njegovoj nadležnosti, tada izdaje zahtjev da to drugo nacionalno nadležno tijelo razmotri svoju odluku. Nadležno tijelo koje je donijelo odluku u skladu sa stavkom 2.a izvješćuje nadležno tijelo koje podnosi zahtjev o svojem odgovoru u roku 30 dana od primitka zahtjeva.

2d.  U nedostatku dogovora između nadležnih tijela, nadležno tijelo koje podnosi zahtjev može proslijediti predmet ESMA-i. U roku od 60 dana od primitka takvog zahtjeva za upućivanje, ESMA djeluje u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

2e.  Ako nadležno tijelo države članice ili ESMA smatra da se referentna vrijednost s ukupnom prosječnim zamišljenom vrijednošću manjom od iznosa iz točke (a) prvog podstavka stavka 1. kojom se upravlja u drugoj državi članici ipak mora smatrati ključnom s obzirom na to da bi obustava te referentne vrijednosti imala znatan negativan učinak na cjelovitost tržišta, financijsku stabilnost, potrošače, realno gospodarstvo, financiranje kućanstava i poduzeća unutar njegove nadležnosti, ono izdaje zahtjev nacionalnom tijelu s nadležnošću nad administratorom relevantne referente vrijednosti da kategorizira referentnu vrijednost kao ključnu. Nadležno tijelo administratora relevantne referentne vrijednosti izvješćuje nadležno tijelo koje podnosi zahtjev o njegovom odgovoru u roku od 30 dana od primitka zahtjeva.

2f.  Slijedeći postupak iz stavka 2.e i u izostanku dogovora između nadležnih tijela, nadležno tijelo koje podnosi zahtjev može se u vezi s tim predmetom obratiti ESMA-i. ESMA prenosi dokumentiranu ocjenu učinka obustave referentne vrijednosti u svoju nadležnost što uključuje najmanje sljedeće:

(a)  raznolikost korištenja u smislu tržišnih sudionika kao i korištenja na maloprodajnim tržištima;

(b)  dostupnost izvedive zamjene za referentnu vrijednost na temelju tržišta;

(c)  vrijednost financijskih instrumenata i financijskih ugovora u kojima se koristi referentnom vrijednošću u državama članicama i njihovu važnost u pogledu bruto nacionalnog proizvoda države članice;

(d)  korištenu koncentraciju i, ako je primjenjivo, doprinos referentnoj vrijednosti između država članica;

(e)  bilo koji drugi pokazatelj kojim se ocjenjuje mogući učinak diskontinuiteta ili nepouzdanosti referentne vrijednosti na cjelovitost tržišta, financijsku stabilnost i financiranje kućanstava i poduzeća države članice;

Ako je ESMA nadležno tijelo koje podnosi zahtjev, ona preispituje svoj zahtjev i izdaje obvezujuće mišljenje.

2g.  U roku od [10] tjedana od primitka obavijesti iz stavka 2.d i nakon savjetovanja s ESRB-om i drugim mjerodavnim nacionalnim nadležnim tijelima, ESMA izdaje obvezujuće mišljenje o važnosti referentne vrijednosti; ESMA prenosi svoje mišljenje zajedno s rezultatima savjetovanja Komisiji, nacionalnim nadležnim tijelima i administratoru. ESMA temelji svoje mišljenje na kriterijima iz stavka 2.f i drugim relevantnim kriterijima.

2h.  Kad se referentna vrijednost definira kao „ključna”, osniva se kolegij nadležnih tijela u skladu s člankom 34.

Kolegij nadležnih tijela zahtijeva informacije potrebne kako bi se zajamčilo odobrenje kojim se omogućuje pružanje ove referentne vrijednosti pod dodatnim uvjetima koje postavlja ova Uredba s obzirom na ključnu referentnu vrijednost kako je propisano u članku 23.

2i.  Kolegij nadležnih tijela barem jedanput u dvije godine preispituje referentne vrijednosti koje su ranije označene kao ključne.

2j.  Države članice mogu u iznimnim okolnostima administratoru referentnih vrijednosti nametnuti dodatne zahtjeve u pogledu aspekata obuhvaćenih ovim člankom.

Članak 13.a

Obvezno upravljanje ključnim referentnim vrijednostima

1.  Ako administrator ključne referentne vrijednosti namjerava prestati utvrđivati svoju ključnu referentnu vrijednost, on:

(a)  odmah obavješćuje svoje nadležno tijelo i

(b)  u roku od četiri tjedna od takve obavijesti predaje procjenu načina prijenosa referentne vrijednosti novom administratoru ili

(c)  u roku od četiri tjedna od takve obavijesti predaje procjenu načina prestanka utvrđivanja referentne vrijednosti, uzimajući u obzir postupak utvrđen člankom 17. stavkom 1.

Tijekom tog razdoblja administrator ne prestaje utvrđivati referentnu vrijednost.

2.  Nakon primitka procjene administratora iz stavka 1. nadležno tijelo u roku od četiri tjedna:

(a)  obavješćuje ESMA-u i

(b)  donosi vlastitu procjenu načina prijenosa referentne vrijednosti novom administratoru ili prestanka njezina utvrđivanja, vodeći računa o postupku administratora za prestanak utvrđivanja njegove referentne vrijednosti utvrđenom u skladu s člankom 17. stavkom 1.

Tijekom tog razdoblja administrator ne prestaje utvrđivati referentnu vrijednost.

3.  Nakon završetka procjene iz stavka 2. nadležno tijelo ima ovlast prisiliti administratora da nastavi objavljivati referentnu vrijednost dok:

(a)  se pružanje referentne vrijednosti ne prenese na novog administratora ili

(b)  se referentna vrijednost propisno ne obustavi ili

(c)  referentna vrijednost više ne bude ključna.

Nadležno tijelo može prinuditi administratora da nastavi utvrđivati referentnu vrijednost tijekom ograničenog razdoblja koje nije dulje od šest mjeseci, što nadležno tijelo prema potrebi produžiti za najviše dodatnih šest mjeseci.

Članak 13.b

Ublažavanje tržišne snage administratora ključne referentne vrijednosti

1.  Pri kontroliranju pružanja ključne referentne vrijednosti administrator uzima u obzir načela integriteta tržišta i kontinuiteta referentne vrijednosti, uključujući potrebu pravne sigurnosti ugovora koji su povezani s tom referentnom vrijednošću.

2.  Kada pruža ključnu referentnu vrijednost za primjenu u financijskom ugovoru ili financijskom instrumentu, administrator jamči dostavu licencije za tu referentnu vrijednosti i informacije o njoj svim korisnicima na pravednoj, razumnoj i nediskriminirajućoj osnovi, kao što je opisano u članku 37. Uredbe (EU) br. 600/2014.

Članak 14.

Obvezno pridonošenje utvrđivanju ključnih referentnih vrijednosti

1.  Administrator jedne ili više ključnih referentnih vrijednosti na temelju podnošenja subjekata koji pridonose utvrđivanju koji su većinom nadzirani subjekti podnosi svake dvije godine svojem nadležnom tijelu ocjenu sposobnosti svake pružene ključne referentne vrijednosti da mjeri temeljnu tržišnu ili ekonomsku stvarnost.

2.  Ako jedan ili više nadziranih subjekata koji pridonose utvrđivanju ključne referentne vrijednosti namjerava prestati dostavljati ulazne podatke za tu ključnu referentnu vrijednost, odmah o tome u pisanom obliku obavješćuju administratora ključne referentne vrijednosti i odgovarajuće nadležno tijelo. U roku od 14 dana od primitka takve obavijesti, administrator izvješćuje nadležno tijelo i pruža ocjenu o učinku prestanka na mogućnost da se referentnom vrijednošću izmjeri temeljna tržišna ili ekonomska stvarnost. Administrator o prestanku davanja doprinosa obavješćuje i preostale nadzirane subjekte koji pridonose utvrđivanju ključne referentne vrijednosti te nastoji utvrditi namjeravaju li i ostali prestati s davanjem doprinosa.

Nadležno tijelo odmah izvješćuje kolegij nadležnih tijela i u razumnom roku sastavlja vlastitu ocjenu implikacija prestanka. Nadležno tijelo ovlašteno je zahtijevati od subjekata koji pridonose utvrđivanju i koji su obavijestili da namjeravaju prestati s doprinosom ulaznih podataka za neku ključnu referentnu vrijednost da nastave s doprinosom podataka sve dok nadležno tijelo ne okonča svoju procjenu.

3.  Nadležno tijelo koje smatra da je reprezentativnost ključne referentne vrijednosti u opasnosti ima ovlast:

(a)  zahtijevati od nadziranih subjekata koji pridonose utvrđivanju u skladu sa stavkom 4., uključujući subjekte koji nisu subjekti koji pridonose utvrđivanju relevantnih referentnih vrijednosti, da dostave ulazne podatke administratoru u skladu s metodologijom, kodeksom ponašanja ili nekim drugim pravilima. Takav će zahtjev vrijediti u odgovarajućem prijelaznom razdoblju koje ovisi o prosječnom trajanju ugovora koji se temelji na relevantnoj referentnoj vrijednosti, ali ne može biti duže od 12 mjeseci od datuma donošenja prvobitne odluke o dodjeli ovlasti za doprinose;

(b)  nakon revizije prijelaznog razdoblja iz točke (a) ovog stavka predviđene stavkom 5.b, produžiti razdoblje obveznog pridonošenja na razdoblje od najviše 12 mjeseci;

(c)  odrediti rok do kojega se ulazni podaci dostavljaju bez obvezivanja nadziranih subjekta na trgovanje ili obvezivanje na trgovanje;

(d)  nakon razgovora s administratorom tražiti od njega da izmijeni kodeks ponašanja, metodologiju ili druga pravila povezana s ključnom referentnom vrijednošću radi povećanja reprezentativnosti i pouzdanosti referentne vrijednosti;

(e)  tražiti od administratora da pruži i stavi na raspolaganje korisnicima referentne vrijednosti pisano izvješće o mjerama koje namjerava poduzeti radi povećanja njezine reprezentativnosti i pouzdanosti.

4.  Nadzirane subjekte iz stavka 3. točke (a) određuje nadležno tijelo administratora s pomoću nadležnog tijela nadziranih subjekata na temelju udjela sudjelovanja nadziranog subjekta na tržištu koje se želi izmjeriti referentnom vrijednošću, kao i njegove stručnosti na tom tržištu i sposobnosti da pridonosi ulazne podatke tražene kvalitete. Potrebno je uzeti u obzir postojanje odgovarajućih zamjenskih referentnih vrijednosti na koje bi mogli prijeći financijski ugovori i financijski instrumenti koji se pozivaju na ključnu referentnu vrijednost.

5.  Ako se referentna vrijednost smatra ključnom u skladu s postupkom iz članka 13. stavaka od 2.a do 2.d, nadležno tijelo administratora ovlašteno je zahtijevati doprinos ulaznih podataka u skladu s točkama (a), (b) i (c) stavka 3. ovog članka samo od nadziranih subjekata koji pridonose utvrđivanju koji su smješteni u državi članici nadležnog tijela.

5a.  Nadležno tijelo nadziranog subjekta iz stavka 3. pomaže nadležnom tijelu administratora u provedbi mjera u skladu sa stavkom 3.

5b.  Do kraja prijelaznog razdoblja iz točke (a) stavka 3. nadležno tijelo administratora mora u suradnji s kolegijem nadležnih tijela razmotriti daljnju potrebu za mjerama utvrđenima u točki (a) stavku 3. i iznijeti svoje zaključke u pisanom izvješću. Nadležno tijelo administratora opoziva mjere ako ocijeni:

(a)  da se referentna vrijednost može nastaviti nakon što subjekti koji pridonose utvrđivanju koji imaju mandat za dostavljanje ulaznih podataka prestanu pridonositi;

(b)  da je vjerojatno da će subjekti koji pridonose utvrđivanju nastaviti dostavljati ulazne podatke barem jednu godinu kad bi se ovlaštenje opozvalo;

(c)  nakon savjetovanja sa subjektima koji pridonose utvrđivanju i korisnicima, da je prihvatljiva zamjenska referentna vrijednost dostupna i da korisnici ključne referentne vrijednosti mogu uz prihvatljive troškove prijeći na zamjensku vrijednost; taj prelazak ne smatra se kršenjem postojećeg ugovora; ili

(d)  da se ne mogu utvrditi odgovarajući zamjenski subjekti koji pridonose utvrđivanju, a prestanak pridonošenja relevantnih nadziranih subjekata koji pridonose utvrđivanju dovoljno bi oslabilo referentnu vrijednost da bi bilo potrebno ukidanje referentne vrijednosti.

Ako su prisutni uvjeti iz točaka (a) i (b) prvog podstavka, nadzirani subjekti koji namjeravaju prestati s doprinosom učinit će to dana koji odredi nadležno tijelo administratora, ne prekoračujući pri tome rokove utvrđene u točki (b) stavka 3.

5c.  U slučaju predviđenog ukidanja ključne referentne vrijednosti svaki nadzirani subjekt koji pridonosi utvrđivanju ključne referentne vrijednosti nastavlja dostavljati ulazne podatke u odgovarajućem dopunskom razdoblju koje odredi nadležno tijelo, ali ne dulje od razdoblja utvrđenih u točki (b) stavka 3. Svaka izmjena ili prelazak na drugu referentnu vrijednost ne smatra se kršenjem postojećeg ugovora.

5d.  Administrator obavještava što je prije u stvarnosti moguće mjerodavno nadležno tijelo u slučaju da subjekt koji pridonosi utvrđivanju prekrši zahtjeve iz stavka 2.

Članak 14.a

Robne referentne vrijednosti koje se temelje na doprinosima nenadziranih subjekata

Ako se referentna vrijednost temelji na podnescima subjekata koji pridonose utvrđivanju većina kojih su nenadzirani subjekti čija je glavna djelatnost pružanje investicijskih usluga u smislu Direktive 2014/65/EU ili bankovne djelatnosti prema Direktivi 2013/36/EU, ne primjenjuju se članci 5.a i 5.b, članak 5.c stavci 1. i 2., članak 5.d stavak 2., članak 7. stavak 1. točka (bc) i članak 9.

GLAVA IV.

TRANSPARENTNOST I ZAŠTITA POTROŠAČA

Članak 15

Izjava o referentnoj vrijednosti

1.  U roku od dva tjedna od uvrštenja u registar iz članka 25.a administrator objavljuje izjavu o svakoj referentnoj vrijednosti ili, ako je primjenjivo, o svakoj skupini referentnih vrijednosti koje su utvrđene i objavljene da bi se dobilo odobrenje ili registracija, ili prihvaćanje u skladu s člankom 21.b odnosno priznanje u skladu s člankom 21.a. Administrator ažurira izjavu o referentnoj vrijednosti za svaku referentnu vrijednost ili skupinu referentnih vrijednosti barem svake dvije godine. Izjavom se:

(a)  jasno i nedvosmisleno definira tržišna ili gospodarska stvarnost koja se mjeri referentnom vrijednošću te okolnosti u kojima to mjerenje može biti nepouzdano;

(c)  ▌jasno i nedvosmisleno određuju elementi referentne vrijednosti gdje je moguća primjena diskrecijskih prava i kriteriji u skladu s kojima se to čini▌;

(d)  obavješćuje o čimbenicima, uključujući vanjske čimbenike izvan kontrole administratora, koji mogu dovesti do promjena u referentnoj vrijednosti ili njezina prestanka i

(e)  savjetuje da svaki financijski ugovor ili drugi financijski instrument povezan s određenom referentnom vrijednošću treba podnijeti mogućnost promjene ili prestanka referentne vrijednosti ili se na neki drugi način suočiti s tim.

2.  Izjava o referentnoj vrijednosti mora najmanje sadržavati:

(a)  definicije svih ključnih izraza koji se odnose na referentnu vrijednost;

(b)  obrazloženje za prihvaćanje metodologije i postupaka za preispitivanje i odobravanje metodologije;

(c)  kriterije i postupke za utvrđivanje referentnih vrijednosti, uključujući opis ulaznih podataka, prednost danu različitim vrstama ulaznih podataka, minimalne podatke potrebne za utvrđivanje referentne vrijednosti, primjenu modela ili metoda ekstrapolacije i eventualnih postupaka za rebalans sastavnica u indeksu referentne vrijednosti;

(d)  načine kontrole i pravila kojima se uređuje primjena diskrecijskih prava ili prosudbe administratora ili subjekta koji pridonosi utvrđivanju kako bi se osigurala dosljednost u primjeni tih diskrecijskih prava ili prosudbe;

(e)  postupke kojima se uređuje utvrđivanje referentne vrijednosti u razdoblju nestabilnosti ili slučaju da su izvori transakcijskih podataka nedostatni, netočni ili nepouzdani te moguća ograničenja referentnih vrijednosti tijekom takvih razdoblja

(f)  postupke za postupanje s pogreškama u ulaznim podatcima ili pri utvrđivanju referentne vrijednosti, uključujući slučaj u kojem je potrebno ponovno utvrditi referentnu vrijednost i

(g)  utvrđivanje mogućih ograničenja referentnih vrijednosti, uključujući njihov rad na nelikvidnim ili rascjepkanim tržištima i moguću koncentraciju ulaznih podataka.

Članak 17.

Prestanak referentne vrijednosti

1.  Zajedno s izjavom o referentnoj vrijednosti iz članka 15. administrator objavljuje postupak o o mjerama koje on treba poduzeti u slučaju promjene ili prestanka referentne vrijednosti ili prestanka važenja priznanja referentne vrijednosti u skladu s člankom 21.a ili prihvaćanja sukladno članku 21.b. Postupak se uključuje u kodeks ponašanja iz članka 9. stavka 1. Postupak se može sastaviti, ako je primjenjivo, za skupine referentnih vrijednosti te se ažurira i objavljuje svaki put ako dođe do neke bitne promjene.

2.  Nadzirani subjekti koji se koriste referentnom vrijednošću izrađuju i održavaju stabilne pisane planove mjera koje bi poduzeli u slučaju bitnih promjena ili prestanka utvrđivanja referentne vrijednosti. Ako je izvedivo i primjenjivo tim se planovima imenuje jedan ili nekoliko zamjenskih referentnih vrijednosti kojima se može koristiti, utvrđujući zašto bi te referentne vrijednosti bile prikladne zamjene. Te planove nadzirani subjekti dostavljaju mjerodavnom nadležnom tijelu na zahtjev i, kada je moguće, odražavaju ih u ugovornim odnosima s klijentima.

Članak 17.a

Prikladnost referentne vrijednosti

Administrator jamči točnost referentne vrijednosti u odnosu na opis tržišta ili ekonomske stvarnosti koju se referentnom vrijednosti namjerava mjeriti u skladu sa zahtjevima u pogledu izjave o referentnoj vrijednosti iz članka 15.

ESMA objavljuje smjernice u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1095/2010 šest mjeseci nakon stupanja na snagu ove Uredbe kojom se određuje definicija prikladnosti u vezi s prihvatljivim razinama rizika osnovice.

Komisija do prosinca 2015. objavljuje izvješće u kojem se analiziraju trenutne prakse postupanja s rizikom osnovice u financijskim ugovorima, u vezi s korištenjem referentnih vrijednosti poput referentnih vrijednosti međubankarskih kamatnih stopa i deviznog poslovanja, te u kojem se ocjenjuje jesu li odredbe o poslovanju iz Direktive 2008/48/EZ i Direktive 2014/17/EU dovoljne da ublaže rizik osnovice povezan s referentnim vrijednostima koje se upotrebljavaju u financijskim ugovorima.

GLAVA V.

UPORABA REFERENTNIH VRIJEDNOSTI KOJE PRUŽE ODOBRENI ILI REGISTRIRANI ADMINISTRATORI ILI ADMINISTRATORI IZ TREĆIH ZEMALJA

Članak 19.

Uporaba referentne vrijednosti

1.   Nadzirani subjekt može rabiti referentnu vrijednost ili kombinaciju referentnih vrijednosti u Uniji za financijski instrument ili financijski ugovor ako ju je pružio administrator koji odobren ili registriran u skladu s člankom 23. odnosno 23.a ili administrator smješten u trećoj zemlji u skladu s člankom 20., 21.a ili 21.b.

2.  Ako su predmet prospekta koji se objavljuje u okviru Direktive 2003/71/EZ ili Direktive 2009/65/EZ prenosive vrijednosnice ili druga investicija koja navodi referentnu vrijednost, izdavač, ponuđač ili osoba koja traži pristup trgovanju na reguliranom tržištu jamči da je prospektom također obuhvaćena jasna i vidljiva informacija o tome je li referentna vrijednost registrirana ili ju je pružio administrator upisan u javni registar iz članka 25.a ove Uredbe.

3.  ESMA obustavlja Smjernice o investicijskim fondovima čijim se dionicama trguje na burzi (ETF-ovima) i drugim pitanjima u vezi s UCITS fondovima (subjektima za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire) ili ih usklađuje sa stavkom 1. ovog članka, stavcima od 49. do 62. svojih Smjernica za nadležna tijela i subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire(30).

Članak 20.

Istovrijednost

1.  Nadzirani subjekti u Uniji mogu rabiti referentne vrijednosti koje pruže administratori smješteni u trećoj zemlji ako se poštuju sljedeći uvjeti, osim ako se primjenjuju članak 21.a ili članak 21.b:

(a)  Komisija je donijela odluku o jednakovrijednosti u skladu sa stavkom 2. ili stavkom 2.a;

(b)  administrator je odobren odnosno registriran u toj trećoj zemlji i ondje podliježe nadzoru;

(c)  administrator je dostavio ESMA-i svoj pristanak da nadzirani subjekti u Uniji mogu rabiti njegovu postojeću ili buduću referentnu vrijednost▌;

(d)  administrator je propisno registriran u skladu s člankom 25.a i

(e)  dogovori o suradnji iz stavka 3. ovog članka operativni su.

2.  Komisija može donijeti odluku o tome da se pravnim okvirom i nadzornom praksom treće zemlje osigurava sljedeće:

(a)  da administratori koji su odobreni ili registrirani u toj trećoj zemlji poštuju obvezujuće zahtjeve koji su jednakovrijedni zahtjevima koji proizlaze iz ove Uredbe, osobito uzimajući u obzir osigurava li se pravnim okvirom i nadzornom praksom treće zemlje usklađenost s načelima IOSCO-a za financijsku stabilnost objavljenima 17. srpnja 2013. i s načelima IOSCO-a za agencije za izvješćivanje o cijenama nafte objavljenima 5. listopada 2012. koja će se preispitati u travnju 2014. i

(b)  da obvezujući zahtjevi u toj trećoj zemlji podliježu trajnom i djelotvornom nadzoru i provedbi;

(ba)  - da postoji djelotvorna razmjena informacija s inozemnim poreznim tijelima,

—  da ne izostaje transparentnost zakonodavnih, pravosudnih ili administrativnih odredbi,

—  da se zahtijeva stvarna lokalna nazočnost,

—  da treća zemlja ne djeluje kao off-shore financijski centar;

—  da treća zemlja ne omogućava porezne mjere koje mogu uključivati nikakve ili nominalne poreze ili da se olakšice ne odobravaju čak ni u slučajevima kada ne postoji stvarna gospodarska aktivnost i značajna gospodarska prisutnost unutar treće zemlje koja pruža takve porezne olakšice;

—  da Radna skupina za financijsko djelovanje (FATF) nije navela tu treću zemlju kao nekooperativnu zemlju i teritorij;

—  da je treća zemlja potpuno usklađena sa standardima utvrđenima u članku 26. Model-konvencije OECD-a za sprečavanje dvostrukog oporezivanja i osigurava učinkovitu razmjenu informacija oko pitanja poreza, uključujući sve multilateralne porezne sporazume.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s kontrolnim postupkom iz članka 38. stavka 2.

2a.  Umjesto toga, Komisija može usvojiti odluku u kojoj se navodi da su posebna pravila ili zahtjevi u trećoj zemlji u pogledu pojedinačnih i posebnih administratora ili pojedinačnih i posebnih referentnih vrijednosti ili porodica referentnih vrijednosti istovjetna onima iz ove Uredbe i da te pojedinačne i posebne administratore ili pojedinačne i posebne referentne vrijednosti ili porodice referentnih vrijednosti mogu upotrijebiti nadzirani subjekti u Uniji.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s kontrolnim postupkom iz članka 38. stavka 2.

3.  ESMA utvrđuje načine suradnje s nadležnim tijelima trećih zemalja čiji su pravni okviri i nadzorna praksa priznati kao jednakovrijedni u skladu sa stavkom 2. ili 2.a. Takvim aranžmanima određuje se barem sljedeće:

(a)  mehanizam razmjene informacija između ESMA-e i nadležnih tijela, uključujući pristup svim relevantnim informacijama koje zatraži ESMA o administratoru odobrenom u toj trećoj zemlji;

(b)  mehanizam brzog obavješćivanja ESMA-e u slučaju da nadležno tijelo treće zemlje smatra da administrator odobren u toj trećoj zemlji, koji je pod njegovim nadzorom, krši uvjete svojeg odobrenja ili drugi nacionalni propis;

(c)  postupke koji se odnose na koordinaciju nadzornih aktivnosti ▌.

4.  ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda radi utvrđivanja minimalnog sadržaja postupaka suradnje iz stavka 3. kako bi osigurala da nadležna tijela i ESMA mogu izvršavati svoje nadzorne ovlasti u skladu s ovom Uredbom.

ESMA dostavlja Komisiji navedene nacrte regulatornih tehničkih standarda do [XXX].

Komisiji je dodijeljena ovlast donošenja regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s postupkom utvrđenim člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 21.

Povlačenje registracije administratora iz treće zemlje

2.  ESMA povlači registraciju administratora iz članka 20. točke (d) kada ESMA ima opravdane razloge, na temelju dokumentiranih dokaza da administrator:

(a)  ▌djeluje tako da jasno dovodi u pitanje interese korisnika njegovih referentnih vrijednosti ili pravilno funkcioniranje tržišta ili

(b)  ▌ozbiljno krši nacionalno zakonodavstvo ili druge propise koji se na njega primjenjuju u trećoj zemlji i na temelju kojih je Komisija donijela odluku u skladu s člankom 20. stavkom 2. ili člankom 20. stavkom 2.a.

3.  ESMA donosi odluku iz stavka 2. samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)  ESMA je proslijedila predmet nadležnom tijelu treće zemlje i to nadležno tijelo nije poduzelo odgovarajuće mjere potrebne za zaštitu ulagača i pravilnog funkcioniranja tržišta u Uniji odnosno nije dokazalo da dotični administrator ispunjava uvjete koji se na njega primjenjuju u trećoj zemlji;

(b)  ESMA je obavijestila nadležno tijelo treće zemlje o svojoj namjeri da povuče registraciju administratora, i to najmanje 30 dana prije povlačenja registracije.

4.  ESMA bez odgode obavješćuje druga nadležna tijela o svim mjerama donesenima u skladu sa stavkom 2 i objavljuje svoje odluke na svojoj web-stranici.

Članak 21.a

Priznanje administratora u trećoj zemlji

1.  Sve dok se ne donese odluka o jednakovrijednosti u skladu s člankom 20. stavkom 2., referentne vrijednosti koje pruža administrator smješten u trećoj zemlji mogu rabiti nadzirani subjekti u Uniji ako administrator dobije prethodno priznanje ESMA-e u skladu s ovim člankom.

