Indeks 
Usvojeni tekstovi
Srijeda, 8. srpnja 2015. - StrasbourgZavršno izdanje
Pregovori o Transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja (TTIP)
 Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s bivšom jugoslavenskom Republikom Makedonijom (Protokol kako bi se uzelo u obzir pristupanje Hrvatske)***
 Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa Srbijom (Protokol kako bi se uzelo u obzir pristupanje Hrvatske ) ***
 Znanstvena i tehnološka suradnja s Indijom: produljenje Sporazuma ***
 Znanstvena i tehnološka suradnja s Farskim otocima: Obzor 2020. ***
 Dugoročno sudjelovanje dioničara i izvješće o korporativnom upravljanju***I
 Rezerve za stabilnost tržišta za sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova Unije ***I
 Pomorci***I
 Sporazum o znanstvenoj i tehnološkoj suradnji sa Švicarskom: Obzor 2020. i aktivnosti ITER-a***
 Smjernice za politike zapošljavanja u državama članicama *
 Mobilizacija Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji: zahtjev EGF/2015/001 FI/Broadcom - Finska
 Proračun za 2016. – mandat za trijalog
 Inicijativa za zeleno zapošljavanje: iskorištavanje potencijala zelenog gospodarstva za stvaranje radnih mjesta
 Izbjegavanje plaćanja i utaja poreza kao izazovi u zemljama u razvoju

Pregovori o Transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja (TTIP)
PDF 331kWORD 177k
Rezolucija Europskog parlamenta od 8. srpnja 2015. s preporukama Europskog parlamenta Komisiji o pregovorima o Transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja (TTIP) (2014/2228(INI))
P8_TA(2015)0252A8-0175/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir direktive EU-a za pregovore o Transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država, koje je Vijeće jednoglasno usvojilo 14. lipnja 2013.(1) te s kojih je uklonilo oznaku tajnosti i objavilo 9. listopada 2014.,

–  uzimajući u obzir članke 168. i 191. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, a posebno načelo predostrožnosti sadržano u članku 191. stavku 2.,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu sa sastanka na vrhu između EU-a i SAD-a od 26. ožujka 2014.(2),

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu od 20. ožujka 2015. povjerenice Cecilie Malmström i zastupnika SAD-a za trgovinu Michaela Fromana o isključivanju javnih usluga iz trgovinskih sporazuma između EU-a i SAD-a;

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o TTIP-u od 20. ožujka 2015.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja od 21. studenoga 2014.(3),

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu predsjednika SAD-a Baracka Obame, predsjednika Komisije Jean-Claudea Junckera, predsjednika Europskog vijeća Hermana Van Rompuya, premijera Ujedinjene Kraljevine Davida Camerona, njemačke kancelarke Angele Merkel, francuskog predsjednika Françoisa Hollandea, talijanskog premijera Mattea Renzija i španjolskog premijera Mariana Rajoya od 16. studenoga 2014. nakon njihova sastanka po završetku sastanka na vrhu skupine G20 u Brisbaneu u Australiji(4),

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 26. i 27. lipnja 2014.(5),

–  uzimajući u obzir političke smjernice predsjednika Junckera od 15. srpnja 2014. upućene sljedećoj Komisiji s naslovom „Novi početak za Europu: moj program za zapošljavanje, rast, pravednost i demokratske promjene”(6),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 25. studenoga 2014. o transparentnosti u pregovorima o Transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja (C(2014)9052)(7) upućenu kolegiju Komisije te odluke Komisije od 25. studenoga 2014. o objavi informacija o sastancima održanima između članova Komisije i organizacija ili samozaposlenih osoba (C(2014)9051) i objavu informacija o sastancima održanima između glavnih direktora Komisije i organizacija ili samozaposlenih osoba (C(2014)9048), presude i mišljenja Suda Europske unije (C-350/12 P, 2/13, 1/09) o pravu na pristup dokumentima institucija te odluku Europskog ombudsmana od 6. siječnja 2015. o zatvaranju istrage na vlastitu inicijativu (OI/10/2014/RA) o postupanju Europske komisije sa zahtjevima za pristup informacijama i pristupu dokumentima (transparentnosti),

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu Vijeća o energetici EU-a i SAD-a od 3. prosinca 2014.(8),

–  uzimajući u obzir cjelovit pristup EU-a sigurnosti hrane („od polja do stola”) koji je utemeljen 2004.(9)

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 13. siječnja 2015. o javnom internetskom savjetovanju o zaštiti ulaganja i rješavanju sporova između ulagača i države u TTIP-u (SWD(2015)0003),

–  uzimajući u obzir tekstualne prijedloge EU-a koji su na rasporedu za raspravu sa SAD-om u krugovima pregovora o Transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja, posebno one s kojih je uklonjena oznaka tajnosti i koje je Komisija objavila, između ostaloga dokumente o stajalištu EU-a pod naslovom „Regulatorna pitanja o Transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja – inženjerske industrije”(10), „Provjera funkcionalne istovrijednosti: predložena metodologija za regulatornu istovrijednost automobilske industrije”(11) i „Poglavlje o trgovini i održivom razvoju / radna snaga i okoliš: dokument EU-a u kojem su u glavnim crtama iznesena glavna pitanja i odredbe Transatlantskog partnerstva za trgovinu i ulaganja”(12) te tekstualne prijedloge o tehničkim preprekama trgovini(13), sanitarnim i fitosanitarnim mjerama(14), carinama i pojednostavljivanju trgovine(15), malim i srednjim poduzećima(16), mogućim odredbama o tržišnom natjecanju(17), mogućim odredbama o državnim poduzećima i poduzećima kojima su dodijeljena posebna ili ekskluzivna prava ili povlastice(18), mogućim odredbama o subvencijama(19) te rješavanju sporova(20), početne odredbe o regulatornoj suradnji(21),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija „Partnerstvo za transatlantsku trgovinu i ulaganja (TTIP)” (ECOS-V-063) usvojeno tijekom 11. plenarnog zasjedanja (13.-13. veljače 2015.) te mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 4. lipnja 2014. o „Transatlantskim trgovinskim odnosima i stavovima ESGO-a o pojačanoj suradnji i mogućem sporazumu o slobodnoj trgovini između EU-a i SAD-a”,

–  uzimajući u obzir završno izvješće o zatečenom stanju od 28. travnja 2014. koje je ECORYS izradio za Komisiju pod naslovom „Procjena učinka održivosti trgovine kao podrška pregovorima o sveobuhvatnom sporazumu o trgovini i ulaganjima između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država”(22),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije iz 2015. o preprekama u trgovini i ulaganju(23) (COM(2015)0127),

–  uzimajući u obzir „Detaljnu ocjenu procjene učinka Europske komisije o Transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država” koju je u travnju 2014. CEPS objavio za Parlament,

–  uzimajući u obzir svoje ranije rezolucije, posebno one od 23. listopada 2012. o trgovini i gospodarskim odnosima sa Sjedinjenim Američkim Državama(24), 23. svibnja 2013. o pregovorima EU-a i SAD-a o trgovini i ulaganjima(25) te od 15. siječnja 2015. o godišnjem izvješću o aktivnostima Europskog ombudsmana za 2013. godinu(26),

–  uzimajući u obzir članak 108. stavak 4. i članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za međunarodnu trgovinu i mišljenja Odbora za vanjske poslove, Odbora za razvoj, Odbora za ekonomska i monetarna pitanja, Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Odbora za industriju, istraživanje i energiju, Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača, Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj, Odbora za kulturu i obrazovanje, Odbora za pravna pitanja, Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove, Odbora za ustavna pitanja i Odbora za predstavke (A8-0175/2015),

A.  budući da je izvoz kroz trgovinu i rast zbog investicija ključni pokretač poslova i gospodarskog rasta koji ne zahtijeva investicije vlade;

B.   budući da BDP EU-a uvelike ovisi o trgovini i izvozu te ostvaruje korist od trgovine i ulaganja koja se zasnivaju na pravilima te s obzirom na to da bi se ambicioznim i uravnoteženim sporazumom s SAD-om trebala podržati ponovna industrijalizacija Europe i pomoći u ostvarivanju ciljeva iz strategije Europa 2020. radi povećanja udjela industrijske proizvodnje u BDP-u Europe s 15 na 20 % jačanjem transatlantske trgovine robom i uslugama; budući da taj sporazum ima potencijal pružiti priliku, posebno malim i srednjim poduzećima, mikro poduzećima (prema definiciji iz Preporuke COM 2003/361/CE), klasterima i poduzetničkim mrežama koje su nerazmjerno više pogođene necarinskim preprekama nego što su velika poduzeća, koja raspolažu ekonomijama razmjera zbog čega imaju lakši pristup tržištima s obje strane Atlantika; budući da sporazum između dva najveća gospodarska bloka na svijetu ima potencijal stvoriti standarde, norme i pravila koja će se usvojiti na globalnoj razini, od čega će koristi imati i treće zemlje te da bi se njime trebala spriječiti dodatna fragmentacija svjetske trgovine; budući da će neuspjeh u postizanju dogovora omogućiti ostalim trećim zemljama s drugačijim standardima i vrijednostima da preuzmu tu ulogu;

C.  budući da je devet država članica Europske unije već potpisalo bilateralni sporazum sa Sjedinjenim Američkim Državama što omogućuje TTIP-u da se temelji na dobrim praksama i da bolje odgovori na prepreke s kojima su se suočile te države članice;

D.  budući da nedavne krize na granicama EU-a i razvoj diljem svijeta pokazuju potrebu za ulaganjem u globalno upravljanje i sustav koji se temelji na pravilima i vrijednostima;

E.  budući da je s obzirom na sve veću povezanost svjetskih tržišta ključno da zakonodavci promiču interakciju tržišta i usmjeravaju njezin razvoj; s obzirom na to da su pripadajuća trgovinska pravila i uklanjanje suvišnih trgovinskih prepreka ključni za stvaranje dodane vrijednosti, zadržavajući i razvijajući pritom snažne, konkurentne i raznolike industrijske temelje u Europi;

F.  budući da su pokušaji EU-a da se nosi s izazovima klimatskih promjena, zaštite okoliša i sigurnosti potrošača rezultirali visokim regulatornim troškovima za poduzeća EU-a koji bi, zajedno s visokim cijenama energetskih sirovina i električne energije, ako se ne riješe u TTIP-u, mogli ubrzati proces delokalizacije, deindustrijalizacije i gubitka poslova te time zaprijetiti reindustrijalizaciji EU-a i ostvarivanju ciljeva na području zapošljavanja, što bi pak bio poraz za iste one političke ciljeve koje regulative EU-a pokušavaju ostvariti;

G.   budući da bi se zahvaljujući dobro osmišljenom trgovinskom sporazumu mogle iskoristiti prilike koje nudi globalizacija. budući da naglasak u tom snažnom i ambicioznom sporazumu ne bi trebao biti samo na smanjenju carinskih tarifa i necarinskih prepreka nego i na zaštiti radnika i okoliša; budući da je snažan i ambiciozan trgovinski sporazum prilika za stvaranje okvira nadogradnjom regulative do najviših standarda, u skladu s našim zajedničkim vrijednostima, čime će se spriječiti socijalni i ekološki damping te postići visoka razina zaštite potrošača u kontekstu zajedničkih ciljeva otvorenog tržišnog natjecanja s jednakim uvjetima za sve;

H.  budući da treba priznati da konvergencija ima smisla i iz gospodarske perspektive jer se na potencijalnom tržištu s 850 milijuna potrošača viši troškovi koji proizlaze iz viših standarda mogu u većoj mjeri nadoknaditi povećanim ekonomijama razmjera, iako su zajednički visoki standardi u interesu potrošača;

I.   budući da je europsko gospodarstvo imalo velike koristi od dosadašnjih trgovinskih sporazuma te s obzirom na to da je teško utvrditi i predvidjeti pravi učinak TTIP-a na gospodarstva EU-a i SAD-a dok su pregovori u tijeku, a studije pokazuju proturječne rezultate; budući da se samo TTIP-om neće riješiti dugoročni strukturni gospodarski problemi i njihovi temeljni uzroci u EU-u već se taj sporazum treba smatrati kao dio opširnije europske strategije za otvaranje radnih mjesta i gospodarski rast te da očekivanja u vezi s TTIP-om trebaju biti usklađena s razinom ambicija u pregovorima;

J.  budući da su posljedice ruskog embarga jasno pokazale kontinuiranu geopolitičku važnost poljoprivrede, važnost pristupa rasponu različitih poljoprivrednih tržišta te potrebu za snažnim i strateškim partnerstvima za trgovinu s pouzdanim trgovinskim partnerima;

K.  budući da je za europsku poljoprivredu važno osigurati trgovinski sporazum sa SAD-om od kojeg će oba partnera imati korist kako bi se unaprijedio položaj Europe kao ključnog aktera na globalnom tržištu, a da se pritom ne dovedu u pitanje postojeći standardi kvalitete europskih poljoprivrednih proizvoda i njihovo buduće poboljšanje te istovremeno čuva europski poljoprivredni model i jamči njegova gospodarska i društvena održivost;

L.   budući da trgovina i ulaganja nisu svrha sami po sebi te da su dobrobit običnih građana, radnika i potrošača te bolje poslovno ozračje za poduzeća ‒ pokretače rasta i radnih mjesta ‒  glavne referentne točke trgovinskog sporazuma; budući da bi TTIP trebao biti predložak za dobar trgovinski sporazum koji odgovara tim zahtjevima kako bi mogao poslužiti kao primjer za buduće pregovore s drugim trgovinskim partnerima;

M.   budući da je određeni stupanj povjerljivosti u pregovorima nužan kako bi se postigao visokokvalitetan rezultat te da je ograničena razina transparentnosti, koja je obilježila dosadašnje pregovore, odgovorna za nedostatak demokratskog nadzora nad pregovaračkim procesom;

N.  budući da je predsjednik Juncker u svojim političkim smjernicama jasno istaknuo da želi uravnotežen i razuman trgovinski sporazum s SAD-om te da iako EU i SAD mogu napraviti važan korak naprijed prema priznavanju međusobnih standarda za proizvode i raditi u smjeru transatlantskih standarda, EU neće žrtvovati sigurnost svoje hrane, zdravstvene standarde, standarde životinjskog zdravlja, socijalne standarde, okoliš te standarde u pogledu zaštite podataka i kulturnu raznolikost; te je podsjetio da pitanja sigurnosti hrane koju konzumiramo, zaštite osobnih podataka Europljana i usluga od općeg interesa nisu na pregovaračkom stolu, osim ako nije riječ o postizanju više razine zaštite;

O.  budući da je važno zajamčiti zadovoljavajući zaključak pregovora o „sigurnoj luci” i Krovnom sporazumu o zaštiti podataka;

P.  budući da je predsjednik Juncker u svojim političkim smjernicama također jasno naveo da neće prihvatiti da nadležnost sudova u državama članicama bude ograničena posebnim režimima za sporove ulagača; budući da je sada, kada su dostupni rezultati javnog savjetovanja o zaštiti ulaganja i rješavanju sporova između ulagača i države u okviru TTIP-a, u tijeku promišljanje ‒ u kojemu se razmatraju doprinosi dionika ‒ u trima institucijama i između njih, uz razmjenu stajališta s civilnim društvom i poslovnim sektorom, o najboljem načinu za postizanje zaštite ulaganja, jednakog postupanja s ulagačima, pazeći pritom da države zadrže svoja prava da donose propise;

Q.  budući da Parlament u potpunosti podržava i odluku Vijeća da ukloni oznaku tajnosti s pregovaračkih smjernica i inicijativu Komisije za transparentnost; budući da je žustra javna rasprava o TTIP-u diljem Europe ukazala na potrebu da se pregovori o TTIP-u vode na transparentniji i inkluzivniji način, vodeći pritom računa o pitanjima koje brinu europske građane i obavještavajući javnost o ishodima pregovora;

R.  budući da razgovori između SAD-a i EU-a traju od srpnja 2013., ali dosad nije dogovoren zajednički tekst;

S.  budući da se očekuje da će TTIP biti mješoviti sporazum koji će trebati ratificirati Europski parlament i svih 28 država članica;

1.  smatra da su EU i SAD ključni strateški partneri; ističe da je Transatlantsko partnerstvo za trgovinu i ulaganja (TTIP) najvažniji projekt EU-a i SAD-a u novije vrijeme i da bi zahvaljujući njemu trebalo iznova ojačati transatlantsko partnerstvo u cijelosti, a ne samo njegov trgovinski aspekt; ističe kako je njegova uspješna provedba od velikog političkog značaja;

2.  u okviru tekućih pregovora o Transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja (TTIP), Komisiji upućuje sljedeće preporuke:

   (a) u pogledu područja primjene i šireg konteksta:
   (i) da osigura da transparentni pregovori o TTIP-u dovedu do ambicioznog, sveobuhvatnog i uravnoteženog sporazuma o trgovini i ulaganjima visokih standarda kojim bi se promicao održiv rast sa zajedničkom koristi u državama članicama te uzajamnom i obostranom koristi za partnere, povećala međunarodna konkurentnost te otvorile nove mogućnosti za poduzeća u EU-u, posebno za mala i srednja poduzeća, podupiralo stvaranje visokokvalitetnih radnih mjesta za europske građane te od kojeg bi europski potrošači izravno imali koristi; da su sadržaj i provedba sporazuma važniji od brzine pregovora;
   (ii) da naglasi da, iako se pregovori o TTIP-u sastoje od pregovora o tri glavna područja (ambicioznom poboljšanju recipročnog pristupa tržištu (za robu, usluge, ulaganje i javnu nabavu na svim razinama upravljanja), smanjenju necarinskih prepreka i jačanju kompatibilnosti regulatornih režima te izradi zajedničkih pravila za rješavanje zajedničkih trgovinskih izazova i iskorištavanje prilika na svjetskoj razini), sva ta područja jednako su važna i potrebno ih je uvrstiti u sveobuhvatan paket; TTIP trebao bi biti ambiciozan i obvezujući na svim razinama upravljanja s obje strane Atlantika, sporazum bi trebao voditi k trajnoj i istinskoj otvorenosti tržišta na uzajamnoj osnovi i pojednostavnjenju trgovine u praksi te bi se njime posebna pozornost trebala posvetiti strukturnim mjerama za postizanje veće transatlantske suradnje, ne odstupajući pritom od regulatornih standarda, zaštite potrošača i sprječavanja socijalnog, poreznog i ekološkog dampinga;
   (iii) da vodi računa o tome da je strateška važnost gospodarskih odnosa između EU-a i SAD-a općenito, a posebno TTIP-a, između ostalog i prilika za promicanje načela i vrijednosti usađenih u okvir koji se temelji na pravilima koje EU i SAD dijele i njeguju te da osmisli zajednički pristup i viziju o trgovini na svjetskoj razini, ulaganjima i pitanjima povezanima s trgovinom kao što su visoki standardi, norme i propisi, kako bi se razvila šira transatlantska vizija i skup zajedničkih strateških ciljeva; da vodi računa o tome da je TTIP, s obzirom na veličinu transatlantskog tržišta, prilika za osmišljavanje i reguliranje međunarodnog trgovinskog poretka kako bi oba ekonomska bloka prosperirala u umreženom svijetu;
   (iv) da se pobrine da, posebno uzimajući u obzir nedavne pozitivne pomake u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO), sporazum s SAD-om posluži kao odskočna daska za šire trgovinske pregovore, a ne da se njime prejudicira ili sputava postupak u okviru WTO-a; bilateralni i multilateralni trgovinski sporazumi trebali bi se općenito smatrati ne baš najboljom opcijom te se njima se ne smije zapriječiti postizanje bitnih poboljšanja na multilateralnoj razini; TTIP-om moraju se postići sinergije s drugim trgovinskim sporazumima o kojima se trenutačno pregovara;
   (v) da vodi računa o tome da se u UFEU-u trgovinska politika EU-a definira kao integralni dio sveobuhvatnog vanjskog djelovanja Unije te da stoga ocijeni posljedice konačnog sporazuma, uvažavajući pritom koje se nude poput lakšeg pristupa tržištu zbog zajedničkih transatlantskih standarda, ali i rizike poput preusmjeravanja trgovinskih tokova iz zemalja u razvoju zbog ukidanja carinskih povlastica;
   (vi) da osigura da se sporazumom jamči potpuno poštovanje normi EU-a o temeljnim pravima uključivanjem pravno obvezujuće i suspenzivne klauzule o ljudskim pravima kao standardnog dijela trgovinskih sporazuma EU-a s trećim zemljama;
   (b) u pogledu pristupa tržištu:
   (i) da se pobrine da pristup tržištima u raznim područjima bude uzajaman, u jednakoj mjeri ambiciozan i da odražava očekivanja obiju strana, naglašava da razni prijedlozi u vezi s tim područjima moraju biti uravnoteženi;
   (ii) da teži ukidanju svih carinskih tarifa, poštujući pritom činjenicu da s obje strane postoji niz zaštićenih poljoprivrednih i industrijskih proizvoda čiji će se iscrpni popisi morati dogovoriti tijekom postupka pregovora; da predvidi primjerena prijelazna razdoblja i kvote za najosjetljivije proizvode te u nekoliko slučajeva i njihovo izuzeće; pri čemu uzimajući u obzir činjenicu da u mnogo slučajeva zbog propisa EU-a ti proizvodi imaju veće proizvodne troškove u EU-u;
   (iii) da se, kao što je jasno izloženo u pregovaračkom mandatu, u sporazum uvrsti zaštitnu klauzulu koja bi se primijenila u slučaju da lokalnoj proizvodnji prijeti velika šteta zbog povećanja uvoza određenog proizvoda, posebno vodeći računa o prehrambenoj proizvodnji te o sektorima s velikom energetskom potrošnjom ili premještanjem izvora CO2, kao i kemijskoj industriji i industriji sirovina i čelika;
   (iv) da vodi računa o tome da EU, s obzirom na to da je najveći trgovinski blok u svijetu, ima veliki interes da se probije u visokospecijaliziranom uslužnom sektoru poput inženjerstva i drugih stručnih usluga, telekomunikacija, usluga u financijskom ili prijevoznom sektoru;
   (v) da poveća tržišni pristup za usluge u skladu s pristupom „hibridnog popisa”, koristeći „pozitivne popise” za pristup tržištu, na kojem se izričito navode usluge koje strana poduzeća mogu pružati, a nove se usluge isključuju, dok se moguće klauzule o mirovanju i stupnjevitim promjenama (ratchet clause) primjenjuju samo na odredbe o nediskriminaciji i omogućuju dovoljno fleksibilnosti da se usluge od općeg gospodarskog interesa vrate pod javni nadzor kao i da se uzme u obzir pojava novih i inovativnih usluga i upotreba „pristupa negativnog popisa” za nacionalno postupanje;
   (vi) u pregovorima bi se konstruktivno trebala razmotriti i ukloniti postojeća ograničenja koja se odnose na pružatelje usluga u pomorskom i zračnom prijevozu u vlasništvu europskih poduzeća, a koja se nameću američkim zakonima kao što su Jonesov zakon (Jones Act), Zakon o stranim dredžama (Foreign Dredging Act), Zakon o civilnom saveznom zrakoplovstvu (Federal Aviation Act) i Zakon o zračnoj kabotaži (US Air Cabotage law), te u pogledu vlasničkog udjela stranih vlasnika u zrakoplovnim društvima, što ozbiljno sprječava pristup tržištu europskim poduzećima, ali i inovacije u SAD-u;
   (vii) da se nadoveže na zajedničku izjavu u kojoj se odražava jasna predanost pregovaratelja da se trenutačne i buduće usluge od općeg interesa te usluge od općeg gospodarskog interesa isključe iz područja primjene TTIP-a (uključujući, između ostalog, usluge vodoopskrbe, zdravstva, socijalnog osiguranja, socijalne skrbi i obrazovanja), da se pobrine da nacionalne i lokalne vlasti zadrže puno pravo da uvedu, donose, zadrže ili stavljaju izvan snage bilo koju mjeru u pogledu naručivanja, organizacije, financiranja i pružanja javnih usluga u skladu s Ugovorima i pregovaračkim mandatom EU-a; to bi se isključivanje trebalo primjenjivati neovisno o tome na koji se način usluge pružaju i financiraju;
   (viii) da se svesrdno trudi da se stručne kvalifikacije uzajamno priznaju, u prvom redu stvaranjem pravnog okvira sa saveznim državama koje će imati regulatorne ovlasti u tom području, kako bi se stručnjacima iz EU-a i SAD-a omogućilo da rade na objema stranama Atlantika te olakšala mobilnost ulagača, stručnjaka, visokokvalificiranih radnika i tehničara između EU-a i SAD-a u sektorima obuhvaćenima TTIP-om;
   (ix) da vodi računa o tome da je pojednostavljenje viznog režima za europske pružatelje usluga i robe ključni element za iskorištavanje prednosti koje sporazum nudi te za povećanje, u kontekstu pregovora, političkog pritiska na SAD kako bi se zajamčio potpuni reciprocitet u viznom režimu i jednako postupanje sa svim građanima država članica EU-a, bez diskriminacije u pogledu njihova ulaska u SAD;
   (x) da kombinira pregovore o pristupu tržištu financijskih usluga s konvergencijom u financijskom uređenju na najvišoj razini kako bi se podržalo uvođenje i kompatibilnost nužnih propisa radi jačanja financijske stabilnosti, primjerene zaštite potrošača financijskih dobara i usluga te pružanja podrške aktualnim nastojanjima za postizanjem suradnje na drugim međunarodnim forumima, poput Bazelskog odbora za nadzor banaka i Odbora za financijsku stabilnost; da zajamči da se tim nastojanjima za postizanjem suradnje ne ograničava regulatorna i nadzorna suverenost EU-a i država članica, pa ni njihova mogućnost da određene financijske proizvode i aktivnosti zabrane;
   (xi) da uspostavi pojačanu suradnju između EU-a, država članica i SAD-a, uključujući mehanizam za učinkovitiju međunarodnu suradnju, radi postavljanja viših globalnih standarda u pogledu borbe protiv financijskog i poreznog kriminaliteta i korupcije;
   (xii) da zajamči da se pravna stečevina EU-a o privatnosti podataka neće ugroziti liberalizacijom protoka podataka, posebno na području internetske trgovine i financijskih usluga, uvažavajući pritom važnost protoka podataka kao okosnice transatlantske trgovine i digitalne ekonomije; da kao ključnu točku uvrsti sveobuhvatnu i nedvosmislenu horizontalnu i zasebnu odredbu, na temelju članka XIV. Općeg sporazuma o trgovini uslugama, kojom se postojeći i budući pravni okvir EU-a za zaštitu osobnih podataka u cijelosti izuzima iz primjene sporazuma, neovisno o tome je li usklađen s drugim dijelovima TTIP-a; da pregovara o odredbama koje se dotiču protoka osobnih podataka samo ako je zajamčena potpuna primjena pravila o zaštiti podataka na obje strane Atlantika i ako se ona poštuje te da se s SAD-om surađuje kako bi se treće zemlje diljem svijeta potaklo da donesu slične visoke standarde za zaštitu podataka;
   (xiii) da ima na umu da pristanak Europskog parlamenta na završnu verziju sporazuma TTIP može biti doveden u pitanje sve dok se u cijelosti ne obustave aktivnosti općega masovnog nadzora SAD-a i ne pronađe odgovarajuće rješenje za prava građana EU-a na privatnost podataka, uključujući administrativni i sudski pravni lijek, kako je navedeno u stavku 74. rezolucije Parlamenta od 12. ožujka 2014.(27);
   (xiv) da zajamči da se povjerenje između Unije i Sjedinjenih Država koje je narušeno zbog skandala u vezi s masovnim nadzorom brzo i u cijelosti obnovi;
   (xv) da uvrsti ambiciozno poglavlje o tržišnom natjecanju kojim se jamči pridržavanje europskog prava o tržišnom natjecanju, posebno u digitalnom svijetu; da zajamči da se privatna poduzeća mogu pod jednakim uvjetima natjecati s poduzećima u državnom vlasništvu ili pod kontrolom države; da zajamči regulaciju i transparentan sustav kontrole državnih subvencija privatnim poduzećima;
   (xvi) da poziva na slobodno tržišno natjecanje i razvoj digitalnog gospodarstva koje je po prirodi globalno, ali su mu glavna sjedišta u EU-u i SAD-u; da u pregovorima naglašava da digitalno gospodarstvo mora biti okosnica transatlantskog tržišta koja će potaknuti svjetsko gospodarstvo i daljnje otvaranje svjetskih tržišta;
   (xvii) da vodi računa da je u pogledu usluga informacijskog društva i telekomunikacijskih usluga od posebne važnosti da sporazum o Transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja zajamči jednake uvjete, temeljene na uzajamnosti, s ravnopravnim i transparentnim pristupom tržištu SAD-a za uslužna poduzeća EU-a te da obveže pružatelje usluga iz SAD-a da prilikom pružanja usluga u Europi ili europskim potrošačima poštuju sve relevantne sigurnosne standarde koji se odnose na proizvode i industriju i prava potrošača te da djeluju u skladu s njima;
   (xviii) da se preko pravno obvezujuće opće odredbe koja se primjenjuje na cijeli sporazum pobrine da , u potpunom skladu s Konvencijom UNESCO-a o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja, stranke zadrže prava da donesu ili zadrže bilo koju mjeru (posebno one regulatorne ili financijske prirode) u pogledu zaštite ili promicanja kulturne i jezične raznolikosti, u skladu s relevantnim člancima iz Ugovora o funkcioniranju Europske unije, te slobode medija i medijskog pluralizma, neovisno o tehnologiji ili distribucijskoj platformi koja se koristi te vodeći računa o tome da se u mandatu koji su države članice dale Europskoj komisiji izričito isključuje primjena audiovizualnih usluga;
   (xix) odrediti da se ni jednim dijelom sporazuma ne utječe na mogućnost EU-a ili njegovih država članica da subvencioniraju i financijski podupiru kulturne industrije te kulturne, obrazovne, audiovizualne i novinarske usluge;
   (xx) potvrditi da se fiksni sustavi cijena knjiga i određivanje cijena novina i časopisa neće dovoditi u pitanje obvezama koje proizlaze iz sporazuma o TTIP-u;
   (xxi) da općom odredbom zajamči pravo država članica EU-a na donošenje ili zadržavanje svih mjera u pogledu pružanja svih obrazovnih i kulturnih usluga utemeljenih na neprofitnoj osnovi i/ili koje se javno financiraju u bilo kojem iznosu ili za koje se daje državna potpora u bilo kojem obliku te da zajamči da strani pružatelji usluga koji se privatno financiraju udovoljavaju istim zahtjevima u pogledu kvalitete i akreditacije kao i domaći pružatelji usluga;
   (xxii) s obzirom da su europska poduzeća, posebno MSP-ovi, iznimno zainteresirana da dobiju ravnopravni pristup postupcima javne nabave u SAD-u na saveznoj i podsaveznoj razini, npr. u sektoru graditeljskih usluga, građevinarstvu, prijevozu i energiji, infrastrukturi te robi i uslugama, za ambiciozan pristup poglavlju o javnoj nabavi, poštujući pritom usklađenost poglavlja s novim direktivama EU-a o javnim nabavama i koncesijama, kako bi se u skladu s načelom reciprociteta smanjila nejednakost koja trenutačno postoji u stupnju otvorenosti dvaju tržišta za javne nabave na obje strane Atlantika velikim otvaranjem američkog tržišta (koje je još uvijek uređeno zakonom „kupujmo američko” (Buy American Act) iz 1933.) na saveznoj i podsaveznoj razini, i to na temelju obveza preuzetih u Sporazumu o državnoj nabavi i ukidanjem ograničenja koja se trenutačno primjenjuju na saveznoj, podsaveznoj i lokalnoj razini u SAD-u; i da se uspostave mehanizmi kojima će se jamčiti da će se obveze koje su savezne vlasti SAD-a preuzele poštovati na svim političkim i administrativnim razinama;
   (xxiii) da se pobrine, radi stvaranja otvorenih, nediskriminacijskih i predvidljivih postupovnih uvjeta kojima se u postupcima javne nabave jamči jednak pristup poduzećima EU-a i SAD-a, posebno MSP-ovima, da SAD poveća transparentnost aktualnog postupka dodjele ugovora na svom teritoriju;
   (xxiv) da promiče suradnju između EU-a i SAD-a na međunarodnoj razini kako bi se promicali zajednički standardi održivosti za javnu nabavu na svim saveznim i podsaveznim razinama izvršne vlasti, između ostaloga u provedbi nedavno revidiranog Sporazuma o javnoj nabavi; te donošenje i pridržavanje standarda društvene odgovornosti od strane poduzeća na temelju Smjernica za multinacionalna poduzeća Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD);
   (xxv) da zajamči da su savezne države SAD-a uključene u pregovarački proces kako bi se ostvarili pozitivni rezultati u otvaranju pristupa poduzećima EU-a ugovorima o javnoj nabavi SAD-a;
   (xxvi) da bude svjesna, kada je riječ o javnoj nabavi, osjetljivosti resora obrane i sigurnosti i da uzme u obzir ciljeve koje su na sastanku Vijeća za obranu 2013. odredili čelnici država i vlada, a koji su usmjereni na promicanje uspostavljanja europskog obrambenog i sigurnosnog tržišta te tehnološke i industrijske baze europskog obrambenog sektora;
   (xxvii) da zajamči da je cilj pregovora o pravilima o podrijetlu uskladiti pristupe EU-a i SAD-a te utvrditi djelotvorna pravila o podrijetlu koja se neće dovoditi u pitanje drugim sporazumima te da pregovore iskoristi kao priliku da se ostvari napredak u ostvarivanju zajedničkih standarda za obvezno označivanje podrijetla proizvoda; s obzirom na zaključenje pregovora za Sveobuhvatni gospodarski i trgovinski sporazum između EU-a i Kanade te na potencijalnu nadogradnju Sporazuma o slobodnoj trgovini između EU-a i Meksika, bit će potrebno razmotriti mogućnost i područje primjene kumulacije podrijetla; međutim, treba imati na umu da je svrha TTIP-a olakšati trgovinu proizvodima koji su istinski izrađeni u SAD-u i EU-u, a ne omogućivanje uvoza iz trećih zemalja te će se izuzeća za određene proizvode trebati razmotriti na osnovi pojedinačnih slučajeva, dok se izuzeća od svih vrsta kumulacije trebaju odobriti za osjetljive sektore;
   (xxviii) da zajamči da je TTIP otvoren sporazum te da traži načine na koje se vrijedni partneri, koji imaju interes u pregovorima o TTIP-u zbog sporazuma o carinskoj uniji s EU-om ili SAD-om, mogu aktivnije informirati o razvoju događaja;
   (c) u pogledu stupa regulatorne suradnje i povezanosti i necarinskih prepreka trgovini:
   (i) da zajamči da se u poglavlju o regulatornoj suradnji promiče transparentno, djelotvorno, konkurentno gospodarsko okruženje utvrđivanjem i sprječavanjem potencijalnih budućih necarinskih prepreka trgovini koje nerazmjerno pogađaju MSP-ove, i pojednostavljenje trgovine i ulaganja istovremeno razvijajući i osiguravajući najvišu razinu zaštite zdravlja i sigurnosti u skladu s načelom predostrožnosti iz članka 191. UFEU-a i zakonodavstvom o zaštiti potrošača, rada, okoliša i dobrobiti životinja te zaštitu kulturne raznolikosti u EU-u; da podrži, u potpunom skladu s regulatornom autonomijom, uspostavu strukturnog dijaloga i suradnje između regulatora i to na što transparentniji način i uz sudjelovanje dionika; da uključi međusektorske discipline o regulatornoj usklađenosti i transparentnosti za razvoj i provedbu djelotvornih, troškovno učinkovitih i usklađenijih propisa za robu i usluge; pregovarači s obje strane trebaju prepoznati i jasno izreći koje su tehnički postupci i standardi temeljni te se ne mogu dovoditi u pitanje, koji mogu biti predmetom zajedničkog pristupa, u kojim je područjima poželjno uzajamno priznavanje na temelju zajedničkih visokih standarda i snažnog sustava nadzora tržišta, a u kojima je jednostavno moguća poboljšana razmjena informacija, i to na temelju iskustva nekoliko godina razgovora na raznim forumima, uključujući Transatlantsko ekonomsko vijeće i Forum na visokoj razini o regulatornoj suradnji, te da na sličan način zajamčile da neće utjecati na standarde koje tek treba odrediti u područjima u kojima su zakonodavstvo ili standardi vrlo različiti u SAD-u u odnosu na EU, kao što je, primjerice, provedba postojećeg (okvirnog) zakonodavstva (npr. Uredba REACH) ili donošenje novih zakona (npr. o kloniranju) ili budućih definicija koje utječu na razinu zaštite (npr. o kemikalijama koje djeluju kao endokrini disruptori); da zajamči da u odredbama o regulatornoj suradnji u TTIP-u nisu određeni postupovni zahtjevi za donošenje akata Unije koji se odnose na tu suradnju niti uzrokuju izvršiva prava u tom pogledu;
   (ii) da pregovore o sanitarnim i fitosanitarnim mjerama temelji na ključnim načelima multilateralnog sporazuma o primjeni sanitarnih i fitosanitarnih mjera te tehničkim preprekama u trgovini te da zaštiti europske sanitarne i fitosanitarne standarde; da prije svega cilja na uklanjanje ili bitno smanjenje pretjerano opterećujućih sanitarnih i fitosanitarnih mjera, kao i povezanih uvoznih postupaka; konkretno govoreći, da zajamči da se prethodna odobrenja, obvezni postupci ili inspekcije prije odobrenja ne primjenjuju kao trajne mjere prilikom uvoza; da ostvari povećanu transparentnost i otvorenost, uzajamno priznavanje jednakih standarda, razmjenu najboljih praksi, jačanje dijaloga između regulatornih tijela i dionika te jačanje suradnje u međunarodnim tijelima za određivanje standarda; da u pregovorima o sanitarnim i fitosanitarnim mjerama te tehničkim preprekama u trgovini zajamči da visoki standardi koji su usvojeni kako bi se zaštitila sigurnost hrane, zdravlje ljudi, životinja i biljaka u EU-u nisu ni na koji način dovedeni u pitanje;
   (iii) da prihvati da u slučajevima u kojima EU i SAD imaju vrlo različite propise neće biti sporazuma, primjerice o javnim zdravstvenim uslugama, genetski modificiranim organizmima, uporabi hormona u sektoru uzgoja goveda, Uredbi REACH i njezinoj provedbi te kloniranju životinja radi uzgoja, i da stoga ne pregovara o tim pitanjima
   (iv) da potakne američku stranu da ukine zabranu uvoza govedine iz EU-a;
   (v) u pogledu poglavlja o horizontalnoj regulatornoj suradnji da potiče bilateralnu regulatornu suradnju kako bi se izbjegla nepotrebna razilaženja, posebno kada je riječ o novim tehnologijama i uslugama, što je u interesu europske i američke konkurentnosti i izbora potrošača; da se to postigne pojačanom razmjenom informacija te da se poboljša donošenje i provedba međunarodnih instrumenata, pridržavajući se istodobno načela supsidijarnosti, na temelju uspješnih primjera poput normi ISO ili Svjetskog foruma za usklađivanje pravilnika o vozilima (WP.29) u okviru Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE); da vodi računa o tome da bi priznavanje jednakovrijednosti što je moguće većeg broja propisa o sigurnosti vozila na temelju provjerene razine zaštite bilo jedno od najvažnijih postignuća sporazuma; da zajamči da se u prethodnim procjenama učinka za svaki regulatorni akt povrh učinka na trgovinu i ulaganja mjeri i učinak na potrošače i okoliš; da promiče regulatornu kompatibilnost ne dovodeći pritom u pitanje legitimne regulatorne i političke ciljeve i nadležnosti zakonodavaca u EU-a i SAD-u;
   (vi) da teži cilju prema kojem se treba i dalje jamčiti visoka razina sigurnosti proizvoda u Uniji te istodobno ukinuti nepotrebno ponavljanje ispitivanja koje dovodi do nepotrebnog rasipanja sredstava, osobito kod niskorizičnih proizvoda;
   (vii) da razmotri carinska pitanja koja nisu obuhvaćena pravilima sporazuma WTO-a o olakšavanju trgovine te naglasi da je, radi postizanja stvarnog uklanjanja administrativnog opterećenja, potrebno raditi na najvećem stupnju regulatornog usklađivanja politika i praksi na području carina i granica;
   (viii) da u kontekstu buduće regulatorne suradnje jasno definira koje se mjere odnose na tehničke prepreke trgovini te dvostruka ili suvišna administrativna opterećenja i formalnosti, a koje su povezane s temeljnim standardima i propisima ili postupcima kojima se ostvaruju ciljevi javne politike;
   (ix) da potpuno poštuje uspostavljene regulatorne sustave na obje strane Atlantika, kao i ulogu Europskog parlamenta u postupku donošenja odluka EU-a i njegov demokratski nadzor nad regulatornim postupcima EU-a pri stvaranju okvira za buduću suradnju, jamčeći pritom potpunu transparentnost i pazeći da su zainteresirane strane ravnomjerno uključene u savjetovanja predviđena u izradi regulatornog prijedloga i da se europski zakonodavni postupak ne usporava; da jasno odredi ulogu, sastav i pravni status Vijeća za regulatornu suradnju, vodeći pritom računa o tome da bi svaka neposredna i obvezna primjena njegovih preporuka bila povreda zakonodavnih postupaka utvrđenih u Ugovorima i da se pobrine da se očuva sposobnost nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlasti da donose svoje politike, posebno socijalne politike i politike u području okoliša;
   (d) u pogledu pravila:
   (i) da pregovore o pristupu tržištu i regulatornoj suradnji objedini s uspostavom ambicioznih pravila i načela vodeći računa da svaki stup karakteriziraju posebna osjetljiva pitanja kada je riječ o, između ostalog, održivom razvoju, energiji, MSP-ovima, ulaganjima i poduzećima u vlasništvu države;
   (ii) da zajamči da je poglavlje o održivom razvoju obvezujuće i primjenjivo te da mu je cilj cjelovita i učinkovita ratifikacija, primjena i provedba osam temeljnih konvencija Međunarodne organizacije rada (ILO) i njihova sadržaja, Programa za dostojanstven rad ILO-a i glavnih međunarodnih sporazuma o okolišu; odredbe moraju biti usmjerene prema dodatnom poboljšanju razina zaštite radne snage i ekoloških standarda; ambiciozno poglavlje o trgovini i održivom razvoju moralo bi obuhvatiti i propise o korporativnoj društvenoj odgovornosti na temelju Smjernica za multinacionalna poduzeća Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) i jasno strukturirani dijalog s civilnim društvom;
   (iii) da zajamči da standardi rada i zaštite okoliša nisu ograničeni na poglavlje o trgovini i održivom razvoju, već da su uvršteni i u druga područja sporazuma kao što su ulaganja, trgovanje uslugama, regulatorna suradnja i javna nabava;
   (iv) da zajamči provedivost standarda rada i zaštite okoliša oslanjajući se na dobra iskustva koja EU, SAD imaju s postojećim sporazumima o slobodnoj trgovini i u nacionalnom zakonodavstvu; da zajamči da provedba odredbi o radu i sukladnost s njima podliježu učinkovitom postupku praćenja koje uključuje socijalne partnere i predstavnike civilnog društva te općem postupku rješavanja sporova koji se primjenjuje na cijeli sporazum;
   (v) da, potpuno poštujući nacionalno zakonodavstvo, zajamči da zaposlenici transatlantskih poduzeća koji su registrirani u okviru zakona država članica EU-a imaju pristup informacijama i savjetovanjima u skladu s Direktivom o Europskom radničkom vijeću;
   (vi) da zajamči da se gospodarski, društveni i ekološki učinak TTIP-a te njegov učinak na zapošljavanje provjerava u okviru temeljite ex-ante procjene učinka održivosti trgovine, potpuno poštujući Direktivu EU-a o procjeni učinka održivosti, uz jasno i strukturirano sudjelovanje svih zainteresiranih strana kao i civilnog društva; traži od Komisije da provede usporednu opsežnu studiju utjecaja za svaku državu članicu te procjenu konkurentnosti sektora EU-a i istih sektora u SAD-u kako bi se provela predviđanja u vezi s gubitkom i stvaranjem radnih mjesta u sektorima koji su pogođeni u svakoj državi članici, pri čemu bi EU i države članice mogli djelomično preuzeti troškove prilagodbe;
   (vii) da inzistira na cilju da se posebno poglavlje posveti energiji, uključujući industrijske sirovine; da zajamči da tijekom pregovora obje strane ispitaju načine na koje se može olakšati izvoz energije kako bi se TTIP-om dokinulo sva postojeća ograničenja ili prepreke za izvoz goriva, uključujući UPP i sirovu naftu, između dva trgovinska partnera, u cilju stvaranja konkurentnog, transparentnog i nediskriminirajućeg tržišta energije čime se podupire diversifikacija izvora energije što doprinosi sigurnosti nabave i dovodi do smanjenja cijena energije te ističe da to poglavlje mora sadržavati jasna jamstva o tome da se standardi u vezi s okolišem i ciljevi za klimatsko djelovanje EU-a neće ugroziti; da podrži suradnju između EU-a i SAD-a u svrhu ukidanja oslobađanja od poreza na gorivo za komercijalno zrakoplovstvo u skladu s obvezama G20 kako bi se ukinule potpore za fosilna goriva;
   (viii) da zajamči da se ni u jednom sporazumu ne mijenja pravo dvaju partnera na upravljanje i reguliranje istraživanja, eksploatacije i proizvodnje izvora energije, no da se načelo nediskrminacije primjenjuje u trenutku kada se donese odluka o eksploataciji; da ima na umu da se ničim u sporazumu ne bi smjele ugroziti zakonite nediskriminirajuće demokratske odluke koje se odnose na proizvodnju energije, u skladu s načelom opreznosti; da zajamči da poduzeća iz EU-a i SAD-a imaju jednaki pristup sirovinama i energiji te da se standardi kvalitete za energetske proizvode moraju poštovati, uključujući one koji se odnose na učinak energetskih proizvoda na emisije CO2 poput standarda utvrđenog u Direktivi o kvaliteti goriva;
   (ix) da zajamči da se TTIP-om podupiru uporaba i promicanje zelenih dobara i usluga, uz poticanje njihovog razvoja, i pojednostavljuje njihov izvoz i uvoz čime se iskorištava potencijal za stvaranje ekološke i ekonomske dobiti koji transatlantsko gospodarstvo nudi i nadopunjuju aktualni multilateralni pregovori sporazumu o zelenim dobrima u cilju doprinosa borbi protiv globalnog zatopljenja i stvaranju novih radnih mjesta u području zelenog gospodarstva;
   (x) da zajamči da TTIP služi kao forum za razvoj ambicioznih i obvezujućih zajedničkih standarda o održivosti za proizvodnju energije i energetsku učinkovitost, uvijek uzimajući u obzir i poštujući postojeće standarde na objema stranama kao što su direktive EU-a o označivanju energetske učinkovitosti i ekološkom dizajnu te da istraži načine kako bi poboljšala suradnju na području istraživanja, razvoja i inovacija ekološki prihvatljivih energija s niskim razinama emisije ugljika;
   (xi) da zajamči da TTIP pridonosi očuvanju i održivom upravljanju ribolovnim resursima, posebice u smislu suradnje dviju strana u borbi protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova;
   (xii) da zajamči da je u TTIP uvršteno posebno poglavlje o malim i srednjim poduzećima koje se temelji na zajedničkoj predanosti dviju pregovaračkih strana te da mu je cilj stvaranje novih mogućnosti za europska mala i srednja poduzeća u SAD-u (uključujući mikro poduzeća) na temelju stvarnih prijavljenih iskustava malih i srednjih izvoznika, na primjer ukidanjem zahtjeva za dvostruku certifikaciju, uspostavom internetskog informacijskog sustava o različitim propisima i najboljim praksama, olakšavanjem pristupa programima potpore za mala i srednja poduzeća, uvođenjem ubrzanih postupaka na granici ili ukidanjem određenih carinskih stopa koje i dalje postoje; njime bi se za obje strane trebali uspostaviti mehanizmi za zajednički rad na omogućivanju sudjelovanja malih i srednjih poduzeća u transatlantskoj trgovini, na primjer preko zajedničkog jedinstvenog mjesta za mala i srednja poduzeća, s tim da dionici malih i srednjih poduzeća imaju ključnu ulogu u uspostavljanju takvog sustava, gdje mogu pronaći sve potrebne informacije za uvoz iz SAD-a te izvoz ili ulaganje u SAD, uključujući informacije o carinama, porezima, propisima, carinskim postupcima i tržišnim prilikama;
   (xiii) da zajamči da TTIP sadrži sveobuhvatno poglavlje o ulaganju, uključujući odredbe o pristupu tržištu i zaštiti ulaganja, priznajući da pristup kapitalu potiče stvaranje radnih mjesta i rast; poglavlje o ulaganjima trebalo bi imati za cilj osiguranje nediskriminirajućeg postupanja za poslovni nastan europskih i američkih društava na području partnerske strane, uzimajući u obzir osjetljivost pojedinih sektora; te bi odredbe trebale poboljšati privlačnost Europe kao mjesta za ulaganje, povećati povjerenje prema ulaganjima EU-a u SAD-u te riješiti pitanje obveza i odgovornosti ulagača navodeći, između ostalog, načela OECD-a za multinacionalna poduzeća te načela UN-a za poslovanje i ljudska prava kao referentna mjerila;
   (xiv) da zajamči da su odredbe o zaštiti ulaganja ograničene na odredbe nakon poslovnog nastana i da se fokusiraju na nacionalno postupanje, postupanje s najpovlaštenijim narodom, pošteno i jednako postupanje i zaštitu od izravnog i neizravnog izvlaštenja, uključujući pravo na brzu, prikladnu i učinkovitu naknadu; standardi o zaštiti i definicije ulagača i ulaganja trebali bi se izraditi na precizan način kako bi štitili pravo na donošenje propisa od javnog interesa, objasnili značenje neizravnog izvlaštenja i spriječili neutemeljene ili neozbiljne zahtjeve; slobodni prijenos kapitala trebao bi biti u skladu s odredbama Ugovora o EU-u te bi trebao uključivati vremenski neograničeno bonitetno izuzeće u slučaju financijskih kriza;
   (xv) da zajamči da se sa stranim ulagačima postupa bez diskriminiranja , da pritom ne uživajuveća prava od domaćih ulagača;te da mehanizam rješavanja sporova između ulagača i države zamijeni novim sustavom rješavanja sporova između ulagača i država u kojem se poštuju načela demokracije i nadzora i koji podrazumijeva da javno izabrani, neovisni stručni suci s potencijalnim predmetima postupaju na transparentan način na javnim suđenjima, koji uključuje žalbeni mehanizam i koji jamči dosljednost sudskih odluka te poštovanje nadležnosti sudova EU-a i država članica i u kojem privatni interesi ne mogu ugroziti ciljeve javne politike;
   (xvi) da zajamči da je u TTIP-u sadržano ambiciozno, uravnoteženo i novo poglavlje o pravima intelektualnog vlasništva i njegova jasno definirana područja, uključujući poboljšanu zaštitu i priznavanje oznaka zemljopisnog podrijetla, bez ometanja potrebe EU-a za reformom svojeg sustava autorskih prava istovremeno jamčeći poštenu uravnoteženost između prava intelektualnog vlasništva i javnog interesa, posebno potrebu za očuvanjem pristupa cjenovno prihvatljivim lijekovima uz nastavak pružanja potpore postojećoj fleksibilnosti iz sporazuma o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (TRIPS);
   (xvii) da smatra da je vrlo važno da EU i SAD i dalje angažirano sudjeluju u globalnim multilateralnim raspravama o usklađivanju patentnog prava preko postojećih međunarodnih tijela i stoga upozorava na pokušaje uvođenja odredbi o materijalnom patentnom pravu u TTIP, osobito u odnosu na pitanja o patentibilnosti i odgodi primjene;
   (xviii) da zajamči da poglavlje o pravima intelektualnog vlasništva ne obuhvaća odredbe o odgovornosti posrednika na internetu ili kaznenim sankcijama kao instrumentu provedbe propisa jer ih je Europski parlament prethodno odbacio, uključujući predloženi ugovor o Trgovinskom sporazumu protiv krivotvorenja (ACTA);
   (xix) da osigura potpuno priznavanje i snažnu pravnu zaštitu oznaka zemljopisnog podrijetla u EU-u i mjere za postupanje u slučaju nepravilne uporabe, zavaravajućih informacija i praksi; da potrošačima jamči označivanje, sljedivost i stvarno podrijetlo tih proizvoda i zaštiti znanje i iskustvo proizvođača kao ključni element uravnoteženog sporazuma;
   (e) u pogledu transparentnosti, uključenosti civilnog društva i javne i političke aktivnosti:
   (i) da nastavi s naporima u povećanju transparentnosti pregovora tako što će na raspolaganje javnosti staviti više prijedloga pregovora te da provede prijedloge Europskog ombudsmana, posebice u odnosu na pravila o javnom pristupu dokumentima;
   (ii) da pretvori napore za transparentnost u sadržajne praktične rezultate, između ostaloga postizanjem pozitivnih dogovora s američkom stranom kako bi se poboljšala transparentnost, uključujući pristup zastupnicima u Europskom parlamentu svim dokumentima, uključujući i konsolidirane tekstove, zadržavajući pritom potrebnu povjerljivost, s ciljem da zastupnicima u Parlamentu i svim državama članicama omogući razvijanje konstruktivnih rasprava sa zainteresiranim stranama i javnošću; da zajamči da obje strane u pregovorima moraju opravdati odbijanje objavljivanja prijedloga pregovora;
   (iii) da potiče još tješnju suradnju s državama članicama koje su odgovorne za pregovarački mandat koji je usmjerio Europsku komisiju da otvori pregovore sa SAD-om s ciljem oblikovanja njihova aktivnog sudjelovanja u boljem priopćavanju područja primjene i mogućih koristi od sporazuma za europske građane, na što su se obvezale u zaključcima Vijeća od 20. ožujka 2015., te kako bi se zajamčila sveobuhvatna javna debata o TTIP-u u Europi koja se temelji na činjenicama, a s ciljem ispitivanja stvarnih nedoumica u pogledu sporazuma;
   (iv) da ojača svoju trajnu i transparentu interakciju sa širokim krugom zainteresiranih strana tijekom pregovaračkog procesa; potiče sve zainteresirane strane da aktivno sudjeluju i iznose inicijative i informacije važne za pregovore;
   (v) da potakne države članice da uključe nacionalne parlamente kako bi, u skladu sa svojim ustavnim ovlastima, državama članicama pružili svu potrebnu pomoć u ispunjavanju te zadaće i da uspostavi jaču vezu s nacionalnim parlamentima kako bi ih primjereno obavještavala o aktualnim pregovorima;
   (vi) da nastavi blisko surađivati i tražiti još bolji, strukturirani dijalog s Parlamentom koji će nastaviti pojačano nadzirati pregovarački proces te surađivati s Komisijom, državama članicama, Kongresom SAD-a i administracijom, kao i sa zainteresiranim stranama s obje strane Atlantika, kako bi se zajamčio ishod u korist građana EU-a, SAD-a i šire;
   (vii) da zajamči da nakon TTIP-a i njegove buduće provedbe slijedi dublja transatlantska parlamentarna suradnja, na temelju i korištenjem iskustva transatlantskog dijaloga zakonodavaca, što bi u budućnosti trebalo dovesti do šireg i boljeg političkog okvira u cilju razvoja zajedničkog pristupa, osnaživanja strateškog partnerstva i poboljšanja globalne suradnje EU-a i SAD-a;

3.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju s preporukama Europskog parlamenta proslijedi Komisiji i, radi obavijesti, Vijeću, vladama i parlamentima država članica te administraciji i Kongresu SAD-a.

