Indeks 
Usvojeni tekstovi
Četvrtak, 9. srpnja 2015. - StrasbourgZavršno izdanje
Učinkovita upotreba resursa: prijelaz na cirkularnu ekonomiju
 Najveće dopuštene razine radioaktivne kontaminacije prehrambenih proizvoda i hrane za životinje nakon nuklearne nesreće***I
 Stvaranje unije tržišta kapitala
 Europski program sigurnosti
 Stanje u Jemenu
 Sigurnosni izazovi na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi i izgledi za političku stabilnost
 Pregled europske politike susjedstva
 Usklađivanje određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu
 Ocjena rada Europske zaklade za demokraciju (EED)
 Stanje u Burundiju
 Obilježavanje sjećanja na Srebrenicu
 Nacrti zakona Kambodže o nevladinim organizacijama i sindikatima
 Demokratska Republika Kongo (DR Kongo), a posebno slučaj dvojice pritvorenih boraca za ljudska prava Yvesa Makwambale i Freda Baume
 Bahrein, a posebno slučaj Nabeela Rajaba
 Situacija u kojoj se nalaze dvojica kršćanskih pastora u Sudanu

Učinkovita upotreba resursa: prijelaz na cirkularnu ekonomiju
PDF 379kWORD 144k
Rezolucija Europskog parlamenta od 9. srpnja 2015. o učinkovitoj upotrebi resursa: prijelaz na cirkularnu ekonomiju (2014/2208(INI))
P8_TA(2015)0266A8-0215/2015

Europski parlament,

‒  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Prema kružnom gospodarstvu: program nulte stope otpada za Europu” (COM(2014)0398),

‒  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije o prilikama za učinkovito korištenje resursa u građevinskom sektoru (COM(2014)0445),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Zeleni akcijski plan za mala i srednja poduzeća: omogućavanje malim i srednjim poduzećima da ekološke izazove pretvore u poslovne prilike” (COM(2014)0440),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Okvirna strategija za otpornu energetsku uniju s naprednom klimatskom politikom” (COM(2015)0080),

‒  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije o izgradnji jedinstvenog tržišta za zelene proizvode poboljšavanjem informacija o okolišnoj učinkovitosti proizvoda i organizacijâ (COM(2013)0196),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Inovacijama do održivog rasta: biogospodarstvo za Europu” (COM(2012)0060),

‒  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije o planu za resursno učinkovitu Europu (COM(2011)0571),

‒  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Resursno učinkovita Europa – vodeća inicijativa u okviru strategije Europa 2020.” (COM(2011)0021),

‒  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Europa 2020. – strategija za pametan, održiv i uključiv rast“ (COM(2010)2020),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. prosinca 2013. o eko-inovacijama – radna mjesta i rast kao rezultat politike okoliša(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. siječnja 2014. o europskoj strategiji za plastični otpad u okolišu(2),

‒  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. svibnja 2012. o resursno učinkovitoj Europi(3),

‒  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2011. o učinkovitoj strategiji Europe u pogledu sirovina(4),

‒  uzimajući u obzir 7. akcijski program za okoliš,

–  uzimajući u obzir strategiju EU-a za održivi razvoj (2006.) i njezinu reviziju iz 2009.,

‒  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za okoliš o ekologizaciji europskog semestra i strategije Europa 2020. – pregled sredinom provedbenog razdoblja od 28. listopada 2014.,

–  uzimajući u obzir sažeto izvješće Europske agencije za okoliš naslovljeno „Europski okoliš – stanje i izgledi u 2015.”,

‒  uzimajući u obzir Konvenciju o biološkoj raznolikosti,

‒  uzimajući u obzir analizu Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) u pogledu oblikovanja održivog financijskog sustava,

‒  uzimajući u obzir zaključke međunarodne stručne skupine UNEP-a za resurse o rizicima i izazovima antropogenih tokova i ciklusa metala u pogledu okoliša iz 2013. godine,

‒  uzimajući u obzir zaključke međunarodne stručne skupine UNEP-a za resurse o razdvajanju upotrebe prirodnih resursa i njihovog učinka na okoliš od gospodarskog rasta iz 2011. godine,

‒  uzimajući u obzir peticiju „Zaustavite rasipanje hrane u Europi!"

‒  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 10. prosinca 2014.(5),

‒  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 12. veljače 2015.(6),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja te Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A8‑0215/2015),

A.  budući da je neodrživa upotreba resursa ključan uzrok raznih ekoloških opasnosti kao što su klimatske promjene, dezertifikacija, krčenje šuma, gubitak bioraznolikosti i slabljenje usluga ekosustava; budući da svjetsko gospodarstvo za globalnu proizvodnju i apsorbiranje otpada koristi resurse koji odgovaraju količini jedne i pol planete te da se procjenjuje da će ta brojka dostići količinu dvije planete do 2030-ih;

B.  budući da Europa ovisi o uvezenim resursima više od bilo koje druge regije u svijetu i da će mnogi resursi u relativno kratkom roku biti iscrpljeni; budući da se njena konkurentnost može znatno povećati samo povećanjem dodane vrijednosti koja se iz resursa dobiva u gospodarstvu te promicanjem održive opskrbe sirovinama iz europskih izvora; budući da se, osim toga, kao doprinos očuvanju opskrbe sirovinama trebaju ojačati partnerstva za inovacije između istraživanja te sektora za industriju i gospodarenje otpadom radi povećanja potencijala za recikliranje glavnih sirovina;

C.  budući da je prijelaz na cirkularnu ekonomiju u suštini ekonomsko pitanje, u smislu pristupa sirovinama ili održive dostupnosti sirovina, reindustrijalizacije i dodatne digitalizacije Europe, otvaranja novih radnih mjesta i izazova klimatskih promjena, energetske nesigurnosti i oskudnih resursa; budući da ulaganje u cirkularnu ekonomiju stoga može biti u cijelosti usklađeno s planom Komisije za radna mjesta, rast i konkurentnost te ima potencijal za stvaranje situacije u kojoj profitiraju svi uključeni dionici;

D.  budući da se učinkovitom upotrebom resursa također trebaju uzeti u obzir šira pitanja održivosti, uključujući ekološke, etičke, gospodarske i društvene dimenzije, te da ju je potrebno s njima uskladiti;

E.  budući da su ciljevi i konačne prioritetne mjere Sedmog programa djelovanja za okoliš obvezujući;

F.  budući da se u programu za okoliš Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) navodi da je „ekološka učinkovitost dobrovoljnih pristupa često upitna, a njihova gospodarska učinkovitost općenito niska”(7);

G.  budući da prijelaz na cirkularnu ekonomiju zahtijeva sustavnu promjenu, što utječe na sve dionike u lancu vrijednosti, te znatne inovacije u tehnologiji, poslovanju i društvu u cjelini;

H.  budući da građani, mala poduzeća i lokalna nadležna tijela imaju posebnu ulogu u jamčenju učinkovite upotrebe resursa te u promicanju razdvajanja gospodarskog rasta i potrošnje resursa;

I.  budući da su cirkularnoj ekonomiji koja pravilno funkcionira potrebna konkurentna poduzeća te da su poduzeća sama po sebi pokretačka snaga za prijelaz na cirkularnu ekonomiju;

J.  budući da je važno smjestiti mala i srednja poduzeća u središte resursno učinkovite strategije EU-a jer ona čine 99 % poduzeća EU-a i zapošljavaju dvije trećine radne snage;

K.  budući da se ambicioznim europskim paketom o cirkularnoj ekonomiji stvaraju poslovne mogućnosti, osigurava pristup primarnim materijalima, produljuje njihova djelotvorna uporaba (ponovna uporaba, ponovna proizvodnja, recikliranje ili uporaba rezervnih dijelova), jamče visokokvalitetni postupci recikliranja kada dođu do kraja svojeg uporabnog vijeka te se sa svim nusproizvodima i otpadom postupa kao s vrijednim tokovima resursa za daljnju uporabu;

L.  budući da je održiva i odgovorna nabava primarnih sirovina ključna za postizanje učinkovite upotrebe resursa i ispunjavanje ciljeva cirkularne ekonomije;

M.  budući da je potrebno razviti tržišta za sekundarne sirovine kako bi se postigli ciljevi učinkovite upotrebe resursa te cirkularna ekonomija;

N.  budući da je Parlament više puta pozivao Komisiju da odredi pokazatelje i ciljeve za učinkovitu upotrebu resursa;

O.  budući da uklanjanje otrovnih kemijskih tvari za koje postoje ili će se razviti sigurnije alternative, u skladu s trenutačnim zakonodavstvom o kemikalijama, ima središnju ulogu u uspostavi cirkularne ekonomije;

P.  budući da podaci Eurostata o obradi gradskog otpada u EU28 jasno pokazuju da još uvijek ne postoje jednaki uvjeti u politici o otpadu te da primjena i provedba postojećeg zakonodavstva predstavljaju znatne izazove;

Q.  budući da se u prosjeku samo 40 % krutog otpada ponovno upotrebljava ili reciklira, a ostatak odlazi na odlagališta ili na spaljivanje;

R.  budući da proizvodnja i potrošnja poljoprivrednih prehrambenih proizvoda čine znatan udio upotrebe resursa, sa znatnim učincima na okoliš, javno zdravlje, zdravlje i dobrobit životinja; budući da su potrebna održiva rješenja kako bi se na holistički način riješio problem neučinkovitosti prehrambenih resursa;

S.  budući da bi se ukidanjem subvencija koje su štetne za okoliš, uključujući izravne i neizravne subvencije za fosilna goriva, znatno smanjile emisije stakleničkih plinova, pomoglo u borbi protiv klimatskih promjena te omogućilo prihvaćanje cirkularne ekonomije;

1.  pozdravlja komunikaciju Komisije naslovljenu „Prema kružnom gospodarstvu: program nulte stope otpada za Europu” (COM(2014)0398); odobrava pristup Komisije dizajnu i inovacijama za cirkularnu ekonomiju, kojim se uspostavlja politički okvir za podržavanje učinkovite upotrebe resursa, cilj za učinkovitu upotrebu resursa kako je navedeno u komunikaciji te politički okvir kojim će se malim i srednjim poduzećima omogućiti da ekološke izazove pretvore u poslovne prilike; naglašava da su potrebne zakonodavne mjere kako bi došlo do prijelaza na cirkularnu ekonomiju te poziva Komisiju da do kraja 2015. predstavi ambiciozan prijedlog o cirkularnoj ekonomiji kako je najavila u svom programu rada za 2015.;

2.  naglašava da je za rješavanje nestašice resursa potrebno smanjiti njihovo vađenje i upotrebu te potpuno razdvojiti rast od upotrebe prirodnih resursa, a to je sustavna promjena koja zahtijeva retrospektivnu analizu aktivnosti potrebnih polazeći od perspektive održivosti 2050. te trenutno djelovanje;

3.  naglašava da su proizvodnja i potrošnja područja kojima se potrebno baviti na način da se zajamči usklađenost sa širim ciljevima održivog razvoja;

4.  podsjeća da je, unatoč poboljšanjima učinkovite upotrebe resursa, stalan rast proizvodnje nadmašio te prednosti učinkovitosti te da vađenje resursa nastavlja dramatično rasti na globalnoj razini, stoga je hitno potrebno sveukupno smanjiti vađenje i upotrebu resursa kako bi se prevladao povratni učinak; potiče Komisiju da u skladu s tim predloži mjere;

5.  podsjeća na to da bi se voda, kao prirodni resurs koji se upotrebljava u postupcima proizvodnje te kao javno dobro, trebala uzeti u obzir pri izračunavanju potrošnje sirovina te da bi se trebala upotrebljavati na učinkovit način;

6.  ističe da bi poduzeća, nadležna tijela i potrošači u EU-u unapređivanjem upotrebe resursa uz pomoć boljih zahtjeva u pogledu dizajna i uz pomoć zakonodavstva o otpadu kojim se prednost daje hijerarhiji otpada (te se tako potiče sprečavanje stvaranja otpada, ponovna uporaba, priprema za ponovnu uporabu i recikliranje) mogli ostvariti znatne neto uštede koje se procjenjuju na 600 milijardi eura, odnosno 8 % godišnjeg prometa, istovremeno smanjujući ukupne godišnje emisije stakleničkih plinova za 2 – 4 %; naglašava da bi se povećanjem produktivnosti resursa za 30 % do 2030. BDP mogao povećati za gotovo 1 % te bi se moglo otvoriti 2 milijuna dodatnih održivih radnih mjesta(8); podsjeća da je učinkovita upotreba resursa glavni cilj Sedmog programa djelovanja za okoliš u kojem se naglašava da je potrebno stimulirati proizvodnju i potražnju potrošača za ekološki održivim proizvodima i uslugama uz pomoć politika kojima se promiče njihova dostupnost, cjenovna pristupačnost, funkcionalnost i privlačnost;

7.  uvjeren je da su za poboljšanje učinkovite upotrebe resursa potrebne i zakonodavne mjere i gospodarski poticaji, internalizacija vanjskih troškova, dodatno financiranje istraživanja i inovacija te društvene promjene i promjene načina života; ističe da su potrebni razni instrumenti na različitim razinama politike, uzimajući u obzir supsidijarnost;

8.  vjeruje da je za provedbu cjelovite cirkularne ekonomije potrebna uključenost svih relevantnih dionika, regija, gradova, lokalnih zajednica, malih i srednjih poduzetnika, nevladinih organizacija, predstavnika industrije, sindikata i građana;

9.  poziva Komisiju da uključi tijela lokalne i regionalne vlasti u razvoj paketa cirkularne ekonomije;

10.  naglašava da su javna svijest, percepcija građana i njihova uključenost ključni za uspješan prijelaz na cirkularnu ekonomiju; primjećuje da je nužno posvetiti potrebnu pozornost i sredstva obrazovanju i informiranju u cilju promicanja modela održive potrošnje i proizvodnje te naglašava prednosti prelaska na resursno učinkovitu cirkularnu ekonomiju;

11.  ističe da je za prijelaz na cirkularnu ekonomiju potrebna stručna radna snaga te da u okviru obrazovanja i izobrazbe treba voditi računa o potrebi za zelenim vještinama;

12.  naglašava da su određeni financijski mehanizmi u korist cirkularne ekonomije na europskoj razini već uspostavljeni, posebice s pomoću programa Obzor 2020. i Life +, te da bi oni, ako se pravilno upotrebljavaju, mogli pomoći u promicanju ekoloških inovacija i industrijske ekologije u državama članicama i europskim regijama;

13.  ističe da su za usmjeravanje sredstava prema održivom gospodarstvu zakonska sigurnost i dugoročna predvidivost ključne u oslobađanju potencijala Europskog fonda za strateška ulaganja za cirkularnu ekonomiju;

14.  ističe da bi prijelaz na održivu i cirkularnu ekonomiju trebao obuhvaćati ambiciozne ciljeve na području okoliša i jake socijalne zahtjeve, uključujući promicanje dostojnog rada te zdravih i sigurnih radnih uvjeta (jamstvo da radnici nisu izloženi štetnim tvarima na radnom mjestu);

15.  naglašava potrebu za uspostavljanjem usklađenijeg zakonodavnog okvira za održivu proizvodnju i potrošnju, obuhvaćajući cijeli ciklus proizvodnje, od održive nabave do obnove uporabnog vijeka;

Pokazatelji i ciljevi

16.  ističe da upotreba resursa u EU-u mora biti održiva do 2050. godine te da to među ostalim zahtijeva potpuno smanjenje potrošnje resursa do održivih razina, na temelju pouzdanih mjerenja potrošnje resursa u cijelom lancu, strogu primjenu hijerarhije otpada, provedbu višestruke upotrebe resursa, posebice upotrebu biomase, odgovornu i održivu nabavu, stvaranje zatvorenog kruga za neobnovljive resurse, povećanje upotrebe obnovljivih izvora energije u okviru njihove obnovljivosti, postupno ukidanje otrovnih tvari, posebice ako postoje ili će se razviti sigurnije alternative u skladu s trenutačnim zakonodavstvom o kemikalijama, kako bi se zajamčio razvoj ciklusa neotrovnih materijala i poboljšala kvaliteta usluga ekosustava;

17.   podsjeća da je Parlament još 2012. pozvao na uspostavljanje jasnih, pouzdanih i mjerljivih pokazatelja gospodarske djelatnosti kojima se u obzir uzimaju klimatske promjene, biološka raznolikost i učinkovita upotreba resursa iz perspektive uporabnog ciklusa te pozvao na upotrebu tih pokazatelja kao temelja za zakonodavne inicijative i konkretne ciljeve smanjenja;

18.  potiče Komisiju da do kraja 2015. predloži glavni pokazatelj i popis potpokazatelja u pogledu učinkovite upotrebe resursa, uključujući usluge ekosustava; ističe da bi upotreba tih usklađenih pokazatelja trebala biti pravno obvezujuća od 2018. te da bi se njima trebala mjeriti potrošnja resursa, uključujući uvoz i izvoz, na razini EU-a, država članica i industrije, uzimati u obzir cjelokupan uporabni ciklus proizvoda i usluga te da bi se trebali temeljiti na metodologiji otisaka i da bi se njima trebala mjeriti najmanje uporaba tla, vode i materijala te ugljik;

19.  potiče Komisiju da do kraja 2015. predloži ciljeve za povećanje učinkovite upotrebe resursa na razini EU-a za 30 % do 2030. u usporedbi s razinama iz 2014. te pojedinačne ciljeve za svaku državu članicu; naglašava da se ciljevi učinkovite upotrebe resursa prije razmatranja trebaju poduprijeti pokazateljima;

20.  potiče Komisiju da međunarodnim konvencijama promiče upotrebu pokazatelja učinkovite upotrebe resursa kako bi se omogućila usporedivost među industrijama i gospodarstvima i zajamčili jednaki uvjeti te da podupire dijalog i suradnju s trećim zemljama;

21.  ističe da bi te pokazatelje trebalo uključiti u Europski semestar i u sve procjene učinka;

Politika proizvoda i ekološki dizajn

22.  naglašava važnost dobro promišljene politike proizvoda kojom se povećava očekivano trajanje proizvoda, njegova trajnost, mogućnost ponovne uporabe i recikliranja; ističe da su količina resursa koje proizvod upotrijebi tijekom svog trajanja, kao i mogućnost popravka, ponovne upotrebe i recikliranja uvelike određeni prilikom faze dizajna; poziva Komisiju da u politikama proizvoda promiče pristup koji je usmjeren na uporabni ciklus, posebice uspostavom usklađenih metoda za procjenu ekološkog otiska proizvoda;

23.  u tom pogledu poziva Komisiju da u novim i ažuriranim provedbenim mjerama predstavi ambiciozan program rada te da sveobuhvatno i ambiciozno provede zahtjeve ekološkog dizajna iz postojeće Direktive o ekološkom dizajnu, počevši s trenutačnim donošenjem već pripremljenih mjera;

24.  potiče Komisiju da predloži reviziju zakonodavstva o ekološkom dizajnu i drugog relevantnog zakonodavstva o politici proizvoda do kraja 2016. na temelju procjene učinka i uvrsti sljedeće nužne promjene: širenje područja primjene zahtjeva o ekološkom dizajnu kako bi se obuhvatile sve glavne skupine proizvoda, a ne samo proizvodi koji upotrebljavaju energiju, postupno uključivanje svih relevantnih svojstava za učinkovitu upotrebu resursa u obavezne zahtjeve za dizajn proizvoda, uvođenje obavezne putovnice za proizvode temeljene na tim zahtjevima, provođenje samonadzora i revizija koje izvršavaju treće strane kako bi se zajamčilo da su proizvodi sukladni tim standardima te utvrđivanje horizontalnih zahtjeva o, među ostalim, trajanju, mogućnosti popravka, ponovne uporabe i recikliranja;

25.   poziva Komisiju da na temelju analize troškova i koristi procijeni mogućnost uspostavljanja minimalne količine recikliranog materijala u novim proizvodima u skladu s budućom revizijom Direktive o ekološkom dizajnu;

26.  potiče Komisiju da izradi mjere protiv planiranog zastarijevanja i da dodatno razradi niz proizvodnih standarda za cirkularnu ekonomiju, koji uključuju obnovu i popravak, olakšavanje rastavljanja i učinkovitu upotrebu sirovina, obnovljivih resursa i recikliranog materijala u proizvodima;

27.  podsjeća da standardizirane i modularne sastavnice, planiranje rastavljanja, dugoročni dizajn proizvoda i učinkoviti postupci proizvodnje imaju važnu ulogu u uspješnoj cirkularnoj ekonomiji; potiče Komisiju da poduzme relevantne mjere kako bi zajamčila da su proizvodi trajni te se mogu jednostavno unaprijediti, ponovno upotrijebiti, prepraviti, popraviti, reciklirati i na koncu rastaviti za nove resurse te da su dijelovi koji sadrže opasne tvari jasno navedeni u priručnicima proizvoda kako bi se olakšalo odvajanje tih dijelova prije recikliranja;

28.  napominje da je ključno senzibilizirati potrošače i povećati njihovu proaktivnu uključenost;

29.  poziva Komisiju da predloži proširenje minimalnih jamstava za trajnu robu široke potrošnje kako bi se produžilo očekivano trajanje proizvoda te da pojasni da bi u skladu s Direktivom 1999/44/EZ trgovci koji prodaju robu široke potrošnje trebali ispitivati nedostatke tijekom prve dvije godine zakonskog jamstva i to naplatiti potrošaču samo ako je do nedostatka došlo zbog nepravilne upotrebe;

30.  poziva Komisiju da predloži prikladne mjere za dostupnost rezervnih dijelova kako bi se zajamčila mogućnost popravka proizvoda tijekom njihova trajanja;

31.  poziva Komisiju, države članice i Europsku agenciju za kemikalije (ECHA) da ulože dodatan napor u zamjenu tvari vrlo visokog rizika te da ograniče tvari koje predstavljaju neprihvatljiv rizik za ljudsko zdravlje ili okoliš u okviru Uredbe o REACH-u, posebice kao sredstvo za ispunjavanje zahtjeva Sedmog programa djelovanja za okoliš za razvoj ciklusa neotrovnih materijala kako bi se reciklirani otpad mogao upotrebljavati kao glavni i pouzdan izvor sirovina u Uniji; u tom pogledu poziva Komisiju da odmah odustane od svog jednostranog moratorija na obradu preporuka ECHA-e u vezi s uključivanjem tvari vrlo visokog rizika u Prilog XIV. Uredbi o REACH-u te da umjesto toga žurno nastavi s uključivanjem takvih tvari; u skladu s hijerarhijom otpada naglašava da sprečavanje ima prednost pred recikliranjem te da u skladu s tim recikliranje ne bi trebalo opravdavati nastavak upotrebe opasnih tvari koje su se nekada koristile;

32.  poziva Komisiju i države članice da ulože napor u zamjenu opasnih tvari u kontekstu Direktive 2011/65/EU o ograničenju uporabe određenih opasnih tvari u električnoj i elektroničkoj opremi u cilju uspostavljanja ciklusa neotrovnih materijala;

33.  potiče države članice da provedu učinkovit nadzor tržišta kako bi se zajamčilo da su i europski i uvezeni proizvodi u skladu sa zahtjevima u pogledu politike proizvoda i ekološkog dizajna; potiče države članice da bez odgode nastave sa zakonodavnim postupkom u vezi s revizijom uredbe o nadzoru tržišta kako bi se zajamčio učinkovit nadzor tržišta; napominje da bi svaka daljnja odgoda naštetila interesima poduzetnika i građana;

Prema nultoj stopi otpada

34.  ističe analizu Komisije prema kojoj bi se usvajanjem novih ciljeva u pogledu otpada moglo otvoriti 180 000 radnih mjesta, EU bi postao konkurentniji te bi se smanjila potražnja za skupim i oskudnim resursima(9); žali zbog povlačenja zakonodavnog prijedloga o otpadu(10), ali u najavi potpredsjednika Timmermana sa sjednice Parlamenta u prosincu 2014. vidi priliku za novi i ambiciozniji paket za cirkularnu ekonomiju;

35.  potiče Komisiju da podnese najavljeni prijedlog o reviziji zakonodavstva o otpadu do kraja 2015., pažljivo primjenjujući hijerarhiju otpada, te da uključi sljedeće točke:

   jasne i nedvosmislene definicije,
   razvoj mjera za sprečavanje otpada,
   postavljanje obvezujućih ciljeva za smanjenje komunalnog, komercijalnog i industrijskog otpada koje treba ostvariti do 2025.,
   postavljanje jasnih minimalnih standarda o proširenoj odgovornosti proizvođača radi jamčenja transparentnosti i isplativosti programa proširene odgovornosti proizvođača,
   primjenu načela „plati koliko baciš” za preostali otpad uz obavezne odvojene sustave prikupljanja za papir, metal, plastiku i staklo kako bi se omogućila visoka kvaliteta reciklažnih sirovina; uvođenje obaveznog odvojenog prikupljanja biološkog otpada do 2020.,
   povećanje ciljeva u pogledu recikliranja / pripreme za ponovnu uporabu na najmanje 70 % komunalnog krutog otpada i 80 % recikliranja ambalažnog otpada do 2030. na temelju pouzdane metode izvješćivanja kojom se sprečava prijava odbačenog otpada (odlaganog ili spaljivanog) kao recikliranog otpada, upotrebom jednake usklađene metode za sve države članice s vanjskim provjeravanjem statistike; obavezu subjekata koji se bave recikliranjem da prijavljuju „ulazne” količine otpada u pogon za razvrstavanje te „izlaznu” količinu reciklata koji izlaze iz pogona za recikliranje;
   strogo ograničavanje spaljivanja, s oporabom energije ili bez nje, do 2020. na otpad koji se ne može reciklirati i koji nije biološki razgradiv,
   obavezno postupno smanjenje svih oblika odlaganja otpada koje bi se provodilo u skladu sa zahtjevima za recikliranje u tri faze (2020., 2025. i 2030.) i koje bi vodilo do zabrane svih oblika odlaganja, osim određenog opasnog otpada i preostalog otpada za koje je odlaganje ekološki najprihvatljivije rješenje,
   poticanje država članica na uvođenje pristojbi za odlaganje i spaljivanje;

36.  ističe važnost i dodanu vrijednost ciljeva europske politike otpada, ne samo u smislu pravne sigurnosti, predvidljivosti i stvaranja jednakih uvjeta na unutarnjem tržištu, nego i u smislu jamčenja zaštite i poboljšanja životnog okoliša svih građana EU-a;

37.  poziva Komisiju da predloži iste ciljeve za sve države članice kako bi se zajamčila jednako visoka razina zaštite okoliša u EU-u i kako se ne bi narušilo jedinstveno tržište;

38.  potiče Komisiju da zajamči potpunu i pravilnu provedbu postojećeg zakonodavstva o otpadu i njegovih ciljeva, uključujući posebno obavezne programe za odvojeno prikupljanje, da zajamči da države članice pojačaju nastojanja da ostvare postojeće ciljeve i da uspostavi mjere za podršku državama članicama u provedbi odgovarajućih instrumenata za ostvarenje tih ciljeva u okviru rokova;

39.  naglašava da je u svrhu najbolje iskoristivosti dostupnih kapaciteta za gospodarenje otpadom u EU-u nužno bolje planiranje i razmjena informacija kako bi se izbjeglo preopterećenje kapaciteta;

40.  poziva Komisiju da dodatno istraži izvedivost predloženog regulatornog okvira za povećano rudarenje otpada u odlagalištima kako bi se omogućio povrat sekundarnih sirovina koje se nalaze u postojećim odlagalištima te da istraži razvoj sustava ekoloških dozvola za industriju recikliranja;

41.  poziva Komisiju da zajamči veću transparentnost i bolji nadzor kako bi se izbjegao prijevoz otpada u zemlje s nižim socijalnim standardima i standardima zaštite okoliša nego u EU-u;

42.  poziva Komisiju i države članice da ulože dodatan napor u suzbijanje nezakonitog izvoza otpada nakon potrošnje;

43.  poziva Komisiju da u Okvirnoj direktivi o otpadu utvrdi najmanje zahtjeve za nacionalne programe za sprečavanje stvaranja otpada te da odredi niz ciljeva i pokazatelja zahvaljujući kojima će biti moguće uspoređivati rezultate pojedinih država članica;

44.  potiče Komisiju da odgovori na posebne izazove povezane s otpadom te da djeluje u skladu s komunikacijom Komisije o kružnom gospodarstvu (COM(2014)0398); potiče države članice i Komisiju da omoguće mobilizaciju sredstava EU-a radi pomoći u ostvarenju integriranih ciljeva za gospodarenje otpadom, kao što su odvojeno prikupljanje i razvoj infrastrukture za recikliranje;

45.  potiče Komisiju da predloži cilj smanjenja morskog otpada za 50 % do 2025. u usporedbi s razinom iz 2014.;

46.  naglašava da je potrebno izraditi ciljeve za prikupljanje i recikliranje posebnih ključnih metala u svjetlu njihove sve veće nestašice te u pogledu smanjenja ovisnosti;

47.  poziva Komisiju da do kraja 2015. predloži ciljeve, mjere i instrumente za učinkovito rješavanje problema otpada od hrane, uključujući obvezujući cilj smanjenja otpada od hrane u sektorima proizvodnje, prodaje/distribucije, prehrambenih usluga / ugostiteljstva i kućanstvima od najmanje 30 % do 2025.; poziva Komisiju da u država članicama potiče praksu da se u maloprodajnom prehrambenom sektoru proizvodi koji se ne prodaju podijele dobrotvornim udrugama; poziva Komisiju da pri provedbi procjene učinka novih relevantnih zakonodavnih prijedloga ocijeni njihov potencijalni učinak na otpad od hrane;

Održive zgrade

48.  pozdravlja komunikaciju Komisije o prilikama za učinkovito korištenje resursa u građevinskom sektoru (COM(2014)0445); smatra da je potreban pristup građevinarstvu koji bi se temeljio na planu i njegovim dugoročnim ciljevima;

49.  poziva Komisiju da predloži potpunu provedbu načela i zahtjeva cirkularne ekonomije u sektoru građevinarstva te da dodatno razradi politički okvir o učinkovitoj upotrebi resursa u zgradama, a to uključuje razrađivanje pokazatelja, standarda, metoda i zahtjeva kvalitete u pogledu upotrebe zemljišta i urbanizma, arhitekture, visokogradnje, izgradnje, održavanja, prilagođavanja, energetske učinkovitosti, obnove te ponovne uporabe i recikliranja; ističe da bi pokazatelji o održivim zgradama trebali također uključivati zelenu infrastrukturu, kao što su zeleni krovovi; naglašava važnost sveobuhvatne vizije europskih zgrada s jasnim i ambicioznim srednjoročnim i dugoročnim ciljevima te planovima za provedbu te vizije;

50.  smatra da bi kvalitetu unutarnjeg zraka te dobrobit i socijalne potrebe korisnika trebalo uključiti u procjenu održivosti zgrada;

51.  potiče Komisiju da u sklopu općih pokazatelja resursne učinkovitosti razvije pokazatelje za procjenu održivosti zgrada tijekom njihova cijelog životnog ciklusa koristeći standarde i metode te na temelju pristupa ekološke, gospodarske i društvene održivosti;

52.  traži od Komisije da utvrdi mogu li se načela i standardi najboljih raspoloživih tehnika (BAT) proširiti kako bi obuhvaćali sve materijale i dijelove zgrada te da izradi certifikat za zgrade koji će se temeljiti na cjelokupnom uporabnom ciklusu zgrade;

53.  smatra da bi se, s obzirom na to da 90 % izgrađenog okoliša za 2050. već postoji, trebali postaviti posebni zahtjevi i poticaji za sektor renoviranja kako bi se do 2050. poboljšao energetski otisak zgrada; poziva stoga Komisiju da izradi dugoročnu strategiju obnove postojećih zgrada te da poveća ulogu nacionalnih strategija obnove, koje su uvedene Direktivom 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti;

54.  potiče države članice da olakšaju poboljšanje recikliranja kroz razvoj infrastrukture za odvojeno prikupljanje i recikliranje u građevinskoj industriji;

55.  poziva Komisiju i države članice da razmotre mogućnost revizija prije rušenja (procjene zgrade prije rastavljanja ili rušenja radi opisa postojećih materijala i definiranja dijelova koji se mogu odvojiti za recikliranje) i sortiranja na licu mjesta materijala koji se mogu reciklirati (sortiranjem na licu mjesta obično se izdvoje sekundarne sirovine višeg stupnja čistoće nego recikliranjem na drugoj lokaciji, a može pomoći u smanjenju učinka prijevoza na okoliš, na primjer drobljenjem ili sabijanjem na licu mjesta);

56.  napominje da je beton materijal koji se ponajviše upotrebljava u građevinskoj industriji; poziva Komisiju da procijeni mogućnosti povećanja recikliranja betona u građevinarstvu, kao što je slučaj u Njemačkoj i Švicarskoj;

Razvoj tržišta za sekundarne sirovine

57.  poziva Komisiju da razvije mjere za poticanje i olakšanje razvoja tržišta visokokvalitetnih sekundarnih sirovina i razvoja poduzeća na području ponovne uporabe sekundarnih sirovina;

58.  smatra da će dugoročan i predvidiv okvir politika pomoći u poticanju razine ulaganja i djelovanja potrebnih da se potpuno razviju tržišta zelenih tehnologija i promiču održiva poslovna rješenja; naglašava da bi pokazatelji i ciljevi učinkovite upotrebe resursa koji se temelje na pouzdanom prikupljanju podataka bili nužna smjernica javnim i privatnim donositeljima odluka pri transformaciji gospodarstva;

59.  ističe da je važno da Komisija i države članice promiču izradu programa industrijske simbioze kojima se podržavaju industrijske sinergije za ponovnu uporabu i recikliranje te kojima se poduzećima, pogotovo malim i srednjim poduzećima, pomaže da saznaju kako njihova energija, otpad i nusproizvodi mogu drugima poslužiti kao resursi; ističe da postoje slični koncepti, kao što je pristup „od kolijevke do kolijevke” i industrijska ekologija;