2.  Administrator smješten u trećoj zemlji koji namjerava dobiti prethodno priznanje iz stavka 1. mora ispunjavati sve zahtjeve sadržane u ovoj Uredbi, ali ga se izuzima od članaka 11., 13.a i 14. Ako administrator može dokazati da se referentna vrijednost koju pruža temelji na reguliranim podatcima ili je robna referentna vrijednost koja se ne temelji na podnošenjima subjekata koji pridonose utvrđivanju i koji nisu većinom nadzirani subjekti kod kojih je glavna djelatnost skupine pružanje investicijskih usluga u smislu Direktive 2014/65/EU ili bankarske djelatnosti u skladu s Direktivom 2013/36/EU, na administratora se primjenjuju izuzeća za te referentne vrijednosti iz članaka 12.a i 14.a.

3.  Administrator smješten u trećoj zemlji koji namjerava dobiti prethodno priznanje iz stavka 1. također mora u potpunosti ispunjavati sve zahtjeve sadržane u načelima IOSCO-a za financijske referentne vrijednost, ili, ako administrator ispunjava kriterije utvrđene u članku 14.a stavku 1., sve zahtjeve sadržane u načelima IOSCO-a za agencije za izvješćivanje o cijenama nafte. Ispunjavanje zahtjeva preispituje i potvrđuje neovisan vanjski revizor barem svake druge godine, a svaki put kad dođe do bitne promjene referentne vrijednosti, izvještaje o revizije upućuje se ESMA-i i na zahtjev ih se stavlja na raspolaganje korisnicima.

4.  Administrator smješten u trećoj zemlji koji namjerava dobiti prethodno priznanje iz stavka 1. mora imati predstavnika s nastanom u Uniji. Predstavnik je fizička osoba koja ima boravište u Uniji ili pravna osoba s registriranim uredom u Uniji. Predstavnika izričito imenuje administrator smješten u trećoj zemlji da u njegovo ime izvršava komunikaciju s nadležnim tijelima, uključujući ESMA-u i mjerodavnim nadležnim tijelima i drugim mjerodavnim osobama u Uniji u odnosu na obveze administratora na temelju ove Uredbe.

5.  Administrator koji se nalazi u trećoj zemlji koji namjerava dobiti prethodno priznanje iz stavka 1. podnosi zahtjev za priznanje pri ESMA-i. Administrator koji podnosi zahtjev pruža sve podatke iz članka 23. ili članka 23.a koji su potrebni da zadovolji uvjete ESMA-e, u kojima navodi da je u trenutku priznavanja uspostavio sve potrebne aranžmane radi ispunjenja zahtjeva iz stavka 2. ili 2.a i navodi popis postojećih ili budućih referentnih vrijednosti koje se mogu rabiti u Uniji i, ako administratora nadzire tijelo iz treće zemlje, popis dostavlja i nadležnom tijelu koje je odgovorno za njegov nadzor u trećoj zemlji.

U roku od [90] dana od primitka prijave iz prvog podstavka, nakon savjetovanja s mjerodavnim nadležnim tijelom, ESMA provjerava jesu li ispunjeni uvjeti navedeni u stavcima 2. ili 2.a, 3. i 4. ESMA može delegirati taj zadatak mjerodavnom nacionalnom nadležnom tijelu.

Ako ESMA smatra da to nije slučaj, odbija zahtjev za priznanje navodeći razloge odbijanja.

Ne dovodeći u pitanje treći podstavak, priznanje se ne izdaje ako nisu ispunjeni dodatni uvjeti:

(i)  ako administratora smještenog u trećoj zemlji nadzire tijelo iz treće zemlje, ako nije uspostavljena odgovarajuća suradnja između mjerodavnih nadležnih tijela ili ESMA-e i nadležnog tijela administratora iz treće zemlje kako bi se osigurala barem učinkovita razmjena informacija;

(ii)  (ii.) ako učinkovito izvršenje nadzornih funkcija nadležnog tijela ili ESMA-e iz ove Uredbe nije spriječeno propisima, uredbama ili administrativnim odredbama treće zemlje u kojoj je smješten administrator.

6.  Ako administrator koji se nalazi u trećoj zemlji namjerava dobiti prethodno priznanje postupanjem sukladno ovoj Uredbi, kao što je utvrđeno u stavku 2. ovog članka i ako administrator smatra da se na referentnu vrijednost koju pruža mogu primjenjivati izuzeća iz članka 12.a i 14.a, o tome bez daljnje odgode obavještava ESMA-u. U prilog svojoj tvrdnji pruža pisane dokaze.

7.  Ako administrator smješten u trećoj zemlji smatra da bi obustava referentne vrijednosti koju pruža imala znatan negativan učinak na cjelovitost tržišta, financijsku stabilnost, potrošače, realno gospodarstvo ili financiranje kućanstava i poduzeća u jednoj ili više država članica, on može tražiti od ESMA-e izuzeće od jednog ili više primjenjivih zahtjeva iz ove Uredbe ili iz odgovarajućih načela IOSCO-a na određeno i ograničeno vremensko razdoblje koje nije duže od 12 mjeseci. U prilog svom zahtjevu dostavlja pisane dokaze.

ESMA mora razmotriti zahtjev u roku od 30 dana, nakon čega obavještava administratora iz treće zemlje je li izuzet od jednog ili više uvjeta navedenih u zahtjevu i o trajanju izuzeća.

Ako za to postoji valjani razlog, ESMA može produljiti razdoblje izuzeća nakon njegova isteka sve do 12 mjeseci.

8.  ESMA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kako bi se dodatno pojasnio postupak priznanja, oblik i sadržaj zahtjeva iz stavka 4., predstavljanje informacija iz stavka 5. i svako delegiranje zadataka i odgovornosti nacionalnim nadležnim tijelima u odnosu na te stavke.

ESMA Komisiji podnosi te nacrte regulatornih tehničkih standarda do [...].

Komisiji je dodijeljena ovlast donošenja regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s postupkom utvrđenim člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 21.b

Prihvaćanje

1.  Administrator smješten u Uniji i ovlašten u skladu s člankom 23. ili registriran u skladu s člankom 23.a svom nadležnom tijelu može podnijeti zahtjev za odobrenje referentne vrijednosti ili skupine referentnih vrijednosti pruženih u trećoj zemlji za korištenje u Uniji, pod uvjetom da su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)  administrator koji izdaje odobrenje provjerio je i svom nadležnom tijelu može dokazati da pružanje referentne vrijednosti ili skupine referentnih vrijednosti za koje želi odobrenje ispunjava zahtjeve:

(i)  koji su barem jednako strogi kao i zahtjevi utvrđeni u ovoj Uredbi;

(ii)  kojima se jamči potpuno poštovanje načela IOSCO-a za financijske referentne vrijednost, koje preispituje i potvrđuje neovisan vanjski revizor barem svake druge godine ili svaki put kad dođe do bitne promjene referentne vrijednosti ili

(iii)  kojima se jamči potpuno poštovanje načela IOSCO-a za agencije za izvješćivanje o cijenama nafte, koje preispituje i potvrđuje neovisan vanjski revizor barem svake druge godine ili svaki put kad dođe do bitne promjene referentne vrijednosti ako referentna vrijednost za koju se traži odobrenje ispunjava kriterije iz članka 14.a stavka 1.;

(b)  administrator koji izdaje odobrenje dovoljno je stručan za učinkovito praćenje aktivnosti pružanja referentnih vrijednosti koje se provode u trećoj zemlji i upravljanje povezanim rizicima;

2.  Administrator koji podnosi zahtjev mora dostaviti sve potrebne informacije kako bi se nadležno tijelo uvjerilo da su u trenutku podnošenja zahtjeva ispunjeni svi uvjeti iz stavka 1., uključujući izvještaje o reviziji propisane u točki (a) podtočkama (ii) i (iii) tog stavka 1.

3.  Predmetno nadležno tijelo dužno je u roku od 90 dana od zaprimanja zahtjeva razmotriti zahtjev za odobrenje i donijeti odluku o njegovu prihvaćanju ili odbijanju. Predmetno nadležno tijelo dužno je obavijestiti ESMA-u o svim referentnim vrijednostima ili skupinama referentnih vrijednosti koje su prihvaćene za odobrenje te o administratoru koji ih odobrava.

4.  Referentnom vrijednošću ili skupinama referentnih vrijednosti smatra se referentna vrijednost ili skupina referentnih vrijednosti koje dostavlja administrator koji ih odobrava.

5.  Administrator koji je odobrio referentnu vrijednost ili skupinu referentnih vrijednosti koje se pružaju u trećoj zemlji dužan je osigurati da odobrena referentna vrijednost ili skupina referentnih vrijednosti ispunjava uvjete utvrđene u stavku 1.

6.  Ako nadležno tijelo administratora koji traži prihvaćanje zbog opravdanih razloga smatra da uvjeti utvrđeni u stavku 1. više nisu ispunjeni, smije povući svoje odobrenje i o tome obavještava ESMA-u. U slučaju prestanka odobrenja primjenjuje se članak 17.

GLAVA VI.

ODOBRENJE I NADZOR ADMINISTRATORA

Poglavlje 1.

Odobrenje

Članak 23.

Postupak odobrenja ključne referentne vrijednosti

1.  Fizička ili pravna osoba koja je smještena u Uniji i koja namjerava djelovati kao administrator barem jedne ključne referentne vrijednosti podnosi zahtjev nadležnom tijelu navedenom u članku 29. za državu članicu u kojoj je ta osoba smještena.

2.  Zahtjev za odobrenje u skladu sa stavkom 1. podnosi se ▌u roku od 30 ▌dana nakon što nadzirani subjekt dogovori da će indeks koji pruža administrator rabiti kao referentnu vrijednost za financijski instrument ili financijski ugovor ▌.

2a.  Kada se referentna vrijednost definira kao ključna, bilo na razini Europe ili na nacionalnoj razini, mjerodavno nadležno tijelo odgovorno je za dodjeljivanje odobrenja za pružanje te referentne vrijednosti u skladu s njezinim novim pravnim statusom, nakon što provjeri jesu li ispunjeni svi zahtjevi.

3.  Administrator koji podnosi zahtjev osigurava sve potrebne informacije kako bi se nadležno tijelo uvjerilo da administrator ima u trenutku izdavanja odobrenja uspostavljene sve potrebne aranžmane za ispunjivanje zahtjeva utvrđenih ovom Uredbom. Također mora dostaviti podatke potrebne za izračun vrijednosti iz članka 13. stavka 1. ili njezinu procjenu za svaku referentnu vrijednost, ako ona postoji.

4.  Mjerodavno nadležno tijelo ocjenjuje potpunost zahtjeva u roku od 20 radnih dana od primitka zahtjeva i o tome obavješćuje podnositelja zahtjeva. Ako zahtjev nije potpun, podnositelj zahtjeva dostavlja dodatne informacije koje zatraži mjerodavno nadležno tijelo.

5.  Mjerodavno nadležno tijelo ▌ispituje zahtjev za odobrenje i donosi odluku o odobrenju ili odbijanju odobrenja u roku od 60 dana od primitka potpunog zahtjeva.

U roku od 5 ▌dana od donošenja odluke o odobrenju ili odbijanju odobrenja nadležno tijelo o tome obavješćuje dotičnog administratora koji je podnio zahtjev. Ako nadležno tijelo odbije odobriti administratora koji je podnio zahtjev, mor a tu odluku obrazložiti.

5a.  Ako mjerodavno nadležno tijelo odluči da neće dodijeliti odobrenje za pružanje ključne referentne vrijednosti koja je već bila pružana bez tog statusa, mjerodavno nadležno tijelo može izdati privremenu dozvolu na razdoblje od najduže šest mjeseci u kojem se može nastaviti pružanje referentne vrijednosti na temelju prethodnog modela do ispunjenja odgovarajućih zahtjeva za odobrenje te vrijednosti kao ključne referentne vrijednosti.

Mjerodavno nadležno tijelo može produžiti dozvolu na daljnje razdoblje od najduže šest mjeseci.

5b.  Ako administrator i/ili subjekti koji pridonose utvrđivanju ne uspiju ispuniti zahtjeve za nastavak pružanja referentne vrijednosti definirane kao ključne do kraja tog razdoblja, referentna vrijednost prestat će se pružati u skladu s člankom 17.

6.  Nadležno tijelo obavješćuje ESMA-u o svim odlukama o odobrenju administratora ▌u roku od 10 dana.

7.  Komisija se ovlašćuje donositi delegirane akte u skladu s člankom 37. o mjerama za daljnje određivanje informacija koje treba navesti u zahtjevu za odobrenje i zahtjevu za registraciju, uzimajući pritom u obzir načelo proporcionalnosti i troškove podnositelja zahtjeva i nadležnih tijela.

Članak 23.a

Postupak registracije za neključnu referentnu vrijednost

1.  Fizička ili pravna osoba smještena u Uniji koja namjerava djelovati isključivo kao administrator neključnih referentnih vrijednosti podnosi zahtjev za registraciju nadležnom tijelu navedenom u članku 29. ove Uredbe za državu članicu u kojoj je ta osoba smještena.

2.  Registrirani administrator u svakom trenutku poštuje uvjete navedene u ovoj Uredbi i izvješćuje nadležno tijelo o svim bitnim promjenama.

3.  Zahtjev se podnosi u skladu sa stavkom 1. u roku od 30 dana nakon što nadzirani subjekt dogovori da će indeks koji pruža administrator rabiti kao referentnu vrijednost za financijski instrument ili financijski ugovor ili za mjerenje uspješnosti financijskog fonda;

4.  Administrator pruža:

(a)  dokumentaciju kojom dokazuje nadležnom tijelu da ispunjava zahtjeve iz članka 5. stavka 3.a., članka 5.c, članka 6. ako primjenjivo, članka 7.b i 15 i

(b)  ukupnu referentnu vrijednost svake referentne vrijednosti ili njezinu procjenu kada je to moguće.

5.  Mjerodavno nadležno tijelo ocjenjuje potpunost zahtjeva u roku od 15 radnih dana od primitka zahtjeva i o tome obavješćuje podnositelja zahtjeva. Ako zahtjev nije potpun, podnositelj zahtjeva dostavlja dodatne informacije koje zatraži mjerodavno nadležno tijelo.

6.  Mjerodavno nadležno tijelo registrira podnositelja zahtjeva u roku od 15 dana od primitka poptpunog zahtjeva za registraciju.

7.  Ako nadležno tijelo smatra da referentna vrijednost treba biti kategorizirana kao ključna u skladu s člankom 13. stavkom 1. obavještava ESMA-u i administratora u roku od 30 dana od primitka potpunog zahtjeva.

8.  Ako nadležno tijelo koje izdaje registraciju smatra da bi se referentna vrijednost trebala kategorizirati kao ključna u skladu s člankom 13. stavkom 2.a ili člankom 13. stavkom 2.c obavještava ESMA-u i administratora u roku od 13 dana nakon primitka potpunog zahtjeva i predaje ESMA-i svoju ocjenu u skladu s člankom 13. stavkom 2.a ili člankom 13. stavkom 2.c.

9.  Ako je referentna vrijednost registriranog administratora kategorizirana kao ključna, administrator podnosi zahtjev za odobrenje u skladu s člankom 23. u roku od 90 dana nakon primitka obavijesti iz članka 13. stavka 2.b ili mišljenja iz članka 13. stavka 2.g.

Članak 24.

Povlačenje ili suspenzija odobrenja ili registracije

1.  Nadležno tijelo povlači ili suspendira odobrenje ili registraciju administratora:

(a)  ako se administrator izričito odrekne registracije ili tijekom proteklih dvanaest mjeseci nije pružao referentne vrijednosti;

(b)  ako je administratoru dodijeljeno odobrenje ili je registriran na temelju lažnih izjava ili na drugi protupropisni način;

(c)  ako administrator više ne ispunjuje uvjete uz koje mu je dodijeljeno odobrenje ili registracija ili

(d)  ako je administrator teško ili ponovno povrijedio odredbe ove Uredbe.

2.  Nadležno tijelo obavješćuje ESMA-u o svojoj odluci u roku od sedam radnih dana.

2a.  Nakon donošenja odluke o ukidanju odobrenja ili registracije administratora i kada bi prekid referentne vrijednosti imao za posljedicu slučaj više sile ili bi se njime pogoršalo ili prekršilo uvjete financijskog ugovora ili financijskog instrumenta u kojima se navodi referentna vrijednost, mjerodavno nadležno tijelo države članice u kojoj se nalazi administrator može dopustiti pružanje referentne vrijednost sve dok se odluka o suspenziji ne povuče. Tijekom tog razdoblja nadzirani subjekti smiju rabiti referentnu vrijednost samo za financijske instrumente i financijske ugovore u kojima je ona već ranije upotrjebljena. U novim financijskim ugovorima ili financijskim instrumentima nema pozivanja na tu referentnu vrijednost.

2b.  Nakon usvajanja odluke o povlačenju odobrenja ili registriranja administratora primjenjuje se članak 17. stavak 2.

Poglavlje 2.

Obavješćivanje o primjeni referentnih vrijednosti

Članak 25.a

Registar administratora i početna uporaba referentne vrijednosti

1.  ESMA sastavlja i održava javni registar u kojemu su sadržane sljedeće informacije:

(a)  identiteti odobrenih ili registriranih administratora u skladu s odredbama članaka 23. i 23.a, kao i nadležno tijelo odgovorno za njihov nadzor;

(b)  identiteti administratora koji su obavijestili ESMA-u o svojim suglasnostima iz članka 20. stavka 1. točke (c) i nadležno tijelo iz treće zemlje odgovorno za njihov nadzor;

(c)  identiteti administratora koji su priznati u skladu s člankom 21.a i nadležno tijelo iz treće zemlje odgovorno za njihov nadzor;

(d)  referentne vrijednosti odobrene u skladu s postupkom utvrđenim u članku 21.b i identiteti administratora koji su ih odobrili.

2.  Prije nego se počne koristiti indeksom u Uniji, nadzirani subjekt provjerava je li pružatelj relevantnog indeksa naveden na internetskoj stranici ESMA-e kao odobreni, registrirani ili priznati administrator u skladu s ovom Uredbom.

Poglavlje 3.

Nadzorna suradnja

Članak 26.

Delegiranje zadaća između nadležnih tijela

1.  Nadležno tijelo može delegirati zadaće koje ima na temelju ove Uredbe nadležnom tijelu druge države članice uz prethodnu pisanu suglasnost u skladu s člankom 28. Uredbe (EU) br. 1095/2010. Nadležna tijela obavješćuju ESMA-u o svakom prijedlogu delegiranja 60 dana prije nego što to počne proizvoditi učinke.

2.  Nadležno tijelo može delegirati ESMA-i ▌zadaće koje ima na temelju ove Uredbe ako se tako dogovore. ▌

3.  ESMA obavješćuje države članice o prijedlogu delegiranja u roku od sedam dana. ESMA objavljuje detalje dogovorenog delegiranja u roku od sedam radnih dana od obavijesti.

Članak 26.a

Kršenje zakonodavstva Unije od strane nadležnih nacionalnih tijela

1.  Ako nadležno nacionalno tijelo ne primjenjuje ovu Uredbu ili je primjenjuje tako da se čini kao povreda zakonodavstva Unije, ESMA može djelovati u skladu s ovlastima koje su joj dodijeljene u članku 17. Uredbe (EU) br. 1095/2010 u skladu s postupkom utvrđenim u tom članku i može, u svrhe iz članka 17. stavka 6. Uredbe (EU) br. 1095/2010 donijeti pojedinačne odluke upućene administratorima referentne vrijednosti koje nadzire to nacionalno nadležno tijelo, te subjektima koji pridonose utvrđivanju referentne vrijednosti i koje nadzire to nacionalno nadležno tijelo, ako su ti subjekti nadzirani subjekti.

2.  Ako je predmetna referentna vrijednost ključna, ESMA jamči suradnju s kolegijem nadležnih tijela u skladu s postupkom utvrđenim u članku 34.

Članak 27.

Objava informacija druge države članice

1.  Nadležno tijelo može objaviti informacije primljene od drugog nadležnog tijela samo u sljedećim slučajevima:

(a)  ako je od drugog nadležnog tijela zaprimilo pisanu suglasnost i informacije se objavljuju samo u svrhu za koju postoji suglasnost drugog nadležnog tijela ili

(b)  ▌je takva objava potrebna zbog sudskog postupka.

Članak 28.

Suradnja pri istragama

1.  Mjerodavno nadležno tijelo može zatražiti pomoć drugog nadležnog tijela u vezi s izravnim nadzorima ili istragama. Nadležno tijelo koje zaprimi takav zahtjev surađuje u mjeri u kojoj je to moguće i prikladno.

2.  Nadležno tijelo koje upućuje zahtjev iz stavka 1. o tome obavješćuje ESMA-u. U slučaju istrage ili nadzora s prekograničnim učinkom nadležna tijela mogu zatražiti da ESMA koordinira izravni nadzor ili istragu.

3.  Ako nadležno tijelo zaprimi zahtjev drugog nadležnog tijela da obavi izravni nadzor ili istragu, ono može:

(a)  obaviti izravni nadzor ili istragu;

(b)  dopustiti nadležnom tijelu koje je podnijelo zahtjev da sudjeluje u izravnom nadzoru ili istrazi;

(c)  imenovati revizore ili stručnjake za podršku izravnom nadzoru ili istrazi ili za njihovo obavljanje.

Poglavlje 4.

Uloga nadležnih tijela

Članak 29.

Nadležna tijela

1.  Svaka država članica imenuje mjerodavno tijelo nadležno za administratore i nadzirane subjekte koji pridonose utvrđivanju za obavljanje zadaća koje proizlaze iz ove Uredbe i o tome obavješćuje Komisiju i ESMA-u.

2.  Kada država članica odredi više od jednog nadležnog tijela, ona jasno određuje njihove uloge i određuje jedno tijelo koje je odgovorno za koordinaciju suradnje i razmjenu informacija s Komisijom, ESMA-om i drugim nadležnim tijelima država članica.

3.  ESMA objavljuje na svojoj web-stranici popis nadležnih tijela određenih u skladu sa stavkom 1. ovog članka i sukladno točki (a) članka 25.a stavka 1.

Članak 30.

Ovlasti nadležnih tijela

1.  Da bi ispunila zadaće koje imaju na temelju ove Uredbe, nadležna tijela raspolažu, u skladu s nacionalnim propisima, barem sljedećim nadzornim i istražnim ovlastima:

(a)  imaju pristup svakom bitnom dokumentu i drugim podatcima u bilo kojem obliku te dobivaju ili izrađuju njihovu presliku;

(b)  traže ili zahtijevaju informacije od svake osobe ▌uključene u pridonošenje referentnoj vrijednosti ili njezino pružanje, uključujući od bilo kojeg pružatelja usluga u skladu s člankom 6. stavkom 3.a kao i od njihovih nalogodavaca, i prema potrebi pozivaju i ispituju te osobe u cilju dobivanja informacija;

(c)  u vezi s robnim referentnim vrijednostima ▌, zatražiti informacije od subjekata koji pridonose utvrđivanju na povezanim promptnim tržištima, kada je primjenjivo, u skladu sa standardiziranim obrascima i izvješćima o transakcijama i imati izravni pristup sustavima trgovatelja;

(d)  obavljaju izravni nadzor ili istragu na mjestima koja nisu privatni stambeni objekti fizičkih osoba;

(e)  ulaze u prostore fizičkih i pravnih osoba radi zapljene dokumenata i drugih podataka u bilo kojem obliku ako se osnovano sumnja da bi ti dokumenti i drugi podatci povezani s predmetom nadzora ili istrage mogli biti važni da dokazivanje kršenja ove Uredbe; ako je, u skladu s nacionalnim pravom, potrebno prethodno odobrenje pravosudnog tijela predmetne države članice, ta se ovlast upotrebljava nakon što se zaprimi to prethodno sudsko odobrenje;

(f)  zahtijevaju postojeće snimke telefonskih razgovora, elektroničke komunikacije i druge evidencije o prometu podataka koje nadzirani subjekti imaju;

(g)  traže da se zamrzne i/ili zaplijeni imovina;

(i)  zahtijevaju privremeni prestanak svakog postupanja koje nadležno tijelo smatra suprotnim ovoj Uredbi;

(j)  uvode privremenu zabranu izvršavanja profesionalne aktivnosti;

(k)  poduzimaju sve mjere potrebne da se osigura ispravno informiranje javnosti o pružanju referentne vrijednosti, među ostalim i zahtijevanjem od osobe koja je objavila referentnu vrijednost da objavi ispravljenu izjavu o prošlim doprinosima referentnoj vrijednosti ili njezinim vrijednostima;

(ka)  pregledavaju i traže izmjene izjave o usklađenosti.

2.  Nadležna tijela izvršavaju svoje funkcije i ovlasti iz stavka 1. i ovlast nametanja sankcija iz članka 31. u skladu sa svojim nacionalnim pravnim okvirom na bilo koji od sljedećih načina:

(a)  izravno;

(b)  u suradnji s drugim tijelima ili sudionicima na tržištu;

(c)  delegiranjem zadaća u okviru svoje odgovornosti na ta tijela ili sudionike na tržištu;

(d)  podnošenjem zahtjeva nadležnim pravosudnim tijelima.

Pri izvršavanju tih ovlasti nadležna tijela raspolažu primjerenim i djelotvornim zaštitnim mjerama u pogledu prava na obranu i temeljnih prava.

3.  Države članice osiguravaju postojanje primjerenih mjera kako bi nadležna tijela imala sve nadzorne i istražne ovlasti potrebne za ispunjivanje svojih dužnosti.

4.  Ne smatra se da osoba krši ograničenja povezana s objavom informacija, koja su utvrđena ugovorom ili drugom zakonodavnom, regulatornom ili upravnom odredbom, ako objavljuje informacije u skladu sa stavkom 2.

Članak 31.

Upravne mjere i sankcije

1.  Ne dovodeći u pitanje nadzorne ovlasti nadležnih tijela u skladu s člankom 34., države članice u skladu s nacionalnim pravom osiguravaju da nadležna tijela imaju ovlast poduzimati primjerene upravne mjere i primjenjivati upravne mjere i sankcije barem za sljedeće:

(a)  u slučaju kršenja članaka 5., 5.a, 5.b, 5.c, 5.d, 6., 7., 7.a, 7.b, 8., 9., ▌11., 14., 15., 17., ▌19., 23. i 23.a ove Uredbe tamo gdje se primjenjuju i

(b)  u slučaju nesuradnje ili nepoštovanja istrage, nadzora ili zahtjeva iz članka 30.