(1) http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-11103-2013-DCL-1/en/pdf
(2) http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/HR/ec/141920.pdf
(3) http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/EN/foraff/145906.pdf
(4) http://europa.eu/rapid/press-release_STATEMENT-14-1820_en.htm
(5) http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-79-2014-INIT/en/pdf
(6) http://ec.europa.eu/priorities/docs/pg_en.pdf
(7) http://ec.europa.eu/news/2014/docs/c_2014_9052_en.pdf
(8) http://europa.eu/rapid/press-release_IP-14-2341_en.htm
(9) http://ec.europa.eu/dgs/health_consumer/information_sources /docs/from_farm_to_fork_2004_en.pdf
(10) http://trade.ec.europa.eu/doclib/docs/2015/january/tradoc_153022.pdf
(11) http://trade.ec.europa.eu/doclib/docs/2015/january/tradoc_153023.pdf
(12) http://trade.ec.europa.eu/doclib/docs/2015/january/tradoc_153024.pdf
(13) http://trade.ec.europa.eu/doclib/docs/2015/january/tradoc_153025.pdf
(14) http://trade.ec.europa.eu/doclib/docs/2015/january/tradoc_153026.pdf
(15) http://trade.ec.europa.eu/doclib/docs/2015/january/tradoc_153027.pdf
(16) http://trade.ec.europa.eu/doclib/docs/2015/january/tradoc_153028.pdf
(17) http://trade.ec.europa.eu/doclib/docs/2015/january/tradoc_153029.pdf
(18) http://trade.ec.europa.eu/doclib/docs/2015/january/tradoc_153030.pdf
(19) http://trade.ec.europa.eu/doclib/docs/2015/january/tradoc_153031.pdf
(20) http://trade.ec.europa.eu/doclib/docs/2015/january/tradoc_153032.pdf
(21) http://trade.ec.europa.eu/doclib/docs/2015/february/tradoc_153120.pdf
(22) http://trade.ec.europa.eu/doclib/docs/2014/may/tradoc_152512.pdf
(23) http://trade.ec.europa.eu/doclib/docs/2015/march/tradoc_153259.pdf
(24) SL C 68 E, 7.3.2014., str. 53.
(25) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0227.
(26) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0009.
(27) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0230.


Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s bivšom jugoslavenskom Republikom Makedonijom (Protokol kako bi se uzelo u obzir pristupanje Hrvatske)***
PDF 243kWORD 61k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 8. srpnja 2015. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije i njezinih država članica, Protokola uz Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i bivše jugoslavenske Republike Makedonije, s druge strane, kako bi se uzelo u obzir pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji (05548/2014 – C8-0127/2014 – 2013/0386(NLE))
P8_TA(2015)0253A8-0188/2015

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog odluke Vijeća (05548/2014),

–  uzimajući u obzir nacrt Protokola uz Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i bivše jugoslavenske Republike Makedonije, s druge strane, kako bi se uzelo u obzir pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji (05547/2014),

–  uzimajući u obzir zahtjev za davanje suglasnosti koji je podnijelo Vijeće u skladu s člankom 217. i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a)(i) i drugim podstavkom članka 218. stavka 8. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0127/2014),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. prvi i treći podstavak, članak 99. stavak 2. i članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za vanjske poslove (A8-0188/2015),

1.  daje suglasnost za sklapanje Protokola;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i bivše jugoslavenske Republike Makedonije.


Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa Srbijom (Protokol kako bi se uzelo u obzir pristupanje Hrvatske ) ***
PDF 243kWORD 62k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 8. srpnja 2015. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije i njezinih država članica, Protokola uz Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Republike Srbije, s druge strane, kako bi se uzelo u obzir pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji (06682/2014 – C8-0098/2014 – 2014/0039(NLE))
P8_TA(2015)0254A8-0189/2015

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (06682/2014),

–  uzimajući u obzir nacrt Protokola uz Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Republike Srbije, s druge strane, kako bi se uzelo u obzir pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji (06681/2014),

–  uzimajući u obzir zahtjev za davanje suglasnosti koji je podnijelo Vijeće u skladu s člankom 217., člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a)(i) i člankom 218. stavkom 8. drugim podstavkom Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0098/2014),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. prvi i treći podstavak, članak 99. stavak 2. i članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za vanjske poslove (A8‑0189/2015),

1.  daje suglasnost za sklapanje Protokola;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Republike Srbije.


Znanstvena i tehnološka suradnja s Indijom: produljenje Sporazuma ***
PDF 243kWORD 61k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 8. srpnja 2015. o nacrtu odluke Vijeća o produljenju Sporazuma o znanstvenoj i tehnološkoj suradnji između Europske zajednice i Vlade Republike Indije (05872/2015 – C8-0074/2015 – 2014/0293(NLE))
P8_TA(2015)0255A8-0179/2015

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća o produljenju Sporazuma o znanstvenoj i tehnološkoj suradnji između Europske zajednice i Vlade Republike Indije (05872/2015),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2002/648/EZ od 25. lipnja 2002. o sklapanju Sporazuma o znanstvenoj i tehnološkoj suradnji između Europske zajednice i Vlade Republike Indije(1),

–  uzimajući u obzir zahtjev za davanje suglasnosti koji je podnijelo Vijeće u skladu s člankom 186. i člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a)(v) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8‑0074/2015),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. prvi i treći podstavak, članak 99. stavak 2., članak 108. stavak 7. i članak 50. stavak 1. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A8-0179/2015),

1.  daje suglasnost za obnavljanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Republike Indije.

(1) SL L 213, 9.8.2002., str. 29.


Znanstvena i tehnološka suradnja s Farskim otocima: Obzor 2020. ***
PDF 241kWORD 61k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 8. srpnja 2015. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma o znanstvenoj i tehnološkoj suradnji između Europske unije i Farskih otoka kojim se Farski otoci pridružuju Obzoru 2020. – Okvirnom programu za istraživanje i inovacije (2014. – 2020.) (05660/2015 – C8-0057/2015 – 2014/0228(NLE))
P8_TA(2015)0256A8-0180/2015

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (05660/2015),

–  uzimajući u obzir nacrt Sporazuma o znanstvenoj i tehnološkoj suradnji između Europske unije i Farskih otoka kojim se Farski otoci pridružuju Obzoru 2020. – Okvirnom programu za istraživanje i inovacije (2014. – 2020.) (14014/2014),

–  uzimajući u obzir zahtjev za davanje suglasnosti koji je podnijelo Vijeće u skladu s člankom 186., člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a) i člankom 218. stavkom 8. podstavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8‑0057/2015),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. prvi i treći podstavak, članak 99. stavak 2., članak 108. stavak 7. i članak 50. stavak 1. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A8-0180/2015),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Farskih otoka.


Dugoročno sudjelovanje dioničara i izvješće o korporativnom upravljanju***I
PDF 809kWORD 226k
Tekst
Pročišćeni tekst
Amandmani koje je usvojio Europski parlament 8. srpnja 2015. o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2007/36/EZ u pogledu poticanja dugoročnog sudjelovanja dioničara i Direktive 2013/34/EU u pogledu određenih elemenata izvješća o korporativnom upravljanju (COM(2014)0213 – C7-0147/2014 – 2014/0121(COD))(1)
P8_TA(2015)0257A8-0158/2015

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

[Amandman 1,osim ako nije naznačeno drugačije ]

AMANDMANI EUROPSKOG PARLAMENTA(2)
P8_TA(2015)0257A8-0158/2015
na prijedlog Komisije
P8_TA(2015)0257A8-0158/2015

DIREKTIVA (EU) 2015/...
EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
o izmjeni Direktive 2007/36/EZ u pogledu poticanja dugoročnog sudjelovanja dioničara, Direktive 2013/34/EU u pogledu određenih elemenata izvješća o korporativnom upravljanju i Direktive 2004/109/EZ

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 50. i 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora,(3)

nakon savjetovanja s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)  Direktivom 2007/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(4) utvrđuju se zahtjevi u vezi s izvršavanjem određenih prava dioničara koja proizlaze iz dionica s pravom glasa u vezi s glavnom skupštinom trgovačkih društava koja imaju sjedište u nekoj državi članici i čije su dionice uvrštene na uređeno tržište koje se nalazi ili djeluje u državi članici.

(2)  Iako ne posjeduju korporacije, koje su zasebni pravni subjekti koji ne podliježu njihovoj punoj kontroli, dioničari imaju bitnu ulogu u upravljanju njima. Financijska kriza pokazala je da su u mnogim slučajevima dioničari podržavali rukovodstvo u pretjeranom preuzimanju kratkoročnog rizika. Nadalje, ▌ trenutačna razina sudjelovanja institucionalnih ulagatelja i upravitelja imovinom u društvima u koja se ulaže i njihovu „praćenju” često nije odgovarajuća te previše usredotočena na kratkoročne povrate, što dovodi do neoptimalnog korporativnog upravljanja i isto takvih rezultata trgovačkih društava uvrštenih na burzu.

(2a)  Veća razina sudjelovanja dioničara u korporativnom upravljanju društava jedna je od poluga kojom se mogu poboljšati financijska i nefinancijska uspješnost tih trgovačkih društava. Međutim, s obzirom na to da prava dioničara nisu jedini dugoročni čimbenik o kojemu treba voditi računa u korporativnom upravljanju, treba ih popratiti dodatnim mjerama kako bi se osigurala veća razina sudjelovanja svih dionika, posebno zaposlenika, lokalnih vlasti i civilnog društva.

(3)  U Akcijskom planu o europskom pravu trgovačkih društava i korporativnom upravljanju Komisija je najavila niz mjera u području korporativnog upravljanja, posebno radi poticanja dugoročnog sudjelovanja dioničara i povećanja transparentnosti između trgovačkih društava i ulagatelja.

(4)  Kako bi se dodatno omogućilo izvršavanje prava dioničara i sudjelovanje između trgovačkih društava uvrštenih na burzu i dioničara, trgovačka društva uvrštena na burzu trebala bi imati pravo utvrđivanja identiteta svojih dioničara i izravne komunikacije s njima. Stoga je ovom Direktivom potrebno predvidjeti okvir kojim bi se osiguralo da se identitet dioničara može utvrditi radi poboljšanja transparentnosti i dijaloga. [Am. 29]

(5)  Učinkovito izvršavanje prava dioničara u velikoj mjeri ovisi o učinkovitosti lanca posrednika koji održavaju račune vrijednosnica za dioničare, posebno u prekograničnom kontekstu. Cilj je ove Direktive poboljšati prijenos informacija posrednika lancem ulaganja u kapital kako bi se omogućilo izvršavanje prava dioničara.

(6)  S obzirom na njihovu važnu ulogu, posrednici bi trebali biti obvezni omogućiti izvršavanje prava dioničara kada dioničari žele izvršiti ta prava sami ili imenovati treću osobu da to učini. Ako dioničari ne žele izvršiti prava sami i imenovali su treću osobu za posrednika, potonji bi trebao biti obvezan izvršavati ta prava nakon izričitog odobrenja i uputa dioničara i u njihovu korist.

(7)  Kako bi se promicala vlasnička ulaganja u cijeloj Uniji i izvršavanje prava povezanih s dionicama, ovom bi se Direktivom trebala uspostaviti visoka razina transparentnosti u pogledu troškova usluga koje posrednici pružaju. Kako bi se spriječila diskriminacija u cijenama prekograničnih, za razliku od isključivo domaćih, ulaganja u dionice, sve razlike u naplati troškova između domaćih i prekograničnih ostvarenja prava trebale bi biti opravdane i odražavati varijaciju u stvarnim troškovima nastalima za usluge koje su pružili posrednici. Posrednici iz trećih zemalja koji su osnovali podružnicu u Uniji trebali bi podlijegati pravilima o utvrđivanju identiteta dioničara, prijenosu informacija, omogućavanju prava dioničara i transparentnosti troškova kako bi se osigurala učinkovita primjena odredaba o dionicama koje se drže preko tih posrednika.

(8)  Učinkovito i održivo sudjelovanje dioničara bitan je element korporativnog upravljanja trgovačkim društvima uvrštenima na burzu, koje ovisi o sustavu uzajamne kontrole među različitim tijelima i različitim dioničarima. Odgovarajuće sudjelovanje dionika, posebno zaposlenika, trebalo bi se smatrati najvažnijim elementom u razvoju uravnoteženog europskog okvira za korporativno upravljanje.

(9)  Institucionalni ulagatelji i upravitelji imovinom često su važni dioničari trgovačkih društava uvrštenih na burzu u Uniji i stoga mogu imati važnu ulogu u korporativnom upravljanju navedenih trgovačkih društava, ali i općenito u pogledu strategije i dugoročne uspješnosti tih trgovačkih društava. Međutim, iskustvo je posljednjih godina pokazalo da institucionalni ulagatelji i upravitelji imovinom često ne sudjeluju na odgovarajući način u trgovačkim društvima u kojima drže dionice ▌te da tržišta kapitala često izvršavaju pritisak na trgovačka društva da ostvaruju dobre rezultate u kratkoročnom razdoblju, što ugrožava dugoročnu financijsku i nefinancijsku uspješnost društva i dovodi, između ostalih negativnih posljedica, do nedovoljne razine ulaganja, na primjer u istraživanje i razvoj, na štetu dugoročne uspješnosti trgovačkih društava ▌.

(10)  Institucionalni ulagatelji i upravitelji imovinom često nisu transparentni u pogledu strategija ulaganja te svoje politike sudjelovanja i rezultate njezine provedbe. Javna objava tih informacija pozitivno bi utjecala na svijest ulagatelja, omogućila krajnjim korisnicima, kao što su budući umirovljenici, optimizaciju odluka o ulaganju, omogućila dijalog između trgovačkih društava i njihovih dioničara, povećala sudjelovanje dioničara i jačanje odgovornosti trgovačkih društava prema dionicima i civilnom društvu.

(11)  Stoga bi institucionalni ulagatelji i upravitelji imovinom trebali razviti politiku sudjelovanja dioničara kojom se, među ostalim, određuju način na koji oni uključuju sudjelovanje dioničara u svoju strategiju ulaganja, nadziru društva u koja se ulaže, uključujući ekološke i društvene rizike, vode dijaloge s društvima u koja se ulaže i njihovim dionicima te izvršavaju prava glasa. Ta politika sudjelovanja trebala bi uključivati politike upravljanja stvarnim ili mogućim sukobima interesa, kao što su financijske usluge institucionalnih ulagatelja ili upravitelja imovinom, ili njihovih povezanih društava, koje se pružaju društvu u koje se ulaže. Navedenu politiku, njezinu provedbu i njezine rezultate trebalo bi javno objaviti i dostaviti klijentima institucionalnih ulagatelja jednom godišnje. Ako institucionalni ulagatelji ili upravitelji imovinom odluče ne razvijati politiku sudjelovanja i/ili odluče ne objaviti njezinu provedbu i rezultate, moraju za to dati jasno i detaljno objašnjenje.

(12)  Institutional investors should annually disclose to the public how their ▌investment strategy is aligned with the profile and duration of their liabilities and how it contributes to the medium to long-term performance of their assets. Ako upotrebljavaju upravitelje imovinom, bilo diskrecijskim mandatima koji uključuju upravljanje imovinom na pojedinačnoj osnovi bilo udruženim sredstvima, trebali bi javno objaviti glavne elemente dogovora s upraviteljem imovine u pogledu nekoliko pitanja, kao što su: potiče li se njime upravitelja imovine da uskladi svoju strategiju ulaganja i odluka s profilom i trajanjem obveza institucionalnog ulagatelja, potiče li se upravitelja imovinom da donosi odluke o ulaganju na temelju srednjoročnih do dugoročnih rezultata trgovačkog društva i sudjeluje u trgovačkim društvima, kako se njime ocjenjuje uspješnost upravitelja imovinom, strukturu razmatranja usluga upravljanja imovinom i ciljani promet portfelja. Time bi se pridonijelo ispravnom usklađivanju interesa krajnjih korisnika institucionalnih ulagatelja, upravitelja imovinom, društava u koja se ulaže, a može se pridonijeti i razvoju dugoročnih strategija ulaganja i dugoročnog odnosa s društvima u koja se ulaže koji uključuje sudjelovanje dioničara.

(13)  Od upravitelja imovinom trebalo bi zahtijevati da javno objave način na koji su njihova strategija ulaganja i njezina provedba u skladu s dogovorom o upravljanju imovinom te način na koji strategija ulaganja i odluke pridonose srednjoročnim do dugoročnim rezultatima imovine institucionalnog ulagatelja. Nadalje, upravitelji imovinom bi trebali javno objaviti promet portfelja, donose li odluke o ulaganju na temelju ocjena srednjoročnih do dugoročnih rezultata društva u koje se ulaže,▌te upotrebljavaju li ovlaštene zastupnike s pravom glasa za potrebe svojih aktivnosti sudjelovanja. Daljnje bi informacije upravitelji imovine trebali objaviti izravno institucionalnim ulagateljima, uključujući informacije o sastavu portfelja, troškovima prometa portfelja, nastalim sukobima interesa te kako su oni riješeni. Navedenim bi se informacijama institucionalnim ulagateljima omogućio bolji nadzor nad upraviteljem imovinom, te potaknulo ispravno usklađivanje interesa i sudjelovanje dioničara.

(14)  Kako bi se poboljšale informacije u lancu vlasničkih ulaganja, države članice trebale bi osigurati da ovlašteni zastupnici s pravom glasa donose i provode odgovarajuće mjere kojima se osigurava da su njihove preporuke za glasovanje, koliko je god to moguće, točne i pouzdane, temeljene na detaljnoj analizi svih informacija koje su im dostupne te da na njih ne utječu bilo kakav postojeći ili mogući sukob interesa ili poslovni odnos. Ovlašteni zastupnici s pravom glasa trebali bi usvojiti i poštovati kodeks ponašanja. Odstupanja od kodeksa trebala bi se prijaviti i objasniti, zajedno s bilo kakvim alternativnim rješenjima koja su prihvaćena. Ovlašteni zastupnici s pravom glasa trebali bi o primjeni svojeg kodeksa ponašanja izvješćivati jednom godišnje. Trebali bi objaviti određene ključne informacije povezane s pripremom svojih preporuka za glasovanje i svakim stvarnim ili mogućim sukobom interesa ili poslovnim odnosom koji može utjecati na pripremu preporuka za glasovanje.

(15)  Budući da su primitci jedan od ključnih instrumenata trgovačkih društava za usklađivanje svojih interesa s interesima svojih direktora te s obzirom na ključnu ulogu direktora u trgovačkim društvima, važno je politiku primitaka trgovačkih društava odrediti na primjeren način, ne dovodeći u pitanje odredbe o primitcima iz Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća(5) i vodeći računa o razlikama u ustroju odbora u trgovačkim društvima u raznim državama članicama. Uspješnost direktora trebala bi se ocjenjivati primjenom financijskih i nefinancijskih kriterija, uključujući ekološke, socijalne i upravljačke čimbenike.

(15a)  Politika primitaka za direktore trgovačkih društava također bi trebala pridonijeti dugoročnom rastu trgovačkog društva tako da odgovara učinkovitijoj praksi korporativnog upravljanja i da nije potpuno ili većim dijelom povezana s kratkoročnim ciljevima ulaganja.

(16)  Kako bi se osiguralo da dioničari u stvarnosti mogu glasovati o politici primitaka, treba im dodijeliti pravo glasovanja o politici primitaka na temelju jasnog, razumljivog i sveobuhvatnog pregleda politike primitaka trgovačkog društva koja bi trebala biti usklađena s poslovnom strategijom, ciljevima, vrijednostima i dugoročnim interesima trgovačkog društva i trebala bi uključivati mjere za izbjegavanje sukoba interesa. Trgovačka društva trebala bi svojim direktorima plaćati primitke samo u skladu s politikom primitaka o kojoj su glasovali dioničari. Izglasanu politiku primitaka trebalo bi javno objaviti bez odgađanja. [Am. 30]

(17)  Kako bi se osiguralo da je provedba politike primitaka u skladu s odobrenom politikom, dioničarima bi trebalo dodijeliti pravo na savjetodavno glasovanje o izvješću trgovačkog društva o primitcima. Kako bi se osigurala odgovornost direktora, izvješće o primitcima trebalo bi biti jasno i razumljivo te bi trebalo sadržavati sveobuhvatan pregled primitaka dodijeljenih pojedinačnim direktorima u prethodnoj financijskoj godini. Ako dioničari glasuju protiv izvješća o primitcima, trgovačko društvo trebalo bi, po potrebi, komunikacijom s dioničarima utvrditi razloge njihova odbijanja. Trgovačko bi društvo u sljedećem izvješću o primitcima trebalo objasniti kako se glasovanje dioničara uzelo u obzir.[Am. 31]

(17a)  Povećana transparentnost s obzirom na aktivnosti velikih trgovačkih društava te posebice s obzirom na ostvareni dobitak, porez plaćen na dobit i primljene potpore, neophodna je za osiguravanje povjerenja i olakšavanje sudjelovanja dioničara i drugih građana EU-a u društvima. Obvezna izvješća u tom području mogu se stoga smatrati važnim elementom korporativne odgovornosti društava prema dioničarima i društvu.

(18)  Kako bi se dionicima, dioničarima i civilnom društvu osigurao jednostavan pristup svim relevantnim informacijama o korporativnom upravljanju, izvješće o primitcima trebalo bi biti dio izvješća o korporativnom upravljanju koje trgovačka društva uvrštena na burzu trebaju objavljivati u skladu s člankom 20. Direktive 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013.(6)

(18a)  Treba razlikovati postupke za utvrđivanje primitaka direktora i sustave određivanja plaća zaposlenika. Sukladno tome, odredbama o primicima ne bi se trebalo dovoditi u pitanje potpuno ostvarivanje temeljnih prava zajamčenih člankom 153. stavkom 5. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, opća načela nacionalnog ugovornog i radnog prava, kao i prava, prema potrebi, socijalnih partnera na sklapanje i provođenje kolektivnih ugovora u skladu s nacionalnim pravom i običajima.

(18b)  Odredbe o primitcima također ne bi trebale, kada je to primjenjivo, dovesti u pitanje odredbe o zastupljenosti zaposlenika u upravnom, upravljačkom ili nadzornom tijelu, propisane nacionalnim pravom.

(19)  Transakcije s povezanim strankama mogu naštetiti trgovačkim društvima ▌ jer povezanoj stranci mogu omogućiti prisvajanje vrijednosti koja pripada trgovačkom društvu. Stoga su odgovarajuće zaštitne mjere za zaštitu interesa trgovačkog društva važne. Zbog toga bi države članice morale osigurati da znatne transakcije s povezanim strankama odobre dioničari ili upravno ili nadzorno tijelo trgovačkih društava, u skladu s postupcima kojima se sprječava da povezana stranka iskoristi svoj položaj te kojima se pruža odgovarajuća zaštita interesa trgovačkog društva i dioničara koji nisu povezana stranka, uključujući manjinske dioničare. Znatne transakcije s povezanim strankama trgovačka društva trebala bi javno objaviti najkasnije u trenutku zaključivanja transakcije te uz objavu priložiti izvješće kojim se procjenjuje je li transakcija izvršena u tržišnim uvjetima i potvrđuje da je sa stajališta društva transakcija poštena i razumna, uključujući manjinske dioničare. Državama članicama trebalo bi omogućiti da isključe transakcije zaključene između trgovačkog društva i zajedničkog pothvata i jednog ili više članova njegove grupacije ili pod uvjetom da su članovi grupacije ili zajedničkog pothvata u potpunom vlasništvu trgovačkog društva ili da nijedna stranka povezana s trgovačkim društvom nije interesno povezana s tim članovima grupacije ili sa zajedničkim pothvatom;

(20)  S obzirom na Direktivu 95/46/EZ Europskog Parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995.(7) potrebno je utvrditi ravnotežu između omogućavanja izvršavanja prava dioničara i prava na privatnost te zaštite osobnih podataka. Informacije o identitetu dioničara trebalo bi ograničiti na ime i podatke za kontakt te broj, uključujući adresu, telefonski broj i, ako je to relevantno, adresu e-pošte te broj dionica u vlasništvu i prava glasovanja odgovarajućih dioničara. Navedene bi informacije trebale biti točne i ažurirane te bi posrednici i trgovačka društva trebali omogućiti ispravljanje ili brisanje svih netočnih ili nepotpunih podataka. Te informacije o identitetu ne bi se trebale upotrebljavati ni u koju svrhu osim kako bi se omogućilo izvršavanje prava dioničara, dioničarsko sudjelovanje i dijalog između društva i dioničara.

(21)  Kako bi se osigurala jedinstvena primjena članaka o identificiranju dioničara, o prijenosu informacija, o lakšem ostvarivanju prava dioničara i izvješćima o primitcima, ovlast za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebalo bi dodijeliti Komisiji u pogledu definiranja uvjeta koji se odnose na prijenos informacija o identitetu dioničara, prijenos informacija između društva i dioničara, posredničko olakšavanje izvršenja prava dioničara i standardiziranu prezentaciju izvješća o primitcima. Posebno je važno da Komisija tijekom priprema provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući savjetovanja sa stručnjacima. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti šalju Europskom parlamentu i Vijeću istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(22)  Kako bi se osiguralo pridržavanje uvjeta iz ove Direktive ili mjera kojima se ona primjenjuju u praksi, svako nepridržavanje tih uvjeta kažnjivo je. U tu bi svrhu kazne trebale biti odvraćajuće i razmjerne.

(23)  Budući da države članice ne mogu zadovoljavajuće postići ciljeve ove Direktive s obzirom na međunarodnu prirodu tržišta vlasničkih instrumenata Unije i da će samo djelovanje država članica vjerojatno dovesti do različitih skupova pravila koji mogu narušiti ili stvoriti nove prepreke funkcioniranju unutarnjeg tržišta, ciljevi se, umjesto toga, zbog svoje veličine ili učinaka, mogu bolje postići na razini Unije, a Unija može donositi mjere u skladu s načelom supsidijarnosti, kako je propisano u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tome članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(24)  U skladu sa zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima(8), države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o mjerama prenošenja priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava odnos između dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata prenošenja. U pogledu ove Direktive zakonodavac smatra prosljeđivanje takvih dokumenata opravdanim,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Izmjene Direktive 2007/36/EZ

Direktiva 2007/36/EZ mijenja se kako slijedi:

(1)  Članak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)  U stavku 1. dodaje se sljedeća rečenica:"

„Njome se utvrđuju i specifični zahtjevi kako bi se pogodovalo dugoročnom sudjelovanju dioničara, pa i utvrđivanju identiteta dioničara, prijenosu informacija i lakšem ostvarivanja prava dioničara. Osim toga stvara se transparentnost u pogledu politika sudjelovanja institucionalnih ulagatelja i upravitelja imovinom te aktivnosti ovlaštenih zastupnika s pravom glasa te utvrđuju određeni zahtjevi u pogledu primanja direktora i transakcija povezanih strana.”

"

(aa)  Sljedeći se stavak dodaje nakon stavka 3.:"

„3.a Poduzeća iz stavka 3. ni u kojem se slučaju ne izuzimaju iz odredbi utvrđenih u poglavlju I.B.”

"

(b)  Nakon stavka 3.a dodaje se sljedeći stavak:"

„3.b Poglavlje I.b primjenjuje se na institucionalne ulagatelje i upravitelje imovinom u mjeri u kojoj izravno ili preko subjekta za zajednička ulaganja ulažu u ime institucionalnih ulagatelja u mjeri u kojoj oni ulažu u dionice. To se primjenjuje i na ovlaštene zamjenike s pravom glasa.

"

(ba)  Nakon stavka 3.b dodaje se sljedeći stavak: "

„3.c Odredbama iz ove Direktive ne dovode se u pitanje odredbe utvrđene u sektorskom zakonodavstvu EU-a kojim se uređuju točno određene vrste društava ili subjekata uvrštenih na burzu. Ako uvjeti iz ove Direktive proturječe uvjetima utvrđenima sektorskim zakonodavstvom EU-a, primjenjuju se odredbe sektorskog zakonodavstva. Ako se ovom Direktivom utvrđuju specijalne norme ili uvode dodatni uvjeti u odnosu na odredbe utvrđene sektorskim zakonodavstvom EU-a, te se odredbe primjenjuju zajedno s odredbama iz ove Direktive.”

"

(2)  U članku 2. dodaju se sljedeće točke od (d) do (jc):"

“(d) ‘posrednikʼ je pravna osoba koja ima sjedište, središnju upravu ili glavno mjesto poslovanja u Europskoj uniji i održava račune vrijednosnica za klijente;

   (da) ‘veliko društvo’ je društvo koje ispunjava kriterije utvrđene u članku 3. stavku 4. Direktive 2013/34/EU;
   (db) ‘velika grupacija’ je grupa koja ispunjava kriterije utvrđene u članku 3. stavku 7. Direktive 2013/34/EU;
   (e) ‘posrednik iz treće zemljeʼ je pravna osoba koja ima sjedište, središnju upravu ili glavno mjesto poslovanja u Uniji i održava račune vrijednosnica za klijente;
   (f) ‘institucionalni ulagatelj’ je poduzeće koje provodi aktivnosti životnog osiguranja u smislu članka 2. stavka 3. točaka (a),(b) i (c) i aktivnosti reosiguranja koje obuhvaćaju obveze životnog osiguranja i nije isključeno u skladu s člancima 3., 4., 9., 10., 11. ili 12. Direktive 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(9) te institucija za strukovno mirovinsko osiguranje obuhvaćenih područjem primjene Direktive 2003/41/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(10) u skladu s njezinim člankom 2. osim ako je država članica odlučila ne primjenjivati navedenu Direktivu u cijelosti ili djelomično na tu instituciju u skladu s člankom 5. navedene Direktive;
   (g) ‘upravitelj imovinom’ je investicijsko društvo kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 1. Direktive 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća(11) koje institucionalnim ulagateljima pruža usluge upravljanja portfeljem, UAIF (upravitelj alternativnog investicijskog fonda) kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki (b) Direktive 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća(12) koji ne ispunjava uvjete za izuzeće u skladu s člankom 3. navedene Direktive ili društvo za upravljanje kako je definirano u članku 2. stavku 1. točki (b) Direktive 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(13) ili društvo za investicije koje ima odobrenje za rad u skladu s Direktivom 2009/65/EZ ako nije u skladu s tom Direktivom odabralo društvo za upravljanje za svoje upravljanje;
   (h) ‘sudjelovanje dioničara’ je nadzor koji dioničar sam ili zajedno s drugim dioničarima provodi nad trgovačkim društvima u pogledu relevantnih pitanja kao što su strategija, financijska i nefinancijska uspješnost, rizik, struktura kapitala, ljudski resursi, utjecaj na društvo i okoliš i korporativno upravljanje, komunicirajući s trgovačkim društvima i njihovim dionicima o tim pitanjima i ostvarivanjem prava glasovanja i drugih prava koja proizlaze iz njihovih dionica;
   (i) ‘ovlašteni zastupnik s pravom glasa’ je pravna osoba koja na profesionalnoj osnovi pruža preporuke dioničarima o izvršavanju njihovih prava glasa;
   (l) ‘direktor’ znači:
   svaki član administrativnog, upravljačkog ili nadzornog tijela trgovačkog društva;
   izvršni direktor i zamjenici izvršnog direktora, čak i kada nisu članovi administrativnog, upravljačkog ili nadzornog tijela;
   (j) ,povezana stranka’ ima isto značenje kao u međunarodnim računovodstvenim standardima koji su doneseni u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća(14);
   (ja) ‘imovina’ je ukupna vrijednost imovine navedene u konsolidiranoj bilanci društva sastavljenoj u skladu s međunarodnim standardima financijskog izvješćivanja;
   (jb) ‘dionik’ je pojedinac, skupina, organizacija ili lokalna zajednica na koju aktivnosti i rezultati nekog trgovačkog društva utječu ili čiji su interesi obuhvaćeni tim aktivnostima;
   (jc) ‘nformacije o identitetu dioničara’ su sve informacije kojima se može utvrditi identitet dioničara, a sadrže barem:
   imena dioničara i njihove kontaktne informacije (uključujući punu adresu, telefonski broj i e-poštu) i, ako je riječ o pravnim osobama, njihov jedinstveni matični broj ili, ako to nije dostupno, druge identifikacijske podatke;
   broj dionica koje posjeduju i glasačka prava povezana s tim dionicama.

"

(2a)  U članak 2. dodaje se sljedeći stavak:"

„Za potrebe ove Direktive države članice u definiciju direktora iz točke (l) prvog stavka mogu uključiti druge pojedince koji su na sličnim položajima.”

"

(2b)  Nakon članka 2. umeće se sljedeći članak:"

„Članak 2.a

Zaštita podataka

Države članice jamče da se svaka obrada osobnih podataka na temelju ove Direktive provodi u skladu s nacionalnim zakonima u koje je prenesena Direktiva 95/46/EZ.”

"

(3)  Nakon članka 3. umeću se sljedeća poglavlja I.A i I.B:"

„POGLAVLJE I.A

UTVRĐIVANJE IDENTITETA DIONIČARA, PRIJENOS INFORMACIJA I OMOGUĆAVANJE IZVRŠAVANJA PRAVA DIONIČARA

Članak 3.a

Utvrđivanje identiteta dioničara

1.  Države članice osiguravaju da trgovačka društva imaju pravo utvrđivanja identiteta njihovih dioničara, vodeći računa o postojećim nacionalnim sustavima.

2.  Države članice osiguravaju da, na zahtjev trgovačkog društva, posrednik bez odgađanja dostavlja trgovačkom društvu informacije o identitetu dioničara. Ako postoji više posrednika u lancu ulaganja, zahtjev trgovačkog društva prenosi se među posrednicima bez nepotrebnog odgađanja.

Posrednik koji posjeduje informacije o identitetu dioničara dostavlja ih izravno trgovačkom društvu.Države članice mogu odrediti da središnji depozitoriji vrijednosnih papira budu posrednici odgovorni za prikupljanje informacija o identitetu dioničara i za njihovo izravno prosljeđivanje trgovačkom društvu.

3.  Posrednici moraju valjano obavijestiti dioničare da može doći do obrade informacija o njihovu identitetu u skladu s ovim člankom i, prema potrebi, da su predmetne informacije doista proslijeđene trgovačkom društvu. Navedene se informacije mogu upotrebljavati samo za potrebe omogućavanja izvršavanja prava dioničara, sudjelovanja trgovačkog društva i dioničara u rješavanju pitanja koja se odnose na društvo i dijalogu o tome. Trgovačkim društvima u svakom je slučaju dopušteno omogućiti trećim stranama uvid u dioničarsku strukturu društva otkrivanjem raznih kategorija dioničara. Trgovačko društvo i posrednik osiguravaju da fizičke i pravne osobe mogu ispraviti ili izbrisati sve nepotpune ili netočne podatke. Države članice osiguravaju da društva i posrednici u skladu s ovim člankom ne pohranjuju dulje nego što je to potrebno informacije o identitetu dioničara koje su im dostavljene, a u svakom slučaju ne više od 24 mjeseca nakon što su društvo ili posrednici dobili saznanje da osoba o kojoj je riječ više nije dioničar.

4.  Države članice moraju osigurati da se smatra da posrednik koji društvu iskazuje informacije o identitetu dioničara u skladu sa stavkom 2. nije prekršio nikakva ograničenja objave informacija nametnuta ugovorom ili bilo kakvom zakonodavnom, regulatornom ili administrativnom odredbom.

5.   Kako bi se osigurala jedinstvena primjena ovog članka Komisiju se ovlašćuje za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 14.a kojima se pobliže određuju minimalni zahtjevi za prenošenje informacija iz stavaka 2. i 3. u pogledu oblika u kojemu će se informacije prenositi, oblika zahtjeva, pa i sigurnosnih formata koji će se rabiti, te rokova koje je potrebno poštovati.[Am. 24]

Članak 3.b

Prijenos informacija

1.  Države članice moraju osigurati da se, ako trgovačko društvo ne komunicira izravno sa svojim dioničarima, informacije koje se odnose na njihove dionice učine dostupnima na web-mjestu trgovačkog društva i da se prenose njima ili ih u skladu s uputama dioničara posrednik prenosi trećoj strani bez nepotrebnog odgađanja u barem sljedećim slučajevima:

   (a) informacije su potrebne za izvršavanje prava dioničara koja proizlaze iz njegovih dionica;
   (b) informacije su upućene dioničarima koji drže dionice te vrste.

2.  Od trgovačkih društava uvrštenih na burzu države članice zahtijevaju da posredniku osiguraju i dostave informacije koje se odnose na izvršavanje prava koja proizlaze iz dionica u skladu sa stavkom 1. u standardiziranom obliku i pravodobno.

3.  Države članice obvezuju posrednika da bez nepotrebnog odgađanja trgovačkom društvu prenese, u skladu s uputama primljenima od dioničara, informacije primljene od dioničara koje su povezane s izvršavanjem prava koja proizlaze iz njihovih dionica.

4.  Ako postoji više posrednika u lancu ulaganja, informacije iz stavaka 1. i 3. prenose se među posrednicima bez nepotrebnog odgađanja.

5.  Kako bi se zajamčila jedinstvena primjena ovog članka, Komisiju se ovlašćuje za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 14.a kojima se pobliže određuju minimalni zahtjevi za prenošenje informacija iz stavaka 1. do 4. uključujući u pogledu sadržaja koji je potrebno prenijeti, rokova koje je potrebno poštovati te vrste i oblika informacije koju je potrebno prenijeti, kao i sigurnosne oblike kojima se treba koristiti.

Članak 3.c

Omogućavanje izvršavanja prava dioničara

1.  Države članice osiguravaju da posrednici omogućavaju izvršavanje prava dioničara, uključujući pravo na sudjelovanje i glasovanja na glavnim skupštinama. To omogućavanje čini najmanje jedno od sljedećeg:

   (a) posrednik priprema potrebne dogovore kako bi dioničar ili treća osoba koju je imenovao dioničar mogla sama izvršavati prava;
   (b) posrednik izvršava prava koja proizlaze iz dionica nakon izričitog odobrenja i upute dioničara i u njegovu korist.

2.  Države članice moraju osigurati da trgovačka društva na svojem web-mjestu javno objavljuju zapisnike glavnih skupština i rezultate glasovanja. Države članice moraju osigurati da trgovačka društva potvrde glasovanje na glavnim skupštinama koje su izvršili dioničari ili koje je izvršeno u njihovo ime, kada je riječ o elektroničkom glasovanju. Ako glasuje posrednik, dioničaru prenosi potvrdu o glasovanju. Ako postoji više posrednika u lancu ulaganja, potvrda se prenosi među posrednicima bez nepotrebnog odgađanja.

3.  Kako bi se zajamčila jedinstvena primjena ovog članka, Komisiju se ovlašćuje za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 14.a kojima se pobliže određuju minimalni zahtjevi za omogućavanje izvršavanja prava dioničara iz stavaka 2. i 2. ovog članka, uključujući u pogledu vrste i sadržaja omogućavanja, oblika potvrde o glasovanju i rokova koje je potrebno poštovati.

Članak 3.d

Transparentnost troškova

1.  Države članice mogu omogućiti posrednicima naplaćivanje troškova usluga koje će se pružiti u skladu s ovim poglavljem. Posrednici javno objavljuju cijene, naknade i druge troškove zasebno za svaku uslugu iz ovog poglavlja.

2.  Kada je posrednicima dopušteno zaračunavanje troškova u skladu sa stavkom 1., države članice osiguravaju da posrednici javno objavljuju, zasebno za svaku uslugu, troškove usluga koje su navedene u ovom poglavlju.

Države članice moraju osigurati da je svaki trošak koji posrednik može naplatiti dioničarima, trgovačkim društvima ili drugim posrednicima nediskriminirajući, opravdan i razmjeran. Sve razlike u troškovima koji su naplaćeni između domaćeg i prekograničnog izvršavanja prava dopuštene su samo ako su opravdane i odražavaju razlike u stvarnim troškovima nastalima pri pružanju tih usluga.

Članak 3.e

Posrednici iz trećih zemalja

Ovo poglavlje primjenjuje se na posrednika iz treće zemlje koji je osnovao podružnicu u Uniji.

”POGLAVLJE I.B

TRANSPARENTNOST INSTITUCIONALNIH ULAGATELJA, UPRAVITELJA IMOVINOM I OVLAŠTENIH ZASTUPNIKA S PRAVOM GLASA

Članak 3.f

Politika sudjelovanja

1.  Države članice moraju osigurati, ne dovodeći u pitanje članak 3.f stavak 4., da institucionalni ulagatelji i upravitelji imovinom izrade politiku sudjelovanju dioničara („politika sudjelovanja”). Navedenom politikom sudjelovanja određuje se način na koji institucionalni ulagatelji i upravitelji imovinom provode sve sljedeće aktivnosti:

   (a) uključuju sudjelovanje dioničara u svoju strategiju ulaganja;
   (b) nadziru društva u koja se ulaže, uključujući njihove nefinancijske rezultate i smanjenje socijalnih i ekoloških rizika;
   (c) vode dijaloge s društvima u koja se ulaže;
   (d) izvršavaju prava glasa;
   (e) koriste se uslugama koje pružaju ovlašteni zastupnici s pravom glasa;
   (f) surađuju s drugim dioničarima.
   (fa) vode dijalog i suradnju s ostalim dionicima trgovačkih društava u koje se ulaže.

2.  Države članice moraju osigurati, ne dovodeći u pitanje članak 3.f stavak 4., da politika sudjelovanja uključuje politike upravljanja stvarnim ili mogućim sukobima interesa u pogledu sudjelovanja dioničara. Te se politike moraju posebno izraditi za sve sljedeće situacije:

   (a) institucionalni ulagatelj ili upravitelj imovinom, ili njihova druga povezana društva, nude financijske proizvode društvu u koje se ulaže ili imaju druge komercijalne odnose njim;
   (b) direktor institucionalnog ulagatelja ili upravitelja imovinom ujedno je i direktor društva u koje se ulaže;
   (c) upravitelj imovinom koji upravlja imovinom institucije za strukovno mirovinsko osiguranje ulaže u trgovačko društvo koje pridonosi toj instituciji;
   (d) institucionalni ulagatelj ili upravitelj imovinom povezan je s trgovačkim društvom za čije je dionice dostavljena ponuda o preuzimanju.

3.  Države članice moraju osigurati da institucionalni ulagatelji i upravitelji imovinom jednom godišnje javno objavljuju svoju politiku sudjelovanja, način njezine provedbe i njezine rezultate. Informacije iz prve rečenice dostupne su bez naknade barem na internetskim stranicama trgovačkog društva.

Institucionalni ulagatelji svojim klijentima dostavljaju te invormacije jednom godišnje.Institucionalni ulagatelji i upravitelji imovinom za svako trgovačko društvo u kojem drže dionice objavljuju jesu li i na koji način glasovali na glavnim skupštinama predmetnih trgovačkih društva te dostavljaju objašnjenje svojeg načina glasovanja. Ako upravitelj imovinom glasuje u ime institucionalnog ulagatelja, institucionalni ulagatelj navodi je li upravitelj imovinom objavio tu informaciju o glasovanju. Informacije iz ovog stavka dostupne su bez naknade barem na internetskim stranicama trgovačkog društva.

4.  Ako institucionalni ulagatelji ili upravitelji imovinom odluče ne razvijati politiku sudjelovanja ili odluče ne objaviti njezinu provedbu i rezultate, moraju za to dati jasno i detaljno objašnjenje.[Am. 25]

Članak 3.g

Strategija ulaganja institucionalnih ulagatelja i dogovori s upraviteljima imovinom

1.  Države članice moraju osigurati da institucionalni ulagatelji jednom godišnje javno objavljuju način na koji je njihova strategija ulaganja („strategija ulaganja”) u skladu s profilom i trajanjem njihovih obveza te kako pridonosi srednjoročnim do dugoročnim rezultatima njihove imovine. Informacije iz prve rečenice dostupne su bez naknade barem na internetskim stranicama trgovačkog društva dok god je to potrebno i jedanput godišnje se šalju klijentima društva zajedno s informacijama o njihovoj politici sudjelovanja.

2.  Ako upravitelj imovinom ulaže u ime institucionalnog ulagatelja, na diskrecijskoj osnovi pojedinačno za svakog klijenta ili preko subjekta za zajednička ulaganja, institucionalni ulagatelj jednom godišnje javno objavljuje glavne elemente dogovora s upraviteljem imovinom u pogledu sljedećih pitanja:

   (a) je li se njime i u kojoj mjeri potaknulo upravitelja imovinom da uskladi svoju strategiju ulaganja i odluke s profilom i trajanjem svojih obveza;
   (b) je li se njime i u kojoj mjeri potaknulo upravitelja imovinom da donese odluke o ulaganju na temelju srednjoročnih do dugoročnih rezultata trgovačkog društva, uključujući nefinancijske rezultate, i da sudjeluje u trgovačkom društvu radi poboljšanja rezultata trgovačkog društva u osiguranju povrata na ulaganje;
   (c) metode i vremenskog okvira ocjene uspješnosti upravitelja imovinom, a posebno jesu li i na koji način tom ocjenom uzeti u obzir dugoročni apsolutni rezultati za razliku od rezultata koji ovise o referentnom indeksu ili drugim upraviteljima imovinom koji provode slične strategije ulaganja;
   (d) načina na koji struktura razmatranja usluga upravljanja imovinom pridonosi usklađivanju odluka o ulaganju upravitelja imovinom s profilom i trajanjem obveza institucionalnog ulagatelja;
   (e) ciljanog prometa portfelja ili raspona prometa, metode korištene za izračun prometa i je li neki postupak utvrđen kada ga je upravitelj imovinom premašio;
   (f) trajanja dogovora s upraviteljem imovinom.