Ostale mjere

60.  poziva Komisiju da predloži postupke javne nabave u kojima se prednost daje ponovno upotrijebljenim, popravljenim, ponovno proizvedenim, obnovljenim proizvodima te drugim održivim i resursno učinkovitim proizvodima i rješenjima, a ako im se ne da prednost, treba se primijeniti načelo „poštuj ili objasni”;

61.  ističe da postoji potreba za fiskalnim okvirom koji bi bio u skladu s načelom „onečišćivač plaća”, kojim će se odaslati prave poruke za ulaganje u učinkovitu upotrebu resursa, modernizaciju postupaka proizvodnje i proizvodnju proizvoda koji su trajniji i lakše se mogu popraviti ; poziva države članice da se založe za postizanje napretka u tom području u okviru procesa europskog semestra(11);

62.  potiče Komisiju da prouči i predloži mjere u vezi s oporezivanjem, kao što je smanjenje PDV-a za reciklirane proizvode, proizvode koji se ponovno upotrebljavaju i resursno učinkovite proizvode;

63.  potiče Komisiju i države članice da u cijelosti provedu Zeleni akcijski plan za mala i srednja poduzeća;

64.  potiče Komisiju da razradi politički okvir za hranjive tvari kako bi se povećalo recikliranje, potaknule inovacije, poboljšali uvjeti na tržištu i racionalizirala njihova održiva upotreba u zakonodavstvu EU-a o gnojivima, hrani, vodi i otpadu;

65.  potiče Komisiju da tijekom prve polovice 2016. objavi komunikaciju o održivoj hrani, koja je od 2013. nekoliko puta odgođena; naglašava da bi se, s obzirom na to da proizvodnja i potrošnja hrane obuhvaćaju znatan dio upotrebe resursa, u komunikaciji trebalo holistički pristupiti neučinkovitoj upotrebi resursa u prehrambenom lancu i poticati razvoj održive politike o hrani; poziva Komisiju da procijeni povećanje upotrebe ekološki prihvatljive prehrambene ambalaže, uključujući procjenu izvedivosti postupne zamjene prehrambene ambalaže materijalom od bioloških sirovina koji je biorazgradiv i može se kompostirati u skladu s europskim normama;

66.  poziva Komisiju da uspostavi trajnu platformu za učinkovitu upotrebu resursa i u nju uključi sve relevantne dionike kako bi se potaknula i olakšala primjena najnovijih rezultata istraživanja, razmjena najboljih praksi i pojava novih industrijskih sinteza i industrijskih ekosustava;

67.  poziva Komisiju da uspostavi međusektorsku radnu skupinu među glavnim upravama o održivom financiranju kako bi se obuhvatili pokazatelji o učinkovitoj upotrebi resursa u integriranom izvješćivanju i računovodstvu na razini poduzeća te pritom poštovala povjerljivost određenih poslovnih podataka; također poziva Komisiju da razmotri kako učinkovitu upotrebu resursa i rizike u pogledu okoliša uključiti, među ostalim, u kreditne rejtinge i kapitalne zahtjeve za banke kako bi se razvio sustav sveobuhvatnog osiguranja za ekološke opasnosti te da odredi zahtjeve u pogledu informacija za investicijske proizvode uz potrebnu procjenu učinka; smatra da bi Komisija u tom pogledu imala koristi od suradnje s UNEP-om u analizi o oblikovanju održivog financijskog sustava; poziva Komisiju da ispita postojeće dobrovoljne inicijative u državama članicama u cilju moguće razmjene najboljih praksi;

68.  s obzirom na to da je održiva i odgovorna nabava primarnih sirovina ključna za postizanje učinkovite upotrebe resursa i ispunjavanje ciljeva cirkularne ekonomije, poziva Komisiju da revidira preporuke Europske platforme za učinkovitu upotrebu resursa za razvoj održivih standarda nabave prioritetnih materijala i robe; u tom pogledu ističe zajedničku podršku Parlamenta i Vijeća prijedlozima Komisije za odgovorno nabavljanje metala i minerala iz područja sukoba;

69.  poziva Komisiju da revidira definiciju „ključnih” sirovina, uzimajući više u obzir učinke na okoliš i rizike povezane s njihovim vađenjem i preradom te mogućnost da ih se zamijeni sekundarnim materijalima;

70.  ističe da se moraju mobilizirati sva sredstva EU-a, uključujući sredstva Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU), Obzora 2020., kohezijskih fondova i Europske investicijske banke, kako bi se promicala učinkovita upotreba resursa u skladu s hijerarhijom otpada te potiče Komisiju i države članice da postupno ukinu subvencije koje su štetne za okoliš, uključujući one za proizvodnju energije iz biorazgradivog dijela industrijskog i komunalnog otpada spaljivanjem u skladu s Direktivom 2009/28/EZ o promicanju energije iz obnovljivih izvora te izravne i neizravne subvencije za fosilna goriva;

71.  poziva na to da financiranje koje se dodjeljuje u sklopu Programa za konkurentnost poduzeća te malih i srednjih poduzeća (COSME), Obzora 2020. i europskih strukturnih i investicijskih fondova bude više usmjereno na razvoj održivih, inovativnih i resursno učinkovitih rješenja i novih poslovnih modela (kao što su najam i sustavi kojima se kombiniraju proizvodi i usluge) te na poboljšanje dizajna proizvoda i učinkovitosti materijala u okviru uspješnosti proizvoda i procesa;

72.  naglašava da su istraživanje i inovacije važni za potporu prijelazu na cirkularnu ekonomiju u Europi te da je u okviru Obzora 2020. nužno pridonijeti projektima istraživanja i inovacija koji mogu na terenu pokazati i ispitati gospodarsku i ekološku održivost cirkularne ekonomije; istodobno ističe da usvajanjem sustavnog pristupa ti projekti mogu olakšati izradu uredbe kojom se potiču inovacije i čija je provedba jednostavnija, utvrđivanjem mogućih regulatornih nesigurnosti, prepreka i/ili manjkavosti, koje mogu spriječiti razvoj poslovnih modela temeljenih na učinkovitoj upotrebi resursa;

73.  traži od Komisije da se u cijelosti koristi digitalnim planom i informacijskom tehnologijom u promicanju učinkovite upotrebe resursa i prijelazu na cirkularnu ekonomiju;

74.  ističe da je gospodarstvo EU-a otvorenog tipa te uključuje uvoz i izvoz na globalnom tržištu; skreće pozornost na to da se i na međunarodnoj razini potrebno uhvatiti u koštac s globalnim izazovom iscrpljivanja resursa; poziva Komisiju i države članice da aktivno podupru rad međunarodne stručne skupine u okviru Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) u istraživanju kritičnih problema svjetskih resursa i razvoju praktičnih rješenja za tvorce politika, industriju i društvo;

75.  poziva Komisiju da poduzme nužne mjere na međunarodnoj razini u svrhu poboljšanja sljedivosti proizvoda;

76.  ističe da se povećanom energetskom učinkovitosti može smanjiti energetska ovisnost i energetsko siromaštvo u EU-u, kojem je izloženo približno 125 milijuna europskih građana; napominje da ima smisla smatrati energetsku učinkovitost zasebnim izvorom energije, čiji rast znatno doprinosi razvoju industrije EU-a, otvaranju radnih mjesta i umjerenim računima građana za električnu energiju;

77.  potiče Komisiju da razmotri ima li postojeće i planirano zakonodavstvo negativan učinak na cirkularnu ekonomiju, postojeće inovativne poslovne modele ili nastajanje novih poslovnih modela, kao što je gospodarstvo najmova ili gospodarstvo dijeljenja / zajedničko gospodarstvo te postoje li u tom pogledu financijska ili institucionalna ograničenjima; potiče Komisiju da poboljša takvo zakonodavstvo i da po potrebi riješi takva ograničenja; poziva Komisiju da revidira povezano zakonodavstvo u cilju unapređenja utjecaja proizvoda na okoliš i njihove resursne učinkovitosti tijekom cijeloga životnog ciklusa te u cilju veće usklađenosti između postojećih instrumenata i razvoja vodećeg pristupa;

78.  traži od Komisije da razjasni relevantne aspekte politike tržišnog natjecanja EU-a u odnosu na cirkularnu ekonomiju, a posebno da objasni ustupke između opasnosti od tajnih tržišnih dogovora i potrebe za produbljivanjem suradnje proizvođača i njihovih dobavljača;

79.  poziva Komisiju da do 2018. izvijesti Parlament o svim prethodno navedenim mjerama te da predloži sljedeće korake;

o
o   o

80.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te nacionalnim parlamentima.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0584.
(2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0016.
(3) SL C 264 E, 13.9.2013., str. 59.
(4) SL C 51 E, 22.2.2013., str. 21.
(5) Još nije objavljeno u Službenom listu.
(6) SL C 140, 28.4.2015., str. 37.
(7)Program OECD-a za okoliš „Dobrovoljni pristupi politici okoliša”, 2003.
(8) Komunikacija Komisije od 2. srpnja 2014. naslovljena „Prema kružnom gospodarstvu: program nulte stope otpada za Europu” (COM(2014)0398).
(9) Radni dokument službi Komisije od 2. srpnja 2014. sa sažetkom procjene učinka priložen prijedlogu direktive o izmjeni direktiva o otpadu (SWD(2014)0208).
(10) Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni direktiva 2008/98/EZ o otpadu, 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu, 1999/31/EZ o odlagalištima otpada, 2000/53/EZ o otpadnim vozilima, 2006/66/EZ o baterijama i akumulatorima i o otpadnim baterijama i akumulatorima te 2012/19/EU o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi (COM(2014)0397).
(11) Europa zelenog proračuna, 2015., Preporuke po državama kao potpora procesu Europskog semestra, stranica 6., http://www.foes.de/pdf/2015-02-25_CSR%20Recommendations_FINAL.pdf.


Najveće dopuštene razine radioaktivne kontaminacije prehrambenih proizvoda i hrane za životinje nakon nuklearne nesreće***I
PDF 553kWORD 222k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 9. srpnja 2015. o prijedlogu uredbe Vijeća o utvrđivanju najvećih dopuštenih razina radioaktivne kontaminacije prehrambenih proizvoda i hrane za životinje nakon nuklearne nesreće ili bilo koje druge radiološke opasnosti (COM(2013)0943 – C7-0045/2014 – 2013/0451(COD))
P8_TA(2015)0267A8-0176/2015

(Redovni zakonodavni postupak - prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije Vijeću (COM(2013)0943),

–  uzimajući u obzir članke 31. i 32. Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7‑0045/2014),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za pravna pitanja o predloženoj pravnoj osnovi,

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. i članak 168. stavak 4. točku b te članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 25. ožujka 2014.(1),

–  uzimajući u obzir članke 59. i 39. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0176/2015),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i člankom 106.a Ugovora o Euratomu;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 9. srpnja 2015. radi donošenja uredbe (EU) 2015 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju najvećih dopuštenih razina radioaktivne kontaminacije prehrambenih proizvoda i hrane za životinje nakon nuklearne nesreće ili bilo koje druge radiološke opasnosti [Am. 1.]

P8_TC1-COD(2013)0451


EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju osnivanju Europske unije zajednice za atomsku energiju, a posebno njegov članak 168. stavak 4. točku (b) i članak 114.,njegove članke 31. i 32.,[Am. 2.]

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije, izrađen nakon dobivanja mišljenja skupine osoba koje je iz redova znanstvenih stručnjaka u državama članicama imenovao Znanstveni i tehnički odbor(2),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(3),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta(4), djelujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,(5) [Am. 3.]

budući da:

(1)  Direktivom Vijeća 96/29/Euratom(6)2013/59/Euratom16 utvrđuju se osnovne sigurnosne norme za zaštitu zdravlja radnika i stanovništva od opasnosti koje potječu od ionizirajućeg zračenjaizloženosti ionizirajućem zračenju. [Am. 4.]

(1a)  U skladu s člankom 168. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) trebalo bi osigurati visoki stupanj zaštite ljudskog zdravlja pri određivanju i provedbi svih politika i aktivnosti Unije. [Am. 5.]

(2)  Nakon nesreće u nuklearnoj elektrani u Černobilu 26. travnja 1986. u atmosferu su ispuštene značajneznatne količine radioaktivnih tvari koje su kontaminirale prehrambene proizvode i hranu za životinje u nekoliko europskih zemalja do razina značajnihkoje su znatne sa zdravstvenog stajališta. i koje uzrokuju bolesti i zdravstvene probleme opasne po život. Visok stupanj radioaktivne kontaminacije prisutan je i danas. Budući da je ispušteni radioaktivni materijal onečistio zrak, vodu, tlo i vegetaciju, usvojene su mjere kojima se osigurava uvođenje određenih poljoprivrednih proizvoda u Uniju samo u skladu sa zajedničkim dogovorima koji štite zdravlje stanovništva uz zadržavanje jedinstvenog tržišta i izbjegavanje preusmjeravanja trgovinskih tokova. [Am. 6.]

(2a)  Države članice odgovorne su za nadzor sukladnosti s razinama određenim ovom uredbom, posebno kroz nadzor sigurnosnih normi za prehrambene proizvode i hranu za životinje. Točkom (b) stavka 4. članka 168. UFEU-a predviđa se donošenje zajedničkih mjera u području veterinarstva čiji je neposredan cilj zaštita ljudskoga zdravlja. Nadalje, člankom 114. jamči se odgovarajuća razina usklađivanja radi dobrog funkcioniranja unutarnjeg tržišta. [Am. 7.]

(2b)  Dokazano je da više razine zračenja imaju štetan i razarajući učinak na tjelesne stanice te da mogu dovesti do nastanka raka. [Am. 8.]

(2c)  Važno je odrediti niske pragove najvećih dopuštenih razina radioaktivne kontaminacije za prehrambene proizvode kako bi se mogla uzeti u obzir veća kumulativna doza uzrokovana kontaminiranom hranom koja se konzumira u duljem vremenskom razdoblju. [Am. 9.]

(3)  Uredbom Vijeća (Euratom) br. 3954/87(7), kako je izmjenjena i dopunjeno uredbom Vijeća (Euroatom) br. 2218/89(8), utvrđene su najveće dopuštene razine radioaktivne kontaminacije koje se trebaju primjenjivati nakon nuklearne nesreće ili bilo koje druge radiološke opasnosti koja bi mogla dovesti ili je dovela do značajne radioaktivne kontaminacije prehrambenih proizvoda i hrane za životinje. Te su najveće dopuštene razine još uvijek u skladu s najnovijim znanstvenim mišljenjem trenutačno dostupnim na međunarodnoj razini i trebale bi se periodično preispitivati i osuvremenjivati kako bi se u obzir uzeli novi znanstveni dokazi. Najviše dopuštene razine u prilozima I. do III. revidirane su i navedene u Objavi Međunarodne komisije br. 105 o zaštiti od zračenja. Točnije, temelje se na referentnoj razini od 1 mSv na godinu uz pojedinačne unesene doze te pod pretpostavkom da je 10 % hrane konzumirane na godišnjoj razini kontaminirano. [Am. 10.]

(4)  Nakon nesreće u nuklearnoj elektrani u Fukushimi 11. ožujka 2011., Komisija je obaviještena da razine radionuklida u određenim prehrambenim proizvodima podrijetlom iz Japana prelaze granične razine djelovanja u hrani za hranu koje se primjenjuju u Japanu. Takva kontaminacija može predstavljati prijetnju javnom zdravlju i zdravlju životinja u Uniji te su, stoga, usvojene mjere kojima se uvode posebni uvjeti za uređenje uvoza hrane za životinje i prehrambenih proizvoda podrijetlom ili poslanih iz Japana, u skladu s mišljenjem Stalnog odbora za prehrambeni lanac i zdravlje životinja. Također je potrebno uvesti mjere kojima bi se nadzirala i što je moguće više smanjila opasnost konzumacije prehrambenih proizvoda iz drugih zemalja u kojima je došlo do padanja radioaktivnih čestica na tlo nakon nuklearne nesreće u drugoj zemlji. [Am. 11.]

(5)  Postoji potreba za uspostavljanjem sustava koji Europskoj zajednici za atomsku energiju Uniji omogućuje da, nakon nuklearne nesreće ili bilo koje druge radiološke opasnosti koja bi mogla dovesti ili je dovela do značajne radioaktivne kontaminacije prehrambenih proizvoda i hrane za životinje, utvrdi najveće dopuštene razine radioaktivne kontaminacije radi jamčenja visokog stupnja zaštite stanovništva.javnog zdravlja. [Am. 12.]

(6)  Najveće dopuštene razine radioaktivne kontaminacije trebalo bi primjenjivati na prehrambene proizvode i hranu za životinje podrijetlom iz Unije ili uvezene iz trećih zemalja u skladu s mjestom i okolnostima nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti, uzimajući u obzir učinak prirodnog i kumulativnog zračenja kako se ono penje u prehrambenom lancu. Treba uvesti periodično preispitivanje tih razina. [Am. 13.]

(7)  Komisiju treba obavijestiti o nuklearnoj nesreći ili neuobičajeno visokim razinama radioaktivnosti u skladu s Odlukom Vijeća 87/600/Euratom(9) ili na temelju Konvencije o ranom obavještavanju o nuklearnoj nesreći Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) od 26. rujna 1986.

(8)  Kako bi se uzela u obzir činjenica da način prehrane dojenčadi u prvih šest mjeseci života može znatno varirati te neizvjesnosti u funkcioniranju metabolizma dojenčadi tijekom drugih šest mjeseci života, korisno je proširiti primjenu nižih najvećih dopuštenih razina za hranu za dojenčad na cijelih 12 mjeseci života. Niže najveće dopuštene razine za prehrambene proizvode trebale bi se primjenjivati u slučaju trudnica i dojilja. [Am. 14.]

(9)  Kako bi se omogućila prilagodba najvećih dopuštenih razina, posebno u pogledu znanstvenih spoznaja, postupci utvrđivanja i tehničkog napretka na međunarodnoj razini, Komisija bi Europskom parlamentu i Vijeću trebala predstaviti novi prijedlog prilagodbe najvećih dopuštenih razina trebali bi uključivati savjetovanje sa skupinom stručnjaka iz članka 31. Ugovora. [Am. 15.]

(9a)  Kako bi se olakšala prilagodba najvećih dopuštenih razina, potrebno je uvesti postupke kojima se omogućava redovito savjetovanje sa stručnjacima. Komisija treba odrediti skupinu stručnjaka na temelju znanstvenih i etičkih kriterija. Komisija treba javno objavljivati sastav skupine, kao i izjave članova o interesima. Komisija se pri prilagodbi najvećih dopuštenih razina također treba konzultirati sa stručnjacima iz međunarodnih tijela u području zaštite od zračenja. [Am. 16.]

(9b)  Skupina stručnjaka također treba procijeniti kumulativan učinak radioaktivne kontaminacije. [Am. 17.]

(9c)  Najveće dopuštene razine treba objavljivati i redovito preispitivati uzimajući u obzir najnovija znanstvena dostignuća i preporuke na međunarodnoj razini kako bi se odgovorilo na potrebu za umirivanjem javnosti i zajamčio visoki stupanj zaštite stanovništva te kako bi se izbjegle razlike u međunarodnoj regulatornoj praksi. [Am. 18.]

(10)  Kako bi se osiguralo da prehrambeni proizvodi i hrana za životinje koji premašuju najveće dopuštene razine ne budu stavljeni na tržište EU-aUnije, sukladnost s tim razinama trebala bi podlijegati odgovarajućim temeljitim provjerama država članica i Komisije; u slučaju nesukladnosti potrebno je odrediti kazne i o tome obavijestiti javnost. [Am. 19.]

(10a)  Pravila za provjeru poštivanja mjera čiji je cilj spriječiti, ukloniti ili smanjiti na prihvatljivu razinu rizik od kontaminacije osoba ili životinja utvrđena su u Uredbi (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća.(10) [Am. 20.]

(11)  Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu ove Uredbe u pogledu primjenjivosti ranije utvrđenih najvećih dopuštenih razina, provedbene ovlasti trebalo bi prenijeti na Komisiju. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(11).

(12)  Postupak ispitivanja trebalo bi koristiti za donošenje akata kojima će se odrediti primjena ranije utvrđenih najvećih dopuštenih razina radioaktivne kontaminacije prehrambenih proizvoda i hrane za životinje. U slučaju nuklearne nesreće ili bilo koje druge radiološke opasnosti u obzir treba uzeti posebne okolnosti i uvjete svake nesreće i prema tome uspostaviti postupak kojim se omogućava brzo smanjenje tih prethodno utvrđenih najvećih dopuštenih razina i, prema potrebi, uvođenje najveće dopuštene razine za druge radionuklide (osobito tricij) uključene u nesreću, u cilju jamčenja najvećeg mogućeg stupnja zaštite stanovništva. Stanovništvo odmah treba obavijestiti o toj mjeri i o najvećim razinama. [Am. 21.]

(12a)  Komisiji treba pomagati Stalni odbor za bilje, životinje, prehrambene proizvode i hranu za životinje osnovan Uredbom (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (12). Države članice trebaju se pobrinuti za to da njihovi predstavnici u odboru posjeduju odgovarajuće znanje o zaštiti od zračenja. [Am. 22.]

(13)  Komisija bi trebala donijeti trenutno primjenjive provedbene akte kada, u valjano opravdanim slučajevima koji se odnose na radioaktivne opasnosti koje bi mogle dovesti ili su dovele do značajne radioaktivne kontaminacije prehrambenih proizvoda i hrane za životinje, to zahtijevaju nezaobilazni razlozi hitnosti. Stanovništvo treba odmah obavijestiti o toj mjeri i o najvećim razinama. [Am. 23.]

(13a)  Donošenje najvećih dopuštenih razina u sklopu ove uredbe treba se temeljiti na zahtjevima za zaštitu najugroženijeg i najosjetljivijeg dijela stanovništva, osobito djece i osoba koje se nalaze u izoliranim geografskim područjima ili osoba koje proizvode hranu za vlastite potrebe. Najveće dopuštene razine trebaju biti jednake za cjelokupno stanovništvo i trebaju se temeljiti na najnižim razinama. [Am. 24.]

(13b)  Ako prehrambeni proizvodi ili hrana za životinje koji potječu iz Unije ili su uvezeni iz trećih zemalja predstavljaju ozbiljan rizik za ljudsko i životinjsko zdravlje ili za okoliš, Europska komisija preko provedbenih akata treba usvojiti dodatne mjere u skladu s Uredbom (EZ) br. 178/2002 kako bi se zajamčila visoka razina zaštite ljudskog i životinjskog zdravlja. Ako je moguće, najveće primjenjive dopuštene granice i dodatne hitne mjere trebaju biti sadržane u jedinstvenoj provedbenoj uredbi. [Am. 25.]

(13c)  Prilikom izrade ili revidiranja provedbenih akata Komisija treba u prvom redu u obzir uzeti sljedeće okolnosti: mjesto, prirodu i opseg nuklearne nesreće ili bilo kojeg drugog uzroka radiološke opasnosti; prirodu i opseg oslobađanja radioloških tvari u zrak, vodu i tlo, kao i u prehrambene proizvode i hranu za životinje, bilo unutar Unije ili izvan nje; rizike utvrđene ili moguće radiološke kontaminacije prehrambenih proizvoda i hrane za životinje te nastale doze zračenja; vrstu i količinu kontaminiranih prehrambenih proizvoda i hrane za životinje koji bi mogli stići do tržišta Unije i najveće dopuštene razine za kontaminirane prehrambene proizvode i hranu za životinje u trećim zemljama. [Am. 26.]

(13d)  U slučaju nuklearne nesreće ili druge radiološke opasnosti zbog koje je potrebno primijeniti najveće dopuštene razine, Komisija i svaka država članica trebaju obavijestiti javnost o važećim razinama. Osim toga, javnosti treba pružiti informacije o tomu u kojim je prehrambenim proizvodima i hrani za životinje moguće akumuliranje većih radioaktivnih koncentracija. [Am. 27.]

(13e)  Poštovanje najvećih dopuštenih razina trebalo bi biti podvrgnuto odgovarajućim provjerama i trebalo bi predvidjeti kazne za svjestan izvoz, uvoz ili stavljanje na tržište prehrambenih proizvoda čija razina kontaminacije prelazi najveće dopuštene razine, [Am. 28.]

DONIJELO JE DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Ovom su Uredbom utvrđene najveće dopuštene razine radioaktivne kontaminacije prehrambenih proizvoda kako je određeno u Prilogu I., najveće dopuštene razine radioaktivne kontaminacije manje važnih prehrambenih proizvoda kako je određeno u Prilogu II. i najveće dopuštene razine radioaktivne kontaminacije hrane za životinje kako je određeno u Prilogu III. koji se mogu staviti na tržište nakon nuklearne nesreće ili bilo koje druge radiološke opasnosti koja bi mogla dovesti ili je dovela do značajne radioaktivne kontaminacije prehrambenih proizvoda i hrane za životinje te postupci za određivanje tih primjenjivih najvećih dopuštenih razina primjenjivima. [Am. 54.]

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.  „prehrambeni proizvod” znači svaka tvar ili proizvod, prerađen, djelomično prerađen ili neprerađen, a namijenjen je prehrani ljudi ili se može očekivati da će ga ljudi konzumirati, uključujući piće, žvakaću gumu i svaku drugu tvar, uključujući vodu koja se namjerno ugrađuje u hranu tijekom njezine proizvodnje, pripreme ili prerade; „prehrambeni proizvod” ne uključuje:proizvod kako je utvrđeno člankom 2. Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća; [Am. 29.]

(a)  hranu za životinje;

(b)  žive životinje, osim ako su pripremljene za stavljanje na tržište za prehranu ljudi;

(c)  biljke prije ubiranja;

(d)  lijekove u smislu članka 1. stavka 2. Direktive 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(13);

(e)  kozmetičke proizvode u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) Uredbe (EZ) br. 1223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća(14);

(f)  duhan i duhanske proizvode u smislu Direktive 2001/37/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(15);

(g)  narkotike ili psihotropne tvari u smislu Jedinstvene konvencije Ujedinjenih naroda o narkoticima iz 1961. i Konvencije Ujedinjenih naroda o psihotropnim tvarima iz 1971.

(h)  ostatke i zagađivače.

2.  „manje važni prehrambeni proizvodi“ kako je navedeno u Prilogu II. znači prehrambeni proizvodi koji imaju manju prehrambenu važnost te je njihov doprinos potrošnji hrane kod stanovništva marginalan; [Am. 55.]

3.  „hrana za životinje“ znači svaka tvar ili proizvod, uključujući i dodatke hrani za životinje, prerađen, djelomično prerađen ili neprerađen, a namijenjen je hranjenju životinja; kako je utvrđeno člankom 3. Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća; [Am. 30.]

4.  „stavljanje na tržište“ znači držanje prehrambenih proizvoda ili hrane za životinje s ciljem prodaje, uključujući ponudu za prodaju ili svaki drugi oblik prijenosa, bez obzira na to je li besplatan ili nije, te prodaju, distribuciju i druge oblike prijenosa kao takve. postupak kako je određeno člankom 3. Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća; [Am. 31.]

(4a)  „materijali u doticaju s prehrambenim proizvodima ili hranom za životinje” znači ambalaža ili drugi materijali čija namjena uključuje doticaj s prehrambenim proizvodima; [Am. 32.]

(4b)  „stanje radiološke opasnosti” znači neuobičajen događaj koji uključuje izvor zračenja i zahtijeva hitnu intervenciju kako bi se ublažile bilo kakve ozbiljne zdravstvene ili sigurnosne prijetnje, ili bilo kakve štetne posljedice za kvalitetu života, imovinu ili okoliš, ili koji predstavlja opasnost koja bi mogla dovesti do takvih štetnih posljedica. [Am. 33.]

Članak 2.a

Ne dopušta se praksa miješanja prehrambenih proizvoda čije koncentracije prelaze one ustanovljene pravilima utvrđenim u ovoj uredbi o najvećim dopuštenim razinama radioaktivne kontaminacije prehrambenih proizvoda i hrane za životinje s prehrambenim proizvodima koji nisu kontaminirani ili su manje kontaminirani kako bi se dobili proizvodi sukladni s pravilima. [Am. 34.]

Članak 3.

1.  Ako Komisija primi, posebno u skladu s aranžmanima Europske zajednice za atomsku energiju o ranoj razmjeni informacija u slučaju radiološke opasnosti ili i u okviru Konvencije IAEA-a od 26. rujna 1986. o ranom obavještavanju o nuklearnoj nesreći, službene informacije o nesrećama ili bilo kojoj drugoj radiološkoj opasnosti koje dovedu do kontaminacije prehrambenih proizvoda i hrane kojima se dokazuje da će se najveće dopuštene razine za prehrambene proizvode, manje važne prehrambene proizvode i hranu za životinje, u najkraćem će mogućem roku donijeti vjerojatno postići ili su postignute, donijet će, ako okolnosti to zahtijevaju, provedbenu uredbu kojom provedbeni akt kojim će se odrediti primjena tih najvećih dopuštenih razina najveće dopuštene razine radioaktivnosti koje neće smjeti biti veće od onih predviđenih u prilozima ovoj uredbi. Navedeni provedbeni akt donosi se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 5. stavka 2. [Am. 35.]

1.a  Najveće dopuštene razine objavljuju se i redovito preispituju uzimajući u obzir najnovija znanstvena dostignuća i preporuke dostupne u tom trenutku na međunarodnoj razini kako bi se odgovorilo na potrebu za umirivanjem javnosti i zajamčio visoki stupanj zaštite stanovništva te izbjegla neusklađenost s međunarodnom regulatornom praksom koja pruža najveći stupanj zaštite. [Am. 36.]

2.  U slučaju valjano opravdanih nezaobilaznih razloga hitnosti koja se odnosi koji se odnose na okolnosti nuklearne nesreće ili radioaktivne opasnosti, Komisija donosi trenutno primjenjivu provedbenu uredbu u skladu s postupkom iz članka 5. stavka 3. [Am. 37.]

3.  Prilikom izrade nacrta provedbenih akta akata iz stavaka 1. i 2. ovoga članka te rasprave o njemu s odborom iz članka 5., Komisija uzima u obzir osnovne standarde utvrđene u skladu s člancima 30. i 31. Ugovora Direktivom Vijeća 2013/59/Euratom, uključujući načelo da se sve razine izloženosti drže na najnižoj razumno mogućoj razini, uzimajući u obzir kao prioritet zaštitu zdravlja stanovništva te gospodarske i socijalne čimbenike vodeći računa o gospodarskim i socijalnim čimbenicima, pogotovo kada je riječ o najosjetljivijim društvenim skupinama. Prilikom pripreme tih akata Komisiji pomaže nezavisna skupina stručnjaka za javno zdravlje, koji su izabrani na temelju znanja i stručnosti u radiološkoj zaštiti i sigurnosti hrane („skupina stručnjaka”). Komisija objavljuje sastav skupine stručnjaka te izjave o interesima njegovih članova. [Am. 38.]

3.a  Provedbeni akti navedeni u stavku 1. i 2. donose se u skladu s prirodom i opsegom zračenja i revidiraju se koliko god puta bude potrebno u skladu s razvojem kontaminacije. Komisija će prvu reviziju provesti najkasnije mjesec dana nakon nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti kako bi, prema potrebi, izmijenila najveće dopuštene razine radioaktivnosti i popis radionuklida. [Am. 39.]

Članak 4.

1.  Čim Komisija donese provedbenu uredbu kojom provedbeni akt kojim se određuju primjenjive najveće dopuštene razine, prehrambeni proizvodi ili hrana za životinje koja nije u skladu s navedenim najvećim dopuštenim razinama ne stavlja se na tržište. [Am. 40.]

Komisija uspostavlja režim nuklearne odgovornosti kojim će se rješavati zabrinutost svih država članica koje bi mogla pogoditi nuklearna nesreća. Tim se režimom pruža odgovarajuća naknada štete u slučaju nuklearnih nesreća. [Am. 41.]

Za potrebe primjene ove Uredbe, za prehrambene proizvode ili hranu za životinje uvezenu iz trećih zemalja smatra se da je stavljena na tržište ako na carinskom području Unije prođe carinski postupak, osim postupka provoza. [Am. 42.]

Države članice nadziru sukladnost s najvećim dopuštenim razinama radioaktivne kontaminacije na svojem teritoriju. U tu svrhu države članice održavaju sustav službenog nadzora prehrambenih proizvoda i hrane za životinje te poduzimaju druge odgovarajuće mjere ovisno o okolnostima, uključujući obavještavanje javnosti o sigurnosti i opasnostima prehrambenih proizvoda i hrane za životinje, u skladu s člankom 17. Uredbe (EZ) br. 178/2002. [Am. 43.]

2.  Svaka država članica dostavlja Komisiji sve informacije o primjeni ove Uredbe, a posebno o: slučajevima nesukladnosti s najvećim dopuštenim razinama. Komisija dostavlja takve informacije drugim državama članicama.

(a)  redovnom organiziranju provjera najvećih dopuštenih razina na svom državnom teritoriju;

(b)  slučajevima nesukladnosti s najvećim dopuštenim razinama;

(c)  određivanju nacionalnih nadležnih službi zaduženih za kontrole.

Komisija dostavlja takve informacije drugim državama članicama u najkraćem mogućem roku.

Kršenje najvećih dopuštenih razina priopćuje se kroz sustav brzog uzbunjivanja predviđen Uredbom (EZ) br. 178/2002.

Komisija izriče kazne državama članicama koje same propuste izreći kazne u slučaju stavljanja na tržište ili izvoza hrane za životinje čija razina kontaminacije prelazi najveće dopuštene razine. [Am. 44.]