2.  U slučaju kršenja iz stavka 1., države članice u skladu s nacionalnim pravom prenose nadležnim tijelima ovlast za primjenu barem sljedećih upravnih mjera i sankcija:

(a)  nalog kojim se zahtijeva da administrator ili nadzirani subjekt koji su odgovorni za kršenje prekinu takvo postupanje i da takvo postupanje ne ponavljaju;

(b)  povrat ostvarene dobiti ili izbjegnutog gubitka zbog kršenja, ako ih je moguće utvrditi;

(c)  javno upozorenje u kojem se navodi administrator ili nadzirani subjekt koji su odgovorni za kršenje i narav kršenja;

(d)  povlačenje ili suspenzija odobrenja administratoru;

(e)  privremena zabrana fizičkoj osobi, koja se smatra odgovornom za to kršenje, da obavlja rukovodeće funkcije u administratoru ili subjektu koji pridonosi utvrđivanju;

(f)  izricanje maksimalne upravne novčane sankcije u iznosu do tri puta većem od iznosa ostvarene dobiti ili izbjegnutog gubitka zahvaljujući kršenju, ako ih je moguće utvrditi ili

(1)  za fizičku osobu, maksimalne upravne novčane sankcije od najmanje:

(i)  za kršenje članaka 5., 5.a, 5.b, 5.c, 5.d, 6., 7., 7.a, 7.b, 8., 9., ▌11., članka 12.a stavka 2., članaka 14., 15., ▌17., 18., 19▌. i 23. do 500 000 EUR odnosno, ako euro nije službena valuta predmetne države članice, do protuvrijednosti u nacionalnoj valuti na dan stupanja na snagu ove Uredbe ili

(ii)  za kršenje članka 7. stavka 1. točke (b)▌ili članka 7. stavka 4. do 100 000 EUR odnosno, ako euro nije službena valuta predmetne države članice, do protuvrijednosti u nacionalnoj valuti na dan stupanja na snagu ove Uredbe;

(2)  za pravnu osobu, do maksimalne upravne novčane sankcije od najmanje:

(i)  za kršenje članaka 5., 5.a, 5.b, 5.c, 5.d, 6., 7., 7.a, 7.b, 8., 9., ▌11., 14., 15., ▌17., 18., 19.▌i 23. do 1 000 000 EUR ili 10 % njezina ukupnog godišnjeg prometa u skladu sa zadnjim dostupnim financijskim izvještajem koji je odobrilo upravno tijelo, ovisno o tome koji je iznos veći; ako je pravna osoba matično društvo ili društvo kći matičnog društva, koji pripremaju konsolidirane financijske izvještaje u skladu s Direktivom 2013/34/EU, relevantni ukupni godišnji promet ukupni je godišnji promet ili odgovarajuća vrsta prihoda u skladu s Direktivom 86/635/EEZ za banke i Direktivom 91/674/EEZ za društva za osiguranje, u skladu sa zadnjim dostupnim konsolidiranim izvještajem koji je odobrilo upravno tijelo krajnjeg matičnog društva ili, ako je riječ o udruženju, 10 % ukupnog prometa svih njegovih članova; or

(ii)  za kršenje članka 7. stavka 1. točaka (b) i (c) do 250 000 EUR ili 2 % njezina ukupnog godišnjeg prometa u skladu sa zadnjim dostupnim obračunom koji je odobrilo upravno tijelo, ovisno o tome koji je iznos veći; ako je pravna osoba matično društvo ili društvo kći matičnog društva, koji pripremaju konsolidirane financijske izvještaje u skladu s Direktivom 2013/34/EU, relevantni ukupni godišnji promet ukupni je godišnji promet ili odgovarajuća vrsta prihoda u skladu s Direktivom 86/635/EEZ za banke i Direktivom 91/674/EEZ za društva za osiguranje, u skladu sa zadnjim dostupnim konsolidiranim izvještajem koji je odobrilo upravno tijelo krajnjeg matičnog društva ili, ako je riječ o udruženju, 10 % ukupnog prometa svih njegovih članova.

3.  Do [12 mjeseci nakon stupanja na snagu ove Uredbe] države članice obavješćuju Komisiju i ESMA-u o pravilima koja se odnose na stavke 1. i 2.

Države članice mogu odlučiti da ne utvrde pravila za administrativne sankcije za kršenja koja su podložna kaznenim sankcijama prema nacionalnom pravu. U tom slučaju države članice izvješćuju Komisiju i ESMA-u o relevantnim kaznenopravnim odredbama uz priopćenje navedeno u prvom podstavku.

Komisiju i ESMA-u bez odgode moraju obavijestiti o daljnjim izmjenama tih pravila.

4.  Države članice mogu nadležnim tijelima u skladu s nacionalnim pravom osigurati druge ovlasti sankcioniranja uz one navedene u stavku 1. i mogu predvidjeti veće sankcije od onih utvrđenih u tom stavku.

Članak 32.

Izvršavanje ovlasti nadzora i sankcioniranja i obveza surađivanja

1.  Države članice osiguravaju da nadležna tijela pri utvrđivanju vrste, razine i proporcionalnosti upravnih sankcija uzimaju u obzir sve bitne okolnosti, uključujući prema potrebi sljedeće:

(a)  ozbiljnost i trajanje kršenja;

(aa)  važnost referentne vrijednosti za financijsku stabilnost i realno gospodarstvo;

(b)  stupanj odgovornosti odgovorne osobe;

(c)  ▌ukupni prihod odgovorne pravne osobe ili godišnji dohodak odgovorne fizičke osobe;

(d)  razinu ostvarene dobiti ili izbjegnutog gubitka odgovorne osobe, ako ih je moguće utvrditi;

(e)  razinu suradnje odgovorne osobe s nadležnim tijelom, ne dovodeći u pitanje potrebu da se osigura povrat ostvarene dobiti ili izbjegnutog gubitka te osobe;

(f)  prethodna kršenja propisa koja je počinila ta osoba;

(g)  mjere koje je odgovorna osoba poduzela nakon kršenja propisa kako bi spriječila ponovljeno kršenje.

2.  Pri izvršavanju ovlasti sankcioniranja u okolnostima utvrđenima u članku 31. nadležna tijela blisko surađuju kako bi osigurala da nadzorne ovlasti, ovlasti sankcioniranja i upravne sankcije proizvedu učinke koji se žele postići ovom Uredbom. Nadležna tijela usklađuju svoja djelovanja kako bi izbjegla dvostruko obavljanje i preklapanje poslova pri primjeni nadležnih i istražnih ovlasti te upravnih sankcija i novčanih kazni za prekogranične slučajeve.

2a.  Ako su se države članice, u skladu sa stavkom 31., odlučile za propisivanje kaznenih sankcija za kršenje odredaba iz ovog članka, one moraju osigurati postojanje odgovarajućih mjera tako da nadležna tijela imaju sve potrebne ovlasti da se povežu sa sudskim vlastima u okviru njihove nadležnosti kako bi primila određene informacije u vezi s kaznenim istragama ili sudskim postupcima pokrenutim zbog mogućih kršenja ove Uredbe te kako bi te informacije dostavila drugim nadležnim tijelima i ESMA-i, s ciljem ispunjenja svoje obveze međusobne suradnje i suradnje s ESMA-om za potrebe ove Uredbe.

2b.  Nadležna tijela pružaju pomoć nadležnim tijelima drugih država članica. Posebno razmjenjuju podatke i surađuju u svim istražnim ili nadzornim aktivnostima. Nadležna tijela također mogu surađivati s nadležnim tijelima drugih država članica radi olakšavanja ubiranja novčanih sankcija.

Članak 33.

Objava odluka

1.  Odluku o izricanju upravne sankcije ili mjere za kršenje ove Uredbe objavljuju nadležna tijela na svojoj službenoj internetskoj stranici odmah nakon što je sankcionirana osoba obaviještena o tome. Objava sadrži barem informacije o vrsti i prirodi kršenja te identitetu odgovornih osoba. Ta obveza ne primjenjuje se na odluke o izricanju mjera istražne naravi.

2.  Ako smatra, na temelju pojedinačne procjene koja se provodi o razmjernosti objave podataka, da je objava identiteta pravnih osoba ili osobnih podataka fizičkih osoba nerazmjerna ili da bi se tom objavom ugrozila stabilnost financijskih tržišta ili tekuća istraga, nadležno tijelo:

(a)  odgađa objavu odluke o izricanju sankcije ili mjere do trenutka kada razlozi neobjavljivanja prestanu postojati;

(b)  objavljuje odluku o izricanju sankcije ili mjere na anonimnoj osnovi u skladu s nacionalnim pravom ako se takvom anonimnom objavom osigurava djelotvorna zaštita predmetnih osobnih podataka; u slučaju odluke o anonimnoj objavi sankcije ili mjere, objava bitnih podataka može se odgoditi na razuman rok ako je predviđeno da razlozi za anonimnu objavu prestati postojati tijekom tog roka;

(c)  uopće ne objavljuje odluku o izricanju sankcije ili mjere ako smatra da mogućnosti u točkama (a) i (b) nisu dostatne:

(i)  da se osigura neugrožavanje stabilnosti financijskih tržišta ili

(ii)  da se osigura razmjernost objave takvih odluka u odnosu na mjere koje se smatraju mjerama blaže naravi.

3.  U slučaju da je odluka o izricanju sankcije ili mjere predmet pritužbe mjerodavnom pravosudnom ili drugom tijelu, nadležno tijelo na svojoj službenoj web-stranici odmah objavljuje odmah objavljuje i tu informaciju te sve informacije o ishodu te pritužbe. Osim toga objavljuje se i svaka odluka kojom se poništava prethodna odluka o izricanju sankcije ili mjere.

4.  Nadležna tijela osiguravaju da sadržaj objavljen u skladu s ovim člankom bude dostupan na njihovim službenim web-stranicama najmanje pet godina od trenutka objave. Osobni podatci u objavljenom sadržaju zadržavaju se na službenoj web-stranici nadležnog tijela tijekom razdoblja koje je potrebno u skladu s vrijedećim propisima o zaštiti podataka.

4a.  Države članice jednom godišnje ESMA-i dostavljaju skupne informacije o svim sankcijama i mjerama koje se izriču u skladu s člankom 31. Ta obveza ne primjenjuje se na odluke o izricanju mjera istražne prirode. ESMA te informacije objavljuje u svojem godišnjem izvješću.

Ako su države članice, u skladu s člankom 31., odlučile utvrditi kaznene sankcije za kršenje odredbi iz tog članka, njihova nadležna tijela dostavljaju ESMA-i godišnje anonimizirane i zbirne podatke o svim poduzetim kaznenim istragama i izrečenim kaznenim sankcijama. ESMA podatke o izrečenim kaznenim sankcijama objavljuje u godišnjem izvješću.

Članak 34.

Kolegij nadležnih tijela

1.  Relevantno nadležno tijelo uspostavlja kolegij nadležnih tijela u roku od 30 ▌dana od uključivanja referentne vrijednosti na popis ključnih referentnih vrijednosti u skladu s člankom 25.a, osim ključnih referentnih vrijednosti koje su nacionalne prirode u skladu s točkom 21. članka 3. stavka 1.

2.  Kolegij je sastavljen od nadležnog tijela administratora, ESMA-e i nadležnih tijela glavnih subjekata koji pridonose utvrđivanju.

3.  Nadležna tijela drugih država članica imaju pravo biti članovi kolegija ako bi prestanak pružanja ▌referentne vrijednosti imao znatan nepovoljni utjecaj na financijsku stabilnost, redovno funkcioniranje tržišta, potrošače ili realno gospodarstvo u tim državama članicama.

U slučaju da namjerava postati član kolegija na temelju prvog podstavka, nadležno tijelo podnosi zahtjev nadležnom tijelu administratora kojim potvrđuje da su svi uvjeti ove odredbe ispunjeni. Mjerodavno nadležno tijelo administratora razmatra zahtjev i u roku od 30 radnih dana od njegova primitka obavješćuje tijelo koje je podnijelo zahtjev o tome smatra li da su ti uvjeti ispunjeni ili nisu. Ako smatra da uvjeti nisu ispunjeni, tijelo koje je podnijelo zahtjev može predmet uputiti ESMA-i u skladu sa stavkom 10.

4.  ESMA pridonosi promicanju i praćenju učinkovitog, djelotvornog i dosljednog rada kolegija supervizora iz ovog članka u skladu s člankom 21. Uredbe (EU) br. 1095/2010. Zbog toga ESMA u primjerenom opsegu sudjeluje u radu i smatra se nadležnim tijelom u tu svrhu.

5.  ESMA predsjedava sastancima kolegija, koordinira rad kolegija i osigurava djelotvornu razmjenu informacija među članovima kolegija.

6.  Nadležno tijelo administratora sastavlja u pisanom obliku mehanizme koordinacije u okviru kolegija u vezi sa sljedećim pitanjima:

(a)  informacijama koje se razmjenjuju među nadležnim tijelima;

(b)  postupkom odlučivanja među nadležnim tijelima;

(c)  slučajevima u kojima se nadležna tijela moraju međusobno savjetovati;

(d)  pomoći koja se treba pružiti na temelju članka 14. stavka 5.a pri izvršavanju mjera iz članka 14. stavka 3.

Ako administrator pruža više od jedne referentne vrijednosti, ESMA može uspostaviti zaseban kolegij za sve referentne vrijednosti jednog administratora.

7.  U nedostatku dogovora o mehanizmima iz stavka 6. svaki član kolegija, osim ESMA-e, može predmet uputiti ESMA-i. Nadležno tijelo administratora uzima u obzir svaki savjet koji dobije od ESMA-e u vezi s pisanim mehanizmima koordinacije prije odobravanja konačnog teksta. Pisani mehanizmi koordinacije sastavljeni su u jedinstvenom dokumentu koji sadržava opširno obrazloženje za svako znatno odstupanje od savjeta dobivenog od ESMA-e. Nadležno tijelo administratora prosljeđuje pisane mehanizme koordinacije članovima kolegija i ESMA-i.

8.  Prije nego što poduzme bilo koju mjeru iz članka ▌24. i ▌, kada je primjenjivo, iz članaka 14. i 23., nadležno tijelo administratora savjetuje se s članovima kolegija. Članovi kolegija poduzimaju sve razumne mjere kako bi se postignuo dogovor unutar vremenskog okvira navedenog u pisanim sporazumima iz stavka 6. Uspostavlja se mehanizam za posredovanje kako bi se pomoglo pronaći zajedničko stajalište među nadležnim tijelima u slučaju neslaganja.

9.  U nedostatku dogovora među članovima kolegija ▌nadležna tijela, osim ESMA-e, mogu se obratiti ESMA-i u sljedećim slučajeviama:

(a)  ako nadležno tijelo nije dostavilo bitne informacije;

(b)  ako je nadležno tijelo administratora, nakon zahtjeva na temelju stavka 3., obavijestilo tijelo koje je podnijelo zahtjev da uvjeti tog stavka nisu ispunjeni ili ako nije reagiralo na zahtjev u razumnom roku;

(c)  ako nadležna tijela nisu postigla dogovor o pitanjima navedenima u stavku 6.;

(d)  ako ▌postoji neslaganje s mjerom poduzetom u skladu s člancima ▌23. i 24▌.

Kada se 20 dana nakon upućivanja predmeta ESMA-i propisanih u prvom podstavku ne postigne rješenje, nadležno tijelo administratora donosi konačnu odluku i daje detaljno pismeno objašnjenje svoje odluke tijelima iz prvoga podstavka i ESMA-i.

Ako ESMA smatra da je nadležno tijelo administratora poduzelo mjere navedene u stavku 8. koje možda nisu u skladu s pravom Unije, postupa u skladu s člankom 17. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

9a.  Bilo koje nadležno tijelo u kolegiju koje se ne složi s mjerama koje se poduzimaju u skladu s člankom 13.a ili 14. mogu se u vezi s time obratiti ESMA-i. Ne dovodeći u pitanje članak 258. UFEU-a, ESMA može djelovati u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

9b.  Bilo koja mjera poduzeta u skladu s člankom 13.a ili 14. ostaje na snazi barem dok se ne postigne dogovor unutar kolegija, u skladu sa stavcima 8 i 9.a.

Članak 35.

Suradnja s ESMA-om

1.  Nadležna tijela surađuju s ESMA-om za potrebe ove Uredbe u skladu s Uredbom (EU) br. 1095/2010.

2.  Nadležna tijela bez odlaganja pružaju ESMA-i sve informacije koje su joj potrebne za izvršavanje njezinih dužnosti u skladu s člankom 35. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

2a.  Agencija za suradnju energetskih regulatora (ACER) i druga relevantna nadzorna tijela obavljaju svoju ulogu u vezi s provedbom i nadzorom Uredbe (EU) br. 1227/2011 i pritom surađuju s ESMA-om u svrhe ove Uredbe i s njima se provode savjetovanja tijekom sastavljanja svih regulatornih tehničkih normi i delegiranih akata te oni bez odgode pružaju sve podatke potrebne za ispunjavanje svojih obveza.

3.  ESMA priprema nacrt provedbenih tehničkih standarda kako bi se utvrdili postupci i oblici razmjene informacija iz stavka 2.

ESMA podnosi Komisiji nacrt provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka do [XXXX].

Komisija je ovlaštena donijeti provedbene tehničke standarde iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 36.

Poslovna tajna

1.  Svi povjerljivi podaci primljeni, razmijenjeni ili prenijeti drugima na temelju ove Uredbe podliježu obvezi čuvanja poslovne tajne utvrđene u stavku 2.

2.  Obveza čuvanja poslovne tajne primjenjuje se na sve osobe koje rade ili su radile za nadležno tijelo, ili bilo koje tijelo ili poduzeće na tržištu, ili za fizičku ili pravnu osobu kojima je nadležno tijelo delegiralo svoje ovlasti, uključujući revizore i stručnjake s kojima nadležna tijela imaju ili su imala ugovore.

3.  Informacije obuhvaćene poslovnom tajnom ne smiju se odati nijednoj drugoj osobi ili tijelu, osim u skladu s odredbama određenim zakonom.

4.  Sve informacije razmijenjene među nadležnim tijelima na temelju ove Uredbe koje se odnose na poslovanje ili operativne uvjete i druga ekonomska ili osobna pitanja smatraju se povjerljivima i podliježu zahtjevima u vezi poslovne tajne, osim ako nadležno tijelo u trenutku komunikacije izjavi da se predmetne informacije mogu objaviti ili je njihova objava potrebna zbog sudskog postupka.

GLAVA VII.

DELEGIRANI I PROVEDBENI AKTI

Članak 37

Izvršavanje ovlasti

1.  Ovlasti za donošenje delegiranih akata dodjeljuju se Komisiji u skladu s uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.  Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 3. stavka 2. ▌i članka 23. stavka 7. dodjeljuje se Komisiji na neograničeno vrijeme od [datuma stupanja na snagu ove Uredbe].

3.  Europski parlament ili Vijeće mogu u bilo kojem trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 3. stavka 2. ▌ i članka 23. stavka 7. Odlukom o opozivu okončava se delegiranje ovlasti navedeno u toj odluci. Ona stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave odluke u Službenom listu Europske unije ili na neki kasniji dan koji je u njoj naveden. Ona ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.  Čim donese delegirani akt, Komisija o njemu istodobno obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

5.  Delegirani akt donesen u skladu s člankom 3. stavkom 2. ▌i člankom 23. stavkom 7. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće ne ulože nikakav prigovor u roku od dva mjeseca od njegova priopćivanja Europskom parlamentu i Vijeću ili ako, prije isteka tog razdoblja, Europski parlament ili Vijeće obavijeste Komisiju da neće uložiti prigovor. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 38.

Postupak u odboru

1.  Komisiji pomaže Europski odbor za vrijednosne papire. Navedeni je odbor odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.  Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011, uzimajući u obzir odredbe članka 8. te Uredbe.

GLAVA VIII.

Prijelazne i završne odredbe

Članak 39.

Prijelazne odredbe

1.  Administrator koji pruža referentnu vrijednost [na dan stupanja na snagu ove Uredbe] podnosi zahtjev za odobrenje ili registraciju na temelju članka 23. ili 23.a u roku od [12 mjeseca od datuma početka njezine primjene].

1a.  Nadležna nacionalna tijela odlučuju koje se registrirane referentne vrijednosti smatraju „ključnima”. Te referentne vrijednosti odobravaju se u skladu s člankom 23.

2.  Fizička ili pravna osoba koja je podnijela zahtjev za odobrenje ili registraciju u skladu sa stavkom 1. može nastaviti izdavati postojeću referentnu vrijednost kojom se mogu koristiti nadzirani subjekti, osim ako se dodjela odobrenja ili registracije odbije odnosno sve dok se dodjela odobrenja ili registracije ne odbije.

3.  Ako postojeća referentna vrijednost ne ispunjava zahtjeve ove Uredbe, a njezinom bi se promjenom u svrhu prilagodbe zahtjevima ove Uredbe izazvao slučaj više sile, ometanje ili drugi oblik kršenja uvjeta financijskog ugovora ili financijskog instrumenta koji je povezan s tom referentnom vrijednošću, relevantno nadležno tijelo države članice može dopustiti stalnu upotrebu referentne vrijednosti u postojećim financijskim ugovorima i financijskim instrumentima kada se locira fizička ili pravna osoba koja pruža referentnu vrijednost sve dok nadležno tijelo ne bude smatralo da se referentnu vrijednost može prestati upotrebljavati ili da je se može zamijeniti drugom referentnom vrijednošću ne nanoseći štetu ijednoj ugovornoj strani.

3a.  Novi financijski instrumenti ili financijski ugovori ne smiju se pozivati na postojeću referentnu vrijednost koja ne ispunjava zahtjeve ove Uredbe nakon [početka primjene ove Uredbe].

3b.  Odstupajući od stavka 3.a, novi financijski instrumenti smiju se pozivati na postojeću referentnu vrijednost koja ne ispunjava zahtjeve ove Uredbe u razdoblju od jedne godine nakon [datuma početka primjene ove Uredbe] pod uvjetom da je taj financijski instrument potreban u svrhe omeđivanja kako bi se nadziralo rizik postojećeg financijskog instrumenta koji se poziva na tu referentnu vrijednost.

4.  Ako Komisija ne usvoji odluku o jednakovrijednosti kako je navedeno u članku 20. stavku 2. ili stavku 2.a, nadzirani subjekti u Uniji koriste se samo referentnom vrijednošću koju pruža administrator u trećoj zemlji kada se rabi kao referenca u postojećim financijskim instrumentima i financijskim ugovorima ▌u trenutku stupanja na snagu ove Uredbe ▌ili, ako se primjenjuje u novim financijskim instumentima i financijskim ugovorima, tri godine nakon datuma početka primjene ove Uredbe.

Članak 39.a

Rok za ažuriranje prospekata i ključnih informativnih dokumenta

Člankom 19. stavkom 2. ne dovode se u pitanje postojeći odobreni prospekti koji su odobreni na temelju Direktive 2003/71/EZ prije [stupanja na snagu ove Uredbe]. Za prospekte koji su odobreni prije [stupanja na snagu ove Uredbe] na temelju Direktive 2009/65/EZ, dokumenti na kojima se temelje ažuriraju se prvom prilikom, a najkasnije do …* [[dvanaest] mjeseci nakon stupanja na snagu ove Uredbe].

Članak 40.

Preispitivanje

1.   Do 1. siječnja 2018. Komisija mora preispitati ovu Uredbu i o njoj predati izviješće Europskom parlamentu i Vijeću, a osobito o sljedećemu:

(a)  funkcioniranju i djelotvornosti pravila o ključnim referentnim vrijednostima i obveznom pridonošenju na temelju članaka 13. i 14. te o definiciji ključne referentne vrijednosti u članku 3.; i

(b)  djelotvornosti pravila o nadzoru u glavi VI. i kolegija u okviru članka 34. te primjerenosti nadzora određenih referentnih vrijednosti što ga obavlja tijelo Unije.

1a.  Komisija preispituje razvoj međunarodnih načela koja su primjenjiva na referentne vrijednosti, a posebno ona koja su primjenjiva na robne referentne vrijednosti agencija za izvješćivanje o cijenama robe, te zakonskih okvira i nadzorne prakse u trećim zemljama u vezi s pružanjem referentnih vrijednosti te izvješćuje Europski parlament i Vijeće do …* [četiri godine nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe] i nakon toga svake četiri godine. Prema potrebi, uz ta se izvješća prilaže prijedlog zakonodavnog akta.

Članak 41.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se 6 mjeseci od …[stupanja na snagu delegiranih akata koje je Komisija donijela u skladu s ovom Uredbom].

Međutim članak 13. stavak 1. i članci 14. i 34. primjenjuju se od …[6 mjeseci nakon stupanja na snagu].

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu,

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

(1) Predmet je vraćen nadležnom odboru na ponovno razmatranje u skladu s člankom 61. stavkom 2. drugim podstavkom Poslovnika (A8-0131/2015).
(2) Amandmani: novi ili izmijenjeni tekst označuje se podebljanim kurzivom, a brisani tekst oznakom ▌.
(3)SL C 177, 11.6.2014., str. 42.
(4) SL C 113, 15.4.2014., str. 1.
(5)SL L 145, 30.4.2004., str. 1.
(6)SL L 345, 31.12.2003., str. 64.
(7)SL L 302, 17.11.2009., str. 32.
(8)SL L 326, 8.12.2011., str. 1.
(9) Direktiva 2014/17/ЕU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 60, 28.2.2014., str. 34.).
(10) Uredba (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala), izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/77/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 84.).
(11) Uredba (EU) br. 596/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o zlouporabi tržišta (Uredba o zlouporabi tržišta) te stavljanju izvan snage Direktive 2003/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i direktiva Komisije 2003/124/EZ, 2003/125/EZ i 2004/72/EZ (SL L 173, 12.6.2014., str.1.).
(12)SL L 281, 23.11.1995., str. 31.
(13)SL L 8, 12.1.2001., str. 1.
(14). Uredba (EU) br. 1227/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o cjelovitosti i transparentnosti veleprodajnog tržišta energije (SL L 326, 8.12.2011., str. 1.).
(15)SL L 55, 28.2.2011., str. 13.
(16) Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupu aktivnostima kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru kreditnih institucija i investicijskih društava, kojom se izmjenjuje Direktiva 2002/87/EZ i stavljaju izvan snage Direktive 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338).
(17)Direktiva 2009/72/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i stavljanju izvan snage Direktive 2003/54/EZ (SL L 211, 14.8.2009., str. 55.).
(18)Direktiva 2009/73/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište prirodnog plina i stavljanju izvan snage Direktive 2003/55/EZ (SL L 9, 14.8.2009., str. 112.).
(19) Uredba Komisije (EU) br. 1031/2010 od 12. studenoga 2010. o rasporedu, upravljanju i drugim aspektima dražbi emisijskih jedinica stakleničkih plinova prema Direktivi 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice (SL L 302, 18.11.2010., str. 1.).
(20) Provedbena uredba Komisije (EU) br. 1348/2014 od 17. prosinca 2014. o izvješćivanju o podacima i provedbi članka 8. stavaka 2. i 6. Uredbe (EU) br. 1227/2011 Europskog parlamenta i Vijeća o cjelovitosti i transparentnosti veleprodajnog tržišta energije (SL L 363, 18.12.2014., str. 121.).
(21) Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (SL L 302, 17.11.2009., str. 32.).
(22)Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (SL L 335, 17.12.2009., str. 1.).
(23)SL L 302, 17.11.2009., str. 32.
(24)Direktiva 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2003/41/EZ i 2009/65/EZ te uredbi (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 1095/2010 (SL L 174, 1.7.2011., str. 1.).
(25) Uredba (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (SL L 201, 27.7.2012., str. 1.).
(26)Direktiva 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ (SL L 133, 22.5.2008., str. 66.).
(27) Direktiva 2014/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 60, 28.2.2014., str. 34.).
(28)Uredba Komisije (EZ) br. 1287/2006 od 10. kolovoza 2006. o provedbi Direktive 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s obvezom vođenja evidencija investicijskih društava, izvještavanjem o transakcijama, transparentnosti tržišta, uvrštavanjem financijskih instrumenata za trgovanje i određenim pojmovima za potrebe navedene Direktive (SL L 241, 2.9.2006., str. 1.).
(29) Uredba (EU) br. 600/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištima financijskih instrumenata i izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 173, 12.6.2014., str. 84.).
(30)01.08.2014, ESMA/2014/937.