Ako dogovor s upraviteljem imovinom ne sadržava jedan ili više elemenata iz točaka (a) do (f), institucionalni ulagatelj mora za to dati jasno i detaljno objašnjenje[Am. 26]

Članak 3.h

Transparentnost upravitelja imovinom

1.  Države članice moraju osigurati da upravitelji imovinom objave, kako je navedeno u stavcima 2. i 2.a, način na koji su njihova strategija ulaganja i njezina provedba u skladu s dogovorom iz članka 3.g stavka 2.

2.  Države članice moraju osigurati da upravitelji imovinom svake godine javnosti objave sve sljedeće informacije:

   (a) jesu li i na koji način donosili odluke o ulaganju na temelju ocjena srednjoročnih do dugoročnih rezultata društva u koje se ulaže, uključujući nefinancijske rezultate;

   (b) razinu prometa portfelja, metodu upotrijebljenu za njegov izračun i objašnjenje ako je portfelj premašio ciljanu razinu;

   (c) jesu li i, ako jesu, na koji su način nastali stvarni ili mogući sukobi interesa u vezi s aktivnostima sudjelovanja te način na koji ih je upravitelj imovinom rješavao;
   (d) upotrebljava li i, ako da, na koji način upravitelj imovinom ovlaštene zamjenike s pravom glasa za potrebe aktivnosti sudjelovanja.
   (e) kako se općenito strategijom ulaganja i njezinom provedbom pridonosi srednjoročnom do dugoročnom kretanju vrijednosti imovine institucionalnog ulagatelja.

2a.  Države članice osiguravaju da upravitelji imovinom svake godine institucionalnom ulagatelju s kojim su sklopili dogovor iz članka 2.g stavka 2. ustupe sve sljedeće informacije:

   (a) način na koji je portfelj bio sastavljen, pri čemu dostavljaju objašnjenje bitnih promjena portfelja u prethodnom razdoblju;
   (b) troškove prometa portfelja;
   (c) svoju politiku pozajmljivanja vrijednosnih papira i njezinu provedbu.

3.  Informacije objavljene u skladu sa stavkom 2. moraju barem biti dostupne bez naknade na web-mjestu upravitelja imovinom. Informacije objavljene u skladu sa stavkom 2.a dostavljaju se bez naknade te se, ako upravitelj imovinom ne upravlja imovinom na diskrecijskoj osnovi pojedinačno za svakog klijenta, na zahtjev dostavljaju i drugim ulagateljima.

3a.  Države članice mogu predvidjeti da se u iznimnim slučajevima upravitelju imovinom dopusti, ako mu to odobri nadležno tijelo, da se suzdrži od objavljivanja određenog dijela informacija koje se u skladu s ovim člankom trebaju objaviti ako se taj dio odnosi na predstojeće događaje ili pitanja koja su predmet pregovora i ako bi njihovo objavljivanje nanijelo ozbiljnu štetu poslovnom položaju upravitelja imovinom.

Članak 3.i

Transparentnost ovlaštenih zastupnika s pravom glasa

1.  Države članice moraju osigurati da ovlašteni zastupnici s pravom glasa donose i provode odgovarajuće mjere kako bi kako najbolje znaju osigurali da su njihova istraživanja i njihove preporuke za glasovanje točni i pouzdani, temeljeni na detaljnoj analizi svih informacija koje su im dostupne i da su osmišljeni isključivo u interesu njihovih klijenata.

1a.  Države članice moraju osigurati da se ovlašteni zastupnici pridržavaju kodeksa ponašanja koji one primjenjuju. Kada odstupe od preporuka tog kodeksa ponašanja, moraju to objaviti, objasniti razloge tog odstupanja i navesti sve donesene alternativne mjere. Te informacije, zajedno s referencijom na kodeks ponašanja koji primjenjuju, objavljuju se na web-mjestu ovlaštenog zastupnika.

Ovlašteni zastupnici svake godine izvješćuju o primjeni tog kodeksa ponašanja. Godišnja izvješća objavljuju se na web-mjestu ovlaštenog zastupnika i ostaju dostupna bez naknade najmanje tri godine od dana objave.

2.  Države članice moraju osigurati da ovlašteni zastupnici s pravom glasa jednom godišnje javno objavljuju sve sljedeće informacije povezane s pripremom svojih istraživanja i preporuka za glasovanje:

   (a) osnovne karakteristike metodologija i modela koje primjenjuju;
   (b) glavne izvore informacija kojima se koriste;
   (c) uzimaju li u obzir i na koji način uvjete na nacionalnom tržištu te pravne i regulatorne uvjete specifične za poduzeća;
   (ca) osnovne karakteristike poduzetog istraživanja i politika glasovanja koje se primjenjuju za svako tržište;
   (d) komuniciraju li ili vode dijaloge s trgovačkim društvima koja su predmet istraživanja i preporuka za glasovanje i njihovih dionika i, ako da, u kojoj mjeri i kakva je priroda toga;
   (da) politiku u pogledu sprječavanja potencijalnih sukoba interesa i upravljanja njima;
   (e) ukupan broj i kvalifikacije zaposlenika koji su uključeni u pripremu preporuka za glasovanje;
   (f) ukupan broj preporuka za glasovanje koje su pružene prethodne godine.

Navedene se informacije objavljuju na web-mjestu ovlaštenih zastupnika i ostaju dostupne bez naknade najmanje tri godine od dana objave.

3.  Države članice moraju osigurati da ovlašteni zastupnici s pravom glasa bez nepotrebnog odgađanja utvrđuju i objavljuju svojim klijentima svaki stvarni ili mogući sukob interesa ili poslovni odnos koji može utjecati na istraživanje i pripremu preporuka za glasovanje te mjere koje su poduzeli u cilju uklanjanja ili smanjenja stvarnog ili mogućeg sukoba interesa.”

"

4  Umeću se sljedeći članci 9.a, 9.b i 9.c:"

"Članak 9.a

Pravo na glasovanje o politici primitaka

1.  Države članice moraju osigurati da trgovačka društva uspostave politiku primitaka u pogledu direktora te da o njoj obvezujuće glasuju na glavnoj skupštini dioničara. Trgovačka društva svojim direktorima plaćaju primitke samo u skladu s politikom primitaka koja je izglasana na glavnoj skupštini dioničara. O svim se promjenama politike glasuje na glavnoj skupštini dioničara i politika se u svakom slučaju dostavlja glavnoj skupštini na odobrenje barem svake tri godine.

Međutim, države članice mogu odrediti da glasovi o politici primitaka na glavnoj skupštini budu savjetodavni.

U slučajevima kada se prethodno nije provodila politika primitaka i kada su dioničari odbili nacrt politike koji im je podnesen, trgovačko društvo može, dok mijenja nacrt i najdulje jednu godinu prije usvajanja nacrta, isplaćivati svojim direktorima primitke u skladu s postojećim praksama.

U slučajevima kada postoji usvojena politika primitaka i kada su dioničari odbili nacrt politike koji im je podnesen u skladu s podstavkom 1., trgovačko društvo može, dok mijenja nacrt i najduže na jednu godinu prije usvajanja nacrta, isplaćivati svojim direktorima primitke u skladu s postojećom politikom.

2.   Politika je jasna, razumljiva, u skladu s poslovnom strategijom, ciljevima, vrijednostima i dugoročnim interesima trgovačkog društva te uključuje mjere za izbjegavanje sukoba interesa.

3.  U politici je sadržano objašnjenje načina na koji se njome pridonosi dugoročnim interesima i održivosti trgovačkog društva. Politikom se određuju jasni kriteriji dodjele fiksnih i varijabilnih primitaka, uključujući sve bonuse i sve koristi u bilo kojem obliku.

U politici se navodi odgovarajući relativni udio različitih komponenti fiksnih i varijabilnih primitaka. U politici je sadržano objašnjenje kako su se pri donošenju te politike ili primitaka direktora u obzir uzimale plaće i uvjeti rada zaposlenika trgovačkog društva.

U pogledu varijabilnih primitaka u politici se navode kriteriji za financijske i nefinancijske rezultate, uključujući po potrebi programe i rezultate povezane s korporativnom društvenom odgovornošću, koji će se upotrebljavati i objašnjava se način na koji se njima pridonosi dugoročnim interesima i održivosti trgovačkog društva te metode koje će se primijeniti radi određivanja opsega u kojem su kriteriji uspješnosti ispunjeni; navode se razdoblja odgode, razdoblja ostvarenja prava za primitke na osnovi dionica i zadržavanje dionica nakon ostvarenja prava te informacije o mogućnosti trgovačkog društva da zatraži povrat varijabilnih primitaka.

Države članice moraju osigurati da vrijednost dionica nema glavnu ulogu u kriterijima financijske uspješnosti.

Države članice osiguravaju da primitci na osnovi dionica ne predstavljaju najznačajniji dio varijabilnih primitaka direktora. Države članice mogu predvidjeti iznimke za odredbe iz ovog podstavka pod uvjetom da politika primitaka uključuje jasno i utemeljeno objašnjenje o tome kako ta iznimka doprinosi dugoročnim interesima i održivosti trgovačkog društva.

U politici se navode glavni uvjeti ugovora direktora, uključujući njihovo trajanje i primjenjive otkazne rokove i uvjete raskida ugovora te plaćanja povezana s raskidom ugovora i posebnosti dopunskog mirovinskog osiguranja ili prijevremene mirovine. Kada se nacionalnim pravom dopušta trgovačkim društvima da sklapaju dogovore s direktorima bez ugovora, u tom se slučaju u politici navode glavni uvjeti dogovora s direktorima, uključujući trajanje i primjenjive otkazne rokove i uvjete raskida ugovora te plaćanja povezana s raskidom ugovora i posebnosti dopunskog mirovinskog osiguranja ili prijevremene mirovine.

Politikom se utvrđuju postupci odlučivanja trgovačkog društva o primicima direktora, uključujući ulogu i funkcioniranje odbora za primitke.

U politici se objašnjava konkretan proces donošenja odluka koje su dovele do njezina određivanja. U slučaju revizije politike, u njoj je sadržano objašnjenje svih bitnih promjena i načina na koji su glasovi i stajališta dioničara o politici uzeta u obzir i iskazana najmanje tijekom tri uzastopne godine.

4.  Države članice osiguravaju da se nakon odobrenja dioničara politika objavljuje bez odgađanja i da je dostupna bez naknade na internetskim stranicama trgovačkog društva najmanje za cijelo vrijeme njezine primjene.. [Am. 27 rev.]

Članak 9.b

Informacije koje je potrebno navesti u izvješću o primitcima i pravo na glasovanje o izvješću o primitcima

1.  Države članice moraju osigurati da trgovačko društvo sastavi jasno i razumljivo izvješće o primitcima, koje sadržava sveobuhvatan pregled primitaka, uključujući sve koristi u bilo kojem obliku, u skladu s politikom primitaka iz članka 9.a, dodijeljenih pojedinačnim direktorima, uključujući novozaposlene ili nekadašnje direktore, u prethodnoj financijskoj godini. Prema potrebi sadržava sve sljedeće elemente:

   (a) ukupne primitke dodijeljene, plaćene ili dospjele, raščlanjene prema komponentama, relativni udio fiksnih i varijabilnih primitaka, objašnjenje načina na koji su ukupni primitci povezani s dugoročnom uspješnošću te informacije o načinu primjene kriterija financijske i nefinancijske uspješnosti;
   (b) relativnu promjenu primitaka izvršnih direktora tijekom prethodnih triju financijskih godina, njihov odnos s obzirom na razvoj opće uspješnosti trgovačkog društva i promjenu prosječnih primitaka zaposlenika trgovačkog društva u istom razdoblju;
   (c) sve primitke koje su direktori trgovačkog društva primili od poduzeća koje pripada istoj grupaciji ili koji im još nisu isplaćeni;
   (d) broj dionica i dioničkih opcija koje su dodijeljene ili ponuđene te glavne uvjete za izvršenje prava, uključujući cijenu i datum izvršenja te svaku njihovu promjenu;
   (e) informacije o upotrebi mogućnosti zahtjeva za povrat varijabilnih primitaka;
   (f) informacije o načinu utvrđivanja primitaka direktora, uključujući ulogu odbora za primitke.

2.  Države članice moraju osigurati zaštitu prava na privatnost fizičkih osoba u skladu s Direktivom 95/46/EZ kada se obrađuju osobni podatci direktora.

3.  Države članice moraju osigurati da dioničari imaju pravo održati savjetodavno glasovanje o izvješću o primitcima za prethodnu financijsku godinu tijekom godišnje glavne skupštine. Ako dioničari glasuju protiv izvješća o primitcima, trgovačko društvo, po potrebi, komunikacijom s dioničarima utvrđuje razloge njihova odbijanja. Trgovačko društvo u sljedećem izvješću o primitcima objašnjava na koji se način glasovanje dioničara uzelo u obzir.

3a.  Odredbe o primicima iz ovoga članka i članka 9.a ne dovode u pitanje nacionalne sustave određivanje plaća zaposlenika i, prema potrebi, nacionalne odredbe o zastupanju zaposlenika u odborima.

4.   Kako bi se zajamčila jedinstvena primjena ovog članka, Komisiju se ovlašćuje za donošenje delegiranih akata, u skladu s člankom 14.a, kako bi se pobliže odredilo standardizirano predstavljanje informacije iz stavka 1. ovog članka.[Am. 28]

Članak 9.c

Pravo na glasovanje o transakcijama s povezanim strankama

1.  Države članice moraju osigurati da trgovačka društva, u slučaju znatnih transakcija s povezanim strankama ▌javno objavljuju te transakcije najkasnije u trenutku zaključivanja transakcije te uz objavu prilažu izvješće ▌kojim se procjenjuje je li transakcija izvršena u tržišnim uvjetima i potvrđuje da je sa stajališta trgovačkog društva, uključujući manjinske dioničare, transakcija poštena i razumna te da pružaju objašnjenja ocjena na kojima se procjena temelji. Najava mora sadržavati informacije o prirodi odnosa s povezanom strankom, nazivu povezane stranke, iznosu transakcije i sve druge informacije potrebne za procjenu ekonomske pravednosti transakcije sa stajališta trgovačkog društva, uključujući manjinske dioničare.

Države članice utvrđuju konkretna pravila u pogledu izvješća koje se treba usvojiti u skladu s prvim podstavkom, uključujući subjekta koji je odgovoran za podnošenje izvješća i koji mora biti jedan od sljedećih:

   neovisna treća strana;
   nadzorno tijelo trgovačkog društva ili
   odbor neovisnih direktora

2.  Države članice moraju osigurati da znatne transakcije s povezanim strankama odobre dioničari ili upravno ili nadzorno tijelo trgovačkih društava, u skladu s postupcima kojima se sprječava povezana stranka da iskoristi svoj položaj te kojima se pruža odgovarajuća zaštita interesa trgovačkog društva i dioničara koji nisu povezana stranka, uključujući manjinske dioničare.

Države članice mogu dioničarima omogućiti pravo glasovanja o znatnim transakcijama koje je odobrilo administrativno ili nadzorno tijelo trgovačkog društva.

Cilj je spriječiti povezane stranke da ostvare prednost od posebnog položaja i pružiti odgovarajuću zaštitu interesa trgovačkog društva.

2a.  Države članice moraju osigurati da su povezane stranke i njihovi predstavnici isključeni iz pripreme izvješća iz stavka 1. i iz glasovanja i odluka koje se provode u skladu sa stavkom 2. Ako transakcija s povezanom strankom uključuje dioničara, tog se dioničara mora isključiti iz svakog glasovanja koje se odnosi na transakciju. Država članice mogu dopustiti dioničaru koji je povezana stranka da sudjeluje u glasovanju uz uvjet da se nacionalnim pravom osiguravaju odgovarajuće zaštite koje se primjenjuju tijekom postupka glasovanja radi zaštite interesa dioničara koji nisu povezane stranke, uključujući manjinske dioničare, čime se sprječava povezana stranka da odobri transakciju unatoč suprotnom mišljenju većine dioničara koji nisu povezane stranke ili unatoč suprotnom mišljenju većine neovisnih direktora.

3.  Države članice moraju osigurati da su transakcije s istom povezanom strankom koje su zaključene tijekom bilo kojeg razdoblja od 12 mjeseci ili u istoj financijskog godini i koje ne podliježu obvezama iz stavaka 1., 2. i 3. agregiraju se za potrebe primjene tih stavaka.

4.  Države članice mogu isključiti iz zahtjeva iz stavaka 1., 2. i 3.:

   transakcije zaključene između trgovačkog društva i jednog ili više članova njegove grupacije ili zajedničkog pothvata pod uvjetom da su članovi grupacije ili zajedničkog pothvata u potpunom vlasništvu trgovačkog društva ili da nijedna stranka povezana s trgovačkim društvom nije interesno povezana s tim članovima grupacije ili sa zajedničkim pothvatom;
   transakcije izvršene u uobičajenom tijeku poslovanja ili zaključene u tržišnim uvjetima.

4a.  Države članice utvrđuju znatne transakcije s povezanim strankama. Znatne transakcije s povezanim strankama utvrđuju se uzimajući u obzir:

   (a) utjecaj koje informacije o transakcijama mogu imati na odluke o subjektima uključenima u postupak odobrenja;
   (b) učinak transakcija na rezultate trgovačkog društva, imovinu, kapitalizaciju ili promet i na položaj povezane stranke;
   (c) rizike koje transakcija predstavlja za trgovačko društvo i njezine manjinske dioničare.

Pri utvrđivanju znatnih transakcija s povezanim strankama države članice mogu odrediti jedan ili više kvantitativnih omjera koji se temelje na učinku transakcija na prihode, imovinu, kapitalizaciju ili promet trgovačkog društva ili uzeti u obzir prirodu transakcija i položaj povezane stranke.

"

(5)  Nakon članka 14. umeće se sljedeće poglavlje II.A:"

„POGLAVLJE II.A

DELEGIRANI AKTI I KAZNE

Članak 14.a

Izvršavanje delegiranih ovlasti

1.  Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji pod uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.  Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 5.a stavka 5., članka 3.b stavka 5. i članka 3.c stavka 3. i članka 9.b dodjeljuje se Komisiji na neodređeno razdoblje počevši od …*.

3.  Delegiranje ovlasti iz članka 3.a stavka 5., članka 3.b stavka 5. i članka 3.c stavka 3. i članka 9.b Europski parlament ili Vijeće mogu opozvati u bilo kojem trenutku. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.  Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.  Delegirani akt donesen na temelju članka 3.a stavka 5., članka 3.b stavka 5. i članka 3.c stavka 3. te članka 9.b stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od tri mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za tri mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 14.b

Kazne

Države članice utvrđuju pravila o kaznama primjenjivima na povrede nacionalnih odredaba donesenih u skladu s ovom Direktivom i poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se one primjenjuju. Predviđene kazne moraju biti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće. Države članice o tim odredbama obavješćuju Komisiju najkasnije do [datum prijenosa] te je bez odgode obavješćuju o svakoj naknadnoj izmjeni koja se na njih odnosi.”

"

Article 2

Izmjene Direktive 2013/34/EU

Direktiva 2013/34/EU mijenja se kako slijedi:

(-1) U članku 2. dodaje se sljedeća točka:"

„(17) ‘porezna presuda’ označava svako prijevremeno tumačenje ili primjenu zakonske odredbe za prekograničnu situaciju ili transakciju trgovačkog društva koja bi mogla dovesti do gubitka poreza u državama članicama ili koja bi mogla dovesti poreznih ušteda za trgovačko društvo koje su posljedica umjetnog prijenosa dobiti unutar grupacije”.

"

(-1a) U članak 18. nakon stavka 2. umeće se sljedeći stavak:"

„2a. U napomenama uz financijska izvješća, velika poduzeća i svi poslovni subjekti od javnog interesa također objavljuju, sljedeće konsolidirane financijske podatke po državama članicama i trećim zemljama u kojima imaju poslovni nastan:

   (a) naziv(e), prirodu poslovanja i geografski položaj;
   (b) promet;
   (c) broj zaposlenih prema ekvivalentu punog radnog vremena;
   (d) vrijednost imovine i godišnje troškovi održavanja te imovine;
   (e) podatke o prodaji i kupnji;
   (f) dobit ili gubitak prije oporezivanja;
   (g) porez na dobit ili gubitak;
   (h) dobivene javne subvencije;
   (i) matična društva dostavljaju, uz pripadajuće podatke, popis društava kćeri koja posluju u svakoj državi članici i trećoj zemlji.”

"

(-1b) U članku 18. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim: "

„3. Države članice mogu osigurati da se stavak 1. točka (b) i stavak 2.a ne primjenjuju na godišnje financijske izvještaje poduzeća ako su poduzeća uvrštena u konsolidirane financijske izvještaje koje treba sastaviti na temelju članka 22. uz uvjet da se podaci navedu uz bilješke priložene konsolidiranom financijskom izvještaju.”

"

(-1c) Umeće se sljedeći članak 18.a:"

„Članak 18.a

Dodatno objavljivanje za velika poduzeća

1.  U bilješkama uz financijske izvještaje, velika poduzeća, uz podatke koji se traže u skladu s člancima 16., 17. i 18. te bilo kojim drugim odredbama ove Direktive, javno objavljuju ključne podatke i informacije u vezi s poreznim presudama, precizirane prema državi članici i trećoj zemlji u kojoj spomenuta velika poduzeća imaju društva kćeri: Komisiju je ovlaštena urediti, preko delegiranih akata u skladu s člankom 49., oblik i sadržaj publikacije.

2.  Poduzeća čiji prosječni broj zaposlenika na konsolidiranoj osnovi tijekom financijske godine ne prelazi 500 i, koja na na datumima bilanci, imaju na konsolidiranoj osnovi ukupnu bilancu koja ne prelazi od 86 milijuna EUR ili neto promet koji ne prelazi 100 milijuna EUR izuzimaju se iz obveze utvrđene u stavku 1. ovog članka.

3.  Obveza utvrđena u stavku 1. ovog članka ne primjenjuje se na poduzeće na koje se odnosi zakon države članice čije je matično društvo podložno zakonima države članice i čiji su podaci uključeni u podatke koje objavljuje matično društvo u skladu sa stavkom 1. ovog članka.

4.  Podaci iz stavka 1. revidiraju se u skladu s Direktivom 2006/43/EZ.”

"

(1)  Članak 20. mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 1. dodaje se sljedeća točka (h):"

„(h) izvješće o primitcima utvrđeno člankom 36.b Direktive 2007/36/EZ.”

"

(b)  stavak 3. mijenja se kako slijedi:"

„3. Ovlašteni revizor ili revizorsko društvo izražava mišljenje u skladu s člankom 34. stavkom 1. drugim podstavkom u pogledu informacija primljenih pod točkama (c) i (d) stavka 1. ovog članka i provjerava jesu li dostavljene informacije iz točaka (a), (b), (e), (f), (g) i (h) stavka 1. ovog članka.”

"

(c)  stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:"

„4. Države članice mogu poduzeća iz stavka 1. koja imaju samo izdane vrijednosne papire koji nisu dionice uvrštene radi trgovanja na uređenom tržištu u smislu članka 4. stavka 1. točke 14. Direktive 2004/39/EZ izuzeti iz primjene točaka (a), (b), (e), (f), (g) i (h) stavka 1. ovog članka, osim ako ta poduzeća imaju izdane vrijednosne papire kojima se trguje u okviru multilateralne trgovinske platforme u smislu članka 4. stavka 1. točke 15. Direktive 2004/39/EZ.”

"

Članak 2.a

Izmjene Direktive 2004/109/EZ

Direktiva 2004/109/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(15) mijenja se kako slijedi:

(1)  U članku 1. stavku 2. dodaje se sljedeća točka (r) :"

„(r) ‘porezna presuda’ označava svako prijevremeno tumačenje ili primjenu zakonske odredbe za prekograničnu situaciju ili transakciju trgovačkog društva koja bi mogla dovesti do gubitka poreza u državama članicama ili koja bi mogla dovesti poreznih ušteda za trgovačko društvo koje su posljedica umjetnog prijenosa dobiti unutar grupacije”.

"

(2)  Umeće se sljedeći članak 16.a:"

„Članak 16.a

Dodatne objave za izdavatelje

1.  Države članice zahtijevaju od svakog izdavatelja javno godišnje objavljivanje podataka, uz određivanje sljedećih konsolidiranih informacija za financijsku godinu, preciziranih prema državi članici i prema trećoj zemlji u kojoj imaju društva kćeri:

   (a) naziv(e), prirodu poslovanja i geografski položaj
   (b) promet
   (c) broj zaposlenih na puno radno vrijeme
   (d) dobit ili gubitak prije oporezivanja
   (e) porez na dobit ili gubitak
   (f) dobivene javne subvencije

2.  Obveza utvrđena u stavku 1. ne primjenjuje se na izdavatelje na koje se odnosi zakon države članice čije je matično društvo podložno zakonima države članice i čiji su podaci uključeni u podatke koje objavljuje matično društvo u skladu sa stavkom 1. ovog članka.

3.  Informacije iz stavka 1. revidiraju se u skladu s Direktivom 2006/43/EZ i objavljuju se, ako je to moguće, kao Prilog godišnjim financijskim izvješćima ili, po potrebi, konsolidiranim financijskim izvješćima izdavatelja u pitanju.

Članak 16.b

Dodatne objave za izdavatelje

1.  Države članice zahtijevaju od svakog izdavatelja da godišnje javno objavi na konsolidiranoj osnovi za financijsku godinu osnovne elemente i podatke povezane s poreznim mišljenjima, prema državi članici i trećoj zemlji u kojoj imaju društva-kćeri. Komisiju je ovlaštena urediti, preko delegiranih akata u skladu s člankom 27. stavcima 2.a, 2.b i 2.c, oblik i sadržaj publikacije.

2.  Obveza utvrđena u stavku 1. ovog članka ne primjenjuje se na izdavatelje na koje se odnosi zakon države članice čije je matično društvo podložno zakonima države članice i čiji su podaci uključeni u podatke koje objavljuje matično društvo u skladu sa stavkom 1. ovog članka.

3.  Podaci iz stavka 1. revidiraju se u skladu s Direktivom 2006/43/EZ i objavljuju se, ako je to moguće, kao Prilog godišnjim financijskim izvještajima ili, ako je primjenjivo, konsolidiranim financijskim izvještajima izdavatelja u pitanju.

"

(3)  U članku 27. stavak 2.a zamjenjuje se sljedećim:"

„(2a) Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 2. stavka 3., članka 5. stavka 6., članka 9. stavka 7., članka 12. stavka 2., članka 14. stavka 2., članka 16.a. stavka 1., članka 17. stavka 4., članka 18. stavka 5., članka 19. stavka 4., članka 21. stavka 4., članka 23. stavka 4., članka 23. stavka 5. i članka 23. stavka 7. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od četiri godine počevši od siječnja 2011. Komisija sastavlja izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije šest mjeseci prije isteka četverogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako ih Europski parlament ili Vijeće opozovu u skladu s člankom 27.a.”

"

Članak 3.

Prijenos

1.  Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije [18 mjeseci nakon stupanja na snagu]. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba.

Kada države članice donose ove odredbe, te odredbe pri njihovoj službenoj objavi sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Države članice određuju načine tog upućivanja.

2.  Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 4.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 5.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

(1) Pitanje je upućeno natrag odboru nadležnom za razmatranje na temelju članka 61. stavka 2., drugog podstavka (A8-0158/2015).
(2) Amandmani: novi ili izmijenjeni tekst označuje se podebljanim kurzivom; a brisani tekst oznakom ▌.
(3) SL C 451,16.12.2014. , str.87.
(4) Direktiva 2007/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o izvršavanju pojedinih prava dioničara trgovačkih društava uvrštenih na burzu (SL L 184, 14.7.2007., str. 17.).
(5) Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima SL L 176, 27.6.2013., str. 338.
(6) Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i vezanim izvješćima za određene vrste poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ (SL L 182, 29.6.2013., str. 19.)
(7) Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).
(8) SL C 369, 17.12.2011., str. 14.
(9) Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (SL L 335, 17.12.2009., str. 1)
(10) Direktiva 2003/41/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. lipnja 2003. o djelatnostima i nadzoru institucija za strukovno mirovinsko osiguranje (SL L 235, 23.9.2003., str. 10.).
(11) Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištu financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU (preinačena) (SL L 173, 12.6.2014., str. 349.).
(12) Direktiva 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2003/41/EZ i 2009/65/EZ te uredbi (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 1095/2010 (SL L 174, 1.7.2011., str. 1.).
(13) Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (SL L 302, 17.11.2009., str. 32).
(14) Uredba (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. srpnja 2002. o primjeni međunarodnih računovodstvenih standarda (SL L 243, 11.9.2002., str. 1.).
(15) Direktivu 2004/109/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2004. o usklađivanju zahtjeva za transparentnošću u vezi s informacijama o izdavateljima čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu i o izmjeni Direktive 2001/34/EZ (SL L 390, 31.12.2004., str. 38.).


Rezerve za stabilnost tržišta za sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova Unije ***I
PDF 338kWORD 64k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 8. srpnja 2015. o prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi i funkcioniranju rezerve za stabilnost tržišta za sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova Unije i o izmjeni Direktive 2003/87/EZ (COM(2014)0020 – C8-0016/2014 – 2014/0011(COD))
P8_TA(2015)0258A8-0029/2015

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2014)0020),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 192. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8‑0016/2014),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 4. lipnja 2014.(1),

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 13. svibnja 2015. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost (A8-0029/2015),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 8. srpnja 2015. radi donošenja Odluke (EU) 2015/... Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi i funkcioniranju rezerve za stabilnost tržišta za sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova Unije i o izmjeni Direktive 2003/87/EZ

(Budući da je postignut dogovor između Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Odluci (EU) 2015/1814)

(1) SL C 424, 26.11.2014., str. 46.


Pomorci***I
PDF 322kWORD 65k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 8. srpnja 2015. o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o pomorcima i izmjenama direktiva 2008/94/EZ, 2009/38/EZ, 2002/14/EZ, 98/59/EZ i 2001/23/EZ (COM(2013)0798 – C7-0409/2013 – 2013/0390(COD))
P8_TA(2015)0259A8-0127/2015

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0798),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 153. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0409/2013),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 25. ožujka 2014.,(1)

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 3. travnja 2014.,(2)

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 13. svibnja 2015. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i mišljenje Odbora za ribarstvo (A8-0127/2015),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 8. srpnja 2015. radi donošenja Direktive (EU) 2015/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni direktiva 2008/94/EZ, 2009/38/EZ i 2002/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te direktiva Vijeća 98/59/EZ i 2001/23/EZ u pogledu pomoraca

(Budući da je postignut dogovor između Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi (EU) 2015/1794.)

(1) SL C 226 od 16.7.2014., str. 35.
(2) SL C 174 od 7.6.2014., str. 50.


Sporazum o znanstvenoj i tehnološkoj suradnji sa Švicarskom: Obzor 2020. i aktivnosti ITER-a***
PDF 248kWORD 62k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 8. srpnja 2015. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma o znanstvenoj i tehnološkoj suradnji između Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju te Švicarske Konfederacije kojim se Švicarska Konfederacija pridružuje Okvirnom programu za istraživanje i inovacije Obzor 2020. i programu za istraživanja i osposobljavanje Europske zajednice za atomsku energiju kojim se nadopunjuje program Obzor 2020. i uređuje sudjelovanje Švicarske Konfederacije u aktivnostima ITER-a koje provodi Fuzija za energiju (05662/2015 – C8-0056/2015 – 2014/0304(NLE))
P8_TA(2015)0260A8-0181/2015

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (05662/2015),

–  uzimajući u obzir nacrt Sporazuma o znanstvenoj i tehnološkoj suradnji između Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju te Švicarske Konfederacije kojim se Švicarska Konfederacija pridružuje Okvirnom programu za istraživanje i inovacije Obzor 2020. i programu za istraživanja i osposobljavanje Europske zajednice za atomsku energiju kojim se nadopunjuje program Obzor 2020. i uređuje sudjelovanje Švicarske Konfederacije u aktivnostima ITER-a koje provodi Fuzija za energiju (15369/2014),

–  uzimajući u obzir zahtjev za davanje suglasnosti koji je podnijelo Vijeće u skladu s člankom 186. i člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a), člankom 218. stavkom 7. i člankom 218. stavkom 8. podstavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8‑0056/2015),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. prvi i treći podstavak, članak 99. stavak 2., članak 108. stavak 7. i članak 50. stavak 1. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A8-0181/2015),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Švicarske Konfederacije.


Smjernice za politike zapošljavanja u državama članicama *
PDF 596kWORD 223k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 8. srpnja 2015. o prijedlogu odluke Vijeća o smjernicama politika zapošljavanja država članica (COM(2015)0098 – C8-0075/2015 – 2015/0051(NLE))
P8_TA(2015)0261A8-0205/2015

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije Vijeću (COM(2015)0098),

–  uzimajući u obzir članak 148. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8‑0075/2015),

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A8-0205/2015),

1.  prihvaća prijedlog Komisije s izmjenama;