3.  Države članice obavještavaju javnost, u prvom redu koristeći se internetskim servisom, o najvećim dopuštenim razinama, izvanrednim događajima i slučajevima nesukladnosti s najvećim dopuštenim razinama. Javnost se također obavještava o prehrambenim proizvodima u kojima je moguće akumuliranje većih radioaktivnih koncentracija, a pogotovo o vrsti, marki i porijeklu proizvoda te datumu analize. [Am. 45.]

4.  Najveće dopuštene razine propisane u prilozima ovoj Uredbi uzimaju u obzir učinke djelomičnog raspadanja radioaktivnih izotopa tijekom roka trajanja konzerviranih prehrambenih proizvoda. Ovisno o vrsti kontaminacije, primjerice kod kontaminacije izotopima joda, radioaktivnost konzerviranih prehrambenih proizvoda stalno se nadzire. [Am. 46.]

5.  Komisija najkasnije 31. ožujka 2017. Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o prikladnosti mehanizma za naknadu štete poljoprivrednicima čiji su prehrambeni proizvodi kontaminirani iznad najvećih dopuštenih razina radioaktivne kontaminacije i stoga ne mogu biti stavljeni na tržište. Taj se mehanizam temelji na načelu „onečišćivač plaća”. Izvješće je po potrebi popraćeno zakonodavnim prijedlogom za uspostavu takvog mehanizma. [Am. 47.]

Članak 4.a

1.  Komisija najkasnije 31. ožujka 2017. dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o primjerenosti najvećih dopuštenih razina radioaktivne kontaminacije utvrđenih u prilozima.

2.  Izvješće omogućava da se provjeri jamče li najveće dopuštene razine radioaktivne kontaminacije poštovanje ograničenja efektivne doze za izloženost stanovništva od 1 mSv godišnje i rezultiraju li dozama za štitnu žlijezdu koje su dovoljno ispod referentne vrijednosti od 10 mGy koju preporučuje Svjetska zdravstvena organizacija kod davanja stabilnog joda posebno osjetljivim skupinama.

3.  Izvješće predviđa mogućnost revizije klasifikacije radionuklida i uključivanja tricija i ugljika-14 u priloge ovoj Uredbi. Pri procjeni tih najvećih dopuštenih razina, u izvješću se usredotočuje na zaštitu najosjetljivijih skupina stanovništva, osobito djece, te se ispituje je li primjereno na toj osnovi odrediti najveće dopuštene razine za sve skupine stanovništva. [Am. 48.]

Članak 5.

1.  Komisiji pomaže Stalni odbor za bilje, životinje, prehrambene proizvode i hranu za životinje osnovan na temelju članka prehrambeni lanac i zdravlje životinja uspostavljen člankom 58. stavkom stavka 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća(16). Taj se odbor smatra odborom u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011. [Am. 49.]

2.  Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.  Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011, u vezi s njezinim člankom 5.

Članak 6.

Kako bi se osiguralo da najveće dopuštene razine utvrđene u Prilozima I., II. i III.prilozima ovoj uredbi uzimaju u obzir sve nove ili dodatne važne podatke koji postanu dostupni, posebno u pogledu najnovijih znanstvenih saznanja, Komisija Parlamentu i Vijeću podnosi izvješće uz, ako je to potrebno, prijedlog o prilagodbi predlaže prilagodbe tih Priloga priloga i, prema potrebi, reviziji popisa radionuklida, nakon savjetovanja sa skupinom stručnjaka iz članka 31. Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju. 3. stavka 3. [Am. 50.]

Članak 6.a

U slučaju nuklearne nesreće ili drugog uzroka radiološke opasnosti koji bi doveli do kontaminacije prehrambenih proizvoda i hrane za životinje, Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću u kojem se navode donesene mjere u skladu s ovom uredbom i prenesenim informacijama u skladu s člankom 4., stavkom 2. [Am. 51.]

Članak 7.

Uredba (Euratom) br. 3954/87 i Uredbe Komisije (Euratom) br. 944/89(17) i br. 770/90(18) stavljaju se izvan snage.

Upućivanja na uredbe stavljene izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i tumače se u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu V.

Članak 8.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u ...

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

PRILOG I.

NAJVEĆE DOPUŠTENE RAZINE RADIOAKTIVNE KONTAMINACIJE PREHRAMBENIH PROIZVODA

Najveće su dopuštene razine koje treba primijeniti na prehrambene proizvode kako slijedi:

Prehrambeni proizvodi (Bq/kg)(19)

 Hrana za dojenčad(20)

Mliječni proizvodi(21)

Ostali prehrambeni proizvodi osim manje važnih prehrambenih proizvoda(22)

Tekući prehrambeni proizvodi(23)

Izotopi stroncija, posebno Sr-90

75

125

750

125

Izotopi joda, posebno I-131

150

500

2 000

500

Alfa-emitirajući izotopi plutonija i transplutonijskih elemenata, posebno Pu-239, Am-241

1

20

80

20

Svi ostali nuklidi čije je vrijeme poluraspada duže od 10 dana, posebno Cs-134, Cs-137(24)

400

1 000

1 250

1 000

PRILOG II.

NAJVEĆE DOPUŠTENE RAZINE RADIOAKTIVNE KONTAMINACIJE MANJE VAŽNIH PREHRAMBENIH PROIZVODA

1.  Popis manje važnih prehrambenih proizvoda

Oznaka KN

Opis

0703 20 00

Češnjak (svjež ili rashlađen))

0709 59 50 

Tartufi (svježi ili rashlađeni)

0709 99 40

Kapari (svježi ili rashlađeni)

0711 90 70 

Kapari (privremeno konzervirani, ali u tom stanju neprikladni za neposrednu potrošnju)

 ex 0712 39 00

Tartufi (suhi, cijeli, rezani, u kriškama, lomljeni ili u prahu, ali dalje nepripremljeni)

0714

Manioka, indijska maranta, kaćun (salep), čičoka, slatki krumpir i slični korijeni i gomolji s visokim sadržajem škroba ili inulina, svježi, rashlađeni, smrznuti ili suhi, neovisno jesu li rezani ili u obliku peleta ili ne; srž od sago-drveta

0814 00 00

Kore agruma ili dinja (uključujući lubenice), svježe, smrznute, suhe ili privremeno konzervirane u slanoj vodi, sumpornoj vodi ili u drugim otopinama za konzerviranje

0903 00 00

Mate-čaj

0904

Papar roda Piper; suha, drobljena ili mljevena paprika roda Capsicum ili roda Pimenta

0905 00 00

Vanilija

0906

Cimet i cvijet cimetova drveta

0907 00 00

Klinčići (cijeli plodovi, pupoljci i peteljke)

0908

Muškatni oraščić, macis i kardamomi

0909

Sjeme anisa, badijana, komorača, korijandra, kumina ili kima; bobice kleke

0910

Ingver (đumbir), šafran, kurkuma, majčina dušica, listovi lovora, kari (curry) i ostali začini

1106 20 

Brašno i krupica od sagoa, od korijena ili gomolja iz tarifnog broja 0714

1108 14 00

Škrob od manioke

1210

Hmelj, svjež ili osušen, neovisno je li mljeven, u obliku praha ili peleta ili ne; lupulin

1211

Bilje i dijelovi bilja (uključujući sjeme i plodove), vrsta koje se rabi prvenstveno u parfumeriji, u farmaciji ili za insekticidne, fungicidne ili slične svrhe, svježi ili osušeni, neovisno jesu li rezani, drobljeni, u prahu ili ne

1301

Šelak; prirodne gume, smole, gume-smole i oleo smole (na primjer, balzami)

1302

Biljni sokovi i ekstrakti; pektinske tvari, pektinati i pektati; agar-agar i ostale sluzi i zgušnjivači, neovisno jesu li modificirani ili ne, dobiveni od biljnih proizvoda

1504

Masti i ulja i njihove frakcije, od riba ili morskih sisavaca, rafinirani ili nerafinirani, ali kemijski nemodificirani

1604 31 00 

1604 32 00

Kavijar

Nadomjesci kavijara

1801 00 00

Kakao u zrnu, cijeli ili lomljeni, sirovi ili prženi

1802 00 00

Kakao ljuske, kore, opne i ostali ostatci od kakaa

1803

Kakao pasta, neovisno je li odmašćena ili ne

2003 90 10

Tartufi (pripremljeni ili konzervirani na drugi način, osim u octu ili octenoj kiselini)

2006 00 

Povrće, voće, orašasti plodovi, kore od voća i ostali dijelovi biljaka, konzervirani šećerom (iscijeđeni, preliveni ili kandirani)

2102

Kvasci (aktivni ili neaktivni); ostali jednostanični mikroorganizmi, mrtvi (osim cjepiva iz tarifnog broja 3002); pripremljeni praškovi za peciva

2936

Provitamini i vitamini, prirodni ili proizvedeni sintezom (uključujući prirodne koncentrate), njihovi derivati koji se rabe prvenstveno kao vitamini te međusobne mješavine prethodno navedenih spojeva, neovisno jesu li u nekom otapalu ili ne

3301

Eterična ulja (bez terpena ili ne), uključujući konkrete i absolute; rezinoidi; ekstrahirane oleosmole; koncentrati eteričnih ulja u mastima, nehlapivim (masnim) uljima, voskovima ili slično, dobiveni ekstrakcijom pomoću masti ili maceracijom; terpenski nusproizvodi deterpenacije eteričnih ulja; vodeni destilati i vodene otopine eteričnih ulja

2.  Najveće su dopuštene razine koje treba primijeniti na manje važne prehrambene proizvode navedene u stavku 1. kako slijedi:

(Bq/kg)

Izotopi stroncija, posebno Sr-90

7 500

Izotopi joda, posebno I-131

20 000

Alfa-emitirajući izotopi plutonija i transplutonijskih elemenata, posebno Pu-239, Am-241

800

Svi ostali nuklidi čije je vrijeme poluraspada duže od 10 dana, posebno Cs-134, Cs-137(25)

12 500

[Am. 57.]

PRILOG III.

Najveće dopuštene razine radioaktivne kontaminacije hrane za životinje

Najveće su dopuštene razine cezija-134 i cezija-137 kako slijedi:

Životinja

Bq/kg(26), (27)

Svinje

1 250

Perad, janjad, telad

2 500

Ostalo

5 000

PRILOG IV.

UREDBE STAVLJENE IZVAN SNAGE

Uredba Vijeća (Euratom) br. 3954/87

(SL L 371, 30.12.1987., str. 11.)

Uredba Vijeća (Euratom) br. 2218/89

(SL L 211, 22.7.1989., str. 1.)

Uredba Komisije (Euratom) br. 944/89

(SL L 101, 13.4.1989., str. 17.)

Uredba Komisije (Euratom) br. 770/90

(SL L 83, 30.3.1990., str. 78.)

PRILOG V.

KORELACIJSKATABLICA

Uredba (Euratom) br. 3954/87

Uredba (Euratom) br. 944/89

Uredba (Euratom) br. 770/90

Ova Uredba

Članak 1. stavak 1.

Članak 1.

Članak 1.

Članak 1.

Članak 1. stavak 2.

Članak 2.

Članak 2. stavak 1.

Članak 3. stavak 1. i članak 3. stavak 2.

Članak 2. stavak 2.

-

Članak 3. stavak 1.

Članak 3. stavak 2.

Članak 3. stavak 3.

Članak 3. stavci 3. i 4.

-

Članak 4.

-

Članak 5. stavak 1.

Članak 6.

Članak 5. stavak 2.

-

Članak 6. stavak 1.

Članak 4. stavak 1.

Članak 6. stavak 2.

Članak 4. stavak 2.

Članak 2.

Prilog II. članak 2.

---

---

Članak 1.

---

Prilog III.

Članak 5.

Članak 7.

-

---

---

---

Članak 7.

Članak 8.

Članak 8.

Prilog

Prilog I.

Prilog

Prilog II. članak 1.

Prilog

Prilog III.

---

---

---

Prilog IV.

---

---

---

Prilog V.

(1)SL C 226, 16.7.2014., str. 68.
(2)SL C..str..
(3)SL C , , str. .
(4)SL C , , str. .
(5) Stajalište Europskog parlamenta od 9. srpnja 2015. (još nije objavljeno u Službenom listu) i stajalište Vijeća od.....
(6)Direktiva Vijeća 96/29/Euratom od 13. svibnja 1996. 2013/59/Euratom od 5. prosinca 2013. o osnovnim sigurnosnim standardima o utvrđivanju osnovnih sigurnosnih normi za zaštitu zdravlja radnika i stanovništva od opasnosti koje potječu od ionizirajućeg zračenja (SL L 159, 29.6.1996.,str. 1.)izloženosti ionizirajućem zračenju, i o stavljanju izvan snage direktiva 89/618/Euratom, 90/641/Euratom, 96/29/Euratom, 97/43/Euratom i 2003/122/Euratom (SL L 13, 17.1.2014., str. 1.).[Am. 4.]
(7)Uredba Vijeća (Euratom) br. 3954/87 od 22. prosinca 1987. o utvrđivanju najvećih dopuštenih razina radioaktivne kontaminacije prehrambenih proizvoda i hrane za životinje nakon nuklearne nesreće ili bilo koje druge radiološke opasnosti (SL L 371, 30.12.1987., str. 11.).
(8)Uredba Vijeća (Euratom) br. 2218/89 od 18. srpnja 1989. o izmjeni Uredbe (Euroatom) br. 3954/87 o utvrđivanju najvećih dopuštenih razina radioaktivne kontaminacije prehrambenih proizvoda i hrane za životinje nakon nuklearne nesreće ili bilo koje druge radiološke opasnosti (SL L 211, 22.7.1989., str. 1.).
(9)Odluka Vijeća 87/600/Euratom od 14. prosinca 1987. o aranžmanima Zajednice o ranoj razmjeni informacija u slučaju radiološke opasnosti (SL L 371, 30.12.1987., str. 76.).
(10)Uredba (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o službenim kontrolama koje se provode radi provjeravanja poštivanja propisa o hrani i hrani za životinje te propisa o zdravlju i dobrobiti životinja, (SL L 165, 30.4.2004., str. 1.).
(11)Uredba (EU) br. 182/2011. Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije. (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
(12)Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 31, 1.2.2002., str. 1.).
(13)Direktiva 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice o lijekovima za humanu primjenu (SL L 311, 28.11.2001., str. 67.)
(14)Uredba (EZ) br. 1223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o kozmetičkim proizvodima (SL L 342, 22.12.2009., str. 59.)
(15)Direktiva 2001/37/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2001. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica o proizvodnji, predstavljanju i prodaji duhanskih proizvoda (SL L 194, 18.7.2001., str. 26.)
(16)Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 31, 1.2.2002., str. 1.)
(17) Uredba Komisije (Euroatom) br. 944/89 od 12. travnja 1989. o utvrđivanju najviše dopuštene razine radioaktivnog onečišćenja manje važnih prehrambenih proizvoda nakon nuklearne nesreće ili nekog drugog hitnog radiološkog slučaja (SL L 101, 13.4.1989., str. 17.).
(18) Uredba Komisije (Euroatom) br. 770/90 od 29. ožujka 1990. o utvrđivanju maksimalne dopuštene razine radioaktivne kontaminacije hrane za životinje nakon nuklearne nesreće ili bilo kojeg drugog radiološkog izvanrednog događaja (SL L 83, 30.3.1990., str. 78.).
(19)Razina koja se primjenjuje na koncentrirane ili dehidrirane proizvode izračunava se na osnovi rekonstituiranog proizvoda spremnog za potrošnju. Države članice mogu dati preporuke o smanjenju uvjeta kako bi se osiguralo poštovanje najvećih dopuštenih razina utvrđenih u ovoj Uredbi.
(20)Hrana za dojenčad definira se kao prehrambeni proizvodi koji su namijenjeni za prehranu dojenčadi tijekom prvih dvanaest mjeseci života i koji sami po sebi ispunjavaju prehrambene zahtjeve ove kategorije osoba te su stavljeni u maloprodaju u pakiranjima koja su jasno identificirana i označena kao „početna hrana za dojenčad”, „prijelazna hrana za dojenčad“, „mlijeko za dojenčad“ i „prijelazno mlijeko“, u skladu s člancima 11. i 12. Direktive Komisije 2006/141/EZ.
(21)Mliječni se proizvodi definiraju kao proizvodi pod sljedećim oznakama KN, uključujući, prema potrebi, sve njihove moguće kasnije prilagodbe: 0401, 0402 (osim 0402 29 11).
(22)Manje važni prehrambeni proizvodi i odgovarajuće razine koje treba primijeniti na te proizvode određeni su u Prilogu II.
(23)Tekući prehrambeni proizvodi kako su definirani u tarifnom broju 2009. i poglavlju 22. kombinirane nomenklature. Vrijednosti se računaju uzimajući u obzir potrošnju vode iz vodovodne mreže i iste se vrijednosti moraju primijeniti na zalihe pitke vode.
(24)Ugljik 14, tricij i kalij 40 nisu uključeni u ovu skupinu.
(25)Ugljik 14, tricij i kalij 40 nisu uključeni u ovu skupinu.
(26)Svrha je ovih razina doprinos poštovanju najvećih dopuštenih razina za prehrambene proizvode; one same ne jamče takvo poštovanje u svim okolnostima i ne umanjuju propisano praćenje razina kontaminacije u proizvodima životinjskog podrijetla namijenjenim za prehranu ljudi.
(27)Navedene se razine primjenjuju na gotovu hranu za životinje.


Stvaranje unije tržišta kapitala
PDF 364kWORD 130k
Rezolucija Europskog parlamenta od 9. srpnja 2015. o stvaranju unije tržišta kapitala (2015/2634(RSP))
P8_TA(2015)0268B8-0655/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zelenu knjigu Komisije od 18. veljače 2015. naslovljenu „Stvaranje unije tržišta kapitala” (COM(2015)0063),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 15. svibnja 2014. naslovljenu „Reformirani financijski sektor za Europu” (COM(2014)0279),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 11. ožujka 2014. s preporukama Komisiji o reviziji Europskom sustavu financijskog nadzora (ESFS)(1),

–  uzimajući u obzir pregledna izvješća Komisije o Europskom sustavu financijskog nadzora (COM(2014)0509 o europskim nadzornim tijelima i COM(2014)0508 Europskom odboru za sistemske rizike (ESRB)),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 27. ožujka 2014. naslovljenu „Dugoročno financiranje europskog gospodarstva” (COM(2014)0168),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 26. veljače 2014. o dugoročnom financiranju europskog gospodarstva(2),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. studenog 2014. naslovljenu „Plan ulaganja za Europu” (COM(2014)0903),

–  uzimajući u obzir pitanje upućeno Komisiji o zelenoj knjizi o stvaranju unije tržišta kapitala (O-000075/2015 - B8-0564/2015),

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je Parlament u svojoj rezoluciji o dugoročnom financiranju europskog gospodarstva od 26. veljače 2014. naglasio „potrebu da se poboljša pristup tržištima kapitala preko novih izvora financiranja” i da je u isto vrijeme istaknuo da „će komercijalne banke najvjerojatnije ostati glavni izvor financiranja i da je za države članice ključno uspostavljanje novih izvora koji će upotpuniti uspostavljene mehanizme i popuniti nedostatke u financiranju, pružajući odgovarajući regulatorni i nadzorni okvir usmjeren na potrebe realnog gospodarstva”;

B.  budući da je Komisija u svojoj komunikaciji od 27. ožujka 2014. naslovljenoj „Dugoročno financiranje europskog gospodarstva” razmatrala mogućnosti poduzimanja konkretnih mjera u cilju diversifikacije financiranja, razvijanja europskih tržišta kapitala i poboljšanja pristupa financiranju, osobito za mala i srednja poduzeća, npr. na područjima tržišta dionica i korporativnih obveznica, jednostavne i transparentne sekuritizacije, pokrivenih obveznica i privatnog plasmana;

C.  budući da je u skladu s najavama predsjednika Komisije Jean-Claudea Junckera glavni strateški prioritet Komisije „jačanje konkurentnosti Europe i poticanje ulaganja u cilju otvaranja novih radnih mjesta”;

D.  budući da su nedovoljno regulirana i nedovoljno kontrolirana tržišta kapitala bila glavnim razlogom izbijanja financijske krize; budući da se ta činjenica mora primjereno odražavati u svakom novom prijedlogu, osobito u prijedlozima o sekuritizaciji;

E.  budući da su institucije EU-a nakon financijske krize donijele određeni broj zakonodavnih akata kako bi se spriječilo da ponovno dođe do takve krize i kako bi se stvorilo okruženje financijske stabilnosti koje je ključno za istinski održiv rast; budući da bi se to zakonodavstvo trebalo smatrati okvirom u kojem unija tržišta kapitala ima svoje mjesto, a ne preprekom za nju;

F.  budući da bi se smanjenjem fragmentacije tržišta kapitala mogli smanjiti troškovi kapitala i poboljšati njegova raspodjela te bi se tako moglo doprinijeti rastu poduzeća, osobito malih i srednjih poduzeća, i otvaranju novih radnih mjesta u EU-u;

G.  budući da razne institucije EU-a i privatni sektor trenutačno rade na razvijanju rješenja ili preporuka za daljnji razvoj tržišta kapitala, npr. na području jednostavne i transparentne sekuritizacije, privatnog plasmana, financiranja izdavanjem dionica, europskih pokrivenih obveznica i primarnih javnih ponuda;

H.  budući da se unijom tržišta kapitala moraju nadopuniti i dalje razviti sva prethodna nastojanja na području regulacije (Direktiva o kapitalnim zahtjevima, Direktiva o tržištima financijskih instrumenata II (MIFID II) / Uredba o tržištima financijskih instrumenata (MIFIR));

Gospodarski kontekst

1.  napominje da su ulaganja u realno gospodarstvo u Europi u nekoliko desetljeća relativno oslabila unatoč velikom povećanju europskog i globalnog financijskog sektora u istom razdoblju; ističe da se realno gospodarstvo i dalje snažno oslanja na banke, zbog čega je gospodarstvo osjetljivo na otežane uvjete bankovnog financiranja;

2.  napominje da su znatne javne intervencije od početka krize koja je bila pokrenuta propadanjem financijskog sektora rezultirale velikom likvidnošću, što ipak nije dovelo do povećane potražnje realnog gospodarstva za financiranjem;

3.  ističe da prije krize u Europi nije nedostajalo prekograničnih tokova, ali su oni bili koncentrirani na međubankovne zajmove i dugove veoma zaduženih ulagača, zbog čega je došlo do prijenosa rizika na unutarnjem tržištu;

4.  napominje da je ponovna uspostava stabilnosti u bankovnom sektoru u EU-u dobila prednost u odnosu na financiranje dugoročnih ulaganja i realnog gospodarstva;

5.  ističe da sektor osiguranja drži velike zalihe neangažiranih sredstava koja bi se trebala učinkovitije iskoristiti poboljšanjem regulatornog okvira tako da se ponovno razmotre kapitalni zahtjevi za određena ulaganja sektora osiguranja;

6.  ističe da se unatoč prilikama koje pruža dobro razrađeno tržište kapitala EU-a ne može izbjeći činjenica da postoje ogromne prepreke na drugim područjima kao što su porezna politika, osobito prakse koje potiču dugove, a ne vlasnički kapital, insolventnost i računovodstveno pravo; smatra da usklađivanje na razini EU-a na tim područjima ne bi automatski donijelo dodatne prednosti i da u tom kontekstu nema potrebe za proširenjem područja primjene međunarodnih standarda financijskog izvještavanja u Europi;

7.  ističe da je od krize smanjen stupanj financijske integracije, a banke i ulagači vraćaju se na svoja domaća tržišta;

8.  ističe da se ponuda i potražnja mogu potaknuti stvaranjem povjerenja u realno gospodarstvo na temelju jasnih obveza na razini država članica i razini Unije u pogledu poticanja pozitivne ulagačke klime i pravne sigurnosti za ulagače, formuliranja dugoročnih ciljeva za zakonodavni okvir koji će djelovati stabilizirajuće te poticati konkurentnost i rast, kao i u pogledu poticanja i diversifikacije ulaganja u infrastrukturu, što će poduzećima omogućiti dugoročno planiranje;

9.  svjestan je da je budućnost Europe povezana s njezinom snagom za uvođenje inovacija; smatra da je za ostvarenje pametnog, održivog i uključivog rasta osim regulatornog okvira povoljnog za inovacije ključan jednostavan, primjeren i diversificiran pristup poduzeća financiranju;

10.  ističe da se poboljšanje uvjeta financiranja za europska poduzeća mora oslanjati na pojačanu ekonomsku i financijsku stabilnost, što uključuje provedbu reformi u svim državama članicama;

11.  ističe da su manjkava tržišta kapitala dovela do pogrešne procjene rizika i do nepovezanosti između željene zarade i stvarnog rizika, zbog čega su tržišta bila nepovoljno naklonjena subjektima kao što su mala i srednja poduzeća; smatra da bi povećanje učinkovitosti tržišta i ostvarenje poštenog, adekvatnog i ekonomski zdravog odnosa rizika i dobiti na tržištima kapitala EU-a trebao biti jedan od ciljeva unije tržišta kapitala;

Izvorni europski pristup

12.  smatra da EU, koji se npr. sporije oporavlja od financijske krize nego SAD, za što je djelomično zaslužan i diversificiraniji financijski sustav u SAD-u, mora izgraditi svoju izvornu verziju unije tržišta kapitala pri čemu može izvući pouke iz iskustava iz drugih dijelova svijeta, a ne ih samo kopirati; međutim, ističe da je potrebno razraditi razuman pristup za priznavanje jednakih ili sličnih standarda trećih zemalja kako bi se zajamčila kompatibilnost europskog i međunarodnih financijskih tržišta;

13.  smatra da bi se u izvornom europskom pristupu tržištima kapitala trebalo voditi računa o razvoju događaja na međunarodnoj razini kako bi Europa i dalje bila privlačna međunarodnim ulagačima i kako bi se izbjegla nepotrebna razilaženja i preklapanja u zakonodavstvu;

14.  ističe da štednja u investicijskim fondovima u EU-u, koja je u smislu udjela u BDP-u veća od one u SAD-u (20 % u odnosu na 17 % ), iznosi samo 50 % od one u SAD-u, a kad je riječ o štednji u mirovinskim fondovima, samo 35 %; nadalje, ističe da tržišta dionica, tržišta korporativnih obveznica i sekuritizacija u EU-u predstavljaju 60 %, 35 % i 20 % tih istih u SAD-u, navedenim redoslijedom;

15.  ističe da je potrebno da Komisija uzme u obzir razlike u ekonomskom i kulturnom sastavu sektora malih i srednjih poduzeća po državama članicama kako bi se izbjegle neželjene posljedice proizašle iz provedbe unije tržišta kapitala koje mogu dodatno naglasiti postojeće neravnoteže u pogledu pristupa financiranju između država članica;

16.  poziva Komisiju da uvede europski pristup u cilju povećanja diversifikacije izvora financiranja i ulaganja u europska poduzeća s pomoću unije tržišta kapitala koja se oslanja na značajke i međuovisnost europskog bankovnog sektora i sektora tržišta kapitala, imajući na umu posebnosti europskog modela financiranja poduzeća i potrebu za razvojem pouzdanih nebankovnih izvora financiranja u cilju ostvarenja rasta i da te elemente dopuni rješenjima s pomoću kojih će tržišni sudionici moći podizati dužnički, vlasnički i poduzetnički kapital izravno na tržištu; napominje da se Komisija ne bi nužno trebala oslanjati samo na stručne revizije iz drugih područja nadležnosti; poziva Komisiju da obrati pozornost na činjenicu da se kulturne razlike ne bi smjele zanemariti i da se trebaju pružiti primjereni odgovori da bi se one premostile; isto tako smatra da bi Komisija u provedbi svojih reformi tržišta kapitala trebala uzeti u obzir najnoviji tehnološki razvoj događanja;

17.  poziva Komisiju da prizna da različitost poslovnih modela i financijskih tržišta država članica mogu biti prednosti koje treba štititi za Europu u cjelini;

18.  ističe da bi pokretanje unije tržišta kapitala i uvođenje s tim povezanog zakonodavstva trebalo biti usmjereno k funkcioniranju tržišta kapitala u cijelom EU-u, dovršetku procesa uspostave jedinstvenog tržišta i jačanju održivog rasta; ističe da su nakon krize poduzete mjere u pogledu nadzora financijskog sektora koje se dugo vremena nisu proširile na tržišta kapitala; ističe da među financijskim sektorima postoje razlike zbog kojih su potrebna različita rješenja; međutim, naglašava da se moraju osigurati jednaki uvjeti za sve sudionike za slične aktivnosti financiranja i da glavni cilj za sve sektore mora biti bolja raspodjela kapitala u europskom gospodarstvu i bolje iskorištavanje zaliha kapitala koji je danas neangažiran;

19.  ističe da se u tu svrhu mora provesti ispravan i obuhvatan pregled stanja pri kojem će se uzeti u obzir kumulativni efekt na europska tržišta kapitala svih dokumenata usvojenih posljednjih godina; ističe da to podrazumijeva i podroban pregled kako bi se utvrdilo je li potrebno ponovno razmotriti stroge kapitalne zahtjeve koji se primjenjuju u bankovnom sektoru i sektoru osiguranja;

20.  ističe da inicijative u smjeru unije tržišta kapitala ne bi trebale predstavljati ponovno pokretanje kotača, nego bi trebale priznati da se financiranje poduzeća u Europi zasniva na dobro razvijenim i povijesno ustanovljenim strukturama koje su se usprkos svojim ograničenjima pokazale uspješnima i otpornima na krizu te da bi daljnja diversifikacija i razvoj novih kanala mogli biti dragocjeni kako bi se osiguralo da različite vrste poduzeća imaju dodatni pristup financiranju;

21.  napominje da tradicionalni kanali financiranja uz pomoć banaka često ne pružaju potporu inovativnim projektima i malim i srednjim poduzećima; naglašava da je jedna od najvećih prepreka rastu u EU-u izostanak pristupa financiranju za mala i srednja poduzeća; ističe da su, sve dok je malim i srednjim poduzećima i dalje teško ostvariti bankovne kredite, potrebne alternative bankovnom financiranju, osobito poboljšanjem poslovnog okruženja za poduzetnički kapital, fondovima između jednakih (engl. peer-to-peer), privatnim plasmanom, sekuritizacijom zajmova za mala i srednja poduzeća i promicanjem kreditnih unija, ali i standardizacijom pravila o javno-privatnim partnerstvima u cijelom EU-u;

22.  naglašava činjenicu da učinkovitija raspodjela kapitala unutar EU-a ne mora nužno rezultirati većim prekograničnim tokovima kapitala; podsjeća da je rast mjehura od sapunice na tržištu nekretnina u nekim državama članicama u određenoj mjeri bio potaknut velikom dotokom kapitala;

23.  ističe da je nužno utvrditi postojeće financijske strukture koje su se pokazale djelotvornima te ih je zbog toga potrebno zadržati, kao i strukture kojima je potrebno znatno poboljšanje; smatra da bi se također trebale promicati djelotvorne strukture za lokalne i decentralizirane financijske institucije;

24.  podsjeća na uspjeh inicijativa na razini EU-a, kao što su subjekti za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire koji su omogućili rast investicijskih fondova u EU-u zahvaljujući primjeni putovnica u svim država članica, s gotovo 8 bilijuna EUR imovine; dobrim primjerom smatra i Direktivu o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova;

25.  pozdravlja donošenje Uredbe o Europskim fondovima za dugoročna ulaganja; smatra da bi Uredba o Europskim fondovima za dugoročna ulaganja mogla ponoviti uspjeh ostvaren s pomoću subjekata za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire tako da se potakne veća raspodjela kapitala dugoročnim projektima kojima je potrebno financiranje kao što su oni u sektorima infrastrukture i energetike, osobito na prekograničnoj razini; poziva Komisiju da istraži način na koji bi se izvanredni programi kao što je Europski fond za strateška ulaganja dugoročno mogli djelotvorno povezati s redovnim fondovima EU-a; smatra da bi institucijske ulagače trebalo pozvati da sredstva pod svojom upravom prilože europskim tržištima kapitala; smatra da institucijski ulagači i uvjeti pod kojima oni mogu ući na tržište moraju imati važnu ulogu u razvoju europskih tržišta kapitala;

26.  podsjeća na već odrađeni posao u pogledu integracije financijskih tržišta, kao što je npr. Akcijski plan za financijske usluge (iz 1999.), Giovanninijevo izvješće i de Larosièreovo izvješće i poziva Komisiju da se pri razradi akcijskog plana za uniju tržišta kapitala osloni na ta izvješća;

27.  poziva Komisiju da dubinski analizira trenutačno stanje na tržištima kapitala za svaku zemlju pojedinačno, da u opsežnoj ekonomskoj analizi procijeni gdje i u kojoj mjeri postoje prepreke ulaganjima preko tržišta kapitala na razini EU-a te da navede sredstva, uključujući i nezakonodavni pristup i pristup temeljen na tržištu, s pomoću kojih se te prepreke mogu ukloniti ili smanjiti; smatra da je ta analiza preduvjet za uspjeh unije tržišta kapitala; poziva Komisiju da ubrza taj proces;

28.  poziva Komisiju da utvrdi prekogranične rizike na financijskim tržištima i tržištima kapitala u EU-u prouzročene institucijskim, pravnim i regulatornim razlikama među državama članicama te da pristupi njihovu rješavanju s pomoću djelotvornih mjera kako bi se uredili prekogranični tokovi kapitala i smanjila postojeća naklonost ulagača domaćim tržištima;

29.  poziva Komisiju da razmotri i stranu ponude te da posebno analizira temeljne uzroke nemogućnosti malih i institucijskih ulagača da mobiliziraju i pretvore dovoljno kapitala kako bi ojačali pojedinačne financijske usluge i dugoročna ulaganja u realno gospodarstvo i da se pozabavi tim uzrocima;