Financiranje razvoja
PDF 291kWORD 140k
Rezolucija Europskog parlamenta od 19. svibnja 2015. o financiranju razvoja (2015/2044(INI))
P8_TA(2015)0196A8-0143/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zaključne dokumente s Prve i Druge međunarodne konferencije o financiranju razvoja, posebice Konsenzus iz Monterreya iz 2002. i Deklaraciju iz Dohe iz 2008.,

–  uzimajući u obzir rezolucije Opće skupštine UN-a 68/204 i 68/279 o Trećoj međunarodnoj konferenciji o financiranju razvoja koja se treba održati u Adis Abebi (Etiopija) od 13. do 16. srpnja 2015.,

–  uzimajući u obzir dokument „Elementi” od 21. siječnja 2015. koji su predstavili supredsjedajući voditelji pripremnog procesa za Treću međunarodnu konferenciju o financiranju razvoja,

–  uzimajući u obzir sveobuhvatno izvješće glavnog tajnika UN-a iz prosinca 2014. o programu za razdoblje nakon 2015. naslovljenom „Put prema dostojanstvu do 2030.: okončanje siromaštva, preobrazba svih života i zaštita planeta”,

–  uzimajući u obzir izvješće Međuvladinog odbora stručnjaka za financiranje održivog razvoja iz kolovoza 2014.,

–  uzimajući u obzir izvješće Otvorene radne skupine UN-a za ciljeve održivog razvoja iz srpnja 2014.,

–  uzimajući u obzir dokument naslovljen „Izvještaj UNCTAD-a o globalnim ulaganjima za 2014. – ulaganje u ciljeve održivog razvoja: plan djelovanja”(1),

–  uzimajući u obzir zaključni dokument s Konferencije UN-a o održivom razvoju (Rio+20) iz lipnja 2012. naslovljen „Budućnost kakvu želimo”,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a „Prema uspostavi multilateralnog pravnog okvira za restrukturiranje državnog duga” iz rujna 2014.,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 5. veljače 2015. naslovljenu „Globalno partnerstvo za iskorjenjivanje siromaštva i održivi razvoj nakon 2015.” (COM(2015)0044)(2),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 2. lipnja 2014. naslovljenu „Pristojan život za sve: od vizije do zajedničkog djelovanja” (COM(2014)0335)(3),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 16. srpnja 2013. naslovljenu „Razdoblje nakon 2015.: prema sveobuhvatnom i cjelovitom pristupu financiranja mjera za suzbijanje siromaštva i održivog razvoja” (COM(2013)0531)(4),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 27. veljače 2013. naslovljenu „Pristojan život za sve: stati na kraj siromaštvu i osigurati održivu budućnost svijetu” (COM(2013)0092)(5),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove od 12. prosinca 2013. o usklađenosti politika za razvoj,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za opće poslove od 16. prosinca 2014 o programu za razdoblje nakon 2015. kojim bi se uvele korjenite promjene(6),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove od 12. prosinca 2013. o financiranju iskorjenjivanja siromaštva i održivom razvoju nakon 2015.(7),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove od 12. prosinca 2014. o jačoj ulozi privatnog sektora u razvojnoj suradnji,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za opće poslove od 25. lipnja 2013. o sveobuhvatnom programu za razdoblje nakon 2015.(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenog 2014. o EU-u i globalnom razvojnom okviru za razdoblje nakon 2015.(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. rujna 2008. o daljnjim mjerama nakon Konferencije o financiranju razvoja održane 2002. u Monterreyu(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. studenog 2014. o Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama – COP 20 u Limi u Peruu (1. – 12. prosinca 2014.)(11); Rezoluciju od 26. veljače 2014. o promicanju razvoja odgovornim poslovnim praksama, uključujući ulogu ekstraktivne industrije u zemljama u razvoju(12); Rezoluciju od 8. listopada 2013. naslovljenu „Korupcija u javnom i privatnom sektoru: utjecaj na ljudska prava u treći zemljama”(13); Rezoluciju od 21. svibnja 2013. naslovljenu „Borba protiv porezne prijevare, utaje poreza i poreznih oaza”(14); i Rezoluciju od 16. travnja 2013. o unapređenju razvoja trgovinom(15),

–  uzimajući u obzir Odluku br. 472/2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o Europskoj godini za razvoj (2015.)(16),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi instrumenta financiranja za razvojnu suradnju za razdoblje 2014. – 2020.,

–  uzimajući u obzir članak 208. UFEU-a kojim se utvrđuje da je iskorjenjivanje siromaštva glavni cilj razvojne politike EU-a te načelo usklađenosti politika za razvoj,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora razvoj i mišljenje Odbora za proračune (A8-0143/2015),

A.  budući da je 2015. ključna godina za ulaganje napora u globalni razvoj zbog donošenja ciljeva održivog razvoja i sporazuma o globalnom djelovanju protiv klimatskih promjena, koji će biti na snazi do 2030.;

B.  budući da se u okviru Treće međunarodne konferencije o financiranju razvoja, koja će se održati u Adis Abebi u Etiopiji od 13. do 16. srpnja 2015., trebaju stvoriti uvjeti potrebni za financiranje i provedbu programa za razdoblje nakon 2015. i da će uspjeh tog programa ovisiti o razini ambicija koje će se pokazati tijekom te konferencije;

C.  budući da 1,5 milijardi ljudi i dalje živi u siromaštvu i zakinuto je u pogledu zdravstvenih, obrazovnih i životnih standarda, pogotovo u državama koje su pogođene sukobima i nestabilnim državama; budući da to nije prihvatljivo s obzirom na činjenicu da u svijetu postoje dostatni resursi za postupno okončanje te situacije;

D.  budući da se iskorjenjivanje siromaštva i nejednakosti može postići samo mobilizacijom dovoljnih i odgovarajućih sredstava za sve te boljim usmjeravanjem na marginalizirane skupine, kao što su djeca, žene, starije osobe ili osobe s invaliditetom; budući da je, unatoč znatnom smanjenju izrazitog siromaštva, napredak u pogledu djece sporiji, zbog čega je ulaganje u djecu, kako mobilizacijom domaćih izvora tako i međunarodnim javnim financiranjem, ključan čimbenik;

E.  budući da se bez mira i sigurnosti ne može ostvariti održivi razvoj, što je potvrđeno Europskim konsenzusom o razvoju iz 2005.;

F.  budući da tri četvrtine najsiromašnijeg svjetskog stanovništva, oko 960 milijuna ljudi, trenutačno živi u zemljama sa srednje visokim dohotkom, nova paradigma razvoja stoga iziskuje programe usmjerene i na siromašno stanovništvo i na siromašne zemlje;

G.  budući da se u okviru Konferencije Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju (UNCTAD) procjenjuje da financijske potrebe zemalja u razvoju za nove ciljeve održivog razvoja iznose otprilike 3,9 bilijuna USD godišnje i da trenutačno godišnje nedostaje 2,5 bilijuna USD; budući da će u području održivog razvoja troškovi slabog djelovanja u konačnici biti mnogo veći od troškova odlučnog djelovanja;

H.  budući da izazov financiranja ciljeva održivog razvoja zbog svog opsega iziskuje snažno i globalno partnerstvo te korištenje svim oblicima financiranja (domaćim, međunarodnim, javnim, privatnim i inovativnim izvorima) i nefinancijskim sredstvima; budući da se privatnim financiranjem može dopuniti, ali ne i zamijeniti javno financiranje;

I.  budući da mobilizacija domaćih izvora i službena razvojna pomoć predstavljaju nezamjenjive stupove financiranja razvoja i da ih se mora jačati;

J.  budući da su potencijali zemalja u razvoju za mobilizaciju domaćih izvora veliki, no da je sposobnost zemalja da u tom području same ostvaruju napredak u ovom trenutku ograničena; budući da u većini zemalja u razvoju porezna sredstva i dalje čine mali udio u BDP-u te je ključno promicati uravnotežene, pravedne i učinkovite porezne sustave koji se temelje na sposobnosti pojedinačnih poreznih obveznika i poduzeća da plaćaju porez; budući da mobilizacija domaćih resursa zahtijeva pravednu i transparentu raspodjelu koristi od prirodnih resursa;

K.  budući da vrlo malo razvijenih zemalja ispunjava svoju obvezu izdvajanja 0,7 % svog bruto nacionalnog dohotka (BND) za službenu razvojnu pomoć, uključujući 0,15 % – 0,20 % BND-a najslabije razvijenim zemljama; budući da su se države članice koje su se EU-u pridružile 2004. ili kasnije obvezale da će težiti ostvarenju cilja od 0,33 % BND-a, ali nijedna još nije postigla taj cilj;

L.  budući da su mnoge manje razvijene zemlje osjetljive ili oslabljene zbog vanjskih događaja kao što su oružani sukobi, epidemije poput ebole, prirodne katastrofe itd. te da im treba što veća potpora;

M.  budući da smanjenje siromaštva, gospodarski rast i sigurnost u znatnoj mjeri ovise o sposobnosti države da izvršava svoje funkcije javne vlasti radi jamčenja vladavine prava i radi pružanja osnovnih javnih usluga kao što je pristup obrazovanju i zdravstvu uz istovremeno poštovanje načela vlasništva; budući da te države posebno trebaju veću potporu pri uvođenju stabilnih zdravstvenih sustava;

N.  budući da se razvojni plan proširuje te je stoga važno prepoznati i nastaviti poticati napore koji se ulažu izvan okvira službene razvojne pomoći; budući da je, unatoč izazovnim fiskalnim okolnostima u mnogim zemljama OECD-a, zadržana visoka razina službene razvojne pomoći te da je službena razvojna pomoć 2013. dosegla najveću razinu dotad od 134,8 milijardi USD; budući da službena razvojna pomoć može biti katalizator u privlačenju privatnih ulaganja te se u tom kontekstu treba napomenuti važnost inovativnih financijskih instrumenata;

O.  budući da privatni sektor i izravna strana ulaganja, ako ih se propisno uredi i poveže s konkretnim naprecima u domaćem gospodarstvu, imaju važan potencijal za ostvarivanje/doprinošenje ciljeva/ciljevima održivog razvoja, što se odražava u prijedlogu Plana djelovanja UNCTAD-a za ulaganja u ciljeve održivog razvoja;

P.  budući da tokovi privatnog kapitala utječu na zemlje u razvoju na mnogo različitih načina, kako pozitivnih tako i negativnih; budući da su financijski tokovi usmjereni u zemlje u razvoju iz privatnih izvora znatni, ali uvelike promjenjivi, nejednako raspoređeni i često povezivani s odljevima kapitala kao što je povrat dobiti, koja je od 2010. premašila nove priljeve izravnih stranih ulaganja;

Q.  budući da civilno društvo ima ključnu ulogu u jamčenju općeg i uključivog postupka, kako na nacionalnoj tako i na globalnoj razini, te da doprinosi dobrom upravljanju i odgovornosti; budući da se potpore za razvoj i korupcija međusobno isključuju;

R.  budući da je u zemljama u razvoju važno poticati korištenje bankarskim uslugama;

S.  budući da EU i njegove države članice kao najveći donatori razvojne pomoći moraju predvoditi proces financiranja razvoja i pomoći u pronalaženju pouzdanog odgovora na izazove koje to financiranje donosi, osiguravajući usklađenost politika za razvoj u okviru programa za razdoblje nakon 2015.; budući da bi druge razvijene zemlje i zemlje u usponu trebale slijediti primjer EU-a;

Globalno partnerstvo

1.  pozdravlja nulti nacrt zaključnog dokumenta s Treće konferencije o financiranju razvoja i poziva EU i njegove države članice da ga podrže;

2.  pozdravlja sveobuhvatno izvješće glavnog tajnika UN-a i njegov korjeniti, univerzalni, sveobuhvatni i uključivi pristup ambicioznom globalnom partnerstvu za nove razvojne ciljeve i s njima povezani financijski okvir usmjeren na iskorjenjivanje siromaštva, univerzalnost ljudskih prava i rodnu jednakost; ustraje u tome da bez sveobuhvatnih i značajnih načina provedbe takvo ambiciozno partnerstvo neće biti uspješno;

3.  potiče EU da u skladu s obvezama i vrijednostima utvrđenima u njegovim osnivačkim ugovorima potvrdi svoje političko vodstvo tijekom čitavog pripremnog procesa za utvrđivanje okvira održivog razvoja, obnovljenog sporazuma o financiranju razvoja i drugih načina provedbe; smatra da pružanje razvojne pomoći EU-a ne bi smjelo ovisiti o drugim partnerskim donatorima;

4.  ustraje u tome da bi EU i njegove države članice trebale očuvati svoj položaj glavnog donatora razvojne pomoći i istodobno poticati zajedničku odgovornost; poziva zemlje s visokim dohotkom, zemlje sa srednje visokim dohotkom i gospodarstva u usponu da preuzmu znatne obveze;

5.  pozdravlja najnoviju Komunikaciju Komisije naslovljenu „Globalno partnerstvo za iskorjenjivanje siromaštva i održivi razvoj nakon 2015.” zbog njezine sveobuhvatnosti, usredotočenosti na usklađenost politika i zbog potvrde da EU u cijelosti predano ispunjava svoju ulogu u tom globalnom partnerstvu; no žali zbog činjenice da se ne radi dovoljno predano u pogledu vremenskog rasporeda za buduće financijske ciljeve;

Međunarodno javno financiranje

6.  naglašava da je službena razvojna pomoć i dalje glavni instrument za financiranje razvoja; potiče EU i njegove države članice da bez odgode ponovno ulože napore u ostvarivanje cilja od 0,7 % BND-a, pri čemu je 50 % službene razvojne pomoći i 0,2 % BND-a rezervirano za najslabije razvijene zemlje, uzimajući u obzir proračunska ograničenja, te da predstave višegodišnje proračunske rasporede za povećanje tih iznosa do 2020.; pozdravlja čvrst stav EU-a kad je riječ o usredotočenju napora na količinu i kakvoću razvojne pomoći; poziva druge razvijene zemlje partnere i zemlje u usponu da povećaju svoju razvojnu pomoć te Komisiju i države članice da uvjere javne i privatne donatore u cijelom svijetu da ispune svoja financijska obećanja i obvežu se na nova; naglašava da bi svi donatori trebali zajamčiti da službena razvojna pomoć stvarno odlazi u zemlje u razvoju;

7.  ističe da EU i ostale razvijene zemlje moraju ispuniti svoju obvezu pružanja povećane, nove i dodatne financijske pomoći za borbu protiv klimatskih promjena radi postizanja cilja zajedničkog mobiliziranja 100 milijardi USD godišnje iz različitih izvora, javnih i privatnih, bilateralnih i multilateralnih, uključujući alternativne izvore; žali zbog nedovoljnog napretka u pogledu dodatnosti pomoći za borbu protiv klimatskih promjena u službenoj razvojnoj pomoći; poziva na združeni međunarodni napor razvijenih zemalja i zemalja u usponu da se u okviru sporazuma o globalnom djelovanju protiv klimatskih promjena, koji će se sklopiti na konferenciji u Parizu zakazanoj za prosinac 2015., iznađu nova i dodatna sredstva namijenjena za financiranje borbe protiv klimatskih promjena u zemljama u razvoju, što ne smije biti na štetu proračuna za razvoj; smatra da bi EU trebao predložiti prijelazne korake za postizanje potpune dodatnosti; apelira na države članice da se koriste prihodima koje su ostvarile na tržištima ugljika za financiranje borbe protiv klimatskih promjena u zemljama u razvoju; također poziva zemlje u usponu da mobiliziraju financijska sredstva za borbu protiv klimatskih promjena za zemlje u razvoju;

8.  podupire inovativne izvore dodatnog financiranja razvoja i borbe protiv klimatskih promjena, uključujući poreze na financijske transakcije, poreze na ugljik u međunarodnom zrakoplovnom i pomorskom prometu i izravnu dodjelu sredstava na tržištu ugljika; pozdravlja daljnje europske i međunarodne napore uložene u otkrivanje dodatnih izvora;

9.  naglašava da bi službena razvojna pomoć trebala ostati standardna mjera uloženih financijskih napora; podupire uvođenje dodatnog pokazatelja ukupne službene pomoći za održivi razvoj pod uvjetom da je potpuno jasno da se time neće ni na koji način zamijeniti ili umanjiti važnost mjere službene razvojne pomoći;

10.  napominje da, iako se većina službene razvojne pomoći pruža u obliku bespovratnih sredstava, povlašteni zajmovi također čine njezin važan dio, ali doprinose teretu duga i riziku od stvaranja kreditnog mjehura, osobito u subsaharskoj Africi i u karipskim zemljama koje imaju ograničene prihode za podmirivanje dugova; u skladu s tim, poziva donatore da pomoć daju najslabije razvijenim zemljama u obliku bespovratnih sredstava; smatra da povlašteni zajmovi možda nisu prikladni za ulaganja u socijalnim sektorima u kojima se ne teži ostvarivanju dobiti; pozdravlja sporazum Odbora OECD-a za razvojnu pomoć (DAC) o modernizaciji izvješćivanja o povlaštenim zajmovima uvođenjem sustava istovjetnog sustavu bespovratnih sredstava radi obračuna iznosa službene razvojne pomoći;

11.  ističe da je EU najveći svjetski donator razvojne pomoći te da njegov udio čini gotovo 60 % svjetske službene razvojne pomoći; ipak poziva Komisiju da pruži jasne i transparentne podatke o udjelu ukupnog proračuna namijenjenog za razvojnu pomoć EU-a kako bi se ocijenile daljnje mjere europskih donatora u vezi s Konsenzusom iz Monterreya svih europskih donatora; također izražava žaljenje zbog toga što razina financijskih doprinosa EU-a zemljama u razvoju nije dovoljno prepoznatljiva te poziva Komisiju da pripremi odgovarajuće i usmjerene komunikacijske i informacijske instrumente za povećanje prepoznatljivosti razvojne pomoći EU-a;

12.  poziva EU da uzme u obzir dugoročne financijske uvjete zastupanjem i provođenjem ambicioznijeg i univerzalnog pristupa koji je više strateške naravi u skladu s ciljevima održivoga razvoja;

13.  podsjeća da proračunski doprinos EU-a financiranju razvoja za razdoblje od 2014. do 2020. iznosi 19,7 milijardi EUR za razvojnu suradnju i 6,8 milijardi EUR za humanitarnu pomoć, povrh 2,2 milijarde EUR namijenjene za pričuvu za pomoć u nuždi; također ističe i 30,5 milijardi EUR namijenjenih Europskom razvojnom fondu (ERF); zagovara uvrštenje ERF-a u proračun, što bi donijelo prednosti kao što su veća transparentnost, prepoznatljivost, učinkovitost i uspješnost; pozdravlja to što se u sklopu poslijeizbornog pregleda i revizije višegodišnjeg financijskog okvira sredinom razdoblja pruža prilika za to da se povede računa o sve većim strukturnim potrebama humanitarne pomoći i razvojnim potrebama najsiromašnijih i najosjetljivijih zemalja;

14.  prima na znanje da je u proračunu za 2015. namijenjen iznos od 2,4 milijarde EUR za preuzimanje obveza koje se odnose na razvojnu suradnju (2,1 milijarda EUR u plaćanjima), a 928,8 milijuna EUR za preuzimanje obveza koje se odnose na humanitarnu pomoć (918,8 milijuna EUR u plaćanjima); podržava korake poduzete za smanjenje broja zaostalih nepodmirenih računa, posebno radi očuvanja financijske održivosti najugroženijih partnera, te ističe važnost načela pariteta između preuzimanja obveza i plaćanja u pogledu humanitarne pomoći s obzirom na to da su krize sve češće, a sredstva treba isplatiti brzo;

15.  poziva EU da osigura da pregovori o programu globalnog razvoja za razdoblje nakon 2015., financiranje razvoja i klimatske promjene budu na vjerodostojan način povezani s novim okvirom za smanjenje rizika od katastrofa iz Sendaija za razdoblje 2015. – 2030. kako bi se izgradila otpornost i pripravnost te postigao globalni cilj u skladu s kojim nitko ne bi trebao biti isključen;

16.  podsjeća da je razvojna suradnja zajednička odgovornost EU-a i njegovih država članica te da mora biti dosljedna konceptima komplementarnosti i koordinacije; ističe potrebu da se civilno društvo i lokalna tijela vlasti uključe u proces koordinacije;

17.  poziva EU i njegove države članice da promiču program za učinkovitost pomoći polazeći od obveza iz Partnerstva iz Busana za učinkovitu razvojnu suradnju, smanjivanja fragmentacije pomoći boljom koordinacijom različitih mehanizama i većom koordinacijom između različitih mehanizama dostavljanja pomoći i dionika; naglašava da bi cjelokupno financiranje razvoja trebalo biti usmjereno na siromašne, rodno osjetljivo, ekološki prihvatljivo i otporno na klimu;

18.  podsjeća da je, u skladu s UFEU-om, smanjenje i konačno iskorjenjivanje siromaštva primarni cilj EU-a u području razvoja, dok bi zaštita ljudskih prava, rodna jednakost, socijalna kohezija i borba protiv nejednakosti trebale i dalje biti u središtu razvojnih aktivnosti;

19.  ističe važnost postavljanja jasnih prioriteta za rashode, s posebnim naglaskom na mjerama u području zdravstva, obrazovanja, energije, opskrbe vodom i infrastrukture; ističe potrebu za daljnjim naporima i poboljšanjima u učinkovitosti pomoći preko većeg stupnja koordinacije između raznih razvojnih mehanizama i donatora;

20.  ističe da bi se službenom razvojnom pomoći ponajprije trebale podupirati osnovne socijalne usluge dostupne svima te „javna dobra” koja privatni sektor pruža u manje učinkovitoj mjeri, kao što su osnovno obrazovanje, mreže socijalne sigurnosti, zdravstvena skrb te sanitarna, vodoopskrbna i energetska infrastruktura kako bi zemlje u razvoju mogle ostvariti svoj puni potencijal; naglašava da bi dostupnost trebala biti ključni kriterij za međunarodno javno financiranje s ciljem promicanja univerzalnih i uključivih usluga i infrastruktura;

21.  ističe potrebu da se zajamči da su najugroženijem stanovništvu dostupne prilike za razvoj; u tom pogledu podsjeća da se usmjeravanjem pomoći jedino preko vlada riskira da su sredstva koja se pružaju marginaliziranim ili ugroženim zajednicama nedovoljna;

22.  ističe kako je važno da razvojne banke mobiliziraju dodatna sredstva za smanjenje razlika u financiranju infrastrukture i pristupu zajmovima u zemljama u razvoju mehanizmima za praćenje i procjenu učinka;

23.  ističe da EU svakako treba nastojati postići najveću razinu koordinacije kako bi se ostvarila dosljednost s drugim političkim područjima (okoliš, migracija, međunarodna trgovina, ljudska prava, poljoprivreda itd.) i kako bi se izbjeglo udvostručenje rada i nedosljednosti u aktivnostima; podsjeća da je Ugovorom iz Lisabona (članak 208. UFEU-a) usklađenost politika za razvoj postala ugovornom obvezom;

Mobilizacija domaćih izvora i međunarodna porezna suradnja

24.  ističe da je mobilizacija domaćih izvora predvidljivija i održivija od strane pomoći i mora biti ključni izvor financiranja; potiče nastojanja zemalja u razvoju da povećaju tu mobilizaciju; ističe važnost poboljšanoga prikupljanja poreza u zemljama u razvoju te potrebu za snažnim, uravnoteženim, pravednim i učinkovitim poreznim sustavima koji su usmjereni na siromašne, osjetljivi na najugroženije skupine i u skladu s međunarodnim obvezama održivog razvoja; poziva na uklanjanje štetnih subvencija u području energije (posebno fosilnih goriva), ribarstva i poljoprivrede;

25.  traži od Komisije da pojača pomoć u vezi s izgradnjom kapaciteta u područjima porezne uprave, financijskog upravljanja, upravljanja javnim financijama, borbe protiv korupcije, povrata otuđene imovine, borbi protiv izbjegavanja plaćanja poreza i manipulacije troškovima prijenosa; vjeruje da Unija pritom ima glavnu ulogu; podsjeća na važnost raspodjele poreznih prihoda od prirodnih resursa, posebno stvaranjem državnih novčanih fondova; naglašava potrebu za ubrzanjem i povećanjem trenutačnih napora za poboljšanje proračunskog izvješćivanja te poziva na povećanu usklađenost praksi proračunskog izvješćivanja diljem zemalja;

26.  poziva EU i njegove države članice da se aktivno bore protiv poreznih oaza, suzbijaju poreznu utaju i nezakonite novčane tokove, kojima se umanjuje razvojna pomoć i doprinosi razvoju dugova zemalja, te da surađuju sa zemljama u razvoju u borbi protiv agresivnih praksi izbjegavanja plaćanja poreza, što čine neka transnacionalna poduzeća i da potraže način da zemljama u razvoju pomognu da se odupru pritiscima da uđu u porezno natjecanje, s obzirom na to da se time podriva mobilizacija domaćih izvora namijenjenih za razvoj;

27.  podupire osnivanje međuvladinog tijela za suradnju u poreznim pitanjima pod pokroviteljstvom UN-a; potiče automatsku razmjenu informacija; poziva na izradu javnih registara stvarnog vlasništva i uvođenje obveznog izvješćivanja po zemljama za transnacionalna poduzeća u svim sektorima te na jamčenje pravedne raspodjele prava na oporezivanje pri pregovorima o poreznim ili investicijskim sporazumima sa zemljama u razvoju;

28.  smatra da bi međunarodna pravila o porezu na dobit trebala uključivati načelo da bi se poreze trebalo plaćati pri stjecanju ili stvaranju vrijednosti;

29.  ističe ključnu važnost dobrog upravljanja, zaštite ljudskih prava, vladavine prava, institucionalnog okvira i regulatornih instrumenata; posebno podupire ulaganja u izgradnju kapaciteta, osnovne socijalne usluge kao što su obrazovanje i zdravlje (pružanje univerzalnog zdravstvenog osiguranja), uključujući seksualno i reproduktivno zdravlje i prava, prehranu, javne usluge i socijalnu zaštitu te borbu protiv siromaštva i nejednakosti, također među djecom i u pogledu ravnoteže spolova; prepoznaje potrebu za izgradnjom dostupnih infrastruktura i selektivnim javnim ulaganjima te također za održivim korištenjem prirodnim resursima, među ostalim i od strane ekstraktivnih industrija;

30.  naglašava da se financiranjem razvoja moraju ojačati sredstva dostupna za promicanje jednakosti žena i muškaraca, prava žena i osnaživanje žena; naglašava posebnu ulogu žena u društvu te ističe da bi se time trebala obuhvatiti provedba rodno osviještenog proračunskog planiranja, ciljana ulaganja u ključne sektore kao što je zdravlje i obrazovanje te mjere kojima se jamči da se razvojnim financiranjem u cijelosti uzima u obzir položaj žena i djevojaka;