2.  poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

3.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

4.  traži od Vijeća da se savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti prijedlog Komisije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena
Amandman 1
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 1.
(1)  Države članice i Unija trebale bi raditi na razvoju usklađene strategije zapošljavanja, posebno za promicanje kvalificirane, osposobljene i prilagodljive radne snage te tržišta rada koja se mogu prilagoditi gospodarskim promjenama, te radi ostvarenja ciljeva pune zaposlenosti i društvenog napretka utvrđenih u članku 3. Ugovora o Europskoj uniji. Države članice, uzimajući u obzir nacionalne prakse u pogledu odgovornosti socijalnih partnera, trebaju promicanje zapošljavanja smatrati pitanjem od zajedničkog interesa i usklađivati svoje djelovanje u tom pogledu u okviru Vijeća.
(1)  Države članice i Unija trebale bi raditi na razvoju učinkovite i usklađene strategije zapošljavanja, osmišljene u cilju borbe protiv ozbiljnih posljedica nezaposlenosti, za promicanje kvalificirane, osposobljene radne snage i tržišta rada koja se mogu prilagoditi gospodarskim i socijalnim promjenama te promjenama u okolišu, i to ciljanim promicanjem osposobljavanja u sektorima znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike te prilagodbom obrazovnih sustava, radi ostvarenja ciljeva pune zaposlenosti i društvenog napretka utvrđenih u članku 3. Ugovora o Europskoj uniji. Potrebno je uložiti posebne napore kako bi se povećalo zapošljavanje radnika s niskom razinom obrazovanja ili vještina kao i radnika koji nisu u mogućnosti brzo završiti osposobljavanje ili steći vještine, te kako bi se smanjila sve prisutnija široko rasprostranjena i dugoročna nezaposlenost, stavljajući poseban naglasak na regije koje u tom smislu zaostaju. Države članice, uzimajući u obzir nacionalne prakse povezane s odgovornošću poslodavaca i radnika, trebaju promicanje zapošljavanja smatrati jednim od prioriteta i pitanjem od zajedničkog interesa i u okviru Vijeća usklađivati svoje djelovanje u tom pogledu. Unija bi te napore trebala popratiti prijedlozima politika kako bi se ostvarili ciljevi iz Ugovora te kako bi se zajamčilo uključivo i integrirano tržište rada kao i zadovoljavajući radni uvjeti u Uniji, uključujući odgovarajuću plaću, a koji bi se omogućili i kolektivnim pregovaranjem.
Amandman 2
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 1.a (nova)
(1a)  Prema procjenama Eurostata u siječnju 2015. u Uniji je bilo 23 815 000 nezaposlenih, od kojih ih je 18 059 000 bilo u europodručju.
Amandman 3
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 1.b (nova)
(1b)  Sada je od ključne važnosti odrediti pouzdane pokazatelje stanja siromaštva u kojem žive mnogi građani Unije, u odnosu na prethodne podatke iz Odluke Vijeća 2010/707/EU1a koji su ukazivali na to da je za najmanje 20 milijuna ljudi potrebno ukloniti rizik od siromaštva i isključenosti.
____________
1a Odluka Vijeća 2010/707/EU od 21. listopada 2010. o smjernicama za politike zapošljavanja država članica (SL L 308, 24.11.2010., str. 46.).
Amandman 4
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 2.
(2)  Unija mora suzbijati socijalnu isključenost i diskriminaciju, osiguravati jednak pristup temeljnim pravima te promicati socijalnu pravdu i zaštitu. Unija bi pri utvrđivanju i provedbi svojih politika i aktivnosti trebala voditi računa o zahtjevima u pogledu osiguravanja primjerene socijalne zaštite, borbe protiv socijalne isključenosti i visoke razine obrazovanja i osposobljavanja.
(2)  Unija mora suzbijati socijalnu isključenost, sve oblike siromaštva kao i diskriminaciju, osiguravati jednak pristup temeljnim pravima te promicati socijalnu pravdu i zaštitu. Navedeni opći cilj ne bi trebali ugroziti popratni učinci drugih područja zakonodavstva ili politika. Unija bi pri utvrđivanju i provedbi svojih politika i aktivnosti trebala voditi računa o zahtjevima u pogledu osiguravanja primjerene socijalne zaštite, borbe protiv socijalne isključenosti i visoke razine obrazovanja i osposobljavanja.
Amandman 6
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 4.
(4)  Države članice trebale bi svoje ekonomske politike smatrati pitanjem od zajedničkog interesa i usklađivati ih u okviru Vijeća. Radi usmjeravanja politika država članica i Unije Vijeće bi trebalo donositi smjernice za zapošljavanje i opće smjernice gospodarske politike.
(4)  Države članice trebale bi svoje ekonomske i svoje socijalne politike smatrati pitanjem od zajedničkog interesa i usklađivati ih u okviru Vijeća. Radi usmjeravanja politika država članica i Unije Vijeće bi trebalo donositi smjernice za zapošljavanje i opće smjernice gospodarske politike.
Amandman 7
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 4.a (nova)
(4a)  Važno je da Europski parlament i Vijeće odlučuju i o smjernicama za zapošljavanje i o općim smjernicama ekonomskih politika kako bi se osiguralo demokratskije donošenje odluka o tim integriranim smjernicama koje utječu na građane i tržišta rada u Uniji. Integrirane smjernice državama članicama moraju na prvom mjestu omogućiti donošenje održivih i integriranih gospodarskih modela na razini Unije te na nacionalnoj i lokalnoj razini.
Amandman 8
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 5.
(5)  U skladu s odredbama Ugovora Unija je razvila i provela instrumente za usklađivanje politika za fiskalnu politiku i makrostrukturne politike. U okviru Europskog semestra različiti se instrumenti kombiniraju unutar krovnog okvira za integrirani multilateralni gospodarski i proračunski nadzor. Racionalizacijom i jačanjem Europskog semestra kako je utvrđeno u Godišnjem pregledu rasta Komisije za 2015. dodatno će se poboljšati njegovo funkcioniranje.
(5)  U skladu s odredbama Ugovora Unija je razvila i provela instrumente za usklađivanje politika za fiskalnu politiku i makrostrukturne politike koji imaju važan utjecaj na socijalno stanje i zapošljavanje u Uniji. Navedene politike mogle bi rezultirati trendom stagnacije i deflacije u nekim dijelovima Unije, što bi moglo nepovoljno utjecati na rast i zapošljavanje. U tom je smislu neophodno uzeti u obzir nove socijalne pokazatelje i asimetrične šokove koje je financijska i gospodarska kriza prouzročila u nekim državama članicama. U okviru Europskog semestra različiti se instrumenti kombiniraju unutar krovnog okvira za integrirani multilateralni nadzor nad politikama u području gospodarstva, proračuna, zapošljavanja te socijalnim politikama i stoga bi ih trebalo bolje usmjeriti kako bi se ostvarili ciljevi strategije Europa 2020. Racionalizacijom i jačanjem Europskog semestra kako je utvrđeno u Godišnjem pregledu rasta Komisije za 2015. može se dodatno poboljšati njegovo funkcioniranje, iako taj instrument još uvijek nije poboljšao gospodarsko stanje u državama članicama koje su najviše pogođene krizom.
Amandman 9
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 5.a (nova)
(5a)  Prema podacima Europskog socijalnog opservatorija, u 26 država članica već postoje mehanizmi potpore dohotku i socijalne zaštite.1a Povjerenica za zapošljavanje, socijalna pitanja, vještine i mobilnost radne snage Marianne Thyssen izjavila je da „kad bi [ona] mogla odlučivati o tome što će se dogoditi u svim državama članicama u Europi, u svim bi državama Europe bio uveden minimalni dohodak.”
____________
1a http://www.eesc.europa.eu/resources/docs/revenu-minimum_-etude-ose_-vfinale_en--2.pdf
Amandman 10
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 5.b (nova)
(5b)  Unija nema regulatorne ovlasti za donošenje regulatornog okvira za najmanju plaću na razini Unije.
Amandman 47
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 6.
(6)   Tijekom financijske i gospodarske krize otkriveni su i istaknuti važni nedostaci gospodarstva Unije i njezinih država članica. Tijekom krize došla je do izražaja i uska međuovisnost gospodarstava i tržišta rada država članica. Danas je ključan izazov usmjeravanje Unije prema stanju snažnog, održivog i uključivog rasta i stvaranja radnih mjesta. Za to je potrebno usklađeno i ambiciozno političko djelovanje na razini Unije i na nacionalnoj razini, u skladu s odredbama Ugovora i s gospodarskim upravljanjem Unije. Tim bi se djelovanjem, u okviru kojeg se kombiniraju mjere sa strane ponude i potražnje, trebalo obuhvatiti poticanje ulaganja, ponovno zalaganje za provedbu strukturnih reformi te primjena fiskalne odgovornosti.
6)   Tijekom financijske i gospodarske krize otkriveni su i istaknuti ozbiljni nedostaci u gospodarstvima država članica i u koordinacijskim mehanizmima Unije. Tijekom krize došla je do izražaja i uska međuovisnost gospodarstava i tržišta rada država članica. Danas je ključan izazov usmjeravanje Unije prema stanju snažnog, održivog i uključivog rasta i stvaranja radnih mjesta, što obuhvaća zaustavljanje velikih koncentracija nezaposlenosti do kojih je došlo u nekim dijelovima njezina teritorija. Za to je potrebno čvrsto, usklađeno, ambiciozno i nadasve učinkovito političko djelovanje na razini Unije i na nacionalnoj razini, u skladu s odredbama Ugovora i s gospodarskim upravljanjem Unije. Tim bi se djelovanjem, u okviru kojeg se kombiniraju mjere sa strane ponude i potražnje, trebalo obuhvatiti poticanje ulaganja, posebno onih koja su usmjerena na razvoj malih i srednjih poduzeća, mikropoduzeća, inovativnih novoosnovanih poduzeća i poduzeća koja promiču zelena radna mjesta te ponovno zalaganje za provedbu strukturnih reformi te primjena fiskalne odgovornosti. Tim bi se mjerama trebalo obuhvatiti i stvaranje uključivijeg tržišta rada koje bi se temeljilo na poštovanju prava i koje bi uživalo odgovarajuću socijalnu zaštitu. Tim bi djelovanjem trebale biti obuhvaćene i mjere socijalne zaštite, kao što je zajamčeni minimalni dohodak, koje bi trebalo uvesti u skladu s praksama na nacionalnoj razini radi suzbijanja krajnjeg siromaštva i socijalne isključenosti.
Amandman 12
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 7.
(7)  Države članice i Unija trebale bi razmotriti i pitanje učinka krize na društvo te nastojati izgraditi bolje povezano društvo u kojem se ljudima daje pravo da predviđaju promjene i upravljaju njima te u čijem društvenom i gospodarskom životu mogu aktivno sudjelovati. Treba osigurati pristup i mogućnosti za sve te smanjiti siromaštvo i socijalnu isključenost, posebno osiguravanjem učinkovita funkcioniranja tržišta rada i sustava socijalne skrbi te uklanjanjem prepreka sudjelovanju na tržištu rada. Države članice također bi trebale osigurati da svi građani i sve regije imaju korist od gospodarskog rasta.
(7)  Države članice i Unija trebale bi razmotriti i pitanje učinka krize na društvo pružanjem pouzdanijih podataka o krajnjem siromaštvu te nastojati izgraditi uključivo i pravednije društvo u kojem se ljudima daje pravo da predviđaju promjene i upravljaju njima te u čijem društvenom i gospodarskom životu mogu aktivno sudjelovati. Treba osigurati nediskriminirajući pristup i mogućnosti za sve te znatno smanjiti siromaštvo i socijalnu isključenost, posebno osiguravanjem učinkovita funkcioniranja tržišta rada i sustava odgovarajuće socijalne skrbi te uklanjanjem nepotrebnih administrativnih prepreka i prepreka sudjelovanju na tržištu rada, a posebno onih koje se odnose na osobe s invaliditetom. Države članice također bi trebale osigurati da svi građani te svi regionalni i lokalni subjekti imaju korist od gospodarskog rasta. Ljestvica ključnih pokazatelja u području zapošljavanja i socijalnih pokazatelja iz Zajedničkog izvješća o zapošljavanju u tom je smislu posebno koristan alat jer pomaže u pravovremenom identificiranju ključnih problema zapošljavanja, socijalnih problema i razlika te u utvrđivanju područja u kojima je najpotrebnije donijeti političke mjere. Buduća izdanja ljestvice pokazatelja trebala bi, međutim, uključivati i podatke iskazane po spolu.
Amandman 13
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 7.a (nova)
(7a)  Europski revizorski sud utvrdio je tri rizika za uspješnu provedbu inicijative Jamstvo za mlade: prikladnost iznosa cjelokupnog financiranja, definicija „ponude visoke kvalitete” i način na koji Komisija prati taj mehanizam i izvješćuje o njegovim rezultatima.
Amandman 14
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 7.b (nova)
(7b)  U Odluci Vijeća 2010/707/EU utvrđeni su sljedeći ciljevi: podizanje stope zaposlenosti za žene i muškarce u dobi od 20 do 64 godine za 75 % do 2020.; smanjenje stope napuštanja školovanja na manje od 10 %; povećanje udjela stanovništva u dobi između 30 i 34 godine sa završenim visokoškolskim ili jednakovrijednim obrazovanjem na najmanje 40 % i promicanje socijalne uključenosti, posebno smanjenjem siromaštva u cilju uklanjanja rizika od siromaštva i isključenosti za najmanje 20 milijuna ljudi. Provedba strategije Europa 2020. na području zapošljavanja i socijalnom području i dalje je ključni cilj politika zapošljavanja država članica.
________________
1a Odluka Vijeća 2010/707/EU od 21. listopada 2010. o smjernicama za politike zapošljavanja država članica (SL L 308, 24.11.2010., str. 46.).
Amandman 15
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 8.
(8)  Djelovanje u skladu sa smjernicama važan je doprinos ostvarenju ciljeva strategije Europa 2020. Smjernice čine integrirani skup europskih i nacionalnih politika, koje države članice i Unija trebaju provesti radi postizanja pozitivnih učinaka širenja usklađenih strukturnih reformi, prikladne sveobuhvatne kombinacije ekonomskih politika i sustavnijeg doprinosa europskih politika ostvarenju ciljeva strategije Europa 2020.
(8)  Djelovanje u skladu sa smjernicama važan je doprinos ostvarenju ciljeva strategije Europa 2020., koji do danas nisu ostvareni. Ishod javnog savjetovanja o strategiji Europa 2020. iz 2014. jasno je pokazao da su ciljevi strategije povezani sa zapošljavanjem, siromaštvom, socijalnom isključenosti i obrazovanjem i dalje izrazito bitni te da su jednako važni, da ovise jedan o drugome i da se mogu međusobno jačati. Smjernice čine integrirani skup europskih i nacionalnih politika, koje države članice i Unija trebaju provesti radi postizanja pozitivnih učinaka širenja usklađenih strukturnih reformi čiji je cilj smanjenje nejednakosti i povećanje dobrobiti građana, prikladne sveobuhvatne kombinacije ekonomskih politika i sustavnijeg doprinosa europskih politika ostvarenju ciljeva strategije Europa 2020.
Amandman 16
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 9.
(9)  Iako su ove smjernice upućene državama članicama i Uniji, treba ih provesti u partnerstvu sa svim nacionalnim, regionalnim i lokalnim tijelima, u bliskoj suradnji s parlamentima te sa socijalnim partnerima i predstavnicima civilnog društva.
(9)   Države članice bi kod osmišljavanja i provedbe nacionalnih politika trebale osigurati učinkovito upravljanje. Iako su ove smjernice upućene državama članicama i Uniji, treba ih provesti, pratiti i ocjenjivati u partnerstvu sa svim nacionalnim, regionalnim i lokalnim tijelima, u bliskoj suradnji s parlamentima te sa socijalnim partnerima i predstavnicima civilnog društva.
Amandman 17
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 10.
(10)  U općim se smjernicama ekonomskih politika, u kojima se odražava međuovisnost, državama članicama ukazuje na smjer provedbe reformi. One su u skladu s Paktom o stabilnosti i rastu. Smjernice bi trebale biti osnova preporuka za pojedine zemlje koje Vijeće može uputiti državama članicama
(10)  U općim se smjernicama ekonomskih politika i u smjernicama za zapošljavanje državama članicama ukazuje na smjer provedbe reformi i one bi trebale biti osnova preporuka za pojedine zemlje koje Vijeće može uputiti državama članicama, Uzimajući u obzir međusobnu povezanost gospodarstava država članica i njihovih tržišta rada, Vijeće bi kod donošenja preporuka za pojedine države u obzir trebalo uzeti stanje u susjednim državama te državama s kojima je određena država članica na očit način povezana zbog trenda u migraciji radnika, kao i sve druge relevantne pokazatelje. Komisija bi u tom smislu na raspolaganju trebala imati točnu i ažuriranu statistiku i podatke u slučaju da je preporuke za pojedine države potrebno prilagoditi.
Amandman 18
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 5. – stavak 1.
Države članice trebale bi olakšavati stvaranje radnih mjesta, smanjivati prepreke zapošljavanju za poduzeća, promicati poduzetništvo te posebno podupirati osnivanje i rast malih poduzeća kako bi se povećala stopa zaposlenosti žena i muškaraca. Države članice također bi trebale aktivno promicati socijalno gospodarstvo te poticati socijalne inovacije.
Države članice trebale bi se, u suradnji s regionalnim i lokalnim vlastima, na učinkovit i brz način uhvatiti u koštac s ozbiljnim pitanjem nezaposlenosti te olakšavati stvaranje održivih i kvalitetnih radnih mjesta i ulagati u njega, pozabaviti se pitanjem pristupa za rizične skupine i smanjivati prepreke zapošljavanju za poduzeća u pogledu različitih razina vještina i sektora tržišta rada, uključujući smanjenjem birokracije, poštujući istodobno norme na području rada i socijalne norme, promicati poduzetništvo mladih te posebno podupirati osnivanje i rast mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća kako bi se povećala stopa zaposlenosti žena i muškaraca. Države članice trebale bi, između ostalog, aktivno promicati sektor zelenih, bijelih i plavih radnih mjesta i socijalno gospodarstvo te poticati socijalne inovacije.
Amandman 19
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 5. – stavak 2.
Porezno opterećenje trebalo bi preusmjeriti s rada na druge izvore oporezivanja kojima se u manjoj mjeri ometaju zapošljavanje i rast, a štite se prihodi kako bi se osigurali rashodi za primjerenu socijalnu zaštitu i jačanje rasta. Smanjenje oporezivanja rada trebalo bi usmjeriti na bitne komponente poreznog opterećenja i na uklanjanje prepreka sudjelovanju na tržištu rada i odvraćajućih faktora sudjelovanja na tržištu rada, posebno za one koji su od njega najudaljeniji.
Porezno opterećenje trebalo bi preusmjeriti s rada na druge izvore oporezivanja kojima se u manjoj mjeri ometaju zapošljavanje i rast, a štite se prihodi kako bi se osigurali rashodi za primjerenu socijalnu zaštitu i troškove usmjerene na javno ulaganje, inovacije i stvaranje radnih mjesta. Smanjenje oporezivanja rada trebalo bi usmjeriti na bitne komponente poreznog opterećenja, na smanjenje diskriminacije i na uklanjanje prepreka sudjelovanju na tržištu rada i odvraćajućih faktora sudjelovanja na tržištu rada, posebno za osobe s invaliditetom i one koji su najudaljeniji od tržišta rada, u skladu s postojećim normama na području rada.
Amandman 20
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 5. – stavak 3.
Države članice trebale bi zajedno sa socijalnim partnerima poticati mehanizme određivanja plaća kojima se omogućuje prilagodba plaća razvoju produktivnosti. Pritom bi trebalo uzeti u obzir razlike u vještinama i lokalnim uvjetima na tržištu rada te odstupanja u gospodarskim rezultatima među regijama, sektorima i poduzećima. Pri određivanju minimalnih plaća države članice i socijalni partneri trebali bi voditi računa o svom učinku na siromaštvo zaposlenih, stvaranje radnih mjesta i konkurentnost.
Politike kojima se osigurava da plaće predstavljaju odgovarajući dohodak za život i dalje su važne za stvaranje radnih mjesta i smanjenje siromaštva u Uniji. Države članice stoga bi zajedno sa socijalnim partnerima trebale poštovati i poticati mehanizme određivanja plaća kojima se omogućuje prilagodba stvarnih plaća razvoju produktivnosti, što bi pomoglo u ispravljanju bivših razlika bez povećavanja deflacijskog pritiska. Tim bi se mehanizmima trebali osigurati odgovarajući resursi za zadovoljenje osnovnih potreba, uzimajući u obzir pokazatelje siromaštva specifične za svaku državu članicu. Pritom bi na odgovarajući način trebalo ocijeniti razlike u vještinama i lokalnim uvjetima na tržištu rada u cilju osiguravanja zadovoljavajuće plaće u cijeloj Uniji. Pri određivanju minimalnih plaća u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i praksom, države članice i socijalni partneri trebali bi sigurati da su one prikladne i voditi računa o njihovom učinku na siromaštvo zaposlenih, dohodak kućanstava, ukupnu potražnju, stvaranje radnih mjesta i konkurentnost.
Amandman 21
Prijedlog odluke
Prilog I. – smjernica 5. – stavak 3.a (novi)
Države članice trebale bi smanjiti birokraciju kako bi se smanjilo opterećenje za mala i srednja poduzeća jer ona znatno doprinose stvaranju radnih mjesta.
Amandman 22
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 6. – stavak 1.
Države članice trebale bi odgovarajućom ponudom relevantnog znanja i vještina promicati produktivnost i zapošljivost. Države članice trebale bi izvršiti potrebna ulaganja u sustave obrazovanja i strukovnog osposobljavanja uz poboljšanje učinkovitosti i djelotvornosti radi podizanja razine vještina radne snage kako bi joj se omogućilo da bolje predvidi potrebe dinamičnih tržišta rada koje se sve brže mijenjaju u gospodarstvu koje se sve više digitalizira te da te potrebe ispune. Države članice trebale bi pojačati napore u poboljšanju pristupa kvalitetnom obrazovanju odraslih te provoditi strategije aktivnog starenja kako bi se produljio radni vijek.
Države članice trebale bi odgovarajućom ponudom relevantnih znanja i vještina, koji su svima na raspolaganju i svima dostupni, promicati održivu produktivnost i kvalitetnu zapošljivost. Poseban naglasak trebao bi se staviti na zdravstvenu zaštitu, socijalne i prometne službe koje se suočavaju ili će se srednjoročno gledano suočiti s manjkom osoblja. Države članice trebale bi izvršiti učinkovita ulaganja u visokokvalitetno i uključivo obrazovanje od rane dobi i sustave strukovnog osposobljavanja uz poboljšanje učinkovitosti i djelotvornosti radi podizanja znanja i razine vještina radne snage, uz povećanje raznolikosti vještina, kako bi joj se omogućilo da bolje predvidi potrebe dinamičnih tržišta rada koje se sve brže mijenjaju u gospodarstvu koje se sve više digitalizira te da te potrebe ispune. U tom bi se smislu u obzir trebala uzeti činjenica da „meke vještine” poput komunikacijskih vještina postaju sve važnije za veliki broj radnih mjesta.
Amandman 23
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 6. – stavak 1.a (novi)
Države članice bi trebale promicati poduzetništvo kod mladih tako da, između ostalog, uvode izborne tečajeve iz poduzetništva i potiču osnivanje studentskih i đačkih poduzeća u srednjim školama i na fakultetima; Države članice bi u suradnji s lokalnim i regionalnim vlastima trebale povećati napore kako bi spriječile mlade da odustaju od školovanja i kako bi zajamčile lakši prijelaz s obrazovanja i osposobljavanja na tržište rada, poboljšale pristup kvalitetnom obrazovanju odraslih za sve, a posebno vodeći računa o visokorizičnim skupinama i njihovim potrebama te uklonile prepreke u tom pogledu, uz omogućavanje prekvalificiranja u slučaju da je zbog gubitka radnog mjesta i promjena na tržištu rada potrebno njihovo ponovno uključivanje u tržište. Istovremeno, države članice bi trebale provoditi strategije aktivnog starenja kako bi omogućile zdravi radni vijek do stvarne dobi za umirovljenje.
Amandman 24
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 6. – stavak 1.b (novi)
Uz jamčenje odgovarajuće razine vještina potrebnih na tržištu rada koje se neprekidno mijenja i uz podupiranje obrazovanja i osposobljavanja te programa za obrazovanje odraslih, države članice trebale bi uzeti u obzir da su potrebna i radna mjesta za niskokvalificirane radnike te da su mogućnosti za zapošljavanje bolje za visokokvalificirane radnike, nego za one sa srednjim ili niskim kvalifikacijama.
Amandman 25
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 6. – stavak 1.c (novi)
Pristup povoljnim i kvalitetnim ustanovama ranog odgoja i obrazovanja trebao bi biti prioritet za sveobuhvatnu politiku i ulaganje uz mjere za podršku i usklađivanje za obitelji i roditelje koje će pomoći roditeljima da pronađu ravnotežu između poslovnog i obiteljskog života, što će pridonijeti sprečavanju ranog napuštanja školovanja te poboljšati izglede mladih na tržištu rada.
Amandman 26
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 6. – stavak 2.
Trebalo bi suzbiti visoku nezaposlenost i spriječiti dugotrajnu nezaposlenost. Broj dugotrajno nezaposlenih osoba znatno bi trebalo smanjiti sveobuhvatnim strategijama koje se međusobno jačaju, uključujući pružanje posebne aktivne podrške dugotrajno nezaposlenim osobama pri povratku na tržište rada. Na sveobuhvatan način trebalo bi razmotriti pitanje nezaposlenosti mladih, među ostalim opremanjem odgovarajućih ustanova potrebnim sredstvima kako bi redovito i dosljedno mogle provoditi svoje nacionalne planove provedbe Jamstava za mlade.
Problem nezaposlenosti, a posebno dugotrajne nezaposlenosti i regionalne visoke nezaposlenosti trebalo bi riješiti učinkovito i brzo, te spriječiti taj problem kombinacijom mjera sa strane ponude i potražnje. Problem dugotrajno nezaposlenih osoba i neusklađenosti između postojećih i traženih vještina te zastarjelost kvalifikacija trebalo bi riješiti sveobuhvatnim strategijama koje se međusobno jačaju, uključujući pružanje aktivne podrške na temelju pojedinačnih potreba te odgovarajućih oblika socijalne zaštite dugotrajno nezaposlenim osobama kako bi se mogle informirano i odgovorno ponovno uključiti u tržište rada. Na sveobuhvatan način trebalo bi razmotriti pitanje nezaposlenosti mladih uz pomoć cjelovite strategije za zapošljavanje mladih. To uključuje ulaganja u sektore u kojima se mogu otvoriti kvalitetna radna mjesta za mlade i opremanje relevantnih aktera, kao što su službe za potporu mladima, ustanove za obrazovanje i osposobljavanje, organizacije mladih i javne službe zapošljavanja, potrebnim sredstvima kako bi redovito i dosljedno mogli provoditi svoje nacionalne planove provedbe Jamstava za mlade, ali i brzo korištenje resursa dodijeljenih državama članicama. Pristup financiranju za osobe koje odluče postati poduzetnici treba biti omogućen uz pomoć šire dostupnosti informacija, smanjenja prekomjerne birokracije i mogućnosti da se nekoliko mjesečnih naknada za nezaposlene pretvori u unaprijed isplaćenu novčanu potporu za otvaranje poduzeća nakon dostavljanja poslovnog plana i u skladu s nacionalnim zakonodavstvom.
Amandman 27
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 6. – stavak 2.a (novi)
Države članice bi trebale uzeti u obzir lokalne i regionalne razlike pri sastavljanju i provedbi mjera protiv nezaposlenosti te bi trebale surađivati s lokalnim službama za zapošljavanje.
Amandman 28
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 6. – stavak 3.
Trebalo bi razmotriti strukturne slabosti u sustavima obrazovanja i osposobljavanja kako bi se osigurali kvalitetni rezultati učenja i spriječilo rano napuštanje školovanja. Države članice trebale bi povećati razinu obrazovanja te razmotriti sustave dualnog obrazovanja i nadogradnje stručnog osposobljavanja te istodobno povećavati mogućnosti priznavanja vještina stečenih izvan formalnog sustava obrazovanja.
Trebalo bi razmotriti strukturne slabosti u sustavima obrazovanja i osposobljavanja kako bi se osigurali kvalitetni rezultati učenja i spriječilo rano napuštanje školovanja, te kako bi se promicalo sveobuhvatno i visokokvalitetno obrazovanje od najosnovnijih stupnjeva naviše. To zahtijeva fleksibilne obrazovne sustave u kojima je fokus stavljen na praksu. Države članice bi u suradnji s lokalnim i regionalnim vlastima trebale povećati kvalitetu razine obrazovanja tako što će ga učiniti dostupnim svima, uspostaviti i poboljšati sustave dualnog obrazovanja, prilagođene njihovim potrebama, nadograditi stručno osposobljavanje i postojeće okvire kao što je europass i zajamčiti, po potrebi, odgovarajuće prekvalifikacije i priznavanje vještina stečenih izvan službenog obrazovnog sustava. Potrebno je ojačati povezanost obrazovanja i tržišta rada te se istovremeno pobrinuti za to da se dovoljno širokim obrazovanjem ljudima omogući postavljanje temelja za cjeloživotnu zapošljivost.
Amandman 29
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 6. – stavak 3.a (novi)
Države članice bi trebale približiti svoje sustave osposobljavanja tržištu rada kao bi omogućile jednostavniji prijelaz s osposobljavanja na zapošljavanje. Posebno u kontekstu digitalizacije i novih tehnologija, nužna su „zelena” radna mjesta i zdravstvena skrb.
Amandman 30
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 6. – stavak 4.
Trebalo bi smanjiti prepreke sudjelovanju na tržištu rada, posebno za žene, starije radnike, mlade, osobe s posebnim potrebama i zakonite migrante. Mora se osigurati rodna jednakost na tržištu, uključujući jednakost plaća, kao i pristup povoljnim i kvalitetnim ustanovama ranog odgoja i obrazovanja.
Diskriminaciju na tržištu rada, kao i u vezi s pristupom tržištu rada, potrebno je dodatno smanjiti, posebno u slučaju skupina koje se suočavaju sa diskriminacijom ili isključenosti, kao što su žene, stariji radnici, mladi, osobe s posebnim potrebama i zakoniti migranti. Mora se osigurati rodna jednakost na tržištu, uključujući jednakost plaća, kao i pristup povoljnim i kvalitetnim ustanovama ranog odgoja i obrazovanja te fleksibilnost koja je potrebna kako bi se spriječilo isključivanje onih koji su zbog obiteljskih obveza, kao što je uloga njegovatelja u obitelji, morali napraviti pauzu u karijeri. U tom bi smislu države članice trebale odblokirati direktive o ženama na čelnim pozicijama.
Amandman 31
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 6. – stavak 4.a (novi)
U tom bi pogledu države članice trebale uzeti u obzir činjenicu da je broj mladih koji su nezaposleni i nisu uključeni u programe obrazovanja ili osposobljavanja (NEET) veći kada je riječ o ženama nego muškarcima te da je taj fenomen u prvom redu posljedica povećanja nezaposlenosti mladih, ali i neaktivnosti koja je rezultat nedovoljnog obrazovanja.
Amandman 32
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 6. – stavak 5.
Države članice trebale bi u potpunosti koristiti potporu Europskog socijalnog fonda te drugih fondova Unije kako bi povećale razinu zaposlenosti i socijalnu uključenost te unaprijedile obrazovni sustav i javnu upravu.
Države članice trebale bi u potpunosti te učinkovito i djelotvorno koristiti potporu Europskog socijalnog fonda te drugih fondova Unije kako bi suzbile siromaštvo, unaprijedile kvalitetno zapošljavanje, socijalnu uključenost, obrazovni sustav, javnu upravu i javne službe. Trebalo bi mobilizirati i Europski fond za strateška ulaganja i njegove platforme za ulaganja kako bi se zajamčilo otvaranje kvalitetnih radnih mjesta i osposobljavanje radnika koji bi tako stekli vještine potrebne u situaciji u kojoj Unija prelazi na održiv model rasta.
Amandman 33
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 7. – stavak 1.
Države članice trebale bi smanjiti rascjepkanost tržišta rada. Propisima o zaštiti prava radnika te ustanovama u tom području trebalo bi se osigurati prikladno okruženje za zapošljavanje uz ponudu primjerenih razina zaštite zaposlenih te tražitelja zaposlenja ili osoba zaposlenih na ugovor o privremenom radu ili samostalno zaposlenih osoba. Trebalo bi osigurati kvalitetno zapošljavanje u smislu društveno-ekonomske sigurnosti, mogućnosti obrazovanja i osposobljavanja, uvjeta rada (uključujući zdravlje i sigurnost) i ravnoteže između poslovnog i privatnog života.
Države članice trebale bi smanjiti rascjepkanost tržišta rada tako da se suprotstave nesigurnoj i nedovoljnoj zaposlenosti, neprijavljenom radu i ugovorima bez radnog vremena. Propisima o zaštiti prava radnika te ustanovama u tom području trebalo bi se osigurati prikladno okruženje za zapošljavanje uz ponudu primjerenih razina zaštite zaposlenih te tražitelja zaposlenja ili osoba zaposlenih na ugovor o privremenom radu, na ugovor na nepuno radno vrijeme i zaposlenika s netipičnim ugovorima ili samostalno zaposlenih osoba, aktivnim uključivanjem socijalnih partnera i poticanjem kolektivnog pregovaranja. Trebalo bi osigurati kvalitetno zapošljavanje za sve u smislu društveno-ekonomske sigurnosti, dugotrajnosti, primjerenih plaća, prava na radu, zadovoljavajućih uvjeta na radnom mjestu (uključujući zdravlje i sigurnost), zaštite u području socijalnog osiguranja, jednakosti spolova, obrazovanja i prilika za osposobljavanje. Stoga je potrebno poticati ulazak mladih na tržište rada, ponovno uključivanje dugotrajno nezaposlenih osoba te ravnotežu između poslovnog i privatnog života, uz omogućavanje cjenovno pristupačne skrbi i moderniziranje organizacije rada. Uzlazno približavanje u pogledu radnih uvjeta trebalo bi se poticati u cijeloj Uniji.
Amandman 34
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 7. – stavak 1.a (novi)
Pristupom tržištu rada trebalo bi otvoriti vrata poduzetništvu, otvaranju održivih radnih mjesta u svim sektorima, uključujući zelena radna mjesta, te socijalnoj skrbi i inovacijama, kako bi se na najbolji način iskoristile vještine radnika, omogućio im se cjeloživotni razvoj i kako bi se poticale inovacije za koje su zaslužni zaposlenici.
Amandman 35
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 7. – stavak 2.
Države članice bi u osmišljavanju i provedbi bitnih reformi i politika trebale usko surađivati s nacionalnim parlamentima i socijalnim partnerima, u skladu s nacionalnom praksom, podupirući pritom poboljšanje funkcioniranja i učinkovitosti socijalnog dijaloga na nacionalnoj razini.
Države članice bi u osmišljavanju i provedbi bitnih reformi i politika trebale usko surađivati s nacionalnim parlamentima, socijalnim partnerima, organizacijama civilnog društva te regionalnim i lokalnim vlastima, u skladu s načelom partnerstva i nacionalnim praksama, podupirući pritom poboljšanje funkcioniranja i učinkovitosti socijalnog dijaloga na nacionalnoj razini, posebno u onim državama koje se bore s deflacijom plaća uzrokovanom nedavnom deregulacijom tržišta rada i nedostacima kolektivnog pregovaranja.
Amandman 36
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 7. – stavak 3.
Države članice trebale bi osnažiti aktivne politike tržišta rada tako da povećaju njihovu usmjerenost, područje koje pokrivaju i međudjelovanje s pasivnim mjerama te unaprijede način uključivanja korisnika. Tim bi se politikama trebalo nastojati poboljšati povezivanje poslova i tražitelja zaposlenja na tržištu rada te podupirati održive prelaske na tržištu rada, pri čemu bi javne službe zapošljavanja trebale pružati podršku usklađenu s pojedinačnim potrebama te provoditi sustave mjerenja rezultata. Države članice također bi trebale osigurati da se njihovim sustavima socijalne zaštite učinkovito aktiviraju i osposobe osobe koje mogu sudjelovati na tržištu rada, zaštite osobe koje su (privremeno) isključene s tržišta rada i/ili nisu sposobne u njemu sudjelovati, te pojedince pripremi za moguće rizike. Ulaganjem u ljudski kapital države članice trebale bi promicati uključiva tržišta rada otvorena svima te provoditi učinkovite mjere protiv diskriminacije.
Države članice trebale bi zajamčiti osnovne standarde kvalitete aktivne politike tržišta rada tako da poboljšaju njihovu usmjerenost, područje koje pokrivaju i međudjelovanje s popratnim mjerama, kao što je socijalno osiguranje, te unaprijede način uključivanja korisnika. Tim bi se politikama trebalo nastojati poboljšati pristup tržištu rada, ojačati kolektivno pregovaranje i socijalni dijalog te podupirati održive prelaske na tržištu rada, pri čemu bi visoko kvalificirane javne službe zapošljavanja trebale pružati podršku usklađenu s pojedinačnim potrebama te provoditi sustave mjerenja rezultata. Države članice također bi ulaganjem u ljudski kapital trebale osigurati da se njihovim sustavima socijalne zaštite učinkovito aktiviraju i osposobe osobe koje mogu sudjelovati na tržištu rada, zaštite osobe koje su (privremeno) isključene s tržišta rada i/ili nisu sposobne u njemu sudjelovati, te pojedince pripremi za moguće rizike i promjenjive ekonomske i socijalne uvjete. Države članice bi kao jednu od mogućih mjera za smanjenje siromaštva, te u skladu s nacionalnom praksom, trebale uvesti minimalni prihod koji je razmjeran njihovoj konkretnoj društveno-ekonomskoj situaciji. Države članice trebale bi promicati uključiva tržišta rada otvorena svima te provoditi učinkovite mjere protiv diskriminacije.
Amandman 37
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 7. – stavak 4.
Trebalo bi osigurati mobilnost radnika s ciljem iskorištavanja punog potencijala europskog tržišta rada, među ostalim povećanjem prenosivosti mirovina i priznavanjem kvalifikacija. Države članice istodobno bi se trebale čuvati zlouporaba postojećih propisa.
Trebalo bi osigurati mobilnost radnika kao temeljno pravo i stvar slobodnog izbora, s ciljem iskorištavanja punog potencijala europskog tržišta rada, među ostalim povećanjem prenosivosti mirovina i učinkovitim priznavanjem kvalifikacija i vještina te eliminiranjem birokracije i drugih postojećih prepreka. Države članice istodobno bi se trebale uhvatiti u koštac s jezičnim barijerama te u tom pogledu poboljšati sustave osposobljavanja. Države članice bi se također trebale učinkovito koristiti mrežom EURES kako bi potaknule mobilnost radnika. U regijama koje radnici napuštaju trebalo bi se poticati ulaganje kako bi se smanjio „odljev mozgova” i potaknuo povratak radnika.
Amandman 38
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 7.a (nova) – naslov
Poboljšanje kvalitete i učinkovitosti sustava obrazovanja i osposobljavanja na svim razinama.
Amandman 39
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 7.a (nova)
Države članice bi trebale kao prioritet postaviti dostupnost ustanova odgoja i pristupačnog i kvalitetnog ranog obrazovanja jer one predstavljaju važne mjere potpore za aktere na tržištu rada te pridonose povećanju ukupne stope zaposlenosti, istodobno podržavajući osobe u njihovim odgovornostima. Države članice bi trebale odrediti sveobuhvatnu politiku i ulaganje koji su potrebni kako bi se poboljšale mjere za podršku i usklađivanje za obitelji i roditelje, koje će pomoći roditeljima da pronađu ravnotežu između privatnog i poslovnog života, a što će pridonijeti sprečavanju ranog napuštanja školovanja te poboljšati izglede mladih na tržištu rada.
Amandman 40
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 8. – naslov
Osiguravanje pravednosti, suzbijanje siromaštva i promicanje jednakih mogućnosti
Osiguravanje socijalne pravednosti, suzbijanje siromaštva i promicanje jednakih mogućnosti
Amandman 41
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 8. – stavak 1.
Države članice trebale bi osuvremeniti svoje sustave socijalne zaštite kako bi pružile učinkovitu, djelotvornu i primjerenu zaštitu tijekom svih faza ljudskog života, osiguravajući pravednost i rješavajući pitanje nejednakosti. Postoji potreba za pojednostavljenim socijalnim politikama koje su u većoj mjeri usmjerene i upotpunjene povoljnim i kvalitetnim ustanovama dječje skrbi i obrazovanja, osposobljavanja i pomoći pri traženju posla, potporama za stanovanje i pristupačnim uslugama zdravstvene skrbi, pristupom osnovnim uslugama poput bankovnog računa i interneta, kao i za djelovanjem radi sprečavanja ranog napuštanja školovanja te borbe protiv socijalne isključenosti.
Države članice bi u suradnji s lokalnim i regionalnim vlastima trebale unaprijediti svoje sustave socijalne zaštite jamčenjem osnovnih standarda kako bi pružile učinkovitu, djelotvornu i održivu zaštitu tijekom svih faza ljudskog života, osiguravajući dostojanstven život, solidarnost, pristup socijalnoj zaštiti, potpuno poštovanje socijalnih prava, pravednost i rješavajući pitanje nejednakosti, kao i jamčeći uključenost u cilju suzbijanja siromaštva, pogotovo kada je riječ o osobama koje su isključene iz tržišta rada i osjetljivijim skupinama. Postoji potreba za pojednostavljenim, bolje usmjerenim i ambicioznijim socijalnim politikama uključujući povoljnu i kvalitetnu dječju skrb i obrazovanje, djelotvorne službe za osposobljavanje i pomoć pri traženju posla, potpore za stanovanje i visokokvalitetne usluge zdravstvene skrbi dostupne svima, pristup osnovnim uslugama poput bankovnog računa i interneta, kao i za djelovanjem radi sprečavanja ranog napuštanja školovanja i borbe protiv ekstremnog siromaštva, socijalne isključenosti te, općenito, svih oblika siromaštva. Odlučno je djelovanje nužno osobito u slučaju siromašne djece.
Amandman 42
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 8. – stavak 2.
U tu svrhu trebalo bi se koristiti nizom instrumenata koji se međusobno upotpunjuju, među ostalim uključivanje na tržište rada u okviru kojeg se pružaju usluge i novčane potpore u skladu s pojedinačnim potrebama. Sustave socijalne zaštite trebalo bi osmisliti tako da se svim osobama koje na nju imaju pravo olakšava korištenje tim sustavom, da se podupiru ulaganja u ljudski kapital i pomaže u sprečavanju, smanjenju i zaštiti od siromaštva.
U tu svrhu trebalo bi se koristiti nizom instrumenata koji se međusobno upotpunjuju, među ostalim uključivanje na tržište rada u okviru kojeg se pružaju usluge i novčane potpore u skladu s pojedinačnim potrebama. U tom smislu, na svakoj je državi članici da odredi razine minimalnog dohotka u skladu s nacionalnom praksom i razmjerno konkretnoj društveno-ekonomskoj situaciji dotične države članice. Sustave socijalne zaštite trebalo bi osmisliti tako da se svim osobama, bez diskriminacije, olakšava pristup i korištenje tim sustavom, da se podupiru ulaganja u ljudski kapital i pomaže u sprečavanju, smanjenju i zaštiti od siromaštva i socijalne isključenosti, kao i od drugih rizika poput problema sa zdravljem ili gubitka radnog mjesta. Posebna pozornost trebala bi se posvetiti djeci koja žive u siromaštvu zbog dugotrajne nezaposlenosti roditelja.
Amandman 43
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 8. – stavak 3.
Mirovinske bi sustave trebalo reformirati kako bi se osigurala njihova održivost i prikladnost za žene i muškarce u kontekstu sve duljeg životnog vijeka i demografskih promjena, među ostalim povezivanjem zakonske dobi za umirovljenje s očekivanim životnim vijekom, povećanjem stvarne dobi za umirovljenje te razvojem dopunske mirovinske štednje.
Mirovinske bi sustave trebalo strukturirati na način da se jačanjem mirovinskih programa zajamči njihova održivost, sigurnost i prikladnost za žene i muškarce u cilju ostvarivanja prihvatljivih mirovina koje omogućuju barem zadržavanje iznad granice siromaštva. Mirovinskim se sustavom treba omogućiti konsolidacija, daljnji razvoj i unapređenje triju stupova sustava mirovinske štednje. Povezivanje dobi za umirovljenje s očekivanim životnim vijekom nije jedino sredstvo kojim se može odgovoriti na izazove u vezi sa starenjem. Reforme mirovinskih sustava trebale bi također, između ostalog, odražavati trendove na tržištu rada, natalitet, demografsku situaciju, situaciju u vezi sa zdravljem i blagostanjem, uvjete rada i stopu ekonomske ovisnosti. Najbolji način za odgovaranje na izazove u vezi sa starenjem je povećanje ukupne stope zaposlenosti, uzimajući kao temelj, između ostalog, socijalna ulaganja u aktivno starenje.
Amandman 44
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 8. – stavak 4.
Države članice trebale bi poboljšati dostupnost, djelotvornost i učinkovitost sustava zdravstvene i dugoročne skrbi uz očuvanje fiskalne održivosti.
Države članice trebale bi poboljšati kvalitetu, cjenovnu pristupačnost, dostupnost, djelotvornost i učinkovitost sustava zdravstvene i dugoročne skrbi te usluga socijalne skrbi, kao i prihvatljive uvjete rada u povezanim sektorima, uz očuvanje financijske održivosti tih sustava unapređenjem financiranja temeljenog na solidarnosti.
Amandman 45
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 8. – stavak 4.a (novi)
Države članice trebale bi u potpunosti koristiti potporu Europskog socijalnog fonda te drugih fondova Unije u borbi protiv siromaštva, socijalne isključenosti i diskriminacije, poboljšati dostupnost za osobe s invaliditetom, poticati jednakost između žena i muškaraca i unaprijediti javnu upravu.
Amandman 46
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 8. – stavak 4.b (novi)
Glavnim ciljevima strategije Europa 2020. na temelju kojih države članice određuju svoje nacionalne ciljeve, uzimajući u obzir svoje polazne situacije i nacionalne okolnosti, želi se podići stopa zaposlenosti za žene i muškarce od 20 do 64 godine na 75 % do 2020.; smanjiti stopu napuštanja školovanja na manje od 10 %; povećati udio stanovništva u dobi između 30 i 34 godine sa završenim visokoškolskim ili jednakovrijednim obrazovanjem na najmanje 40 %; i promicati socijalnu uključenost, posebno smanjenjem siromaštva u cilju uklanjanja rizika od siromaštva i isključenosti za najmanje 20 milijuna ljudi1a.
__________________
1a Populacija je definirana kao broj ljudi kojima prijeti siromaštvo i isključenost na što upućuju tri pokazatelja (rizik od siromaštva; materijalna oskudica; kućanstva bez zaposlenih), a države članice imaju slobodu određivanja svojih nacionalnih ciljeva na temelju najprikladnijih pokazatelja, uzimajući u obzir svoje nacionalne okolnosti i prioritete.

Mobilizacija Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji: zahtjev EGF/2015/001 FI/Broadcom - Finska
PDF 355kWORD 82k
Rezolucija
Prilog
Rezolucija Europskog parlamenta od 8. srpnja 2015. o prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji u skladu s točkom 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (zahtjev EGF/2015/001 FI/Broadcom, iz Finske) (COM(2015)0232 – C8-0135/2015 – 2015/2125(BUD))
P8_TA(2015)0262A8-0210/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2015)0232 – C8-0135/2015),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1309/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za prilagodbu globalizaciji (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1927/2006(1) (Uredba o EGF-u),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(2) te posebno njezin članak 12.,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(3) (Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013.), a posebno njegovu točku 13.,

–  uzimajući u obzir postupak trijaloga predviđen točkom 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013.,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za regionalni razvoj,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A8-0210/2015),

A.  budući da je Europska unija uspostavila zakonodavne i proračunske instrumente kako bi pružila dodatnu potporu radnicima koji su pogođeni posljedicama velikih strukturnih promjena u svjetskim trgovinskim tokovima i svjetske financijske i gospodarske krize te kako bi im pomogla pri ponovnom uključivanju na tržište rada;

B.  budući da bi financijska pomoć Unije radnicima koji su proglašeni viškom trebala biti dinamična i dostupna što je brže i učinkovitije moguće, u skladu sa Zajedničkom izjavom Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije usvojenom tijekom sastanka mirenja 17. srpnja 2008. te uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. u pogledu donošenja odluka o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (EGF);

C.  budući da je donošenje Uredbe o EGF-u odraz sporazuma između Parlamenta i Vijeća o ponovnom uvođenju kriterija za mobilizaciju fonda u slučaju krize, o povećanju financijskog doprinosa Unije na 60 % ukupnog procijenjenog troška predloženih mjera, o povećanju učinkovitosti pri postupanju sa zahtjevima za mobilizaciju EGF-a u Komisiji, Parlamentu i Vijeću skraćivanjem vremena za procjenu i odobrenje, o proširenju popisa prihvatljivih djelovanja i korisnika uvrštenjem samozaposlenih osoba i mladih te o financiranju poticaja za osnivanje vlastitih poduzeća;

D.  budući da je Finska podnijela zahtjev EGF/2015/001 FI/Broadcom za financijski doprinos iz EGF-a nakon otpuštanja 568 radnika poduzeća Broadcom Communications Finland te dvaju dobavljača odnosno daljnjih proizvođača koji su poslovali u djelatnostima iz odjeljka 46. klasifikacije NACE Rev. 2 („Trgovina na veliko, osim trgovine motornim vozilima i motociklima”)(4);

E.  budući da zahtjev ispunjava kriterije prihvatljivosti utvrđene Uredbom o EGF-u;

1.  slaže se s Komisijom da su uvjeti iz članka 4. stavka 1. točke (a) Uredbe o EGF-u ispunjeni i da Finska stoga u skladu s tom Uredbom ima pravo na financijski doprinos u iznosu od 1 365 000 EUR;

2.  primjećuje da su finske vlasti predale zahtjev za financijski doprinos iz EGF-a 30. siječnja 2015. te da je Komisija svoju procjenu učinila dostupnom 2. lipnja 2015.; izražava zadovoljstvo zbog razdoblja ocjenjivanja kraćeg od pet mjeseci;

3.  podsjeća da je tijekom 2000-ih broj zaposlenika u podružnicama finskih poduzeća na svim kontinentima rastao, sve do 2004. godine kada je Azija postala najveći poslodavac u području elektroničke industrije te elektroindustrije, a broj zaposlenika u Europi počeo opadati; smatra da su otpuštanja u Broadcomu djelomično povezana s negativnim kretanjima koja utječu na cijelu elektroničku industriju u Finskoj i čiji je vrhunac bila najava Nokije o otpuštanjima velikih razmjera 2011. godine; međutim, zaključuje da su ti događaji uvelike povezani s velikim strukturnim promjenama u tokovima svjetske trgovine koje je prouzročila globalizacija;

4.  napominje da će ta otpuštanja dodatno otežati problem nezaposlenosti, posebice u regiji Pohjois-Pohjanmaa (dio regije druge razine NUTS-a(5) FI1A) u kojoj se dogodilo 424 od ukupno 568 otpuštanja; napominje da je u toj regiji stopa nezaposlenosti kontinuirano nekoliko postotnih bodova viša od nacionalnog prosjeka; napominje da je u kolovozu 2014. godine, dok je stopa nezaposlenosti na nacionalnoj razini bila 12,2 %, u regiji Pohjois-Pohjanmaa ona je iznosila 14,1 %, a u problemom nezaposlenosti najteže pogođenom gradu Oulu 16,1 %, te da je ta regija snažno pogođena valom otpuštanja koja Nokia provodi od 2011. godine;

5.  smatra da aktivnosti koje uključuju istraživanje i posjećivanje poduzeća mogu koristiti ne samo otpuštenim radnicima koji su obuhvaćeni ovim zahtjevom, već bi mogle poslužiti i kao temelj za stjecanje potrebnog znanja o problemima zapošljavanja unutar tog sektora prilikom budućih otpuštanja; napominje da su te konkretne aktivnosti nastavak slične mjere koja je pokrenuta tijekom ranijeg slučaja EGF-a u Finskoj (EGF/2013/001 FI/Nokia);

6.  napominje da je do sada za sektor „trgovine na veliko, osim trgovine motornim vozilima i motociklima” već bio podnesen zahtjev za mobilizaciju EGF-a (EGF/2010/012 NL/Noord Holland ICT) koji se također temeljio na kriteriju učinaka globalizacije;

7.  sa zadovoljstvom napominje da su finske vlasti radi brze pomoći radnicima odlučile započeti provedbu usluga prilagođenih potrebama pogođenih radnika 11. kolovoza 2014., što je bilo mnogo prije odluke o odobravanju zahtjeva, pa čak i podnošenja zahtjeva za odobravanje sredstava iz EGF-a za predloženi usklađeni paket;

8.  konstatira da Finska priprema tri vrste mjera za otpuštene radnike zbog kojih je podnesen ovaj zahtjev: (i.) pomoć pri prelasku na novo radno mjesto, (ii.) pomoć za pokretanje vlastitog poduzeća i (iii.) pružanje osposobljavanja ili obrazovanja;

9.  napominje da vlasti planiraju upotrijebiti 17,46 % ukupnih troškova na naknade i poticaje u obliku subvencija za plaće (kao dio plaće za svaki radni odnos ciljanog radnika) te naknada za putne troškove, troškova smještaja i troškova selidbe, što iznosi pola maksimalnog dopuštenog iznosa od 35 % ukupnih troškova za takve mjere;

10.  pozdravlja postupke finskih vlasti za savjetovanje s ciljanim korisnicima, njihovim predstavnicima ili socijalnim partnerima te s lokalnim i regionalnim tijelima;

11.  podsjeća na važnost povećanja mogućnosti zapošljavanja svih radnika putem prilagođenih programa osposobljavanja i priznavanja sposobnosti i vještina koje je radnik usvojio tijekom profesionalne karijere ; očekuje da se osposobljavanje ponuđeno u usklađenom paketu prilagodi ne samo potrebama otpuštenih radnika nego i stvarnom poslovnom okruženju;

12.  podsjeća da bi se u skladu s člankom 7. Uredbe o EGF-u prilikom izrade usklađenog paketa usluga prilagođenih potrebama pogođenih radnika trebale predvidjeti tražene vještine i budući izgledi na tržištu rada te da bi taj paket trebao biti usklađen s prelaskom na održivo gospodarstvo koje učinkovito gospodari resursima;

13.  pozdravlja komplementarnost predloženih intervencija EGF-a s ostalim aktivnostima koje se financiraju iz nacionalnih fondova ili fondova Unije;

14.  napominje da su u podacima o usklađenom paketu usluga prilagođenih potrebama koji će se financirati iz EGF-a i informacije o komplementarnosti paketa s mjerama koje se financiraju iz strukturnih fondova; naglašava da su finske vlasti potvrdile da za prihvatljive mjere nije dodijeljena pomoć iz drugih financijskih instrumenata Unije; ponavlja poziv Komisiji da u svojim godišnjim izvješćima iznese usporednu procjenu tih podataka kako bi se u potpunosti poštovale postojeće odredbe te kako bi se zajamčilo da neće biti dvostrukog financiranja usluga sredstvima Unije;

15.  cijeni što je Komisija nakon zahtjeva Parlamenta za ubrzano oslobađanje sredstava uvela poboljšani postupak; napominje da bi vremenski pritisak nametnut novim rasporedom mogao utjecati na učinkovit pregled dokumentacije;

16.  odobrava Odluku priloženu ovoj Rezoluciji;

17.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše ovu Odluku zajedno s predsjednikom Vijeća te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;

18.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju, zajedno s njezinim Prilogom, proslijedi Vijeću i Komisiji.

PRILOG

ODLUKA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (zahtjev iz Finske ‒ EGF/2015/001 FI/Broadcom)

(Tekst ovog priloga nije naveden ovdje budući da odgovara konačnom aktu, Odluci (EU) 2015/1477.)

(1)SL L 347, 20.12.2013., str. 855.
(2)SL L 347, 20.12.2013., str. 884.
(3)SL C 373, 20.12.2013., str. 1.
(4) Uredba (EZ) br. 1893/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o utvrđivanju statističke klasifikacije ekonomskih djelatnosti NACE-a Rev. 2 te izmjeni Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3037/90 kao i određenih uredbi EZ-a o posebnim statističkim područjima (SL L 393, 30.12.2006., str. 1.).
(5) Uredba Komisije (EU) br. 1046/2012 od 8. studenoga 2012. o provedbi Uredbe (EZ) br. 1059/2003 Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi zajedničkog razvrstavanja prostornih jedinica za statistiku (NUTS), u pogledu prosljeđivanja vremenskih okvira za novu regionalnu raspodjelu (SL L 310, 9.11.2012., str. 34.).


Proračun za 2016. – mandat za trijalog
PDF 1575kWORD 1073k
Rezolucija
Prilog
Prilog
Prilog
Rezolucija Europskog parlamenta od 8. srpnja 2015. o mandatu za trijalog o nacrtu proračuna za 2016. (2015/2074(BUD))
P8_TA(2015)0263A8-0217/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 312. i 314. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

–  uzimajući u obzir nacrt općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016. koji je Komisija usvojila 24. lipnja 2015. (COM(2015)0300),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(2),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. ožujka 2015. o općim smjernicama za pripremu proračuna za 2016., dio III. – Komisija(4),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 17. veljače 2015. o proračunskim smjernicama za 2016.,

–  uzimajući u obzir glavu II. poglavlje 8. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za vanjske poslove, Odbora za međunarodnu trgovinu, Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove te Odbora za ustavna pitanja,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune i mišljenja drugih relevantnih odbora (A8-0217/2015),

Nacrt proračuna za 2016.: poštovanje obveza i prioriteta u financiranju

1.  podsjeća da je u svojoj gore navedenoj Rezoluciji od 11. ožujka 2015. Parlament u središte svojih prioriteta za proračun za 2016. godinu postavio otvaranje dostojnih i kvalitetnih radnih mjesta i razvoj poduzeća i poduzetništva za pametan, održiv i uključiv rast diljem Unije, zajedno s internom i vanjskom solidarnošću u sigurnoj Europi; ponavlja da Parlament pridaje važnost poštovanju zakonskih i političkih obveza i ponovno poziva institucije da ispune svoja obećanja;

2.  u tom kontekstu ističe činjenicu da su u Višegodišnjem financijskom okviru (VFO) za razdoblje od 2014. do 2020. postavljene gornje granice za sve naslove, no da je predviđena i konkretna i najveća moguća fleksibilnost kako bi se Uniji omogućilo da ispuni svoje zakonske obveze, a predviđeni su i posebni instrumenti kako bi se Uniji omogućilo da reagira na određene nepredviđene okolnosti ili da financira jasno utvrđene rashode iznad gornjih granica;

3.  pozdravlja činjenicu da se nacrtom općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016. koji je pripremila Komisija učvršćuju prethodno spomenuti prioriteti i da se predlaže jačanje potpore EU-a za programe usmjerene na ulaganja, znanje, radna mjesta i rast, a posebno za vodeći program mobilnosti kao što je Erasmus+; vjeruje da je nacrt proračuna za 2016. dobrodošao korak u pružanju pomoći državama članicama da pronađu odgovor na strukturne izazove, posebno gubitak konkurentnosti; izražava zadovoljstvo zbog toga što, uz opravdano očekivana povećanja posvuda u naslovu 3. (Sigurnost i građanstvo) i naslovu 4. (Globalna Europa), Komisija prihvaća izazov da reagira na nova događanja kao što su krize u Ukrajini, Siriji i Sredozemlju odgovaranjem na potrebe EU-a i njegovih država članica u području sigurnosti i migracije te pokazivanjem čvrste političke volje u području vanjskoga djelovanja preuzimanjem proračunske obveze prema matičnim zemljama i tranzitnim zemljama;

4.  pozdravlja uvrštenje Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) u nacrt proračuna za 2016. i posebno mobilizaciju ukupne razlike do gornje granice za obveze kako bi se pokrio dio rashoda potrebnih za financiranje njegovog jamstvenog fonda, umjesto da se oslanjanja samo na rezove u programu Obzor 2020. i Instrumentu za povezivanje Europe; ističe da je cilj Parlamenta bio što više smanjiti razmjer učinka rezova u tim dvama programima te da su se dogovorom suzakonodavaca ti rezovi dodatno smanjili za ukupno 1 milijardu EUR, čime su, između ostalog, pošteđena temeljna istraživanja; očekuje da se konačni sporazum o EFSU-u što prije odrazi u proračunu za 2016. na temelju pisma izmjene;

5.  međutim, podsjeća da će odluku o godišnjim odobrenim sredstvima koja se trebaju odobriti za formiranje jamstvenog fonda EFSU-a donijeti samo proračunsko tijelo tijekom godišnjem proračunskog postupka; u tom kontekstu obvezuje se da će nastaviti nadoknađivati rezove koji utječu na Obzor 2020. i Instrument za povezivanje Europe, koji su i dalje znatni, kako bi se u sklopu tih programa omogućilo potpuno ostvarenje ciljeva dogovorenih prije svega dvije godine kao rezultat pregovora o njihovim pravnim temeljima; namjerava pomno istražiti trebaju li ti rezovi biti koncentrirani na razdoblje 2016. ‒ 2018., kao što predlaže Komisija, ili bi se trebali proširiti na razdoblje 2019. ‒ 2020. kako bi se smanjio njihov učinak na te programe;

6.  žali zbog toga što se za Program za konkurentnost poduzeća te malih i srednjih poduzeća (COSME) provodi nominalno smanjenje u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza u 2016. u odnosu na 2015. ističe da bi to moglo odaslati vrlo negativnu poruku u vrijeme kad je prijeko potreban potencijal MSP-a u inovacijama i otvaranju radnih mjesta kako bi se potaknuo oporavak EU-a, smanjio nedostatak ulaganja i doprinijelo budućem blagostanju Unije; podsjeća da su promicanje poduzetništva, poboljšanje konkurentnosti poduzeća Unije i njihova pristupa tržištima, uključujući i socijalna poduzeća, te unapređenje dostupnosti financiranja za MSP-ove koji znatno doprinose gospodarstvu i konkurentnosti Unije, prioriteti koji su svakako zajednički svim institucijama te su oni bili opravdanje za pojačano financiranje obveza u sklopu programa COSME na početku proračunskog razdoblja i za njihovo jačanje tijekom proteklih dviju godina, uzimajući u obzir visoke stope provedbe tog programa; stoga namjerava uznastojati oko pozitivnoga razvoja toga programa tijekom 2016. godine;

7.  ponavlja da je zabrinut oko financiranja Inicijative za zapošljavanje mladih kao glavnog sredstva u borbi protiv nezaposlenosti mladih u Uniji, što je glavni prioritet svih europskih donositelja odluka; prima na znanje pojačano financiranje dodatne dodjele sredstava za Inicijativu za zapošljavanje mladih na početku proračunskog razdoblja tijekom 2014. i 2015.; izražava žaljenje što se ne predlaže preuzimanje novih obveza tijekom 2016. godine; podsjeća da se VFO-om predviđa da ukupna razlika za obveze bude raspoloživa iznad gornje granice od 2016. za ciljeve politike povezane s rastom i zapošljavanjem, posebno zapošljavanjem mladih; podsjeća da je kao posljedica toga u uredbi o Europskom socijalnom fondu predviđeno da se sredstva za Inicijativu za zapošljavanje mladih smiju povećavati za godine od 2016. do 2020. u okviru proračunskog postupka; stoga traži da se Inicijativa za zapošljavanje mladih nastavi uz primjenu svih odredbi o fleksibilnosti koje se nalaze u VFO-u te namjerava osigurati da u proračunu za 2016. budu predviđena potrebna sredstva;

8.  primjećuje da je zahvaljujući pravodobnom sporazumu o reprogramiranju obveza na temelju podijeljenog upravljanja u sklopu VFO-a 2014. – 2020. zbog kasnog donošenja relevantnih pravila i programa Komisija u svoj nacrt proračuna za 2016. (u naslove 2. i 3.) uvrstila 4,5 milijardi EUR u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza koje se nisu mogle upotrijebiti tijekom 2014. godine; podsjeća da je izmjenom proračuna br. 1/2015 već omogućen prijenos 16,5 milijardi EUR iz 2014. u 2015. u okviru naslova 1.b, 2. i 3.; naglašava da su to, međutim, čisti prijenosi iz već dogovorenih odobrenih sredstava za 2014. pa bi ih stoga radi usporedbe trebalo izuzeti iz svake procjene razvoja proračuna za 2016. u odnosu na proračun za 2015. godinu; stoga ističe da je za programe o kojima je riječ povećanje odobrenih sredstava za preuzimanje obveza u nacrt u proračuna za 2016. zapravo korisno;

9.  zabrinut je oko toga što se novi programi u sklopu VFO-a za razdoblje 2014. – 2020. razvijaju sporije nego što je predviđeno zbog kasnog odobrenja pravnih osnova i operativnih programa, kao i zbog manjka u odobrenim sredstvima za plaćanja 2014. godine; preuzima na sebe obvezu da ispita hoće li se zatraženim sredstvima za preuzimanje obveza i plaćanja doista omogućiti da ti novi programi dosegnu optimalnu provedbu; snažno potiče Komisiju i države članice da poduzmu sve potrebne mjere kako bi se nadoknadila kašnjenja u njihovu provođenju;

10.  napominje da nacrt proračuna EU-a za 2016. iznosi 153,5 milijardi EUR u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza (uključujući 4,5 milijardi EUR reprogramiranih iz 2014.) i 143,5 milijardi EUR u odobrenim sredstvima za plaćanja; ističe da, ako se zanemari učinak reprogramiranja tijekom 2015. i 2016., to odgovara povećanju od 2,4 % u obvezama i 1,6 % u plaćanjima u odnosu na proračun za 2015.; naglašava da ta umjerena povećanja, u skladu sa smjernicama VFO-u i vodeći računa o inflaciji, predstavljaju gotovo nikakvo stvarno povećanje zbog čega je važno istaknuti da potrošnja bude učinkovita i djelotvorna;

11.  ističe da Komisija ostavlja razlike do gornjih granica od 2,2 milijarde EUR u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza (od čega je 1,2 milijarde EUR u naslovu 2.) i 1,6 milijardi EUR u odobrenim sredstvima za plaćanja u okviru gornjih granica VFO-a; podsjeća da se dostupne razlike u obvezama i plaćanjima te neizvršena plaćanja slijevaju u ukupne razlike do gornjih granica koje se primjenjuju u sljedećim godinama kad se pojavi potreba za njima; napominje da se ukupna razlika do gornje granice za obveze daje na raspolaganje prvi put te da će se dio nje upotrijebiti za EFSU; u načelu pozdravlja predloženu primjenu instrumenta fleksibilnosti za jasno utvrđene rashode kao dio novih inicijativa EU-a u područjima azila i migracije, a koje se ne mogu financirati u okviru ograničenja naslova 3.; namjerava se koristiti dijelom preostalih razlika do gornjih granica i relevantnih odredaba o fleksibilnosti predviđenih VFO-om za jačanje ključnih prioriteta;

Plaćanja: obnova povjerenja

12.  podsjeća da su manjci u plaćanjima, nastali ponajviše zbog nedovoljnih gornjih granica za plaćanja i nedostatnih proračunskih sredstava, 2014. dosegli nezabilježene razine te su ostali izraženi i tijekom 2015. godine; strahuje da se zbog toga i dalje ugrožava propisna provedba novih programa u sklopu VFO-a 2014. – 2020. i kažnjavaju korisnici, posebno lokalna, regionalna i nacionalna tijela koja su suočena s gospodarskim i socijalnim ograničenjima; podupire aktivno upravljanje Komisije plaćanjima, no istodobno je zabrinut zbog odgađanja poziva na podnošenje prijedloga, zbog smanjenja pretfinanciranja i zbog kašnjenja u plaćanjima, što može biti štetno za postizanje ciljeva gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije; ponavlja svoju zabrinutost zbog ad hoc rezova u plaćanjima koje je Vijeće uvrstilo u svom čitanju godišnjih proračuna, uključujući i za programe za konkurentnost za rast i radna mjesta iz naslova 1.a; poziva Komisiju da najkasnije do 31. ožujka 2016. pripremi izvješće o učinku na korisnike koji su se suočili sa zaostacima u plaćanjima Unije u razdoblju od 2013. do 2015., kao i o učinku na provedbu programa;