30.  predlaže da Komisija promiče financijsko obrazovanje i ulagača i poduzeća kao korisnika tržišta kapitala te da standardizacijom i poboljšanjem metoda prikupljanja podataka poveća dostupnost podataka i istraživanja kojima EU raspolaže, kako bi se i poduzećima i ulagačima omogućilo da razumiju komparativne troškove i prednosti različitih usluga koje pružaju sudionici na tržištu kapitala;

31.  poziva Komisiju da istraži načine kako smanjiti informacijsku asimetriju na tržištima kapitala za mala i srednja poduzeća, pregledom tržišta agencija za kreditni rejting i prepreka za nove sudionike na tom tržištu; ističe ideju o neovisnim europskim kreditnim agencijama koje će pružati usluge rejtinga koje će biti isplative i za male ulagače;

32.  pozdravlja najavu Komisije o reviziji Direktive o prospektu u cilju rješavanja nedostataka sadašnjeg okvira o prospektu; naglašava važnost pojednostavljivanja postupaka razmjernim ukidanjem administrativnog opterećenja za izdavatelje i uvrštenje poduzeća na burzu, osobito u pogledu malih i srednjih poduzeća i poduzeća srednje tržišne kapitalizacije; smatra da bi možda bilo korisno istražiti načine kako bolje prilagoditi zahtjeve prema vrsti imovine i/ili ulagačima i/ili izdavateljima; ističe da bi se standardizacijom informacija i njihovom dostupnošću u digitalnom obliku povećala transparentnost i smanjili transakcijski troškovi;

33.  poziva Komisiju da bolje objasni međudjelovanje unije tržišta kapitala i ostala dva stupa Plana ulaganja za Europu, a to su Europski fond za strateška ulaganja i Europski savjetodavni centar za ulaganja;

34.  ističe važnost integriranja inicijativa za tržišta kapitala s drugim političkim programima, kao što su razvoj jedinstvenog digitalnog tržišta i aktualne reforme na području prava društava i korporativnog upravljanja, za ostvarenje dosljednosti i povezanosti među različitim regulatornim i neregulatornim inicijativama, a time i jačanje pozitivnih nuspojava različitih politika gospodarskog rasta i otvaranja novih radnih mjesta;

Sastavni dijelovi unije tržišta kapitala

35.  smatra da bi se za uniju tržišta kapitala trebao primijeniti postupni pristup i da bi njezini prioriteti trebali biti trojaki: najprije, dati poticaje za najučinkovitiju raspodjelu štednje produbljivanjem i diversifikacijom izvora financiranja dostupnih poduzećima i pružiti veći izbor za ulagače, osigurati veću transparentnosti i diversifikaciju portfelja za štediše i ulagače; zatim, omogućiti veće ublažavanje rizika stvaranjem i produbljivanjem prekograničnih tržišta, jačanjem otpornosti financijskog sustava od negativnih posljedica teških financijskih kriza i ublažavanjem utjecaja idiosinkratičnih šokova; i na kraju, pobrinuti se za djelotvoran dodatni kanala za financiranje realnog gospodarstva;

36.  poziva Komisiju da, po potrebi, iznese prijedloge revizije postojećeg zakonodavstva, osobito u pogledu agencija za kreditni rejting i revizijskih društava, kako bi se povećala i dopunila zaštita ulagača;

37.  ističe nužnost uklanjanja postojećih prepreka prekograničnom financiranju, osobito za mala i srednja poduzeća, kako bi se povećala korist od unije tržišta kapitala za poduzeća svih veličina u svim zemljopisnim područjima;

38.  ističe da osnovno načelo za izgradnju unije tržišta kapitala mora biti jače usmjeravanje na krajnje korisnike tržišta kapitala, tj. na poduzeća i ulagače, i uvažavanje činjenice da tržišta postoje radi poduzeća i ulagača; stoga smatra da se politika EU-a mora usmjeriti na brigu o tome da tržišta kapitala poduzećima omoguće bolji pristup kapitalu, a ulagačima raznovrsne i transparentne mogućnosti štednje koje si mogu priuštiti;

39.  poziva Komisiju da iznese sustavne prijedloge kako bi se osiguralo da unija tržišta kapitala bude usklađena s jasnom strategijom za borbu protiv kontraproduktivnog utjecaja bankarstva u sjeni;

40.  ističe da bi, kako bi doprinijele ostvarenju spomenutih prioriteta, inicijative u okviru unije tržišta kapitala za cilj trebale imati ograničenje složenosti posredničkog lanca između štediša i ulagača te istodobno povećanje njegove učinkovitost i smanjenje njegove cijene, podizanje svijesti krajnjeg korisnika o posredničkom lancu i o njegovoj strukturi troška, jačanje zaštite ulagača, doprinos stabilnosti posredničkog lanca na temelju odgovarajućih bonitetnih pravila i osiguravanje situacije u kojoj posrednici mogu propasti i da ih se može zamijeniti uz minimalne poremećaje za financijski sustav i realno gospodarstvo;

41.  pozdravlja plan Komisije da izvrši pregled stanja ukupnog učinka financijske regulative, osobito zakonodavstva u posljednjih pet godina; naglašava potrebu da se spomenuti prioriteti razmotre pri provedbi revizije postojećih financijskih propisa;

42.  naglašava da su bankovno financiranje i posrednička uloga banaka na tržištima kapitala važni stupovi u financiranju poduzeća; ističe da bi se unija tržišta kapitala trebala temeljiti na dopunjavanju temeljne uloge banaka, a ne predstavljati zamjenu za njih jer bi bankovno financiranje i dalje trebalo imati ključnu ulogu u financiranju europskog gospodarstva; naglašava važnu ulogu izgradnje poslovnih odnosa s klijentima banke u financiranju mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća, koja se također može iskoristiti za pružanje alternativnih metoda financiranja; podsjeća na stratešku dimenziju jakog i diversificiranog europskog bankovnog sektora; poziva Komisiju da istraži mogućnost pristupa malih i srednjih poduzeća bankovnim financiranju u cijeloj Uniji i da se pozabavi neprimjerenim preprekama;

43.  ističe da bi mala i srednja poduzeća trebala imati najširi mogući izbor struktura za financiranje kako bi i sama imala izbor mogućnosti financiranja različitih troškova i razina složenosti, uključujući i hipotekarne zajmove i financiranje na temelju sekuritizacije;

44.  ističe važnost poticanja okruženja u kojem će veće količine štednje kućanstava i poduzeća ići u sredstva koja će ulagati u tržišta kapitala i u kojem će se ulagače poticati na raspodjelu kapitala preko granica pojedinih država članica; ističe potrebu da se primjerenim zaštitnim mjerama, osobito za kućanstva, osigura potpuna svijest o prednostima i nedostacima ulaganja na tržištu kapitala; ističe važnost širenja pristupa obrazovanju o financijama u cilju jačanja povjerenja ulagača, a osobito malih ulagača, u tržišta kapitala; također napominje da bi obrazovanje o financijama trebalo bi usmjereno na mala i srednja poduzeća koja bi trebalo podučiti o tomu kako iskorištavati tržišta kapitala;

45.  ističe da bi se inicijativama unije tržišta kapitala kreditoprimcima trebao omogućiti pristup sredstvima iz izvora zasnovanih na tržištu i da bi se trebala poduprijeti veća raznolikost oblika kreditiranja kao što su vlasnički kapital i korporativne obveznice, kao i neizravni oblici financiranja u kojima banke i tržišta surađuju;

46.  ističe da je za uspostavu učinkovite unije tržišta kapitala važno omogućiti razumljivu usporedbu ulagačkih mogućnosti koje financijskim subjektima stoje na raspolaganju; u tom smislu poziva na jačanje zajedničkog okvira kako bi se osigurala mogućnost usporedbe i transparentnost različitih financijskih instrumenata, osobito s pravilnom provedbom mjera predviđenih za to Direktivom o tržištima financijskih instrumenata, Direktivom o posredovanju u osiguranju i upakiranim investicijskim proizvodima za male ulagače i investicijskim osigurateljnim proizvodima; naglašava važnost dosljednosti zakonodavstva općenito, te posebno između spomenutih dokumenata, kako bi se izbjegla regulatorna arbitraža i osigurali najveći standardi zaštite ulagača na tržištima;

47.  smatra da bi se unijom tržišta kapitala trebalo stvoriti primjereno regulatorno okruženje kojim će se poboljšati prekogranični pristup informacijama o poduzećima koja traže kreditiranje, strukturama vlasničkog kapitala i kvazivlasničkog kapitala u cilju promicanja rasta nebankovnih modela financiranja, kao što su grupno financiranje i tzv. pozajmljivanje „peer-to-peer”; smatra da bi mala i srednja poduzeća trebala dobrovoljno odlučivati o otkrivanju takvih informacija; ističe da bi se pravila o zaštiti ulagača trebala primjenjivati u jednakoj mjeri na sve modele financiranja, bez obzira na to jesu li dio modela bankovnog ili nebankovnog financiranja; smatra da bi takvo okruženje zahtijevalo i veću sistemsku otpornost i nadzor sistemskih financijskih posrednika izvan bankovnog sektora;

48.  vjeruje da bi standardizacija određenih financijskih instrumenata i njihova dostupnost na unutarnjem tržištu mogli biti odgovarajuće sredstvo za povećanje likvidnosti, jačanje funkcioniranja jedinstvenog tržišta i omogućivanje sveobuhvatnog pregleda i nadzora nad europskim tržištima kapitala s time da se u obzir na odgovarajući način uzmu najbolje prakse postojećih standarda država članica; naglašava da je nužno zadržati mogućnost izdavanja financijskih instrumenata po mjeri, koji odgovaraju potrebama pojedinačnih izdavatelja i pojedinačnih ulagača;

49.  podsjeća da se povijesnim pregledom Akcijskog plana za financijske usluge mogu uočiti dva nedostatka koji su se pojavili na početnu njegove provedbe, podsjeća na potrebu da se pažljivo razmotri poseban utjecaj mjera osmišljenih u okviru unutarnjeg tržišta na funkcioniranje europodručja i na potrebu da se istovremeno poboljša integracija tržišta i nadzora; poziva Komisiju da prilikom izrade Akcijskog plana izvuče sve potrebne pouke iz prethodnoga;

50.  naglašava da bi pravni i nadzorni okviri trebali imati ključnu ulogu u izbjegavanju pretjeranog preuzimanja rizika i nestabilnosti na financijskim tržištima; ističe da projekt snažne unije tržišta kapitala treba dopuniti snažnim nadzorom u EU-u i nacionalnim državama, uključujući odgovarajuće makrobonitetne instrumente; smatra da bi se među mogućim opcijama važnija uloga mogla dodijeliti Europskom nadzornom tijelu za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) u cilju bolje usklađenosti nadzora;

51.  poziva Komisiju da pažljivo procijeni rizike tržišnog kreditnog financiranja i relevantna iskustva s početka financijske krize 2007./2008. te da riješi eventualne probleme koji se pojave;

Približavanje tržišta kapitala MSP-ovima

52.  ističe da bi cilj mogućih promjena ili dodavanja u sklopu postojećeg regulatornog okvira za financijske posrednike trebalo biti uklanjanje prepreka za ulazak malih i srednjih posrednika i bolji pristup financiranju, posebno za inovativna start-up poduzeća i mala i srednja poduzeća te jamčenje bonitetnih standarda razmjernog rizika;

53.  pozdravlja Komisijin prijedlog direktive o izmjeni Direktive 2007/36/EZ u pogledu poticanja dugoročnog sudjelovanja dioničara i Direktive 2013/34/EU u pogledu određenih elemenata izvješća o korporativnom upravljanju (COM(2014)0213); nadasve smatra da bi taj prijedlog mogao biti sredstvo za podršku privlačnom okruženju za dioničare poboljšanjem učinkovitosti lanca vlasničkih ulaganja; naglašava da bi zdrav i izvediv okvir za korporativno upravljanje ojačao uniju tržišta kapitala;

54.  naglašava da zbog složenosti tržišta kapitala ne bi smjela biti isključena mala i srednja poduzeća jer su to poduzeća kojima je najviše potreban pristup dodatnom financiranju, posebno u državama članicama koje su bile ili su još uvijek suočene s gospodarskim poteškoćama; ističe da pozitivno okruženje za uspješno financiranje MSP-ova obuhvaća potrebu za gospodarskim i regulatornim uvjetima prilagođenim MSP-ovima i na razini EU-a i na nacionalnoj razini; posebno ističe da je potrebno obratiti pozornost na mogućnost pojednostavljenja postupaka za pristup MSP-ova i poduzeća srednje tržišne kapitalizacije primarnim javnim ponudama, a da se istovremeno jamči zadržavanje čvrstih kriterija za procjenu izdržljivosti i prihvatljivosti poduzeća za primarnu javnu ponudu; poziva Komisiju da istraži što se još može napraviti kako bi se MSP-ovim pomoglo da privuku ulaganja;

55.  podsjeća da je nedostatak informacija o financijskom stanju MSP-ova jedna od glavnih prepreka ulaganjima u tu vrstu poduzeća; poziva na detaljno promišljanje o načinima i mogućnostima poboljšanja pristupa ulagača transparentnim i usporedivim podacima o MSP-ovima ograničavajući istovremeno što je više moguće dodatan teret koji je na tim poduzećima;

56.  potiče raznoliku i privlačnu bazu financiranja na europskim javnim tržištima za poduzeća svih veličina i istovremeno u financijskim propisima EU-a potiče koncept „počnimo od malih”, što utječe na nova poduzeća koja rastu, te reviziju financijskih propisa EU-a u cilju smanjenja administrativnog troška uvrštenja poduzeća na burzu za 30 – 50 %;

57.  smatra da je s obzirom na važnost MSP-ova i poduzeća srednje tržišne kapitalizacije za otvaranje novih radnih mjesta potrebno bolje iskoristiti nebankovne mogućnosti financiranja kao što je razvoj specijaliziranih sekundarnih tržišta (npr. rastuća tržišta MSP-ova) te jednostavna, transparentna i standardizirana sekuritizacija; pozdravlja inicijativu da se uspostavi održivo i transparentno tržište sekuritizacije i to razvojem posebnog regulatornog okvira s ujednačenom definicijom visokokvalitetne sekuritizacije uz učinkovite metode kontrole i mjerenja rizika te upravljanja njime; naglašava međutim da MSP-ovi predstavljaju vrlo raznoliku skupinu i da sekuritizacija nije jedini raspoloživi instrument; poziva stoga Komisiju da upotrijebi različite pristupe i da razmisli o različitim načinima za bolje financiranje MSP-ova;

58.  podržava preporuke za bolje mogućnosti pristupa podacima za europska poduzeća, posebno MSP-ove; istovremeno naglašava činjenicu da su troškovi tržišnih podataka niski u usporedbi s ukupnim transakcijskim troškovima;

59.  potiče Komisiju da poboljša mogućnost nadzora nad vrstama, opsegom i trendovima posredničkih aktivnosti sličnih bankarskima koje se provode izvan reguliranog bankovnog sektora te da provede odgovarajuće mjere kako bi se zajamčila njihova usuglašenost s načelom „isti rizici, ista pravila”;

60.  ističe da privatni kapital i poduzetnički kapital pružaju zanimljive alternative za financiranje, posebice za start-up poduzeća; poziva Komisiju da razradi dodatne instrumente na temelju iskustva s europskim fondovima poduzetničkog kapitala i europskim fondovima za socijalno poduzetništvo kako bi se riješili glavni nedostaci tržišta rizičnog kapitala u EU-u, kao što je nedostatak informacija za ulagače; smatra da bi izrada baze podataka posvećene neobaveznom prikupljanju informacija o MSP-ovima i start-up poduzećima mogla biti koristan alat za pružanje informacija ulagačima i tako u konačnici dovesti do širenja raspona tržišnih sudionika te dodatno ojačati tržišta rizičnog kapitala među državama članicama;

61.  pozdravlja aktivnosti kojima se podupire razvoj tržišta privatnih plasmana standardizacijom dokumenata i definicija uz istovremeno jamčenje dostatne informiranosti potencijalnih ulagača o rizicima i prednostima tog oblika ulaganja;

62.  poziva Komisiju da se pobrine da izrada bilo kakvih novih prijedloga o fondu fondova (fund-of-fund) u sklopu unije tržišta kapitala ne dovede do nedostataka u ukupnoj procjeni sistemskog i specifičnog rizika i upravljanju njima;

63.  ustraje na potrebi da se uz izgradnju unije tržišta kapitala jača i poboljšava koordinacija EU-a na međunarodnoj razini, posebno u okviru G20, Međunarodne organizacije nadzornih tijela za vrijednosne papire (IOSCO), Odbora za međunarodne računovodstvene standarde (IASB) i Bazelskog odbora;

Stvaranje usklađenog regulatornog okruženja EU-a za tržišta kapitala

64.  dodatno ističe važnost financiranja izdavanjem dionica, kojim se mogu ublažiti rizici te smanjiti pretjerana razina dugovanja i zaduživanja u financijskom sustavu; poziva stoga Komisiju i države članice da revidiraju propise o financiranju privatnih poduzeća izdavanjem dionica, koji predstavljaju pretjerano opterećenje, te da ponude rješenje; naglašava važnost rješavanja problema naklonjenosti zaduživanju u odnosu na vlastiti kapital u okviru oporezivanja;

65.  svjestan je da heterogenost propisa o insolventnosti komplicira prekogranično udruživanje imovine i time proces sekuritizacije; u tom kontekstu napominje prijedlog Komisije da se prekogranična insolventnost riješi u mjeri u kojoj je to nužno za postizanje unije tržišta kapitala koja dobro funkcionira; poziva na uspostavljanje okvira za oporavak i sanaciju nebankovnih institucija, posebno središnjih drugih ugovornih strana;

66.  podsjeća na ulogu platnih sustava i namira vrijednosnih papira za tržište sekuritizacije te poziva da se u tu svrhu uspostavi infrastruktura europskog tržišta, poziva na koordinirani i usklađeniji nadzor kritične infrastrukture tržišta, posebno na mogućnost uspostavljanja registra podataka za sekuritizaciju, u kojem bi se bilježili sudionici svake sekuritizacije, pratila ukupna izloženost i tokovi između tržišnih sudionika, nadgledala učinkovitost i djelotvornost inicijativa politika, otkrivali mogući mjehuri koji nastaju i smanjivala neusklađenost informacija;

67.  ističe potrebu da se, s obzirom na ulogu koju ima informacijska i komunikacijska tehnologija, riješi prijetnja cyber-napada te da cijeli financijski sustav postane otporan na takve napade;

68.  potiče Komisiju da poveća usporedivost i kvalitetu financijskih informacija tako što će preispitati postojeći okvir za računovodstvene standarde, također iz globalne perspektive te vodeći računa o konzervativnim modelima vrednovanja i proporcionalnosti zahtjeva; shvaća da nedavno revidirani europski zakon o računovodstvu prvo treba ocijeniti u praksi;

69.  naglašava da je nužno provesti procjenu učinka i analizu troškova i koristi svih dodatnih zakonodavnih akata, uključujući delegirane i provedbene akte; napominje da novo zakonodavstvo možda nije uvijek primjerena reakcija na te izazove te da bi trebalo proučiti nezakonodavni pristup i pristup temeljen na tržištu, a u nekim slučajevima i postojeća nacionalna rješenja; poziva Komisiju da u relevantnom zakonodavstvu primjeni proporcionalnost kako bi se povećali pozitivni učinci za MSP-ove i poduzeća srednje tržišne kapitalizacije;

70.  smatra da bi elementi za uspostavljanje u potpunosti funkcionalne unije tržišta kapitala trebali biti ostvareni najkasnije 2018.; ponavlja zahtjev za sveobuhvatnom analizom trenutnog stanja na tržištima kapitala EU-a i prepreka koje su prisutne na razini EU-a; poziva Komisiju da ubrza rad na akcijskom planu te da što prije predstavi zakonodavne i nezakonodavne prijedloge kako bi se ostvario cilj potpuno integriranog jedinstvenog tržišta kapitala EU-a do kraja 2018. godine;

71.  napominje da bi na razvoj digitalnog okruženja trebalo gledati kao na priliku da se poboljšaju rezultati i vrijednost koji se u industriji tržišta kapitala pružaju poduzećima, ulagačima i društvu općenito;

o
o   o

72.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji i Vijeću.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0202.
(2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0161.


Europski program sigurnosti
PDF 282kWORD 137k
Rezolucija Europskog parlamenta od 9. srpnja 2015. o Europskom programu sigurnosti (2015/2697(RSP))
P8_TA(2015)0269B8-0676/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 2., 3., 6., 7. i 21. Ugovora o Europskoj uniji i članke 4., 16., 20., 67., 68., 70., 71., 72., 75., 82. – 87. i 88. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije, a posebno njezine članke 6., 7. i 8., članak 10. stavak 1. te članke 11., 12., 21., 47. – 50., 52. i 53.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP), sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava, konvencije, preporuke, rezolucije i izvješća Parlamentarne skupštine, Odbora ministara, povjerenika za ljudska prava i Venecijanske komisije Vijeća Europe,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 28. travnja 2015. naslovljenu „Europski program sigurnosti (COM(2015)0185),

–  uzimajući u obzir komunikacije Komisije o strategiji za djelotvornu provedbu Povelje o temeljnim pravima Europske unije (COM(2010)0573) i o operativnim smjernicama o razmatranju temeljnih prava prilikom analiziranja utjecaja (SEC(2011)0567),

–  uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije od 8. travnja 2014. u spojenim predmetima C-293/12 i C-594/12 kojom se poništava Direktiva 2006/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o zadržavanju podataka dobivenih ili obrađenih u vezi s pružanjem javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga ili javnih komunikacijskih mreža,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 513/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o uspostavljanju, u okviru Fonda za unutarnju sigurnost, Instrumenta za financijsku potporu u području policijske suradnje, sprečavanja i suzbijanja kriminala i upravljanja krizama i stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 2007/125/PUP(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. prosinca 2011. o protuterorističkoj politici EU-a: glavna postignuća i budući izazovi(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. veljače 2014. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji (2012.)(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2014. o programu nadzora Agencije za nacionalnu sigurnost SAD-a (NSA), nadzornim tijelima u različitim državama članicama i njihovu utjecaju na temeljna prava građana EU-a te o transatlantskoj suradnji u pravosuđu i unutarnjim poslovima(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. prosinca 2014. o obnovi Strategije unutarnje sigurnosti EU-a(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. veljače 2015. o mjerama protiv terorizma(6),

–  uzimajući u obzir svoju plenarnu raspravu od 28. travnja 2015. o Europskom programu sigurnosti,

–  uzimajući u obzir pitanja Vijeću i Komisiji o Europskom programu sigurnosti (O-000064/2015 – B8‑0566/2015 i O-0000065/2015 – B8‑0567/2015),

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove,

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da su prijetnje unutarnjoj sigurnosti Unije postale složenije, hibridne, asimetrične i nekonvencionalne te da su prisutne na međunarodnoj razini, brzo se razvijaju i teško ih je predvidjeti, s obzirom na to da nadilaze sposobnosti svake pojedine države članice, te stoga više nego ikad prije iziskuju dosljedan, sveobuhvatan, višedimenzionalan i usklađen odgovor EU-a kojim se u potpunosti uzima u obzir poštovanje temeljnih prava;

B.  budući da je razvoj sigurnosne politike EU-a skupna odgovornost koja zahtijeva koordinirane i usklađene napore svih država članica, institucija i agencija EU-a, civilnog društva i tijela kaznenog progona te je usmjerena na ostvarivanje zajedničkih ciljeva i temelji se na vladavini prava i poštovanju temeljnih prava; budući da bi, u skladu s načelom supsidijarnosti i uz snažan i učinkovit parlamentarni i sudski nadzor, konkretna provedba tih zajedničkih ciljeva i prioriteta radi ostvarivanja optimalnih rezultata trebala biti povezana s jasnom podjelom zadataka na razini EU-a i na nacionalnoj razini;

C.  budući da se iznimka o nacionalnoj sigurnosti sadržana u članku 4. stavku 2. UEU-a ne može rabiti kako bi se nacionalnim sigurnosnim agencijama dopustilo da krše interese drugih država članica, uključujući ekonomske interese, prava njihovih građana i rezidenata te propise i politike Europske unije i, općenito, trećih zemalja;

D.  budući da bi se trebalo obratiti pozornost na potrebu da se nauči iz prijašnjeg iskustva mnogih slučajeva kršenja europskih i univerzalnih normi i vrijednosti u kontekstu unutarnje i vanjske sigurnosne suradnje nakon 11. rujna;

E.  budući da su sloboda, sigurnost i pravda ciljevi koji se moraju usporedno slijediti; budući da bi se u cilju postizanja slobode i pravde mjerama sigurnosti trebalo uvijek poštovati demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava u skladu s načelima nužnosti i proporcionalnosti te bi trebale podlijegati odgovarajućem demokratskom nadzoru i odgovornosti; budući da dimenzija pravde i prevencije nije dovoljno zastupljena u Europskom programu sigurnosti;

F.  budući da se nekoliko temeljnih uzroka kriminala, kao što su sve veća nejednakost, siromaštvo, kao i rasno i ksenofobno nasilje, te zločini iz mržnje ne može riješiti isključivo sigurnosnim mjerama, nego se protiv njih mora boriti u širem političkom kontekstu, među ostalim u okviru poboljšane socijalne, obrazovne, kulturne i vanjske politike te politike zapošljavanja;

G.  budući da je preventivni aspekt Europskog programa sigurnosti posebno ključan u razdoblju sve većih gospodarskih i socijalnih nejednakosti koje podrivaju socijalni pakt i učinkovitost temeljnih prava i javnih sloboda; budući da bi mjere koje podrazumijevaju, s jedne strane, alternative kazni zatvora, a s druge strane, mjere reintegracije, posebno kada je riječ o lakšim prekršajima, trebale biti važan element tih preventivnih politika;

H.  budući da su nakon isteka prijelaznog razdoblja iz Protokola 36. priloženog Ugovorima, Komisija i Sud Europske unije dobili pune ovlasti u pogledu bivšeg trećeg stupa pravnih instrumenata, čime su se demokratska odgovornost i odgovornost za temeljna prava proširile na mjere koje imaju važnu ulogu u oblikovanju područja slobode, sigurnosti i pravde;

I.  budući da računalni kriminal i računalno potpomognut kriminal utječu na sigurnost građana EU-a, unutarnje tržište, intelektualno vlasništvo te blagostanje Europske unije; budući da primjerice botneti kao dio računalnog kriminala istovremeno utječu na milijune računala i tisuće meta;

J.  budući da su granice između unutarnje i vanjske sigurnosti sve nejasnije, što iziskuje snažniju suradnju i koordinaciju među državama članicama koja bi trebala rezultirati sveobuhvatnim i višedimenzionalnim pristupom;

K.  budući da bi veliki dio programa sigurnosti trebalo predstavljati podupiranje i zaštita svih žrtava terorizma i zločina diljem EU-a;

1.  prima na znanje Europski program sigurnosti za razdoblje 2015. – 2020. u obliku u kojemu ga je predložila Komisija te prioritete koji su u njemu navedeni; smatra da su, u svjetlu izazova s kojima je Europska unija trenutačno suočena, terorizam, nasilni ekstremizam, prekogranični organizirani kriminal i računalni kriminal najozbiljnije prijetnje koje iziskuju koordinirane aktivnosti na nacionalnoj i globalnoj razini te na razini EU-a ističe da bi program trebao biti fleksibilno strukturiran kako bi se njime moglo odgovoriti na moguće nove izazove u budućnosti;

2.  ponavlja da je potrebno dodatno istražiti i riješiti temeljne uzroke kriminala, uključujući sve veću nejednakost, siromaštvo, diskriminaciju nadalje ističe da je potrebno osigurati prikladne resurse za socijalne radnike, lokalne i nacionalne policijske službenike i sudske službenike čiji su proračuni drastično smanjeni u nekim državama članicama;

3.  poziva na postizanje ravnoteže između preventivnih politika i represivnih mjera kako bi se očuvala sloboda, sigurnost i pravda; ističe da se sigurnosne mjere moraju uvijek poduzimati u skladu s načelom vladavine prava i zaštite temeljnih prava kao što su pravo na privatnost i zaštita podataka, sloboda izražavanja i udruživanja, te pravični postupak; stoga poziva Komisiju da pri provedbi Europskog programa sigurnosti uzme u obzir nedavnu presudu Suda Europske unije o Direktivi o zadržavanju podataka (presuda u spojenim predmetima C-293/12 i C-594/12) kojom se zahtijeva da se svim instrumentima poštuje načelo proporcionalnosti, nužnosti i zakonitosti, te da sadržavaju odgovarajuća jamstva u pogledu odgovornosti i sudskog pravnog lijeka; poziva Komisiju da u potpunosti procijeni učinak te presude na bilo koji instrument koji se odnosi na zadržavanje podataka u svrhe kaznenog progona;

4.  podsjeća da bi Europska unija, želi li biti vjerodostojan akter u promicanju temeljnih prava unutar i izvan svojeg teritorija, trebala svoju sigurnosnu politiku, borbu protiv terorizma i borbu protiv organiziranog kriminala, kao i svoja partnerstva s trećim zemljama u području sigurnosti temeljiti na sveobuhvatnom pristupu koji obuhvaća sve faktore koji utječu na osobe da se uključe u terorističko djelovanje i organizirani kriminal, te bi stoga trebala integrirati ekonomsku i socijalnu politiku oblikovanu i provedenu u cijelosti u skladu s temeljnim pravima te podložnu sudskom i demokratskom nadzoru i temeljitim provjerama;

5.  pozdravlja odluku Komisije da program temelji na načelima potpune usklađenosti s vladavinom prava i temeljnim pravima, što bi se trebalo zajamčiti uz pomoć odgovarajućeg sudskog nadzora, kao i na načelima veće transparentnosti, odgovornosti i demokratskog nadzora, načelu bolje primjene i provedbe postojećih pravnih instrumenata te na osnovi bolje povezanog međuagencijskog i međusektorskog pristupa i boljih poveznica između unutarnje i vanjske dimenzije sigurnosti; poziva Komisiju i Vijeće da u provedbi programa strogo poštuju ta načela; ističe da će Parlament ta načela postaviti u središte svoga praćenja provedbe programa;

6.  pozdravlja posebnu usredotočenost programa na temeljna prava te posebno pozdravlja činjenicu da se Komisija obvezala na strogo procjenjivanje svih predloženih sigurnosnih mjera, ne samo u pogledu postizanja ciljeva primjenom mjera, nego i u pogledu njihove sukladnosti s temeljnim pravima; ističe da je potrebno da Komisija u svoju procjenu uključi sva relevantna tijela i agencije, posebno Europsku agenciju za temeljna prava, Europskog nadzornika za zaštitu podataka, Europol i Eurojust; traži od Komisije da pruži sve informacije i svu dokumentaciju o toj procjeni kako bi Parlament mogao učinkovito provoditi demokratski nadzor;

7.  u tom pogledu podsjeća na svoju osudu mjera koje podrazumijevaju opsežno i sustavno nekritično prikupljanje osobnih podataka o nevinim ljudima, posebno u pogledu potencijalno ozbiljnih posljedica na pravo na pravični sudski postupak, nediskriminaciju, privatnost i zaštitu podataka, slobodu tiska, mišljenja i govora, te slobodu okupljanja i udruživanja, te mjera koje imaju znatan potencijal za zloupotrebu informacija prikupljenih protiv političkih suparnika; izražava ozbiljne sumnje u korisnost mjera masovnog nadzora s obzirom na to da se njima previše široko zahvaća problem te da rezultiraju s previše lažno pozitivnih i lažno negativnih ishoda; upozorava na opasnost mjera masovnog nadzora kojima se zamagljuje potreba za ulaganjem u možda jeftinije, učinkovitije i manje invazivne mjere provedbe zakona;

8.  poziva države članice da zajamče poštovanje načela najboljeg interesa djeteta u svim propisima povezanima sa sigurnošću;

9.  napominje da se Europska unija nije dogovorila oko definicije „nacionalne sigurnosti”, čime se otvara neutvrđeni prostor za iznimke u pravnim instrumentima EU-a u kojima se „nacionalna sigurnost” spominje;

10.  vjeruje da bi, u cilju snažnijeg povjerenja građana u sigurnosne politike, institucije i agencije EU-a i države članice trebale zajamčiti transparentnost, odgovornost i demokratsku kontrolu u postupku izrade politika i njihove provedbe; pozdravlja namjeru Komisije da redovito Parlamentu i Vijeću predstavlja ažurirane informacije o provedbi programa; ponavlja svoju namjeru da u suradnji s nacionalnim parlamentima organizira redovita praćenja o ispravnoj provedi i napretku programa; sa zanimanjem prima na znanje prijedlog Komisije o osnivanju Sigurnosnog savjetodavnog foruma EU-a; poziva taj forum da zajamči uravnoteženu zastupljenost svih relevantnih dionika te iščekuje detaljne informacije o njemu, posebno u pogledu njegove točne uloge, zadataka, sastava i ovlasti te sudjelovanja Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata u njegovu radu;

11.  ističe potrebu za poboljšanjem demokratskog i sudskog nadzora nad obavještajnim službama država članica; prima na znanje činjenicu da Parlament, Sud Europske unije i Ombudsman nemaju dovoljno ovlasti za provedbu učinkovite razine nadzora nad europskim sigurnosnim politikama;

12.  poziva Komisiju i Vijeće da, što je prije moguće, izrade plan ili sličan mehanizam radi jamčenja učinkovite i funkcionalne provedbe programa te da ga podnesu Parlamentu i počnu s njegovom provedbom u roku od sljedećih šest mjeseci; vjeruje da bi se pristupom nalik političkom ciklusu EU-a (uz utvrđivanje i procjenu zajedničkih prijetnji i ranjivosti, određivanje političkih prioriteta i razvoj strateških i operativnih planova, učinkovitu provedbu s jasnim okosnicama, rokovima i ostvarenim rezultatima te evaluaciju) mogla osigurati potrebna dosljednost i kontinuitet provedbe programa pod uvjetom da je Parlament na odgovarajući način uključen u određivanje političkih prioriteta i strateških ciljeva; iščekuje daljnju raspravu o tim pitanjima s Komisijom i Stalnim odborom o operativnoj suradnji u području unutarnje sigurnosti (COSI);