31.  poziva na veće financiranje istraživanja i razvoja u području znanosti, tehnologije i inovacija u zemljama u razvoju, uz priznanje da bi to financiranje trebalo biti domaće i međunarodno; potiče promicanje istraživanja i razvoja kojim se može postići napredak u rješavanju složenih izazova i pomak prema dobrom upravljanju globalnim javnim dobrima, kao što su tehnologija i inovacije za zdravlje; u tom pogledu prima na znanje važnu ulogu mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća; poziva na reviziju sustava prava intelektualnog vlasništva koji su u zemljama u razvoju uvedeni sporazumima o slobodnoj trgovini kako bi se utvrdili negativni učinci na javno zdravlje, okoliš i prijenos tehnologije;

Privatni sektor i civilno društvo

32.  naglašava iznimnu važnost uspostavljanja povoljnih uvjeta za privatno poduzetništvo u zemljama u razvoju, osobito za mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća jer imaju temeljnu ulogu pokretača otvaranja radnih mjesta i uključivog rasta; posebno poziva na daljnje jačanje sustava za mikrofinanciranje zajmova i sustava jamstva; ustraje u potrebi za dodatnim razvojem lokalnih i regionalnih banaka i kreditnih unija kako bi se znatno smanjile pretjerane kamatne stope za tržišne zajmove radi bolje potpore razvoju zajednice na lokalnoj razini(17); poziva na usklađivanje privatnog sektora s ciljevima održivog razvoja preko odgovarajućih partnerstava, financijskih instrumenata, inicijativa, okvira odgovornosti i učinkovite korporativne društvene odgovornosti; podsjeća da se pritom potrebno pridržavati dogovorenih međunarodnih standarda kao što su standardi Međunarodne organizacije rada i Vodeća načela UN-a o poduzetništvu i ljudskim pravima;

33.  ustraje u potrebi da se poduzećima stave na raspolaganje instrumenti za informiranje, obrazovanje te savjetodavne platforme nužne za njihov razvoj;

34.  naglašava da je za dugotrajan učinak prelijevanja na gospodarstvo mladima i ženama potrebno omogućiti pristup kreditima radi potpore novoosnovanim poduzećima;

35.  naglašava ulogu socijalne kohezije koju ima kolektivno poduzetništvo proizvođačkih udruženja u sprečavanju etničkih i vjerskih sukoba;

36.  ustraje u tome da potpora i suradnja EU-a s privatnim sektorom može i mora pridonijeti smanjenju siromaštva i nejednakosti i da se njima moraju poštovati i promicati ljudska prava, ekološki standardi, klimatske obveze i socijalni dijalog; poziva na uspostavu pravno obvezujućeg okvira za poduzeća, uključujući transnacionalne korporacije s mehanizmom za pritužbe;

37.  poziva EU da zajedno sa zemljama u razvoju uspostavi regulatorni okvir, u skladu sa sveobuhvatnim okvirom investicijske politike UNCTAD-a za održivi razvoj kojim se potiče odgovornija, transparentnija i pouzdanija ulaganja i doprinosi razvoju društveno osviještenog privatnog sektora u zemljama u razvoju;

38.  poziva Komisiju da podupre veći pristup mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća i zadruga u zemljama u razvoju sredstvima financiranja; ističe važnost sustava za mikrofinanciranje zajmova, posebno za žene; potiče daljnji razvoj lokalnih i regionalnih banaka i kreditnih unija; traži od Komisije da potiče zemlje u razvoju u donošenju politika i pravnih okvira kojim se povoljno utječe na razvoj bankarskih usluga; ističe da je na raznim razinama, posebno među siromašnima, ženama i drugim ugroženim skupinama, potrebno zajamčiti informiranost i osposobljavanje o financijskim pitanjima, korištenju bankarskim proizvodima i osiguranjem te relevantnim novim tehnologijama;

39.  podsjeća da javna potpora nije dovoljna za obuhvaćanje svih investicijskih potreba u zemljama u razvoju; stoga ustraje u ulozi poluge koju spajanje i javno-privatna partnerstva imaju kao sredstva za poboljšanje učinka razvojne pomoći kako bi se privuklo privatno financiranje i poduprla lokalna poduzeća; no naglašava da spajanje financiranja ne smije zamijeniti odgovornost države za zadovoljenje socijalnih potreba te da ono mora biti u skladu s nacionalnim razvojnim ciljevima i načelima razvojne učinkovitosti; potiče na sklapanje javno-privatnih partnerstva, posebno u području istraživanja povezanog s inicijativom za inovativne lijekove kao što je program Ebola+;

40.  poziva na donošenje međunarodnih standarda i kriterija i provedbu analize kreditnog rizika za projekte spajanja i javno-privatna partnerstva koji privlače financiranje i potporu lokalnih poduzeća te su u skladu s dogovorenim standardima Međunarodne organizacije rada, Svjetske zdravstvene organizacije i međunarodnih ljudskih prava; poziva Komisiju da, u pogledu njezine želje da se u budućnosti znatno proširi primjena spajanja, primijeni preporuke iz tematskog izvješća Europskog revizorskog suda o primjeni spajanja te procijeni mehanizme spajanja zajmova i bespovratnih sredstava, osobito u pogledu razvoja i financijske dodatnosti, transparentnosti i odgovornosti; poziva Europsku investicijsku banku i druge razvojne financijske institucije da daju prednost ulaganjima u poduzeća i fondove koji javno otkrivaju stvarno vlasništvo i primjenjuju izvješćivanje po zemljama;

41.  podupire veći pristup tržištu za zemlje u razvoju, osobito najslabije razvijene zemlje jer se time mogu osnažiti privatni sektor i stvoriti kreativni poticaji za reformu; potiče Komisiju da zajamči da su trgovinski i investicijski sporazumi, posebice sa zemljama u razvoju, najslabije razvijenim i ugroženim zemljama, usklađeni s ciljevima održivog razvoja i da se njima promiču ljudska prava i regionalna integracija; naglašava da bi ti sporazumi trebali podlijegati procjenama utjecaja u pogledu ciljeva održivog razvoja; podupire prijedlog Komisije da osuvremeni svoju strategiju pomoći za trgovinu u svjetlu rezultata pregovora o razdoblju nakon 2015. i da se sa zemljama u razvoju, najslabije razvijenim i ugroženim zemljama u trgovinskim sporazumima postupa na poseban način istovremeno poštujući njihov politički prostor za donošenje državnih odluka u skladu s nacionalnim kontekstom i potrebama njihova stanovništva;

42.  poziva na mjere kojima će se poticati upotreba i transparentnost nacionalnih sustava javne nabave u aktivnostima javnog sektora i jačati tijela nadležna za tržišno natjecanje u zemljama u razvoju;

43.  naglašava pozitivan doprinos migranata razvoju njihovih matičnih zemalja i poziva na učinkovitiju i inovativniju suradnju u području migracijske politike između matičnih i odredišnih zemalja; usmjerava pozornost na znatne i sve veće financijske tokove o kojima svjedoče doznake dijaspore te podupire stvaranje fondova dijaspore; poziva na ulaganje daljnjih napora u smanjenje troškova prijenosa radi povećanja učinka na lokalni razvoj u zemljama podrijetla;

44.  poziva na povećano sudjelovanje lokalnih nadležnih tijela i civilnog društva, uključujući nevladine organizacije u zajednici, u raspravama o razvojnim prioritetima, posebno na konferenciji u Adis Abebi, te na uključiviju i odgovorniju provedbu programa za razdoblje nakon 2015.; ističe ulogu nevladinih organizacija u provedbi terenskih aktivnosti i razvoju mehanizama odgovornosti, praćenja i pregleda; priznaje ulogu lokalnih nadležnih tijela u provedbi ciljeva održivog razvoja, što zahtijeva dodjelu potrebnih sredstava; poziva na pojačano savjetovanje mladih u raspravama u vezi s programom za razdoblje nakon 2015., posebice s pomoću inovativnih komunikacijskih tehnologija; ističe ulogu koju u podupiranju takvih dijaloga imaju delegacije EU-a;

Globalno upravljanje

45.  podsjeća na središnju ulogu koju UN ima uz ostale postojeće institucije i forume, kao što je OECD, u globalnom gospodarskom upravljanju i razvoju; poziva na jednaku i rodno uravnoteženu zastupljenost svih zemalja u razvoju u multilateralnim institucijama i ostalim tijelima koja utvrđuju norme i standarde, posebice u međunarodnim financijskim institucijama; podsjeća da bi sve međunarodne financijske institucije trebale poštovati osnovne standarde transparentnosti, kako je utvrđeno u Povelji o transparentnosti za međunarodne financijske institucije, te donijeti politike objavljivanja;

46.  ustraje u tome da se održiva rješenja za pitanje duga, uključujući standarde za odgovorno davanje i uzimanje zajmova, moraju donositi u sklopu multilateralnog pravnog okvira za postupke restrukturiranja državnog duga u cilju smanjenja tereta duga i izbjegavanja neodrživog duga; traži od EU-a da se konstruktivno uključi u pregovore UN-a o tom okviru; potiče EU da se založi za provedbu načela UNCTAD-a o odgovornim transakcijama povezanima s državnim dugom za korisnike i pružatelje zajmova;

47.  pozdravlja međunarodne napore za oslobađanje od međunarodnih dužničkih obveza zemalja pogođenih ebolom kako bi im se pomoglo da se suoče s gospodarskom krizom prouzročenom epidemijom;

48.  poziva na preispitivanje programa međunarodnih organizacija i njihovih instrumenata financijske pomoći za razvoj kako bi ih se uskladilo s novim ciljevima održivog razvoja; potiče prvenstveno Europsku investicijsku banku, Europsku banku za obnovu i razvoj, Međunarodni monetarni fond i Svjetsku banku da postave najviše standarde odgovornog financiranja i da svoja sredstva učinkovitije usmjere na ispunjavanje potreba zemalja u razvoju, među ostalim s pomoću uzajamno učinkovitih instrumenata za davanje zajmova usmjerenih na rješavanje problema siromaštva; prvenstveno poziva na povećanje iznosa financijskih sredstava dostupnih Europskoj investicijskoj banci, izvan njezina trenutačnog mandata, kako bi se dodatno povećalo financiranje zemalja s niskim dohotkom;

Praćenje, odgovornost i pregled

49.  poziva na postizanje dogovora na konferenciji u Adis Abebi o snažnom, transparentnom i dostupnom okviru za praćenje i odgovornost radi učinkovitog praćenja ulaganja i napretka u pogledu posebnih obveza i ciljeva; poziva na donošenje međunarodne inicijative za poboljšanje kvalitete statistike, podataka i informacija, uključujući podatke razvrstane po prihodu, spolu, dobi, rasi, etničkoj pripadnosti, migracijskom statusu, invaliditetu, zemljopisnoj lokaciji i drugim značajkama važnima u nacionalnom kontekstu; traži od svih strana da zajamče transparentnu i učinkovitu provedbu pomoći i financiranja, osobito potpisivanjem i učinkovitom provedbom odredaba Konvencije UN-a protiv korupcije te obvezivanjem na sustavno objavljivanje točnih, pravodobnih i usporedivih podataka o prihodima i rashodima te dokumenata o proračunu; posebno traži od Komisije da dalje prati i nadzire financiranje programa i projekata pomoći i da poduzme odgovarajuće mjere u slučaju dokaza o korupciji i lošem upravljanju; također apelira na Komisiju da unaprijedi svoju pomoć za jačanje pravosudnih agencija i agencija za borbu protiv korupcije u zemljama u razvoju,

50.  poziva na donošenje međunarodne inicijative za poboljšanje kvalitete statistike, podataka i informacija kako bi se pratila potrošnja, ulaganje i napredak u pogledu posebnih obveza i ciljeva; pozdravlja globalne napore kojima se jamči da se u provedbi ciljeva održivog razvoja upotrebljavaju podaci koji su dovoljno razvrstani po prihodu, spolu, dobi i drugim pokazateljima kako bi se mogao učinkovito pratiti učinak politika ciljeva održivog razvoja;

51.  ponavlja da je radi dopune BDP-u potreban novi skup pokazatelja kojim će se uzeti u obzir novi društveni i ekološki izazovi i kojim bi posebno trebalo obuhvatiti indeks ljudskog razvoja, Ginijev koeficijent, mjeru rodne jednakosti, ugljični otisak i ekološki otisak;

o
o   o

52.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Europske komisije/Visokoj predstavnici Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda i suorganizatorima pripremnog procesa za Treću međunarodnu konferenciju o financiranju razvoja.

(1) http://unctad.org/en/publicationslibrary/wir2014_en.pdf
(2) http://eur-lex.europa.eu/resource.html?uri=cellar:afc5ef38-ad24-11e4-b5b2-01aa75ed71a1.0016.01/DOC_1&format=PDF
(3) http://eur-lex.europa.eu/resource.html?uri=cellar:441ba0c0-eb02-11e3-8cd4-01aa75ed71a1.0020.03/DOC_1&format=PDF
(4) http://ec.europa.eu/transparency/regdoc/rep/1/2013/EN/1-2013-531-EN-F1-1.Pdf
(5) http://ec.europa.eu/europeaid/documents/2013-02-22_communication_a_decent_life_for_all_post_2015_en.pdf
(6) http://eu-un.europa.eu/articles/en/article_15873_en.htm
(7) http://eu-un.europa.eu/articles/en/article_14363_en.htm
(8) http://eu-un.europa.eu/articles/en/article_13692_en.htm
(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0059.
(10) SL C 8 E, 14.1.2010, str. 1.
(11) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0063.
(12) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0163.
(13) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0394.
(14) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0205.
(15) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0119.
(16) SL L 136, 9.5.2014., str. 1.
(17) Izvješće o potpori malim i srednjim poduzećima u zemljama u razvoju preko financijskih posrednika, Dalberg, studeni 2011., www.eib.org.


Sigurnija zdravstvena skrb u Europi
PDF 569kWORD 181k
Rezolucija Europskog parlamenta od 19. svibnja 2015. o sigurnijoj zdravstvenoj skrbi u Europi: poboljšanje sigurnosti pacijenata i borba protiv antimikrobne rezistencije (2014/2207(INI))
P8_TA(2015)0197A8-0142/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje stajalište od 23. travnja 2009. o prijedlogu preporuke Vijeća o sigurnosti pacijenata, uključujući sprječavanje i suzbijanje bolničkih infekcija(1),

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 9. lipnja 2009. o sigurnosti pacijenata, uključujući sprječavanje i suzbijanje bolničkih infekcija(2) ,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. o primjeni prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 15. studenog 2011. godine naslovljenu „Akcijski plan protiv povećane prijetnje od antimikrobne rezistencije” (COM(2011)0748),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 22. lipnja 2012. godine o „Utjecaju antimikrobne rezistencije u sektoru ljudskog zdravlja i veterinarskom sektoru – perspektiva ,jednog zdravlja’”,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2012. o „Mikrobnom izazovu – rastućoj prijetnji od antimikrobne rezistencije”(3),

–  uzimajući u obzir izvješća Komisije od 13. studenog 2012. i 19. lipnja 2014. upućena Vijeću na temelju izvješća država članica o provedbi preporuke Vijeća (2009/C 151/01) o sigurnosti pacijenata, uključujući sprečavanje i suzbijanje bolničkih infekcija (COM(2012)0658 i COM(2014)0371),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. listopada 2013. o izvješću Komisije upućenom Vijeću na temelju izvješća država članica o provedbi preporuke Vijeća (2009/C 151/01) o sigurnosti pacijenata, uključujući sprečavanje i suzbijanje bolničkih infekcija(4),

–  uzimajući u obzir Odluku br. 1082/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o ozbiljnim prekograničnim prijetnjama zdravlju,

–  – uzimajući u obzir posebno izvješće Eurobarometra 411 „Sigurnost pacijenata i kvaliteta skrbi”,

–  – uzimajući u obzir izvješće o napretku akcijskog plana protiv povećane prijetnje od antimikrobne rezistencije (SANTE/10251/2015),

–  uzimajući u obzir prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o veterinarsko-medicinskim proizvodima (2014/0257(COD)) od 10. rujna 2014.i,

–  uzimajući u obzir „Konceptualni okvir za međunarodnu klasifikaciju sigurnosti pacijenata” koji je izradila Svjetska zdravstvena organizacija (WHO),

–  uzimajući u obzir napore poduzete tijekom latvijskoga predsjedanja u rješavanju problema antimikrobne rezistencije, posebno u pogledu tuberkuloze i tuberkuloze otporne na više lijekova,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 1. prosinca 2014. o sigurnosti pacijenata i kvaliteti skrbi, uključujući sprečavanje i kontrolu bolničkih infekcija te otpornosti na mikroorganizme,

–  uzimajući u obzir prvo zajedničko izvješće Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC), Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) i Europske agencije za lijekove (EMA) o integriranoj analizi potrošnje antimikrobnih sredstava i slučajevima antimikrobne rezistencije bakterija prisutnih u ljudima i životinjama koje se upotrebljavaju za proizvodnju hrane (Zajednička međuagencijska analiza potrošnje antimikrobnih sredstava i rezistencije - JIACRA),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8–0142/2015),

A.  budući da je glavna dimenzija ukupne kvalitete zdravstvene skrbi sigurnost pacijenata, čiji su temeljni aspekti kultura zdravstvene skrbi i upravljanje nepoželjnim učincima lijeka;

B.  budući da je količina dostupnih podataka o prevalenciji i incidenciji štetnih učinaka u zdravstvenim sustavima država članica trenutačno ograničena, ali je u stalnom porastu, i budući da zadnji raspoloživi podaci datiraju iz 2008. godine;

C.  budući da se procjenjuje da je između 8 % i 12 % pacijenata hospitaliziranih u Europskoj uniji žrtva štetnih događaja povezanih sa zdravstvenom skrbi koja im je pružena i budući da bi se gotovo polovina tih događaja mogla izbjeći;

D.  budući da bolničke infekcije (infekcije povezane sa zdravstvenom skrbi), učinci lijekova i komplikacije nastale tijekom ili nakon kirurških zahvata predstavljaju najčešće štetne događaje povezane sa zdravstvenom skrbi;

E.  budući da sigurnost pacijenata i kvaliteta zdravstvene skrbi zahtijevaju pristojne uvjete rada i sigurnost na radu za zdravstvene djelatnike i budući da posebno teško zajamčiti sigurnost pacijenata, sprečavanje i kontrolu bolničkih infekcija te sprečavanje širenja bakterija otpornih na više lijekova u pretrpanim objektima zdravstvene skrbi kojima nedostaje osoblja;

F.  budući da trenutačna gospodarska kriza stvara veći pritisak na proračune država članica namijenjene zdravstvenoj skrbi, što može utjecati na sigurnost pacijenata s obzirom na to da mnogo država članica velikim rezovima smanjuje proračune i broj osoblja u svojim zdravstvenim sustavima umjesto pronalaženja primjerenog rješenja za pitanje učinkovitosti;

G.  budući da je gospodarska kriza dodatno produbila postojeće nejednakosti u pogledu pristupa zdravstvenim uslugama;

H.  budući da je neprestana izobrazba liječnika i ostalih zdravstvenih djelatnika od ključne važnosti za sprečavanje štetnih događaja, uključujući neželjene učinke lijekova (ADE) za koje se procjenjuje da zdravstvene sustave EU-a stoje otprilike 2,7 milijardi EUR godišnje u obliku zdravstvenih troškova te predstavljaju 1,1 % svih hospitalizacija u Uniji;

I.  budući da elektroničko zdravstvo (e-zdravstvo) i liječenje kod kuće, gdje je sve u službi pacijenta, imaju veliki potencijal za poboljšanje kvalitete i učinkovitosti liječenja, dok istodobno pridonose boljem pružanju zdravstvene skrbi;

J.  budući da multidisciplinaran pristup povećava izglede za pozitivne ishode liječenja;

K.  budući da pacijenti, obitelji i organizacije pacijenata imaju ključnu ulogu u zagovaranju sigurnije skrbi i da bi se njihova uloga trebala promicati jačanjem uloge pacijenata i njihovim sudjelovanjem u postupku i politici zdravstvene skrbi na svim razinama;

L.  budući da liječenje kod kuće može pomoći pacijentima na psihološkoj razini i postići bolje rezultate u pružanju zdravstvene skrbi;

M.  budući da se primjećuje veća potrošnja antibiotika kod osoba koje su o tome manje informirane i da bi dobra informiranost o antibioticima mogla potaknuti građane na odgovorniju potrošnju;

N.  budući da od 30 do 50 % pacijenata ne uzima lijekove koje su propisali liječnici ili ih ne uzima u skladu s uputama liječnika;

O.  budući da sukobi interesa povezani s farmaceutskom industrijom postoje u bolnicama, među liječnicima opće prakse i veterinarima;

P.  budući da bolničke infekcije predstavljaju velik problem za javno zdravstvo u državama članicama (prema podacima koje je prikupio Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti prosječno od 1 od 20 hospitaliziranih pacijenata dobije bolničku infekciju, odnosno 4,1 milijuna pacijenata godišnje, a 37 000 osoba u EU-u godišnje umre od bolničke infekcije, iako se za 20 % do 30 % njih smatra da bi se mogle spriječiti intenzivnom higijenom i programima nadzora) te su golem teret za ograničene proračune zdravstvenih službi;

Q.  budući da se iskustva i opažanja pacijenata često razlikuju od iskustava i dojmova zdravstvenih djelatnika i da mogu biti vrlo važna u pronalaženju novih načina za smanjenje i sprečavanje bolničkih infekcija;

R.  budući da je sve više bolničkih infekcija koje su uzrokovane bakterijama otpornima na više lijekova;

S.  budući da se u cijelom svijetu povećala antimikrobna rezistencija patogenih bakterija što dovodi do povećane prevalencije bolničkih infekcija te neuspjeha u liječenju zaraznih bolesti kod ljudi i životinja na nacionalnoj, europskoj i međunarodnoj razini;

T.  budući da se procjenjuje da će do 2050. u svijetu godišnje umrijeti 10 milijuna ljudi zbog antimikrobne rezistencije;

U.  budući da je otpornost na antibiotike koji se obično koriste za liječenje bolesti uzrokovanih bakterijama u nekim državama članicama 25 % ili više; budući da je razlika između antimikrobne rezistencije te razvoja novih antibiotika i njihova uvođenja u kliničku praksu sve veća, a to je povezano sa znanstvenim, zakonskim i gospodarskim izazovima;

V.  budući da najnovija istraživanja pokazuju da je, uz nekoliko iznimaka, antimikrobna rezistencija u bolnicama posljednjih godina diljem EU-a u porastu;

W.  budući da EU procjenjuje da svake godine najmanje 25 000 ljudi umre od infekcija uzrokovanih otpornim bakterijama, što za sustave javnog zdravstva predstavlja procijenjeni trošak od 1,5 milijardi EUR prema podacima iz 2011. koje je prikupio Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC);

X.  budući da se troškovi nastali zbog infekcija otpornih na lijekove procjenjuju na 1,5 milijardi EUR godišnje zbog povećanja troškova zdravstvene skrbi i proizvodnih gubitaka; budući da je pacijente zaražene otpornom bakterijom potrebno izolirati tijekom liječenja u bolnici, što košta dodatnih 900 milijuna eura i iziskuje do 2,5 milijuna dodatnih bolničkih dana godišnje;

Y.  budući da je jedan od glavnih uzroka širenja antimikrobne rezistencije u bolnicama neusklađenost s općeprihvaćenim praksama sprečavanja i kontrole infekcija;

Z.  budući da je učinkovitost lijekova prvog izbora na patogene bakterije sve više ograničena zbog otpornosti, a lijekovi drugog ili trećeg izbora nisu uvijek dostupni i često su toksičniji, skuplji i manje učinkoviti od lijekova prvog izbora;

AA.  budući da je jedan od glavnih uzroka antimikrobne rezistencije sustavna i pogrešna upotreba antimikrobnih sredstava, među ostalim antibiotika, a posebno njihova sustavna i pretjerana upotreba;

AB.  budući da visoka razina mobilnosti među europskim zdravstvenim sustavima te sve izraženiji prekogranični karakter zdravstvene skrbi u Europi mogu poticati širenje otpornih mikroorganizama iz jedne države članice u drugu;

AC.  budući da su programi cijepljenja učinkovito sredstvo u borbi protiv otpornosti na antibiotike zbog toga što mogu imati ključnu ulogu o ograničavanju upotrebe antibiotika te stoga u razvoju antimikrobne rezistencije;

AD.  budući da istraživanje i razvoj antibakterijskih sredstava predstavlja jedinstvene izazove, što znači da je potrebna dugoročna perspektiva za razvoj stručnosti i njezinu primjenu u laboratorijima te budući da je žalosno da su se mnogi znanstvenici s takvim stručnim znanjem odlučili za druga područja zbog nedostatka privatnog i javnog financiranja;

AE.  budući da nepridržavanje osnovnih mjera opreza u pogledu osobne higijene, u bolnicama i izvan njih, može uzrokovati širenje patogenih organizama, posebice uzročnika otpornih na antimikrobna sredstva;

AF.  budući da sve veći broj znanstvenih dokaza pokazuje da dobra higijena ruku u zdravstvenim ustanovama zahtijeva uporabu metoda za sušenje ruku koje otežavaju unakrsnu kontaminaciju mikrobima nastalu širenjem i raspršivanjem koje se prenosi zrakom;

AG.  budući da su otporne bakterije prisutne na medicinskoj opremi čak i kada je sterilizirana u skladu sa specifikacijama proizvođača;

AH.  budući da uporaba antimikrobnih sredstava u humanoj i veterinarskoj medicini pridonosi razvoju gena otpornih na antibiotike u okružju, što može poslužiti kao izvor razvoja rezistencije u ljudi i životinja; budući da se iste klase antibiotika koriste u veterinarskoj i humanoj medicini te su se slični mehanizmi rezistencije pojavili u oba sektora;

AI.  budući da intenzivan uzgoj može podrazumijevati neprimjereno i rutinsko hranjenje stoke, peradi i riba antibioticima kako bi se potaknuo brži rast te njihovu široku upotrebu u svrhu profilakse kako bi se spriječilo širenje bolesti uzrokovanih stresnim uvjetima zbog skučenosti i pretrpanosti u kojima životinje žive i koji narušavanju njihov imunološki sustav čime se nadoknađuju nesanitarni uvjeti u kojima se životinje uzgajaju;

AJ.  budući da koncept „Jedno zdravlje”, koji su poduprle Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Svjetska organizacija za zdravlje životinja (OIE), prepoznaje da su ljudsko zdravlje, zdravlje životinja te ekosustavi međusobno povezani; budući da životinje i prehrambeni proizvodi dobiveni od životinja posebno mogu biti izravan izvor rezistentnih patogenih uzročnika zoonoze; budući da stoga upotreba antibiotika kod životinja, posebno onih namijenjenih za prehranu ljudi i koje su iz intenzivnog uzgoja, može utjecati na otpornost na antibiotike u ljudi;

AK.  budući da u svjetlu koncepta „Jedno zdravlje”, pristup prema kojem stručnjaci za humanu i veterinarsku medicinu poduzimaju inicijative kako bi se spriječile otporne infekcije i smanjila uporaba antibiotika, može spriječiti bolničke infekcije, kako unutar, tako i izvan bolnica;

AL.  budući da je prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji u brojnim državama članicama EU-a(5) uporaba antimikrobnih sredstava u životinja znatno raširenija nego u ljudi;

AM.  budući da je, prema europskim udrugama potrošača, više od 70 % mesnih proizvoda analiziranih u šest država članica EU-a bilo zaraženo bakterijama otpornima na antibiotike, dok su u drugih osam država te bakterije bile prisutne u 50 % uzetih uzoraka;(6)