13.  pozdravlja činjenicu da se u nacrtu proračuna EU-a odražava zajednička izjava o planu plaćanja za razdoblje 2015. – 2016. oko kojeg su se Parlament, Vijeće i Komisija složili nakon zajedničke ocjene i obvezivanja tih triju institucija da se ti zaostaci smanje; podsjeća da prema članku 310. UFEU-a prihodi i rashodi prikazani u proračunu moraju biti uravnoteženi; napominje da bi se prema procjenama Komisije odobrenim sredstvima za plaćanja zatraženima u nacrtu proračuna zaostaci u nepodmirenim računima smanjili na održivu razinu od 2 milijarde EUR stoga preuzima obvezu da će u potpunosti poduprijeti prijedlog Komisije i očekuje od Vijeća da poštuje svoje obveze u tom pogledu;

14.  ističe da su se Parlament, Vijeće i Komisija obvezali da će u budućnosti izbjegavati gomilanje neodrživih zaostataka u nepodmirenim zahtjevima za plaćanje na kraju godine uz istodobno poštovanje i primjenjivanje sporazuma postignutih u sklopu višegodišnjeg financijskog okvira i godišnjih proračunskih postupaka; u tom smislu ponavlja potrebu za pomnim i aktivnim praćenjem tih zaostataka; ponavlja svoju zabrinutost da je zbog specifičnosti ciklusa plaćanja dodatan pritisak stavljen na razinu odobrenih sredstava za plaćanja, posebno na kraju VFO-a; podsjeća Komisiju da se u zajedničkoj izjavi o planu plaćanja obvezala da će razraditi svoje mehanizme za srednjoročno i dugoročno prognoziranje i uspostaviti sustav za rano upozoravanje, pri čemu je cilj predstaviti te prve prognoze za plaćanja u srpnju, kako bi proračunsko tijelo u budućnosti moglo donositi propisno utemeljene odluke;

15.  pozdravlja činjenicu da se težište u ukupnim odobrenim sredstvima za plaćanja napokon osjetno prebacuje s dovršenja prijašnjih programa iz razdoblja 2007. – 2013. na izvršenje novih programa iz razdoblja 2014. – 2020.; međutim, naglašava da je razina sredstava za plaćanja u nacrtu proračuna za 2016., posebice za naslov 1.b, niska u odnosu na razinu sredstava za obveze, zbog čega postoji rizik da na kraju aktualnog VFO-a ponovo dođe do sličnog gomilanja nepodmirenih plaćanja; stoga se pita u kolikoj je mjeri to u skladu s dugoročnom perspektivom plana plaćanja;

Podnaslov 1.a – Konkurentnost za rast i zapošljavanje

16.  primjećuje da u odnosu na 2015. prijedlog Komisije za 2016. bilježi povećanje u obvezama u podnaslovu 1.a od 6,1 % na 18,6 milijardi EUR; ističe da je to povećanje u obvezama uvelike rezultat integracije EFSU-a, povećanja za program Erasmus+ i Instrumenta za povezivanje Europe te u manjoj mjeri povećanja za programe Carina, Fiscalis i Borba protiv prijevara i program Zapošljavanja i socijalne inovacije; posebnu će pažnju posvetiti smanjenju nejednakosti između naukovanja i visokog obrazovanja u Europi, prije svega jamčenjem jednakog pristupa mobilnosti za sve;

17.  no žali zbog smanjenja u odobrenim sredstvima za velike infrastrukturne projekte, Obzor 2020. i COSME, te zbog sporijeg napretka Instrumenta za povezivanje Europe – Promet zbog preraspodjele sredstava u EFSU; podsjeća da bi prema početnom prijedlogu Komisije o EFSU-u došlo do smanjenja troškova u iznosu od 170 milijuna EUR za Obzor 2020. za 2016. u odnosu na 2015., čime bi se odaslala proturječna poruka o programu koji je naširoko priznat kao vodeći prioritet u sklopu aktualnoga VFO-a; izražava žaljenje zbog sekundarnih posljedica koje će to imati na financiranje istraživanja, uključujući i istraživanja u području energije, malih i srednjih poduzeća, klime i okoliša, društvenih znanosti i znanosti u društvu; obvezuje se da će nastojati dodatno nadoknaditi predložena smanjenja u tim programima preko povećanja tijekom proračunskog postupka primjenom razlike od 200 milijuna EUR koja je još dostupna ispod gornjih granica za naslov 1.a; naglašava da bi financiranje ulaganja, istraživanja, razvoja i inovacija trebalo biti usmjereno na područja u kojima se može postići najveća dodana vrijednost, kao što su poboljšanje energetske učinkovitosti, informacijske i komunikacijske tehnologije, bespovratna sredstva za osnovna istraživanja i tehnologije povezane s niskim udjelom ugljika i obnovljivom energijom;

18.  ponavlja potporu programu ITER te je odlučan u osiguranju odgovarajućih sredstava; međutim, zabrinut je da zbog predstavljanja revidiranog rasporeda i financijskog planiranja za ITER koji su predviđeni za studeni 2015., proračunsko tijelo u godišnjem proračunskom postupku za 2016. neće moći uzeti u obzir nove informacije; nadalje, poziva ITER i njegovo Europsko zajedničko poduzeće ‒ Fuzija za energiju da bez odgode dostave zatražena izvješća o razrješnici za 2013. te da slijede relevantne preporuke Parlamenta;

19.  ističe da je u prošlosti dodjeljivanje nedostatnih proračunskih sredstava kad je riječ o odobrenim sredstvima za plaćanja produbilo razliku između obveza i plaćanja u nekoliko programa u okviru naslova 1.a, što je doprinijelo naglom povećanju nepodmirenih preuzetih obveza u odnosu na ostale naslove; zabrinut je što je Komisija morala smanjiti iznos pretfinanciranja i, što još više zabrinjava, odgoditi nove pozive na podnošenje prijedloga te potpisivanje ugovora; primjećuje primjerice da u okviru Obzora 2020. Komisija procjenjuje da „u uobičajenom scenariju provedbe bez ograničenja u odobrenim sredstvima za plaćanja do kraja 2014. potrošila bi se oko jedna milijarda više”; iako pozdravlja napore Komisije da se stanje plaćanja zadrži pod kontrolom, ponavlja da ni u kojim okolnostima neće tolerirati da se usporavanje programa iz razdoblja 2014. – 2020. doživljava kao način rješavanja manjka u plaćanjima;

20.  stoga pozdravlja povećanje u odobrenim sredstvima za plaćanja za 11,4 % na 17,5 milijardi EUR u odnosu na 2015. i povećanje u omjeru plaćanja i obveza za 2016.; posebno napominje da u nekoliko programa (Copernicus, Erasmus+, Obzor 2020., Instrument za povezivanje Europe – Promet, nuklearna sigurnost i stavljanje izvan pogona) odobrena sredstva za plaćanja premašuju razinu odobrenih sredstava za preuzimanje obveza;

Podnaslov 1.b – Gospodarska, socijalna i teritorijalna kohezija

21.  prima na znanje predloženih 50,8 milijardi EUR u obvezama (3,2 % više u odnosu na 2015., uz neutraliziran učinak reprogramiranja) i 49,1 milijardu EUR u plaćanjima (4 % manje) za podnaslov 1.b, pri čemu se ostavlja mala razlika od 15,3 milijuna EUR do gornje granice za obveze; podsjeća da kohezijska politika predstavlja glavnu ulagačku politiku EU-a čiji je cilj smanjiti nejednakosti među europskim regijama povećanjem ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije; naglašava da su instrumenti poput ESF-a, EFRR-a, Kohezijskog fonda ili Inicijative za zapošljavanje mladih ključni u poticanju konvergencije, smanjenju razvojnog jaza te pružanju podrške stvaranju kvalitetnih i održivih radnih mjesta; naglašava da kohezijska politika EU-a ima ključnu ulogu u postizanju ciljeva strategije Europa 2020.;

22.  ističe činjenicu da 44 % predloženih odobrenih sredstava za plaćanja za 2016. pokriva nepodmirene zahtjeve za plaćanje za prethodna programska razdoblja, čime ostaje samo 26,8 milijardi EUR u plaćanjima za pokretanje novih kohezijskih programa za razdoblje 2014. – 2020.; stoga smatra predložena odobrena sredstva za plaćanja jedva dostatnim minimumom za taj podnaslov;

23.  podsjeća da je u proračunu za 2016. potreban iznos od 21,6 milijardi EUR da se razina nepodmirenih zahtjeva za plaćanje za kohezijske programe iz razdoblja 2007. – 2013. spusti s 24,7 milijardi EUR na kraju 2014. i s 20 milijardi EUR na kraju 2015. na oko 2 milijarde EUR na kraju 2016., kako je opisano u procjeni Komisije priloženoj uza zajedničku izjavu o planu plaćanja za razdoblje 2015. – 2016.; apelira da se u budućnosti izbjegne slično „abnormalno” gomilanje neplaćenih računa kako se ne bi ugrozila vjerodostojnost EU-a;

24.  uza svoj poziv na nastavak Inicijative za zapošljavanje mladih naglašava da je ključno učinkovito i djelotvorno ubrzanje provedbe te inicijative u državama članicama; potiče države članice i Komisiju da kao prioritet poduzmu sve potrebne mjere za pokretanje nacionalnih programa Jamstva za mlade, po potrebi uzimajući u obzir preporuke Revizorskog suda Europske unije iznesene u Tematskom izvješću br. 3/2015; ponavlja da nedavno odobreno povećanje stope pretfinanciranja na 30 %, koje Europski parlament snažno podupire, ovisi o brzom podnošenju privremenih zahtjeva za plaćanje država članica u roku od jedne godine, što bi se trebalo ostvariti tijekom 2016.; ustraje u tome da povećano pretfinanciranje Inicijative za zapošljavanje mladih ne bi trebalo nepovoljno utjecati na provedbu ostalih sastavnica Europskog socijalnog fonda (ESF);

Naslov 2. – Održivi rast: prirodni resursi

25.  prima na znanje predloženih 63,1 milijardu EUR u obvezama (0,1 % manje u odnosu na 2015., uz neutraliziran učinak reprogramiranja) i 55,9 milijardi EUR u plaćanjima (0,2 % manje) za naslov 2., pri čemu se ostavlja razlika od 1,2 milijarde do gornje granice za obveze i razlika od 1,1 milijarde do posebne gornje granice za Europski fond za jamstva u poljoprivredi (EAGF); ističe da se mehanizam financijske discipline primjenjuje samo kako bi se ustanovila pričuva za krize u poljoprivrednom sektoru; iščekuje da Komisija pošalje pismo izmjene, u listopadu 2015., koje bi se trebalo temeljiti na ažuriranim informacijama o financiranju EFJP-a; naglašava da je posljedica prijenosa iz jednog u drugi stup ZPP-a ukupno povećanje iznosa dostupnog za ruralni razvoj;

26.  naglašava da se u nacrtu proračuna za 2016. pokazuje smanjenje u potrebama za intervencijama na poljoprivrednim tržištima u odnosu na proračun za 2015., ponajprije zbog učinka hitnih mjera povezanih s ruskim embargom na uvoz određenih poljoprivrednih proizvoda iz EU-a tijekom 2015. godine; napominje da, prema Komisiji, nisu potrebne dodatne mjere u okviru proračuna za 2016.; ističe ciljeve povećanja konkurentnosti i održivosti europske poljoprivrede i zahtijeva da se na raspolaganje stave sredstva kojima će se ti ciljevi postići;

27.  ističe činjenicu da se u sklopu reformirane zajedničke ribarstvene politike omogućuje ambiciozan pravni okvir u koraku s izazovima odgovornog ribarstva, što uključuje i prikupljanje podataka, te je zadovoljan što je Europski fond za pomorstvo i ribarstvo imao koristi od prijenosa neiskorištenih odobrenih sredstava iz 2014. u 2015. godinu, dok uz neutraliziran učinak tog reprogramiranja odobrena sredstva za preuzimanje obveza za taj fond dodatno napreduju tijekom 2016.; no primjećuje da je u plaćanjima postupno gašenje prijašnjeg programa samo djelomično nadoknađeno pokretanjem novoga, pa su posljedica toga manja odobrena sredstva tijekom 2016.;

28.  pozdravlja povećanje u odobrenim sredstvima predviđeno za program LIFE za okoliš i klimatske promjene, i za preuzimanje obveza i za plaćanja; pozdravlja prvi korak u ekologizaciji proračuna EU-a te ističe da potrebno dodatno ubrzati taj postupak;

Naslov 3. – Sigurnost i građanstvo

29.  pozdravlja činjenicu da je u nacrtu proračuna za 2016. povećana potpora za sve programe u naslovu 3. te doseže 2,5 milijardi EUR u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza (što je 12,6 % više u odnosu na proračun za 2015. uz neutraliziran učinak reprogramiranja) te 2,3 milijarde EUR u odobrenim sredstvima za plaćanja (9,7 % više); ističe da se time ne ostavlja prostora za daljnja povećanja ili pilot-projekte i pripremna djelovanja u okviru naslova 3.; mišljenja je da bi u aktualnoj geopolitičkoj situaciji, osobito zbog sve većeg pritiska migracijskih tokova, razina gornjih granica utvrđena za svakako najmanji naslov VFO-a mogla biti zastarjela i trebalo bi je razmotriti u kontekstu poslijeizbornog preispitivanja VFO-a;

30.  pozdravlja Europski imigracijski program Komisije i ponavlja svoju potporu povećanju sredstava EU-a i razvijanju kulture pravedne podjele opterećenja u područjima azila, migracije i upravljanja vanjskim granicama; stoga pohvaljuje povećanja u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza za Fond za unutarnju sigurnost i Fond za azil, migracije i integraciju, uključujući razvoj zajedničkog europskog sustava azila (CEAS); pozdravlja prijedlog Komisije da se instrument fleksibilnosti mobilizira u iznosu od 124 milijuna EUR kako bi se reagiralo na aktualne migracijske trendove u Sredozemlju; pita se hoće li predloženo financiranje biti dostatno; naglašava potrebu za strogom kontrolom namjene tih sredstava;

31.  naglašava da, s obzirom na veliki broj dolazaka na južne obale Unije i sve veću ulogu koju Europski potporni ured za azil ima u upravljanju azilom, očito je da je predloženo povećanje osoblja EASO-a za šest osoba nedovoljno; stoga traži da EASO-u bude osiguran primjeren broj osoblja i proračun za 2016. kako bi toj agenciji bilo omogućeno da učinkovito izvršava svoje zadaće i aktivnosti;

32.  vjeruje da bi Komisija trebala detaljno ocijeniti proračunski učinak i dodatne zadaće sadržane u mjerama koje su predstavljene kao dio europskog imigracijskog programa i europskog programa sigurnosti u pogledu Europola kako bi proračunsko tijelo moglo na odgovarajući način prilagoditi potrebe koja ta agencija ima u odnosu na proračun i osoblje; naglašava ulogu Europola u prekograničnoj potpori državama članicama i razmjeni informacija; naglašava potrebu da Agenciji bude zajamčen primjeren proračun i broj članova osoblja za 2016. kako bi joj bilo omogućeno da učinkovito izvršava svoje zadaće i aktivnosti;

33.  smatra da u relevantnim agencijama ne bi trebalo doći do smanjenja ili izmještanja osoblja te da svoje zaposlenike moraju pravilno rasporediti kako bi mogle ispuniti svoje sve veće odgovornosti;

34.  podsjeća i na snažnu potporu koju je Parlament neprekidno pružao odgovarajućem financiranju programa u području kulture i medija; stoga pozdravlja povećanje sredstava za program Kreativna Europa, uključujući multimedijalne aktivnosti, u odnosu na proračun za 2015., te izražava zadršku u vezi s administrativnom podjelom između njegovih potprograma za kulturu i medije; također podupire predloženo povećanje sredstava za program Europa za građane jer je on ključan za građansko sudjelovanje u demokratskom procesu u Europi; zauzima stajalište da je europska građanska inicijativa središnji instrument participativne demokracije u EU-u te poziva na poboljšanje njezine prepoznatljivosti i dostupnosti; u tom pogledu ističe pozitivnu ulogu paneuropskih mreža lokalnih i nacionalnih medija, poput EuranetPlusa;

35.  naglašava da su sigurnost prehrambenih proizvoda i hrane za životinje, zaštita potrošača i zdravlje područja od primarne važnosti za građane EU-a; stoga cijeni povećanja u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza za program Hrana i hrana za životinje, program Zdravlje i program Potrošači u odnosu na proračun za 2015. godinu;

Naslov 4. – Globalna Europa

36.  pozdravlja ukupno povećanje financijskih sredstava u naslovu 4. koji doseže 8,9 milijardi EUR u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza (što je za 5,6 % više u odnosu na proračun za 2015.), uz razliku od 261,3 milijuna EUR ispod gornje granice; napominje da se time pokazuje visoka razina solidarnosti s trećim zemljama; vjeruje da je proračun EU-a ključan za pružanje pomoći onima kojima je potrebna i za promicanje europskih temeljnih vrijednosti; zadovoljan je što gospodarske i socijalne teškoće s kojima se EU susretao tijekom prošlih godina nisu odvukle pozornost koju posvećuje ostatku svijeta; međutim, vjeruje da će najvjerojatnije biti potrebna dodatna pojačanja u određenim prioritetnim područjima kao što je Europski instrument za susjedstvo, uključujući pomoć bliskoistočnom mirovnom procesu, Palestini i Agenciji za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA), zbog aktualne humanitarne i političke krize u susjedstvu i šire;

37.  pozdravlja povećanje odobrenih sredstava za plaćanja koje je Komisija zatražila u svim programima u sklopu naslova 4. (što je povećanje od 28,5 % na 9,5 milijardi EUR), pri čemu plaćanja premašuju obveze posebno u područjima razvoja, humanitarne pomoći i pomoći EU-a Palestini i UNRWA-u; vjeruje da su takva povećanja potpuno opravdana potrebom da se nadoknade učinci dramatičnih manjaka u plaćanjima do kojih je u tom naslovu došlo 2014. i 2015., a zbog kojih je Komisija smanjila pretfinanciranje i odgodila zakonske obveze; podsjeća da se 2015. u okviru naslova 4. moralo platiti 1,7 milijuna EUR u kamatama za zakašnjela plaćanja; očekuje da se razlika između obveza i plaćanja progresivno smanjuje i da se zaostaci u nepodmirenim računima dovedu na uobičajenu razinu; naglašava da je takav potez prijeko potreban za financijsku održivost osjetljivih korisnika i kako bi EU djelovao kao pouzdan partner u odnosu s međunarodnim organizacijama;

38.  vjeruje da su instrumenti za vanjsko financiranje, s raznih perspektiva i uz njihove zasebne ciljeve, sredstva za suočavanje s temeljnim uzrocima onih izazova unutarnje sigurnosti i migracije koji su u središtu proračuna za sljedeću godinu, uz posebno upućivanje na južne i istočne granice Unije i općenito na područja pogođena sukobima; posebno upućuje na Instrument za razvojnu suradnju i na Europski instrument za susjedstvo ali i na politike koje bilježe umjereniji porast sredstava kao što su humanitarna pomoć, Instrument za doprinos stabilnosti i miru, zajednička vanjska i sigurnosna politika te Europski instrument za demokraciju i ljudska prava; poziva Komisiju da jasno utvrdi područja koja mogu pomoći u rješavanju tih aktualnih izazova i u kojima se potencijalno povećanje sredstava može učinkovito iskoristiti; u tom smislu podsjeća na važnost pružanja pomoći u smanjivanju i eventualnom iskorjenjivanju siromaštva te na potrebu da ljudska prava, jednakost spolova i socijalna kohezija te borba protiv nejednakosti ostanu u središtu aktivnosti vanjske pomoći EU-a;

39.  ističe primjetno povećanje u iznosu predviđenome u proračunu za 2016. za Jamstveni fond za vanjska djelovanja kojim upravlja Europska investicijska banka i napominje da je do toga došlo, među ostalim čimbenicima, zbog početka primjene zajmova makrofinancijske pomoći Ukrajini;

40.  poziva Komisiju i ESVD da zajamče da se primjenjuje združeni pristup u strateškim zemljama koje su korisnice relativno velikog iznosa financiranja iz više izvora EU-a, kao što su Ukrajina i Tunis; zauzima stajalište da EU može postići jači politički i ekonomski učinak jamčenjem veće dosljednosti i koordinacije među glavnim sudionicima u EU-u i na terenu, pojednostavnjivanjem i skraćivanjem postupaka te pružanjem jasnije slike djelovanja EU-a;

Naslov 5. – Administracija

41.  primjećuje da se rashodi u naslovu 5. povećavaju za 2,9 % u odnosu na proračun za 2015. na 8908,7 milijuna EUR, pri čemu se taj iznos općenito odnosi na administrativne rashode institucija (povećanje od 2,2 %) i na mirovine i europske škole (povećanje od 5,4 %); napominje da se ostavlja razlika od 574,3 milijuna EUR do gornjih granica; ističe da je udio naslova 5. u proračunu EU-a stabilan i iznosi 5,8 %; no podsjeća da u tu brojku nije uračunata tehnička pomoć koja se ubraja među operativne rashode;

Posebni instrumenti

42.  ponovno potvrđuje da su posebni instrumenti presudni za potpuno poštovanje i primjenu VFO-a i da bi se prema samoj svojoj naravi trebali računati iznad gornjih granica i za obveze i za plaćanja, i to za potrebe izračunavanja ukupne razlike za plaćanja; pozdravlja predloženi paritet obveza i plaćanja za pričuvu za pomoć u nuždi; primjećuje da su iznosi izdvojeni za pričuvu za pomoć u nuždi, Europski fond za prilagodbu globalizaciji i Fond solidarnosti EU-a u nacrtu proračuna za 2016. okvirno stabilni ili neznatno povećani;

Pilot-projekti – pripremna djelovanja

43.  naglašava da su pilot-projekti i pripremna djelovanja važni kao sredstva za određivanje političkih prioriteta i uvođenje novih inicijativa koje bi se mogle pretvoriti u trajne aktivnosti i programe EU-a, uključujući inicijative koje će odražavati i pratiti ekonomske, ekološke i socijalne promjene u EU-u; sa zabrinutošću primjećuje da Komisija nije predvidjela sredstva za nastavak iznimno uspješnih pilot-projekata i pripremnih djelovanja, posebno onih u okviru naslova 3.; kani nastaviti s utvrđivanjem uravnoteženoga paketa pilot-projekata i pripremnih djelovanja; napominje da je u aktualnome prijedlogu razlika za neke naslove podosta ograničena, ili čak i ne postoji, te namjerava istražiti načine da se iznađe mjesta za moguće pilot-projekte i pripremna djelovanja;

Decentralizirane agencije

44.  ističe ključnu ulogu decentraliziranih agencija u stvaranju politike EU-a i odlučan je da pristupi ocjenjivanju proračunskih i kadrovskih potreba svih agencija pojedinačno od slučaja do slučaja kako bi se zajamčila odgovarajuća sredstva i broj zaposlenika za sve agencije, posebno onima kojima su nedavno dodijeljene nove zadaće ili koje se suočavaju s većim radnim opterećenjem zbog određivanja političkih prioriteta ili zbog drugih razloga; posebno je odlučan da agencijama u području pravosuđa i unutarnjih poslova pruži potrebna sredstva za hvatanje u koštac s aktualnim migracijskim izazovima; još jednom ističe svoje protivljenje formiranju baze za preraspodjelu djelatnika i očekuje da će iznaći rješenje tijekom proračunskog postupka za zaustavljanje daljnjih smanjenja broja zaposlenika u decentraliziranim agencijama; nadalje ponavlja svoju namjeru da Međuinstitucionalna radna skupina o decentraliziranim agencijama posluži za pronalaženje zajedničkog jezika među institucijama kad je riječ o postupanju s agencijama u proračunskom smislu, također u pogledu mirenja o proračunu za 2016. godinu;

o
o   o

45.  poziva na trajno ulaganje napora kako bi se proračunom pružila sredstva za odgovarajuće osposobljavanje i prekvalificiranje u sektorima s manjkom radnika i u ključnim sektorima u kojima postoji snažan potencijal za otvaranje novih radnih mjesta, poput zelenog gospodarstva, cirkularne ekonomije, zdravstva te informacijskih i komunikacijskih tehnologija; ističe da bi se proračunom za 2016. trebala pružiti odgovarajuća potpora za promicanje društvene uključenosti te za djelovanja kojima je cilj iskorjenjivanje siromaštva i osnaživanje osoba koje proživljavaju siromaštvo i društvenu isključenost; podsjeća na to da bi pitanje jednakosti spolova trebalo ugraditi u politike EU-a i razmotriti na svim razinama proračunskog postupka; poziva na pružanje financijske potpore svim programima kojima se podupire stvaranje novih radnih mjesta i društvena uključenost osoba koje se nalaze u višestruko nepovoljnom položaju, poput dugoročno nezaposlenih, osoba s invaliditetom, pripadnika manjinskih zajednica te neaktivnih i obeshrabrenih osoba;

46.  podsjeća da će proračunski postupak za 2016. godinu, s obzirom na to da se očekuje da programi budu u punom jeku, s obzirom na integraciju novih velikih inicijativa u području ulaganja i migracije, s obzirom na mogućnost da se riješe pitanja iz prošlosti kao što su plaćanja i posebni instrumenti te s obzirom na prvu aktivaciju novih odredbi VFO-a kao što je ukupna razlika do gornje granice za obveze, biti provjera za pristup Vijeća planu plaćanja te za ocjenu aktualnog VFO-a; podsjeća Komisiju na njezinu zakonsku obvezu da do kraja 2016. predstavi ocjenu funkcioniranja VFO-a i uz nju zakonodavni prijedlog za reviziju Uredbe (EU, Euratom) br. 1311/2013 kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. ‒ 2020.; podsjeća da, paralelno s tim procesom, Komisija bi trebala ocijeniti nove inicijative za vlastita sredstva na temelju rezultata radne skupine na visokoj razini o vlastitim sredstvima koji bi trebali biti predstavljeni 2016.;

47.  prihvaća široki konsenzus kojim se vodilo pri razmatranju nacrtâ izmjene proračuna za 2015. te dosadašnje pregovore o planu plaćanja, čime se pokazuje zajednička volja da se poštuje VFO, da se primjenjuju pomno dogovorene pravne osnove i da se jamči financiranje novih programa; poziva da se nastavi dobra suradnja između Komisije i dviju grana proračunskog tijela EU-a te se nada da će to u konačnici dovesti do rješenja uzroka eskalacije zaostataka u plaćanjima koji su postali neizostavni dio proračunskog postupka; očekuje da isti duh prevlada u pregovorima o proračunu za 2016. i u pronalaženju načina za nošenje s novim i nepredviđenim budućim izazovima;

48.  nalaže svojem predsjedniku, da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

PRILOG I.: ZAJEDNIČKA IZJAVA O DATUMIMA ZA PRORAČUNSKI POSTUPAK I NAČINIMA FUNKCIONIRANJA ODBORA ZA MIRENJE U 2015.

A.  U skladu s dijelom A. Priloga Međuinstitucionalnom sporazumu između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u pitanjima proračuna i dobrom financijskom upravljanju, Europski parlament, Vijeće i Komisija dogovorili su sljedeće ključne datume za proračunski postupak u 2016.:

1.  Trijalog će se sazvati 14. srpnja prije usvajanja stajališta Vijeća;

2.  Vijeće će nastojati usvojiti svoje stajalište i poslati ga Europskom parlamentu do 38. tjedna (treći tjedan u rujnu) kako bi se omogućio pravovremeni dogovor s Europskim parlamentom;

3.  Odbor za proračune Europskog parlamenta nastojat će glasovati o izmjenama stajališta Vijeća najkasnije do kraja 42. tjedna (sredina listopada);

4.  Trijalog će se sazvati 19. listopada prije čitanja Europskog parlamenta;

5.  Na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta u 44. tjednu glasovat će se o njegovu čitanju (plenarna sjednica 26. – 29. listopada);

6.  Razdoblje mirenja počinje 29. listopada. U skladu s odredbama članka 314. stavka 4. točke (c) UFEU-a, rok predviđen za mirenje istječe 18. studenoga 2015.;

7.  Odbor za mirenje sastat će se 9. studenoga u prostorima Europskog parlamenta i 13. studenoga u prostorima Vijeća i može se ponovno sastati po potrebi. Sjednice Odbora za mirenje pripremit će se u okviru jednog ili više trijaloga. Trijalog je predviđen za 11. studenoga. Tijekom 21-dnevnog razdoblja mirenja može se sazvati jedan ili više dodatnih trijaloga.

B.  Načini funkcioniranja Odbora za mirenje navedeni su u dijelu E priloga gore spomenutom međuinstitucionalnom sporazumu.

PRILOG II.: ZAJEDNIČKA IZJAVA O PLANU PLAĆANJA ZA RAZDOBLJE 2015. – 2016.

Na temelju Zajedničke izjave o planu plaćanja dogovorenom u prosincu 2014. u sklopu dogovora o proračunima za 2014. i 2015. godinu, tri institucije zajedno su ocijenile trenutačno stanje i izglede za plaćanja u proračunu EU-a na temelju dokumenta koji im je Komisija proslijedila 23. ožujka 2015.

Europski parlament, Vijeće i Komisija slažu se sa sljedećim:

1.  Trenutačno stanje

Europski parlament i Vijeće primaju na znanje detaljnu procjenu Komisije sadržanu u „Elementima plana plaćanja s ciljem vraćanja proračuna EU-a u održive okvire” (u prilogu) kao analitičku osnovu u svrhu utvrđivanja glavnih uzroka povećane razine nepodmirenih potraživanja krajem godine kao i za ostvarivanje cilja smanjenja razine neplaćenih računa, s posebnim naglaskom na provedbi programâ kohezijske politike za razdoblje od 2007. do 2013.

a)  Ograničavanje odobrenih sredstava za plaćanje odobrenih u okviru prethodnih proračuna dovelo je, zajedno s provedbenim ciklusom kohezijskih programa, do sve većeg gomilanja nepodmirenih zahtjeva za plaćanja na kraju godine, čija je vrijednost koncem 2014. dosegla nezabilježenu razinu od 24,7 milijardi EUR. Institucije, međutim, priznaju da su se zaostaci uvelike stabilizirali nakon što su poduzete teške odluke u vezi s proračunima za 2014. i 2015.

b)  Osim toga, manjak plaćanja rezultirao je usporavanjem provedbe programâ u okviru drugih naslova za razdoblje 2014. – 2020., posebice u smislu ispunjavanja ugovornih obveza koje proizlaze iz proteklih obveza i, na taj način, izbjegavanja rizika od plaćanja kamata na zakašnjela plaćanja, u trenutku kada se od ključnih programa očekuje da ostvare doprinos rastu i stvaranju radnih mjesta u Europi te od Unije da se afirmira na međunarodnoj sceni.

2.  Predviđanja

c)  Europski parlament i Vijeće primaju na znanje predviđanja Komisije za 2015. i 2016.: iz analize proizlazi da bi bilo moguće smanjiti zaostatke u vezi s nepodmirenim zahtjevima za plaćanja na kraju godine u vezi s programima kohezijske politike za razdoblje od 2007. do 2013. na razinu od otprilike 2 milijarde EUR do konca 2016., uzimajući posebice u obzir da se kohezijski programi približavaju zaključnoj fazi, te pod uvjetom da se u proračunu za 2016. odobre dostatna odobrena sredstva za plaćanja. Time bi se trebale izbjeći nepovoljne posljedice i nepotrebna kašnjenja u provedbi programâ za razdoblje od 2014. do 2020.

d)  Europski parlament i Vijeće ističu svoju predanost postupnom smanjivanju neodrživih zaostataka u pogledu nepodmirenih zahtjeva za plaćanja u vezi s programima kohezijske politike za razdoblje od 2007. do 2013. Obvezuju se na punu suradnju u smislu odobravanja one razine odobrenih sredstava za plaćanje u proračunu za 2016. kojom se omogućuje ostvarenje tog cilja. U svojim razmatranjima uzet će u obzir postojeća predviđanja koja će biti odražena i dodatno obrađena u procjenama Komisije za nacrt proračuna za 2016.

e)  Komisija će nastaviti pozorno pratiti kretanja u vezi sa zaostacima te će, prema potrebi, predložiti odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo neometano kretanje odobrenih sredstava za plaćanje u skladu s odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza.

f)  Tri institucije podsjećaju na svoju obvezu da aktivno prate stanje u vezi s izvršenjem plaćanja tijekom 2015. Potvrđuju svoju spremnost da 26. svibnja, 14. srpnja i 19. listopada, u okviru redovite razmjene mišljenja, organiziraju međuinstitucijske sastanke kako bi se zajamčila izrada održivog proračuna; U tom smislu na međuinstitucijskim sastancima trebalo bi isto tako razgovarati o dugoročnim prognozama očekivanog kretanja plaćanja do kraja tekućeg višegodišnjeg financijskog okvira u vezi s kojim se od Komisije traži da, prema potrebi, predstavi druge moguće scenarije.

g)  Komisija će u svrhu pojednostavljenja postupka praćenja postojećeg stanja u vezi s programima za razdoblje od 2007. do 2013. u srpnju i listopadu podnijeti izvješća o izvršenju proračuna, i u odnosu na mjesečne prognoze za godinu i u odnosu na isti datum prethodne godine, te o kretanju zaostalih nepodmirenih zahtjeva za plaćanja u okviru podnaslova 1.b.

h)  Uzimajući u obzir vlastita nastojanja da se slično gomilanje zaostataka ubuduće izbjegne, Europski parlament i Vijeće pozivaju Komisiju da pomno nadzire provedbu programa za razdoblje od 2014. do 2020. te da uspostavi sustav ranog upozorenja. Kako bi ostvarila taj rezultat Komisija se obvezuje da će razraditi odgovarajuće alate kojima bi se tijekom proračunskog postupka izrađivala stalna predviđanja prema (pod)naslovu za (pod)naslove 1.b, 2 i 5 te prema programima za (pod)naslove 1.a, 3 i 4 usredotočena na godine N i N+1, uključujući kretanja u vezi s neplaćenim računima i nepodmirenim obvezama (RAL); navedena predviđanja redovito će se ažurirati na temelju proračunskih odluka i svakog relevantnog događaja koji ima učinak na profile plaćanja programâ; prognoze u vezi s plaćanjima bit će iznesene u srpnju u okviru međuinstitucijskih sastanaka u vezi s plaćanjima koji su predviđeni u točki 36. stavku 3. Priloga Međuinstitucionalnom sporazumu;

i)  to bi trebalo proračunskom tijelu omogućiti da pravovremeno donese nužne odluke kako bi se izbjeglo buduće gomilanje neodrživih zaostataka u nepodmirenim zahtjevima za plaćanje na kraju godine istodobno poštujući i primjenjujući sporazume postignute u sklopu višegodišnjeg financijskog okvira i godišnjih proračunskih postupaka.

PRILOG PRILOGU II: ELEMENTI PLANA PLAĆANJA ZA VRAĆANJE PRORAČUNA EU-A NA ODRŽIVI PUT

Sadržaj

Sažetak

1.   Kontekst

2.   Stanje na kraju 2014.

2.1.   Iskorištenost na kraju 2014.

2.2.   Mjere ublažavanja poduzete 2014.

3.   terminologija

3.1.   Projektni ciklus

3.2.   Nepodmirene obveze (RAL)

3.3.   Ograničenja novčanog toka i manjak u odobrenim sredstvima za plaćanja

3.4.   Zaostatak u nepodmirenim zahtjevima za plaćanje na kraju godine

4.   Naslov 1.b: kretanje zaostatka i predviđanja

4.1.   Provedba strukturnih fondova za razdoblje 2007. – 2013.

4.2.   Profil zahtjeva za plaćanje za programsko razdoblje 2007. – 2013.

4.3.   Sastavni dijelovi i vrste zaostatka

4.4.   Predviđanja za plaćanja (zahtjevi) za razdoblje 2007. – 2013. tijekom 2015. i 2016.

4.5.   Očekivani zahtjevi za plaćanje tijekom 2016.

4.6.   Sažeti pregled podataka koji se rabe u izračunu zahtjeva za plaćanje i zaostatka

4.7.   Plaćanja na završetku programa

5.   Ostali naslovi: predviđanja za programe za razdoblje 2007. – 2013.

5.1.   Pregled

5.2.   Programi podijeljenog upravljanja u okviru naslova 2. i 3.

5.2.1.   Naslov 2.

5.2.2.   Naslov 3.

5.3.   Izravno upravljanje programima u naslovima 1.a i 4.

5.3.1.   Naslov 1.a

5.3.2.   Naslov 4.

6.   predviđanja za programe za razdoblje 2014. – 2020.

7.   Zaključci

Prilog 1.: informacije koje je Komisija poslala 15. prosinca 2014.

Prilog 2.: Naslov 1.b: posljednje prognoze država članica

Sažetak

Sve veća razlika između odobrenih sredstava za plaćanja i obveza koje su prethodno preuzele europske institucije jedno je od najvažnijih zbivanja u pogledu izvršenja proračuna EU-a, posebno od 2012. godine. Ta je razlika izazvala brojne negativne posljedice u raznim područjima rashoda te je znatno utjecala na sve veći zaostatak u nepodmirenim zahtjevima za plaćanje za programe kohezijske politike za razdoblje 2007. – 2013. (naslov 1.b) koji je na kraju 2014. dosegnuo nezabilježenu razinu.

Taj rastući zaostatak u nepodmirenim zahtjevima za plaćanje posljedica je podudaranja vrhunca programskog ciklusa za razdoblje 2007. – 2013. i pada gornje granice za plaćanja višegodišnjeg financijskoga okvira (VFO) tijekom 2014., u općem kontekstu konsolidacije javnih financija na nacionalnoj razini. Dva su različita faktora stoga ključ razumijevanja tog razvoja događaja.

Prvi je ciklički porast zahtjeva za plaćanje prouzročen neprekidnom provedbom programa kohezijske politike za razdoblje 2007. – 2013., a koji se trebaju podmiriti u prvim godinama VFO-a za razdoblje 2014. – 2020. Nakon sporog početka programa u razdoblju od 2007. do 2009., koji je, među ostalim, posljedica učinaka financijske krize i mjera poduzetih za njezino suzbijanje, provedba je programa 2012. ubrzala, a zahtjevi za plaćanje godišnje su rasli te 2013. dosegli nezapamćenu razinu od 61 milijarde EUR u području kohezijske politike koja počiva na provedbenim rokovima i pravilima o automatskom opozivu iz zakonodavstva o kohezijskoj politici(5).

U okviru proračuna EU-a teško je bilo nositi se s tako iznimno velikim povećanjem zahtjeva za plaćanje za kohezijsku politiku za razdoblje 2007. – 2013., dok su se drugi programi provodili optimalnom brzinom te je 2014. uvedena manja gornja granica za plaćanja i sve to u kontekstu aktualne fiskalne konsolidacije u državama članicama.

Drugi ključni faktor kojim se objašnjava taj razvoj događaja znatno je smanjenje gornjih granica za plaćanja u novom VFO-u, koje je 2014. posebno primjetno (smanjenje od 8 milijardi EUR). Posljedičnim manjkom odobrenih sredstava za plaćanja ugrožena je ne samo kohezijska politika (naslov 1.b) nego i druga područja rashoda te osobito politička područja „Rast i zapošljavanje” (naslov 1.a), „Globalna Europa” (naslov 4.) i „Sigurnost” (naslov 3.).

Kako bi se suočila s tim izazovom, Komisija je utvrdila mjere za jamčenje aktivnog upravljanja oskudnim odobrenim sredstvima za plaćanja, koje obuhvaćaju: ubrzavanje mjera za povrat neopravdano isplaćenih iznosa, ograničavanje neupotrijebljenih iznosa na fiducijarnim računima, smanjenje postotaka pretfinanciranja, najbolje iskorištavanje najdužih dopuštenih rokova za plaćanje, odgoda poziva za dostavu prijedloga / natječaja i povezanih ugovora te davanje veće prednosti državama koje primaju financijsku pomoć.

Štoviše, proračunsko tijelo pravovremeno je obaviješteno o raznim izazovima i zbivanjima, a nekoliko je izmjena proračuna predloženo radi povećanja odobrenih sredstava za plaćanja.

Unatoč povećanju razine odobrenih sredstava za plaćanja preko izmjena proračuna koje su odobrili Parlament i Vijeće(6), i unatoč tome što Komisija aktivno upravlja dostupnim odobrenim sredstvima za plaćanja, zaostatak u nepodmirenim zahtjevima za plaćanje i dalje raste: samo je za kohezijsku politiku za razdoblje 2007. – 2013. na kraju 2014. iznosio 24,7 milijardi EUR(7).

Zahvaljujući mjerama ublažavanja koje je poduzela Komisija, rast zaostatka u velikoj je mjeri bio ograničen u drugim područjima politike kojima je Komisija izravno upravljala. Mnoga odobrena sredstva dostupna 2014. iskorištena su za ispunjenje ugovornih obveza preuzetih u prethodnom programskom razdoblju te za smanjenje zateznih kamata, koje su, unatoč tome, zabilježile pet puta veći godišnji rast (na 3 milijuna EUR)(8). Iako se tim mjerama izbjegao nepovoljan financijski učinak na proračun EU-a, one su iziskivale pomicanje niza rokova za plaćanje na 2015., te su utjecale na legitimna očekivanja dionika koji su možda morali odgoditi početak svojih projekata i/ili ih privremeno sufinancirati u većem iznosu.

Završna faza za kohezijske programe za razdoblje 2007. – 2013. sve je bliža. Tijekom 2014. ukupna se razina primljenih zahtjeva za plaćanje smanjila na 53 milijarde EUR (sa 61 milijarde EUR koliko je iznosila 2013.). U svojim posljednjim prognozama (iz siječnja 2015.) države članice predvidjele su podnošenje zahtjeva za plaćanje u iznosu od 48 milijardi EUR tijekom 2015. i 18 milijardi EUR tijekom 2016. Ti se iznosi, međutim, ne mogu uzeti zdravo za gotovo s obzirom na to da će u razdoblju 2015. – 2016. doći do ograničenja iznosa za plative zahtjeve na 95 % ukupne financijske omotnice programa kako je utvrđeno mjerodavnim zakonodavstvom(9). Komisija procjenjuje proizišle plative zahtjeve za plaćanje za 2015. na otprilike 35 milijardi EUR te sve do 3,5 milijardi EUR za 2016.

U proračunu za 2015. odobreno je gotovo 40 milijardi EUR u sredstvima za plaćanja za kohezijsku politiku za razdoblje 2007. – 2013. Proračunom će se pokriti i zaostatak u plaćanjima od 24,7 milijardi EUR (62 % proračuna za kohezijsku politiku za razdoblje 2007. – 2013.) te novi pravovremeno pristigli zahtjevi koji bi se trebali isplatiti (procijenjeni na 35 milijardi EUR). Stoga se procjenjuje da će zaostatak na kraju 2015. pasti na razinu od 20 milijardi EUR.

U ovoj fazi Komisija procjenjuje da je potrebno do 23,5 milijardi EUR kako bi se pokrili preostali zahtjevi za plaćanje prije završetka programa i kako bi se postupno smanjio zaostatak. U svom nacrtu proračuna za 2016. Komisija će uskladiti odobrena sredstva za plaćanje za naslov 1.b kako bi se zajamčilo ostvarenje zacrtanoga cilja zajedno s propisnom provedbom programa za razdoblje 2014. – 2020.

Proračunska godina 2015. za kohezijsku politiku (u milijardama EUR)

Odobrena sredstva za plaćanja dostupna u proračunu za 2015.

(1)

39.5

—  od čega zaostatak na kraju 2014.

(2)

24.7

—  od čega prognoze za 2015. ograničene na prag od 95 %

(3)

~35

Očekivani zaostatak na kraju 2015.

(4)=(1)-(2)-(3)

~20

Proračunska godina 2016. za kohezijsku politiku (u milijardama EUR)

Očekivani zaostatak na kraju 2015.

(1)

~20

Najveći mogući iznos preostalih zahtjeva za plaćanje koji se očekuju 2016. prije završetka programa

(2)

~3.5

Najveći mogući iznos zahtjeva za plaćanje koji će biti obuhvaćeni u proračunu za 2016.

(3)=(1)+(2)

~23.5

Također bi se trebalo omogućiti da se razinom odobrenih sredstava za plaćanja koja će biti predložena za druga područja politika u proračunu za 2016. ispune obveze koje proizlaze iz prethodno preuzetih obveza te da se smanji rizik od zateznih kamata, ali i zajamči odgovarajuća razina provedbe i ugovaranja za programe za razdoblje 2014. – 2020.

Višegodišnjom naravi znatnog udjela proračuna EU-a objašnjava se vremenski razmak između trenutka preuzimanja obveze i stvarnog plaćanja za tu obvezu. Stoga je rast strukturnog obujma nepodmirenih obveza (poznatih pod francuskim akronimom RAL, reste à liquider) uobičajen i očekivan. Zbog zakonskog roka za zahtjeve za plaćanje koji je donijela Komisija(10) te koncentracije zahtjeva na kraju godine, koja je posljedica izbjegavanja opoziva obveza i mogućih prekida, određeni iznos nepodmirenih zahtjeva za plaćanje na kraju godine smatra se uobičajenim. Međutim, sve veći zaostatak dostigao je proteklih godina „neuobičajene” razine(11), kojima se prisvaja znatan i sve veći udio proračuna za sljedeću godinu i koje nisu održive u pogledu dobrog financijskog upravljanja.

Komisija procjenjuje da je oko polovice zaostatka u nepodmirenim zahtjevima za plaćanje u kohezijskoj politici na kraju 2013. i 2014. bilo „neuobičajeno”, dakle, povezano s manjkom odobrenih sredstava za plaćanja u proračunu, čime se izazvala lančana reakcija. S obzirom na to da se faza završetka programa približava, tijekom 2015. i 2016. bit će potrebne manje razine plaćanja, a zaostatak će se automatski smanjiti. Također se predviđa pad učestalosti prekida i obustava kako se programi budu približavali svome završetku. S obzirom na to da odobrena sredstva za plaćanja za 2016. iznose otprilike 21,5 milijardi EUR za programe za razdoblje 2007. – 2013., predviđa se da će zaostatak na kraju 2016. biti oko 2 milijarde EUR.

Programi kohezijske politike za razdoblje 2007. – 2013.: Kretanje zaostatka u nepodmirenim zahtjevima za plaćanje na kraju razdoblja 2007. – 2013.

20150708-P8_TA(2015)0263_HR-p0000002.png

Dvije su grane proračunskog tijela, Vijeće i Europski parlament, uvidjele da postoji potreba za postupnim uklanjanjem „neuobičajenog” zaostatka koji se nagomilao te su se tijekom pregovora o proračunu za 2015. dogovorili oko „smanjivanja razine neplaćenih računa, s posebnim naglaskom na kohezijsku politiku, na kraju godine do svoje strukturne razine tijekom trenutnog višegodišnjeg financijskog okvira” te da će „sudjelovati u provedbi, od 2015., plana za smanjenje razine neplaćenih računa koji se odnose na provedbu programa za razdoblje od 2007. do 2013. na zajednički dogovorenu razinu do preispitivanja na polovini razdoblja sadašnjeg višegodišnjeg financijskog okvira.

Taj dokument tvori čvrst temelj za zajedničko shvaćanje dviju grana proračunskog tijela, za koje se očekuje da će nastojati donijeti odluke o postupnom ukidanju do kraja 2016. „neuobičajenog” zaostatka u neplaćenim računima za programe za razdoblje 2007. – 2013.

Tim se planom plaćanja također pruža prilika za stjecanje iskustva za buduće upravljanje proračunom.

1.  Dogovor postignut o izmjeni proračuna 2/2014(12) na kraju 2014. bio je važan korak za znatno stabiliziranje zaostatka u nepodmirenim zahtjevima za plaćanje na razinu koja se postupno može riješiti u sljedeće dvije godine. Suočene s vrlo teškom fiskalnom situacijom u mnogim državama članicama, institucije su na sebe preuzele odgovornost.

2.  Mjere aktivnog upravljanja proračunom koje je poduzela Komisija pokazale su se neprocjenjivima za rješavanje manjka odobrenih sredstava za plaćanja u mnogim područjima politika. Te mjere treba zadržati sve dok je to potrebno kako bi se izbjegli nerazmjerni prekidi za korisnike i/ili plaćanja kaznenih kamata.

3.  Iako se ciklus provedbe programa kohezijske politike ponavlja, razina vrhunaca i najnižih točki može se ujednačiti ako se program u ranim fazama programskog razdoblja provodi najvećom mogućom brzinom. To je posebno poželjno u trenutačnim gospodarskim okolnostima kada su ulaganja prijeko potrebna za poticanje gospodarskog oporavka i konkurentnosti.

4.  Potrebno je i redovito podnošenje zahtjeva za plaćanje. Države članice trebale bi izbjeći nepotrebne administrativne zastoje u slanju svojih zahtjeva za plaćanje tijekom godine. S jedne strane, redovitim podnošenjem zahtjeva poboljšava se upravljanje proračunom i pomaže smanjenju zaostatka na kraju godine.

5.  S druge strane, dovoljna proračunska odobrena sredstva za plaćanja nužan su preduvjet za ispravno izvršenje proračuna i izbjegavanje gomilanja neodržive razine nepodmirenih zahtjeva za plaćanje na kraju godine. Usto, treba primijeniti posebnu i maksimalnu fleksibilnost navedenu u zaključcima Europskog vijeća i izjavi predsjednika Barrosa iz veljače 2013. kako bi se postupalo u skladu s pravnim obvezama Unije.  Nadalje, odlukama proračunskog tijela trebalo bi se, što je više moguće, omogućiti nesmetano plaćanje tijekom trajanja VFO-a.

6.  Treba povećati sposobnost prognoziranja. Uz već razne analize koje je učinila dostupnima(13), Komisija će dodatno poboljšati svoje srednjoročne i dugoročne prognoze kako bi, u ranoj fazi i koliko je to moguće, utvrdila probleme koji bi mogli nastati. Čim Komisija utvrdi koje promjene u provedbi programa za razdoblje 2014. – 2020. predstavljaju rizik za nesmetano plaćanje, o tome će posebno obavijestiti dvije grane proračunskog tijela.

Kontekst

Od 2011. Komisija je suočena sa sve većom razinom nepodmirenih zahtjeva za plaćanje na kraju godine, unatoč potpunom iskorištavanju gornjih granica za plaćanje tijekom 2013. i 2014. i aktivacije pričuve za nepredviđene izdatke tijekom 2014. Iako su iskorištena gotovo sva odobrena sredstva za plaćanja u godišnjem proračunu, zaostatak u nepodmirenim zahtjevima za plaćanje na kraju godine za kohezijsku politiku (naslov 1.b) i posebne programe u drugim naslovima (kao što je naslov 4. „Globalna Europa”) stalno je rastao.