13.  pozdravlja temeljno načelo programa prema kojemu se u potpunosti primjenjuju i provode postojeći instrumenti u području sigurnosti prije predlaganja novih; podsjeća na potrebu za bržom i učinkovitijom razmjenom relevantnih podataka i informacija, u skladu s odgovarajućim mjerama za zaštitu podataka i privatnost; međutim osuđuje činjenicu da se unatoč brojnim pozivima Parlamenta evaluacija učinkovitosti postojećih instrumenata EU-a te preostalih nedostataka i dalje nije provela, imajući također u vidu nove sigurnosne prijetnje s kojima se suočava EU; vjeruje da je ta evaluacija potrebna kako bi se zajamčilo da je europska sigurnosna politika učinkovita, nužna, razmjerna, dosljedna i sveobuhvatna; poziva Komisiju da tu operativnu procjenu postojećih instrumenata EU-a, resursa i financijskih sredstava u području unutarnje sigurnosti uvrsti u okvir plana za provedbu programa kao prioritetnu mjeru; ponavlja svoj poziv Vijeću i Komisiji da izvrše sveobuhvatnu ocjenu provedbe mjera usvojenih na području unutarnje sigurnosti prije stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona, primjenjujući postupak predviđen člankom 70. UFEU-a;

14.  pozdravlja usredotočenost Komisije na upravljanje granicama kao ključnog aspekta sprečavanja prekograničnog kriminala i terorizma; ističe da bi se sigurnost granica EU-a trebala ojačati sustavnim provjerama u postojećim bazama podataka, kao što je Schengenski informacijski sustav (SIS); pozdravlja nastojanje Komisije da do početka 2016. predstavi svoj revidirani prijedlog o pametnim granicama;

15.  podupire poziv Komisije na povezaniji međuagencijski i međusektorski pristup te predložene mjere za poboljšanje razmjene informacija i dobrih praksi, kao i povećanje operativne suradnje među državama članicama i s agencijama EU-a; ponavlja svoj poziv na veće korištenje postojećim instrumentima i bazama podataka kao što su SIS i ECRIS te zajedničkim istražnim timovima; poziva Komisiju da poduzme sve potrebne mjere radi ubrzavanja zaključivanja radnih dogovora među agencijama koji su još u tijeku; sa žaljenjem napominje da program ne sadržava dovoljno konkretnih mjera u cilju jačanja dimenzije pravde; poziva na integraciju i daljnji razvoj svih aspekata pravosudne suradnje u kaznenim stvarima, uključujući jačanje prava osumnjičenih i optuženih osoba, žrtava i svjedoka te poboljšanje provedbe postojećih instrumenata EU-a uzajamnog priznavanja;

16.  u potpunosti podupire prioritete Komisije u pomaganju država članica u daljnjoj izgradnji uzajamnog povjerenja, potpunom iskorištavanju postojećih instrumenata za razmjenu informacija i promicanju prekogranične operativne suradnje među nadležnim tijelima; ističe važnost takve prekogranične operativne suradnje, posebno u pograničnim regijama;

17.  poziva Komisiju da hitno podnese zakonodavni prijedlog o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1987/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o uspostavi, djelovanju i korištenju druge generacije Schengenskog informacijskog sustava (SIS II)(7) kako bi se uskladili kriteriji za upozorenja, a upozorenja o osobama osuđenima ili osumnjičenima za terorizam postala obvezna;

18.  pozdravlja najavljenu procjenu Komisije o nužnosti i potencijalnoj dodanoj vrijednosti europskog indeksnog sustava policijskih dosjea (EPRIS) kako bi se olakšao prekogranični pristup informacijama koje se nalaze u evidenciji nacionalne policije i potpuno podupire pokretanje pilot-projekta koji je u planu skupine država članica radi uspostave mehanizama za automatske prekogranične pretrage u nacionalnim indeksima na temelju uspješnog i neuspješnog pronalaska podataka („hit/no hit”); ističe važnost takvog prekograničnog pristupa informacijama, posebno u pograničnim regijama;

19.  ističe važnost zajedničkih istražnih timova za istraživanje konkretnih slučajeva prekogranične prirode te poziva države članice da se redovito koriste tim uspješnim instrumentom; poziva Komisiju da izradi prijedloge pravnog okvira kojim bi se omogućila uspostava polu-trajnih ili trajnih zajedničkih istražnih timova za rješavanje trajnih prijetnji, posebno u pograničnim regijama, kao što su trgovina drogom, trgovina ljudima te motociklističke bande;

20.  žali što se mehanizmi zamrzavanja ili oduzimanja imovine ostvarene kaznenim djelima sustavno ne primjenjuju u svim prekograničnim slučajevima te poziva na povećane napore država članica i Komisije u tom području;

21.  ističe da postoji nedostatak u demokratskom i sudskom nadzoru u pogledu prekogranične suradnje među nacionalnim obavještajnim službama; izražava zabrinutost zbog činjenice da se pravilom treće strane u pogledu pristupa dokumentima ozbiljno priječi demokratski i sudski nadzor;

22.  napominje da je granica između vanjske i unutarnje sigurnosti sve nejasnija te stoga pozdravlja nastojanja Komisije da zajamči usklađeno djelovanje unutarnjih i vanjskih dimenzija sigurnosne politike; poziva Komisiju i države članice da redovito provode procjene uzajamnog učinka programa i strategije EU-a o vanjskoj sigurnosti, uključujući obveze u pogledu poštovanja i promicanja temeljnih sloboda i prava i demokratskih vrijednosti te načela sadržanih u međunarodnim konvencijama i sporazumima koje su ratificirale ili potpisale; ističe potrebu za daljnjim jačanjem poveznica, sinergija i dosljednosti između programa i strategije, posebno u rješavanju novih, sveobuhvatnih, hibridnih prijetnji s kojima je Europa suočena, uz poštovanje vrijednosti Unije i temeljnih prava; traži od Komisije da redovito izvješćuje Parlament o svim daljnjim aktivnostima usmjerenima na uspostavu veze između unutarnje i vanjske dimenzije sigurnosne politike i o svojoj suradnji s trećim zemljama u području sigurnosti, kako bi Parlament zajedno s nacionalnim parlamentima mogao ostvariti svoje pravo na demokratski nadzor;

23.  ističe važnost i pravovremenost aktualnog strateškog pregleda pod vodstvom potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, a koji joj je povjerilo Europsko vijeće u prosincu 2013. te koji bi trebao rezultirati donošenjem nove strategije europske sigurnosti; opsežna strategija koja obuhvaća pitanja vanjske i sigurnosne politike trebala bi utvrditi i opisati interese, prioritete i ciljeve EU-a, postojeće i nove prijetnje, izazove i prilike te instrumente EU-a i sredstva kojima će se sve to postići;

24.  u pogledu sigurnosne suradnje poziva na izuzetno snažne klauzule o ljudskim pravima u sporazumima o suradnji s trećim zemljama, posebno zemljama sjeverne Afrike i Perzijskog zaljeva; poziva na to da se ponovno razmotri suradnja s nedemokratskim zemljama sa slabim rezultatima u području ljudskih prava;

25.  ističe da je od ključne važnosti riješiti temeljne uzorke oružanih sukoba, ekstremizma i siromaštva u trećim zemljama, s obzirom na to da prouzrokuju sigurnosne izazove za EU; apelira na potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Komisiju i države članice da ulože dodatne napore u podupiranju uključivih, pluralističkih i dobro funkcionirajućih država sa snažnim i održivim civilnim društvom koje su sposobne svojim građanima pružiti slobodu, sigurnost, pravdu i zapošljavanje;

26.  apelira na potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da predstavi nacrt zajedničkog stajališta o upotrebi naoružanih bespilotnih letjelica u skladu s Rezolucijom Parlamenta od 27. veljače 2014. o upotrebi naoružanih bespilotnih letjelica(8);

27.  prima na znanje hitan poziv Komisije u vezi s okončanjem rada na usvajanju Direktive o evidenciji podataka o putnicima (PNR); ponavlja svoju predanost radu na njezinoj finalizaciji do kraja godine; ističe da bi se Direktivom o evidenciji podataka o putnicima trebalo poštovati temeljna prava i norme zaštite podataka, uključujući relevantnu sudsku praksu Suda Europske unije te bi ona trebala biti učinkovito sredstvo na razini EU-a; poziva Komisiju da nastavi podupirati taj proces pružanjem svih relevantnih dodatnih elemenata za jamčenje nužnosti i proporcionalnosti Direktive o evidenciji podataka o putnicima; traži da svaki budući prijedlog o stvaranju novih instrumenata u području sigurnosti, kao što je evidencija podataka o putnicima, sustavno sadrži mehanizme razmjene informacija i suradnje među državama članicama;

28.  slaže se s Komisijom da je od ključnog značaja podupiranje aktivnosti povezanih s osposobljavanjem, istraživanjem i inovacijama i važnim radom Europske policijske akademije (CEPOL) u tom području; smatra da su programi osposobljavanja i razmjene za policijske službenike od iznimne važnosti za daljnje promicanje europske kulture provedbe zakona i dobrih praksi u tom području; vjeruje da je potrebno dodatno uložiti u istraživanje i inovacije povezane sa sigurnošću, među ostalim u području prevencije;

29.  ističe da brze promjene u sigurnosnom stanju iziskuju fleksibilan, prilagodljiv i brzo reagirajući pristup, razvoj tehničkih kapaciteta i redovitu reviziju prioritetnih aktivnosti iznesenih u programu; u tom pogledu ističe da bi se mogao primijeniti članak 222. UFEU-a kojim se od Europskog vijeća zahtijeva da redovito provodi procjenu prijetnji Uniji, među ostalim korištenjem već ranijih procjena prijetnji koje su provele države članice i Europol, te da obavještava Europski parlament i nacionalne parlamente o ishodima procjene i popratnim mjerama;

Terorizam

30.  pozdravlja programske mjere za borbu protiv terorizma, rješavanje pitanja financiranja terorizma, borbu protiv prijetnje koju predstavljaju građani i rezidenti EU-a koji putuju u inozemstvo radi terorističkog djelovanja („strani borci”) te mjere za sprečavanje radikalizacije; prima na znanje predloženu novu strukturu Europskog centra za borbu protiv terorizma koji bi se trebao osnovati unutar Europola te poziva Komisiju da dodatno razjasni njegovu točnu ulogu, zadaće, ovlasti i nadzor, posebno u svjetlu potrebe da se zajamči odgovarajući demokratski i sudski nadzor na odgovarajućim razinama, među ostalim preko revizije mandata Europola koja je trenutačno u tijeku; ističe da je povećana razmjena informacija među državama članicama ključna u borbi protiv terorizma te da bi se ona trebala provoditi strukturiranje;

31.  osuđuje svaku analizu koja dovodi do zabune kada je riječ o terorizmu, nesigurnosti, islamu i migrantima;

32.  s obzirom na nedavne terorističke napade u Bruxellesu, Parizu, Kopenhagenu i Saint-Quentin-Fallavieru podsjeća da EU hitno treba bolje procijeniti prijetnje sigurnosti EU-a te se usredotočiti na glavna prioritetna područja za borbu protiv terorizma, odnosno na jačanje sigurnosti na granicama EU-a, jačanje sposobnosti u pogledu rada u vezi s prijavljenim internetskim sadržajima, borbu protiv nezakonite trgovine oružjem te ulaganje većih napora u pogledu razmjene informacija i operativne suradnje između nacionalnih obavještajnih službi i tijela kaznenog progona;

33.  podsjeća na ključnu važnost otkrivanja i prekidanja financijskih tokova,uključujući financijske tokove koji se ne izvršavaju u okviru sustava SWIFT, u borbi protiv terorista i skupina organiziranog kriminala; pozdravlja napore poduzete kako bi se zajamčilo pravedno i uravnoteženo sudjelovanje u programu za praćenje financiranja terorizma (TFTP);

34.  ističe da prijetnja terorizma poniklog na domaćem tlu u EU-u dostiže još nezabilježene razine od kad su islamski fundamentalisti zauzeli područja u Siriji i Iraku te započeli svjetsku propagandnu kampanju radi udruživanja snaga s džihadistima i izvršavanja napada unutar granica EU-a;

35.  ističe da je za odgovor na prijetnju koju predstavljaju strani borci i terorizam općenito potreban višedimenzionalni pristup terorizmu kojim se sveobuhvatno rješavaju njegovi temeljni uzroci kao što je radikalizacija, razvijaju socijalna kohezija i uključivost, olakšava reintegracija promicanjem političke i vjerske tolerancije, analizira internetsko poticanje na izvršenje terorističkih djela i pronalazi protuteža za njega, sprečavaju odlasci u cilju pridruživanja terorističkim organizacijama, sprečava i iskorjenjuje novačenje i sudjelovanje u oružanim sukobima, zaustavlja financijska potpora terorističkim organizacijama i pojedincima koji im se žele pridružiti, po potrebi jamči odlučan kazneni progon te pružaju odgovarajući instrumenti tijelima kaznenog progona kako bi ona mogla obavljati svoje dužnosti uz puno poštovanje temeljnih prava;

36.  poziva Komisiju da zajedno s državama članicama izradi istinsku strategiju u pogledu europskih boraca, koja trenutačno nedostaje u programu sigurnosti, te posebno u vezi s onim osobama koje se vraćaju iz područja pogođenih sukobima i žele napustiti terorističke organizacije koje su ih unovačile te pokazuju spremnost na reintegraciju u društvo; smatra da bi posebnu pozornost trebalo posvetiti stanju mladih europskih boraca;

37.  ponovno ističe odlučnost da otvorenim i transparentnim istragama utvrdi odgovornost za teška kršenja temeljnih prava pod krinkom borbe protiv terorizma, posebno u kontekstu prijevoza i nezakonitog pritvaranja zatvorenika u europskim zemljama od strane CIA-e; poziva da se zaštite oni koji razotkrivaju takva kršenja, kao što su novinari i zviždači;

Radikalizacija

38.  slaže se da bi sprečavanje radikalizacije trebao biti prioritet EU-a; žali zbog manjka konkretnih mjera u programu za suzbijanje radikalizacije u Europi te poziva Komisiju da poduzme hitne i sveobuhvatne mjere radi intenziviranja mjera usmjerenih na sprečavanje radikalizacije i nasilnog ekstremizma, sprečavanje širenja ekstremističke ideologije i poticanja integracije i uključivosti; poziva Komisiju da ojača Mrežu za osvješćivanje o radikalizaciji (RAN) koja okuplja sve relevantne aktere uključene u inicijative za suočavanje s radikalizacijom na lokalnoj razini te da razjasni mandat, zadaće i djelokrug rada predloženog novog centra izvrsnosti mreže RAN; preporučuje da u njemu također sudjeluju lokalni i nacionalni donositelji odluka, kako bi se zajamčila stvarna provedba preporuka koje su donijeli stručnjaci i dionici; poziva na oštrije mjere za suočavanje s radikalizacijom na internetu i s korištenjem internetskim stranicama ili društvenim medijima u svrhu širenja radikalnih ideologija u Europi; pozdravlja stvaranje jedinice pri Europolu za rad u vezi s prijavljenim internetskim sadržajima radi pružanja potpore državama članicama u utvrđivanju i uklanjanju nasilnog ekstremističkog sadržaja na internetu u suradnji s industrijom te poziva Komisiju da pruži dodatne potrebne resurse za njezino djelovanje; žali zbog nedostatka konkretnih mjera za jačanje uloge interneta kao instrumenta za podizanje razine osviještenosti protiv radikalizacije, posebno za anticipativno širenje protupropagande na internetu kako bi se suzbila teroristička propaganda;

39.  ističe da se temeljni faktori ekstremizma, kao što su radikalizacija, nesnošljivost i diskriminacija moraju riješiti u okviru takve uspješne sigurnosne politike promicanjem političke i vjerske tolerancije, razvojem socijalne kohezije i uključivosti te omogućavanjem reintegracije;

40.  vjeruje da bi se trebala poduzeti opsežna istraživanja i konkretne mjere uz financijsku i operativnu potporu Komisije, radi promicanja naših zajedničkih vrijednosti tolerancije, pluralizma, poštovanja slobode govora i savjesti, i naših temeljnih prava općenito kao i njihova širenja među svim europskim građanima preko učinkovitih komunikacijskih kanala; smatra da bi u programu također trebalo istaknuti potrebu za borbom protiv zabluda o vjerama, posebno islamu, koje kao takve nemaju ulogu u radikalizaciji i terorizmu;

41.  izražava zabrinutost u pogledu nedavnog rasta zabilježenih zločina iz mržnje protiv europskih građana, među ostalim na internetu; poziva države članice da zaštite svoje građane od budućih napada te da spriječe poticanje na mržnju ili bilo koji drugi čin nesnošljivosti koji se temelji na podrijetlu, uvjerenju ili vjeri, među ostalim obrazovnim radom usmjerenim na mlade i promicanjem uključivog dijaloga;

Organizirani kriminal

42.  slaže se da je trgovina ljudima pojava s kojom se na europskoj razini treba učinkovitije suočiti; snažno odbacuje, međutim, svaku vezu između nezakonite migracije i terorizma; ističe da nedostatak zakonitih puteva koji vode u EU radi traženja zaštite stvara trajnu potražnju za nezakonitim putevima, čime se ugrožavaju migranti u ranjivom položaju kojima je potrebna međunarodna zaštita;

43.  ističe ozbiljnost problema organiziranog kriminala u području trgovine ljudima; skreće pozornost na ekstremne razine nasilja i brutalnosti koje zločinci nanose toj posebno ugroženoj skupini; pozdravlja postojeći okvir te se slaže da je potrebno izraditi strategiju za razdoblje nakon 2016. koja uključuje Europol i Eurojust s njihovim konkretnim znanjem u tom području;

44.  uviđa da borba protiv organiziranog kriminala iziskuje snažno europsko djelovanje; podupire odlučnost Komisije da se uhvati u koštac s tim problemom; prije svega poziva Komisiju da uspostavi snažnu suradnju u borbi protiv trgovine ljudima, ali i suradnju s trećim zemljama radi sprečavanja krijumčarenja migranata kako bi se izbjegle nove tragedije na Sredozemlju;

45.  naglašava da bi trebalo obratiti više pozornosti na razvoj prekograničnog organiziranog kriminala u pogledu trgovine oružjem, trgovine ljudima te proizvodnje i prodaje nezakonitih droga; sa zadovoljstvom primjećuje da se u programu vodi računa o dinamičnom karakteru problema droga te posebno o njegovoj vezi s organiziranim kriminalom i rastućom prijetnjom tržišnih inovacija u proizvodnji i prodaji kako novih tako i već poznatih droga; ističe da je potrebno hitno usvajanje predloženog paketa o novim psihoaktivnim supstancama te apelira na Vijeće da u vezi s time poduzme korake;

46.  vjeruje da bi, osim instrumenata EU-a za borbu protiv organiziranog kriminala i terorizma, Europski program sigurnosti trebao sadržavati i zaštitne mehanizme za žrtve tih ozbiljnih zločina radi sprečavanja njihove daljnje viktimizacije; napominje da bi se zaštita žrtava trebala smatrati važnim instrumentom borbe protiv organiziranog kriminala i terorizma, s obzirom na to da se njome šalje jasna poruka počiniteljima da društvo neće tolerirati takvo nasilje te će uvijek štititi žrtve i njihovo dostojanstvo;

Računalni kriminal

47.  ističe da se terorističke organizacije i skupine organiziranog kriminala sve više koriste računalnim prostorom za sve oblike kriminala te da su računalni kriminal i računalno potpomognut kriminal golema prijetnja svim građanima i gospodarstvu EU-a; napominje da računalni kriminal iziskuje novi pristup provedbi zakona i pravosudnoj suradnji u digitalnom dobu; ističe da učinak računalnog kriminala zahvaljujući novim tehnološkim postignućima postaje sve znatniji i brže vidljiv te stoga poziva Komisiju da provede temeljitu analizu ovlasti tijela kaznenog progona i tijela sudske vlasti te njihovih pravnih i tehničkih kapaciteta na internetu i izvan interneta kako bi im se omogućilo da se učinkovito suoče s računalnim kriminalom, pri čemu naglašava da sve mjere provedbe zakona moraju strogo poštovati temeljna prava, biti nužne i razmjerne te u skladu s nacionalnim pravom i pravom EU-a; posebno poziva Komisiju da zajamči da pravo na upotrebu šifriranja ostane netaknuto diljem Europske unije te da države članice ne poduzimaju mjere kojima će priječiti pojedince u ostvarivanju njihova prava na upotrebu šifriranja, unatoč tome što će presretanje komunikacija u svrhe policijske istrage ili sudskog postupka uvijek biti moguće uz odgovarajuće sudsko odobrenje; traži od Komisije da jedinici Europola za rad u vezi s prijavljenim internetskim sadržajima pruži dodatne resurse potrebne za njezin rad umjesto da nastavi s unutarnjim preraspodjelama radnih mjesta, uključujući zaposlenike Europskog centra za borbu protiv kibernetičkog kriminala (EC3) kojemu ne smije nedostajati osoblja;

48.  ističe iznimnu važnost istraživanja i inovacija kako bi EU mogao držati korak s promjenjivim sigurnosnim potrebama; ističe važnost konkurentne sigurnosne industrije EU-a radi doprinošenja autonomiji EU-a u pogledu sigurnosti; ponavlja svoj poziv na poboljšanu autonomiju u informatičkoj sigurnosti EU-a te podsjeća da je za ključnu infrastrukturu i javne službe potrebno razmotriti opciju sigurnosnih naprava i usluga proizvedenih u EU-u;

49.  poziva Komisiju da pokrene prikladnu kampanju podizanja razina osviještenosti i spremnosti o rizicima povezanima s ozbiljnim računalnim kriminalom radi poboljšanja otpornosti na računalne napade;

50.  pozdravlja rad centra EC3 u borbi protiv ozbiljnog transnacionalnog računalnog kriminala i računalno potpomognutog kriminala; ističe ulogu centra EC3 u pružanju potpore državama članicama, posebno u borbi protiv seksualnog iskorištavanja djece; podsjeća na najave Komisije da će centru EC3 dodijeliti potrebna proračunska sredstva i stručnjake kako bi se potaknula područja europske suradnje koja su od njegova osnivanja 2013. bila zanemarena;

51.  poziva Komisiju da provede sveobuhvatnu procjenu postojećih mjera povezanih s borbom protiv seksualnog iskorištavanja djece na internetu i eventualne potrebe za dodatnim zakonodavnim instrumentima te da ispita raspolaže li Europol s dovoljno stručnog znanja, resursa i osoblja za borbu protiv tog strašnog zločina;

Financiranje

52.  žali zbog činjenice da se u nacrtu proračuna za 2016. koji je donijela Komisija predviđa porast proračuna Europola u iznosu od samo otprilike 1,5 milijuna EUR, što je nedovoljno da se osnuju, kao što je planirano u programu, Europski centar za borbu protiv terorizma i jedinica za rad u vezi s prijavljenim internetskim sadržajima;

53.  pozdravlja izjavu prvog potpredsjednika Komisije Fransa Timmermansa koju je dao u Europskom parlamentu o tome da će Komisija uskladiti raspoloživa financijska sredstva s prioritetima programa; u tom pogledu još jednom ističe važnost toga da relevantne agencije EU imaju dovoljno odgovarajućih djelatnika i financijskih sredstava da ispunjavanju svoje trenutačne i buduće zadaće u okviru programa; namjerava na razini EU-a i na nacionalnoj razini pomno pratiti provedbu i procijeniti buduće potrebe Fonda za unutarnju sigurnost;

o
o   o

54.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL L 150, 20.5.2014., str. 93.
(2) SL C 168 E, 14.6.2013., str. 45.
(3) Usvojeni tekst, P7_TA(2014)0173.
(4) Usvojeni tekst P7_TA(2014)0230.
(5) Usvojeni tekst, P8_TA(2014)0102.
(6) Usvojeni tekst, P8_TA(2015)0032.
(7) SL L 381, 28.12.2006., str. 4.
(8) P7_TA(2014)0172.


Stanje u Jemenu
PDF 185kWORD 93k
Rezolucija Europskog parlamenta od 9. srpnja 2015. o stanju u Jemenu (2015/2760(RSP))
P8_TA(2015)0270RC-B8-0680/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Jemenu,

–  uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini od 26. ožujka 2015. o stanju u Jemenu,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini i povjerenika za humanitarnu pomoć i upravljanje krizama Christosa Stylianidesa od 1. travnja 2015. o učinku sukoba u Jemenu,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini i povjerenika za humanitarnu pomoć i upravljanje krizama Christosa Stylianidesa od 11. svibnja 2015. o predloženom primirju u Jemenu,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini i povjerenika za humanitarnu pomoć i upravljanje krizama Christosa Stylianidesa od 3. srpnja 2015. o krizi u Jemenu,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Jemenu od 20. travnja 2015.,

–  uzimajući u obzir Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 2014 (2011), 2051 (2012), 2140 (2014), 2201 (2015) i 2216 (2015),

–  uzimajući u obzir izjavu supredsjedatelja 24. sastanka Zajedničkog vijeća te ministarski sastanak Vijeća za suradnju arapskih zemalja Zaljeva (GCC) i Europske unije (EU) od 24. svibnja 2015.,

–  uzimajući u obzir izjavu za medije Vijeća sigurnosti UN-a od 25. lipnja 2015. o stanju u Jemenu,

–  uzevši u obzir Sporazum o miru i nacionalnom partnerstvu od 21. rujna 2014., dokument o ishodima Konferencije za nacionalni dijalog od 25. siječnja 2014. i inicijativu Vijeća za suradnju arapskih zemalja Zaljeva od 21. studenog 2011.,

–  uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da je do trenutačne krize u Jemenu došlo zbog nemogućnosti uzastopnih vlada da zadovolje legitimne težnje jemenskog naroda za demokracijom, gospodarskim i socijalnim razvojem, stabilnošću i sigurnošću; budući da je taj neuspjeh stvorio uvjete za izbijanje nasilnog sukoba jer nije oformljena uključiva vlada i pravedna podjela vlasti te se sustavno ignoriraju brojne napetosti među plemenima u državi, rasprostranjena nesigurnost i gospodarska paraliza;

B.  budući da su se aktualni sukobi u Jemenu proširili na 20 od 22 guvernata; budući da je prema zadnjim konsolidiranim podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) od 19. ožujka do 5. svibnja 2015. poginulo najmanje 1 439 osoba, a još 5 951 osoba je ozlijeđena, od kojih su mnogi civili; budući da je više od 3 000 osoba ubijeno i više od 10 000 osoba ranjeno od trenutka izbijanja nasilja;

C.  budući da je Jemen jedna od najsiromašnijih zemalja na Bliskom istoku, s visokim stopama nezaposlenosti i nepismenosti te nedostatkom osnovnih usluga; budući da 20 milijuna ljudi trenutačno treba humanitarnu pomoć, uključujući procijenjenih 9,4 milijuna jemenske djece, preko 250 000 izbjeglica i 335 000 interno raseljenih osoba;

D.  budući da nedavni razvoj događaja predstavlja ozbiljnu opasnost za stabilnost regije, posebno za Rog Afrike, Crveno more i širi Bliski istok;

E.  budući da je 26. ožujka 2015. koalicija pod vodstvom Saudijske Arabije, koja uključuje Bahrein, Egipat, Jordan, Kuvajt, Maroko, Katar, Sudan i Ujedinjene Arapske Emirate, pokrenula vojnu operaciju u Jemenu protiv hutijskih pobunjenika na zahtjev predsjednika Jemena Abd-Rabua Mansura Hadija; budući da ta koalicija navodno u Jemenu upotrebljava međunarodno zabranjene kasetne bombe i budući da te navode trenutačno istražuje visoki povjerenik UN-a za ljudska prava;

F.  budući da su naoružane skupine Hutija i s njima povezane snage uzrokovale brojne civilne žrtve, među ostalim primjenom protuzrakoplovnog streljiva koje eksplodira nakon što padne među naseljena područja te ubija i sakati civile;

G.  budući da su u zračnim napadima vojne koalicije u Jemenu koju predvodi Saudijska Arabija u nekoliko navrata stradali civili, što predstavlja kršenje međunarodnog humanitarnog prava i zahtijeva poduzimanje svih mogućih mjera kako bi se civilne žrtve spriječile ili svele na minimum;

H.  budući da je Saudijska Arabija, osim što je provela zračne napade, uvela pomorsku blokadu Jemena koja je dramatično utjecala na civilno stanovništvo, 22 milijuna ljudi ili gotovo 80 % stanovništva, kojima je hitno potrebna hrana, voda i medicinska oprema;

I.  budući da je 15. lipnja 2015., u okviru mirovnih pregovora pod okriljem UN-a, glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon zatražio obnovu humanitarne stanke od barem dva tjedna za vrijeme ramazana kako bi presudno važna pomoć mogla doći do svih ljudi u Jemenu kojima je ona potrebna, no budući da takav dogovor nije postignut; budući da se 19. lipnja 2015. tijekom diplomatskih dijaloga u kojima je posredovao posebni izaslanik UN-a Ismail Ould Šeik Ahmed zaraćene strane u Jemenu nisu uspjele dogovoriti oko prekida vatre;

J.  budući da je 30. lipnja 2015. približno 1 200 zatvorenika pobjeglo iz središnjeg zatvora u gradu Taizu, uključujući osumnjičenike za članstvo u al-Kaidi; budući da je oko 300 zatvorenika još u travnju 2015. pobjeglo iz drugog zatvora u provinciji Hadramut; budući da se u Jemenu događaju teroristički napadi, kao što su napadi u Sani 17. lipnja 2015. uključujući napade na tri džamije, koji su za posljedicu imali veliki broj smrtnih slučajeva i žrtava;

K.  budući da je 1. srpnja 2015. UN objavio da je situacija u Jemenu došla do izvanrednog stanja najvišeg trećeg stupnja; budući da će u okviru plana za izvanredne situacije UN pokušati doprijeti do 11,7 milijuna najugroženijih osoba; budući da se zdravstveni sustav nalazi pred „skorim kolapsom”, a 160 zdravstvenih ustanova već je zatvoreno zbog stanja nesigurnosti te manjka goriva i opreme;

L.  budući da oko 15,9 milijuna ljudi u Jemenu treba humanitarnu pomoć; budući da zbog trenutačno široko rasprostranjene nesigurnosti najugroženijoj djeci neće biti dostupna zdravstvena zaštita niti prehrambene usluge koje su im potrebne;

M.  budući da je 9,9 milijuna djece ozbiljno pogođeno sukobom, 279 djece je ubijeno, a 402 njih ozlijeđeno od ožujka 2015.; budući da barem 1,8 milijuna djece više nema pristup obrazovanju zbog zatvaranja škola uslijed sukoba, zbog čega sada postoji povećana opasnost da ih naoružane skupine regrutiraju ili iskorištavaju i opasnost od drugih oblika zlostavljanja; budući da, prema UNICEF-u, djeca sačinjavaju trećinu svih boraca u Jemenu te ih je barem 140 regrutirano samo između 26. ožujka i 24. travnja 2015.; budući da je potvrđeno da je 2014. 156 djece regrutirano i iskorišteno u vojnim skupinama; budući da se 2015. taj broj već udvostručio;

N.  budući da UNICEF procjenjuje da je više od pola milijuna djece mlađe od pet godina u opasnosti od teške akutne neuhranjenosti, a 1,2 milijuna djece mlađe od pet godina u opasnosti od umjerene akutne neuhranjenosti, što je gotovo dvostruko povećanje u odnosu na početak krize;

O.  budući da je zdravstveni sustav na rubu propasti, a procjenjuje se da se zbog obustave cijepljenja 2,6 milijuna djece ispod petnaest godina starosti nalazi u opasnosti od zaraze ospicama, a 2,5 milijuna djece u opasnosti od dijareje, potencijalno kobnog stanja koje se brzo širi za vrijeme sukoba i raseljavanja stanovništva; budući da je denga groznica u porastu, da se kronične bolesti ne mogu liječiti te da nužna medicinska oprema i osoblje ne mogu stići do onih kojima su potrebni;

P.  budući da u zemlji ubrzano ponestaje goriva i da se već ozbiljno ograničava raspodjela pomoći te da će uskoro doći do nestašice vode koja će postati opasna za život jer je sušni Jemen potpuno ovisan o bunarskim crpkama na benzinski pogon za opskrbu vodom;

Q.  budući da na Jemen izravno utječe i humanitarna kriza na Rogu Afrike gdje se nalazi više od 250 000 napuštenih izbjeglica, većinom iz Somalije, koje žive u nesigurnim uvjetima; budući da se uz to prema procjenama vlade u Jemenu nalazi oko milijun etiopskih migranata;

R.  budući da su zbog sve goreg stanja nesigurnosti humanitarne organizacije većinu svojeg međunarodnog osoblja premjestile izvan države; budući da nekoliko organizacija i dalje uspijeva djelovati u Jemenu, ali su njihove aktivnosti strogo ograničene;

S.  budući da je al-Kaida Arapskog poluotoka (AQAP) uspjela izvući koristi od pogoršanja političke i sigurnosne situacije u Jemenu, proširivši svoju prisutnost te povećavši broj i intenzitet svojih terorističkih napada;

T.  budući da je tzv. Islamska država/Daeš učvrstila svoju prisutnost u Jemenu i provela terorističke napade na šijitske džamije u kojima su ubijene stotine ljudi; budući da se očekuje da će i AQAP i Islamska država/Daeš iskoristiti stanje nesigurnosti u Jemenu kako bi ojačali i osmislili napade na sigurnosne snage Jemena, Hutije i sve zapadnjačke snage;