AN.  budući da je primijećena visoka razina otpornosti bakterije Campylobacter na fluorokinolone i da je mnogo slučajeva infekcije tom bakterijom u ljudi posljedica rukovanja pilećim mesom, njegove pripreme i konzumacije; budući da tako visoke razine otpornosti umanjuju mogućnosti učinkovitog liječenja za slučajeve infekcije bakterijom Campylobacter u ljudi;

AO.  budući da je u Europskoj uniji uporaba antibiotika u količinama manjim od onih propisanih terapijom, što uključuje davanje malih doza proizvoda za poticanje rasta životinja, zabranjena od 2006. godine;

AP.  budući da velika većina hrane s dodanim lijekovima za životinje iz uzgoja sadrži antimikrobna sredstva;

AQ.  budući da je uporaba antimikrobnih sredstava u kućnih ljubimaca dodatni čimbenik rizika za razvoj i prijenos antimikrobne rezistencije u ljudi i da trend povećanja otpornosti na antibiotike utvrđen u veterinarskim klinikama za kućne ljubimce slijedi sličan trend uočen u bolnicama;

AR.  budući da se rizik od prijenosa antimikrobne rezistencije preko kućnih ljubimaca na ljude ne može točno kvantificirati te da ovo pitanje zahtijeva uspostavljanje temeljite istrage;

AS.  budući da je utvrđeno da postojeće zakonodavstvo o veterinarskim lijekovima ne nudi dovoljno sredstava da bi se zajamčio odgovarajući način upravljanja rizicima za zdravlje ljudi koji proizlaze iz uporabe antimikrobnih sredstava u životinja;

AT.  budući da se pitanje uporabe antibiotika izvan odobrene indikacije tiče veterinarske, ali i humane medicine;

AU.  budući da farmaceutska poduzeća imaju praksu dodavanja novih antibiotika unutar postojećih klasa antibiotika umjesto otkrivanja i razvijanja pravih novih antibakterijskih sredstava pa će se zbog toga rezistencija na navedena nova sredstva razviti brže nego za lijekove s pravim novim mehanizmom djelovanja;

AV.  budući da je potrebno poticati farmaceutske laboratorije na razvoj novih antibiotika uzimajući u obzir stvaranje poticajnih mjera i alternativnih poslovnih modela za nagrađivanje inovacija;

AW.  budući da je iznimno važno poticati farmaceutska poduzeća na investicije i nastavak ulaganja u razvoj novih antimikrobnih sredstava, posebno aktivnih protiv bolesti za koje antimikrobna rezistencija predstavlja veliku opasnost, odnosno:

   bolesti uzrokovane prevalentnim gram-negativnim multirezitentnim bakterijama (kao što su K. pneumoniae i Acinetobacter ili E. coli) ili drugim multirezitentnim bakterijama kao što su zlatni streptokok ili tuberkuloza;
   ostale bolesti uzrokovane virusima (kao što je HIV) ili parazitima (kao što je malarija);

te na razvoj drugih metoda za borbu protiv bolničkih infekcija bez korištenja antibiotika;

AX.  budući da se to može postići rješavanjem nekih ključnih znanstvenih, regulatornih i gospodarskih izazova koji su sprečavali razvoj antimikrobnih sredstava, a posebno poticanjem ulaganja u istraživanje i razvoj koja su usmjerena na najveće potrebe javnog zdravstva istovremeno štiteći održivost nacionalnih zdravstvenih sustava;

AY.  budući da je u stavku 2. članku 4. Direktive 2001/18/EZ određen rok za uporabu gena koji omogućuju otpornost na antibiotike za transgenske biljke;

AZ.  budući da stručnjaci za proizvode nikada ne bi trebali obavljati terapijske postupke, nego samo pružati potporu medicinskom osoblju kada i ako ono to zahtijeva, na primjer pri sastavljanju ili rastavljanju određenih instrumenata;

BA.  budući da se odredbe Direktive 2011/24/EU o mobilnosti pacijenata provode u cijelom EU-u, čime se ističe važnost bolje upoznatosti pacijenata sa sigurnošću pacijenata u različitim državama članicama;

BB.  budući da je presudno zajamčiti prava pacijenata i povjerenje javnosti u zdravstvene službe tako da države članice iza sebe imaju uspostavljene sustave koji će pružiti pravedne financijske naknade u slučaju nemara koji je rezultat manjkave medicinske usluge;

BC.  budući da je internet najveće neregulirano farmaceutsko tržište na svijetu; budući da je dokazano da je 62 % farmaceutskih proizvoda kupljenih na internetu lažno ili da nisu u skladu s normama; budući da vrlo mnogo subjekata posluje nezakonito preko interneta te se procjenjuje da je godišnji promet od nezakonite internetske prodaje lijekova za koje je potreban recept oko 200 milijardi USD;

BD.  budući da se u članku 168. Ugovora o funkcioniranju Europske unije propisuje da djelovanje Unije mora nadopunjavati nacionalne politike i biti usmjereno prema poboljšanju javnog zdravlja, sprečavanju tjelesnih i duševnih bolesti i oboljenja te uklanjanju izvora opasnosti za tjelesno i duševno zdravlje;

Provedba preporuka Vijeća o sigurnosti pacijenata

Povratne informacije o drugom izvješću Komisije o provedbi

1.  podsjeća da je zakonodavstvo EU-a u farmaceutskom sektoru uspostavljeno kako bi se zaštitila sigurnost pacijenata; podsjeća na svoju gore spomenutu Rezoluciju od 22. listopada 2013. o izvješću Komisije upućenom Vijeću na temelju izvješća država članica o provedbi preporuke Vijeća (2009/C 151/01) o sigurnosti pacijenata, uključujući sprečavanje i suzbijanje bolničkih infekcija;

2.  pozdravlja poboljšanje sustava nadzora bolničkih infekcija u EU-u i druge novije mjere uspostavljene u državama članicama za poboljšanje opće sigurnosti pacijenata i smanjenje učestalosti bolničkih infekcija, a posebno napredak koji su države članice ostvarile u razvoju strategija i programa za sigurnost, uključujući sigurnost pacijenata u zakonodavstvu o zdravstvu, te u razvoju sustava izvješćivanja i izobrazbe;

3.  međutim, primjećuje da drugo izvješće o provedbi i dalje pokazuje nejednak napredak među državama članicama u pogledu sigurnosti pacijenata te žali zbog činjenice da su neke države članice, između ostalog, očito usporile provedbu preporuka Vijeća, što je vjerojatno posljedica financijskih ograničenja koja su posljedica gospodarske krize;

4.  izražava žaljenje zbog toga što su mjere štednje dovele do smanjenja broja zaposlenih na razini osoblja za čišćenje u bolnicama i drugim objektima zdravstvene skrbi diljem Europe, s obzirom na ključnu ulogu koju osoblje za čišćenje ima u jamčenju visoke razine higijene;

5.  poziva države članice da se pobrinu da mjere štednje, u ovom razdoblju gospodarske krize, ne utječu na sigurnost pacijenata te da se sustave zdravstvene skrbi i dalje primjereno financira, a posebno da izbjegavaju najštetnije mjere kao što su kratkoročne uštede koje će srednjoročno i dugoročno dovesti do visokih troškova te da se umjesto toga usredotoče na daljnji razvoj sustava zdravstvene skrbi visoke kvalitete i učinkovitosti; poziva države članice da zajamče dovoljan broj stručnih zdravstvenih djelatnika koji su obučeni ili specijalizirani za sprečavanje i nadziranje infekcija te da zajamče bolničku higijenu u cilju pristupa usredotočenijeg na pacijenta;

6.  traži od država članica da odrede konkretne i ambiciozne kvantitativne ciljeve za smanjenje uporabe antibiotika;

7.  pozdravlja rad radne skupine EU-a za sigurnost pacijenata i kvalitetu zdravstvene skrbi koja okuplja predstavnike iz svih 28 država članica EU-a, zemalja EFTA-e, međunarodnih organizacija i tijela EU-a, te pomaže u razvoju sigurnosti pacijenata u EU-u i programa kvalitete;

8.  poziva Komisiju da nastavi nadzirati provedbu odredbi o sigurnosti pacijenata u državama članicama te da u skladu s tim po potrebi izrađuje nove smjernice;

Smjernice za poboljšanja

9.  pozdravlja rad na usporedivim pokazateljima kojima će se ocjenjivati sigurnost pacijenata koji je sufinancirao EU, a provela Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj; poziva države članice da uvedu takve pokazatelje radi ocjenjivanja sigurnosti pacijenata;

10.  primjećuje važnost uključivanja sigurnosti pacijenata u obrazovanje, osposobljavanje na radnom mjestu i trajno osposobljavanje zdravstvenih djelatnika i stručnjaka u svim državama članicama;

11.  naglašava moguće prednosti sustava e-zdravstvo za smanjenje štetnih događaja praćenjem protoka informacija i poboljšanjem razumijevanja liječničkih postupaka, kao i elektroničkim izdavanjem recepata i upozorenjima o interakciji lijekova; poziva Komisiju i države članice da dodatno istraže mogućnosti koje nudi e-zdravstvo u području sigurnosti pacijenata, uključujući i uvođenje elektroničkih zdravstvenih kartona pacijenata, te da poboljšaju suradnju razmjenom iskustva, znanja i najbolje prakse u ovom sektoru;

12.  poziva Komisiju i države članice da procijene potencijal mobilnoga zdravstva (m-zdravstvo) u pogledu učinkovitosti skrbi, broja hospitalizacija i smanjenja godišnjih troškova zdravstvene skrbi po stanovniku;

13.  primjećuje da se uporaba antibiotika i prevalencija antimikrobne rezistencije znatno razlikuju među državama članica i potiče države članice na primjenu najboljih praksi;

14.  naglašava hitnu potrebu za poticanjem istraživanja i inovacija u području veterine na razini EU-a i na nacionalnoj razini;

15.  potiče države članice da provedu ili razviju sljedeće mjere:

   a) daljnje ulaganje napora za poboljšanje sigurnosti pacijenata provedbom potrebnih mjera kako bi se u potpunosti primijenile preporuke Vijeća;
   b) redovno prikupljanje podataka, u skladu sa standardiziranim anketama, o prevalenciji i incidenciji štetnih događaja na svom teritoriju te poboljšanje sustava ranog upozoravanja, kao i dobro upravljanje razmjenom podataka;
   c) jamčenje da seravnatelji u zdravstvu imenuju na temelju zasluga, a ne političkog uvjerenja;
   d) jamčenje redovitih poboljšanja i ocjenjivanja uvjeta rada zdravstvenih djelatnika koje je u tijeku u cilju poboljšanja sigurnosti pacijenata;
   e) jamčenje osnovnog osposobljavanja svih zdravstvenih djelatnika, čak i onih koji nisu u izravnom kontaktu s pacijentima, u pogledu sprečavanja i kontrole infekcija prije nego što počnu raditi u bolnici ili drugoj zdravstvenoj ustanovi te redovito nakon toga;
   f) jamčenje odgovarajuće i suvremene izobrazbe liječnika i ostalih zdravstvenih djelatnika, kao i razmjene najboljih praksi kako bi bili u korak s najnovijim tehnologijama i praksama u pogledu bolničke higijene te uspostava sustava nadzora kako bi se provjerilo jesu li njihove vještine u koraku s vremenom, posebno s obzirom sigurnosnu kiruršku kontrolnu liste Svjetske zdravstvene organizacije; to bi smanjilo učestalost liječničkih pogrešaka (uključujući i bolničke infekcije) nastalih zbog nedovoljnog znanja i propusta u praćenju novih tehnoloških napredaka;
   g) jamčenje usvajanja multidisciplinarnog pristupa prilikom liječenja;
   h) jamčenje bolje usklađenosti i kontinuiteta u lancu skrbi bolesnika, osobito prilikom prijelaza iz jednog sektora u drugi te prilikom prenošenja informacija, na primjer između bolnice i sektora primarne skrbi;
   i) smanjenje pretrpanosti zdravstvenih ustanova poticanjem skrbi i liječenja kod kuće;
   j) jamčenje da zdravstveni djelatnici obavještavaju pacijente kada se neki lijek upotrebljava izvan odobrenih indikacija te da pacijentima pružaju informacije o mogućim rizicima kako bi pacijenti mogli dati informirani pristanak;
   k) razmjena informacija o najboljem načinu za smanjenje otpornosti na antibiotike u cilju promicanja najučinkovitijeg pristupa u cijeloj Europi;
   l) jamčenje jednakog pristupa zdravstvenim uslugama i liječenju za bolesnike u borbi protiv postojećih zdravstvenih nejednakosti;
   m) poticanje informativnih kampanja namijenjenih pacijentima o rizicima od nastanka štetnih događaja na razini sustava zdravstvene skrbi i o mogućim preventivnim mjerama, počevši od osnovnih higijenskih mjera, te pokretanje kampanja za jačanje svijesti i zdravstvenog odgoja u školama u pogledu racionalne uporabe antibiotika, ali i svih lijekova, te u pogledu rizika koje predstavlja sve veća otpornost na antibiotike; te bi kampanje trebale biti upućene roditeljima i skrbnicima odgovornima za malu djecu i starije osobe i uvijek bi trebale biti popraćene ocjenom njihovih rezultata;
   n) isticanje važnosti sprečavanja bolničkih infekcija u objektima zdravstvene skrbi suzbijanjem širenja zaraze uporabom mjera nadzora nad pacijentima i kontaktima među njima, kao i mjera kontrole infekcije, te nastavak promicanja dobrih higijenskih praksi (kao što je pranje ruku);
   o) povećanje mjera opreza u pogledu higijene promicanjem profila stručnjaka za higijenu koji bi nadzirao sve sanitarne aspekte zdravstvene strukture, pacijente te odnose između pacijenata i vanjskih „gostiju”;
   p) aktivna i formalna uključenost organizacija i predstavnika pacijenata u svim fazama i na svim razinama politika i programa razvoja,
   q) izrada smjernice EU-a u pogledu uključenosti pacijenata u strategije i akcije za sigurnost pacijenata u suradnji s ostalim dionicima, posebno organizacijama pacijenata;
   r) pružanje odgovarajuće potpore organizacijama i predstavnicima pacijenata za provođenje aktivnosti povezanih sa sigurnošću pacijenata;

16.  poziva države članice da istraže moguće nepravilnosti u vezi s obnovom i ponovnom uporabom medicinskih proizvoda koji su izvorno oblikovani i označeni za jednokratnu uporabu;

17.  potiče države članice da unaprijede programe jačanja svijesti za medicinske stručnjake, ostale zdravstvene radnike, veterinare i širu javnost, s naglaskom na uporabi antibiotika i sprečavanju infekcija;

18.  poziva Europsku agenciju za lijekove (EMA) da izradi smjernice o upotrebi lijekova izvan odobrenih indikacija / neodobrenih lijekova na temelju medicinske potrebe te da sastavi popis lijekova koji se upotrebljavaju izvan odobrenih indikacija unatoč postojanju odobrenih alternativa;

19.  poziva Komisiju i Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti da razviju smjernice za zdravstvene djelatnike, pacijente i njihove obitelji u pogledu učinkovitog pranja i sušenja ruku te poticanja uporabe metoda za sušenje ruku koje otežavaju unakrsnu kontaminaciju mikrobima nastalu širenjem i raspršivanjem koje se prenosi zrakom;

20.  naglašava potrebu za bitnim poboljšanjima u komunikaciji te obrazovanju i osposobljavanju veterinama i uzgajivača;

21.  ponovno potiče Komisiju da u najkraćem roku predstavi zakonski prijedlog da se na uputu o lijeku obvezno doda polje s podacima o lijeku; informacije sadržane u tom polju trebaju biti prikazane u lako čitljivom obliku koji se ističe i jasno razlikuje od ostatka teksta; to polje s podacima o lijeku trebalo bi sadržavati kratak opis potrebnih činjenica o lijeku kako bi se pacijentu omogućilo da razumije korist i moguće rizike povezane s lijekom te kako bi se lijek primjenjivao na siguran i ispravan način; to, između ostalog, podrazumijeva savjete o ispravnoj uporabi antibiotika;

22.  poziva Komisiju i države članice da podupru uvođenje europskog logotipa utvrđenog Provedbenom Uredbom (EU) br. 699/2014 kako bi se lakše identificirale ljekarne na internetu koje nude prodaju lijekova na daljinu, čime bi se potrošače zaštitilo od kupnje krivotvorenih lijekova koji su često opasni za zdravlje;

23.  ističe da, u skladu s Odlukom br. 1082/2013/EU o ozbiljnim prekograničnim prijetnjama zdravlju, države članice dostavljaju Komisiji ažurirane podatke o planiranju pripravnosti i odgovora na nacionalnoj razini te poziva države članice da dostave odgovarajuće podatke u skladu s rasporedom utvrđenim u odluci;

Pitanja izvješćivanja i odgovornosti

24.  poziva države članice da potiču redovito iznošenje informacija kojima će zdravstveni djelatnici savjetovati pacijente o tome kako će smanjiti rizike za njihovu sigurnost s pomoću kontakta sa sustavom zdravstvene skrbi;

25.  potiče države članice da uspostave neovisna tijela koja će se povezivati sa stručnjacima kako bi se zajamčilo jačanje svijesti i širenje upozorenja o opasnostima za sigurnost pacijenata;

26.  poziva države članice da poboljšaju svoje sustave izvješćivanja o štetnim događajima i liječničkim pogreškama razradom mjera kojima se zdravstvene djelatnike i pacijente potiče na točno i anonimno izvješćivanje bez okrivljavanja te da razmotre uspostavu e-sustava koji bi mogao olakšati i poboljšati izvješćivanje koje obavljaju pacijenti;

27.  poziva države članice na donošenje mjera kojima bi se poboljšala kvaliteta, a ne samo količina izvješćivanja o štetnim događajima, tako da izvješćivanje sadrži učinkovite informacije kojima bi se zaista poboljšala sigurnost pacijenata, te na uspostavljanje sustava u kojem bi se moglo jednostavno pristupiti podacima i kojim bi se zajamčila sveobuhvatna i sustavna procjena;

28.  poziva Komisiju da razradi standardizirana istraživanja za prikupljanje podataka o slučajevima bolničkih infekcija;

29.  poziva države članice da strože provjeravaju i zabrane nemedicinskom vanjskom osoblju obavljanje medicinskog liječenja;

30.  poziva države članice da obavijeste pacijente o rizicima i preventivnim mjerama u vezi sa štetnim događajima u zdravstvenoj skrbi, kao i o postupcima pritužbi i dostupnim pravnim mogućnostima ako dođe do štetnog događaja, primjerice, posredstvom zastupnika prava pacijenata;

31.  poziva države članice da poduzmu potrebne mjere kako bi se izbjegao sukob interesa liječnika i veterinara u vezi s izdavanjem recepata i prodajom lijekova;

32.  poziva države članice da pacijentima koji su pretrpjeli bolničke infekcije ili liječničku pogrešku zajamče dostupnost potpunih informacija o postojećim mehanizmima za pritužbe i onima pravne zaštite;

33.  poziva Komisiju da izvijesti o nacionalnim praksama kolektivne pravne zaštite u slučajevima bolničkih infekcija;

34.  prepoznaje vrijednost građanskih inicijativa kao što su Europska povelja o pravima pacijenata koja se temelji na Povelji Europske unije o temeljnim pravima i Europski dan prava pacijenata koji se od 2007. organizira svake godine 18. travnja; poziva Komisiju i države članice da na lokalnoj i nacionalnoj razini te na razini EU-a podrže Europski dan prava pacijenata;

Borba protiv antimikrobne rezistencije

Trenutačno stanje i obećavajuća rješenja

35.  pozdravlja rad Komisije u pogledu antimikrobne rezistencije te sprečavanja i nadzora bolničkih infekcija, kao i napore Europskog centra za sprečavanje i suzbijanje bolesti (ECDC) u pogledu koordinacije i nadzora, a posebno u okviru Europske mreže za nadzor antimikrobne rezistencije (EARS-Net), Europske mreže za nadzor antimikrobne potrošnje te Mreže za nadzor bolničkih infekcija (HAI-Net);

36.  pozdravlja zajednički koordinacijski i nadzorni rad ECDC-a, EMA-e i Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) u pogledu antimikrobne rezistencije;

37.  sa zabrinutošću primjećuje da su se između 2010. i 2013. u mnogim državama članicama i na europskoj razini znatno povećali postoci K. pneumoniae otporne na fluorokinolone, cefalosporine treće generacije i aminoglikozide te kombinirane otpornosti na sve tri antibiotske skupine i otpornosti na karbapeneme, posljednju generaciju antibiotskih skupina; primjećuje nadalje da je tijekom istog razdoblja u mnogim državama članicama i na europskoj razini porasla i otpornost E. coli na cefalosporine treće generacije; nadalje primjećuje da u nekim područjima Europe multirezistentna tuberkuloza predstavlja 20 % svih novih slučajeva oboljenja od tuberkuloze, dok su ishodi liječenja multirezistentne tuberkuloze zabrinjavajuće niski;

38.  primjećuje sa zabrinutošću da je u zemljama s visokom razinom multirezistentnosti, uključujući otpornost na karbapeneme, dostupno samo nekoliko mogućnosti liječenja, a među njima su polimiksini; naglašava da je u tim zemljama prisutnost bakterija otpornih na polimiksine glavno upozorenje da su mogućnosti liječenja zaraženih pacijenata sve ograničenije;

39.  primjećuje da će infekcije uzrokovane antimikrobnom rezistencijom vjerojatno dovesti do skupih produljenja boravka u bolnici, kao i do uporabe alternativnih i skupljih terapijskih postupaka koji će dodatno opteretiti zdravstvene sustave država članica;

40.  žali zbog nedovoljne osviještenosti o važnosti racionalne upotrebe antimikrobnih sredstava proteklih 25 godina, a posebno antibiotika, te zbog zastoja u razvoju antimikrobnih lijekova, što je posebice uzrokovano pojavom prepreka koje su istodobno znanstvene, zakonske i gospodarske naravi;

41.  primjećuje da se programom Obzor 2020. i Trećim zdravstvenim programom EU-a stavlja naglasak na zdravstvenu skrb povezanu s infekcijama i antimikrobnom rezistencijom;

42.  primjećuje da neki postojeći i djelotvorni antibiotici nisu dostupni u nekoliko država članica, što dovodi do odabira neodgovarajuće farmakoterapije, te stoga poziva države članice i Komisiju da ispitaju kako djelotvorne antibiotike zadržati na tržištu;

43.  ističe da otpornost na antibiotike često odgađa propisivanje odgovarajuće terapije antibioticima te da davanje pogrešne ili zakašnjele terapije antibioticima uzrokuje velike komplikacije u pacijenata koji boluju od teških zaraznih bolesti, a ponekad može prouzročiti smrt;

44.  s velikom zabrinutošću primjećuje velik broj životinja zaraženih bakterijama koje su otporne na antibiotike i rizik od prenošenja tih bakterija sa zaraženog mesa na potrošače;

45.  primjećuje s velikom zabrinutošću vezu između veterinarske uporabe antimikrobnih sredstava i razvoja antimikrobne rezistencije poljoprivrednika te rizik od širenja te rezistencije na bolnička liječenja;

46.  pozdravlja inicijative i mjere koje su poduzele države članice, stručnjaci za zdravlje životinja i vlasnici životinja usmjerene na odgovornu uporabu antimikrobnih sredstava u životinja i na smanjenje uporabe antimikrobnih sredstava u uzgoju životinja;

47.  smatra da je istraživanje novih antimikrobnih lijekova od ključne važnosti i poziva Komisiju na uporabu Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) kako bi potaknula istraživanja, primjerice, podupiranjem postojećih struktura kao što je inicijativa za inovativne lijekove;

48.  poziva da se više pozornosti posveti razvoju novih antimikrobnih sredstava usmjerenih na nove ciljeve;

49.  pozdravlja i potiče daljnja istraživanja uistinu novih antimikrobnih lijekova, posebno antibiotika koji djeluju protiv prevalentnih gram-negativnih bakterija otpornih na više lijekova i protiv bolesti koje su posebno osjetljive na antimikrobne rezistencije kao što su K. pneumoniae, Acinetobacter, E. coli, HIV, zlatni stafilokok, tuberkuloza i malarija; međutim inzistira na tome da je prvenstveno važno najprije zajamčiti odgovorno i razumno korištenje antimikrobnih sredstava; pozdravlja i potiče daljnja istraživanja alternativnih metoda kojima je cilj borba protiv bolničkih infekcija bez upotrebe antibiotika te borba protiv multirezistentne tuberkuloze;

50.  poziva Komisiju i države članice da ubrzaju aktivnosti istraživanja i razvoja kako bi pružile nove instrumente u borbi s bakterijskim infekcijama koje u Europi postaju sve prisutnije;

51.  poziva Komisiju i države članice da pojačaju poticaje za suradnju javnog i privatnog sektora radi snažnijeg razvoja i istraživanja antibiotika;

52.  poziva države članice na jačanje suradnje u pogledu sigurnosti pacijenata i borbe protiv antimikrobne rezistencije kako bi se ograničilo i smanjilo širenje otpornih mikroorganizama iz jedne države članice u drugu;

53.  poziva Komisiju i države članice na uporabu programa „prilagodljivih putova” i drugih regulativnih instrumenata za raniji pristup pacijenata inovativnim antibakterijskim sredstvima za liječenje otpornih infekcija;

54.  poziva Komisiju i države članice da iskoriste program „prilagodljivih putova ” Europske agencije za lijekove i da upotrebljavaju sva raspoloživa regulatorna sredstva kako bi se zajamčio brži pristup pacijenata inovativnim liječenjima antibakterijskim sredstvima;

55.  naglašava potrebu da pacijenti budu u središtu svih zdravstvenih politika i potiče zdravstvenu pismenost i sudjelovanje pacijenata u odlukama o liječenju;

56.  smatra da je od iznimne važnosti da Komisija zajamči nastavak Akcijskog plana EU-a u vezi s antimikrobnom rezistencijom nakon 2016., ističući načine kako prevladati znanstvene, regulatorne i gospodarske izazove povezane s antimikrobnom rezistencijom, uključujući sprečavanje i nadzor bolničkih infekcija;

Preporuke o upotrebi antibiotika u humanoj medicini

57.  podsjeća da bi samostalno uzimanje antibiotika trebalo biti strogo zabranjeno i naglašava da je nužno da nacionalna nadležna tijela država članica za antibakterijska sredstva provode politiku „samo na recept”;

58.  poziva države članice da poduzmu odgovarajuće radnje kako bi u humanoj medicini zajamčile odgovornu i razumnu upotrebu svih antimikrobnih sredstava, a posebno antibiotika koji se smatraju posljednjom generacijom lijekova za bakterijske infekcije u bolnicama, imajući na umu da je nepropisna upotreba antibiotika u preventivne svrhe (uključujući u bolnicama) jedan od glavnih faktora koji pridonose pojavi otpornosti na antibiotike;

59.  poziva države članice da promiču pristup lijekovima visoke kvalitete te da se pridržavaju punih ciklusa liječenja za sve pacijente, s posebnom potporom za one najosjetljivije, kao načina sprečavanja razvoja otpornosti;

60.  poziva države članice da razmotre i tzv. „zaboravljene” antibiotike kako bi se proširio izbor načina djelovanja;