Komisija je odgovorila na poziv Parlamenta i Vijeća da prati stanje tijekom godine te su proteklih godina održavani ad-hoc međuinstitucijski sastanci radi obznanjivanja ocjene trenutačnog stanja. Od 2011. Komisija morala je predstavljati nacrte izmjene proračuna u cilju znatnog povećanja razine sredstava za plaćanja radi rješavanja manjka u plaćanjima. Prvotno niže razine odobrenih sredstava za plaćanja dovele su do čestog podonošenja nacrta izmjene proračuna, koji su učinili još složenijim postupak donošenja odluka o nacrtu proračuna koji bi trebao biti glavni predmet mirenja. Izmjene proračuna kasno su izglasane, čime se upravljanje procesom plaćanja još više otežalo.

U kontekstu trajno visokih razina odobrenih sredstava za preuzimanje obveza, donji grafikon prikazuje sve manja godišnja sredstva za plaćanja i gornje granice te postupno smanjenje razlike između gornje granice za plaćanja i izglasanih odobrenih sredstava, što je 2014. rezultiralo potrebom za aktivacijom pričuve za nepredviđene izdatke.

20150708-P8_TA(2015)0263_HR-p0000003.png

U prosincu 2014. u okviru dogovora postignutog o proračunima za 2014. i 2015. Europski parlament i Vijeće dogovorili su sljedeće:

Institucije su suglasne s ciljem smanjivanja razine neplaćenih računa, s posebnim naglaskom na kohezijskoj politici, na kraju godine do svoje strukturne razine tijekom trenutnog višegodišnjeg financijskog okvira.

Kako bi se postigao taj cilj:

—  Komisija je suglasna da će predstaviti, zajedno sa zajedničkim zaključcima o proračunu za 2015., najažurnije predviđanje razine neplaćenih računa do kraja 2014.; Komisija će ažurirati te brojke i osigurati alternativne scenarije u ožujku 2015., kad bude dostupna globalna slika razine neplaćenih računa na kraju 2014., za glavna područja politike;

—  na temelju toga tri institucije će se nastojati dogovoriti o najvećoj ciljnoj razini neplaćenih računa na kraju godine koja se može smatrati održivom;

—  na temelju toga i uz poštovanje Uredbe o višegodišnjem financijskom okviru, usuglašene financijske omotnice programa, kao i bilo kojeg drugog obvezujućeg sporazuma, tri institucije će sudjelovati u provedbi, od 2015., plana za smanjenje razine neplaćenih računa koji se odnose na provedbu programa za razdoblje od 2007. do 2013. na zajednički dogovorenu razinu do preispitivanja na polovini razdoblja sadašnjeg višegodišnjeg financijskog okvira. O tom će se planu tri institucije usuglasiti pravodobno, prije predstavljanja nacrta proračuna za 2016. S obzirom na iznimno visoke razine neplaćenih računa, tri institucije suglasne su da će razmotriti sve moguće načine za smanjenje razina tih računa.

Svake godine Komisija se slaže da će svoj nacrt proračuna popratiti dokumentom koji sadrži ocjenu razine neplaćenih računa i objašnjava kako će nacrt proračuna omogućiti smanjenje te razine i za koliko. U tom godišnjem dokumentu razmotrit će se dosadašnji napredak i predložiti prilagodbe plana u skladu s ažuriranim brojkama.

Odmah nakon objave zajedničke izjave, Komisija je 15. prosinca 2014. predstavila ažuriranu prognozu razine nepodmirenih zahtjeva za plaćanje do kraja 2014. koja se nalazi u Prilogu 1.

U tom se dokumentu iznosi stanje provedbe na kraju 2014. uz naglasak na zaostatku u programima kohezijske politike za razdoblje 2007. – 2013., u cilju njegova smanjenja na dogovorenu razinu do preispitivanja na polovini razdoblja aktualnog višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014. – 2020. predviđenog za 2016. U dokumentu se također razmatra kretanje zaostatka u drugim naslovima, iako je problem zaostatka mnogo manje očit u pogledu apsolutne veličine nego što je to u naslovu 1.b: zaostatak u nepodmirenim zahtjevima za plaćanje u drugim naslovima na kraju 2014. iznosio je otprilike 1,8 milijardi EUR.

Stanje na kraju 2014.

1.1.  Iskorištenost na kraju 2014.

Na kraju 2014. iskorištenost odobrenih zahtjeva za plaćanje (prije prijenosa) iznosila je 134,6 milijardi EUR (99 % završnih odobrenih sredstava u proračunu za 2014.) Neiskorištenost sredstava za plaćanja (nakon prijenosa) nikad nije bila niža te je iznosila 32 milijuna EUR, u usporedbi sa 107 milijuna EUR 2013. i 66 milijuna EUR 2012. Takva visoka razina iskorištenosti, unatoč kasnom usvajanju nacrta izmjene proračuna 3/2014 potvrda je uskih ograničenja nametnutih na odobrena sredstva za plaćanja, posebno za završetak programa za razdoblje 2007. – 2013. U mnogim su slučajevima odgovarajuće proračunske linije također pojačane sredstvima koja su prvotno predviđena za isplatu pretfinanciranja za novousvojene programe za razdoblje 2014. – 2020.

Tijekom 2014. odobrena sredstva za plaćanja za programe za razdoblje 2007. – 2013. u okviru kohezijske politike pojačana su za 4,6 milijardi EUR, od čega je 2,5 milijardi EUR osigurano nacrtom izmjene proračuna 3/2014, 0,6 milijardi EUR prijenosom na kraju godine(14), a 1,5 milijardi EUR unutarnjim prijenosima iz programa za razdoblje 2014. – 2020. Ta su pojačanja na kraju 2014. doprinijela stabilizaciji zaostatka u programima kohezijske politike za razdoblje 2007. – 2013. godine.

Veliki udio neiskorištenih odobrenih sredstava za preuzimanje obveza prenesen je ili reprogramiran na 2015. ne samo za kohezijsku politiku nego i za programe ruralnog razvoja (naslov 2.) te fondove za migracije i sigurnost (naslov 3.). Stoga se iznos nepodmirenih obveza (RAL) smanjio na 189 milijardi EUR na kraju 2014., što je smanjenje od 32 milijarde EUR u usporedbi s iznosom nepodmirenih obveza na kraju 2013. Međutim, to je smanjenje donekle umjetno jer je većinom rezultat neiskorištenosti odobrenih sredstava za preuzimanje obveza za programe za razdoblje 2014. – 2020. koja su prenesena i reprogramirana na 2015. i kasnije godine, kada će se ponovno „pojaviti”. Da su za sva odobrena sredstva obveze preuzete 2014., nepodmirene obveze ostale bi bliže razini iz 2013. (224 milijarde EUR).

Donji grafikon pokazuje kretanje razine nepodmirenih obveza tijekom razdoblja 2007. – 2014. i prognoze za razinu nepodmirenih obveza na kraju 2015. za proračun u cjelini, kao i za programe u okviru podijeljenoga upravljanja u naslovima 1.b, 2. i 3. i druge programe/naslove. Kako pokazuje grafikon, predviđa se da će se ukupna razina nepodmirenih obveza na kraju 2015. vratiti na sličnu razinu s kraja 2013. Međutim, na grafikonu je također prikazana razlika između programa u okviru podijeljenoga upravljanja u naslovima 1.b, 2. i 3. za koju se predviđa da će pasti do 2015. u usporedbi s 2013. te drugih programa/naslova, za koje se na kraju 2015. očekuje rast nepodmirenih obveza.

20150708-P8_TA(2015)0263_HR-p0000004.png

1.2.  Mjere ublažavanja poduzete 2014.

Komisija je 28. svibnja 2014. predstavila svoj nacrt izmjene proračuna 3/2014 u kojemu je zatražila dodatna odobrena sredstva za plaćanja za 2014. Nakon dugog postupka usvajanja, nacrt izmjene proračuna 3/2014 konačno je odobren 17. prosinca 2014. U iščekivanju usvajanja nacrta proračuna, Komisija je tijekom 2014. donijela niz mjera ublažavanja radi poštovanja pravnih obveza koje proizlaze iz prošlih obveza, a istovremeno pokrenula novu generaciju programa u iznimno suženom proračunskom okviru.

Kako bi odobrenim sredstvima u proračunu provela dogovorene politike, Komisija je aktivno upravljala proračunom vodeći računa o tri glavna načela:

—  smanjenju na najmanju moguću mjeru financijskog učinka zateznih kamata i eventualnih kazni na proračun EU-a

—  povećanju na najveću moguću mjeru provedbe programa

—  smanjenju na najmanju moguću mjeru potencijalno negativnog učinka odluka na treće strane i gospodarstvo u cjelini.

U skladu s time, mjere za jamčenje aktivnog upravljanja oskudnim odobrenim sredstvima za plaćanja podrazumijevale su sljedeće: ubrzavanje mjera za povrat neopravdano isplaćenih iznosa, ograničavanje neupotrijebljenih iznosa na fiducijarnim računima, smanjenje postotaka pretfinanciranja, najbolje iskorištavanje najdužih dopuštenih rokova za plaćanje, odgoda poziva za dostavu prijedloga / natječaja i povezanih ugovora.

Tim se mjerama pomoglo Komisiji da zaštiti svoj položaj visokokvalitetnoga ulagača i svoj ugled pouzdanog i sigurnog partnera. Komisija je uspjela svesti na najmanju moguću mjeru negativne učinke manjka u plaćanjima, na primjer u pogledu ograničenja iznosa zateznih kamata. Unatoč gotovo peterostrukom povećanju u usporedbi s 2013. iznos plaćenih kamata na kraju 2014. i dalje je ograničen (3 milijuna EUR). Relativno snažnije povećanje za naslov 1.a („Konkurentnost za rast i zapošljavanje”) i naslov 4. („Globalna Europa”), prikazano u donjoj tablici, predočuje pritisak na odobrena sredstva za plaćanja.

Zatezne kamate (u EUR)

2008

2009

2010

2011

2012

2013

2014

Naslov 1.a

294 855

157 950

173 748

329 615

137 906

243 748

1 047 488

Naslov 1.b

1 440

5 324

6 220

11 255

31 726

71 620

103 960

Naslov 2.

27 819

1 807

9 576

15 713

61 879

30 991

61 985

Naslov 3.

13 417

59 852

48 673

50 397

29 375

13 060

7 252

Naslov 4.

250 204

178 468

257 818

1 266 425

335 820

247 786

1 797 825

Naslov 5.

43 915

442 678

237 367

60 825

142 254

46 187

8 614

Ukupno

631 651

846 079

733 403

1 734 230

738 960

653 392

3 027 124

Iznos zateznih kamata u kohezijskoj politici (naslov 1.b) nije znatan s obzirom na to da podijeljeno upravljanje čini glavni dio tog naslova, a podijeljeno upravljanje ne dovodi do zateznih kamata. Međutim, u pogledu vjerodostojnosti, nepoštovanje propisanih rokova za podijeljeno upravljanje krajnje je štetno.

terminologija

U ovom se odjeljku objašnjavaju pojmovi koji se rabe u ovom dokumentu.

1.3.  Projektni ciklus

Prije odobrenja operativnog programa ili projekta, Komisija rezervira odobrena sredstva unošenjem obveze u određenom iznosu na proračunsku liniju. Tom se transakcijom iskorištava dio odobrenih sredstava za preuzimanje obveza.

Sklapanje ugovora za projekt ili odobrenje operativnog programa vrlo često prouzročuje određenu razinu pretfinanciranja, čime se korisniku dopušta da započne projekt bez posuđivanja sredstava. Postizanje utvrđenih ciljeva dopušta korisniku da podnese zahtjeve za privremeno plaćanje te da ostvari povrat za ostvarene rashode povezane s programom.

Međutim, u slučaju velikih programa kao što su istraživanje (Obzor 2020.), strukturni fondovi, Europski fond za ribarstvo i ruralni razvoj, jednom kad se postigne određena etapa provedbe, zahtjevi za privremeno plaćanje ne rezultiraju više plaćanjima s obzirom na to da su pokriveni pretfinanciranjem. Nadalje, određeni se postotak ukupnih sredstava namijenjenih za projekte ili programe isplaćuje tek na završetku programa nakon što je Komisija provjerila da su sve aktivnosti izvršene u skladu s početnim dogovorom. U slučaju da to nije učinjeno, sredstva se djelomično opozivaju. U određenim slučajevima Komisija može također izdati nalog za povrat sredstava radi povrata plaćanja koja nisu opravdana.

1.4.  Nepodmirene obveze (RAL)

Uobičajeni naziv za nepodmirene obveze francuska je kratica RAL „Reste à Liquider”. Riječ je o dijelu obveze za koju ni u kojem trenutku nije izvršeno nijedno plaćanje. U višegodišnjim projektima obveze se preuzimaju na početku projekta uz ograničeno pretfinanciranje, dok se privremena plaćanja ostvaruju tijekom provedbe projekta, a konačno plaćanje na završetku projekta.

Velik dio proračuna EU-a odnosi se na ulaganja čija provedba može trajati nekoliko godina. S jedne strane, razlika između odobrenih sredstava za preuzimanje obveza i odobrenih sredstava za plaćanja u godišnjem proračunu određuje promjenu cjelokupnog iznosa nepodmirenih obveza. S druge strane, brzina kojom obveze rastu i ritam provedbe programa određuju uobičajeno kretanje nepodmirenih obveza. Međutim, nepodmirene obveze dodatno rastu ako su proračunska odobrena sredstva za plaćanja nedovoljna, bez obzira na ritam provedbe. U tom se slučaju na kraju godine povećava razina nepodmirenih zahtjeva za plaćanje.

Omjer između nepodmirenih obveza i obveza na kraju godine dobar je pokazatelj za usporedbu razine nepodmirenih obveza određenih programa i njihove financijske omotnice. Na primjer, programi i aktivnosti koji su godišnje naravi, kao što su Erasmus i humanitarna pomoć, imaju omjer nepodmirenih obveza/obveza manji od jedan, što pokazuje da je većina obveza plaćena unutar godine. Kohezijski programi, s druge strane, tipično imaju omjer nepodmirenih obveza/obveza između 2½ i 3, što odražava učinak pravilâ automatskog opoziva navedenih u zakonodavstvu (tzv. pravilâ „N+2” / „N+3”, vidi odjeljak 4.1.). Određeni programi u naslovu 4. imaju viši omjer zbog složenog ciklusa pregovora povezanih s provedbom. Komisija uzima u obzir te pokazatelje u svojim zahtjevima za plaćanje.

1.5.  Ograničenja novčanog toka i manjak u odobrenim sredstvima za plaćanja

Novčani tok Komisije većinom je određen iznosima koji dolaze iz država članica na mjesečnoj osnovi u skladu s pravilima o vlastitim sredstvima. Komisija ne smije posuđivati novac radi pokrivanja manjka u novčanom toku. Ograničenja u novčanom toku mogu dovesti do privremenih zastoja u plaćanjima korisnicima sredstava EU-a, unatoč činjenici da je u proračunu za financijsku godinu odobreno dovoljno sredstava za plaćanja. To se može dogoditi obično u prvom dijelu godine, zato što je iznos nepodmirenih zahtjeva za plaćanje na kraju prethodne godine i onih koji se trebaju platiti u prvim mjesecima tekuće godine (na primjer za Europski fond za jamstva u poljoprivredi) veći od maksimalnog mjesečnog priljeva vlastitih sredstava koja su dostupna Komisiji. Smanjenjem zaostatka iz prethodne godine i mjesečnim priljevom sredstava kasnije u godini, ograničenja novčanog toka više nisu obvezujuća u narednim mjesecima u godini.

Ograničenja novčanog toka na početku godine povećavaju se zbog manjka odobrenih sredstava za plaćanja, s obzirom na to da se mjesečni poziv za sredstva temelji na prihodima sadržanim u odobrenom proračunu, prije usvajanja izmjena proračuna kojima se povećava razina plaćanja, što se obično događa krajem svake godine.

Ovisno o točnom datumu usvajanja (tj. prije ili poslije 16. studenog predmetne godine) odgovarajući dodatni poziv za vlastita sredstva za pokrivanje dodatnih sredstava za plaćanja u izmjenama proračuna koje su usvojene na kraju godine može dovesti do toga da novčana sredstava budu dostupna tek na početku sljedeće financijske godine, što može otežati provedbu izmjena proračuna u istoj godini.

1.6.  Zaostatak u nepodmirenim zahtjevima za plaćanje na kraju godine

Na kraju svake godine javlja se zaostatak u nepodmirenim zahtjevima za plaćanje, tj. zahtjevima koje su podnijeli korisnici sredstava EU-a te koji se trebaju platiti u okviru utvrđenoga razdoblja (uglavnom kraćeg od dva mjeseca), ali koji još nisu plaćeni(15). To se događa zbog jednog od sljedećih razloga:

a)  Trajni prekidi/obustave: plaćanja su prekinuta/obustavljena za određene korisnike/programe. Prekidi plaćanja obično su kratkoročne formalne mjere kojima Komisija odgađa plaćanja u iščekivanju informacija koje nedostaju ili provjera sustava upravljanja i kontrole.

b)  Vremenski raspored: zahtjevi za plaćanje nisu plaćeni jer su preneseni na zadnje dane u godini, čime se ne daje dovoljno vremena za njihovu obradu prije isteka godine.

c)  Nedostatak kredita: zahtjevi za plaćanje nisu plaćeni zato što su odobrena sredstva za plaćanja u relevantnim proračunskim linijama iscrpljena.

Dio zaostatka se smatra „uobičajenim” (vidi točke a) i b)). Rast „neuobičajenog” zaostatka nepodmirenih zahtjeva za plaćanje, većim dijelom iz područja kohezijske politike, povezan je s manjkom odobrenih sredstava za plaćanja (točka c)), dok ograničenja novčanog toka na početku godine (vidi odjeljak 3.3.) također utječu na to stanje. U odjeljku 4. dodatno se objašnjava slučaj kohezijske politike.

Naslov 1.b: kretanje zaostatka i predviđanja

U ovom se poglavlju posebno obrađuje kohezijska politika (naslov 1.b). Prvo se iznose glavne odlike strukturnih fondova i objašnjava kako su konkretni prošli događaji ili pitanja povezana sa zakonodavstvom izazvali trenutačnu tešku situaciju. Nadalje se objašnjava kako bi se mogao definirati „uobičajeni” zaostatak i nudi detaljna analiza situacije na kraju 2014.

1.7.  Provedba strukturnih fondova za razdoblje 2007. – 2013.

Strukturni fondovi 2007. – 2013.: glavne odlike

Projekti koji se financiraju iz naslova 1.b organizirani su prema operativnim programima. Te operativne programe predlažu države članice te o njima pregovara te ih usvaja Komisija na početku razdoblja za čitavo njegovo trajanje. Svaki se operativni program provodi u okviru podijeljenog upravljanja preko individualnih projekata. To znači da su države članice te koje se koriste sredstvima. Komisija sudjeluje u odborima za praćenje u kojima ima savjetodavnu ulogu u odabiru projekata i prati provedbu projekata preko godišnjih izvješća o provedbi.

Programi se sufinanciraju iz proračuna EU-a; to znači da Komisija ne snosi cjelokupan trošak programa. Države članice moraju pronaći sredstva za sufinanciranje dijela programa.

Jednom kad je program usvojen, Europska unija ima zakonsku obvezu za čitavo razdoblje. Komisija je automatski preuzela obveze za sredstva na godišnjoj osnovi prije kraja travnja za razdoblje 2007. do 2013. na temelju financijskog plana programa, a ne na temelju stvarne provedbe projekata u okviru programa. Iako plaćanja EU-a nikad ne mogu premašiti odobrena sredstva za preuzimanje obveza iz proračuna EU-a, rashodi se smatraju prihvatljivima od početka razdoblja (tj. čak i prije usvajanja programa) do kraja razdoblja prihvatljivosti.

Nakon odobrenja programa Komisija isplaćuje pretfinanciranje. Ta su sredstva automatski dostupna državi članici te stoje na njezinu raspolaganju sve do završetka programa.

Dok se razni projekti provode, države članice preko svojih tijela za ovjeravanje podnose zahtjeve za privremena plaćanja. Komisija plaća zahtjeve za privremena plaćanja na temelju stope sufinanciranja i pod uvjetom da nije donesena odluka o prekidu ili obustavi.

Taj se mehanizam primjenjuje sve dok ukupni iznos pretfinanciranja koji je Komisija isplatila i zahtjeva za privremena plaćanja koje su podnijele države članice za programe ne dostiže prag od 95 % dodijeljenih sredstava za programe. Kad se taj prag dosegne, države članice mogu i dalje slati zahtjeve za plaćanje, ali koji se koriste da bi se nadoknadilo svako preostalo pretfinanciranje. Ostatak se isplaćuje na završetku programa. Države članice moraju opravdati prihvatljive rashode radi pokrivanja iznosa primljenog pretfinanciranja na početku razdoblja i iznosa koji je zadržan za završetak programa (5 % ukupnih dodijeljenih sredstava).

Na kraju razdoblja prihvatljivosti, predviđa se razdoblje od 15 mjeseci za pripremu dokumenata o završetku projekta i njihovo podnošenje Komisiji te slanje zahtjeva za završnu isplatu. Prije odobrenja završne isplate, Komisija pregledava paket o završetku programa (tj. izjavu o završetku programa, završno izvješće o provedbi i završni zahtjev). Uzimajući u obzir da se ti dokumenti očekuju do 31. ožujka 2017. odluka o završetku (i povezana plaćanja za završetak programa) donosi se između 2017. i 2019.

Na temelju ishoda tog izvršenja sredstava, 5 % sredstava zadržanih za plaćanja na završetku programa upotrebljava se za plaćanje zahtjeva za nepodmirena plaćanja. Komisija u protivnom ne isplaćuje čitav iznos na završetku programa. Iznos koji nije isplaćen opoziva se. Ako su ispravci viši od 5 %, Komisija će nadoknaditi neopravdano isplaćeni iznos.

Pravilo N+2/N+3

Pravilo N+2/N+3 prvi je put doneseno za programsko razdoblje 2000. – 2006. Pravilom se predviđa da se za obveze koje su preuzete na kraju godine N mora osigurati isti iznos pretfinanciranja i zahtjeva za privremena plaćanja prije 31. prosinca godine N+2 (pravilo N+2). Na primjer, obveza iz 2012. mora se u potpunosti pokriti zahtjevima za plaćanje prije 31. prosinca 2014. Iznos koji nije pokriven opoziva se, što znači da država članica gubi sredstva. Međutim, trenutačno u čitavoj povijesti strukturnih fondova nema zabilježenih znatnijih opoziva na temelju pravila N+2/N+3.

Svrha je tog pravila zajamčiti financijsku disciplinu u upravljanju sredstvima EU-a. Budući da se obveze automatski preuzimaju s odobrenjem programa, pravilom se države članice obvezuje na dinamičnu provedbu projekata radi izbjegavanja problema na samom kraju ciklusa. Tim se pravilom također omogućuje nesmetana provedba plaćanja, čime se države članice obvezuje na podnošenje zahtjeva za plaćanje u redovitim intervalima. Međutim, kako je navedeno u idućem poglavlju, ublažavanje pravila posebno u razdoblju nakon financijske krize 2008. smanjilo je njegov regulatorni učinak.

To je pravilo uzrok gomilanja zahtjeva za plaćanje na kraju godine: države članice moraju poslati svoje zahtjeve za plaćanje prije ponoći 31. prosinca preko posebnog informatičkog sustava. Iako postoji zakonska obveza redovitog slanja zahtjeva tijekom godine(16), prethodna iskustva pokazuju da mnoge države članice čekaju posljednje tjedne da pošalju velike količine zahtjeva.

1.8.  Profil zahtjeva za plaćanje za programsko razdoblje 2007. – 2013.

Glavni pokretači ciklusa plaćanja

Na početku razdoblja isplaćuje se znatan iznos pretfinanciranja nakon čega nekoliko godina slijedi relativno niska razina privremenih plaćanja dok se programi ne ustroje i započnu provedbe projekata. Budući da pravilo N+2/N+3 počinje imati učinka najranije na kraju treće godine programskog razdoblja, na početku okvirnoga razdoblja nema pritiska da se podnose zahtjevi. Štoviše, pretfinanciranjem se i dalje pokriva veliki dio obveza koje su preuzete na početku programskog razdoblja. Oko 2-3 godine prije kraja programskog razdoblja sa sazrijevanjem programa počinje rasti i godišnja razina privremenih plaćanja, a zahtjevi za plaćanje pristizati u optimalnom ritmu. Na kraju razdoblja/početka sljedećeg programskog razdoblja bilježi se vrhunac nakon čega slijedi pad gotovo na nulu u sljedećim godinama kad programi dostižu prag od 95 %. Kao što je ranije spomenuto, plaćanja na završetku programa izvršavaju se između jedne i tri godine nakon završetka razdoblja prihvatljivosti.

Odstupanja

Tri su razvoja događaja u zakonodavnom okviru koja su primjenjiva na programsko razdoblje 2007. – 2013. pojačala ciklički karakter privremenih plaćanja:

1.  Prijelaz s pravila N+3 na pravilo N+2. Kao dio globalnog kompromisa kojim je uspostavljen VFO za 2007. – 2013. nove države članice, ali i Grčka i Portugal, podliježu pravilu N+3 za obveze u obrocima (tranšama) za razdoblje od 2007. do 2010. i kasnije pravilu N+2 do kraja razdoblja. To znači da do kraja 2013. te države članice moraju pokriti dva obroka za obveze: obrok za 2010. i obrok za 2011. Naravno da države članice nisu nužno čekale do roka za opozive da provedu programe i da podnesu svoje zahtjeve za plaćanje, tako da 2013. nije došlo do udvostručenja zahtjeva za plaćanje. Unatoč tome, tim se pravilom snažno povećao najveći iznos za 2013. uz učinak prelijevanja na sljedeće godine preko gomilanja sve većeg zaostatka.

2.  Države članice morale su provesti provjeru usklađenosti svojih sustava kontrole sredstava. Rezultate provjere usklađenosti morala je odobriti Komisija. Zahtjevi za privremeno plaćanje mogli su se podnositi, ali Komisija ih je mogla isplatiti tek nakon odobrenja provjere usklađenosti. Iako je većina programa usvojena 2007., podnošenje je zahtjeva (ili barem njihova nadoknada od strane Komisije) kasnilo, a tijekom 2008. gotovo nije izvršeno nijedno privremeno plaćanje.

3.  Kao odgovor na financijsku krizu, države članice snažno su zagovarale neutraliziranje obroka za obveze za 2007. u odnosu na pravilo N+2/N+3. Komisija je to prihvatila, ali umjesto odgađanja praga za opoziv obroka za 2007. za jednu godinu, pravilo N+2/N+3 dodatno je oslabljeno nakon što je donesena jednoglasna odluka Vijeća da se obveza povezana s obrokom za 2007. razdijeli na šest šestina tijekom cijelog razdoblja. Riječ je o takozvanom grčkom pravilu kojim se omogućilo podnošenje manje zahtjeva za plaćanje na početku razdoblja te koje se uravnotežuje s više zahtjeva za plaćanje na kraju razdoblja.

Također kao odgovor na krizu, razdoblje prihvatljivosti za rashode programa za razdoblje 2000. – 2006. produljeno je s kraja 2008. na 2009. (izmjenom odluke Komisije o odobrenju programa) te su se stoga države članice nastavile usredotočivati na provedbu programa za razdoblje 2000. – 2006. Rezultat toga bilo je kašnjenje provedbe programa za razdoblje 2007. – 2013. i povezanih podnošenja zahtjeva za privremeno plaćanje za razdoblje 2007. – 2013.

Usporedba programa za razdoblje 2000. – 2006. s programima za razdoblje 2007. – 2013.

Dok se u programskom razdoblju 2007. – 2013. na kraju četvrte godine prešlo s pravila N+3 na pravilo N+2, u programskom razdoblju 2000. – 2006. vrijedilo je samo pravilo N+2, iako uz neke prilagodbe izvršene 2004. zbog pristupanja 10 država članica.

U donjem grafičkom prikazu uspoređena su ukupna privremena plaćanja za razdoblje 2000. – 2006. koja su ostvarena tijekom razdoblja 2001. – 2007. kao postotak ukupne financijske omotnice, s ukupnim privremenim plaćanjima za razdoblje 2007. – 2013. koja su ostvarena tijekom razdoblja 2008. – 2014. kao postotak ukupne financijske omotnice.

Grafikon 1.: Godišnji obrazac kumulativnih privremenih plaćanja (uz vremenski razmak od jedne godine): razdoblje 2000. – 2006. (EU-15) u odnosu na razdoblje 2007. – 2013. (% ukupne omotnice isključujući pretfinanciranje)

20150708-P8_TA(2015)0263_HR-p0000005.png

Kao što se može vidjeti iz grafikona, kumulativna plaćanja za programe za razdoblje 2007. – 2013. dosljedno su ostala ispod razine koja je zabilježena u razdoblju 2000. – 2006., iako se može uočiti njihovo približavanje na kraju razdoblja. Taj odgođeni profil za programe za razdoblje 2007. – 2013. posljedica je navedenih čimbenika. Time se objašnjava nedovoljna iskorištenost sredstava za plaćanja i gornja granica za plaćanja na početku razdoblja s obzirom na to da je profil plaćanja za programe za razdoblje 2000. – 2006. uzet kao referentna točka za utvrđivanje tih gornjih granica.

Međutim, kad su u kasnijoj fazi zahtjevi za plaćanje počeli pristizati, plaćanja su snažno ograničena razinom odobrenih sredstava za plaćanja i/ili gornjom granicom za plaćanja koja je dovela do gomilanja zaostatka.

Kretanje zaostatka za razdoblje 2007. – 2014.

Sljedeći grafikon(17) prikazuje kretanje zaostatka za programe za razdoblje 2007. –2013. u razdoblju 2007. – 2016.

Grafikon 2.: Programi kohezijske politike za razdoblje 2007. – 2013.: Kretanje nepodmirenih zahtjeva za plaćanje na kraju godine (u milijardama EUR)

20150708-P8_TA(2015)0263_HR-p0000006.png

Kako pokazuje grafikon, zaostatak za programe za razdoblje 2007. – 2013. počeo je rasti 2011. kada je dostigao razinu od 11 milijardi EUR te vrhunac od 24,7 milijardi EUR tijekom 2014. Kao što je niže objašnjeno, prognoze pokazuju još uvijek visoku razinu zaostatka na kraju 2015. prije povratka na „uobičajeni” i održivi zaostatak na kraju 2016.

1.9.  Sastavni dijelovi i vrste zaostatka

Tijekom godine Komisija zaprimi sljedeće zahtjeve za plaćanje za strukturne fondove:

a)  prihvatljive zahtjeve za plaćanje koji su obuhvaćeni plaćanjima tijekom godine

b)  zahtjeve za plaćanje koji su već obuhvaćeni pretfinanciranjem na početku programskog razdoblja i koje zbog toga ne prate dodatna plaćanja

c)  zahtjeve za plaćanje koji se mogu platiti samo nakon završetka programa i koji moraju čekati do trenutka kada Komisija i korisnik postignu dogovor o završetku

d)  zahtjeve za plaćanje za koje plaćanje nije izvršeno jer su preneseni u zadnjim danima godine, prekasno za obradu prije završetka godine

e)  zahtjeve za plaćanje koji su prekinuti/obustavljeni za određene korisnike; obustave ili prekidi za plaćanja uobičajeno su kratkoročne aktivnosti kojima Komisija odgađa plaćanje u očekivanju podataka koji nedostaju ili provjera sustava upravljanja i kontrola

f)  zahtjeve za plaćanje koji nisu plaćeni na kraju godine zato što su iscrpljena odobrena sredstva za plaćanje iz relevantne proračunske linije.

Posljednje četiri kategorije koje odgovaraju točkama od c) do f) ostaju na kraju godine nepodmireni zahtjevi, dok zaostatak uključuje nepodmirene zahtjeve za plaćanje prema razlozima navedenima u točkama d), e) i f). Određena razina nepodmirenih zahtjeva za plaćanje na kraju godine smatra se „uobičajenom” kada odgovora razlozima navedenima u točkama d) i e). „Neuobičajeni” zaostatak obično obuhvaća nepodmirene zahtjeve za plaćanje u skladu s razlogom iz točke f).

Sljedeći shematski prikaz pokazuje kretanje zahtjeva za plaćanje za naslov 1.b od podnošenja zahtjeva država članica preko identificiranja „plativih zahtjeva” do „uobičajenog” i „neuobičajenog” zaostatka.

20150708-P8_TA(2015)0263_HR-p0000007.png

Koncentracija zahtjeva na kraju godine i plaćanje

U prosincu države članice šalju iznimno mnogo zahtjeva za plaćanje, od 27 % do 35 % ukupnih zahtjeva u godini za razdoblje 2011. – 2014. Za svaki primljeni zahtjev za plaćanje Komisija mora provesti kontrole prije nego što započne s plaćanjem. Što je veći broj primljenih zahtjeva u posljednjim tjednima godine, to je veći rizik od neplaćanja prije kraja godine.

Zbog toga Komisija redovito potiče države članice da redovitije šalju svoje zahtjeve tijekom godine.

Sljedeći grafikon pokazuje mjesečno kretanje podnesenih zahtjeva za plaćanje za programe za razdoblje 2007. – 2013. između 2011. i 2014.

Grafikon 3.a.: Mjesečni obrazac kumulativnih podnesenih privremenih zahtjeva za plaćanje za razdoblje 2007. – 2013. (u % od ukupnog iznosa)

20150708-P8_TA(2015)0263_HR-p0000008.png

Gornji grafikon jasno pokazuje vrlo snažan porast zahtjeva za plaćanje koji se ponavlja na kraju svake godine.

Grafikon 3.b.: Koncentracija podnesenih zahtjeva za plaćanje tijekom posljednja dva mjeseca u godini (postotak primljen u studenom i prosincu) između 2011. i 2014.

20150708-P8_TA(2015)0263_HR-p0000009.png

Grafikoni pokazuju da sve više zahtjeva za plaćanje pristiže kasno u godini zbog sve većeg pritiska pravila N+2. Uklanjanje pravila N+3 tijekom 2013. značilo je da je za sve države članice vrijedilo pravilo N+2, osim za Rumunjsku, Slovačku i Hrvatsku. To je snažno utjecalo na obujam primljenih zahtjeva u toj godini. Količina zahtjeva koji su pristigli prekasno da bi bili plaćeni u toj godini ovisi o ukupnom broju zahtjeva primljenih u godini i o njihovu profilu tijekom godine.

Učinak prekida i obustava

Uoči li moguće nedostatke, Komisija rabi brojne preventivne mehanizme kako bi zaštitila proračun EU-a prije plaćanja državama članicama. Oni su posebno vrijedni za poboljšanje sustava kontrola u državama članicama, čime se smanjuje potreba za dodatnim financijskim ispravcima Komisije.

Posljedica toga je da neke zahtjeve za plaćanje nije moguće odmah platiti s obzirom na to da ih je Komisija prekinula ili obustavila dok se čekaju poboljšanja u sustavima kontrole. Iako se većina tih zahtjeva na kraju neće odbiti, oni se ne mogu odmah platiti.

U skladu s uredbom(18) Komisija može:

—  prekinuti rok plaćanja na najviše šest mjeseci za programe za razdoblje 2007. –2013. ako postoji dokaz koji upućuje na značajne nedostatke u radu sustava upravljanja i kontrole u predmetnim državama članicama; ili ako su službe Komisije provele dodatne provjere slijedom informacija o tome da su rashodi u ovjerenoj izjavi o rashodima povezani s ozbiljnom nepravilnošću koja nije ispravljena;

—  suspendirati (obustaviti) cjelokupna ili dio privremenih plaćanja državi članici za programe za razdoblje 2007. – 2013. ako postoji dokaz o ozbiljnom nedostatku u sustavu upravljanja i kontrole programa, a za koji država članica nije poduzela korektivne mjere; ili su rashodi u ovjerenoj izjavi o rashodima povezani s ozbiljnom nepravilnošću koja nije ispravljena ili ako država članica ozbiljno krši svoje obveze u pogledu upravljanja i kontrole. Ako država članica ne poduzme potrebne mjere Komisija može nametnuti financijske ispravke.

Procjena „uobičajenog” zaostatka

Kao što je objašnjeno, „uobičajeni” zaostatak čini ukupna količina zahtjeva koji su prekinuti ili obustavljeni i zahtjeva koji pristižu prekasno da bi bili plaćeni u toj godini. Zahtjevi koji pristižu tijekom posljednjih deset kalendarskih dana u godini smatraju se zahtjevima koji pristižu prekasno da bi bili plaćeni jer Komisija mora raspolagati dovoljnim jamstvima da će moći u potpunosti iskoristiti sredstva koja su dostupna u proračunu. Međutim, neki zahtjevi koji su prekinuti ili obustavljeni također su dio zahtjeva koji pristižu prekasno da bi bili plaćeni te se ne bi trebali dvaput brojiti.

U skladu s time, „uobičajeni” zaostatak će rasti s ukupnim brojem zahtjeva koji su primljeni tijekom godine te s njihovom relativnom koncentracijom tijekom posljednjih dana u godini.

Donji grafikon donosi za razdoblje 2010. – 2014. pregled primljenih zahtjeva za plaćanje, zaostatka na kraju godine i zahtjeva koji pristižu prekasno da bi bili plaćeni ili obustavljeni.

Grafikon 4. Naslov 1.b: zahtjevi, zaostatak, obustave za razdoblje 2010. – 2014.

20150708-P8_TA(2015)0263_HR-p0000010.png

U protekle tri godine (2012. – 2014.) „uobičajeni” zaostatak (tj. zahtjevi za plaćanje primljeni u posljednjih deset dana u godini ili prekinuti ili obustavljeni zahtjevi čak ako su primljeni prije posljednjih deset dana) može se procijeniti na polovicu iznosa ukupnog zaostatka na kraju godine. Druga polovica povezana je s manjkom odobrenih sredstva za plaćanja u proračunu, što je pokrenulo lančanu reakciju(19).

Zbog očekivanog manjeg broja zahtjeva tijekom 2015. i 2016., očekivanog smanjenja slučajeva prekida/obustava te izostanka pritiska pravila N+2 na kraju 2015.(20), očekuje se i osjetan pad „uobičajenog” zaostatka.

1.10.  Predviđanja za plaćanja (zahtjevi) za razdoblje 2007. – 2013. tijekom 2015. i 2016.

Procjene za 2015. i 2016. koje se temelje na prognozama država članica

Uredbom kojom se uređuju fondovi za razdoblje 2007. –2013.(21) od država članica se traži da Komisiji pošalju prognoze izglednih privremenih zahtjeva za plaćanje za godinu N i godinu N+1 najkasnije do 30. travnja godine N. Tijekom proteklih godina države članice složile su se da će ažurirati te informacije u rujnu godine N kako bi točnije procijenile sve veću razinu nepodmirenih zahtjeva za plaćanje (zaostatak) i znatnu koncentraciju zahtjeva za plaćanje koji su podneseni u posljednjim mjesecima godine.

Međutim, novom uredbom kojom se uređuju fondovi za 2014. – 2020.(22) zahtijeva se da države članice pošalju svoje prognoze zahtjeva za privremeno plaćanje za godinu N i N+1 do 31. siječnja godine N (uz slanje ažuriranih podataka do 31. srpnja). Države članice 2015. na dobrovoljnoj su osnovi počele primjenjivati novi rok za svoje programe za razdoblje 2007. – 2013. na temelju zahtjeva Komisije potvrđenog u prosincu 2014. Prema podacima koje je Komisija primila zaključno s danom 3. ožujka 2015. države članice trenutačno procjenjuju da će tijekom 2015. podnijeti zahtjeve za plaćanje u iznosu od otprilike 48 milijardi EUR (plative i neplative) i tijekom 2016. u iznosu od 18 milijardi EUR.(23)

Kao što je već objašnjeno, neće svi zahtjevi za plaćanje izravno rezultirati plaćanjima zbog toga što je potrebno uzeti u obzir gornju granicu od 95 % u plaćanjima kao što je utvrđeno člankom 79. Uredbe 1083/2006(24). Kako što više programa bude dostizalo gornju granicu od 95 %, taj će ispravak postati sve značajniji 2015. i u kasnijim godinama. Stoga su stvarne brojke očekivanih zahtjeva za plaćanje niže nego one koje su prognozirale države članice jer se zahtjevi iznad gornje granice od 95 % razmatraju samo na završetku programa. Na temelju tih ograničenih prognoza Komisija predviđa da će 2015. primiti plative zahtjeve za plaćanje u ukupnom iznosu od 35 milijardi EUR. Odgovarajući iznos za 2016. trenutačno je otprilike 3 milijarde EUR. Taj iznos za 2016. bit će točniji (i mogao bi biti nešto viši) kad države članice podnesu podatke koji nedostaju ili preispitaju dostavljene podatke za neke operativne programe.

U prilogu 2. detaljnije su opisane prognoze država članica u pogledu zahtjeva za plaćanje koji se podnose 2015. i 2016. za programe kohezijske politike za razdoblje 2007. – 2013.

Procjene Komisije na temelju izvršavanja

Ukupni udio pretfinanciranja i privremenih plaćanja na kraju 2014. iznosio je 266,1 milijardu EUR. Ukupna omotnica za programe kohezijske politike za razdoblje 2007. – 2013. iznosi 347,3 milijarde EUR. Uzimajući u obzir dosad izvršeni opoziv i rizik od opoziva zbog provedbe pravila N+2/N+3 na kraju 2014., ali koji još čeka potvrdu (ukupni najveći iznos od otprilike 0,9 milijardi EUR od početka razdoblja), najveći mogući iznos koji se još mora isplatiti je oko 80,3 milijarde EUR. Međutim, 5 % iznosa svakog programa mora biti isplaćeno na kraju završetka (17,3 milijarde EUR).

To znači da je očekivana razina privremenih zahtjeva za plaćanje koji se još moraju isplatiti 2015. ili sljedeće godine oko 63 milijarde EUR ili 18 % ukupne omotnice, što uključuje zaostatak na kraju 2014. godine (24,7 milijardi EUR). Najveća moguća razina plativih novih zahtjeva za plaćanje koji će biti zaprimljeni 2015. ili u sljedećim godinama, prije završetka programa, iznosi 38,3 milijarde EUR. Ako 2015. budu primljeni zahtjevi za plaćanje u iznosu do 35 milijardi EUR, preostali iznos od najviše 3,5 milijardi EUR bit će primljen 2016.

Procijenjeni zaostatak na kraju 2015. utemeljen na ispravljenim prognozama država članica

Razina odobrenih sredstava za plaćanja u proračunu za 2015. iznosi 39,5 milijardi EUR. Tim će se iznosom pokriti zaostatak nastao prije 2015. godine (24,7 milijardi EUR) i novi zahtjevi (procijenjeni na 35 milijardi EUR). Očekivani zaostatak na kraju 2015. stoga bi trebao iznositi 20 milijardi EUR, od čega će najmanje polovica ili 10 milijardi EUR ostati kao neuobičajeni zaostatak.

u milijardama EUR

Zaostatak na kraju 2014.

(prilagođen)

Prognoze država članica u vezi sa zahtjevima iz 2015. ispravljen uz prag od 95 %

Odobrena sredstva za plaćanja u proračunu za 2015.

Prognoze zaostatka za kraj 2015.

24.7

~35

39.5

~20

1.11.  Očekivani zahtjevi za plaćanje tijekom 2016.

Kao što je navedeno, očekuje se da će zaostatak na kraju 2015. iznositi 20 milijardi EUR pokažu li se prognoze država članica točnima. Nadalje, očekuje se do 3,5 milijardi EUR plativih zahtjeva prije završetka programa. Uzimajući u obzir relativno ograničen broj zahtjeva za plaćanje te da više ne postoji pritisak od pravila N+2, ne postoji razlog da se pretpostavi da će veliki dio tih zahtjeva za plaćanje stići prekasno da budu plaćeni tijekom 2016.

Komisija će prilagoditi svoj zahtjev u nacrtu proračuna za 2016. uzimajući u obzir „uobičajeni” zaostatak na kraju 2016. Taj „uobičajeni” zaostatak koji obuhvaća prekasno podnesene zahtjeve i preostale prekide/obustave trebao bi, međutim, biti osjetno manji u odnosu na prethodne godine, s obzirom na to da je razina novih zahtjeva koji bi trebali biti primljeni 2016. također jako niska te da Komisija očekuje od država članica da isprave nedostatke i podnesu „čiste” zahtjeve. On bi mogao iznositi otprilike 2 milijarde EUR. Taj „uobičajeni” zaostatak na kraju 2016. morat će stoga biti obuhvaćen u proračunu za 2017., a iznos koji bi trebao biti uvršten u proračun za 2016. trebao bi biti oko 21,5 milijardi EUR.

1.12.  Sažeti pregled podataka koji se rabe u izračunu zahtjeva za plaćanje i zaostatka

U sljedećoj su tablici sažeti podaci o omotnici programa, očekivanoj iskorištenosti proračunskih sredstava dostupnih u proračunu za 2015. i najvećeg broja zahtjeva za plaćanje koji se očekuju 2016.

Nepodmirena privremena plaćanja 2015. – 2017. (u milijardama EUR)

Omotnica programa

(1)

347.3

—  od čega pretfinanciranje i privremena plaćanja ostvarena do kraja 2014.

(2)

266.1

—  od čega sredstva rezervirana za završetak programa (5 %) i izvršeni opozivi

(3)

18.2

Najveći mogući broj plativih privremenih plaćanja (2015. – 2017.)

(4)=(1)-(2)-(3)

~63.0

—  od čega zaostatak na kraju 2014. (nepodmireni zahtjevi za plaćanje)

(5)

24.7

—  od čega najveći mogući broj plativih privremenih plaćanja (2015. – 2017.)

(6)=(4)-(5)

38.3

Proračunska godina 2015., u milijardama EUR

Sredstva dostupna u proračunu za 2015.

(1)

39.5

—  od čega zaostatak na kraju 2014.

(2)

24.7

—  od čega prognoze za 2015. ispravljene uz prag od 95 %

(3)

~35

Očekivani zaostatak na kraju 2015.

(4)=(1)-(2)-(3)

~20

Proračunska godina 2016., u milijardama EUR

Očekivani zaostatak na kraju 2015.

(1)

~20

Najveći mogući iznos preostalih zahtjeva za plaćanje koji se očekuju 2016. prije završetka programa

(2)

~3.5

Najveći mogući iznos zahtjeva za plaćanje koji će biti obuhvaćeni u proračunu za 2016.

(3)=(1)+(2)

~23.5

1.13.  Plaćanja na završetku programa

Zaključenje strukturnih fondova ima vlastitu dinamiku plaćanja. Svaka država članica šalje svoje dokumente o završetku programa najkasnije do 31. ožujka 2017. Komisija u roku od pet mjeseci od datuma primitka izjave o završetku programa obavještava države članice o svojem mišljenju pod uvjetom da su svi podaci sadržani u početnom dokumentu o završetku programa(25). U načelu se plaćanja za završetak izvode nakon 2016. Ukupni dio rezerviran za završetak (5 % od ukupnih dodijeljenih sredstava) iznosi 17,3 milijarde EUR, ali na razinu plaćanja utjecat će i kvaliteta provedbe programa tijekom čitava razdoblja. Mogući opozivi za završetak programa u kohezijskoj politici mogu smanjiti potrebe za plaćanjima.

Prema indikativnoj procjeni, ukupni postotak opoziva na završetku programa za razdoblje 2000. – 2006. iznosio je 2,6 % ukupne omotnice za Europski socijalni fond i 0,9 % za Europski fond za regionalni razvoj. Međutim, za ESF ostaje još otprilike 0,5 % nepodmirenih obveza koje su povezane s problematičnim slučajevima s nepravilnostima te stoga Komisija predviđa da će ukupni postotak opoziva na završetku za taj fond biti oko 3 %. Komisija ne isključuje mogućnost da će opozivi na završetku biti viši nego u prošlim razdobljima pa bi navedene procjene trebale biti uzete u obzir uz dozu opreza.

Zahtjevi na završetku ne uzimaju se u obzir u analizi smanjenja uobičajenog dijela zaostatka s obzirom na to da je većina njih plaćena 2017. – 2019. ili narednih godina te neće ni u kojem slučaju dovesti do plaćanja jer će se nepravilno plaćeni iznosi prvo riješiti prije negoli dođe do završnih plaćanja.

Ostali naslovi: predviđanja za programe za razdoblje 2007. – 2013.

1.14.  Pregled

Nakon detaljne analize konkretnog slučaja kohezijske politike (naslov 1.b) u odjeljku 4., u ovom se odjeljku proučava stanje u drugim naslovima, što se može sažeti kako slijedi:

—  Sredstva za Europski fond za jamstva u poljoprivredi (naslov 2.) nisu diferencirana, što znači da su plaćanja i preuzimanje obveza u proračunu na istoj razini te stoga nema zaostatka na kraju godine.

—  Upravljanje ruralnim razvojem, Europskim fondom za ribarstvo (naslov 2.), fondovima za azil, migracije, granice i sigurnost (naslov 3.) podijeljeno je s državama članicama, na sličan način kao i kohezijska politika. Iako dosad za ruralni razvoj nije zabilježen zaostatak, to nije slučaj s drugim fondovima.

—  Većinom ostalih programa (naslovi 1.a i 4.) upravlja Komisija. Zbog manjka u plaćanjima mnogi su od tih programa podložni mjerama ublažavanja koje je Komisija poduzela tijekom 2014. (u nekim slučajevima već 2013.) koje variraju od smanjenja pretfinanciranja (uz vođenje računa o vrsti i financijskoj stabilnosti provedbenih partnera, primatelja i korisnika), do odgađanja završnih plaćanja ili plaćanja proračunske potpore, uz izbjegavanje ulaženja u nove obveze i kašnjenja ugovaranja. Većinom se mjera za ublažavanje, međutim, samo odgađa vrijeme plaćanja, a obveze se i dalje moraju poštovati.

U donjoj tablici iznosi se pregled kretanja zaostatka za naslove 1.a i 4. Iako postoji jasna tendencija rasta zaostatka u naslovu 4. koji je 2014. dostigao najveću razinu posljednjih godina, njegovo kretanje u okviru naslova 1.a je manje jasno.

Zaostatak na kraju godine (u milijunima EUR)

2007

2008

2009

2010

2011

2012

2013

2014

Naslov 1.a

1 679

507

291

628

604

567

551

541

Naslov 4.

172

178

284

226

387

367

389

630

1.15.  Programi podijeljenog upravljanja u okviru naslova 2. i 3.

1.15.1.  Naslov 2.

Europski fond za jamstva u poljoprivredi (EFJP)

Za Europski fond za jamstva u poljoprivredi nije zabilježen zaostatak s obzirom na to da se taj fond temelji na nediferenciranim odobrenim sredstvima.

Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EPFRR)

Zasad nije zabilježen zaostatak za ruralni razvoj. Komisija je uvijek bila u mogućnosti platiti sve zahtjeve za plaćanje na vrijeme. Uzimajući u obzir veličinu programa za ruralni razvoj i pravilo od 95 % koje se također primjenjuje, najveća razina privremenih plaćanja koja bi se još mogla platiti prije završetka je za razdoblje 2007. – 2013. oko 8,7 milijardi EUR. Sredstva za plaćanje koja su odobrena u proračunu za 2015. za programe za razdoblje 2007. – 2013. iznose 5,9 milijardi EUR. Ostatak iznosa od 2,8 milijardi EUR bit će plaćen 2016. nakon podnošenja izjave iz završnog kvartala koja bi trebala pristići u siječnju 2016.

Ukupni iznos rezerviran za završetak programa je oko 4,8 milijardi EUR. Stvarni iznos koji će biti plaćen ovisi o opozivima. Primjerice, ako se primijeni stopa opoziva od 1,5 % koja je bila prisutna tijekom razdoblja završetka za programe za razdoblje 2000. – 2006., bit će opozvano otprilike 1,5 milijardi EUR. Plaćanja za završetak programa očekuju se između 2016. i 2019.

Europski fond za ribarstvo (EFR)

Upravljanje Europskim fondom za ribarstvo slično je kohezijskoj politici (naslov 1.b). Međutim, s obzirom na to da za njega ne vrijedi pravilo N+3, EFR se nije suočio s konkretnim problemom pretvaranja pravila N+3 u pravilo N+2 između obroka za obveze za 2010. i obroka za obveze za 2011. Štoviše, za njega ne vrijedi ni tzv. grčko pravilo, iako je početak programa neznatno kasnio zbog obveza povezanih sa sustavima upravljanja i kontrole. Unatoč tome, proteklih godina zaostatak EFR-a vrlo je velik. Na početku 2014. razina zaostatka bila je na razini odobrenih sredstava za plaćanja za programe za razdoblje 2007. – 2013.

Kada je riječ o godišnjem rasporedu slanja zahtjeva za plaćanje, dvije trećine godišnjih zahtjeva za plaćanje u razdoblju 2010. – 2014. primljeno je u studenom i prosincu. Sljedeći grafikon pokazuje razinu zaostataka od 2011. do 2014. za programe za razdoblje 2007. – 2013. za EFR zajedno s početnim odobrenim sredstvima za plaćanja u narednoj godini.

20150708-P8_TA(2015)0263_HR-p0000011.png

Glavni razlog smanjenja zaostatka EFR-a na kraju 2014. raspodjela je svih dostupnih sredstava za plaćanja u poglavlju proračuna (uključujući sva odobrena sredstva za plaćanja za podijeljeno upravljanje Europskim fondom za pomorstvo i ribarstvo (EFPR) zbog zastoja u usvajanju nove pravne osnove) i povećanih sredstava iz nacrta izmjene proračuna 3/2014 (usvojen kao izmjena proračuna 2/2014) i u prijenosu na kraju godine.

Veća razina odobrenih plaćanja u proračunu 2015. trebala bi omogućiti smanjenje zaostatka na njegovu uobičajenu razinu od oko 0,1 milijarde EUR.

1.15.2.  Naslov 3.

Politike azila, migracija, granica i sigurnosti

Zajedničke politike azila i imigracije u razdoblju 2007. – 2013. uglavnom su provedene preko općeg programa „Solidarnost i upravljanje migracijskim tokovima”. Opći program činila su četiri instrumenta: Fond za vanjske granice, Europski fond za povratak, Europski fond za izbjeglice i Europski fond za integraciju državljana trećih zemalja.

Sljedeći grafikon pokazuje rast nepodmirenih zahtjeva za plaćanje na kraju godine za programe u području azila, migracija, granica i sigurnosti.

20150708-P8_TA(2015)0263_HR-p0000012.png

Nepodmirene obveze su sa 150 milijuna EUR na početku 2007. porasle na 2,6 milijardi EUR tijekom 2014., unatoč opozivu od 300 milijuna EUR tijekom razdoblja 2007. – 2014. Oko 1,9 milijardi EUR treba još biti plaćeno za programe za razdoblje 2007. – 2013. Odobrena sredstva za plaćanja za programe u proračunu za 2015. neznatno su viša od 600 milijuna EUR, uključujući odobrena sredstva za početna plaćanja i godišnje pretfinanciranje za nove programe za razdoblje 2014. – 2020.

Uzimajući u obzir iznos koji će biti plaćen na završetku i koji se procjenjuje na otprilike 1 milijardu EUR i činjenicu da drugo pretfinanciranje nije moglo biti plaćeno 2013. i 2014. zbog nedostatka odobrenih sredstava za plaćanja, potrebe za plaćanjima za smanjenje zaostatka za programe 2007. – 2013. na normalnu razinu na kraju 2016. procjenjuju se na oko 235 milijuna EUR.

1.16.  Izravno upravljanje programima u naslovima 1.a i 4.

1.16.1.  Naslov 1.a

U ovom se odjeljku iznosi pregled stanja plaćanja za programe u okviru naslova 1.a na kraju 2014.

Nepodmireni zahtjevi za plaćanje na kraju godine

Donji grafički prikaz pokazuje razvoj nepodmirenih zahtjeva za plaćanje na kraju godine za glavne programe u naslovu 1.a.

20150708-P8_TA(2015)0263_HR-p0000013.png

Visoka razina nepodmirenih zahtjeva za plaćanje na kraju 2007. uglavnom je rezultat projektnog ciklusa šestog Okvirnog programa za istraživanja te posebno visokog broja otvorenih obveza u to vrijeme. Usto, u ugovorima o istraživanju navodi se da je prije plaćanja zahtjeva za podmirenje troškova potrebno predočiti revizijske potvrde.

Mjere ublažavanja koje je Komisija poduzela 2014. (vidi odjeljak 2.2.) radi rješavanja manjka odobrenih sredstava za plaćanja spriječile su rast nepodmirenih zahtjeva za plaćanje na kraju 2014. Te su mjere podrazumijevale smanjenje razine pretfinanciranja i odgodu potpisivanja novih ugovora/sporazuma o bespovratnim sredstvima, čime se dio plaćanja prenio na sljedeću godinu. Iako su zaustavile rast nepodmirenih zahtjeva za plaćanje, one su također usporile provedbu programa za razdoblje 2014. – 2020. U nekim slučajevima, morale su se poduzeti još drastičnije mjere kako bi se dala prednost plaćanjima namijenjenim korisnicima u nepovoljnijem položaju.

Kretanje nepodmirenih obveza (RAL)

Uglavnom stabilna razina nepodmirenih zahtjeva za plaćanje za programe na kraju godine u naslovu 1.a u izrazitoj je suprotnosti s jasnom tendencijom rasta razine nepodmirenih obveza kako je prikazano u grafikonu.

20150708-P8_TA(2015)0263_HR-p0000014.png

U velikoj su mjeri nepodmirene obveze iz naslova 1.a posljedica sve veće razlike između odobrenih sredstava za preuzimanje obveza i odobrenih sredstava za plaćanja za istraživanje, što je najveći program u ovom naslovu. To predočuje donji grafikon u kojemu je prikazana negativna tendencija omjera plaćanja i obveza.

20150708-P8_TA(2015)0263_HR-p0000015.png

Kao primjer toga kako se provode projekti u naslovu 1.a opisan je projektni ciklus za istraživačke programe.

Projektni ciklus istraživanja

Programi istraživanja provode se u okviru višegodišnjih radnih programa koji obuhvaćaju pozive za dostavu prijedloga, javnu nabavu, studije, stručne skupine, sudjelovanje u međunarodnim organizacijama, seminare i radionice, evaluaciju i praćenje. Oko 90 % istraživačkih programa povezano je s pozivima za dostavu prijedloga, a ostalih 10 % za ostale aktivnosti.

Godišnji program rada za godinu N usvaja Komisija sredinom godine N-1. Od druge polovice godine N-1 objavljuju se pozivi za dostavu prijedloga. U većini se slučajeva prijedlozi obično podnose u roku od tri mjeseca od objave poziva za dostavu prijedloga. Globalne se obveze preuzimaju nakon donošenja radnog programa u godini N, a najkasnije prije pregovora o sklapanju ugovora (obično u vrijeme roka poziva). Nakon ocjenjivanja prijedloga (tri mjeseca) i odabira (jedan do dva mjeseca) slijede pregovori o ugovoru (od jednog do šest mjeseci) i potpisivanje (do nekoliko mjeseci). Komisija / izvršna agencija ima osam mjeseci između roka poziva i potpisivanja ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava (takozvano „vrijeme do sredstava”), od čega pet mjeseci da obavijesti podnositelje zahtjeva o ishodu znanstvenog ocjenjivanja i tri mjeseca za pripremu ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava. Jednom kada se pojedinačna obveza preuzme, a ugovor potpiše, pretfinanciranje bi se trebalo isplatiti u roku od 30 dana od potpisivanja sporazuma ili 10 dana prije početka aktivnosti, što god dođe kasnije. Nakon što je Glavna uprava za istraživanje 2014. poduzela niz strukturnih mjera, u mnogim se slučajevima pretfinanciranje za obveze iz godine N sada isplaćuje u godini N+1 umjesto u godini N. Privremena plaćanja temelje se na financijskim izvještajima i povezana su s periodičkim izvješćima, obično svakih 18 mjeseci. Završno plaćanje od 10 % obavlja se po primitku završnog izvješća.

Za sve se druge aktivnosti predviđene programom rada privremene obveze preuzimaju u godini N, a avansna plaćanja izvršavaju iste godine. Ostatak se plaća u godini N+1.

Manjak plaćanja za istraživanje: stvarne posljedice

Kako bi se upravljalo manjkom odobrenih sredstava za plaćanja u okviru istraživačkih programa, tijekom 2014. ukupni iznos od 236,5 milijuna EUR prenesen je iz linija programa Obzor 2020. za razdoblje 2014. – 2020. kako bi se ojačale proračunske linije za završetak istih programa za razdoblje 2007. – 2013., čime je pretfinanciranje poziva za dostavu prijedloga u okviru programa Obzor 2020. objavljenih 2014. odgođeno na 2015. To nije bio slučaj prethodnih godina te je posljedica toga bilo kašnjenje provedbe novih programa.

Istraživanje može potrajati te uskraćivanje potpisivanja ugovora i financiranja nije u skladu s ciljevima pojačanih istraživačkih napora radi podupiranja gospodarskog rasta. Očekuje se da će se povećanjem razine odobrenih sredstava za plaćanja za Obzor 2020. u proračunu za 2015. omogućiti djelomični oporavak tog ključnog programa.

Erasmus+

Erasmus+ dobar je primjer godišnjeg programa za koji razina plaćanja blisko slijedi razine obveza, s obzirom na to da je ciklus trajanja većine aktivnosti povezan s akademskom godinom.

Zbog manjka u plaćanjima povećanje odobrenih sredstava za plaćanja 2014., međutim, nije odgovaralo povećanju odobrenih sredstava za preuzimanje obveza koje će i dalje rasti u razdoblju 2014. – 2020. Taj je manjak plaćanja tijekom 2014. vidljiv i u omjeru plaćanja i obveza u sljedećem grafikonu.

20150708-P8_TA(2015)0263_HR-p0000016.png

Kao posljedica toga, 2014. nije bilo moguće izvršiti dio drugog pretfinanciranja za nacionalne agencije, koje bi trebale financirati aktivnosti mobilnosti. Iako bi se stanje trebalo donekle poboljšati, predviđa se da će se program Erasmus+ suočiti sa sličnim ograničenjima i 2015.

Promet i energija

U ovom grafikonu prikazan je sve veći nerazmjer između razina obveza i plaćanja za područja politike prometa i energije.

20150708-P8_TA(2015)0263_HR-p0000017.png

Odobrena sredstva za plaćanja u proračunu 2015. bit će dovoljna za prvo pretfinanciranje projekata za razdoblje 2014. – 2020. te djelomično rješavanje problema nepodmirenih obveza iz razdoblja 2007. – 2013. koje se procjenjuju na više od 2 milijardi EUR.

Europski plan gospodarskog oporavka (EERP)

U usporedbi s visokom razinom obveza iz 2009. i 2010. provedba plaćanja za ovaj program započela je sporo s obzirom na to da se projekti u okviru EERP-a većinom sastoje od infrastrukturnih projekata velikih razmjera.

20150708-P8_TA(2015)0263_HR-p0000018.png

Odobrena sredstva za plaćanja, 2014. posebno, nisu bila dovoljna da se pokriju svi zahtjevi za plaćanje primljeni tijekom godine, čak i nakon kasnog usvajanja nacrta izmjene proračuna 3/2014 kojim su se osigurala dodatna sredstva za plaćanja. Na kraju 2014. nepodmirene obveze iznosile su 2 milijarde EUR, od čega je pola iznosa bilo prvotno namijenjeno za EERP. Razina odobrenih sredstva za plaćanja 2015. iznosi 407 milijuna EUR, čime se predviđa da će se pokriti potrebe za tu godinu.

1.16.2.  Naslov 4.

Donji grafikon prikazuje razinu nepodmirenih obveza za programe u naslovu 4. od 2007.

20150708-P8_TA(2015)0263_HR-p0000019.png

Naslov 4. sadrži kratkoročne instrumente za odgovor na krizu, dugoročnije instrumente u okviru kojih se primjenjuje višegodišnje programiranje te ad-hoc instrumente kao što su makrofinancijski zajam i potpore u obliku bespovratnih sredstava. Tri velika instrumenta (Instrument pretpristupne pomoći II (IPA), Europski instrument za susjedstvo i Instrument razvojne pomoći) na koje se primjenjuje višegodišnje programiranje čine 73 % rashoda u tom naslovu. S jedne strane, potpora trećim zemljama koja je financirana tim programima tipično traje oko 6 – 8 godina. Instrumenti za odgovor na krizu (humanitarna pomoć, Instrument za doprinošenje stabilnosti i miru, zajednička vanjska i sigurnosna politika) i makrofinancijska pomoć, s druge strane, imaju mnogo kraći ciklus plaćanja u trajanju od 12 do 18 mjeseci.

Od 2013. za većinu instrumenata u naslovu 4. zabilježen je zamjetan manjak u odobrenim sredstvima za plaćanja, koji je prvo pogodio instrumente povezane s humanitarnim i kriznim stanjima koji imaju brzi ciklus plaćanja, ali i instrumente kao što su Instrument za razvojnu suradnju i Europski instrument za susjedstvo u kojima su plaćanja većinom povezana s postojećim ugovorima i obvezama. Stanje se pogoršalo 2014. zbog ukupnog smanjenja dostupnih plaćanja u usporedbi s 2013. Za neke je programe povećanje sredstava preko nacrta izmjene proračuna 3/2014 (i druge radnje poput prijenosa)(26) pristiglo prekasno te je bilo nedovoljno za pokrivanje nepodmirenog zaostatka.

Mjere koje su poduzete (vidi odjeljak 2.2.) mogle su odgodom vremena plaćanja samo djelomično ublažiti učinke manjka u plaćanjima, dok se prethodne obveze i dalje moraju poštovati.

Nepodmireni zahtjevi za plaćanje na kraju godine

Ukupno gledajući, nepodmireni zahtjevi za plaćanja na kraju 2014. za naslov 4. znatno su porasli. To je uglavnom posljedica snažnog rasta broja zahtjeva i nedostatka odobrenih sredstava za plaćanja u slučaju Europskog instrumenta za susjedstvo i Instrumenta za razvojnu suradnju kao što pokazuje ovaj grafikon.

20150708-P8_TA(2015)0263_HR-p0000020.png

Međutim, povećanje odobrenih sredstava za plaćanja u proračunima za 2013. i 2014. omogućilo je rješavanje razine nepodmirenih zahtjeva za plaćanje za humanitarnu pomoć(27):

20150708-P8_TA(2015)0263_HR-p0000021.png

Kao što je navedeno, nepodmirene obveze iz naslova 4. i tri velika dugoročna instrumenta zabilježili su postojan rast tijekom proteklih pet godina u skladu s razinama obveza iz prethodnog VFO-a. Programi za koje su primjerice prvotno preuzete obveze 2010. bit će formalizirani s trećom zemljom korisnicom tijekom 2011., a ugovori zaključeni do 2014. To znači da bi mnogi od tih većih programa, za koje su preuzete obveze kada je njihov rast bio iznimno jak, sada trebali biti plaćeni. Očekuje se da će razina odobrenih sredstava za plaćanja u proračunu za 2015. smanjiti postojeću razliku, čime bi se trebalo pomoći u stabiliziranju stanja koje će i dalje ostati napeto, dok se istovremeno predviđa rast i razlike i nepodmirenih obveza za mnoge instrumente kao što je Instrument za razvojnu suradnju.

predviđanja za programe za razdoblje 2014. – 2020.

Proračun za 2016. također će morati obuhvatiti dovoljno odobrenih sredstava za plaćanja ne samo za postupno smanjenje neuobičajene razine nepodmirenih zahtjeva za plaćanje koji proizlaze iz obveza povezanih s programima za razdoblje 2007. – 2013., nego i za programe za razdoblje 2014. – 2020. u naslovima 1.a i 4. čiju provedbu ometa manjak u plaćanjima. Proračun za 2016. također mora sadržavati dovoljno odobrenih sredstava za plaćanja za druge fondove, kao što je ruralni razvoj (naslov 2.) radi izbjegavanja stvaranja novog zaostatka koji nije postojao u prošlosti.

Komisija će u nacrtu proračuna za 2016. procijeniti potrebe za plaćanja tijekom 2016. za programe za razdoblje 2014. – 2020.

Zaključci

Proteklih je godina te posebno 2014. razina odobrenih sredstava za plaćanja bila nedovoljna da se nadoknade primljeni zahtjevi za plaćanje. To je stoga dovelo do sve većeg zaostatka u nepodmirenim zahtjevima za plaćanje na kraju godine te posebno za programe kohezijske politike za razdoblje 2007. – 2013. Komisija je poduzela niz mjera za smanjenje negativnog učinka manjka u plaćanjima, istovremeno ispunjavajući, koliko je to bilo moguće, prethodno preuzete obveze. Međutim, to je ujedno prouzročilo i ometanje provedbe programa za razdoblje 2014. – 2020.

Predviđa se da će odobrena sredstva za plaćanja u proračunu 2015. dovesti do smanjenja zaostatka u nepodmirenim zahtjevima za plaćanje za programe za razdoblje 2007. – 2013. Komisija je utvrdila potrebnu razinu plaćanja kako bi se do kraja 2016. smanjila neuobičajena razina nepodmirenih zahtjeva za plaćanje za programe za razdoblje 2007. –2013. Komisija će u skladu s time u nacrtu proračuna za 2016. predložiti odgovarajuća odobrena sredstva za plaćanja.

Komisija smatra da tri institucije na temelju toga mogu započeti s provedbom plana za smanjenje razine neplaćenih računa koja odgovara provedbi programa za razdoblje 2007. – 2013. na održivu razinu do kraja 2016.

Prilog 1.: informacije koje je Komisija poslala 15. prosinca 2014.

Komisija je 15. prosinca 2014. predstavila očekivani zaostatak za programe kohezijske politike za razdoblje 2007. – 2013. na kraju 2014. i 2015., kako slijedi:

2010

2011

2012

2013

2014 (*)

2015 (*)

Zaostatak u neplaćenim računima na kraju godine (u milijardama EUR)

6.1

10.8

16.2

23.4

do25 (1)

19 (2)

(*) Procjene Komisije na temelju prilagođenih prognoza država članica

(1)  Uzimajući u obzir dodatna odobrena sredstva za plaćanja u nacrtu izmjene proračuna 3/2014 kako je konačno usvojen.

(2) Uzimajući u obzir dodatna odobrena sredstva za plaćanja u nacrtu izmjene proračuna 3/2014 kako je konačno usvojen i odobrena sredstva za plaćanja u proračunu za 2015.

Komisija je također iznijela pregled očekivanoga zaostatka za programe kohezijske politike za razdoblje 2007. – 2013. na kraju 2014. Kako pokazuje tablica, ukupna razina zahtjeva za plaćanje koji su stvarno primljeni na kraju 2014. iznosila je 1,5 milijardi EUR manje od prognoza država članica i oko 2,5 milijardi EUR više od gornjih razina koje je prognozirala Komisija.

OČEKIVANI ZAOSTATAK NA KRAJU 2014.

u milijardama EUR

(1)

Zahtjevi za plaćanje primljeni na kraju 2013. i koji nisu plaćeni do kraja 2013. (zaostatak)

23.4

(2)

Zahtjevi za plaćanje primljeni do kraja studenog 2014.

31.4

(3)  = (1) + (2)

Zahtjevi za plaćanje zatraženi do kraja studenog koji bi se trebali platiti 2014.

54.8

(4)

Odobrena razina sredstava za plaćanja (u izmjeni proračuna 3/2014)

49.4

(5)  = (3) – (4)

Zaostatak do kraja studenog 2014., zatražen za plaćanje do kraja 2014.

5.4

Prognoza

Stvarna realizacija

Prognoze država članica o zahtjevima za plaćanje koji će biti podneseni u prosincu 2014.

23

21.5

Prognoze Komisije o zahtjevima za plaćanje koji će biti podneseni u prosincu 2014.

18 - 19

21.5

Prognoze zaostatka u neplaćenim računima na kraju 2014.: do 25 milijardi EUR.

Naposljetku, Komisija je predstavila procjene država članica, razvrstane po državama, o zahtjevima za plaćanje koji bi tijekom 2014. trebali biti predati za kohezijsku politiku (54,33 milijarde EUR), zahtjevima za plaćanje poslanima do 31. listopada 2014. (31,36 milijardi EUR) te, na koncu, zahtjevima za plaćanje čije je podnošenje predviđeno za studeni i prosinac (22,97 milijardi EUR).

Komisija je također dodala da „uzimajući u obzir prosječne stope pogreške u bruto prognozama država članica u proteklim godinama i gornju granicu od 95 % u plaćanjima prije završetka kako je utvrđeno člankom 79. Uredbe 1083/2006 Komisija procjenjuje zahtjeve koje bi trebala primiti u prosincu na iznos od 18 – 19 milijardi EUR”. To je u skladu s prikazanim tablicama.

Prilog 2.: Naslov 1.b: posljednje prognoze država članica

U ovom su prilogu iznesene posljednje prognoze država članica u vezi s podnošenjem zahtjeva za plaćanje tijekom 2015. i 2016. za programe kohezijske politike za razdoblje od 2007. do 2013. te se razlikuju bruto prognoze (koje su navele države članice) i ograničene prognoze (vidi objašnjenje u odjeljku 4.4.)

Prognoze država članica (u milijardama EUR)

Razdoblje

2007. – 2013.

2015.*

2016.

Bruto prognoze

Bruto prognoze

AT

Austrija

0,09

0,00

BE

Belgija

0,24

0,06

BG

Bugarska

1,35

0,00

CY

Cipar

0,06

0,00

CZ

Češka Republika

4,01

3,75

DE

Njemačka

2,43

0,95

DK

Danska

0,04

0,03

EE

Estonija

0,09

0,00

ES

Španjolska

4,65

1,74

FI

Finska

0,21

0,02

FR

Francuska

1,92

0,34

GR

Grčka

0,75

0,00

HR

Hrvatska

0,22

0,31

HU

Mađarska

3,86

1,24

IE

Irska

0,03

0,01

IT

Italija

5,07

1,44

LT

Litva

0,09

0,00

LU

Luksemburg

0,01

0,00

LV

Latvija

0,54

0,09

MT

Malta

0,14

0,04

NL

Nizozemska

0,21

0,10

PL

Poljska

8,92

3,99

PT

Portugal

0,52

0,06

RO

Rumunjska

6,64

2,81

SE

Švedska

0,11

0,00

SI

Slovenija

0,38

0,18

SK

Slovačka

2,68

0,64

UK

Ujedinjena Kraljevina

1,52

0,25

CB

Teritorijalna suradnja

1,16

0,25

UKUPNO

 

47,93

18,32

UKUPNE OGRANIČENE PROGNOZE***

34,74

2,95**

* Iznosi za prognoze za 2015. izračunati su za operativne programe za koje države članice nisu poslale prognoze u siječnju 2015. koristeći se povezanim prognozama poslanima u rujnu 2014.

** Najveći mogući plativi iznos za 2016. je 3,5 milijardi EUR od čega su u ovoj fazi države članice već potvrdile 3 milijarde EUR.

*** Ograničenje je primjena pravila od 95 % kojim se predviđa da se privremena plaćanja mogu izvršiti samo prije završetka programa sve dok je ukupna količina plaćanja manja od 95 % dodijeljenih sredstava za programe.

(1) SL L 298, 26.10.2012., str. 1.
(2) SL L 347, 20.12.2013., str. 884.
(3) SL C 373, 20.12.2013., str. 1.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0061.
(5) Uzrok toga su takozvana pravila „N+2” / „N+3” prema kojima se plaćanja moraju izvršiti u roku od dvije (N+2) ili tri (N+3) godine nakon što su preuzete odgovarajuće obveze. Na kraju 2013. ta su se dva pravila o automatskom opozivu primjenjivala istodobno.
(6) Ukupna dodatna odobrena sredstva za plaćanja preko izmjena proračuna iznosila su 2012. godine 6,7 milijardi EUR, 2013. godine 11,6 milijardi EUR, a 2014. godine 3,5 milijardi EUR.
(7) Zaostatak u nepodmirenim zahtjevima za plaćanje za programe kohezijske politike za razdoblje 2007. – 2013. na kraju godine porastao je s 11 milijardi EUR koliko je iznosio 2011. na 16 milijardi EUR 2012., na 23,4 milijarde EUR 2013. i na 24,7 milijardi EUR 2014.
(8) Treba napomenuti da se za politike pod podijeljenim upravljanjem kao što je kohezijska politika (u okviru koje Komisija nadoknađuje rashode država članica) zatezne kamate ne primjenjuju.
(9) Preostalih 5 % treba biti plaćeno na završetku programa, što će se dogoditi u razdoblju od 2017. do 2019. nakon što Komisija procijeni da je program uspješno proveden i da nema potrebe za dodatnim ispravcima.
(10) Zakonodavstvom o kohezijskoj polici predviđen je zakonski rok od 60 dana.
(11) Definicija uobičajenog i neuobičajenog zaostatka nalazi se u odjeljcima 3.4. i 4.3.
(12) Izmjena proračuna 2/2014 izvorno je predstavljena kao nacrt izmjene proračuna 3/2014.
(13) Mjesečne prognoze o privremenim plaćanjima i zahtjevima za plaćanje, obavijesti o proračunskim prognozama (dvaput godišnje).
(14) DEC 54/2014
(15) Neplaćeni iznosi koji su rezultat smanjenja stopa pretfinanciranja na stopu ispod propisane/uobičajene najmanje moguće stope ne uvrštavaju se u trenutačnu definiciju „nepodmirenih zahtjeva za plaćanje”: međutim, za brojne su programe neka smanjenja stopa pretfinanciranja provedena 2014. (u nekim slučajevima već 2013.) kako bi se plaćanja prebacila na kasniji datum.
(16) U članku 87. CR 1083/2006 navedeno je da se: „...zahtjevi za privremeno plaćanje za svaki operativni program sakupljaju i šalju Komisiji, ako je moguće, tri puta godišnje”.
(17) Identičan onom iz sažetka.
(18) Članci 91. i 92. Uredbe 1083/2016 za programsko razdoblje 2007. – 2013.
(19) Zbog ograničenja novčanog toka u prvim mjesecima godine (vidi odjeljak 3.3.) dio zaostatka možda neće biti plaćen u propisanom roku na početku godine.
(20) Osim za Hrvatsku, Rumunjsku, Slovačku
(21) Članak 76. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 od 11. srpnja 2006. o utvrđivanju općih odredaba o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu i Kohezijskom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1260/1999 (SL L 210, 31.7.2006, str. 25).
(22) Članak 112. Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (SL L 347, 20.12.2013., str. 320.).
(23) U prognozama koju su države članice podnijele u siječnju 2015. nisu obuhvaćeni svi operativni programi. U tim se slučajevima Komisija koristila prognozama koje je primila prošli rujan. Takva ekstrapolacija prognoza država članica koje nedostaju nije moguća za 2016. s obzirom na to da su se prognoze koje su predane u rujnu 2014. odnosile samo na 2014. i 2015. (ne još na 2016.). To znači da prognoza za 2016. obuhvaća samo operativne programe za koje su države članice dostavile informacije i da će možda morati biti revidirana kasnije kada informacije koje nedostaju budu dostavljene.
(24) U članku 79. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 stoji da „kumulativni ukupni iznos pretfinanciranja i privremenih plaćanja ne smije premašiti 95 % doprinosa iz fondova za operativni program; preostalih 5% će biti isplaćeno samo na završetku operativnog programa.
(25) Članak 89. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 od 11. srpnja 2006. o utvrđivanju općih odredaba o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu i Kohezijskom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1260/1999 (SL L 210, 31.7.2006, str. 25).
(26) + 406 milijuna EUR (neto povećanja odobrenih sredstava za plaćanja) za humanitarnu pomoć, + 30 milijuna EUR za Instrument za razvojnu suradnju i + 250 milijuna EUR za Europski instrument za susjedstvo.
(27) Grafikon, međutim, ne odražava učinak smanjene razine pretfinanciranja.


Inicijativa za zeleno zapošljavanje: iskorištavanje potencijala zelenog gospodarstva za stvaranje radnih mjesta
PDF 462kWORD 151k
Rezolucija Europskog parlamenta od 8. srpnja 2015. o Inicijativi za zeleno zapošljavanje: iskorištavanje potencijala zelenog gospodarstva za stvaranje radnih mjesta (2014/2238(INI))
P8_TA(2015)0264A8-0204/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije naslovljenu „Inicijativa za zeleno zapošljavanje: iskorištavanje potencijala zelenog gospodarstva za stvaranje radnih mjesta” (COM(2014)0446),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije naslovljenu „Zeleni akcijski plan za mala i srednja poduzeća” (COM(2014)0440),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije naslovljenu „Prema kružnom gospodarstvu: program nulte stope otpada za Europu” (COM(2014)0398),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije „Iskorištavanje potencijala zelenog rasta za zapošljavanje” (SWD(2012)0092),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 6. prosinca 2010. o politikama zapošljavanja u konkurentnom i zelenom gospodarstvu s niskim emisijama ugljika i učinkovitim korištenjem resursa,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2010/707/EU od 21. listopada 2010. o smjernicama za politike zapošljavanja država članica,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija naslovljeno „Zeleni akcijski plan za mala i srednja poduzeća i inicijativa za zeleno zapošljavanje”

–  uzimajući u obzir studiju OECD-a i Europskog centra za razvoj strukovnog osposobljavanja iz 2014. naslovljenu „Zelenije vještine i radna mjesta, studije OECD-a o zelenom rastu”,

–  uzimajući u obzir Pregled Europskog opservatorija za zapošljavanje iz travnja 2013. o promicanju zelenih radnih mjesta tijekom krize: priručnik najbolje europske prakse 2013. godine,

–  uzimajući u obzir izvješće Međunarodne organizacije rada i Europskog centra za razvoj strukovnog osposobljavanja iz 2011. naslovljeno „Vještine potrebne za zelena radna mjesta – cjelovit uvid: sažeto izvješće na temelju studija o 21 državi”,

–  uzimajući u obzir izvješće Europskog centra za razvoj strukovnog osposobljavanja iz 2010. naslovljeno „Vještine potrebne za zelena radna mjesta – europsko sažeto izvješće”,

–  uzimajući u obzir izvješća zaklade Eurofound pod naslovom „Radni odnosi i održivost: uloga socijalnih partnera u prijelazu na zeleno gospodarstvo (2011.)”, „ozelenjivanje europskog gospodarstva: odgovori i inicijative država članica i socijalnih partnera (2009.)”, „Preobrazba u zelene industrije u EU-u: predviđanje učinaka na količinu i kvalitetu radnih mjesta i upravljanje njima (2013.)”,

–  uzimajući u obzir radni dokument OECD-a, Centra za poduzetništvo (CFE) i Programa za lokalni gospodarski razvoj i razvoj zapošljavanja (LEED) od 8. veljače 2010. naslovljen „Zelena radna mjesta i vještine: posljedice borbe protiv klimatskih promjena na lokalno tržište rada”,

–  uzimajući u obzir definiciju zelenog radnog mjesta koje Međunarodna organizacija rada (ILO) i program Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) opisuju kao svako dostojanstveno radno mjesto kojim se doprinosi očuvanju ili obnavljanju kvalitete okoliša, bez obzira na to radi li se o radnom mjestu u poljoprivredi, industriji, uslužnom sektoru ili administraciji,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. prosinca 2013. o eko-inovacijama – radna mjesta i rast kao rezultat politike okoliša(1)

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. ožujka 2012. o planu za prijelaz na konkurentno gospodarstvo s niskim emisijama ugljika do 2050.(2)

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. rujna 2010. o razvijanju mogućnosti zapošljavanja u novom, održivom gospodarstvu(3),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i mišljenja Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0204/2015),

A.  budući da su svjetski trendovi, kao što su neučinkovita upotreba resursa, neodrživi pritisak na okoliš i klimatske promjene gotovo dosegnuli granice iznad kojih se nepovratni učinci na naše društvo i prirodno okruženje ne mogu spriječiti, a rastuće socijalno isključenje i nejednakosti predstavljaju izazov za društva;

B.  budući da je Europska agencija za okoliš u svojem izvješću za 2015. istaknula da sadašnje mjere nisu dovoljne za postizanje ciljeva koji se odnose na očuvanje biološke raznolikosti, smanjenje korištenja fosilnim gorivima i borbu protiv klimatskih promjena te sprečavanje njihovih učinaka na ljudsko zdravlje i okoliš;

C.  budući da zbog nedostatka jasnog političkog odgovora na te izazove postoji opasnost da znatan dio potencijala za otvaranje radnih mjesta tijekom zelenog i socijalno uključivog prijelaza bude neiskorišten;

D.  budući da kao odgovor na te prijetnje svjedočimo razvoju novih sektora, promjenama u mnogim drugima i slabljenju nekih sektora, poput onih koji onečišćuju u velikoj mjeri; budući da postoji potreba za usredotočivanje na inovacije i načine smanjenja onečišćenja; budući da se u pogledu sektora koji slabe posebna pozornost treba pridati radnoj snazi u smislu njezina ponovnog osposobljavanja i alternativnog zapošljavanja; budući da ulaganja u ta područja kojima se daje prednost u okviru programa Komisije za zelena radna mjesta, uključujući recikliranje, bioraznolikost, energetsku učinkovitost, kvalitetu zraka i sve tehnologije za obnovljive izvore energije poput energije iz obnovljivih izvora na otvorenom moru, imaju potencijal da u znatnoj mjeri potaknu otvaranje radnih mjesta, među ostalim u rijetko naseljenim područjima;

E.  budući da je prema podacima Europske agencije za okoliš sektor zelene robe i usluga porastao za više od 50 % između 2000. i 2011. zahvaljujući čemu je otvoreno više od 1,3 milijuna radnih mjesta i budući da će prema izračunima Komisije gospodarstvo koje se temelji na obnovljivim izvorima energije omogućiti otvaranje 20 milijuna novih radnih mjesta u Europi do 2020.; budući da ambiciozna i jasna politika EU-a i ulaganje u obnovljive izvore energije, gospodarenje šumama, održiva poljoprivreda i zaštita tla (za sprječavanje i suzbijanje hidroloških poremećaja) imaju potencijal da znatno potaknu otvaranje radnih mjesta;

F.  budući da je cilj održivog razvoja sadržan u Ugovoru iz Lisabona te se realizacijom tog cilja implicira da se pitanja okoliša razmatraju na istoj razini kao ekonomska i socijalna pitanjima;

G.  budući da se u strategiji EU2020 za promicanje pametnih, održivih i uključivih gospodarstava priznaje temeljna uloga prijelaza na zelena i socijalno pravedna gospodarstva;

H.  budući da nefleksibilnost tržišta rada onemogućuje otvaranje radnih mjesta, a konkurentno tržište rada EU-a može doprinijeti postizanju ciljeva zapošljavanja strategije Europa 2020.;

I.  budući da su se na Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama u Cancunu 2010. EU i njegove države članice obvezali da će jamčiti „pravedan prijelaz za radnu snagu kojim se stvaraju dostojanstvena i kvalitetna radna mjesta”; budući da se pravednim prijelazom na ekološki održivo gospodarstvo za sve treba dobro upravljati kako bi se doprinijelo cilju održivog i dugotrajnog zapošljavanje za sve, uključujući ali ne ograničavajući se na radna mjesta za visokokvalificirane radnike, socijalne uključenosti i iskorjenjivanja siromaštva;

J.  budući da pet stupova „pravednog prijelaza” obuhvaća: savjetovanje/glas Unije, ulaganje u zelena i dostojanstvena radna mjesta, zelene vještine, poštovanje prava na rad i ljudskih prava i socijalnu zaštitu radnika i zajednica koji su na prvoj liniji tijekom prijelaza s gospodarstva s visokom razinom emisije ugljika na gospodarstvo s niskom razinom;

K.  budući da je snažno sudjelovanje radnika u prijelazu nužno kako bi se povećala ekološka osviještenost i razumijevanje potrebe za učinkovitom upotrebom resursa te smanjio naš utjecaj na okoliš;

L.  budući da potencijal za rast zelenih radnih mjesta ometa nedostatak vještina i neusklađenost koji su prouzročeni brojnim činiteljima, između ostalog razlikama među nastavnim planovima i programima u smislu održivosti, utvrđenim propustima u određenim sektorima, nedostatkom studenata s potrebnim vještinama u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike te s informatičkim vještinama, te koncentracijama određenog spola u nekim sektorima umjesto jednake zastupljenosti spolova;

M.  budući da postoje dokazi da ulaganje u energetsku učinkovitost i učinkovitu upotrebu resursa te razvoj lanca opskrbe jasnom industrijskom strategijom, kao i preusmjeravanje oporezivanja s rada na druge izvore, mogu imati pozitivan utjecaj na otvaranje radnih mjesta;

N.  budući da je Europa dio svjetske konkurencije, a pristupačne cijene energije, ostvarenje unutarnjeg tržišta EU-a, poboljšana investicijska klima za održivi rast i otvaranje radnih mjesta imaju odlučujuću ulogu;

O.  budući da su određeni sektori, kao energetski učinkovita obnova zgrada, karakteristični za pojedine lokacije te se ne mogu dislocirati ili premjestiti;

P.  budući da nesigurnost i nedostatak usklađenosti smjera politika te jasnih ciljeva ometaju ulaganja, razvoj vještina te istraživanje i razvoj, čime se sprječava razvoj mogućnosti zapošljavanja;

Q.  budući da bi se većom društvenom svijesti o važnosti potrebe za zelenim gospodarstvom povećale mogućnosti zapošljavanja;

R.  budući da jasni, fiksni, srednjoročni i dugoročni ciljevi, uključujući ciljeve EU-a povezane s energetskom učinkovitošću i onečišćenjem, mogu biti važni pokretači promjena i da u tom pogledu propisi EU-a imaju važnu ulogu; budući da bi ciljano ulaganje, između ostalog u razvoj lanaca opskrbe unutar EU-a, koje vodi do otvaranja radnih mjesta trebalo proizaći iz jasnog političkog okvira politike i biti dosljedno njemu;

S.  budući da javni sektor te lokalne i regionalne vlasti mogu imati ključnu ulogu u omogućavanju prijelaza na zeleno gospodarstvo i stvaranju uključivih tržišta rada;

T.  budući da Ecolabel, EMAS, zelena javna nabava i slične sheme mogu pomoći u stvaranju radnih mjesta;

U.  budući da su mikropoduzeća, mala i srednja poduzeća jedan od najvažnijih pokretača zapošljavanja u EU-u, čine znatno više od 80 % svih radnih mjesta te su predvodnici u mnogim zelenim sektorima, no mogu se suočiti s posebnim poteškoćama pri predviđanju potrebnih vještina i iskorištavanju mogućnosti zapošljavanja;

V.  budući da integrirane smjernice imaju ključnu ulogu u koordinaciji ekonomskih politika i politika zapošljavanja država članica te su temelj preporuka za pojedine države te budući da bi se njima trebali poduprijeti ciljevi strategije Europa 2020., posebno cilj zapošljavanja, među ostalim promicanjem otvaranja kvalitetnih radnih mjesta uključujući zelenim zapošljavanjem;

W.  budući da žene moraju imati jednaku korist od otvaranja zelenih radnih mjesta i da je potrebno razbiti tzv. stakleni strop;

X.  budući da su žene neravnomjerno pogođene krizom i političkim mjerama štednje te da se zelena radna mjesta pokazuju otpornijima na krize od drugih radnih mjesta;

Y.  budući da je u sektorima s niskim emisijama ugljika općenito veća radna produktivnost te su se u tim sektorima plaće smanjile u manjoj mjeri u odnosu na 15 industrija s najvećim razinama emisija;

Z.  budući da podaci Eurobarometra o zelenom poslovanju malih i srednjih poduzeća pokazuju da su energetska štednja, smanjenje otpada i smanjenje korištenja sirovina mjere koje su postale ekonomski najpogodnije;

Put prema zelenom gospodarstvu – prilike za tržište rada

1.  naglašava da se prijelazom na održiva društva i gospodarstva, uključujući održive načine potrošnje i proizvodnje, može stvoriti potencijal i za nova kvalitetna radna mjesta i za pretvaranje postojećih radnih mjesta u zelena u gotovo svim sektorima i u cijelom lancu vrijednosti: od istraživanja do proizvodnje, distribucije i servisiranja, te u novim zelenim visokotehnološkim sektorima poput obnovljivih izvora energije, kao i u tradicionalnim industrijama poput proizvođačke i građevinske, poljoprivrede i ribarstva, ili u sektorima usluga poput turizma, ugostiteljstva, prometa, te u obrazovanju; istodobno ističe da se, osim otvaranja velikog broja radnih mjesta, ulaganjima u obnovljive izvore energije doprinosi održavanju konkurentnosti europskog gospodarstva i industrija te smanjenju europske energetske ovisnosti;

2.  naglašava da su dvije trećine usluga koje osigurava priroda, uključujući plodno tlo, čistu vodu i zrak, u opadanju te da se globalno zagrijavanje i gubitak biološke raznolikosti približavaju granici iznad koje se nepovratni učinci na naše društvo i prirodno okruženje ne mogu spriječiti;

3.  ističe da je stalan gospodarski rast moguć samo ako se u obzir uzmu ograničenja okoliša; u tom smislu ističe da zeleno i kružno gospodarstvo mogu pružiti rješenja za okoliš, kao i za gospodarstvo i društvo općenito;

4.  ističe da je cjelovita provedba zakonodavstva o zaštiti okoliša, kao i bolje uključivanje pitanja okoliša te veća dosljednost politika u različitim sektorskim politikama EU-a od ključne važnosti za potpuno ostvarenje potencijala povezanog sa zelenim gospodarstvom, a time i za stvaranje zelenih radnih mjesta;

5.  primjećuje da je Europska agencija za okoliš u svojem izvješću za 2015. istaknula da sadašnje mjere nisu dovoljne za postizanje ciljeva koji se odnose na očuvanje biološke raznolikosti, smanjenje korištenja fosilnim gorivima i borbu protiv klimatskih promjena te sprečavanje njihovih učinaka na ljudsko zdravlje i kvalitetu okoliša;

6.  primjećuje da se prijelazom može ostvariti znatan potencijal za otvaranje lokalnih radnih mjesta koja se ne mogu premjestiti, na lokacijama s kojih se ne mogu dislocirati te u sektorima pogođenim krizom, kao što je građevinski sektor; primjećuje da postoje čvrsti dokazi da će prijelaz na zeleno gospodarstvo na kraju imati pozitivan učinak na zapošljavanje, s obzirom na činjenicu da gospodarske aktivnosti poput energetskih ušteda ili organskog uzgoja zahtijevaju veću radnu snagu u odnosu na aktivnosti koje zamjenjuju te bi se njime moglo omogućiti da regije postanu nezavisnije;

7.  smatra da bi se dogovorena definicija „zelenih radnih mjesta”, utemeljena na onoj Međunarodne organizacije rada i Međunarodne konferencije statističara, trebala usvojiti;

Pravedni prijelaz i otvaranje kvalitetnih i održivih radnih mjesta

8.  pozdravlja izjavu Komisije da se restrukturiranje treba izvršiti na društveno odgovoran način, uz istovremeno prepoznavanje potrebe da se poduzeća restrukturiraju i postanu inovativnija;

9.  vjeruje da je, kako bi se maksimizirao neto potencijal zapošljavanja u zelenom gospodarstvu, ključno omogućiti postojećoj radnoj snazi odgovarajuće prilike za usvajanje novih vještina koje su potrebne u kružnom gospodarstvu;

10.  poziva države članice da potiču politike usmjerene na zaštitu i modernizaciju javnih zgrada kako bi se povećala energetska učinkovitost i smanjila potrošnja;

11.  poziva države članice, i po potrebi Komisiju, da se obvežu na „plan pravednog prijelaza” kako bi se postigli ambiciozni ciljevi na području okoliša uz promicanje sljedećih aspekata: odgovarajuće socijalne zaštite i primanja, dugotrajnih poslova te zdravog i sigurnog radnog okruženja, ulaganja vlade u programe obrazovanja, osposobljavanja i stjecanja vještina, poštovanje prava na rad i jačanje prava radnika da budu informirani, pravo savjetovanja i sudjelovanja u području koje se tiče održivog razvoja, te učinkovitog zastupanja radne snage; poziva države članice da ostvare te ciljeve;

12.  podsjeća da bi se u revidiranoj strategiji EU-a za zdravlje i sigurnost po potrebi trebali uzeti u obzir specifični razvoji u novim sektorima;

13.  ističe da je za predviđanje promjena u zapošljavanju potrebno proaktivno upravljanje transformacijama i bolje prikupljanje visokokvalitetnih podataka o sadašnjim i budućim potrebama na tržištu rada, uz sudjelovanje europskih visokoobrazovnih institucija, te da je dugoročno planiranje nužno za osiguranje djelotvornog prijelaza i povećanog zapošljavanja; ističe važnu ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u prijelazu na zelenije gospodarstvo u području obrazovanja, infrastrukture, potpore lokalnim poduzećima i stvaranju stabilnog zapošljavanja s plaćama koje su dogovorene kolektivnim sporazumima ili drugim dozvoljenim instrumentima u skladu s nacionalnim zakonodavstvom; budući da je socijalni dijalog ključan element upravljanja transformacijama; poziva Komisiju, države članice, regionalne i lokalne vlasti te socijalne partnere da preuzmu odgovornosti te zajednički pristupe ovom izazovu, uzimajući u obzir načelo supsidijarnosti;

14.  primjećuje da posljednjih godina uloga socijalnih partnera u prijelazu na zelena radna mjesta postupno raste, no podsjeća da se mora učiniti više kako bi se izgradio dugotrajan i održiv socijalni dijalog koji bi pomogao u suočavanju s izazovima koje nosi prijelaz na konkurentno resursno učinkovito gospodarstvo s niskim razinama emisija ugljika;

15.  ističe važnost nacionalnih vlada u promicanju sektorskog socijalnog dijaloga, posebno u novonastalim zelenim industrijama, te također u jamčenju uključivanja malih i srednjih poduzeća;

16.  primjećuje da se neke regije suočavaju s više izazova od drugih zbog geografske koncentracije industrija onečišćivača u kojima se intenzivno iskorištavaju energija i resursi, ili zbog visoke razine siromaštva ili nezaposlenosti; poziva države članice i lokalne i regionalne vlasti da uz potporu Europske unije surađuju sa socijalnim partnerima i zajedno provedu planove pravednog prijelaza, uključujući mehanizme solidarnosti za socijalno pravedan, zeleni prijelaz lokalnih i regionalnih gospodarstava, uz pružanje potpore zajednicama i radnicima koji su pogođeni promjenom smanjujući tako nesigurnost prouzročenu otpuštanjem tehnološkog viška i jamstvom da se potražnja za novim radnim vještinama zadovolji;

17.  ističe činjenicu da lokalne vlasti mogu imati ključnu ulogu u promicanju otvaranja novih radnih mjesta u zelenom gospodarstvu i dostojanstvenijih i uključivih radnih mjesta na sljedeći način:

   zelenim ulaganjem,
   iskorištavanjem mogućnosti koje nudi javna nabava, između ostalog upotrebom socijalnih i ekoloških klauzula u javnoj nabavi,
   stvaranjem partnerstva, uključujući s ustanovama za osposobljavanje, radi poboljšanja usklađivanja radnih mjesta i vještina na lokalnim tržištima rada,
   pružanjem potpore zelenim malim i srednjim poduzećima i njihovim ozelenjivanjem,
   izradom programa za uključivo zeleno zapošljavanje kojim će se zajamčiti da ranjive skupine također imaju koristi od zelenog rasta;

18.  ukazuje na dokaze kojima se naglašava važnost toga da uprava uključi radnu snagu kako bi se zajamčilo njezino znatno sudjelovanje u postizanju tih promjena socijalnim partnerstvom; preporučuje da se uključe ekološki predstavnici sindikata kako bi surađivali s poslodavcima na jačanju ozelenjivanja gospodarstva i povećanju održivosti na svojim radnim mjestima; poziva države članice da omoguće ciljanu potporu zajedničkim inicijativama radnika i poslodavaca za ozelenjivanje industrija;

19.  smatra da bi se trebali izrađivati pilot projekt kako bi se podržali neki od tih ciljeva;

20.  pozdravlja predanost Komisije korištenju ciljanih mjera mobilnosti u okviru Programa za zapošljavanje i društvene inovacije (EaSI) za promicanje radne mobilnosti osoba koje traže posao;

Vještine potrebne za zeleno zapošljavanje

21.  pozdravlja alate za razvoj vještina i predviđanja o potrebnim vještinama koje je predložila Komisija; naglašava činjenicu da bi se u okviru razvoja vještina trebao poticati razvoj vještina povezanih sa znanošću, tehnologijom, inženjerstvom, matematikom i poduzetništvom, koje su vrlo korisne u gospodarstvu; naglašava, međutim, da su potrebne ambicioznije mjere i ulaganja; vjeruje da za predviđanje budućih potrebnih vještina svi dionici tržišta rada moraju biti u velikoj mjeri uključeni na svim razinama;

22.  poziva države članice da surađuju s Komisijom na uspostavi banke podataka o tečajevima osposobljavanja i ponudama radnih mjesta koja se odnose na zeleno zapošljavanje u cilju promicanja kvalitetnih informacija, savjeta i smjernica o zanimanjima i vještinama potrebnim da bi se iskoristile mogućnosti zapošljavanja koje nudi ozelenjivanje gospodarstva;