U.  budući da eskalacija oružanih sukoba predstavlja opasnost za jemensku kulturnu baštinu; budući da je 2. srpnja 2015. Odbor za svjetsku baštinu uvrstio dvije lokacije u Jemenu na popis ugrožene svjetske baštine: povijesno središte grada Sana i stari utvrđeni grad Šibam;

V.  budući da je EU uveo embargo na oružje i dodatne ciljane sankcije protiv hutijskog vođe i sina bivšeg predsjednika Alija Abdulaha Saleha; budući da su još dva člana hutijskog pokreta, zajedno s bivšim predsjednikom, podvrgnuti istim ograničenjima od prosinca 2014.;

W.  budući da je 2015. Odjel Komisije za humanitarnu pomoć i civilnu zaštitu (ECHO) dodijelio 25 milijuna EUR za pomoć zajednicama u čitavoj zemlji pogođenima akutnom pothranjenosti, sukobima i prisilnim raseljavanjem; budući da su 2014. ukupna financijska sredstava država članica i Komisije za humanitarnu pomoć Jemenu iznosila 100,8 milijuna EUR, od čega je 33 milijuna EUR osigurao ECHO;

X.  budući da je revidiranim humanitarnim apelom UN-a zatraženo 1,6 milijardi USD, ali budući da je trenutačno na raspolaganju samo oko 10 % tog iznosa;

1.  ozbiljno je zabrinut zbog naglog pogoršanja političkog, sigurnosnog i humanitarnog stanja u Jemenu; potiče sve zaraćene strane da odmah zaustave nasilje; izražava sućut obiteljima žrtava; naglašava da je EU potvrdio svoju predanost nastavku pružanja potpore Jemenu i jemenskom narodu;

2.  ponovno potvrđuje svoju čvrstu potporu jedinstvu, suverenosti, neovisnosti i teritorijalnoj cjelovitosti Jemena te pruža potporu njegovu narodu;

3.  osuđuje destabilizirajuće i nasilno jednostrano djelovanje Hutija i vojnih jedinica odanih bivšem predsjedniku Salehu, posebice u gradovima Adenu i Taizu; osuđuje i zračne napade koalicije pod vodstvom Saudijske Arabije i njezinu pomorsku blokadu Jemena zbog kojih je na tisuće osoba preminulo, koji su dodatno destabilizirali Jemen, stvorili pogodnije uvjete za širenje terorističkih i ekstremističkih organizacija poput Islamske države/Daeša i AQAP-a te pogoršali ionako kritičnu humanitarnu situaciju;

4.  potiče sve jemenske strane, posebno Hutije, da svoje sporove riješe dijalogom i savjetovanjem; poziva sve uključene strane u regiji na konstruktivnu suradnju s jemenskim stranama kako bi se omogućilo smirivanje krize i izbjeglo produbljivanje nestabilnosti u regiji; poziva sve uključene strane da lokalitete i građevine koji se ubrajaju u kulturnu baštinu ne ciljaju tijekom granatiranja i zračnih napada, niti da se njima koriste u vojne svrhe;

5.  pozdravlja činjenicu da je EU ponovno istaknuo svoju čvrstu predanost i odlučnost u borbi protiv prijetnje ekstremističkih i terorističkih skupina poput AQAP-a kako bi ih se spriječilo u daljnjem iskorištavanju trenutačne situacije;

6.  osuđuje svako nasilje, pokušaje provođenja nasilja i prijetnje upotrebom nasilja u cilju zastrašivanja strana koje sudjeluju u savjetovanju u kojemu posreduje UN; naglašava da Jemen mora voditi postupak uključivog političkog dijaloga u kojem UN posreduje u cilju pronalaska političkog rješenja jemenske krize utemeljenog na konsenzusu, u skladu s inicijativom Vijeća za suradnju arapskih zemalja Zaljeva (GCC) i njezinim mehanizmom provedbe, ishodom sveobuhvatne Konferencije za nacionalni dijalog, Sporazumom o miru i nacionalnom partnerstvu te relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a;

7.  snažno osuđuje terorističke napade Islamske države/Daeša na šijitske džamije u Sani i Saadi koji su usmrtili i ozlijedili stotine osoba, kao i širenje ekstremne sektaške ideologije koja se nalazi u korijenu tih zločinačkih djela;

8.  izuzetno je zabrinut zbog sposobnosti AQAP-a da izvuče korist iz sve goreg političkog i sigurnosnog stanja u Jemenu; apelira na sve sukobljene strane da prioritetno pokažu snažnu predanost i odlučnost u borbi protiv ekstremističkih i terorističkih skupina poput Islamske države/Daeša i AQAP-a;

9.  osuđuje regrutiranje i iskorištavanje djece koje izvršavaju sukobljene strane;

10.  izražava punu potporu naporima UN-a i posebnog izaslanika glavnog tajnika UN-a za Jemen Ismaila Oulda Šeika Ahmeda u postizanju mirovnih pregovora među sukobljenim stranama; podupire napore Omana u postizanju prekida vatre između Hutija i snaga odanih jemenskoj vladi, kao prvog koraka prema političkom rješenju postignutom pregovorima;

11.  naglašava da se sukob može riješiti jedino političkim, uključivim rješenjem postignutim pregovorima; apelira stoga na sve jemenske strane da rade na rješavanju otvorenih pitanja među njima putem dijaloga, kompromisa i podjele vlasti koji će dovesti do stvaranja vlade nacionalnog jedinstva kako bi se obnovio mir, izbjegao gospodarski i financijski kolaps te kako bi se počela rješavati humanitarna kriza;

12.  poziva na humanitarnu stanku kako bi se omogućilo da pomoć koja je od životne važnosti hitno stigne do jemenskog naroda; potiče sve strane da olakšaju hitnu dostavu humanitarne pomoći u sve dijelove Jemena, kao i da humanitarnim djelatnicima osiguraju da mogu brzo, sigurno i nesmetano doprijeti do osoba kojima je potrebna humanitarna i medicinska pomoć, u skladu s načelima nepristranosti, neutralnosti i neovisnosti; također podsjeća da je zbog toga nužno dodatno olakšati komercijalni pomorski pristup Jemenu;

13.  poziva sve strane da poštuju međunarodno humanitarno pravo i međunarodna ljudska prava kako bi se zajamčila zaštita civila, da izbjegnu izravno ciljanje civilne infrastrukture, posebno zgrada zdravstvene zaštite i vodovodnih sustava, da se ne koriste civilnim građevinama u vojne svrhe, te ih poziva na hitnu suradnju s UN-om i organizacijama humanitarne pomoći kako bi se pružila pomoć onima kojima je ona potrebna;

14.  naglašava potrebu za koordiniranim humanitarnim djelovanjem pod vodstvom UN-a i potiče sve zemlje da doprinesu zadovoljavanju humanitarnih potreba; poziva međunarodnu zajednicu da doprinese revidiranom humanitarnom apelu UN-a;

15.  poziva na pokretanje neovisne međunarodne istrage o svim navodnim kršenjima međunarodnih ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava;

16.  prima na znanje napredak Odbora za izradu nacrta ustava i poziva na uključiv i transparentan ustav koji je u skladu s legitimnim težnjama jemenskog naroda te koji odražava ishode Konferencije za nacionalni dijalog i poziva na održavanje referenduma o nacrtu ustava te pravovremenih općih izbora kako bi se izbjeglo daljnje pogoršanje humanitarne i sigurnosne situacije u Jemenu;

17.  podsjeća na to da je sloboda vjeroispovijesti i uvjerenja temeljno pravo i oštro osuđuje svaki oblik nasilja ili diskriminacije u Jemenu na temelju vjeroispovijesti ili uvjerenja; ponovno ističe svoju potporu svim inicijativama usmjerenima na promicanje dijaloga i međusobnog poštovanja između vjerskih i drugih zajednica; poziva sve vjerske vlasti da promiču toleranciju i poduzimaju inicijative protiv mržnje, sektaštva i ekstremističke radikalizacije;

18.  poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da hitno pridobije podršku UN-a za opsežan međunarodni plan za osiguranje opskrbe Jemena vodom jer bi takva mjera mogla biti presudna za uspješno okončanje potencijalnog mirovnog procesa i za stvaranje nade među stanovništvom za mogućnost poboljšanja poljoprivrede, samodostatne prehrane i obnove zemlje;

19.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku UN-a, glavnom tajniku Vijeća za suradnju arapskih zemalja Zaljeva, glavnom tajniku Lige arapskih država i vladi Jemena.


Sigurnosni izazovi na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi i izgledi za političku stabilnost
PDF 411kWORD 174k
Rezolucija Europskog parlamenta od 9. srpnja 2015. o sigurnosnim izazovima na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi i izgledima za političku stabilnost (2014/2229(INI))
P8_TA(2015)0271A8-0193/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 8. i 21. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu i suradnji između Europske unije i država članica, s jedne strane, i Republike Iraka, s druge strane, te svoje stajalište od 17. siječnja 2013. o tom sporazumu,(1)

–  uzimajući u obzir europsku sigurnosnu strategiju od 12. prosinca 2003. i izjavu Vijeća Europske unije od 11. prosinca 2008. o jačanju kapaciteta,

–  uzimajući u obzir zajedničku Komunikaciju od 8. ožujka 2011. potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Komisije o „Partnerstvu za demokraciju i zajednički napredak s južnim Sredozemljem” (COM(2011)0200),

–  uzimajući u obzir partnerstvo iz Deauvillea koje su sklopile zemlje skupine G8 na sastanku na vrhu šefova država i vlada u Deauvilleu 21. svibnja 2011.,

–  uzimajući u obzir zajedničku Komunikaciju od 25. svibnja 2011. potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Komisije naslovljenu „Novi odgovor na promjene u susjedstvu” (COM(2011)0303),

–  uzimajući u obzir zajedničku Komunikaciju od 6. veljače 2015. potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Komisije o elementima regionalne strategije EU-a za Siriju i Irak i prijetnji koju predstavlja Daeš (JOIN(2015)0002),

–  uzimajući u obzir deklaraciju usvojenu na trećem sastanku ministara vanjskih poslova Europske unije i Lige arapskih država održanom u Ateni 11. lipnja 2014. te memorandum o razumijevanju potpisan u Bruxellesu 19. siječnja 2015. između Europske službe za vanjsko djelovanje i glavnog tajnika Lige arapskih država,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Iraku i Siriji od 30. kolovoza 2014.,

–  uzimajući u obzir zaključke Međunarodne konferencije o miru i sigurnosti u Iraku, održane 15. rujna 2014. u Parizu,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove od 17. studenog 2014. o bliskoistočnom mirovnom procesu,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove od 15. prosinca 2014. o regionalnoj strategiji EU-a za Siriju i Irak,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove od 9. veljače 2015. o borbi protiv terorizma,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. ožujka 2011. o odnosima Europske unije i Vijeća za suradnju u Zaljevu,(2)

–  uzimajući u obzir Rezoluciju od 10. ožujka 2011. o pristupu Europske unije odnosima s Iranom,(3)

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. prosinca 2011. o reviziji europske politike susjedstva,(4)

–  uzimajući u svoju obzir Rezoluciju od 10. svibnja 2012. pod naslovom „Trgovinom prema promjeni: strategija trgovine i ulaganja EU-a za južni Mediteran nakon revolucija arapskog proljeća,”(5)

–  uzimajući u obzir Rezoluciju od 11. ožujka 2014. o Saudijskoj Arabiji, njezinim odnosima s EU-om i ulozi na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi,(6)

–  uzimajući u obzir Rezoluciju od 18. rujna 2014. o stanju u Iraku i Siriji te ofenzivi IS-a, uključujući progon manjina,(7)

–  uzimajući u obzir Rezoluciju od 15. siječnja 2015. o stanju u Libiji,(8)

–  uzimajući u obzir Rezoluciju od 12. veljače 2015. o humanitarnoj krizi u Iraku i Siriji, osobito u kontekstu IS-a,(9)

–  uzimajući u obzir Rezoluciju od 12. ožujka 2015. o odnosima između Europske unije i Lige arapskih država i suradnji u borbi protiv terorizma,(10)

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2015. o nedavnim napadima i otmicama, posebno Asiraca, koje je na Bliskom istoku proveo IS/Daeš,(11)

–  uzimajući u obzir zaključke sastanka libijskih predstavnika općina u Bruxellesu od 23. ožujka 2015. koji je sazvala Misija podrške Ujedinjenih naroda u Libiji, a ulogu domaćina preuzela Europska unija,

–  uzimajući u obzir sastanak ministara vanjskih poslova EU-a i zemalja južnog Sredozemlja koji se održao u Barceloni 13. travnja 2015. u organizaciji Španjolske, latvijskog predsjedništva i EU-a kako bi se raspravljalo o budućnosti europske politike susjedstva,

–  uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 2139 (2014), 2165 (2014) i 2191 (2014) kojima se UN-u i njegovim partnerima odobrava pristup preko granica i borbenih linija za dostavljanje humanitarne pomoći u Siriju bez pristanka te zemlje,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenje Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8‑0193/2015),

A.  budući da su sukobi u Siriji, Iraku, Jemenu i Libiji te sve veće napetosti na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi glavni izvori nestabilnosti u toj regiji; uzimajući u obzir spajanje bliskoistočnih i sahelskih žarišta borbe protiv terorizma i blizinu tih žarišta osjetljivom području roga Afrike; budući da bi posljedice takve situacije bili pogubne za sigurnost cijele regije jer bi trajno oštetile politički i gospodarski razvoj, ključnu infrastrukturu i demografsku koheziju u toj regiji; budući da takva situacija predstavlja ozbiljne rizike za sigurnost Europe, njezine građane i interese; budući da je zabilježen visok broj civilnih žrtava i terorističkih činova protiv njih; budući da su povrede ljudskih prava i humanitarnog prava ozbiljne, posebno kada je riječ o etničkim i vjerskim manjinama; budući da ti sukobi uzrokuju ozbiljne humanitarne krize, koje su odgovorne za raseljavanje velikog broja stanovništva te iznimno teške uvjete života za izbjeglice i stanovništvo zemalja koje su ih prihvatile; budući da postoje trajne prepreke pronalasku koherentne strategije rješavanja sukoba i uspostavljanju višestranih dijaloga s vjerodostojnim i pouzdanim sudionicima;

B.  budući da razne posljedice arapskih ustanaka u tim zemljama te složenost i krajnja nužnost borbe protiv Daeša i drugih terorističkih organizcaija nalažu Uniji da preispita svoje djelovanje u sjevernoj Africi i na Bliskom istoku vodeći pritom računa o novonastaloj situaciji; budući da je potrebno vršiti veći pritisak na autoritarne režime kako bi uveli uključivije politike; budući da stabilizacija regije nije samo sigurnosni već i gospodarski, politički i društveni izazov zbog kojega Unija i države članice trebaju razraditi stratešku, globalnu i višestranu politiku i cjelovitu suradnju u okviru srednjoročnih i dugoročnih odnosa sa sudionicima iz regije;

C.  budući da je teroristička organizacija IS/Daeš započela sustavne kampanje etničkog čišćenja u sjevernom Iraku i Siriji, provodeći ratne zločine, uključujući masovna prijeka smaknuća i otmice usmjerene protiv etničkih i vjerskim manjina; budući da je UN već izvijestio o ciljanim ubojstvima, prisilnim preobraćenjima, otmicama, prodaji žena, porobljavanju žena i djece, novačenju djece u redove bombaša samoubojica, spolnom i fizičkom zlostavljanju i mučenjima; budući da su na meti IS-a/Daeša pripadnici kršćanskih, jesidskih, turkmenskih, šabakskih, jarsanskih, sabejskih i šijitskih zajednica te mnogi arapski i sunitski muslimani;

D.  uzimajući u obzir da se Bliski Istok i sjeverna Afrika nalaze u situaciji geopolitičkih previranja koja mogu iz temelja i nepredvidivo promijeniti regionalnu ravnotežu; budući da krize i sukobi s političkim, etničkim i vjerskim obilježjima izmiču kontroli te da su paravojne skupine sve jače, a određene zemlje i režimi u regiji sve slabiji; budući da iz toga proizlaze brojne povrede ljudskih prava; uzimajući u obzir da zemlje sjeverne Afrike i Bliskog istoka i međunarodna zajednica imaju zajednički sigurnosni interes kada je riječ o borbi protiv terorizma i podržavanju istinski uključivih demokratskih reforma u toj regiji;

E.  budući da sukobi u Iraku i Siriji, kao i sukob u Jemenu i Libiji, zaoštravaju regionalne i međunarodne napetosti; budući da se vjerska i etnička pitanja koriste kao sredstvo promicanja politika i moći; budući da to stvara rizik od sukoba između sunita i šijita koji se proteže izvan neposrednog geografskog okvira;

F.  budući da je Tunis najbolji primjer uspostavljanja demokracije nakon arapskih ustanaka, ali je 18. ožujka 2015. bio metom terorističkog napada za koji je odgovornost preuzeo IS/Daeš, što naglašava potrebu za jakom i trajnom potporom zemljama u toj regiji, a posebno Tunisu;

G.  budući da bi promicanje prava žena i jednakosti spolova, u skladu sa smjernicama EU-a o nasilju nad ženama i djevojčicama iz 2008., trebalo predstavljati temeljnu sastavnicu političkog dijaloga i dijaloga o ljudskim pravima između EU-a i zemalja regije Bliskog istoka i sjeverne Afrike; budući da je sudjelovanje i osnaživanje žena u javnoj, političkoj, gospodarskoj i kulturnoj sferi u zemljama regije Bliskog istoka i sjeverne Afrike ključno za dugoročno održavanje stabilnosti, mira i gospodarskog blagostanja; budući da je osnaživanje žena i djevojčica obrazovanjem ključno za promicanje njihove uloge u svim tim sferama; budući da organizacije civilnog društva koje se bave pravima žena i rodnom jednakošću mogu odigrati važnu ulogu u osnaživanju žena u zemljama regije Bliskog istoka i sjeverne Afrike;

H.  budući da je utjecaj država članica u toj regiji vrlo neujednačen; budući da postoji potreba za povećanjem utjecaja Europske unije; budući da su dugoročna politička i gospodarska stabilnost u sjevernoj Africi i na Bliskom istoku ključni strateški izazovi Unije; budući da bi Unija u tom pogledu trebala imati vodeću ulogu u promicanju rješavanja sukoba i demokratskog upravljanja u regiji sjeverne Afrike i na Bliskom istoku;

I.  budući da je u prošlosti pomoć EU-a zemljama sjeverne Afrike i Bliskog istoka bila previše rascjepkana i u nedovoljnoj mjeri prilagođena političkim i gospodarskim potrebama tih zemalja, što se nepovoljno odrazilo na sposobnost EU-a da odigra vodeću ulogu u regiji;

J.  budući da se potpora Europske unije zemljama sjeverne Afrike i Bliskog istoka, posebno u okviru Europskog instrumenta za susjedstvo, u prošlosti prečesto primjenjivala slijedeći jedan te isti strateški koncept u sklopu kojega se nije dovoljno vodilo računa o konkretnoj situaciji u predmetnim zemljama te nisu prepoznati partneri iz civilnog društva kojima je potrebno osnaživanje i pomoć pri izgradnji kapaciteta; budući da je u okviru organiziranog i dugoročnog pristupa potrebno aktivno podržati nastojanja da se zemlje iz te regije demokratiziraju nakon ustanaka „arapskog proljeća”;

K.  uzimajući u obzir da previranja na području sjeverne Afrike i Bliskog istoka utječu na sposobnost Europske unije da promiče svoje političke i demokratske vrijednosti; budući da ta previranja utječu na razvoj gospodarskih odnosa EU-a s tim zemljama i mogu ugroziti njegovu energijsku sigurnost;

L.  budući da EU, primoran pronaći hitna rješenja za krize koje su uslijedile u sjevernoj Africi i na Bliskom istoku koje unatoč nekim naznakama nije predvidio, nije bio u stanju analizirati glavne aspekte niti se uhvatiti u koštac sa složenošću, očekivanjima i posljedicama arapskih ustanaka iz 2011., a posebno nije bio u stanju izraditi dugoročnu strategiju za podršku i praćenje istinske demokratske tranzicije, gospodarskog razvoja i političke stabilnosti; budući da je na temelju mandata koji joj je u prosincu 2013. dodijelilo Europsko vijeće, Visoka predstavnica Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku započela opsežan postupak strateškog promišljanja; budući da su Europska komisija i Europska služba za vanjsko djelovanje pokrenule opširan postupak savjetovanja kako bi se preispitala europska politika susjedstva; budući da se uspostavljanjem ESVD-a nudi mogućnost da se za svaku zemlju pojedinačno izradi politička i strateška analiza koja bi trebala biti ključni čimbenik u planiranju pomoći zemljama u toj regiji, pa i u okviru europske politike susjedstva;

M.  budući da EU, kako bi mogao izvršiti pozitivan utjecaj na zemlje sjeverne Afrike i Bliskog istoka, mora ponuditi više od same perspektive gospodarske suradnje, i to u prvom redu pružanjem mogućnosti sklapanja velikog političkog i strateškog partnerstva;

N.  budući da su u napadima između 26. i 30. lipnja 2015. u Tunisu, Kuvajtu i Jemenu, za koje je odgovornost preuzeo Da'esh/ISIL, ubijene 92 osobe te je ranjeno nekoliko stotina osoba; budući da se tim napadima još jednom naglašava potreba da se učinkovito riješe sigurnosni izazovi i politička nestabilnost u toj regiji;

Suočavanje s prijetnjama i sigurnosno stanje

1.  poziva EU i države članice da se u sklopu sveobuhvatnog i ambicioznog pristupa pozabave rješavanjem temeljnih uzroka stanja diljem regije Bliskog istoka i sjeverne Afrike koje se sve ubrzanije pogoršava; podržava međunarodnu kampanju protiv IS-a/Daeša i pozdravlja predanost koalicijskih partnera suradnji u okviru zajedničke strategije; pozdravlja djelovanje država članica EU-a koje sudjeluju u međunarodnoj koaliciji protiv IS-a, bilo u obliku vojnih napada bilo logističkim, financijskim ili humanitarnim sudjelovanjem; međutim, poziva na veću mobilizaciju na svakom planu i naglašava potrebu za koordiniranijim mjerama; napominje da bi te mjere mogle biti dobro koordinirane pod pokroviteljstvom EU-a, a prema potrebi i u sklopu operacija zajedničke sigurnosne i obrambene politike, te u tu svrhu poziva EU da razvije dostatne operativne kapacitete te da formira pravu zajedničku europsku obranu; međutim, naglašava da se za problem borbe protiv IS-a/Daeša, skupine al-Nusra i ostalih terorističkih skupina mora pronaći prilagođeno rješenje koje se temelji na političkim i međuregionalnim razlikama; poziva EU da preuzme ulogu glavnog posrednika u regionalnom dijalogu u kojemu sudjeluju svi regionalni dionici, uključujući Ligu arapskih država, Saudijsku Arabiju, Egipat, Tursku i Iran; podsjeća na važnost uvažavanja legitimnih zahtjeva lokalnog stanovništva radi dugoročne stabilnosti te regije, posebno kada je riječ o zahtjevima iznesenima tijekom arapskog ustanka 2011.; prima na znanje da je Liga arapskih država nedavno najavila osnivanje stalne jedinice za brzu reakciju, s posebnim naglaskom na borbi protiv IS-a i ostalih terorističkih skupina u nastajanju;

2.  naglašava važnost stalne političke prisutnosti EU-a na najvišoj mogućoj razini kako bi se održao dugoročni strateški politički dijalog i stvarno zajedničko promišljanje sa zemljama sjeverne Afrike i Bliskog istoka o tome što im je potrebno kako bi se ostvarila stabilnost u toj regiji; naglašava da će Europska unija imati važnu ulogu na međunarodnoj sceni samo ako bude sposobna govoriti jednim glasom; stoga poziva EU da u okviru dobre koordinacije unutarnjeg i vanjskog djelovanja brzo usvoji pravu zajedničku vanjsku politiku; poziva Visoku predstavnicu/potpredsjednicu Komisije da radi s ministrima vanjskih poslova ili visokorangiranim osobama iz političkog života priznatima od regionalnih aktera kako bi se pod vodstvom Unije i u njezino ime uspostavio trajan dijalog na visokoj razini sa zemljama u toj regiji; podsjeća da radi dugoročne političke i sigurnosne stabilnosti treba utvrditi ključne partnerske zemlje i na njih se oslanjati;

3.  naglašava važnost i nužnost uspješne provedbe sljedećih inicijativa tijekom 2015.: davanje podrške projektima i aktivnostima za izgradnju kapaciteta u zemljama sjeverne Afrike i Bliskog istoka, borba protiv radikalizacije i nasilnog ekstremizma, promicanje međunarodne suradnje, suočavanje s temeljnim uzrocima i trenutačnim krizama te jačanje partnerstava s ključnim zemljama, pa i jačanje političkog dijaloga s Ligom arapskih država, Organizacijom islamske suradnje, Afričkom unijom i ostalim relevantnim regionalnim koordinacijskim strukturama, poput G5 Sahela;

4.  naglašava činjenicu da su stabilnost i sigurnost u sjevernoj Africi i na Bliskom istoku od ključne važnosti za sigurnost Unije; podsjeća da IS/Daeš i ostale terorističke organizacije već dugi niz godina imaju uporišta u Iraku i Siriji te da nastoje vršiti regionalni utjecaj; napominje da su pobjede tih organizacija rezultat institucijskih, demokratskih i sigurnosnih kriza u tim zemljama i propusnosti granica koje ih dijele; ističe da su kapaciteti IS-a/Daeša i skupine al-Nusra za novačenje snaga potpomognuti ekonomskom, političkom, socijalnom i kulturnom krizom koja pogađa tu regiju; poziva EU da zajedno s arapskim svijetom ispita temeljne uzroke radikalizacije i da usvoji sveobuhvatan pristup koji se temelji na sigurnosti, demokratskom upravljanju te političkom, gospodarskom, socijalnom i kulturnom razvoju i koji će biti vođen načelom uključivosti; smatra da ako se ne pronađe održivo rješenje za te probleme, da će svaka mjera za suzbijanje prijetnje koju predstavljaju IS/Daeš i druge terorističke skupine nailaziti na sve veće i trajne prepreke;

5.  prima na znanje da je u okviru strategije EU-a pod nazivom „Elementi regionalne strategije EU-a za Siriju i Irak i prijetnja koju predstavlja Daeš” dodijeljeno milijardu eura, od kojih je 400 milijuna namijenjeno humanitarnoj pomoći; pozdravlja pokušaje da se humanitarna pomoć EU-a prilagodi rodnim i dobnim specifičnim potrebama; poziva da se posebna pozornost posveti Jordanu i Libanonu, koji prihvaćaju najveći broj izbjeglica u odnosu na veličine svog stanovništva; naglašava važnost toga da te dvije zemlje izbjeglicama omoguće siguran prolazak na svoje teritorije i poštuju načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja; također podsjeća na posljedice izbjegličke krize za kurdistansku regionalnu vladu u Iraku; zabrinut je zbog činjenice da bi izbjeglički kampovi, zbog krajnjeg siromaštva i oskudice koja u njima vlada, mogli postati žarišta radikalizacije; smatra da su izbjeglički kampovi, dugoročno gledajući, faktori destabilizacije za zemlje u kojima se nalaze te stoga traži da se pronađu dugoročna rješenja kojima će se pomoći i izbjeglicama i zemljama koje ih prihvaćaju; poziva EU da radi s ostalim partnerima, posebno s UNHCR-om i UNICEF-om, kako bi se riješili trajni problemi u izbjegličkim i prognaničkim kampovima u Iraku, Jordanu, Libanonu i Turskoj, posebno kada je riječ o izostanku školovanja za djecu i mlade; pozdravlja to što su se u okviru nove strategije i Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru izdvojila sredstva za stanovništva zemalja domaćina; poziva sve države članice EU-a da iskažu veću predanost rješavanju izbjegličke krize, i to u obliku financijskih sredstava i preseljenja najugroženijih izbjeglica;

6.  prima na znanje stalno povećanje broja tražitelja azila iz Sirije i Iraka te poziva države članice EU-a da ulože veći trud u prihvat tražitelja azila i brzu obradu podnesenih zahtjeva;

7.  pozdravlja sudjelovanje pojedinih zemalja sjeverne Afrike i Bliskog istoka u međunarodnoj koaliciji protiv IS-a/Daeša; potiče njihove vlade i međunarodnu zajednicu da udvostruče svoja nastojanja usmjerena prema sprječavanju financiranja međunarodnog terorizma i ratova u Siriji i Libiji; ponavlja svoj poziv svim zemljama regije da spriječe pojedince te privatne ili javne subjekte u financiranju ili olakšavanju financiranja terorističkih organizacija ili sirijskih pojedinaca ili poduzeća povezanih sa sirijskom vladom, koja je trenutačno pod sankcijama EU-a, koje moraju biti dovoljno oštre; poziva ih da sudjeluju u programima za regionalnu suradnju u praćenju kretanja kapitala, sklapanju partnerstava između Vijeća za suradnju zemalja u Perzijskom zaljevu, Lige arapskih država, Organizacije islamske suradnje i institucija EU-a; ističe krajnju potrebu da se uvede djelotvoran sustav kazni u koordinaciji s Ligom arapskih država, Organizacijom islamske suradnje i Vijećem za suradnju zemalja u Perzijskom zaljevu kojim će se stati na kraj privatnom financiranju Daeša od međunarodnih aktera te komercijalizaciji ilegalne nafte koju ta organizacija proizvodi; u tom pogledu ističe i krajnju nužnost prisnije suradnje među carinama na granici Turske, Iraka i Sirije kako bi se spriječilo IS/Daeš da prodaje ilegalnu naftu;

8.  naglašava važnost strateškog i konstruktivnog dugoročnog dijaloga s Ligom arapskih država, Organizacijom islamske suradnje te Vijećem za suradnju zemalja u Perzijskom zaljevu; pozdravlja u tom pogledu izjavu iz Atene od 11. lipnja 2014. te memorandum o razumijevanju iz siječnja 2015. te poziva da se ti dokumenti u cijelosti primijene; ustraje na ključnoj važnosti redovitog održavanja sastanaka na vrhu između EU-a i Lige arapskih država, Organizacije islamske suradnje te Vijeća za suradnju zemalja u Perzijskom zaljevu; ustraje na središnjoj ulozi koju će Liga arapskih država morati odigrati u rješavanju krize; smatra da te krize u prvi plan stavljaju nužnost da države Lige tu organizaciju pretvore u istinsko odlučivačko tijelo koje je sposobno donositi obvezujuće odluke; prima na znanje stratešku suradnju između Europske unije i Vijeća za suradnju zemalja u Perzijskom zaljevu; ističe važnost pozitivnog i političkog utjecaja Vijeća za suradnju zemalja u Perzijskom zaljevu u upravljanju krizama i sukobima u zemljama sjeverne Afrike i Bliskog istoka;

9.  naglašava i važnost regionalnih dijaloga s Turskom i Iranom; pozdravlja nedavno postignut dogovor između skupine EU3+3 i Irana o iranskom nuklearnom programu te se nada da će dogovor u dogovorenom roku dovesti do konačnog sveobuhvatnog sporazuma; poziva potpredsjednicu/Visoku predsjednicu i države članice da u slučaju postizanja konačnog sporazuma o nuklearnom programu održe opsežno savjetovanje s Iranom kako bi se istodobno tu zemlju obvezalo da se pridržava sporazuma o neširenju nuklearnog oružja sve dok to ne potvrde mjerodavna tijela, uključujuči Međunarodnu agenciju za atomsku energiju; u tom pogledu potiče EU da se aktivno uključi u promicanje mjera za izgradnju povjerenja između Irana i Saudijske Arabije; naglašava potrebu da se više truda uloži u suradnju s Turskom u pogledu borbe protiv terorizma; ustraje u tome da Turska, kao članica NATO-a, može imati vodeću ulogu u borbi protiv IS-a/Daeša te u stabilizaciji Iraka i Sirije; poziva Tursku da zauzme jasan stava i u cijelosti preuzme ulogu stabilizatora u regiji djelotvornim nadziranjem svojih granica sa Sirijom i većim zalaganjem u borbi protiv IS-a/Daeša u suradnji s EU-om;

10.  poziva zemlje u regiji da se suzdrže od izvoza terorizma i oružja u susjedne zemlje jer bi se time situacija mogla dodatno destabilizirati;

11.  podsjeća na nužnost stvaranja uvjeta za ponovno pokretanje mirovnih pregovora između Izraela i Palestinske samouprave kako bi se za sukob pronašlo konačno rješenje koje se zasniva na postojanju dviju država, na temelju granica iz 1967., koje žive jedna uz drugu u sigurnosti i miru pri čemu je Jeruzalem glavni grad obiju država u skladu s međunarodnim pravom; još jednom izražava duboku zabrinutost zbog naglog pogoršanja humanitarnog stanja u Pojasu Gaze; duboko je zabrinut zbog izraelske politike naseljavanja na Zapadnoj obali; duboko je zabrinut zbog zastoja u dijalogu i sve većih napetosti između Izraelaca i Palestinaca; poziva obje strane, EU i međunarodnu zajednicu, da ozbiljno i vjerodostojno rade na ostvarivanju toga; pozdravlja i podržava odlučnost Visoke predstavnice Mogherini da EU uloži više truda u angažiranost u bliskoistočnom mirovnom procesu te da odigra ulogu posrednika; potiče sve strane da se suzdrže od svih radnji, kao što su poticanje na nasilje, provokacije, prekomjerna uporaba sile ili odmazde, kojima bi se situacija pogoršala; ponavlja svoju punu podršku arapskoj mirovnoj inicijativi te poziva države Arapske lige i Izrael da je primijene; ističe da bi svako promišljanje Palestinske samouprave o nastavku mirovnih procesa i administrativne i političke kontrole u Pojasu Gaze uvelike imalo koristiti od uključivanja Lige arapskih država; ističe ključnu ulogu koju je odigrao Egipat u postizanju definitivnog prekida vatre u sukobu između Hamasa i Izraela u ljeto 2014.; traži od međunarodnih donatora da se pridržavaju obveza preuzetih na konferenciji u Kairu održanoj u listopadu 2014.;