61.  poziva Komisiju da se uključi u rad Svjetske zdravstvene organizacije radi razvoja novog gospodarskog modela kako bi uzela u obzir pitanja i potrebe javnog zdravlja;

62.  poziva države članice i Komisiju da razmisle o razvoju novog gospodarskog modela koji opseg prodaje razdvaja od nagrade isplaćene za novi antibiotik, što bi odrazilo društvenu vrijednost novog antibiotika i poduzeću zajamčilo dovoljan povrat ulaganja, dok bi kupac stekao pravo uporabe proizvoda te bi imao potpuni nadzor nad opsezima;

63.  potiče države članice da provedu ili razviju sljedeće mjere:

   a) podsjete liječnike da je od presudne važnosti jamčiti da se antibiotici za liječenje ili profilaksu propisuju prikladno i odgovorno;
   b) jamče, kad god je to moguće, da se prije propisivanja antibiotika sustavno provodi odgovarajuća mikrobiološka dijagnostika, npr. korištenjem novih dijagnostičkih alata koji bi omogućili brzo postavljanje dijagnoze na licu mjesta i/ili antibiograma, posebno za bolesti koje su sklone recidivima, te da se uklanjaju prepreke koje sprečavaju ispravnu mikrobiološku dijagnostiku, posebno u ambulantnom sektoru;
   c) reguliraju propisivanje antibiotika za liječenje, a posebno strogo provode zakone kojima se zabranjuje davanje antibiotika za liječenje bez recepta, kako bi se zajamčila prikladna upotreba lijekova navođenjem terapijskog cilja i odabirom odgovarajuće farmakoterapije;
   d) strogo provode odgovorne marketinške prakse izbjegavajući sukob interesa između proizvođača i osoba koje propisuju lijekove;
   e) potiču razvoj novih modela prihoda u kojima ekonomski povrat poduzećima nije povezan s količinom antibiotika izdanih na recept, uz istodobno poticanje farmaceutskih inovacija i njihovim uravnoteživanjem s održivošću zdravstvenih sustava;
   f) reguliraju prodaju i distribuciju antibiotika tako da pacijenti mogu dobiti samo određenu količinu antibiotika koju im je doktor propisao jer u nekim državama članicama još uvijek postoje propisi kojima se odobrava prodaja antibiotika u većim pakovanjima nego što je potrebno za određenu vrstu liječenja;
   g) zajamče kod pacijenata veću razinu pridržavanja liječenja antibiotikom koja je u skladu s antibiotskim i drugim odgovarajućim oblicima liječenja koja je propisalo medicinsko stručno osoblje tako da se poveća njihovo razumijevanje važnosti odgovorne uporabe liječenja antibiotikom i rizika od povećanja antimikrobne rezistencije;
   h) nadziru otpornost na antibiotike i korištenje antibiotika u bolnicama te zajamče da se antibiotici prilikom uporabe u bolnicama upotrebljavaju isključivo za točne indikacije, u pravilnim dozama te što je moguće kraćem trajanju kako se preporučuje u smjernicama koje se temelje na dokazima;
   i) pojačaju nadzor infekcija, posebno s prekograničnog stajališta, i to pomnim nadzorom potencijalnih prijenosnika multirezistentnih bakterija pravilnim pregledom pacijenata prebačenih iz zemlje/regije/bolnice za koju se zna da ima visoku prevalenciju multirezistentnih bakterija i izolacijom pozitivnih pacijenata u odvojene sobe ili uvođenjem „kohortne njege”;
   j) razvijaju strategiju koja uključuje više dionika za multirezistentnu tuberkulozu kako bi obuhvatili ključne aspekte kao što su prevencija, jačanje svijesti, dijagnosticiranje, odgovarajuće liječenje te pridržavanje liječenja i redovito uzimanje propisanih lijekova;
   k) poboljšaju sigurnosne standarde, prvenstveno za medicinsku opremu otpornu na sterilizaciju (npr. endoskopi) i zajamče da izvorno predviđena medicinska oprema s oznakom sukladnosti CE za jednokratnu uporabu, u slučaju ponovne upotrebe ispunjava sve sigurnosne standarde kako bi se zajamčilo zdravlje potrošača;
   l) pokrenu kampanje usmjerene na široku publiku, uključujući i edukativne programe u školama radi jačanja svijesti o racionalnoj upotrebi antibiotika i rizicima koje donosi sve veća otpornost na antibiotike te o važnosti razvijanja dobrih praksi u pogledu osobne higijene; imajući na umu mogućnosti koje nude sustavi e-zdravstva, te bi kampanje trebale biti usmjerene na mlade i stare, na roditelje i njegovatelje, a nakon njih bi trebala uslijediti ocjena rezultata;
   m) povećaju javno financiranje i otvaranje novih sveučilišnih radnih mjesta radi usredotočivanja na istraživanje i potvrđivanje novih pristupa liječenju bakterijskih infekcija;
   n) posebno povećaju poticaje za istraživanja i razvoj novih antimikrobnih sredstava;
   o) poziva ECDC da organizira posjete državama članicama kako bi im se pružila tehnička i znanstvena pomoć te osposobljavanje o antimikrobnoj rezistenciji kako je predviđeno člankom 9. Uredbe o osnivanju ECDC-a (EZ) br. 851/2004; potiče države članice koje to još nisu učinile, a posebno one u kojima je antimikrobna rezistencija već visoka ili pokazuje zabrinjavajući rast, da pozovu ECDC da provede takve misije;
   p) javno objavi evidenciju bolnica i drugih ustanova za zdravstvenu skrb u pogledu bolničkih infekcija, kako bi pacijenti mogli donijeti informirane odluke;

64.  poziva Komisiju da promisli o posljedicama povećane mobilnosti zajamčene Direktivom 2011/24/EU u pogledu pojačane antimikrobne rezistencije koju bi mogli uzrokovati pacijenti koji zbog liječenja putuju diljem Europe;

Preporuke za upotrebu antibiotika u veterinarskoj medicini općenito, a posebno u uzgoju

65.  izražava zabrinutost zbog toga što je zajedničko izvješće Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) i ECDC-a o antimikrobnoj rezistenciji pokazalo da su bakterije koje najučestalije uzrokuju infekcije koje se prenose hranom, kao što su Salmonella i Campylobacter, pokazale znatnu otpornost na uobičajena antimikrobna sredstva;

66.  ponavlja poziv upućen u svojoj Rezoluciji od 27. listopada 2011. o prijetnji antimikrobne rezistencije(7) javnom zdravlju da se ukine profilaktička uporaba antibiotika u uzgoju stoke, naglašavajući da se sektor uzgoja stoke i sektor intenzivnog uzgoja ribe trebaju usredotočiti na sprečavanje bolesti dobrom higijenom, uvjetima držanja i uzgojnom praksom, kao i strogim mjerama biološke sigurnosti, umjesto profilaktičkom uporabom antibiotika;

67.  poziva države članice da uvedu ili razrade sljedeće mjere:

   a) promicanje i jačanje odgovorne i razumne upotrebe svih antimikrobnih sredstava u veterinarskoj medicini, uključujući i hranu s dodanim lijekovima dopuštajući njihovu uporabu samo za liječenje nakon postavljene veterinarske dijagnoze uz posebno dodatno razmatranje antibiotika koji su na popisu Svjetske zdravstvene organizacije kao iznimno važna antimikrobna sredstva za humanu medicinu;
   b) uvođenje pravnih alata za ograničavanje upotrebe antibiotika kod životinja ako se utvrdi znatan rizik za javno zdravstvo;
   c) provedba strožih kontrola kako bi se ograničila uporaba antibiotika u veterinarskoj medicini; jedan od načina kako to postići bio bi da se pravo propisivanja antibiotika ograniči na veterinare sa stručnim kvalifikacijama te odvajanjem prava veterinara da propisuju i ujedno prodaju antibiotike kako bi se uklonili svi ekonomski poticaji;
   d) pokretanje kampanje za jačanje svijesti o odgovornoj uporabi antimikrobnih sredstava za životinje, uključujući kućne ljubimce;
   e) smanjenje potrebe za antibioticima poboljšanjem zdravlja životinja mjerama biološke sigurnosti, sprečavanjem bolesti i praksama dobrog upravljanja te uspostava snažne i jasnije metodologije i prioriteta u borbi protiv razvoja antimikrobne rezistencije;
   f) jamčenje da se uzgoj stoke i akvakultura usredotoče na sprječavanje bolesti dobrom higijenom, uvjetima držanja i uzgojnom praksom te strogim mjerama biološke sigurnosti, umjesto profilaktičkom uporabom antibiotika; također je poznato da se bolje upravljanje poljoprivrednim gospodarstvima i bolji postupci uzgoja životinja mogu postići revizijom propisa o maksimalnoj gustoći životinja u uzgoju stoke, s obzirom na to da trenutačne veličine stada često sprečavaju liječenje pojedinačnih ili manjih skupina životinja i stoga potiču profilaktičku uporabu antibiotika;
   g) ograničavanje upotrebe antibiotika u intenzivnom stočarstvu i poticanje modela ekološkog ili ekstenzivnog stočarstva;
   h) smanjenje uporabe antibiotika kod životinja postupnim ukidanjem antibiotika u profilaktičke svrhe kada se oni preventivno daju životinjama i svođenje slučajeva metafilakse na najnižu razinu, odnosno liječenja skupina životinja s ciljem izlječenja pojedine bolesne životinje u uzgoju i sprečavanja infekcije kod zdravih životinja;
   i) razvoj i provedba nacionalnih strategija ili akcijskih planova za borbu protiv antimikrobne rezistencije koji će, između ostalog, uključivati:
   i) provedbu nacionalnih smjernica o liječenju životinja antimikrobnim sredstvima kako bi se zajamčila uporaba antimikrobnih sredstava na temelju konkretnog dokaza i uvjeta u državama članicama;
   ii) provedbu preventivnih politika o zdravlju životinja koje su usmjerene na poboljšanje zdravstvenog statusa životinja i smanjenje potrebe za uporabom antimikrobnih sredstava u uzgoju životinja;
   iii) utvrđivanje odgovornosti veterinara u pogledu upravljanja zdravljem životinja i odlučivanja o uporabi antimikrobnih sredstava;
   iv) provedbu stalnog osposobljavanja stručnjaka za zdravlje životinje i vlasnike životinja;
   j) potvrda zabrane upotrebe antibiotika, posebno onih koji potiču rast životinja;

68.  potiče države članice da reguliraju sve sukobe interesa i financijske poticaje u koje su uključeni veterinari koji prodaju i propisuju antibiotike;

69.  poziva Europsku agenciju za lijekove da sastavi popis antibiotika koji se koriste na životinjama i za koje je otkriven znatan rizik za zdravlje ljudi;

70.  potiče nacionalna tijela i EMA-u da provedu ili razviju sljedeće mjere:

   a) jačanje postojeće procjene rizika novih veterinarskih antimikrobnih tvari utvrđivanjem glavnih potencijalnih rizika za javno zdravlje u vrlo ranoj fazi odobravanja;
   b) praćenje razvoja otpornosti određenih bakterija u skladu s planovima koji su dogovoreni između regulatora i poduzeća kada je nova antimikrobna tvar prvi put odobrena u veterinarskoj medicini;
   c) praćenje promjena u uporabi antimikrobnih sredstava u životinja u sklopu projekta Europskog nadzora uporabe antimikrobnih sredstava u veterini (ESVAC) (koji vodi EMA) radi mjerenja učinka provedenih mjera;

71.  poziva zakonodavca da, prilikom rasprave o prijedlogu uredbe o veterinarsko-medicinskim proizvodima (2014/0257(COD)), slijedi način postupanja koji je u skladu s načelom „jednog zdravlja”, a posebno da napravi sljedeće:

   usvoji odredbe kojima se zabranjuje uporaba antimikrobnih sredstava izvan indikacija u životinja koja su odobrena samo u humanoj medicini;
   podrži obvezno evidentiranje količina svih antimikrobnih sredstava koja se upotrebljavaju za uzgoj stoke o kojima će se obavijestiti nadležna nacionalna tijela koja će ih javno objavljivati jedanput godišnje;
   zajamči da novim zakonodavstvom o veterinarsko-medicinskim proizvodima ne dođe do snižavanja standarda kvalitete, sigurnosti i učinkovitosti veterinarsko-medicinskih proizvoda i da su ti visoki standardi zajamčeni tijekom cijelog vijeka trajanja veterinarsko-medicinskih proizvoda;
   stvori bazu podataka EU-a s informacijama o tome kad, gdje, kako i za koje se životinje upotrebljavaju antimikrobna sredstva;
   zabrani prodaju antimikrobnih sredstava internetom;

72.  poziva suzakonodavca da prilikom pregovaranja o prijedlogu uredbe o proizvodnji, stavljanju na tržište i uporabi hrane s dodanim lijekovima kojom se stavlja izvan snage Direktiva Vijeća 90/167/EEZ (2014/0255(COD)) zajamči da ona sadrži odredbe kojima je cilj znatno ograničiti uporabu hrane s dodanim lijekovima koja sadrži antimikrobna sredstva za životinje koje se upotrebljavaju za proizvodnju hrane i posebno da strogo zabranjuju preventivnu uporabu antimikrobnih sredstava uključenih u hranu s dodanim lijekovima;

73.  poziva Komisiju i Europsku agenciju za sigurnost hrane da istraže potencijalne štete, izravne ili neizravne, koje mogu proizaći iz uporabe antimikrobnih sredstava u kućnih ljubimaca te da razrade mjere ublažavanja rizika od antimikrobne rezistencije koja bi se mogla prenijeti na ljude preko kućnih ljubimaca;

74.  ističe da su neke države članice EU-a već uspješno ukinule profilaktičku uporabu na razini poljoprivrednih gospodarstava; poziva stoga Komisiju da predstavi zakonodavstvo za ukidanje profilaktičke uporabe antibiotika;

Suradnički pristup u Europskoj uniji

75.  poziva države članice da surađuju na određivanju minimalnih standarda sigurnosti pacijenata i pokazatelja sigurnosti i kvalitete zdravstvene skrbi diljem EU-a, u savjetovanju sa svim relevantnim dionicima, uključujući organizacije pacijenata;

76.  poziva Komisiju i države članice da i dalje sudjeluju u dijalogu s dionicima i razvijaju koordiniranu, sveobuhvatnu i održivu strategiju EU-a za sigurnost pacijenata te da iznesu konkretna rješenja koja treba provesti na europskoj, nacionalnoj, regionalnoj te lokalnoj razini i/ili razini primarne zdravstvene skrbi;

77.  poziva države članice i Komisiju da razmisle, sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom, o razvoju novog gospodarskog modela koji opseg prodaje antibiotika razdvaja od nagrade isplaćene za novi antibiotik, jamčeći poduzeću pravedan povrat ulaganja i istodobno štiteći održivost nacionalnih zdravstvenih sustava;

78.  poziva Komisiju, države članice i farmaceutsku industriju da poboljšaju partnerstva EU-a između akademskog svijeta i farmaceutske industrije, a najbolji je primjer toga inicijativa za inovativne lijekove;

79.  potiče farmaceutska poduzeća, vlade i akademski svijet da svojim najboljim sredstvima (infrastrukturom, spojevima, idejama i financijskim sredstvima) doprinesu prijelomnim temeljnim istraživanjima i zajedničkim pretkonkurentnim projektima; smatra da inicijativi za inovativne lijekove (IMI) treba pružiti fleksibilnost u istraživanju novih zaključaka koji proizlaze iz tih projekata;

80.  traži od Komisije da razmotri zakonodavni okvir kojim bi se potaknuo razvoj novih antibiotika, na primjer u obliku instrumenta kojim se regulira uporaba antibiotika kod ljudi, sličnog onome koji je predložen za uporabu antibiotika kod životinja;

81.  potiče daljnja uspostavljanja javno-privatnih suradnji, kao što su programi inicijative za inovativne lijekove „New Drugs for Bad Bugs”, COMBACTE, TRANSLOCATION, Drive AB ili ENABLE, kako bi se iskoristila moć suradnje;

82.  pozdravlja inicijativu za zajedničko planiranje u vezi s antimikrobnom rezistencijom kojom se državama članicama omogućuje da se dogovore o potrebama istraživanja kako bi se izbjegla udvostručenja i poziva na povećanje financiranja za razvoj novih lijekova i ostalih alternativa antibioticima u borbi protiv antimikrobne rezistencije;

83.  potiče Europsku uniju da se pridruži globalnom inovacijskom fondu koji je predložen „Revizijom otpornosti na antibiotike” provedenoj u Ujedinjenoj Kraljevini s ciljem podupiranja „blue sky” znanosti;

84.  traži od Komisije i država članica da podupiru dijagnostičke instrumente koji su jednostavni za uporabu kako bi se zajamčila bolja dostupnost pravilne dijagnostike prije propisivanja ili davanja antibiotika, posebno u ambulantnom sektoru;

85.  potiče Europsku uniju na promicanje svake globalne inicijative kojom se poboljšavaju načini borbe protiv rezistencije na antibiotike i podržavaju istraživanja u tom području, te na sudjelovanje u njoj;

86.  poziva Komisiju da pripremi, u suradnji s državama članicama, preporuke o standardima za sigurnost hrane koji će se primjenjivati s obzirom na prisutnost (multi)rezistentnih patogena i/ili utvrđene odrednice otpornosti;

87.  naglašava da je antimikrobna rezistencija postala ozbiljan problem koji je potrebno hitno riješiti; poziva Komisiju da razmotri predlaganje zakonodavstva o razboritoj uporabi antibiotika, ako se u državama članica ostvari malen ili nikakav napredak u roku od pet godina nakon objave ovih preporuka;

o
o   o

88.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Odboru regija te državama članicama.

(1) SL C 184E, 8.7.2010., str. 395.
(2) SL C 151, 3.7.2009., str. 1.
(3) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0483.
(4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0435.
(5) „ Borba protiv rezistencije na antibiotike iz perspektive sigurnosti hrane u Europi, Svjetska zdravstvena organizacija, Europa, 2011.”
(6) „Korištenje antibiotika kod stoke: vrijeme za djelovanje (dokument o stajalištu Europske organizacije potrošača)
(7) SL C 131 E, 8.5.2013., str. 116.


Mogućnosti zelenog rasta za MSP-ove
PDF 457kWORD 131k
Rezolucija Europskog parlamenta od 19. svibnja 2015. o mogućnostima zelenog rasta za mala i srednja poduzeća (2014/2209(INI))
P8_TA(2015)0198A8-0135/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. veljače 2013. o poboljšanju pristupa malih i srednjih poduzeća financiranju(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2014. o reindustrijalizaciji Europe u svrhu promicanja konkurentnosti i održivosti(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. studenoga 2014. o reviziji smjernica Komisije za procjenu učinka i ulozi testa utjecaja zakonodavstva na mala i srednja poduzeća (test MSP)(3),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Prvo misli namalo: Akt o malom poduzetništvu za Europu” (COM(2008)0394),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije naslovljenu „Revizija Akta o malom poduzetništvu za Europu” (COM(2011)0078),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Prilike za učinkovito korištenje resursa u građevinskom sektoru” (COM(2014)0445),

–  uzimajući u obzir anketu Eurobarometra o MSP-ovima, učinkovitoj upotrebi resursa i zelenim tržištima (Flash Eurobarometer 381) i anketu Eurobarometra o ulozi javnih potpora u komercijalizaciji inovacija (Flash Eurobarometer 394),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (doneseno na 109. plenarnoj sjednici održanoj 3. i 4. prosinca 2014.) o paketu o industrijskoj politici,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Zeleni akcijski plan za mala i srednja poduzeća” COM(2014)0440),

–  uzimajući u obzir manifest Europske platforme za učinkovitu upotrebu resursa i preporuke o politikama iz ožujka 2014.,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Prema kružnom gospodarstvu: program nulte stope otpada za Europu” (COM(2014)0398),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Inovacija za održivu budućnost – akcijski plan za ekološke inovacije” (COM(2011)0899),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i mišljenja Odbora za proračune i Odbora za regionalni razvoj (A8‑0135/2015),

A.  budući da mala i srednja poduzeća čine više od 98 % europskih poduzeća, osiguravaju više od 67 % ukupne zaposlenosti u Uniji i 58 % bruto dodane vrijednosti; budući da su osnova gospodarstva Europske unije i ključan pokretač dugoročnog europskog gospodarskog rasta i održivih prilika za otvaranje radnih mjesta u 28 država članica; budući da je zapošljavanje u sektoru ekoloških roba i usluga od 2007. do 2011. unatoč krizi poraslo 20 % te da taj sektor malim i srednjim poduzećima (MSP) pruža mogućnost još većeg pokretanja gospodarske aktivnosti i otvaranja radnih mjesta, uključujući područja obilježena iseljavanjem i starenjem stanovništva; budući da stoga imaju važnu ulogu u industrijskom ekosustavu zajedno sa srednje kapitaliziranim poduzećima i multinacionalnim kompanijama; budući da su devet od deset MSP-ova mala poduzeća s 10 ili manje zaposlenih i da ta mikropoduzeća predstavljaju 53 % svih radnih mjesta u Europi;

B.  budući da se u ovom trenutku svjetsko tržište ekoloških roba i usluga procjenjuje na 1 000 milijardi EUR godišnje te da se procjenjuje da će se taj iznos udvostručiti ili čak utrostručiti do 2020. i tako stvoriti nevjerojatne prilike za europske MSP-ove i gospodarski rast u EU-u općenito; budući da Europska unija u svjetskim razmjerima ima vodeću ulogu i u uvozu i u izvozu ekološke robe; budući da se uz tu robu neodvojivo vežu usluge, no i dalje postoje necarinske prepreke za pružatelje ekoloških usluga;

C.  budući da se Europska unija obvezala reindustrijalizirati Europu ulaganjem u načela održivosti, konkurentnosti i inovacije te podržavanjem tih načela kako bi do 2020. ostvarila udio od najmanje 20 % u industrijskoj proizvodnji BDP-a država članica EU-a; budući da se Europsko vijeće obvezalo smanjiti emisije stakleničkih plinova za najmanje 40 % tako što će do 2030. godine povećati udio obnovljive energije za najmanje 27 % i povećati energetsku učinkovitost za najmanje 27 % uz želju da taj cilj poveća na 30 %; budući da bi MSP-ovi trebali imati važnu ulogu u ispunjavanju tih ciljeva jer njih 93 %(4) već poduzima mjere kako bi učinkovitije upotrebljavali resurse; budući da bi prema Komisiji boljim ekološkim dizajnom, sprečavanjem stvaranja otpada, recikliranjem otpada i njegovom ponovnom uporabom poduzeća u EU-a mogla ostvariti neto uštede koje se procjenjuju na 600 milijardi EUR, odnosno 8 % godišnjeg prometa, uz istodobno smanjenje ukupnih emisija stakleničkih plinova za 2 – 4 %;

D.  budući da je jedno od načela Akta o malom poduzetništvu omogućiti MSP-ovima da ekološke izazove pretvore u gospodarske prilike djelujući održivo, no budući da nije ostvaren veći politički napredak i da su MSP-ovi prilikom pokretanja posla i provedbe ekoloških standarda često suočeni s nedosljednim politikama;

E.  budući da će i tržište i zakonodavstvo poticati usklađenost MSP-ova sa sve većim brojem ekoloških standarda; budući da bi EU i države članice u novim i postojećim propisima trebale smanjiti administrativno opterećenje i truditi se da izbjegnu stvaranje dodatnih troškova za poduzeća koja se trebaju uskladiti s tim propisima; budući da su predložene nove inicijative za smanjenje regulatornog opterećenja za MSP-ove i druge sektore te da bi ih trebale provesti Komisija i države članice;

F.  budući da su 90 % poduzeća u EU-u mikropoduzeća; budući da unatoč nedavnim naporima MSP-ovi i mikropoduzeća i dalje imaju otežan pristup vještinama, informacijama i financiranju i dovoljno raznolikom izboru vlasničkih i dužničkih instrumenata potrebnih tijekom rasta poduzeća te budući da se programima EU-a još uvijek neznatno doprinosi inovacijama; budući da su postupci prijavljivanja za financijska sredstva EU-a namijenjena MSP-ovima i dalje prebirokratski i stoga za velik broj njih predstavljaju prepreku;

G.  budući da je potrebno voditi računa o potencijalu koji proračun EU-a, kao proračun usmjeren na ulaganja, ima za olakšavanje pristupa financiranju za europske MSP-ove smanjenjem birokracije, uporabom specijaliziranih financijskih alata te povećanjem financiranja za program LEOs (lokalni uredi za poduzetništvo); budući da bi trebalo poboljšati razvoj postupaka za razne oblike potpore koji su pristupačni korisnicima;

H.  budući da mala poduzeća u odnosu na velike subjekte imaju proporcionalno više koristi od mjera kojima se poboljšava učinkovita upotreba resursa i trebala bi im se pri osmišljavanju politika poklanjati veća pozornost; budući da potencijalna bruto korist od poboljšanja učinkovite upotrebe resursa iznosi od 10 do 17 % prometa, ovisno o sektoru;

I.  budući da su digitalne tehnologije istovremeno važan alat s pomoću kojega MSP-ovi mogu imati koristi od optimalne upotrebe resursa kao i sektor u kojem se slobodno mogu otvarati i razvijati novi MSP-ovi;

J.  budući da je fokus uglavnom na visoko tehnološkim MSP-ovima koji izravno stvaraju zelene inovacije, no potrebno je i druga poduzeća podupirati na usklađenost s ekološkim propisima, provedbu mjera koje se odnose na zelene inovacije i poboljšanje ekološke učinkovitosti; budući da ekoinovacije mogu biti ideja za novo poduzeće, ali i način unapređivanja postojećih poduzeća u okviru zelenog gospodarstva;

K.  budući da, iako ne postoji međunarodni dogovor o definiciji zelenog rasta, postoji konsenzus da je to kombinacija gospodarskog rasta i ekološke održivosti; budući da je ključan izazov za MSP-ove unaprjeđivanje vještina i osposobljavanje, kojima bi trebalo posvetiti posebnu pozornost, posebno u pogledu inovacija i učinkovite upotrebe resursa; budući da je nedostatan pristup rizičnom kapitalu, posebno u početnoj fazi, i dalje jedna od glavnih prepreka osnivanju i razvoju poduzeća usmjerenih na rast;

L.  budući da je hitno potrebna dosljedna upotreba definicije mikropoduzeća s obzirom da su ona zaslužna za tisuće radnih mjesta i čak do 53 % zaposlenosti diljem Europe te im je zbog toga potreban drugačiji okvir za rad; budući da su mikropoduzeća suočena s nekoliko većih poteškoća kao što su prepreke u propisima o javnoj nabavi, pretjerano regulatorno opterećenje i pristup financiranju;

Općenito

1.  podržava ideju zelenog rasta i kružnog gospodarstva i napominje da su mogućnosti koje iz toga proizlaze povezane s raznim područjima koja su od velike važnosti kao što su obnovljivi izvori energije, a posebno gospodarski isplativo iskorištavanje energije vjetra, sunčeve, hidro- i geotermalne energije, gospodarenje otpadom, smanjenje emisija, elektrifikacija i pristup „od kolijevke do kolijevke”; naglašava znatan potencijal tih područja za gospodarstvo i zapošljavanje u različitim sektorima; napominje da bi zeleni rast trebao biti dio šire strategije za promicanje otvaranja radnih mjesta i gospodarskog rasta među MSP-ovima;