23.  poziva Komisiju da zajamči da se podaci prikupljaju u svim zelenim sektorima, uključujući one koji su trenutačno zapostavljeni poput javnog prijevoza i maloprodajnog sektora; traži od Komisije da, uz pružanje podrške nacionalnim statističkim uredima i javnim službama za zapošljavanje te uz jačanje upotrebe kvantitativnih alata za modeliranje, u prikupljanje podataka o svim sektorima zelenog zapošljavanja uvrsti perspektivu spolne jednakosti;

24.  traži od Komisije da rodnu perspektivu uključi u razradu prikupljanja, razdvajanja i analize novih podataka kao što je rad koji se provodi ekonometričkim alatom FIDELIO-m ili rad s dionicima poput Međunarodne konferencije statističara rada;

25.  naglašava potrebu da se veći naglasak stavi na rješavanje problema nedostatka potrebnih vještina poticanjem razvoja vještina;

26.  poziva Komisiju da pomogne u poticanju razvoja vještina ažuriranjem kvalifikacija i odgovarajućih planova i programa za obrazovanje i osposobljavanje na razini EU-a;

27.  poziva Komisiju da naglašava veću upotrebu klasifikacijskih sustava kao što je ESCO koji se mogu iskoristiti za utvrđivanje nedostataka potrebnih vještina;

28.  ističe važnost boljih sinergija među obrazovnim sustavima i novonastalim zelenim radnim mjestima boljom koordinacijom obrazovnih ustanova i udruga poslodavaca te drugih relevantnih organizacija;

29.  poziva države članice, regionalne i lokalne vlasti da donesu i provedu, zajedno sa socijalnim partnerima i ustanovama za osposobljavanje, strategije za razvoj i predviđanje potrebnih vještina u cilju poboljšanja općih, sektorskih vještina i vještina karakterističnih za pojedina zanimanja; nadalje naglašava važnost partnerstva i povjerenja među obrazovnim ustanovama, poduzećima, socijalnim partnerima i vlastima;

30.  primjećuje da bi te strategije trebale obuhvaćati detaljnu ocjenu vrste i razine zelenih radnih mjesta koja se trebaju otvoriti te potrebnih vještina i znanja, što bi dovelo do predviđanja i utvrđivanja nedostataka potrebnih vještina i ciljanih programa za strukovno i cjeloživotno osposobljavanje s naglaskom na usklađivanju vještina i radnih mjesta u cilju povećanja zapošljavanja; naglašava potrebu da se radnici koji su tehnološki višak i niskokvalificirani radnici za koje postoji opasnost da budu isključeni s tržišta rada aktivno uključe u strategije uz jamstvo da je osposobljavanje za pojedine vještine ciljano, dostupno i besplatno za radnike;

31.  primjećuje da je prijedlog Europskog centra za razvoj strukovnog osposobljavanja (CEDEFOP) da se planovi i programi prilagode te uključi ekološka osviještenost, uz razumijevanje održivog razvoja i poslovne učinkovitosti, bolji od predlaganja novih programa za osposobljavanje;

32.  potiče države članice te regionalne i lokalne vlasti da uvrste održivi razvoj i ekološke kompetencije i vještine u sustave osposobljavanja i obrazovne sustave, posebno jačanjem sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i poticanjem istraživačkih centara da razvijaju tehnologije, projekte i patente za zelene proizvode u suradnji sa zelenim poduzećima; potiče razmjenu ideja među istraživačkim centrima, mrežama poduzeća i stručnjacima; podsjeća na važnost vještina u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (tzv. vještine STEM) te na potrebu da se zajamči da što više žena studira predmete povezane s tim područjima;

33.  poziva na izradu ambiciozne strategije za stvaranje održivih radnih mjesta, između ostalog rješavanjem problema neusklađenosti vještina s posebnim naglaskom na zadovoljavanju potreba za vještinama za zelenije gospodarstvo;

34.  potiče države članice da iskoriste razvoj tog sektora, pokrenu visokokvalificirane programe pripravništva kako bi mladi dobili specijalizirano znanje i osposobljavanje te kako bi se pomoglo u borbi protiv visoke stope nezaposlenosti mladih;

35.  poziva Komisiju i države članice da pri prijelazu na zeleno gospodarstvo uzmu u obzir potrebu žena i djevojčica za boljim mogućnostima cjeloživotnog učenja, posebno u područjima koja imaju velik potencijal za otvaranje znatnog broja novih zelenih radnih mjesta, kao što su znanost, istraživanje, inženjerstvo, digitalna tehnologija i nove tehnologije, u cilju jačanja položaja žena u društvu, uklanjanja rodnih stereotipa i otvaranja radnih mjesta koja u potpunosti odgovaraju specifičnim potrebama i vještinama žena;

36.  poziva Komisiju, države članice te regionalne i lokalne vlasti da sustavno uključuju perspektivu rodne jednakosti u definiciju, provedbu te nadzor politika otvaranja zelenih radnih mjesta na svim razinama kako bi se zajamčile jednake mogućnosti, uzimajući u obzir izazove otvaranja zelenih radnih mjesta u ruralnim područjima; potiče države članice te regionalne i lokalne vlasti da ulože dodatne napore kako bi se ženama omogućilo da u potpunosti sudjeluju u stvaranju politika, odlučivanju i provedbi strategije zelenog zapošljavanja koja obuhvaća zelene vještine;

37.  traži od Komisije da otvori javnu raspravu te promiče ideju o „obrazovanju za održiv razvojˮ s posebnim naglaskom na obrazovanju djevojčica i žena; poziva države članice i Komisiju da promiču politike za poticanje većeg sudjelovanja žena u obrazovanju u predmetima iz znanosti, tehnologije, inženjerstva, matematike i poduzetništvu te da program zelenih radnih mjesta povežu s osnaživanjem žena obrazovanjem; poziva na mjere kojima se potiču sudjelovanje žena u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju te mogućnosti cjeloživotnog učenja u zelenim sektorima;

38.  poziva Komisiju da donese strategiju EU-a za rodnu jednakost za razdoblje 2015. – 2020. kojom se u obzir uzimaju ciljevi strategije Europa 2020. u pogledu stope zapošljavanja za postizanje pametnog, održivog i uključivog rasta;

39.  naglašava potrebu za ciljanim djelovanjem javnih tijela i službi kako bi se uključilo sve sudionike tržišta rada, uključujući organizacije poslodavaca i zaposlenika, u rješavanje problema nedostatka potrebnih vještina; poziva države članice te regionalne i lokalne vlasti da uvedu mehanizme za osposobljavanje osoblja u tijelima i službama za zapošljavanje za integriranje vještina potrebnih za zeleno zapošljavanje u politike tržišta rada i da osmisle načine procjene učinka tog osposobljavanja; ističe važnost usklađivanja programa europskih obrazovnih ustanova s potrebama zelenog gospodarstva i općenito tržišta rada;

40.  poziva države članice da stvore regulatorno okružje koje potiče inovacije u zelenom gospodarstvu;

Dosljednost politike za potpuni razvoj potencijala za otvaranje radnih mjesta u održivim gospodarstvima

41.  poziva Komisiju i države članice da donesu ambiciozne, dugoročne i integrirane regulatorne, fiskalne i financijske okvire za održivo ulaganje i da potiču inovacije, pritom u potpunosti iskorištavajući potencijal za zapošljavanje koji donose te promjene; ističe da bi politike trebalo osmisliti u okviru dugoročnih scenarija koji obuhvaćaju ciljeve kao i pokazatelje kojima se mjeri napredak u njihovom ostvarenju;

42.  ističe da je koordinacija u Komisiji i u nadležnim ministarstvima na nacionalnoj razini važna kako bi se stvorio sveobuhvatan okvir za promjene koji obuhvaća sva područja upravljanja i unutar kojeg se može posvetiti potrebna pozornost distribucijskim učincima tranzicije;

43.  napominje da uspjeh ili neuspjeh inicijative za zeleno zapošljavanje ovisi o razini ambicioznosti obvezujućih ciljeva Komisije o obnovljivoj energiji i energetskoj učinkovitosti te o ulaganju u tehnologiju obnovljive energije i programe energetske učinkovitosti na koje su se obvezale države članice;

44.  ističe da su Komisija i države članice odgovorne za dosljedne politike kojima se promiče proizvodnja obnovljive energije i povećana energetska učinkovitost u cilju poticanja lokalnog i regionalnog razvoja i otvaranja kvalitetnih lokalnih radnih mjesta; ističe da ulaganje u obnovljivu energiju i energetsku učinkovitost u nadolazećim godinama može postati jedan od glavnih izvora novih radnih mjesta u Europi;

45.  ističe da je teritorijalna samodostatnost u pogledu energije i dalje jedan od dugoročnih ciljeva gospodarske i energetske politike EU-a; osim toga, smatra da se u svim slučajevima mora uzeti u obzir teritorijalna dimenzija ulaganja, s obzirom na to da ona doprinosi ostvarenju ciljeva teritorijalne kohezijske politike EU-a o povezivanju gradova i ruralnih područja;

46.  pozdravlja činjenicu da je Komisija u pregovarački mandat EU-a za pregovore konferencije COP 21 u Parizu uvrstila dostojanstvena radna mjesta, nadovezujući se na Sporazum iz Cancuna iz 2010. i kasnije inicijative; poziva Komisiju da zajamči da će njezin program „pravedne tranzicije” i dalje biti dio njezina pregovaračkog položaja;

47.  poziva EU i države članice da utvrde obvezujuće ciljeve energetske uštede i učinkovitosti te da podupiru izdavanje „bijelih potvrda” kao instrumenta koji bi olakšao ostvarivanje ciljeva EU-a na području energetske uštede; poziva države članice da u cijelosti provedu i primijene Direktivu o energetskoj učinkovitosti i nastave težiti ostvarivanju barem ciljeva o energetskoj učinkovitosti do 2030. godine;

48.  podržava zauzimanje EU-a za pravedan globalni prijelaz na uključivo zeleno gospodarstvo u suradnji s drugim međunarodnim partnerima;

49.  poziva države članice da u potpunosti poštuju i provode nove odredbe revidiranog zakonodavstva EU-a o javnoj nabavi te da razmotre mogućnost provjere bi li uvođenjem ekoloških i socijalnih kriterija u svoje politike o javnoj nabavi mogle potaknuti otvaranje radnih mjesta u zelenijem gospodarstvu; ističe da bi postojeće pravne nesigurnosti povezane s upotrebom socijalnih odredbi i odredbi o okolišu u javnoj nabavi mogle biti razjašnjene;

50.  poziva Komisiju da pomogne u oživljavanju sektora usluga popravaka, što bi dovelo do otvaranja novih radnih mjesta koja su po svojoj prirodi ekološki prihvatljiva;

51.  poziva države članice da podrže doprinos javnih službi pravednom prijelazu na održivo gospodarstvo, posebno tako da se pobrinu da se usluge kao što su komunikacijske, energetske, prometne usluge te usluge upravljanja otpadom i vodama pružaju na održiv način;

52.  izražava snažno razočaranje zbog povlačenja zakonodavnog paketa o kružnom gospodarstvu, za čije se odredbe očekivalo da će rezultirati otvaranjem do 180 000 radnih mjesta samo u sektoru zbrinjavanja otpada EU-a; stoga poziva Komisiju da, uz poštovanje nadležnosti država članica, ispuni svoju obvezu podnošenja, što je prije moguće, prijedloga ambicioznog zakonodavstva o otpadu koje će obuhvaćati smanjenje emisija nastalih procesima istraživanja i proizvodnje nafte i plina, nove ciljeve za recikliranje i ponovno definiranje kriterija za izračunavanje količine materijala koji je zaista recikliran;

53.  poziva Komisiju da, osim toga, razmotri mogućnost uvođenja kriterija za pružanje poticaja poduzećima s pozitivnim i ekološki održivim ciklusom odlaganja otpada;

54.  slaže se s činjenicom da povezivanje održive poljoprivredne proizvodnje s nadzorom i zaštitom biološke raznolikosti na poljoprivrednim gospodarstvima i potom pametno označivanje poljoprivrednih proizvoda prema njihovu utjecaju na okoliš radi poticanja potražnje potrošača za prihvatljivim proizvodima u smislu biološke raznolikosti predstavlja značajan potencijal za zeleno zapošljavanje u ruralnim područjima EU-a;

55.  primjećuje da održivo upravljanje šumama ima istinski potencijal otvaranja radnih mjesta i istovremenog aktivnog doprinošenja ublažavanju klimatskih promjena i zaštiti biološke raznolikosti;

56.  poziva Komisiju da iskoristi Europski semestar i reviziju strategije Europa 2020. za pružanje podrške otvaranju zelenih radnih mjesta; poziva Komisiju da izda preporuke po državama članicama kojima bi se moglo doprinijeti većoj stopi zapošljavanja i manjem ekološkom otisku te poziva na provođenje detaljnih nezavisnih studija o troškovima i koristi promjene u poreznim opterećenjima (npr. prijelaz s oporezivanja rada na ekološko oporezivanje) kao i na postupno ukidanje subvencija do 2020.;

57.  ističe da bi te preporuke mogle obuhvaćati prijelaz s rada na druge izvore i da bi se takvom promjenom u poreznom opterećenju trebalo nastojati promijeniti ponašanje koje dovodi do zagađenja, ali da ona ne smije rezultirati neželjenim učinkom na sustave socijalnog osiguranja ili nerazmjerno utjecati na one s niskim prihodima;

58.  poziva Komisiju i države članice da postupno ukinu izravne i neizravne ekološki štetne subvencije uključujući, između ostalog, i subvencije za fosilna goriva; poziva Komisiju da izradi modele koje države članice mogu primijeniti pri prebacivanju oporezivanja s rada na zagađivanje okoliša te da u obzir uzmu utjecaj koji roba i usluge imaju na okoliš u duhu načela „zagađivač plaća”; poziva Komisiju da za svaku državu članicu posebno izradi preporuke kojima se može doprinijeti naporima za poticanje zelenog zapošljavanja i smanjenje ekoloških otisaka; osim toga, poziva Komisiju da na proaktivan način u Europski semestar uključi aspekte okoliša i klime kako bi se dala podrška otvaranju zelenih radnih mjesta;

59.  poziva države članice da uvedu ciljane subvencije i/ili porezna izuzeća za novoosnovana poduzeća (start-up), za mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća koja nude robu i usluge s velikom ekološkom dodanom vrijednosti, uključujući i ukupni smanjeni udio ugljika;

60.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju veću dosljednost i usklađenost svojih politika i da se obvežu na konkretnije političke korake na najvišoj razini u povezanim područjima kao što su porez na financijske transakcije i borba protiv porezne prijevare i utaje poreza;

61.  poziva Komisiju da obnovi svoje obveze u okviru strategije Europa 2020. te da bez odgode, a najkasnije do 2015., objavi svoju reviziju koja se provodi u sredini razdoblja; poziva Komisiju da potvrdi ciljeve u Europskom semestru, uzimajući u obzir ljestvicu za makroekonomske neravnoteže i reviziju strategije Europa 2020.; poziva Komisiju da predloži ambicioznije socijalne i ekološke ciljeve za 2030. i 2050. godinu; ističe da bi se točnim, metodološki utemeljenim i zajedničkim praćenjem zelenih radnih mjesta također moglo pomoći državama članicama u procjeni učinkovitosti njihovih ekoloških politika i politika rada te ojačati alate razvijene na europskoj razini za praćenje napretka i nadziranje smjernica za zapošljavanja u okviru strategije Europa 2020.;

62.  naglašava mogućnosti koje klimatski i energetski paket za 2030. pruža u otvaranju radnih mjesta i buduću ulogu koju će zakonodavstvo o zaštiti okoliša imati u postizanju dugoročnih ekoloških ciljeva EU-a te u otvaranju radnih mjesta i zelenom rastu;

63.  poziva Komisiju da inovacije shvati kao temelj europske industrije i da izradi aktivne strategije kojima će zajamčiti dobro upravljanje socijalnim tranzicijama i raspodjelu koristi po cijeloj Europi; poziva Komisiju i države članice da održivom industrijskom politikom i poticajima za transformaciju tržišta podrže nastanak novih lanaca opskrbe i industrijskih mreža za učinkovitu upotrebu resursa, robu i usluge;

64.  naglašava da države članice trebaju pripremiti svoja gospodarstva za budućnost s niskim emisijama ugljika te učinkovitim korištenjem resursa i energije, uzimajući pritom u obzir mogući rizik u smislu seljenja radnih mjesta i izmještanja emisija ugljika zbog učinka klimatskih politika;

65.  poziva Komisiju i države članice da pojačaju međunarodne napore za stvaranjem globalne politike okoliša kojom se može ograničiti šteta prouzročena premještanjem industrijske proizvodnje izvan EU-a i izmještanjem emisija ugljika;

66.  poziva Komisiju da što je prije moguće predstavi svoj prijedlog reforme sustava EU-a za trgovanje emisijama (ETS), uzimajući u obzir potrebu da se zaštite industrije koje su izložene znatnom riziku od izmještanja emisija ugljika;

67.  poziva Komisiju da u provedbi energetske unije uzme u obzir zeleno zapošljavanje;

Ulaganje u otvaranje održivih radnih mjesta

68.  naglašava činjenicu da je potrebno provesti odgovarajuću kombinaciju intervencija na strani opskrbe i na strani potrošnje, kombinirajući otvaranje radnih mjesta s odgovarajućim aktivnim politikama tržišta rada, prilagođenih potrebama različitih lokalnih tržišta rada;

69.  poziva Komisiju i države članice da, među ostalim u okviru Europskog fonda za strateška ulaganja, promiču kvalitetna ulaganja usmjerena na ostvarivanje društvene i gospodarske koristi kao što su održiva kvalitetna radna mjesta, jednakost spolova, kvalitetno obrazovanje i inovacije, da promiču prijelaz na zeleno gospodarstvo i da se bore protiv energetskog siromaštva; poziva Komisiju i države članice da usmjere ulaganja u područja s pozitivnim učinkom na tržište rada u cilju otvaranja održivih radnih mjesta s punom socijalnom zaštitom i borbe protiv nezaposlenosti; ističe da će financirani projekti na mjerljiv način doprinositi strategiji EU 2020.; u tom kontekstu ističe da je tijekom čitavog trajanja recesije stopa otvaranja radnih mjesta u zelenim sektorima bila pozitivna;

70.  ističe činjenicu da se ulaganjem u energetsku učinkovitost može promicati otvaranje lokalnih radnih mjesta i lokalni gospodarski razvoj kao i smanjiti energetsko siromaštvo, te da je osiguranje energetske učinkovitosti u zgradama najisplativiji način za dugoročna rješenja problema energetskog siromaštva, kojim je pogođeno oko 125 milijuna ljudi u Europi, i važan element u osiguravanju učinkovite upotrebe europske energije i otvaranju zelenih radnih mjesta; ponavlja da je, s tim u vezi, također ključno zajamčiti sigurnost zgrada; poziva Komisiju da što prije predstavi svoju Inicijativu pametnog financiranja za pametne zgrade;

71.  preporučuje da se ciljevi povezani s klimom, obnovljivom energijom i energetskom učinkovitošću smatraju investicijskim ciljevima i ključnim načelima za političko djelovanje;

72.  upozorava da se ne bi trebale provoditi aktivnosti potpore čiji su socijalni učinci i učinci na okoliš negativni jer narušuju dosljednost politika koja je potrebna za maksimalno iskorištavanje potencijala zelenih radnih mjesta za zapošljavanje;

73.  preporučuje usmjerenost na kvalitetna ulaganja u ključne javne usluge kao što su komunikacijske, energetske i prometne usluge te upravljanje otpadom i vodama kako bi se podržali održivi postupci javne nabave i integriranje zelenih vještina;

74.  poziva države članice da u potpunosti iskoriste mogućnosti koje pružaju pravni okvir Europskih strukturnih i investicijskih fondova i drugi izvori financiranja EU-a za promicanje održivih projekata koji potiču zeleno zapošljavanje, te da sredstva i financijske instrumente EU-a učine što dostupnijima lokalnim vlastima, uz jasna i nedvosmislena pravila i ostvarive minimalne pragove za financiranje;

75.  potiče Komisiju i države članice da iskoriste poslijeizbornu reviziju višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) 2016. kao priliku za promicanje zelenijeg prijelaza naših gospodarstava;

76.  napominje da je potpora iz ESF-a dostupna za poticanje zelenog gospodarskog rasta i rasta zapošljavanja te potiče nacionalne vlade i mjerodavne nacionalne službe da razmotre mogućnost aktivnijeg korištenja tim sredstvima u cilju promicanja otvaranja gospodarski opravdanih i gospodarski održivih zelenih radnih mjesta;

77.  primjećuje da su neke države članice ostvarile znatan napredak u ozelenjivanju gospodarstva i poziva Uniju i države članice da potiču razmjenu ideja, znanja, iskustava i najboljih praksi u tom području kako bi se omogućila neometana tranzicija;

78.  potiče države članice i privatni sektor da se koriste instrumentima kao što su Ecodesign, Ecolabel, EMAS i zelena javna nabava jer se njima može dati potpora zelenom gospodarstvu i time doprinijeti otvaranju zelenih radnih mjesta; poziva Komisiju da pruži smjernice za stvaranje povoljnih tržišnih uvjeta za cjelovito usvajanje navedenih dobrovoljnih instrumenata;

79.  poziva države članice da posvete više pozornosti provedbi sustava ekološkog upravljanja i ocjenjivanja utjecaja na okoliš na temelju europske norme (ISO 14 000);

Mala i srednja poduzeća (MSP)

80.  podržava ciljeve Zelenog akcijskog plana za mala i srednja poduzeća i mjere usmjerene na njih, uključujući osnivanje Europskog centra izvrsnosti za učinkovitu upotrebu resursa čija je zadaća savjetovati mala i srednja poduzeća i pomagati im u njihovim nastojanjima da poboljšaju svoje rezultate u području učinkovite upotrebe resursa, podupirati zeleno poduzetništvo, iskorištavati mogućnosti za zelenije lance vrijednosti i olakšavati pristup tržištu za zelena mala i srednja poduzeća i mikropoduzeća; smatra da su aktivnosti za podizanje svijesti i tehnička pomoć od ključne važnosti za aktivno sudjelovanje MSP-ova u kružnom gospodarstvu;

81.  podsjeća na golem potencijal MSP-ova za otvaranje radnih mjesta, posebno za mlade, i za promicanje dvojnog sustava strukovnog osposobljavanja i programa strukovnog naukovanja;

82.  uviđa da bi Europski fond za strateška ulaganja (EFSU) mogao pomoći mikropoduzećima te malim i srednjim poduzećima da se uključe u djelatnosti s visokom razinom ekoloških i društvenih inovacija;

83.  primjećuje da podaci Eurobarometra o zelenom poslovanju malih i srednjih poduzeća pokazuju da su energetska štednja, smanjenje otpada i smanjenje korištenja sirovina postali ekonomski profitabilni;

84.  poziva Komisiju da potiče nove poslovne modele, poput zadružnih poduzeća, za povećanje učinkovitosti procesa proizvodnje i distribucije, donošenje inovativnih rješenja radi štednje resursa i stavljanje na raspolaganje održivijih proizvoda i usluga;

85.  ističe da MSP-ovi mogu stvarati rast i otvarati radna mjesta samo ako su u zelenom gospodarstvu dostupne i povoljne poticajne prilike;

86.  poziva Komisiju da se pobrine za to da zeleni poticaji za MSP-ove imaju konkretan učinak ondje gdje su najpotrebniji;

87.  primjećuje da su MSP-ovi i mikropoduzeća glavni pokretači otvaranja radnih mjesta u Europi; ističe da su MSP-ovi i mikropoduzeća suočeni s posebnim izazovima prilikom iskorištavanja mogućnosti za otvaranje radnih mjesta tijekom zelenog prijelaza, posebno u pogledu pristupa financiranju i osposobljavanju, ali i pri uklanjanju nedostataka potrebnih vještina; poziva Komisiju i države članice da poduzmu ambiciozne mjere kako bi se podržalo i olakšalo otvaranje zelenih radnih mjesta u MSP-ovima i mikropoduzećima, uključujući ciljano informiranje, podizanje svijesti, tehničku pomoć te pristup financiranju i mjerama za osposobljavanje;

88.  ističe da bi zeleniji lanac vrijednosti, koji obuhvaća ponovnu preradu, popravak, održavanje, recikliranje i ekološki dizajn, mogao ponuditi znatne poslovne mogućnosti mnogim MSP-ovima;

o
o   o

89.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0584.
(2) SL C 251 E, 31.8.2013., str. 75.
(3) SL C 251 E, 20.10.2011., str. 6.


Izbjegavanje plaćanja i utaja poreza kao izazovi u zemljama u razvoju
PDF 352kWORD 112k
Rezolucija Europskog parlamenta od 8. srpnja 2015. o izbjegavanju plaćanja i utaji poreza kao izazovima za upravljanje, socijalnu zaštitu i razvoj u zemljama u razvoju (2015/2058(INI))
P8_TA(2015)0265A8-0184/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Monterreya (2002.), Konferenciju iz Dohe o financiranju razvoja (2008.), Parišku deklaraciju (2005.) i Akcijski plan iz Accre (2008.),

–  uzimajući u obzir rezolucije Opće skupštine UN-a 68/204 i 68/279 o Trećoj međunarodnoj konferenciji o financiranju razvoja koja se treba održati u Adis Abebi (Etiopija) od 13. do 16. srpnja 2015.,

–  uzimajući u obzir rad UN-ova Odbora stručnjaka o međunarodnoj suradnji u poreznim pitanjima(1),

–  uzimajući u obzir Model-konvenciju UN-a o dvostrukom oporezivanju između razvijenih zemalja i zemalja u razvoju(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma(3),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 21. travnja 2010. naslovljenu „Oporezivanje i razvoj – suradnja sa zemljama u razvoju u promicanju dobrog upravljanja u poreznim pitanjima” (COM(2010)0163),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 5. veljače 2015. naslovljenu „Globalno partnerstvo za iskorjenjivanje siromaštva i održivi razvoj nakon 2015.” (COM(2015)0044),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 18. ožujka 2015. o poreznoj transparentnosti za sprečavanje utaje i izbjegavanja poreza (COM(2015)0136),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. svibnja 2013. o borbi protiv porezne prijevare, utaje poreza i poreznih oaza(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. ožujka 2011. o oporezivanju i razvoju – suradnja sa zemljama u razvoju pri promicanju dobrog upravljanja u poreznim pitanjima(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. veljače 2010. o promicanju dobrog upravljanja u poreznim pitanjima(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. listopada 2013. o korupciji u javnom i privatnom sektoru: učinak na ljudska prava u trećim zemljama(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. veljače 2014. o promicanju razvoja odgovornim poslovnim praksama, uključujući ulogu ekstraktivne industrije u zemljama u razvoju(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenog 2014. o EU-u i globalnom razvojnom okviru za razdoblje nakon 2015.(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2014. o izvješću EU-a 2013. o političkoj usklađenosti u interesu razvoja (10),

–  uzimajući u obzir članak 208. UFEU-a kojim se utvrđuje da je iskorjenjivanje siromaštva glavni cilj razvojne politike EU-a te načelo usklađenosti politika u interesu razvoja,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj i mišljenje Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0184/2015),

A.  budući da nezakoniti financijski tokovi, tj. svi nezabilježeni odljevi privatnih financijskih sredstava koji uključuju kapital koji je ilegalno stečen, prenesen ili iskorišten, najčešće proizlaze iz aktivnosti povezanih s utajom i izbjegavanjem plaćanja poreza, kao što je zlouporaba određivanja transfernih cijena, što se protivi načelu prema kojem se porez mora platiti ako je ostvarena dobit te budući da su u svim mjerodavnim međunarodnim tekstovima i zaključcima s konferencija o financiranju razvoja utaja i izbjegavanje plaćanja poreza utvrđeni kao glavne prepreke mobilizaciji domaćih prihoda;

B.  budući da prema izvješću organizacije Global Financial Integrity iz 2014. izravna strana ulaganja i službena razvojna pomoć između 2003. i 2012. zajedno iznose nešto manje nego nezakoniti odljevi novca; budući da je iznos ostvaren nezakonitim financijskim tokovima otprilike deset puta veći od financijske pomoći koju dobivaju zemlje u razvoju, a koja bi trebala biti namijenjena za iskorjenjivanje siromaštva, rast blagostanja i održivi razvoj, što predstavlja nezakoniti bijeg kapitala iz zemalja u razvoju u iznosu od otprilike 1 bilijuna USD godišnje;

C.  budući da je ostvarenje javnih prihoda iz ekstraktivnih industrija ključno za razvojne strategije mnogih zemalja u razvoju, a osobito najslabije razvijenih zemalja, no potencijal za povećanje poreznih prihoda koji nude ekstraktivne industrije općenito nije dobro iskorišten zbog neodgovarajućih poreznih propisa ili teškoća pri njihovoj primjeni, s obzirom na to da se dogovori između vlada zemalja u razvoju i ekstraktivnih poduzeća najčešće postižu ad hoc te da se o njima pregovara bez transparentnosti i jasnih smjernica;

D.  budući da postojanje velikih neformalnih sektora u gospodarstvima zemalja u razvoju čini oporezivanje na širokoj osnovi gotovo nemogućim te da znatan udio u BDP-u nije oporeziv u zemljama u kojima veliki dio stanovništva živi u siromaštvu;

E.  budući da pravedni, uravnoteženi, učinkoviti i transparentni porezni sustavi vladama pružaju vitalna financijska sredstva koja služe za ostvarenje prava građana na osnovne javne usluge kao što su zdravstvo i obrazovanje za sve te budući da učinkovitost redistributivnih fiskalnih politika doprinosi ublažavanju učinka sve većih nejednakosti na one kojima je najviše potrebna pomoć;

F.  budući da prema Konferenciji Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju oko 30 % prekograničnih korporativnih ulaganja prije nego što stigne na svoje odredište kao proizvodna sredstva prolazi preko zemalja koje djeluju kao provodnici;

G.  budući da prihodi od poreza na dobit čine znatan udio u nacionalnim prihodima zemalja u razvoju, što ih čini osobito ugroženima zbog izbjegavanja plaćanja poreza na dobit te da su proteklih godina zemlje u razvoju stalno smanjivale stope poreza na dobit;

H.  budući da porezne oaze i područja u kojima se primjenjuje stroga bankarska tajna koja dopuštaju privatnost bankarskih i financijskih informacija, zajedno sa sustavima s nultom stopom poreza radi privlačenja kapitala i prihoda koje je u drugim zemljama trebalo oporezivati, dovode do štetne porezne konkurencije, potkopavaju pravednost poreznog sustava te štete trgovini i ulaganjima, čime se posebno ugrožava zemlje u razvoju, čiji se godišnji gubitak poreznih prihoda procjenjuje na 189 milijardi USD;

I.  budući da oporezivanje može biti pouzdan i održiv izvor prihoda u zemljama u razvoju te da pruža stabilnost u usporedbi s tradicionalnim mehanizmima financiranja razvoja, kao što su povlašteni zajmovi, pod uvjetom da postoji pravedan, uravnotežen, učinkovit i transparentan sustav oporezivanja, učinkovita i djelotvorna porezna uprava koja promiče plaćanje poreza te da se javni prihodi koriste na odgovoran način;

J.  budući da moguće koristi od djelotvornog i transparentnog oporezivanja i fiskalnih politika mogu biti veće od povećanja dostupnih sredstava za poticanje razvoja te imaju izravan pozitivan učinak na dobro upravljanje i izgradnju države jačanjem demokratskih institucija, vladavine prava te društvenog ugovora između vlade i građana kako bi se stvorila uzajamna veza između poreza, javnih i socijalnih službi te nastojanja da se promiče stabilnost vladinih proračuna u cilju zagovaranja dugoročne neovisnosti o stranoj pomoći te omogućavanja zemljama u razvoju da budu prilagodljive i odgovorne za nacionalne ciljeve te da same donose političke odluke;

K.  budući da je potrebno što hitnije povećati domaće prihode zbog financijske i gospodarske krize;

L.  budući da je količina sredstava koja se u zemljama u razvoju prikupi mobilizacijom domaćih prihoda u stalnom rastu te da je u tom području uz pomoć međunarodnih donatora ostvaren važan napredak;

M.  budući da se zemlje u razvoju suočavaju s velikim političkim, administrativnim i tehničkim preprekama za povećanje poreznih prihoda zbog nedovoljnih ljudskih i financijskih resursa potrebnih za prikupljanje poreza, slabih administrativnih mogućnosti za bavljenje kompleksnim pitanjem prikupljanja poreza od transnacionalnih poduzeća, manjka kapaciteta i infrastrukture za prikupljanje poreza, odlaska obučenog osoblja iz poreznih uprava, korupcije, manjka legitimnosti političkog sustava, nedovoljnog sudjelovanja u međunarodnoj poreznoj suradnji te nejednake raspodjele prihoda i lošeg upravljanja porezima;

N.  budući da su aktualni globalni kontekst liberalizacije trgovine i postupno uklanjanje trgovinskih barijera tijekom posljednjih desetljeća utjecali na povećanje količine robe kojom se trguje preko granice, ali i prouzročili teškoće zemljama u razvoju koje se uvelike oslanjaju na poreze na trgovinu, a posebno najmanje razvijenim zemljama, u pogledu nadoknađivanja gubitaka zbog smanjenja poreza na trgovinu te prelaska na druge vrste domaćih sredstava, ponajprije na uravnoteženu kombinaciju poreza;

O.  budući da je posljednjih godina došlo do povećanja broja poreznih sporazuma između razvijenih zemalja i zemalja u razvoju koje su navikle na niže oporezivanje u prekograničnim financijskim transferima, čime su se smanjili kapaciteti zemalja u razvoju za mobilizaciju domaćih sredstava, a multinacionalnim poduzećima otvorili mogući putevi za izbjegavanje oporezivanja; budući da je u nedavnoj procjeni učinka koju je provela nizozemska vlada zaključeno da nizozemski porezni sustav omogućava izbjegavanje plaćanja poreza po odbitku, zbog čega se u zemljama u razvoju gube dividende i kamate od prihoda od poreza po odbitku u rasponu od 150 do 550 milijuna EUR godišnje(11);

P.  budući da se, usporedbe radi, može reći da zemlje u razvoju ostvaruju znatno manji prihod od razvijenih gospodarstava (udio poreza u BDP-u u zemljama u razvoju u rasponu je od 10 do 20 %, dok je u gospodarstvima OECD-a u rasponu od 30 do 40 %) te ih karakterizira iznimno uske porezne osnovice; budući da postoji znatan potencijal za širenje poreznih osnovica i povećanje prihoda od poreza kako bi se priskrbila potrebna sredstva za ispunjavanje osnovnih vladinih obveza;

Q.  budući da zemlje u razvoju uglavnom nastoje privući ulaganja nuđenjem raznih poreznih poticaja i izuzeća koji nisu transparentni ni utemeljeni na pravilnoj analizi troškova i koristi, što im nerijetko onemogućava privlačenje stvarnih i održivih ulaganja te dovodi do stvaranja konkurencije između gospodarstava u razvoju u pogledu omogućavanja najpovoljnijeg poreznog tretmana, do nezadovoljavajućih ishoda u smislu učinkovitih i djelotvornih poreznih sustava te do štetne porezne konkurencije;

R.  budući da su se države članice već obvezale na dodjeljivanje 0,7 % svojeg BND-a za službenu razvojnu pomoć te budući da je iznos pomoći za mobilizaciju domaćih sredstava i dalje nizak te čini manje od jedan posto ukupne službene razvojne pomoći u 2011., a procjenjuje se da je samo 0,1 % službene razvojne pomoći (118,4 milijuna USD) namijenjeno za jačanje kapaciteta u poreznim pitanjima u 2012. godini;

S.  budući da mnoge zemlje u razvoju ne mogu postići ni minimalnu razinu poreza koja je potrebna za financiranje njihovih osnovnih potreba, javnih usluga i napora da smanje siromaštvo;

T.  budući da Europska investicijska banka (EIB), Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) i institucije država članica za financiranje razvoja izravno podupiru privatna poduzeća u zemljama u razvoju davanjem zajmova ili neizravno pružanjem podrške financijskim posrednicima kao što su komercijalne banke i fondovi privatnog vlasničkog kapitala koji zatim posuđuju poduzećima ili ulažu u njih;

U.  budući da bi zemlje u razvoju trebale biti bolje zastupljene u strukturama i postupcima međunarodne porezne suradnje kako bi pod istim uvjetima sudjelovale u oblikovanju i reformi globalnih poreznih politika;

V.  budući da je Vijeće stručnjaka o međunarodnoj suradnji u poreznim pitanjima pomoćno tijelo Gospodarskog i socijalnog vijeća koje posvećuje posebnu pozornost zemljama u razvoju i zemljama s tranzicijskim gospodarstvima;

W.  budući da postizanje dovoljne razine javnih financija može imati presudnu ulogu u promicanju pravednijih društava u kojima se suzbija diskriminacija između muškaraca i žena te se pruža posebna potpora djeci i drugim ugroženim skupinama;

1.  poziva Komisiju da promptno osmisli ambiciozni akcijski plan u obliku komunikacije kojim bi se pružila podrška zemljama u razvoju u borbi protiv utaje i izbjegavanja plaćanja poreza te u uspostavi pravednih, uravnoteženih, učinkovitih i transparentnih poreznih sustava, uzimajući u obzir rad Odbora za razvojnu pomoć OECD-a u razdoblju prije konferencije o financiranju razvoja u Adis Abebi u Etiopiji koja se treba održati od 13. do 16. srpnja 2015. te učinak međunarodnih poreznih sporazuma na zemlje u razvoju;

2.  ustraje u tome da će učinkovita mobilizacija domaćih sredstava i jačanje poreznih sustava biti neophodni čimbenici u postizanju ciljeva iz okvira za razdoblje nakon 2015. koji će zamijeniti milenijske razvojne ciljeve, što je realna strategija za dugoročno prekidanje ovisnosti o stranoj pomoći te u tome da su učinkoviti i pravedni porezni sustavi ključni za iskorjenjivanje siromaštva, borbu protiv nejednakosti, dobro upravljanje i izgradnju države; podsjeća na to da su određene transnacionalne gospodarske aktivnosti utjecale na sposobnost zemalja da ostvaruju domaće državne prihode te da odaberu vlastitu strukturu oporezivanja, dok je povećana mobilnost kapitala uz korištenje poreznim oazama uvelike promijenila uvjete za oporezivanje; također izražava zabrinutost zbog razine korupcije i netransparentne javne uprave, čime se priječi da se prihodi od poreza ulažu u izgradnju države, javne usluge ili javnu infrastrukturu;

3.  budući da porezna sredstva i dalje čine mali udio u BDP-u većine zemalja u razvoju, što te zemlje čini osobito osjetljivima na posljedice aktivnosti utaje i izbjegavanja plaćanja poreza koje provode pojedini porezni obveznici i poduzeća; naglašava da to predstavlja znatan financijski gubitak za zemlje u razvoju, čime se potiče korupcija i nanosi šteta razvojnoj politici EU-a, te da bi poduzimanje odgovarajućih mjera protiv takvih praksi na nacionalnoj i međunarodnoj razini te razini EU-a trebalo biti na vrhu prioriteta EU-a i njegovih država članica, uzimajući u obzir potrebe i ograničenja s kojima se zemlje u razvoju susreću kada je riječ o pristupu poreznim prihodima; smatra da bi EU trebao preuzeti vodeću ulogu u poticanju međunarodnih nastojanja u borbi protiv poreznih oaza, poreznih prijevara i utaje poreza, dajući tako primjer drugima, te da bi trebao surađivati sa zemljama u razvoju u suzbijanju agresivnih praksi izbjegavanja plaćanja poreza koje provode određena transnacionalna poduzeća te u traženju načina da im se pomogne kako bi se mogle oduprijeti pritisku da sudjeluju u poreznoj konkurenciji;

Akcijski plan za borbu protiv izbjegavanja plaćanja i utaje poreza u zemljama u razvoju

4.  poziva Komisiju da poduzme konkretne i djelotvorne mjere kako bi podržala zemlje u razvoju i okvire regionalne porezne uprave, kao što su Afrički forum za upravljanje porezima i Interamerički centar za poreznu upravu, u borbi protiv utaje i izbjegavanja plaćanja poreza, u razvoju pravednih, uravnoteženih, učinkovitih i transparentnih poreznih politika, u promicanju upravnih reformi te u povećanju udjela financijske i tehničke pomoći u pogledu pomoći i razvoja koja se dodjeljuje nacionalnim poreznim upravama zemalja u razvoju; smatra da bi trebalo pružiti navedenu pomoć kako bi se ojačalo pravosuđe i agencije za borbu protiv korupcije u tim zemljama; poziva na objedinjenje stručnog znanja iz javnog sektora država članica i zemalja korisnica kako bi se poboljšale aktivnosti suradnje i ostvarili konkretni preliminarni rezultati za zemlje korisnice; podupire organiziranje radionica, osposobljavanja, misija stručnjaka, studijskih posjeta i savjetovanja;

5.  poziva Komisiju da u svom dijalogu o politikama (političkom, razvojnom i trgovinskom) te u svim sporazumima o razvojnoj suradnji s partnerskim zemljama posveti veliku pozornost dobrom upravljanju u poreznim pitanjima te pravednom, uravnoteženom, učinkovitom i transparentnom prikupljanju poreza, čime bi se unaprijedilo vlasništvo i odgovornost u matičnoj zemlji stvaranjem okružja u kojem nacionalni parlamenti mogu smisleno doprinijeti donošenju nacionalnih proračuna i nadzoru nad njima, pa i u pogledu domaćih prihoda i poreznih pitanja, te podupiranjem uloge civilnog društva u jamčenju javnog nadzora nad upravljanjem porezima i nadziranjem slučajeva porezne prijevare, među ostalim, uspostavom učinkovitih sustava za zaštitu zviždača i novinarskih izvora;

6.  hitno poziva na to da podaci o stvarnom vlasništvu poduzeća, zaklada i drugih institucija postanu javno dostupni s otvorenim bazama podataka kako bi se spriječilo da se anonimna fiktivna poduzeća i slični pravni subjekti koriste za pranje novca, financiranje nezakonitih ili terorističkih aktivnosti, prikrivanje identiteta korumpiranih osoba ili kriminalaca, skrivanje krađe javnih sredstava i zarade od nezakonite trgovine ili nezakonite utaje poreza; nadalje, vjeruje da bi sve zemlje trebale barem usvojiti i u potpunosti primijeniti preporuke o borbi protiv pranja novca Radne skupine za financijsko djelovanje;

7.  poziva EU i njegove države članice da se pridržavaju načela prema kojem uvrštena ili neuvrštena multinacionalna poduzeća iz svih zemalja i sektora, a posebno poduzeća koje se bave ekstrakcijom prirodnih resursa, moraju usvojiti standard izvještavanja po zemljama koji ih obvezuje da u okviru svog godišnjeg izvješća, po pojedinim državama za svaki teritorij u kojem posluju, objave imena svih podružnica, njihove financijske rezultate, relevantne podatke o porezima, imovini i broju zaposlenih, da osiguraju javnu dostupnost tih informacija te da iz toga izuzmu mikropoduzeća i time svedu na minimum administrativna opterećenja; stoga poziva Komisiju da donese zakonodavni prijedlog za odgovarajuću izmjenu Računovodstvene direktive; podsjeća na to da je javna transparentnost ključni korak prema dovođenju u red trenutnog poreznog sustava i izgradnji povjerenja javnosti; poziva OECD da preporuči da njegov predloženi obrazac za izvještavanje po zemljama objave sva multinacionalna poduzeća kako bi se zajamčilo da sve porezne uprave u svim zemljama imaju pristup iscrpnim informacijama koje bi im omogućile da ocijene rizike transfernih cijena i utvrde najučinkovitiji način provođenja revizije; ističe da se poreznim izuzećima i poreznim prednostima koje su stranim ulagačima zajamčene bilateralnim poreznim sporazumima pruža nepravedna konkurentska prednost multinacionalnim poduzećima u odnosu prema domaćim poduzećima, osobito malim i srednjim;

8.  poziva na reviziju fiskalnih uvjeta i odredbi koje se odnose na aktivnosti ekstraktivne industrije; poziva EU da poveća pomoć zemljama u razvoju u cilju odgovarajućeg oporezivanja ekstrakcije prirodnih resursa, jačanja pregovaračke pozicije vlada domaćina radi ostvarivanja veće dobiti od vlastitih prirodnih resursa te poticanja diversifikacije njihova gospodarstva; podupire Inicijativu za transparentnost ekstraktivnih industrija te njezino proširenje na poduzeća koja se bave proizvodnjom robe i njezinom trgovinom;

9.  pozdravlja usvajanje mehanizma za automatsku razmjenu informacija, temeljnog alata za povećanje globalne transparentnosti i suradnje u borbi protiv izbjegavanja plaćanja i utaje poreza; međutim, priznaje da je zemljama u razvoju potrebna podrška u pogledu financiranja i tehničkog znanja te dovoljno vremena kako bi sagradile potrebne kapacitete za slanje i obradu podataka; stoga naglašava da je važno zajamčiti da se u novi globalni standard OECD-a o automatskoj razmjeni informacija uvrsti prijelazno razdoblje za zemlje u razvoju, pritom imajući u vidu da je moguće da će se uzajamnom primjenom tog standarda posve izostaviti zemlje koje nemaju sredstva ni kapacitet za uspostavu potrebne infrastrukture za upravljanje traženim informacijama te njihovo prikupljanje i razmjenu; štoviše, smatra da je potrebno odrediti jedinstveni standard o povjerljivosti;

10.  poziva na to da se do kraja 2015. donese međunarodno dogovorena definicija poreznih oaza, odrede kazne za subjekte koji se njima koriste te da se sastavi crna lista zemalja, između ostalog i u EU-u, u kojima se utaja poreza ne suzbija ili se odobrava; poziva EU da podupre gospodarsku prenamjenu zemalja u razvoju koje služe kao porezne oaze; traži od država članica s ovisnim teritorijima i teritorijima koji nisu dio Unije da s upravama tih područja surađuju na usvajanju načela porezne transparentnosti i da zajamče da nijedno od tih područja ne služi kao porezna oaza;

11.  poziva Europsku uniju i njezine države članice da u okviru pregovora o poreznim i investicijskim sporazumima sa zemljama u razvoju zajamče da se dohodak ili dobit od prekograničnih aktivnosti oporezuje u izvorišnoj zemlji u kojoj je vrijednost stečena ili stvorena; u tom pogledu naglašava da Model-konvencija UN-a o oporezivanju jamči pravednu raspodjelu prava oporezivanja između zemalja izvora dohotka i zemalja rezidentnosti; ističe da bi se u okviru pregovora o poreznim sporazumima Europska unija i njezine države članice trebale pridržavati načela usklađenosti politika u interesu razvoja utvrđenog člankom 208. UFEU-a;

12.  poziva Komisiju i sve države članice, slijedeći primjer nekih država članica, da provedu procjenu učinka europskih poreznih politika na zemlje u razvoju i da razmijene najbolje prakse radi povećanja usklađenosti politika u interesu razvoja i poboljšanja trenutnih praksi te radi pomnijeg razmatranja negativnog učinka prelijevanja na zemlje u razvoju i posebnih potreba tih zemalja; u tom pogledu pozdravlja revidirani Akcijski plan o utaji poreza i izbjegavanju poreza koji će Komisija objaviti tijekom 2015. te potiče države članice da se hitno dogovore o zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit;

13.  snažno podupire niz postojećih međunarodnih inicijativa za reformu globalnog sustava, uključujući inicijativu OECD-a za sprječavanje erozije porezne osnovice i premještanja dobiti (BEPS), s težištem na većem sudjelovanju zemalja u razvoju u strukturama i postupcima međunarodne porezne suradnje; poziva EU i države članice da se pobrinu za to da Odbor UN-a za oporezivanje postane istinsko međuvladino tijelo, koje će biti bolje pripremljeno i raspolagati s dovoljno dodatnih sredstava u okviru Gospodarskog i socijalnog vijeća UN-a, čime će se zajamčiti da sve zemlje pod istim uvjetima sudjeluju u oblikovanju i reformi globalnih poreznih politika; naglašava da bi trebalo razmotriti uvođenje sankcija za nekooperativne jurisdikcije i financijske institucije koje obavljaju djelatnost u poreznim oazama;

14.  ističe da se dovoljnom razinom javnih financija može doprinijeti rebalansiranju rodne nejednakosti i zajamčiti sredstva kojima bi se na bolje načine pomoglo djeci i ugroženim društvenim skupinama te uviđa da utaja poreza utječe na blagostanje pojedinaca, ali i nanosi osobitu štetu siromašnim kućanstvima i kućanstvima koja raspolažu nižim dohotkom, u kojima su žene često nerazmjerno zastupljene;

15.  sa zabrinutošću primjećuje da se mnoge zemlje u razvoju nalaze u vrlo slaboj pregovaračkoj poziciji prema nekim stranim izravnim ulagačima; smatra da bi poduzeća trebala preuzeti jasne obveze u pogledu pozitivnog učinka prelijevanja njihovih ulaganja na lokalni i/ili nacionalni društveno-gospodarski razvoj zemlje domaćina; poziva Komisiju, Vijeće i partnerske vlade da se pobrinu da porezni poticaji ne sadrže dodatne mogućnosti za izbjegavanje plaćanja poreza; ističe da bi poticaji trebali postati transparentniji te po mogućnosti usmjereni prema promicanju ulaganja u održivi razvoj;

16.  poziva EIB i EBRD te institucije država članica za financiranje razvoja da nadziru poduzeća i druge pravne subjekte koji primaju pomoć te da zajamče da ne sudjeluju u utaji i izbjegavanju plaćanja poreza suradnjom s financijskim posrednicima sa sjedištem u izvanteritorijalnim središtima i poreznim oazama ili olakšavanjem nezakonitih tokova kapitala, te da poboljšaju svoje politike transparentnosti, primjerice, tako da sve svoje izvještaje i istrage učine javno dostupnima; poziva EIB da provede dubinsku analizu te da zahtijeva godišnje izvještavanje po zemljama, uđe u trag stvarnom vlasništvu i kontrolira transferne cijene kako bi se zajamčila transparentnost ulaganja te spriječila utaja i izbjegavanje plaćanja poreza;

o
o   o

17.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) http://www.un.org/esa/ffd/tax/
(2) http://www.un.org/esa/ffd/tax/unmodel.htm
(3) SL L 309, 25.11.2005., str. 15.
(4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0205.
(5) SL C 199 E, 7.7.2012., str. 37.
(6) SL C 341 E, 16.12.2010., str. 29.
(7) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0394.
(8) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0163.
(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0059.
(10) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0251.
(11) „Pitanja procjene u financiranju razvoja: analiza učinka nizozemske porezne politike u pogledu poreza na dobit na zemlje u razvoju”, studija koju je naručio Odjel za procjenu politika i operativnih programa nizozemskog Ministarstva vanjskih poslova, studeni 2013.

Pravna napomena