12.  daje punu podršku EU-u u provođenje konkretnih mjera u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP) radi promicanja stabilnosti i sigurnosti zemalja sjeverne Afrike i Bliskog istoka; žali što su misije i operacije ZSOP-a koje su raspoređene po regiji (EUBAM Libija, EUPOL COPPS i EUBAM Rafah) preskromne te nisu na razini sigurnosnih izazova u regiji te poziva na njihovo strateško promišljanje; ističe da bi EU u okviru svojih obveza prema ljudskim pravima i vladavini prava mogao imati važnu ulogu u pružanju konkretne pomoći i usluga osposobljavanja u specifičnim vještinama u područjima reforme kaznenopravnog sustava, demobilizacije i reintegracije te reforme sigurnosnog sektora, kontrole granica, borbe protiv terorizma i radikalizacije te sprječavanja krijumčarenja oružja, droge i ljudi; poziva da se posebna pozornost usmjeri na Libiju; naglašava važnost dijaloga i suradnje s Ligom arapskih država i Afričkom unijom kako bi partnerske zemlje mogle razviti vještine i raspolagati nužnim vojnim i ljudskim resursima za borbu protiv ekstremizma;

13.  snažno se protivi uporabi bespilotnih letjelica u izvansudskim i izvanteritorijalnim pogubljenjima osumnjičenika za terorizam te zahtijeva zabranu uporabe bespilotnih letjelica u tu svrhu;

14.  poziva nadležna tijela država članica EU-a i zemalja Bliskog istoka i sjeverne Afrike da podupru zabranu mučenja, kako je izričito utvrđeno u Konvenciji UN-a protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja, koju je većina njih potpisala i ratificirala; ponavlja da su priznanja iznuđena mučenjem nevažeća te osuđuje tu praksu;

15.  posebno izražava zabrinutost zbog činjenice da su različite političke krize u regiji smanjile obavještajne sposobnosti država članica; podsjeća na presudnu važnost koju promicanje bolje suradnje između država članica EU-a i zemalja sjeverne Afrike i Bliskog istoka ima u borbi protiv terorizma kojim se ne krše ljudska prava ni međunarodno pravo; poziva na sustavnu i plodnu suradnju između tih zemalja te Europola i Interpola kako bi im se pomoglo da razviju nužne strukture i resurse u području antiterorizma, suzbijanja terorizma i organiziranog kriminala, pa i trgovine ljudima, i to provedbom integriranih obrambenih sustava primarno osmišljenih za zaštitu ljudskih prava svih pojedinaca, pod uvjetom da su poduzete odgovarajuće mjere za zaštitu ljudskih prava; naglašava dijalog 5+5, kojim se dopunjava djelovanje Unije za Mediteran i omogućava suradnja u području sigurnosti; naglašava potrebu za prevladavanjem stalnih poteškoća u suradnji sa zemljama iz kojih dolaze strani borci, kroz koje putuju i u koje se upućuju; poziva države članice EU-a da udruže svoja sredstva, poboljšaju postojeće mehanizme (Frontex, Eurosur) te izrade europsku evidenciju podataka o putnicima (PNR) kako bi se poboljšao nadzor vanjskih granica EU-a; naglašava da bi trebalo ojačati aktivnu suradnju ministara vanjskih i unutarnjih poslova, posebice u vezi s pravosudnom i policijskom suradnjom i razmjenom informacija;

16.  podsjeća na nužnost pronalaska političkog rješenja za sukob u Siriji; smatra da je za postizanje održivog rješenja nužan uključiv politički postupak pod sirijskim vodstvom koji će dovesti do tranzicije, koji će se temeljiti na Komunikaciji iz Ženeve od 30. lipnja 2012. i biti usklađen s mjerodavnim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a kako bi se održalo jedinstvo, suverenost i teritorijalna cjelovitost zemlje; pozdravlja trud koji Sirijska nacionalna koalicija ulaže u širenje svog članstva i suradnju s ostalim opozicijskim skupinama, pa i kada je riječ o nedavnom dogovoru s Nacionalnim odborom za koordinaciju kako bi se utvrdilo stajalište opozicije u pogledu političke tranzicije; podupire napore posebnog izaslanika UN-a Staffana de Misture za okončanje oružanih sukoba i ponovno pokretanje političkog dijaloga; ističe važnost pružanja podrške sirijskoj demokratskoj oporbi i njezina očuvanja; podsjeća na nužnost da vlada Bašara al-Asada odgovara za zločine protiv čovječnosti, ratne zločine i gruba kršenja ljudskih prava koje je počinila tijekom sukoba;

17.  traži da se u sklopu svake inicijative kojoj je cilj zaustaviti borbe u Siriji vodi računa o poštovanju međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnog prava o ljudskim pravima, koje se primjenjuje u vrijeme mira i rata, kao i međunarodnog kaznenog prava; poziva Europsku uniju da poveća pritisak na Asadov režim radi poštovanja rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a br. 2139 (2014), 2165 (2014) i 2191 (2014) te da uloži više truda u isporuku humanitarne pomoći, pa i u područja pod kontrolom sirijske umjerene oporbe te da se tim zemljama pomogne pri izgradnji kapaciteta; pozdravlja obveze preuzete tijekom donatorske konferencije Kuvajt III te poziva EU i ostale međunarodne donatore da kao odgovor na krizu u Siriji ispune svoje financijske obveze; podupire preporuku Komisije da se promiče ponovna uspostava javne uprave i javnih službi u razorenim regijama Sirije te poziva da se hitno dostavi pomoći za obnovu Kobanija;

18.  izražava duboku zabrinutost zbog toga što se humanitarna situacija u Siriji pogoršala četvrtu godinu zaredom; prima na znanje da se pristup humanitarnoj pomoći smanjuje kao posljedica namjernog otežavanja pružanja pomoći, čemu valja smjesta stati na kraj; prima na znanje s ozbiljnom zabrinutošću da se broj ljudi koji žive u područjima kojima humanitarne organizacije teško mogu pristupiti ili im uopće ne mogu pristupiti gotovo udvostručio u protekle dvije godine;

19.  ističe da su dokumentirana ratna silovanja žena i djevojčica, i to u Siriji, Iraku i područjima koja kontrolira Da'esh; snažno potiče da se ženskim žrtvama silovanja u oružanom sukobu ponude sve zdravstvene usluge u vezi sa spolnim i reproduktivnim zdravljem, uključujući pobačaj, u humanitarnim prostorima koje financira EU, u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom, rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a, zajedničkim člankom 3. Ženevskih konvencija, jamčeći svu nužnu zdravstvenu skrb kakvu ranjeni i bolesni iziskuju bez ikakvoga nepovoljnog razlikovanja;

20.  ističe nužnost toga da iračka vlada nastavi promicati sudjelovanje, koje bi trebalo na uključiv način obuhvatiti pripadnike svih vjerskih i etničkih skupina zemlje, a posebno sunitsku manjinu, u okviru sustava podijeljene političke odgovornosti, podijeljenih ovlasti i zajedničke zarade od nafte; traži da uvođenje takvog sustava bude preduvjet za primjenu sporazuma o partnerstvu i suradnji između Europske unije i Iraka; poziva iračku vladu da bez odgađanja pruži zaštitu etničkim i vjerskim manjinama, spriječi nasilje šijitskih paravojnih skupina nad sunitskom manjinom te pruži utočišta i pomoć u obliku osnovnih potrepština izbjeglicama u bijegu od terora ISIS-a; prima na znanje sporazum postignut između vlade Iraka i kurdistanske regionalne vlade Iraka te potiče njegovu cjelovitu provedbu i poziva Irak da u skladu s ustavnim odredbama u potpunosti poštuje financijska prava kurdistanske vlade; naglašava važnost i potiče dodatno poboljšanje suradnje između Bagdada i Erbila radi ostvarivanja sigurnosti i gospodarskog blagostanja u Iraku i regiji; potiče EU da doprinese jačanju političkih, administrativnih i vojnih kapaciteta iračke vlade, posebno kako bi se riješili izazovi koje nameće društvena i gospodarska kriza te nedovoljna zaštita ljudskih prava;

21.  uvjeren je da je za dugotrajnu sigurnost u tim područjima potrebno dodatno stabilizirati regije koje su već oslobođene od IS-a ili drugih terorističkih skupina; ističe da se to može učiniti samo pružanjem humanitarne pomoći, programima razminiranja i održavanjem reda;

22.  odlučno osuđuje teroristički napad u muzeju Bardo, u Tunisu, počinjen 18. ožujka 2015. za koji je IS preuzeo odgovornost; zabrinut je zbog kapaciteta terorističkih mreža da privlače nove pripadnike u zemlji kojom upravlja vlada nacionalnog jedinstva u čijem radu sudjeluje umjerena islamska stranka Enada; zabrinut je i zbog propusne granice Tunisa s Libijom, od čega u prvom redu koristi imaju krijumčari droge i oružja, te pozdravlja nedavno sklopljenu suradnju u tom pogledu između Tunisa i EU-a i njegovih država članica; i dalje je zabrinut zbog velikog priljeva libijskih izbjeglica u Tunis, što je golem pritisak na stabilnost zemlje i pozdravlja njihov prihvat u Tunisu, zemlji u kojoj se trenutačno nalazi više od milijun libijskih izbjeglica; naglašava važnost toga da EU i Tunis nastave poboljšavati svoju suradnju u području sigurnosti, posebno izradom zajedničkih sigurnosnih programa; smatra da je ključno tuniško pitanje postaviti kao prioritet, i to preuzimanjem konkretnih obaveza, pa i kada je riječ o gospodarstvu i ulaganjima, kako bi se poduprla krhka demokratska tranzicija, imajući na umu da je uspjeh tuniškog socijalnog eksperimenta u interesu cijele regije i EU-a; potiče Komisiju da naglasi važnost demokratizacije i organizacijom sastanka na vrhu između EU-a i zemalja sjeverne Afrike i Bliskog istoka u Tunisu odasla simboličnu poruku nakon arapskih ustanaka;

23.  izražava veliku zabrinutost zbog pogoršanja sigurnosne i humanitarne situacije u Libiji; duboko je zabrinut zbog sve veće prisutnosti terorističkih skupina u zemlji, posebno ISIL-a/Daeša, koji iskorištavaju aktualni politički vakuum i porast nasilja; ističe važnost hitnih mjera za ograničavanje i suzbijanje utjecaja terorističkih skupina na teritoriju Libije; zabrinut je zbog posebno ozbiljne situacije na jugu zemlje s obzirom na to da se to područje rabi kao platforma za organizirani kriminal i naoružane skupine; ističe da je potrebno očuvati teritorijalnu cjelovitost i nacionalno jedinstvo Libije, što se isključivo može ostvariti provedbom politike koja obuhvaća jasno utvrđene aktere; potvrđuje svoju potporu pregovorima pod okriljem UN-a koje predvodi posebni izaslanik glavnog tajnika Bernardino León u kojima se nastoji pronaći rješenje koje će dovesti do stvaranja libijske vlade jedinstva; pozdravlja napore koje poduzimaju Alžir i Maroko u poticanju dijaloga unutar Libije; ističe da je EU u skladu s Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a br. 2174 (2014) već izrazio spremnost na uvođenje restriktivnih mjera protiv onih koji pokušavaju naštetiti dijalogu; naglašava da bi EU trebao biti spreman pružiti potporu institucijama u Libiji čim se pronađe političko rješenje i postigne prekid vatre; naglašava da bi EU trebao doprinijeti naporima u vezi s reformom sigurnosnog sektora (SSR) i razoružanjem, demobilizacijom i reintegracijom (DDR) u Libiji odmah nakon stupanja na dužnost vlade jedinstva te na njezin zahtjev; međutim, upozorava na to da u slučaju zastoja u političkim pregovorima i povećanja intenziteta oružanog sukoba, EU mora biti spreman doprinijeti bilo kojoj intervenciji za očuvanje mira pod mandatom Vijeća sigurnosti UN-a;

24.  izražava zabrinutost zbog pogoršanja sigurnosnog stanja u Jemenu; naglašava da se politička kriza pretvorila u sigurnosnu i humanitarnu krizu koja destabilizira cijeli Arapski poluotok i zemlje Bliskog istoka i sjeverne Afrike; podržava UN u njegovim nastojanjima da nastavi s pregovorima; naglašava da samo široki politički konsenzus glavnih političkih skupina postignut u mirovnim pregovorima i u okruženju bez straha može pružiti održivo rješenje trenutačne krize i očuvati jedinstvo i teritorijalnu cjelovitost zemlje; poziva EU i države članice da poduzmu konkretne inicijative za pomoć civilnom stanovništvu i okončanje dramatične situacije;

25.  snažno osuđuje napade na civilnu infrastrukturu i stanovništvo u Jemenu koji su prouzročili pogibiju velikog broja ljudi te ozbiljno pogoršali već tešku humanitarnu situaciju; poziva EU da zajedno s međunarodnim i regionalnim sudionicima posreduje u postizanju trenutačnog prekida vatre i prestanku nasilja usmjerenog na civile; poziva na to da se u suradnji s ostalim međunarodnim donatorima na raspolaganje stave dodatna sredstva kako bi se spriječila humanitarna kriza i potrebitima pružila pomoć u osnovnim potrepštinama;

26.  apelira na Europsku komisiju da zajedno sa zemljama Bliskog istoka i sjeverne Afrike strukturno riješi problem mladih ljudi koji napuštaju EU kako bi se borili na strani ISIS-a/Daeša i ostalih terorističkih organizacija u Siriji i Iraku; poziva države članice da poduzmu odgovarajuće mjere kako bi spriječile odlazak boraca sa svojeg državnog područja u skladu s Rezolucijom br. 2170 (2014) Vijeća sigurnosti UN-a, te da razrade zajedničku strategiju koju će sigurnosne službe i agencije EU-a primjenjivati u praćenju i nadziranju džihadista; poziva na suradnju u EU-u i na međunarodnoj razini kako bi se poduzele odgovarajuće pravne mjere protiv svakoga tko bude osumnjičen za sudjelovanje u terorističkim radnjama, kao i druge preventivne mjere za otkrivanje i sprečavanje radikalizacije; poziva države članice EU-a da pojačaju međusobnu suradnju i razmjenu informacija, kao i s tijelima EU-a;

27.  naglašava da je važno da egipatska vlada u borbi protiv terorizma poštuje temeljna ljudska prava i političke slobode, zastavi sustavno uhićivanje mirnih prosvjednika i aktivista te očuva pravo na pravično suđenje; napominje da bi pozdravio zabranu smrtne kazne od koje bi koristi imali članovi političkih i društvenih organizacija koji su nedavno osuđeni;

28.  pozdravlja preliminarni dogovor o toku rijeke Nila koji su 23. ožujka 2015. zaključili Egipat, Sudan i Etiopija; naglašava da je zajednički dogovor o upotrebi vode rijeke Nila ključan za sigurnost svih uključenih zemalja; naglašava da bi EU trebao biti spreman poticati daljnji dijalog između svih strana ako procjeni da će to pomoći pregovorima;

Jačanje opće strategije za demokraciju i ljudska prava

29.  uvjeren je da je nedostatak demokracije jedan od temeljenih uzroka političke nestabilnosti u regiji te da je poštovanje ljudskih prava i osnovnih demokratskih načela u dugoročnom pogledu najjača zaštita protiv kronične nestabilnosti u zemljama Bliskog istoka i sjeverne Afrike; poziva EU i njegove države članice da ne promatraju regiju Bliskog istoka i sjeverne Afrike isključivo kroz leću kratkotrajnih sigurnosnih prijetnji nego da pruže aktivnu i održivu potporu demokratskim težnjama društava u regiji; ističe da je potrebno poduzeti uravnotežene mjere u okviru sveobuhvatnog i ambicioznog pristupa demokraciji, povezati sigurnosnu politiku s politikom ljudskih prava koja je jedan od prioriteta EU-a; ističe važnost jačanja dugoročne stabilnosti na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi pružanjem trajne potpore EU-a civilnom društvom, posebno preko Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava i Instrumenta za poticanje razvoja civilnog društva, kao i preko novih instrumenata za poticanje demokracije, kao što su Europska zaklada za demokraciju; poziva države članice da u duhu solidarnosti i obveze pruže dovoljno sredstava proračunu zaklade kako bi se osigurala najfleksibilnija i najučinkovitija potpora lokalnim sudionicima za demokratsku promjenu u regiji; poziva ESVD da udvostruči napore za širenje i objašnjavanje europskih vrijednosti, posebice redovitim kontaktima s nadležnim tijelima te, usporedno, s predstavnicima civilnih društava;

30.  pozdravlja to što su Visoka predstavnica/potpredsjednica Komisije i Europska komisija pokrenule opsežno savjetovanje o reviziji europske politike susjedstva; poziva Komisiju, ESVD, Vijeće i države članice da europskoj politici susjedstva daju učinkovitije i inovativnije političke i strateške značajke; pozdravlja sastanak ministara stranih poslova iz EU-a i južnih sredozemnih zemalja; podsjeća da su se na tom sastanku prvi put u sedam godina našli ministri vanjskih poslova; smatra da bi se oni trebali nalaziti jednom godišnje; traži od ESVD-a i Komisije da nastave poticati sve demokratske reforme i podržavati demokratske aktere u zemljama Bliskog istoka i sjeverne Afrike, poglavito u susjednim zemljama Europske unije; ističe važnost toga da se očuva trenutačna ravnoteža u dodjeljivanju sredstava u europskoj politici susjedstva; podsjeća da bi se zemljama koje napreduju u provedbi reformi i praćenju europske politike trebala omogućiti dodatna potpora, uz posebni naglasak na Tunisu, te ističe potrebu za poticanjem prava žena;

31.  poziva EU i države članice da uspostave poseban program za potporu i rehabilitaciju žena i djevojčica žrtava seksualnog nasilja i ropstva u područjima pogođenih sukobom na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi, posebno u Siriji i Iraku; poziva vlade zemalja Bliskog istoka i sjeverne Afrike, UN, EU i nevladine organizacije koje se bave tom tematikom da uzmu u obzir posebnu ranjivost žena i djevojčica izbjeglica, osobito onih koje su odvojene od svojih obitelji, da im pruže odgovarajuću zaštitu i ulože veće napore u pružanje pomoći osobama koje su preživjele seksualno nasilje, donoseći istovremeno socijalne politike kojima im se omogućuje ponovno uključenje u društvo; poziva strane u oružanim sukobima da poštuju odredbe Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a br. 1325 (2000), poduzmu mjere za zaštitu žena i djevojčica, posebice od seksualnog zlostavljanja, krijumčarenja i prostitucije, te da se bore protiv nekažnjavanja počinitelja; apelira na vlade zemalja Bliskog istoka i sjeverne Afrike da potpišu i ratificiraju Istanbulsku konvenciju koja je snažan instrument za sveobuhvatno rješavanje problema nasilja nad ženama i djevojčicama, uključujući obiteljsko nasilje i genitalno sakaćenje žena;

32.  naglašava mogućnost koju pružaju pregovori o sporazumima o pridruživanju u vezi s poticanjem reformi; ustraje na činjenici da bi trebalo stvoriti vezu među svim dimenzijama djelovanja kako bi se Europskoj uniji omogućilo da potpuno i dosljedno produbi svoje odnose; ističe da je potrebno da se u te sporazume uključe stvarni i opipljivi poticaji za partnere, kako bi se omogućila privlačnija, učinkovita i uočljiva reforma za civilno stanovništvo;

33.  naglašava da bi EU i zemlje Bliskog istoka i sjeverne Afrike trebale uže surađivati na temelju uzajamno prihvatljivih ciljeva koji počivaju na zajedničkim interesima; ističe prednosti koje bi imala pomoć Europske unije zemljama Bliskog istoka i sjeverne Afrike koja je koordinirana s drugim međunarodnim donatorima; poziva Komisiju da predloži na koji bi se način ta koordinacija mogla poboljšati i naglašava potrebu koordinacije pomoći u nuždi s dugotrajnom pomoći u razvoju;

34.  snažno vjeruje da je razvoj lokalne demokracije i učinkovitog lokalnog upravljanja ključan za stabilizaciju zemalja Bliskog istoka i sjeverne Afrike te stoga poziva na institucionalizaciju i razvoj kapaciteta udruženja lokalnih i regionalnih tijela u tim zemljama;

35.  osuđuje trajno kršenje prava na slobodu vjere ili vjerovanja u regiji te ponovno ističe važnost koju EU pridaje tom pitanju; naglašava još jednom da je sloboda mišljenja, uvjerenja i vjere temeljno ljudsko pravo; naglašava, stoga, da je potrebno učinkovito se boriti protiv svih oblika diskriminacije vjerskih manjina; zahtijeva od vlada zemalja Bliskog istoka i sjeverne Afrike da stanu u obranu religijskog pluralizma; poziva Europsku uniju da pojača svoje napore u zagovaranju aktivne zaštite vjerskih manjina i pružanju utočišta; pozdravlja usvajanje smjernica EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjere ili uvjerenja tijekom izvještajnog razdoblja za 2013. i poziva institucije EU-a i države članice da posebnu pozornost usmjere na provedbu tih smjernica i u međunarodnim i regionalnim forumima te u bilateralnim odnosima s trećim zemljama; potiče potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu i ESVD da se uključe u trajni dijalog s nevladinim organizacijama, vjerskim zajednicama ili zajednicama zagovornika istih uvjerenja te vjerskim vođama;

36.  uvjeren je da kulturna suradnja i diplomacija, kao i akademska suradnja i vjerski dijalog, imaju ključnu ulogu u borbi protiv terorizma i svakog oblika radikalizma; naglašava da, za Europu i područje Bliskog istoka i sjeverne Afrike, obrazovanje i razvoj kritičkog mišljenja također predstavljaju zaštitu od radikalizacije te poziva EU i njegove države članice da u vezi s time podupre potrebna ulaganja; ističe da je promicanje kulturnih i sveučilišnih razmjena, među ostalim s predstavnicima umjerenog islama u zemljama Bliskog istoka i sjeverne Afrike te s islamskim zajednicama u Europi od presudne važnosti; potiče partnerske zemlje da sudjeluju u kulturnim programima Unije; poziva Europsku komisiju da ponovno razmotri prijedlog Europskog parlamenta o uvođenju ambicioznog euromediteranskog programa Erasmus koji je odvojen od programa Erasmus+; poziva Komisiju da odmah posveti posebnu pozornost programima Erasmus+, izrađenima za južni Mediteran; potiče programe razmjene koji će također uključivati sudionike iz zemalja Bliskog istoka i sjeverne Afrike koje nisu članice Europske politike susjedstva;

37.  ističe nužnost toga da se kao odgovor na džihadističku propagandu i lokalnu radikalizaciju osmisli djelotvorna europska protupropaganda zajednička svim državama članicama, uzimajući u obzir uporabu digitalnih alata, interneta i društvenih mreža te uključujući europska lokalna tijela te u suradnji sa zajednicama europskih građana koji imaju snažne kulturne veze sa zemljama Bliskog istoka i sjeverne Afrike; smatra da bi se taj diskurs usmjeren protiv džihadističke propagande trebao temeljiti na promicanju zajedničkih vrijednosti koje počivaju na univerzalnosti ljudskih prava te bi se njime trebala diskreditirati ideja sukoba između religija ili civilizacija; poziva na imenovanje u ESVD-u osoblja koje govori jezike zemalja Bliskog istoka i sjeverne Afrike radi povećanja učinkovitosti komunikacije; naglašava potrebu da se pronose pozitivne poruke i konkretni primjeri o odnosima i suradnji između Europske unije i zemalja Bliskog istoka i sjeverne Afrike; primjećuje potrebu povećanja vidljivosti i prepoznatljivosti Europske unije i njezinih država članica u regiji;

38.  naglašava mogućnosti europske politike susjedstva u smislu kulturnog i međuvjerskog dijaloga; ustraje na poveznici između, s jedne strane, razmjene i suradnje u području kulture i obrazovanja između EU-a i zemalja u sklopu europske politike susjedstva i, s druge strane, razvoja i jačanja otvorenog civilnog društva, demokracije i vladavine prava te promicanja temeljnih sloboda i ljudskih prava;

39.  ističe važnost uspostavljanja izravnog dijaloga s civilnim društvima zemalja Bliskog istoka i sjeverne Afrike kako bi se njihova očekivanja bolje razumjela; podržava stvaranje sustava za savjetovanje i vrjednovanje organizacija civilnog društva i novih generacija u okviru europske politike susjedstva; posebno naglašava važnost uključivanja mladih u tim zemljama u dijalog koji se temelji na iskrenom i izravnom odnosu, pod istim uvjetima; ističe važnost misija za promatranje izbora i apelira na Europski parlament i ESVD da ih pošalju u sve zemlje regije, na poziv vlada tih zemalja, kada postoje izgledi za provedbu istinskih demokratskih izbora te da zajamče da se tim misijama ne daje legitimitet izbornim manipulacijama; traži da se provode redovita praćenja u vezi s preporukama tih misija;

40.  ustraje na nužnosti afirmacije središnje uloge Unije za Mediteran, jedinstvenog foruma za dijalog o partnerstvu između Europske unije i zemalja na području Sredozemlja, koji bi trebao postati pokretač ulaganja namijenjenih održivom društveno-gospodarskom razvoju regije; napominje da bi za svoje projekte Unija za Mediteran trebala biti u stanju sama prikupiti financijska sredstva; podržava redovito održavanje ministarskih sastanaka; poziva na veće prenošenje informacija o njezinu programu i djelovanju, uključujući zajedničke misije za promatranje izbora i zajedničke ocjenjivačke misije te na veću suradnju s Europskom unijom; ponavlja važnost revitalizacije Euromediteranske parlamentarne skupštine i oživljavanja njezine političke ambicije radi rješavanja izazova koje postavljaju sigurnost i stabilnost mediteranskog područja, na način koji je istinski prihvatljiv za obje strane;

41.  izražava duboku zabrinutost zbog kršenja ljudskih prava, osobito osjetljivih skupina u zemljama Bliskog istoka i sjeverne Afrike kojima prijete sukobi; smatra da su djeca jedna od najosjetljivijih skupina te stoga ponavlja potrebnu jačanja napora za provedbu revidirane strategije za provedbu smjernica EU-a o djeci i oružanim sukobima; potiče EU na dodatno produbljivanje suradnje s posebnim izaslanikom UN-a za djecu koja su zahvaćena oružanim sukobima pružajući potporu akcijskim planovima i mehanizmima praćenja i izvješćivanja;

Jačanje suradnje u gospodarskom razvoju

42.  potvrđuje da je područje Bliskog istoka i sjeverne Afrike posebno pogođeno siromaštvom i nejednakostima; uvjeren je da je gospodarski i društveni razvoj, povezan s jačanjem demokracije i pravde, nužan za postizanje političke stabilnosti; izražava zabrinutost zbog situacije mladih i smatra da je ključno pružiti im dostojne i legitimne izglede za budućnost; naglašava temeljnu važnost borbe protiv korupcije u zemljama Bliskog istoka i sjeverne Afrike, ne samo za privlačenje europskih ulaganja, nego i omogućavanje održivog gospodarskog razvoja te za suočavanje sa sigurnosnim izazovima; naglašava postojeći odnos između transparentnosti, vladavine prava i borbe protiv terorizma, koje je potrebno zajedno uzeti u obzir; poziva ESVD, Europsku komisiju i države članice EU-a da povećaju suradnju u području borbe protiv korupcije u zemljama Bliskog istoka i sjeverne Afrike, koja bi trebala biti prioritet u borbi protiv terorizma;

43.  smatra da bi strateški dijalog između Europske unije i zemalja Bliskog istoka i sjeverne Afrike trebalo dopuniti davanjem zamaha održivom gospodarskom razvoju, kojim se mogu umanjiti nejednakosti te stvoriti radna mjesta i mogućnosti za obrazovanje, posebno mladima; ističe važnost stvaranja uvjeta za pristup zemalja Bliskog istoka i sjeverne Afrike jedinstvenom tržištu Unije, uz sve zaštite koje su im potrebne; ističe važnost poticanja europskih ulaganja u zemlje Bliskog istoka i sjeverne Afrike, uključujući energetske i infrastrukturne projekte, čiji je strateški cilj poticanje održivog razvoja i demokratske odgovornosti;

44.  podsjeća da je 2015. Europska godina za razvoj kojom se želi inspirirati više Europljana da se uključe u iskorjenjivanje siromaštva diljem svijeta i koja se podudara s planovima međunarodne zajednice o utvrđivanju niza ciljeva održivog razvoja; poziva javna tijela na svim razinama upravljanja u zemljama Bliskog istoka i sjeverne Afrike da daju prednost ostvarenju tih ciljeva;

45.  naglašava da bi pojačani dijalog o pitanjima u vezi s energijom u Mediteranu mogao potaknuti regionalnu suradnju, promicati regionalnu stabilnost i osigurati ekološki integritet; stoga naglašava da bi se EU trebao snažnije baviti energetskom diplomacijom u zemljama Bliskog istoka i sjeverne Afrike kako je naznačeno u Energetskoj uniji; naglašava stratešku i gospodarsku važnost opskrbe energijom iz zemalja južnog susjedstva Europske unije; pozdravlja uspostavu euromediteranske platforme za plin te potvrđuje potrebu poticanja euromediteranskih odnosa u sektorima plina i električne energije;

46.  podržava financiranje sveučilišnih i strukovnih programa u zemljama Bliskog istoka i u sjeverne Afrike kako bi se stvorio bogat izvor profesionalnih vještina; prima na znanje da bi program cirkularne mobilnosti Europske unije za strukovno osposobljavanje trebalo u što većoj mjeri proširiti na sve zemlje Bliskog istoka i sjeverne Afrike, fleksibilnim i prilagodljivim mehanizmima, kao što su partnerstva za mobilnost;

47.  poziva EU da potvrdi svoj angažman u svim fazama gospodarskog razvoja država regije, uz pomoć svih mehanizama koji su mu na raspolaganju; podsjeća da su ti mehanizmi u rasponu od humanitarne pomoći do sveobuhvatnih i temeljitih sporazuma o slobodnoj trgovini te obuhvaćaju procese od izlaska iz krize do uspostavljanja stabilnih institucija;

48.  žali što je za oslobađanje makrofinancijske pomoći za zemlje čiji su proračuni vrlo nestabilni potrebno minimalno godinu dana; potiče EU da brzo mobilizira ili prenamijeni potrebna sredstva; ustraje u tome da se uspostave nove postupovne dimenzije europske pomoći, na temelju financijskih instrumenata vanjskog djelovanja Europske unije te na razini makrofinancijske pomoći; naglašava u kontekstu makrofinancijske pomoći da EU treba odgovarajuće procijeniti društveno-gospodarski učinak i učinak povezan s ljudskim pravima mjera koje zahtijevaju države korisnice kako bi se osiguralo da takva pomoć ne predstavlja čimbenik nestabilnosti, na primjer potkopavanjem javnih usluga; poziva donatore iz arapskog svijeta da svoju pomoć koordiniraju u sklopu Lige arapskih država i Vijeća za suradnju zemalja u Perzijskom zaljevu i, u mjeri u kojoj je to moguće, s EU-om;

49.  poziva Europsku investicijsku banku (EIB) i Europsku banku za obnovu i razvoj (EBRD) da usklade svoje strategije ulaganja s Unijom za Mediteran, razvijanjem pozitivnih sinergija;

50.  poziva Europsku uniju da sklopi partnerstva sa zemljama iz regije koje nisu u njezinu neposrednom susjedstvu; podržava sklapanje sporazuma kojim se uspostavlja područje slobodne trgovine između Europske unije i Komisije Gvinejskog zaljeva, kako bi se postigao obostrano koristan sporazum kojim bi se EU-u omogućila dodatna prisutnost i utjecaj u regiji, posebice ponovnim pokretanjem pregovora o novom programu zajedničkog djelovanja; podsjeća da je takav sporazum između Vijeća za suradnju zemalja u Perzijskom zaljevu i EFTA-e stupio na snagu 1. srpnja 2014.;

51.  potiče EU da nastavi rasprave za pokretanje pregovora o sveobuhvatnim i temeljitim sporazumima o slobodnoj trgovini s određenim zemljama regije, u skladu s angažmanom Europske unije slijedom partnerstva iz Deauvillea; podsjeća da je razvoj trgovinskih odnosa dio vanjske politike Europske unije te da pridonosi ciljevima mira, napretka i stabilnosti;

52.  naglašava da bi regionalna integracija zemalja Bliskog istoka i sjeverne Afrike omogućila jačanje političkih veza i potakla trgovinu i razvoj; poziva zemlje Bliskog istoka i sjeverne Afrike da diversificiraju svoja gospodarstva i uvoz; napominje da velika većina tih zemalja trguje sa zemljama izvan regije; žali zbog zastoja s kojim je suočena Unija Arapskog Magreba; poziva Europsku uniju da učini sve u svojoj moći, na diplomatskoj, političkoj i financijskoj razini, kako bi pomogla u procesu regionalne integracije zemalja Magreba u okviru Unije Arapskog Magreba ili zemljopisno šireg sporazuma iz Agadira;

53.  pozdravlja potporu Vijeća za vanjske poslove inicijativi za ulaganja u južnom Sredozemlju (AMICI); naglašava važnost inicijativa kojima se potiče dosljednost i učinkovitost vanjskog djelovanja Europske unije;

54.  podupire daljnju suradnju u području prometa, posebice snažnijim povezivanjem infrastrukturnih mreža Europske unije i partnerskih zemalja kako bi se olakšala razmjena robe i ljudi;

o
o   o

55.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Europskom odboru regija, vladama i parlamentima svih država članica Europske unije, glavnim tajnicima Lige arapskih država i Unije za Mediteran te vladama i parlamentima njihovih zemalja članica.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0023.
(2) SL C 247 E, 17.8.2012., str. 1.
(3) SL C 199 E, 7.7.2012., str. 163.
(4) SL C 168 E, 14.6.2013., str. 26.
(5) SL C 261 E, 10.9.2013., str. 21.
(6) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0207.
(7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0027.
(8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0010.
(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0040.
(10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0077.
(11) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0071.