2.  naglašava da bi zeleni rast trebalo šire sagledati i da bi on trebao obuhvaćati napore koji se koriste u cijelom lancu vrijednosti i diljem poduzetničkog ekosustava, uključujući napore industrijskih proizvođača da smanje ekološki otisak svojih proizvoda, proizvodnih procesa, poslovne prakse i usluga; podsjeća na preporuke Europske platforme za učinkovitu upotrebu resursa, u kojima se naglašava da je za učinkovitu upotrebu resursa potreban dinamičan regulatorni okvir kojim se proizvođačima i potrošačima šalju odgovarajuće poruke u cilju poboljšanja uspješnosti proizvoda tijekom njihovog životnog ciklusa; poziva Komisiju da uspostavi sveobuhvatan politički okvir, uključujući konkretne ciljeve politika, bolje povezivanje i racionalizaciju postojećih političkih instrumenata kako bi se zajamčile mogućnosti za MSP-ove i njihovo sudjelovanje u zelenom i kružnom gospodarstvu;

3.  naglašava činjenicu da će svjetsko gospodarstvo morati dostajati za stanovništvo čija brojka ne prestaje rasti (9 milijardi ljudi do 2050.) te da su naši prirodni resursi ograničeni i stoga bismo ih trebali upotrebljavati na održiv i vrlo učinkovit način; ističe nova inovativna, zelena i održiva rješenja za te izazove, kao što su novi proizvodi, proizvodni procesi, poslovne prakse i usluge, na primjer uključivanjem inovativnih digitalnih tehnologija, te novi pravni okvir kao podrška;

4.  podsjeća Komisiju i države članice da su MSP-ovi diljem Europe vrlo heterogeni, u rasponu od vrlo tradicionalnih obiteljskih poduzeća do poduzeća koja brzo rastu, visoko tehnoloških poduzeća, mikropoduzeća, socijalnih i novoosnovanih (start-up) poduzeća te podsjeća da pristupi kojima im se pomaže moraju biti podjednako raznovrsni;

5.   vjeruje da EU mora drastično promijeniti svoju poduzetničku kulturu da bi doprinio gospodarskom rastu i to većom brojkom ljudi koji osnivaju vlastita poduzeća i istražuju dodatne poslovne prilike, posebno na području zelenog rasta, te prihvaćanjem stečaja i preuzimanja rizika; naglašava činjenicu da je važno da to bude središnje pitanje prilikom izrade politika; poziva države članice da se u svojim zakonodavnim okvirima pobrinu za mekši pad nakon poslovnog stečaja kako bi ljudima omogućilo osnivanje novog poduzeća nedugo nakon stečaja prethodnog pothvata, posebno u novim i inovativnim sektorima; poziva Komisiju da ublaži strah od stečaja kampanjama za podizanje osviještenosti i obrazovanjem;

6.  ističe dodanu vrijednost proračuna EU-a u pomaganju MSP-ovima, mikropoduzećima, socijalnim poduzećima i zadrugama da ostvare pristup financiranju i međunarodnim tržištima, posebno preko programa COSME i u okviru Obzora 2020. te europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF); naglašava da nacionalni regulatori trebaju jasno i u cijeloj Uniji na jednak način tumačiti propise te da su potrebna pravila o otvorenoj javnoj nabavi;

7.  napominje da brojni europski MSP-ovi danas konkuriraju na međunarodnoj razini za rješenja koja obuhvaćaju i proizvode i takozvane „zelene usluge”, kao što građevinarstvo, instalacije, popravci i upravljanje; napominje da su te usluge ključne za razvoj, prodaju i izvoz zelenih proizvoda; poziva Komisiju da uključi zelene usluge u tekuće pregovore o Sporazumu o ekološkim dobrima te u bilateralne trgovinske sporazume kao što je TTIP kako bi se smanjile prepreke za europske MSP-ove i pružatelje usluga koji žele poslovati na međunarodnoj razini;

8.  ističe da su dobro upravljanje, nezavisno pravosuđe, transparentnost i vladavina prava u cijeloj Europskoj uniji važni za stvaranje povoljne poslovne klime i tržišta s ravnopravnim uvjetima za SMP-ove;

Financiranje zelenih inicijativa

9.  ističe da se u trenutnim okolnostima, u kojima je nedostatan pristup odgovarajućim izvorima rizičnog kapitala, posebno u ranim fazama, i dalje jedno od najvećih ograničenja za osnivanje i razvoj poduzeća usmjerenih na rast, akcijskim planom Komisije o poboljšanju pristupa malih i srednjih poduzeća financiranju puno pozornosti želi posvetiti poduzetničkom kapitalu kao mogućem načinu financiranja rasta; ističe međutim da je taj oblik financiranja prikladan samo za mali broj MSP-ova i da bankovni zajmovi i dalje predstavljaju važan izvor financiranja te da bi alternative trebao razviti privatni sektor; napominje s tim u vezi važnost promicanja alternativnih oblika kreditiranja MSP-ova, kao što su kreditne unije; ističe potencijalne mogućnosti financiranja koje je potrebno istražiti kroz Europski fond za strateška ulaganja;

10.  poziva države članice da potiču strane ulagače tako da uklone jezične prepreke; napominje da je prihvaćanje prijava i pružanje podataka na engleskom, uz službeni jezik (službene jezike) pojedine države članice, korak u pravom smjeru;

11.  naglašava da ne postoji jedan model financiranja koji bi svima odgovarao i poziva Komisiju da interese MSP-ova uzme u obzir u svim postojećim i mogućim budućim programima, instrumentima i inicijativama, posebno za nove poslovne modele u zelenom gospodarstvu, od vlasničkih (kao što su poslovni anđeli, grupno financiranje (eng. crowdfunding) i multilateralne trgovinske platforme), kvazivlasničkih (kao što je mezaninsko financiranje) i dužničkih instrumenata (kao što su obveznice malih poduzeća, jamstveni instrumenti i platforme) do partnerstava između banaka i drugih subjekata koji se bave financiranjem MSP-ova (stručnjaci za računovodstvo, poslovna udruženja i udruženja MSP-ova ili gospodarske komore) radi podrške poduzećima u fazi osnivanja, rasta i prijenosa uzimajući u obzir njihovu veličinu, promet i financijske potrebe; poziva države članice te lokalne i regionalne vlasti da zajamče dostatne poticaje i pruže fiskalne poticaje za te modele financiranja; naglašava važnost revizije postojećih instrumenata za potporu MSP-ova kako bi se obuhvatile dodatne mogućnosti za zeleni rast;

12.  naglašava potrebu za usklađenošću financijskih instrumenata u proračunu EU-a i njihovim međusobnim nadopunjavanjem, posebno u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF), Programa EU-a za zapošljavanje i socijalne inovacije (EaSI) i programa LIFE;

13.  poziva Komisiju i države članice da prate rezultate koje postižu MSP-ovi koji su ostvarili pristup financiranju za zelene inovacije kako bi se izmjerila učinkovitost takvog financiranja; potiče Komisiju da što prije provede promjene potrebne da bi financiranje bilo učinkovitije ako rezultati ne budu zadovoljavajući;

14.  napominje da je zbog vrlo tehničke prirode brojnih zelenih investicijskih planova ključno naglasiti važnost standardiziranih modela rizičnosti i povrata te važnost razvoja novih modela za nove izazove i sektore;

15.  podsjeća da se od MSP-ova može očekivati važna uloga u kružnom gospodarstvu jer će pružati održive usluge koje zahtijevaju velik broj radne snage, kao što su popravci, preuređenje i recikliranje;; napominje da Komisija, Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD), Međunarodni monetarni fond (IMF), Međunarodna organizacija rada (ILO), Parlament i Euroskupina općenito podupiru načelo preusmjeravanja poreza s rada na upotrebu prirodnih resursa i potrošnju; zahtijeva od Komisije da procjeni utjecaj preusmjeravanja poreza s rada na upotrebu prirodnih resursa;

16.  naglašava da bi poduzetnici, MSP-ovi, poslovna udruženja i organizacije za potporu trebali biti bolje upoznati s mogućnostima financiranja za uspješnije tehnologije ili ugovaranje usluga kao što je savjetovanje, podučavanje i izobrazba o ekološkom dizajnu, upravljanju resursima i zelenom poduzetništvu te o dostupnosti zelenih tehnologija, proizvoda i usluga koje mogu koristiti njihovom poslovanju; poziva države članice da na tim područjima pojačaju pružanje usluga MSP-ovima te također ističe potrebu za jednostavnim i dostupnim izvorima informacija i bazama podataka za te proizvode i usluge; podsjeća Komisiju i države članice da bi se te informacije trebale širiti na način koji najviše odgovara logici i načinima rada MSP-ova;

17.  primjećuje da se programima EU-a ne doprinosi u znatnoj mjeri ekološkim inovacijama i kružnom gospodarstvu te napominje da Komisija stoga treba bolje usmjeriti sredstva iz programa COSME i Obzor 2020. u razvoj ekološki inovativnih rješenja MSP-ova i za MSP-ove te poduprijeti financiranje poboljšanja dizajna proizvoda i uspješnosti procesa, nadovezujući se na uspješna iskustva iz prethodnog VFO-a; posebno smatra da je potrebno u potpunosti provesti instrument za MSP-ove u okviru Obzora 2020.;

18.  poziva Komisiju i EIB da se pobrinu da u fazi provedbe Plana ulaganja za Europu mala i srednja poduzeća, posebno zelena i inovativna poduzeća, budu glavni korisnici potpora koje se pružaju u skladu s tim prijedlogom; uvjeren je da je za ostvarenje tog cilja nužno razviti jasne kriterije, uključujući europsku dodanu vrijednost, te da je potrebno poboljšati pružanje savjetodavnih usluga MSP-ovima o učinkovitoj upotrebi resursa i ekoinovacijama; poziva EIB i Komisiju da zajamče dostatnu korist za sve kategorije koje su popisane u preporuci Komisije u vezi s definicijom mikro, malih i srednjih poduzeća (C(2003)1422); ističe važnost programa Obzor 2020. i COSME za potporu MSP-ovima te potrebu za cjelovitom provedbom instrumenta za MSP-ove u okviru Obzora 2020.;

19.  smatra da je za jamčenje komplementarnosti financijskih programa namijenjenih malim i srednjim poduzećima ključno uskladiti mjere poduzete u okviru kohezijske politike i drugih programa, kao što je program Obzor 2020., i to na nacionalnoj i regionalnoj razini; ističe važnost donošenja zakona kojima se malim i srednjim poduzećima omogućava da zadrže konkurentnost;

20.  poziva Komisiju i države članice da brzo pronađu trajno rješenje za golem zaostatak u plaćanjima u vezi s regionalnom politikom i u pogledu upravljanja pomoći iz europskih strukturnih i investicijskih fondova za prethodno razdoblje financiranja kako bi se zajamčilo da mala i srednja poduzeća, kao projektni partneri, uslijed odgoda u plaćanjima ne budu odvraćena od sudjelovanja u programima i projektima potpore;

Upravljanje znanjem

21.  naglašava važnost aktivnog rada na suradnji među sektorima, lancima vrijednosti i zemljopisnim područjima, koja pruža mogućnost za poticanje inovacija i novih mogućnosti za rast međusobnim oplemenjivanjem ideja i inovativnih koncepata; pozdravlja mjeru iz programa Obzor 2020. pod nazivom „Projekti uz potporu klastera za nove industrijske lance vrijednosti” u cilju boljeg poticanja inovativnog potencijala MSP-ova, uključujući ponudu ekoinovativnih rješenja i rješenja u kojima se učinkovito upotrebljavaju resursi;

22.  pozdravlja osnivanje Europskog centra izvrsnosti za učinkovitu upotrebu resursa, koji pruža savjete i pomaže MSP-ovima koji žele poboljšati svoju uspješnost na području učinkovite upotrebe resursa; naglašava da taj centar treba predstavljati snažnu mrežu partnera diljem regija Europske unije i koristiti iskušana iskustva država članica; smatra da bi MSP-ove trebao usmjeravati prema europskim, nacionalnim i regionalnim programima na tom području djelovanja i pružati pristup stručnosti, mrežama i infrastrukturi;

23.  naglašava važnost prijenosa znanja i razmjenu znanja među više dionika, uključujući prekograničnu razmjenu preko neformalnih mreža, posebno za MSP-ove i mikropoduzeća, u cilju podizanja svijesti o postojećim i novim inovativnim tehnikama, najboljoj praksi, načinima pronalaženja odgovarajućeg financiranja, mogućim programima vladinih potpora i relevantnim zakonodavnim okvirima koji ne predstavljaju prekomjeran administrativan teret te podsjeća da su postojeće nacionalne kontaktne točke za programe financiranja EU-a i Europska poduzetnička mreža (EPM) u potpunosti uključeni u potporu MSP-ovima i proaktivno pružaju informacije, vodstvo i podršku MSP-ovima u pronalasku financijskih opcija na europskoj, nacionalnoj ili regionalnoj razini; podržava organiziranje europske kampanje za učinkovitu upotrebu resursa u cilju informiranja MSP-ova o prednostima i mogućnostima koje pruža učinkovita upotreba resursa te kako ostvariti industrijske sinergije u recikliranju; poziva Komisiju i Europsku poduzetničku mrežu da na području učinkovite upotrebe resursa surađuju s industrijskim udruženjima, sindikatima, MSP-ovima, NVO-ima, akademskom zajednicom i regionalnim inicijativama; pozdravlja u tom kontekstu usredotočenost Komisije na simbioze i klastere te potiče Komisiju da pripremi konkretne inicijative za jednostavniju međusektorsku suradnju i upravljanje resursima;

24.  potiče sektorska udruženja da preuzmu istaknutiju ulogu u pružanju odgovarajućih informacija i savjeta o zelenim tehnologijama, mogućnostima financiranja i relevantnim postupcima; poziva Komisiju i države članice da uskoče tamo gdje potpora nedostaje te da u suradnji sa sektorskim udruženjima i poduzećima dodatno istraže koje su mogućnosti na raspolaganju i da ubrzaju održiva rješenja te da ulažu u ekološki prihvatljive tehnologije, učinkovitu upotrebu resursa i gospodarstvo koje reciklira; napominje da je sve veći nesklad između potreba MSP-ova i vještina zaposlenika; napominje da 26 % poslodavaca u Europi ima problema u pronalasku zaposlenika koji imaju odgovarajuće vještine;

Istraživanje, razvoj, inovacije i vještine

25.  naglašava da je potrebno postići veću učinkovitost u razvijanju osnovnog istraživanja i razvoja, u potpunosti uključiti MSP-ove u taj postupak i aktivno podupirati daljnje pretvaranje osnovnih ishoda istraživanja i razvoja u nove tehnološke pomake; naglašava važnost reindustrijalizacije Europe s obzirom na važnost koju proizvodna industrija ima za istraživanje, razvoj i inovacije, a time i za buduću konkurentsku prednost EU-a; vjeruje da je uz rješenja koja su usmjerena na tehnologiju dostatnu pažnju potrebno posvetiti i netehnološkim, organizacijskim i sistemskim inovacijama te inovacijama u javnom sektoru;

26.  naglašava da je važno da europska poduzeća komercijaliziraju i valoriziraju rezultate istraživanja i razvoja; poziva Komisiju i države članice da pruže stabilniji regulatorni okvir i odgovarajuće financijske programe kako bi se omogućila gospodarska inicijativa i poduzetništvo te kako bi se ograničilo vrijeme stavljana novih proizvoda, usluga i poslovnih praski na tržište, posebice u zelenom gospodarstvu;

27.  ističe potencijal nove europske svemirske infrastrukture u pogledu inovacija i zelenog rasta; poziva Komisiju da među MSP-ovima promiče upotrebu podataka dobivenih iz te infrastrukture u poslovnim rasadnicima i inkubatorima; poziva Komisiju da uspostavi sustav za MSP-ove s pomoću kojega bi imali izravan pristup podacima iz tih infrastruktura u fazama istraživanja, razvoja i komercijalizacije;

28.  napominje da je prema Innobarometru iz svibnja 2014. samo 9 % svih poduzeća izjavilo da su od siječnja 2011. bili korisnici javne financijske potpore za svoje aktivnosti na području istraživanja, razvoja i inovacija; naglašava potrebu da se razviju postupci za razne oblike potpore koji su pristupačni korisnicima;

29.  napominje prednosti koje jedinstveni europski patent donosi MSP-ovima, posebno na području zelenih tehnologija; poziva sve države članice da se uključe u jedinstveni europski patentni sustav; poziva države članice da bez odgode ratificiraju Sporazum o jedinstvenom sudu za patente, što je potrebno za primjenu jedinstvenog europskog patenta; poziva Komisiju da predloži pojednostavljeni postupak u skladu s kojim bi MSP-ovi pokretali tužbu zbog povrede pred jedinstvenim sudom za patente;

30.  poziva na poboljšan politički okvir za kružno gospodarstvo, uključujući donošenje i provedbu pametnih propisa, standarda i kodeksa ponašanja kojima se žele internalizirati vanjski učinci, riješiti problem proizvoda koji zahtijevaju intenzivnu upotrebu resursa, stvoriti ravnopravni uvjeti, nagraditi predvodnike i ubrzati prijelaz na održivo gospodarstvo u kojem se resursi upotrebljavaju učinkovito;

31.  poziva Komisiju da u paket o kružnom gospodarstvu uključi širenje instrumenta o ekološkom dizajnu kako bi se obuhvatila ideja učinkovite upotrebe resursa; smatra da bi se ekološkim dizajnom trebalo riješiti pitanje trajnosti proizvoda te mogućnosti popravljanja i recikliranja, uključujući standarde za zajamčeni minimalni vijek trajanja i rastavljanje;

32.  potiče širenje inovativnih programa potpore, poput vaučera za zelene inovacije, kojima se može promicati uvođenje održivih tehnologija te ekološki prihvatljivih rješenja i rješenja otpornih na klimatske promjene; kada je riječ o podnošenju zahtjeva za potporu, smatra da su potrebna jednostavna i jasna pravila koja ne bi smjela predstavljati administrativno opterećenje; nadalje, poziva Komisiju i države članice da iznađu inovativna rješenja za financiranje malih i srednjih poduzeća i da pruže u potpunosti dostupne instrumente financiranja; podsjeća da su održivi rast i kapacitet za inovacije europskih malih i srednjih poduzeća jedna od glavnih konkurentskih prednosti EU-a na globaliziranim tržištima;

(De)regulacija kao pokretač rasta

33.  poziva države članice da izbjegavaju stvaranje prepreka unutarnjem tržištu prekomjernom regulacijom, da revidiraju svoje postojeće propise, uklone sve suvišne ili neučinkovite propise koji sadržavaju tržišne prepreke te da se pobrinu za dosljedno prenošenje propisa u nacionalno zakonodavstvo; poziva Komisiju da se pobrine da se u svim procjenama učinka u potpunosti primjenjuje test utjecaja zakonodavstva na mala i srednja poduzeća; poziva Komisiju da pojača svoje napore u rješavanju prekomjerne regulacije pojedinačno s državama članicama; naglašava da nacionalni regulatori trebaju jasno i u cijeloj Uniji na jednak način tumačiti propise i ističe potrebu za pravilima o otvorenoj javnoj nabavi, uključujući zelenu nabavu i e-nabavu, što je trenutno znatna prepreka MSP-ovima koji žele stupiti na međunarodno tržište, ali istovremeno i sjajna prilika da se države članice brzo prilagode, među ostalim kada je riječ o proizvodima i rješenjima koji su učinkoviti u pogledu resursa i energije;

34.  pozdravlja odluku Komisije o povlačenju zastarjelih zakonodavnih prijedloga ili onih koji predstavljaju pretjerano opterećenje; očekuje od Komisije da podnese ambiciozniji prijedlog zakonodavstva o otpadu u skladu s najavom potpredsjednika Timmermansa na plenarnoj sjednici Parlamenta u prosincu 2014.; poziva Komisiju da se suzdrži od zakonodavnih prijedloga koji bi doveli do nepotrebnih administrativnih opterećenja za poduzeća i MSP-ove te da neprestano revidira postojeće zakonodavstvo u cilju smanjenja trenutnog administrativnog opterećenja, poboljšanja kvalitete i učinkovitosti zakonodavstva i njegova prilagođavanja novim poslovnim modelima; naglašava međutim da su za postizanje ekoloških ciljeva EU-a potrebne ambiciozne mjere, primjerena i pravovremena provedba postojećeg zakonodavstva te uključenost dionika iz relevantnih industrija i MSP-ova od samog početka, također i u fazi procjene učinka;

35.  podsjeća koliko je važno zakonodavstvo koje je tehnološki neutralno i prilagođeno inovacijama čime se dopušta testiranje i procjena različitih novih tehnologija na tržištu; pozdravlja razvoj programa provjere ekoloških tehnologija kao novog alata s pomoću kojega bi inovativne ekološke tehnologije lakše mogle doprijeti na tržište; poziva države članice da u svojim programima javnih potpora dostatno upotrebljavaju tržišne instrumente i da se suzdrže od upotrebe subvencija koje su štetne za okoliš i kojima se narušava tržište; podsjeća da bi se javne intervencije trebale upotrebljavati za rješavanje tržišnih nedostataka poput nenaplaćivanja eksternalija; poziva Komisiju da izradi zajedničke smjernice za nacionalne programe javnih potpora za projekte zelenih ulaganja radi stvaranja ujednačenog niza mjera;

36.  napominje da disruptivne industrije i tehnologije često ukazuju na nedostatke postojećeg zakonodavstva; naglašava da je potrebno stalno nadzirati i ažurirati postojeće zakonodavstvo i njegovu primjenu kako održive ili ekoinovativne tehnologije ili novi tehnološki pomaci ne bi nailazili na prepreke;

Razne mjere potpore

37.  vjeruje da bi razvoj poduzetničkih vještina i programe kojima se uči kako tržište, gospodarstvo i financijski sustavi funkcioniraju i međusobno djeluju, te ekološku osviještenost i utjecaj novih tehnologija na poticanje učinkovitih, inovativnih i zelenih mogućnosti trebalo uključiti u osnovno i srednje obrazovanje te promicati u izvanškolskim aktivnostima i cjeloživotnom učenju; smatra da je dobro pripremljen poslovni plan prvi korak prema uspješnijem pristupu financiranju i održivosti; poziva Komisiju i države članice da bez odgode u svoje obrazovne programe uključe podučavanje o poduzetništvu, financijama, gospodarstvu i okolišu; s time u vezi podupire program „Erasmus za mlade poduzetnike”, namijenjen promicanju poduzetničke kulture i razvoju jedinstvenog tržišta i konkurentnosti;

38.  naglašava da bi mikropoduzećima i novoosnovanim (start-up) poduzećima također trebalo pružiti pomoć i smjernice za približavanje održivom zelenom rastu; poziva Komisiju da zajamči da će ta poduzeća biti dostatno obuhvaćena novim inicijativama koje se odnose na mogućnosti za zeleni rast MSP-ova;

39.  napominje da se programom Erasmus+ studentima i mladima omogućuje razvijanje poduzetničkih vještina, među ostalim financiranjem stažiranja; podupire program „Erasmus za mlade poduzetnike”, namijenjen promicanju poduzetničke kulture i razvoju jedinstvenog tržišta i konkurentnosti;

40.  napominje važnost rješavanja neodrživih obrazaca potrošnje i promicanja promjene u ponašanju potrošača; naglašava da je potrebno na odgovarajući način obrazovati potrošače i podržavati poticaje za održivu potrošnju; poziva Komisiju i države članice da pojačaju mjere na strani potražnje, kao što je iskorištavanje javne nabave da bi se pojačala potražnja za proizvodima i rješenjima koji su učinkoviti u pogledu resursa i energije; naglašava vrijednost uključivanja podataka o upotrebi resursa na proizvode i ekooznake kako bi se ojačala uloga potrošača;

41.  naglašava važnost jednostavnijeg osnivanja novih (start-up) i supsidijarnih poduzeća kroz suradnju s tehnološkim i istraživačkim zavodima, sveučilištima i ustanovama za strukovno osposobljavanje;

42.  naglašava da je izvoz važan za otvaranje radnih mjesta i rast u Europi; poziva Komisiju da ubrza otvorene trgovinske sporazume s našim partnerima kako bi se europskim MSP-ovima olakšao pristup novim tržištima;

43.  smatra da se žensko poduzetništvo do sada podcjenjuje u pogledu mogućnosti za rast i konkurentnost EU-a i da bi ga trebalo poticati i jačati te da je potrebno ukloniti sve prepreke, posebice diskriminaciju u pogledu plaća, s kojima se žene suočavaju, uključujući u zelenom gospodarstvu, kako bi žene i muškarci mogli ostvariti jednake prednosti; smatra da bi redovito prikupljanje usklađenih statističkih podataka, uključujući utjecaj zakonodavstva po spolu i podatke o radu po spolu, olakšalo donošenje politika i nadzor na temelju podataka te popunile praznine u znanju kada je riječ o zelenim temama;

44.  poziva Komisiju da prouči i definira sektore europske industrije i zemljopisna područja u kojima su ispunjeni uvjeti za stvaranje novih klastera i čvorišta (hubs) te da podrži njihov razvoj;

45.  poziva Komisiju i države članice da obrate posebnu pozornost i odgovore na mogućnosti i izazove specifične za ruralna područja kada je riječ o MSP-ovima, zelenom rastu i ekološkim inovacijama u tim područjima;

46.  poziva države članice (na razini nacionalnih, regionalnih i lokalnih tvoraca politike i upravljačkih tijela) da kontinuirano promiču održivi rast u okviru strategija pametne specijalizacije i u suradnji s ključnim dionicima, čime se pogoduje osnivanju klastera, sinergija i mreža koje se temelje na aktivnostima u okviru zelenog gospodarstva; poziva Komisiju da izvijesti Parlament o provedbi strategija pametne specijalizacije na nacionalnoj i/ili regionalnoj razini, po potrebi, te osobito u pogledu različitih obrazaca „daljnjih aktivnosti” koji se primjenjuju na razini EU-a i država članica; poziva Komisiju i države članice da dostave informacije o praktičnim mjerama koje su poduzete kako bi se razvile kompetencije ekološki inovativnih srednjih i malih poduzeća međusobnim povezivanjem regionalnih inovacijskih središta i ključnih mreža potpore;

47.  poziva Komisiju da u okviru regionalne politike pripremi specifične programe koji će sadržavati sve elemente zelenog rasta relevantne za mala i srednja poduzeća; ističe potrebu za punim korištenjem poduzetničkog potencijala mladih u kontekstu zelenog rasta malih i srednjih poduzeća; poziva Komisiju da oblikuje mjere kojima bi se obrazovne institucije mogle povezati s europskim programima i mjere usmjerene na podupiranje zelenog gospodarstva; zahtijeva od Komisije i država članica da upotrijebe sva sredstva koja imaju na raspolaganju kako bi se pružili savjeti zaposlenima u malim i srednjim poduzećima i kako bi se među njima podigla razina svijesti te na taj način unaprijedila njihova znanja i vještine; poziva da se potpora za osposobljavanje usmjeri na mlade i na skupine u najnepovoljnijem položaju;

o
o   o

48.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0036.
(2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0032.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0069.
(4) http://ec.europa.eu/public_opinion/flash/fl_381_en.pdf

Pravna napomena