Pregled europske politike susjedstva
PDF 379kWORD 159k
Rezolucija Europskog parlamenta od 9. srpnja 2015. o pregledu europske politike susjedstva (2015/2002(INI))
P8_TA(2015)0272A8-0194/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 2., članak 3. stavak 5., članke 8. i 21. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir Zajednički savjetodavni dokument Komisije i Visoke predstavnice pod nazivom „U susret novoj europskoj politici susjedstva” od 4. ožujka 2015.(1),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice pod nazivom „Partnerstvo za demokraciju i zajednički napredak s južnim Sredozemljem” (COM(2011)0200)(2), objavljenu 8. ožujka 2011. i Komunikaciju pod nazivom „Novi odgovor na promjene u susjedstvu” (COM(2011)0303)(3), objavljenu 25. svibnja 2011.,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Vijeću i Europskom parlamentu od 11. ožujka 2003. pod nazivom „Šira Europa – susjedstvo: novi okvir za odnose s našim istočnim i južnim susjedima” (COM(2003)0104)(4),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 18. veljače 2008. o europskoj politici susjedstva(5) te od 20. travnja 2015. o pregledu europske politike susjedstva,

–  uzimajući u obzir smjernice za promicanje i zaštitu svih ljudskih prava lezbijki, homoseksualaca, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih osoba (LGBTI), koje je Vijeće za vanjske poslove donijelo 24. lipnja 2013.,

–  uzimajući u obzir prijašnje rezolucije o europskoj politici susjedstva od 20. studenog 2003. o odnosima s našim susjedima na istoku i jugu(6), od 20. travnja 2004. o široj Europi – nova politika susjedstva(7), od 19. siječnja 2006. o europskoj politici susjedstva(8), od 15. studenoga 2007. o jačanju europske politike susjedstva(9), od 7. travnja 2011. o pregledu europske politike susjedstva ‒ istočna dimenzija(10), od 7. travnja 2011. o pregledu europske politike susjedstva ‒ južna dimenzija(11), od 14. prosinca 2011. o pregledu europske politike susjedstva(12), od 23. listopada 2013. o europskoj politici susjedstva: prema jačanju partnerstva: stajalište Europskog parlamenta o izvješćima za 2012.(13) te od 12. ožujka 2014. o procjeni i uspostavi prioriteta za odnose Unije sa zemljama Istočnog partnerstva(14),

–  uzimajući u obzir Zajedničku izjavu sa sastanka na vrhu Istočnog partnerstva održanog u Rigi 22. svibnja 2015.,

–  uzimajući u obzir izvješće skupine za razmatranje na visokoj razini o Energetskoj zajednici za budućnost,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0194/2015),

A.  budući da je europska politika susjedstva stvorena kako bi se produbili odnosi, povećala suradnja i ojačalo partnerstvo EU-a sa susjednim državama radi stvaranja područja zajedničke stabilnosti, sigurnosti i blagostanja, kao što je naglašeno u članku 8. UEU-a; budući da cilj ostaje isti;

B.  budući da se zemlje u susjedstvu trenutno suočavaju s promjenama zbog rastućeg broja dugotrajnih i novonastalih sigurnosnih izazova i da je stanje sigurnosti nestabilnije i znatno lošije i prijeti mu snažnija gospodarska kriza no što je bilo prilikom stvaranja europske politike susjedstva;

C.  budući da bi se revidirana politika trebala temeljiti na uzajamnoj odgovornosti i zajedničkoj predanosti vrijednostima i načelima EU-a, uključujući demokraciju, vladavinu prava, ljudska prava te učinkovite, odgovorne i transparentne javne institucije, te budući da je to u jednakoj mjeri u interesu susjednih društava kao i u našem interesu, u smislu stabilnosti, sigurnosti i blagostanja; budući da EU, unatoč složenosti i izazovima u praksi, mora i dalje ustrajno pružati potporu postupku tranzicije u svim zemljama i demokratizaciji, poštovanju ljudskih prava i vladavini prava;

D.  budući da su veliki dijelovi susjedstva i dalje pogođeni oružanim ili zamrznutim sukobima i krizama; budući da partnerske zemlje moraju nastojati pronaći mirno rješenje postojećih sukoba; budući da postojanje sukoba, uključujući zamrznute ili dugotrajne sukobe, sprečava gospodarsku, društvenu i političku preobrazbu te regionalnu suradnju, stabilnost i sigurnost; budući da bi EU trebao imati aktivniju ulogu u pronalasku mirnog rješenja postojećih sukoba;

E.  budući da ti sukobi potkopavaju razvoj istinske i učinkovite multilateralne dimenzije europske politike susjedstva; budući da su mir i stabilnost temeljni elementi europske politike susjedstva; budući da se partnerske zemlje moraju pridržavati tih načela;

F.  budući da EU snažno osuđuje sve oblike kršenja ljudskih prava, uključujući nasilje nad ženama i djevojkama, silovanje, ropstvo, zločine u ime časti, prisilno sklapanje brakova, dječji rad i genitalno sakaćenje žena;

G.  budući da su događaji u regiji od 2004., posebno u posljednjih nekoliko godina, pokazali da europska politika susjedstva nije u stanju na odgovarajući način i na vrijeme odgovoriti na teške okolnosti koje se brzo mijenjaju;

H.  budući da europska politika susjedstva ostaje strateški prioritet vanjske politike EU-a; budući da se revizija europske politike susjedstva mora provesti u cilju njezina jačanja i u duhu poticanja napretka prema sveobuhvatnoj i učinkovitoj zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici EU-a kao cjelini;

I.  budući da su Komisija i ESVD zajedno s Vijećem i Parlamentom više puta pokušali preoblikovati europsku politiku susjedstva kako bi riješili njezine nedostatke i prilagodili je novim međunarodnim i nacionalnim okolnostima, posebno nakon Arapskog proljeća; budući da se to odrazilo na novi financijski instrument za europsku politiku susjedstva za razdoblje od 2014. do 2020. ‒ Europski instrument za susjedstvo (ENI); budući da bi se pri pregledu europske politike susjedstva trebali uzeti u obzir aktualni izazovi koje predstavljaju kriza u istočnoj Ukrajini, okupacija Krima i Daeš;

J.  budući da nesigurnost, nestabilnost i nepovoljni društveno-gospodarski uvjeti u susjednim zemljama mogu imati negativan učinak te preokrenuti prethodna demokratska kretanja;

K.  budući da su od uspostave novog pristupa 2011. godine politički događaji u susjedstvu pokazali da EU mora preispitati svoje odnose sa susjedima, uzimajući u obzir različite vanjske i unutarnje okolnosti; budući da EU mora razmotriti nove izazove koji se javljaju u susjedstvu te prilagoditi svoju strategiju preispitujući svoje interese i prioritete te procjenjujući svoje političke alate, poticaje i dostupna sredstva te njihovu privlačnost partnerima;

L.  budući da se revizijom europske politike susjedstva iz 2011. utvrdilo da se novi pristup mora temeljiti na uzajamnoj odgovornosti i zajedničkoj predanosti univerzalnim vrijednostima ljudskih prava, demokracije i vladavine prava;

M.  budući da bi EU trebao imati aktivniju ulogu u mirnom rješavanju postojećih sukoba, posebice zamrznutih ili dugotrajnih, koji trenutačno predstavljaju nepremostivu prepreku potpunom razvoju europske politike susjedstva na istoku i jugu, sprečavajući dobrosusjedske odnose i regionalnu suradnju;

N.  budući da europska politika susjedstva uključuje različita „susjedstva”, obuhvaćajući zemlje s različitim interesima, ambicijama i mogućnostima;

O.  budući da je potrebna diferencirana i prilagođena politika jer susjedstvo EU-a nikad nije bilo više fragmentirano, s državama koje se međusobno uvelike razlikuju, kako u svojim ambicijama i očekivanjima prema EU-u, tako i u izazovima s kojima su suočene i svojem vanjskom okruženju; budući da se bilateralni odnosi s državama u okviru europske politike susjedstva razvijaju na različite načine; budući da je od presudne važnosti učinkovita primjena načela „više za više” u oblikovanju i razlikovanju odnosa s partnerskim zemljama te bi EU trebao „nagraditi” zemlje koje pokazuju poboljšanu suradnju s EU-om te napredak u postizanju europskih vrijednosti, i u smislu sredstava i u smislu drugih poticaja u okviru europske politike susjedstva; budući da bi susjedne zemlje EU-a trebale moći odrediti svoju budućnost bez vanjskog pritiska;

P.  budući da se napredak u rješavanju sukoba i nesuglasica između zemalja u okviru europske politike susjedstva treba smatrati kriterijem koji je potrebno uzeti u obzir u godišnjim izvješćima o napretku;

Q.  budući da je poštovanje teritorijalne cjelovitosti suverenih država temeljno načelo odnosa između zemalja u europskom susjedstvu i da je nedopustivo da jedna zemlja okupira područje druge zemlje;

R.  budući da sredstva koja su dostupna EU-u za aktivnosti koje obavlja kao globalni akter do 2020. u okviru višegodišnjeg financijskog okvira iznose samo 6 % ukupnog proračuna i obuhvaćaju sve povezane programe, uključujući pomoć za razvoj i suradnju;

S.  budući da je europska politika susjedstva doprinijela stvaranju jedinstvenog stajališta EU-a u susjedstvu kao cjelini; budući da bi države članice EU-a usklađenim naporima te povećavanjem vjerodostojnosti i sposobnosti EU-a da djeluje s jedinstvenim stajalištem trebale imati važnu ulogu u europskom susjedstvu;

T.  budući da bi postupak savjetovanja koji provode Komisija i ESVD trebao biti sveobuhvatan i uključiv kako bi se uzelo u obzir mišljenje svih dionika; budući da bi se trebala naglasiti važnost poticanja organizacija za prava žena i ravnopravnost spolova da sudjeluju u ovom postupku savjetovanja; budući da bi se trebali poduzeti dodatni napori za povećanje vidljivosti i svijesti o europskoj politici susjedstva u javnosti partnerskih zemalja;

U.  budući da se istočna i južna susjedstva suočavaju s različitim problemima, a njihovo uspješno rješavanje zahtijeva fleksibilnu europsku politiku susjedstva koja se može prilagoditi posebnim potrebama i izazovima svake regije;

1.  naglašava važnost, nužnost i pravovremenost pregleda europske politike susjedstva; naglašava da bi se revidiranom europskom politikom susjedstva trebalo moći ponuditi brz, fleksibilan i primjeren odgovor na situaciju na terenu istovremeno dajući ambicioznu, stratešku viziju razvoja odnosa sa susjednim zemljama i u bilateralnom i multilateralnom okviru, u skladu sa svojom predanošću promicanju središnjih vrijednosti na kojima se europska politika susjedstva temelji;

2.  ističe da je europska politika susjedstva ključni dio vanjske politike EU-a i mora ostati jedinstvena politika; smatra da je europska politika susjedstva dio vanjskog djelovanja EU-a čiji su potencijal i jedinstvenost rezultat sposobnosti mobilizacije mnoštva instrumenata u područjima diplomacije, sigurnosti, obrane, gospodarstva, trgovine, razvoja i humanitarne pomoći; ističe da je učinkovita europska politika susjedstva ključ za jačanje vanjskopolitičke vjerodostojnosti i globalnog pozicioniranja EU-a te da europska politika susjedstva mora dokazati da je EU spreman i sposoban pokazati stvarno vodstvo u vezi s našim globalnim partnerima;

3.  vjeruje u kontinuiranu vrijednost prvotnih ciljeva europske politike susjedstva u pogledu stvaranja područja blagostanja, stabilnosti, sigurnosti i dobrosusjedskih odnosa koji se temelje na vrijednostima i načelima Unije, uz pružanje pomoći i poticaja za provedbu temeljitih strukturnih reformi u susjednim zemljama na njihovu vlastitu odgovornost i u dogovoru s njima, s pomoću kojih će se omogućiti pojačana suradnja s EU-om; stoga naglašava da je potrebno uzeti u obzir stečena iskustva, vratiti se na sam početak i te ciljeve ponovno staviti na vrh dnevnog reda;

4.  naglašava stratešku važnost europske politike susjedstva kao politike koja stvara višeslojne odnose i jaku međuovisnost između EU-a i njegovih partnera u susjedstvu; ističe da je temeljni izazov za europsku politiku susjedstva ostvarivanje opipljivih i konkretnih poboljšanja za građane partnerskih zemalja; smatra da bi europska politika susjedstva trebala postati jača, više politička i učinkovitija politika, također jačanjem svojih pozitivnih elemenata, kao što je veće usmjerenje na partnerstvo s društvima, diferencijaciju i pristup „više za više”;

5.  naglašava da poštovanje univerzalnih temeljnih vrijednosti ljudskih prava, vladavine prava i demokracije, slobode, jednakosti i poštovanja ljudskog dostojanstva na kojima je Unija utemeljena mora ostati u središtu revidirane politike, kao što je navedeno u članku 2. svakog sporazuma o pridruživanju između EU-a i trećih zemalja; ponavlja da su jačanje vladavine prava i podrška demokraciji i ljudskim pravima u interesu partnerskih zemalja te poziva na jače uvjetovanje u pogledu poštovanja tih zajedničkih temeljnih vrijednosti; naglašava, u tom pogledu, ulogu posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava i Europske zaklade za demokraciju (EED);

6.  naglašava da obnovljena politika mora biti više strateška, fokusirana, fleksibilna i dosljedna, te mora slijediti političke ciljeve; poziva EU da oblikuje jasnu i ambicioznu političku viziju europske politike susjedstva te da obrati posebnu pozornost na vlastite političke prioritete u istočnom i južnom susjedstvu, uzimajući u obzir različite izazove s kojima se suočavaju zemlje u svakoj regiji te njihove različite težnje i političke ambicije; smatra da su istočna i sredozemna partnerstva od ključne važnosti; poziva na imenovanje posebnih predstavnika za istok i jug čija bi zadaća bila politički koordinirati revidiranu politiku i uključiti se u sva djelovanja EU-a u susjedstvu;

7.  naglašava važnu ulogu država članica, njihova znanja i bilateralne odnose s državama u okviru europske politike susjedstva u oblikovanju dosljedne politike EU-a; naglašava potrebu za ispravnom koordinacijom između potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice, povjerenika za europsku politiku susjedstva i pregovore o proširenju, delegacija EU-a i posebnih predstavnika EU-a kako bi se izbjeglo udvostručavanje napora; smatra da delegacije EU-a imaju glavnu ulogu u provedbi europske politike susjedstva;

8.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da na temelju modela Europskog gospodarskog prostora izradi prijedloge za suradnju sa spremnim europskim susjedima, koji bi mogli predstavljati daljnji korak u njihovoj europskoj perspektivi, temeljiti se na pojačanom uključivanju u prostor EU-a u smislu sloboda i potpune integracije u zajedničko tržište te također uključivati bližu suradnju na području zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP);

9.  poziva na definiranje kratkoročnih, srednjoročnih i dugoročnih prioriteta i strateških ciljeva imajući na umu da bi europska politika susjedstva trebala težiti stvaranju diferenciranog pristupa suradnji u različitim područjima među i sa zemljama u okviru europske politike susjedstva; naglašava da bi EU pri definiranju svog pristupa trebao obratiti pozornost na svoje interese i prioritete i prioritete pojedinih uključenih zemalja, kao i njihov stupanj razvoja, uzimajući u obzir interese i težnje društava, političke ambicije i geopolitičko okruženje;

10.  naglašava da bi lokalno vlasništvo, transparentnost, uzajamna odgovornost i uključenost trebali biti ključni aspekti novog pristupa kojima bi se jamčilo da svi slojevi društva i zajednice u zemlji, a ne samo pojedine skupine, imaju koristi od europske politike susjedstva;

11.   ističe uvjerenje da, kako bi se partnerskim zemljama pomoglo u jačanju razvojnih potencijala, politički dijalog, koji trenutačno odlikuje europsku politiku susjedstva, mora stvoriti prostor za širi društveni, gospodarski i kulturni dijalog, uz poštovanje cjelokupne političke, društvene, etničke i kulturne raznolikosti partnerskih zemalja; naglašava pozitivan značaj napretka postignutog teritorijalnom suradnjom u okviru izravnog uključivanja lokalnih vlasti;

12.  izražava žaljenje zbog ograničenih sredstava dodijeljenih za suradnju EU-a s njegovim partnerima u okruženju, posebno u usporedbi sa znatno višim razinama sredstava koja su dionici iz trećih zemalja uložili u zemlje u okviru europske politike susjedstva; primjećuje da to potkopava mogućnost EU-a da promiče i provodi politike koje su u skladu s njegovim strateškim interesima u susjedstvu; ustraje u tome da bi se dodatna pomoć i veća sredstva trebali postaviti u središte djelovanja kako bi se učinkovito nagradile i poduprle partnerske zemlje koje su istinski predane ostvarivanju stvarnog napretka u provedbi reformi, demokratizaciji i poštovanju ljudskih prava;

13.  naglašava potrebu za jačanjem mehanizama za odgovornost i transparentnost u partnerskim zemljama kako bi se osiguralo da te zemlje mogu apsorbirati i potrošiti sredstva na učinkovit i svrhovit način; poziva Komisiju da zajamči učinkovite mehanizme za praćenje i nadziranje trošenja potpore EU-a u državama u okviru europske politike susjedstva, među ostalim s pomoću pomnog promatranja civilnog društva;

14.  apelira na EU da poboljša koordinaciju s drugim donatorima i međunarodnim financijskim institucijama, među ostalim preko inicijative za ulaganja u južnom Sredozemlju (AMICI), u skladu sa svojim zalaganjem u pogledu toga da postane dosljedniji, respektabilniji i učinkovitiji globalni sudionik u regiji, te ističe potrebu za zajedničkom izradom programa među i s državama članicama; naglašava da je bolja koordinacija s državama članicama i s regionalnim i lokalnim tijelima vlasti potrebna za provođenje i postizanje zajedničkog, dosljednog i učinkovitog pristupa kratkoročnim i srednjoročnim ciljevima suradnje EU-a sa zemljama u susjedstvu te poziva na otvaranje rasprave s Vijećem o tom pitanju;

15.  naglašava da bi EU trebao uskladiti ambicije pojačanog angažmana u svojem susjedstvu s dovoljnim financiranjem; smatra da bi se u pregledu instrumenata za vanjsko financiranje na sredini razdoblja trebala uzeti u obzir revidirana politika te da bi Europski instrument za susjedstvo, baš kao i europska politika susjedstva, trebali postati učinkovitiji i zajamčiti predvidljivost i održivost suradnje EU-a s našim partnerima te odgovarajući stupanj postupovne fleksibilnosti; osim toga poziva na veću dosljednost i usklađenost između različitih instrumenata EU-a za vanjsko financiranje;

16.  naglašava, u tom pogledu, posredničku ulogu Europske zaklade za demokraciju kojom se dopunjuju instrumenti EU-a novim pristupom koji je fleksibilniji i prikladniji te kojim se ispravljaju nedostatci te je financijski učinkovit; poziva Komisiju da dodijeli više sredstava za Europsku zakladu za demokraciju;

17.  priznaje da stajališta u vezi s Europom i EU-om u susjednim zemljama imaju stvaran utjecaj na sukob, ali odbija svako sudioništvo u pogledu ugnjetavanja i kršenja ljudskih prava u susjednim zemljama koji proizlaze iz pogrešnog načina kratkoročnog ostvarivanja stabilnosti;

Dodana vrijednost djelovanja na razini EU-a

Preoblikovanje europske politike susjedstva:

18.  ističe da je potrebno preoblikovati europsku politiku susjedstva radi izgradnje snažnih, strateških i dugotrajnih partnerstava sa zemljama u okviru europske politike susjedstva koji se temelje na očuvanju i pridržavanju vrijednosti i načela EU-a te promicanja zajedničkih interesa; poziva da se tehnički aspekti politike temelje na jasnoj političkoj viziji;

19.  napominje da bi europska politika susjedstva trebala razviti vlastitu metodologiju i alate koji bi trebali odgovarati razini ambicije, potreba i ciljeva kojima različite zemlje u okviru europske politike susjedstva i EU teže postići;

20.  poziva Komisiju da se usredotoči na sektore u kojima je zajedno sa svojim partnerima, na temelju zajedničkih interesa, prepoznala da je moguće postići napredak i univerzalnu dodanu vrijednost te da postupno proširi suradnju koja se temelji na napretku i ambicijama, posebno kako bi se doprinijelo gospodarskom rastu i ljudskom razvoju s naglaskom na novim generacijama; naglašava da gospodarske reforme moraju biti u skladu s političkim reformama te da se dobro upravljanje može postići samo s pomoću otvorenog, odgovornog i transparentnog postupka donošenja odluka na temelju demokratskih institucija;

21.  naglašava da su politike proširenja i susjedstva zasebne politike s različitim ciljevima; međutim, ponavlja da europske zemlje u okviru europske politike susjedstva, kao svaka europska zemlja, mogu podnijeti zahtjev za članstvo u EU-u ako zadovoljavaju kriterije i uvjete za pristupanje iz članka 49. UEU-a; priznajući da reforma i tranzicija moraju biti na prvom mjestu te ne želeći postaviti nerealna očekivanja, ipak smatra da se izgledi za članstvo zadrže kao poticaj svim zemljama koje ispunjavaju uvjete i koje su izrazile očite europske težnje i ambicije;

Podrška demokraciji, pravosudnoj reformi, vladavini prava, dobrom upravljanju i izgradnji institucionalnih kapaciteta

22.  smatra da je podrška demokraciji, vladavini prava, dobrom upravljanju, izgradnji države, ljudskim pravima i temeljnim slobodama ključna za europsku politiku susjedstva; naglašava da se u okviru europske politike susjedstva ne bi trebala donijeti nijedna politika koja doprinosi ugrožavanju tih temeljnih vrijednosti; ističe da bi EU i njegove države članice trebali ponuditi poticaje i znanje kako bi se poduzele i poduprle demokratske reforme i prevladali politički, gospodarski i društveni izazovi;

23.  naglašava da se neprestano treba fokusirati na jačanje i konsolidaciju demokracije, vladavine prava, dobrog upravljanja, neovisnosti pravosuđa, borbe protiv korupcije te poštovanja različitosti i prava manjina, uključujući prava vjerskih skupina, pripadnika skupine LGBTI, prava osoba s invaliditetom te prava osoba koje pripadaju etničkim manjinama; naglašava da će izgradnja kapaciteta u nacionalnim institucijama, uključujući nacionalna vijeća, zajedno s podrškom civilnom društvu, skupinama i političkim strankama koje se zalažu za demokraciju, ojačati politički dijalog i pluralizam;

24.  naglašava da su prava žena, rodna jednakost i pravo na nediskriminaciju temeljna prava i ključna načela vanjskog djelovanja EU-a; ističe važnost promicanja prava djece i mladih te rodne jednakosti, kao i ekonomskog i političkog osnaživanja žena, u cilju izgradnje uključivih, naprednih i stabilnih društava u susjedstvu EU-a;

25.  smatra da se revidiranom europskom politikom susjedstva treba ojačati promicanje temeljnih sloboda u zemljama u okviru europske politike susjedstva poticanjem slobode izražavanja, udruživanja i mirnog okupljanja te slobode tiska i medija, kao prava koja omogućuju ostvarivanje gospodarskih, društvenih i kulturnih prava;

26.  naglašava važnost razvijanja socijalne dimenzije europske politike susjedstva suradnjom s partnerima u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti, poticanjem zapošljavanja i poštenog rasta, omogućivanjem zdravih radnih odnosa i poticanjem obrazovanja, dostojanstvenog rada, čime se također omogućuje hvatanje u koštac s temeljnim uzrocima neregularne migracije;

27.  potvrđuje važnost kulturnog dijaloga između EU-a i susjednih zemalja u područjima kao što su sprečavanje sukoba i izgradnja mira, razvoj kreativnih industrija, jačanje slobode izražavanja, potpora socijalnom i gospodarskom razvoju, jačanje dijaloga s civilnim društvom te međukulturnog i međureligijskog dijaloga, kao i radi suočavanja s rastućom diskriminacijom i progonom manjina i vjerskih skupina; poziva na jačanje okvira kulturnih odnosa, čime se omogućuje razvoj programa mobilnosti, osposobljavanja i izgradnje kapaciteta te razmjena u području kulture i obrazovanja;

28.  naglašava da je potrebno ojačati i promicati pristup koji se temelji na „partnerstvu s društvima”; poziva na definiranje zajedničkih interesa i ciljeva politike u okviru savjetovanja sa svim dionicima iz raznih društava, a ne samo s vlastima;

29.  naglašava važnost razvoja uspješnog i aktivnog civilnog društva u postupcima transformacije i demokratizacije, uključujući socijalne partnere i poslovnu zajednicu; poziva na dodatnu potporu civilnim društvima, lokalnim malim i srednjim poduzećima i drugim nedržavnim akterima, s obzirom na to da su oni pokretači procesa reformi te poziva na uključiviji dijalog i partnerstvo među raznim akterima civilnog društva i sektorima u EU-u i susjednim državama u okviru europske politike susjedstva; naglašava važnost europskih poduzeća i njihovu ulogu u promicanju i širenju međunarodnih poslovnih standarda, uključujući korporativnu društvenu odgovornost;

Diferencijacija i uvjetovanost

30.  poziva da se pri oblikovanju europske politike susjedstva primjeni fleksibilniji politički okvir koji se može prilagoditi postojećim različitostima partnerskih zemalja te na dosljednu provedbu „diferenciranog pristupa”; naglašava da bi diferencijacija trebala postojati između država europske politike susjedstva;

31.  naglašava potrebu za primjenom djelotvornih uvjeta u pogledu procesa reformi te ističe da EU mora zauzeti dosljedniji pristup kada je riječ o njegovim stajalištima i uvjetima za dodjelu financijskih sredstava; naglašava da EU ne može ugroziti svoje temeljne vrijednosti i prava te bi trebao izbjegavati dvostruke standarde; naglašava da bi državama koje ostvaruju napredak u provođenju reformi koje vode do dugoročnih političkih, gospodarskih i društvenih promjena i nastoje ostvariti dublju političku suradnju s EU-om trebalo osigurati značajniju podršku EU-a te bi ih trebalo ocijeniti na temelju individualnih postignuća u tim postupcima reformi; naglašava važnost potpune primjene načela „više za više”;

32.  naglašava da su sporazumi o pridruživanju najnapredniji, ali ne i posljednji korak u odnosima između EU-a i susjednih zemalja;

33.  smatra da bi EU trebao pozvati nepovezane zemlje partnere da se uključe u sektorsku suradnju, uključujući mogućnost sklapanja novih ili jačanja postojećih sektorskih sporazuma, kao što je Energetska zajednica, koji bi tim zemljama omogućili integraciju u specifične sektorske dijelove jedinstvenog područja koje uključuje četiri temeljne slobode EU-a;

34.  smatra da bi se u okviru europske politike susjedstva posebna pozornost trebala pridavati suradnji u području ekonomskog upravljanja te stabilnosti javnih financija tih država;

Aspekt sigurnosti

35.  napominje da je očuvanje mira, sigurnosti i stabilnosti temeljno pitanje zemalja u okruženju te da se stanje sigurnosti brzo pogoršava; poziva na snažan aspekt sigurnosti u europskoj politici susjedstva, uz primjerene političke alate koji su do sada nažalost nedostajali; naglašava da se EU treba usredotočiti na poboljšanje učinkovitosti i djelotvornosti postojećih instrumenata za upravljanje kriznim situacijama kako bi mogao stvoriti kapacitete za proširenje spektra mjera za upravljanje kriznim situacijama; naglašava da sigurnost, stabilnost i razvoj idu ruku pod ruku i da je za rješavanje sigurnosnih pitanja i njihovih uzroka u regiji potreban sveobuhvatan pristup;

36.  smatra da bi se stabilnost sahelo-saharskog pojasa trebala smatrati središtem nesigurnosti na sjeveru i jugu Afrike te da uzrok nestabilnosti te regije leži u udvostručavanju mreža trgovine oružjem, drogom i ljudima, čime se ugrožava stabilnost Europe;

37.  poziva na bolju koordinaciju aktivnosti europske politike susjedstva i šire zajedničke vanjske i sigurnosne politike i zajedničke sigurnosne i obrambene politike te na jačanje poveznica između unutarnje i vanjske sigurnosti, razmatrajući različite aspekte sigurnosti država europske politike susjedstva i EU-a; ističe da je potrebna dosljednost i potpuna usklađenost između pregleda europske politike susjedstva i revizije Europske sigurnosne strategije;

38.  naglašava potrebu za sveobuhvatnom političkom strategijom u skladu s međunarodnim pravom i obvezama, kao što je utvrđeno u Helsinškom završnom dokumentu iz 1975., koja se temelji na poštovanju ljudskih prava, prava manjina, temeljnih sloboda, neovisnosti, suverenosti i teritorijalne cjelovitosti država, nepovredivosti granica, jednakih prava i samoodređenja naroda te mirnom rješavanju sukoba; napominje da Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OESS), kao najveća regionalna organizacija odgovorna za sigurnost, u tom smislu može imati važnu ulogu te vjeruje da bi preuzimanjem uloge posrednika trebala dobiti novi poticaj; podržava pravo partnera na donošenje neovisnih i suverenih izbora o vanjskoj i sigurnosnoj politici, bez vanjskog pritiska i prisile;

39.  poziva da se u revidiranoj politici pruži podrška zemljama partnerima u izgradnji pravih državnih struktura koje će se baviti pitanjima sigurnosti kao što su učinkovita policija, terorizam i organizirani kriminal, obavještajne službe i sigurnost, uključujući kibernetičku sigurnost, koje bi trebale biti razvijene u skladu s ljudskim pravima i koje bi trebao pratiti odgovarajući parlamentarni nadzor; naglašava da bi se EU trebao uključiti u područja kao što su reforma sigurnosnog sektora te, u situacijama nakon konflikta, u aktivnosti razoružanja, demobilizacije i ponovnog uključenja u društvo; poziva EU da se usredotoči na jačanje sposobnosti za graničnu kontrolu partnerskih zemalja; priznaje trajan doprinos koji su neke od tih zemalja već dale u tom području; poziva zemlje susjedstva da, kada je to potrebno, pridonesu misijama ZSOP-a; poziva EU na promicanje zajedničkih inicijativa susjednih zemalja u području sigurnosti kako bi mogle preuzeti više odgovornosti i ostvariti pozitivan doprinos sigurnosti svojih regija;

40.  podsjeća države članice na obveze utvrđene zajedničkih stajalištem EU-a o izvozu oružja (944/2008), kojim se, između ostaloga, zahtijeva da države članice odbiju izdati dozvolu za izvoz za vojnu tehnologiju ili opremu bilo kojoj susjednoj zemlji za koju postoji jasna opasnost da se izvezena vojna tehnologija ili oprema mogu upotrebljavati za unutarnju represiju, ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog prava, da se tom opremom mogu izazvati ili produljiti oružani sukobi ili pogoršati postojeće napetosti ili sukobi u zemlji krajnjeg odredišta ili da se oprema može koristiti za agresiju protiv druge zemlje ili za postavljanje teritorijalnih zahtjeva;

41.  naglašava da je u okruženju EU-a potrebno aktivno promicati i pomagati mirnom rješavanju sukoba i promicati politike pomirenja nakon sukoba koristeći različite alate i instrumente na temelju dodane vrijednosti koju oni mogu donijeti; vjeruje da bi te mjere trebale uključivati rad posebnih predstavnika EU-a, programe za izgradnju povjerenja, obnovu dijaloga, posredovanje u promicanju međuljudskih kontakata te misije u sklopu ZSOP-a; poziva Visoku predstavnicu / potpredsjednicu Komisije i ESVD da razviju inovativne mjere i pristupe, uključujući strategije javne komunikacije i neformalna savjetovanja u cilju pružanja potpore dijalogu i pomirenju; napominje da delegacije Unije imaju ključnu ulogu za uspostavljanje mehanizama za rano upozoravanje stvaranjem mreža za sprečavanje s različitim organizacijama civilnog društva;

42.  potvrđuje svoju potporu suverenosti, teritorijalnoj cjelovitosti i političkoj neovisnosti partnerskih zemalja; smatra da europska politika susjedstva treba pridonijeti i pružati potporu ovim načelima u praksi; ističe da zamrznuti ili dugotrajni sukobi otežavaju potpuni razvoj europske politike susjedstva; s tim u vezi žali što od pokretanja europske politike susjedstva nema napretka u rješavanju postojećih sukoba; podsjeća na svoje stajalište da okupacija područja partnerske zemlje predstavlja kršenje temeljnih načela i ciljeva europske politike susjedstva; naglašava potrebu za brzim i mirnim rješavanjem zamrznutih sukoba na temelju normi i načela međunarodnog prava; poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku na aktivniju ulogu i da jasno da do znanja da je produbljivanje bilateralnih odnosa povezano s mirnim rješavanjem sukoba i poštovanjem međunarodnog prava; u tom smislu naglašava važnost primjene principijelne politike promicanja odgovornosti za kršenja ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava te u tom pogledu izbjegavanje dvostrukih standarda;

43.  potiče EU da na regionalne sukobe primijeni duh i lekcije naučene iz povijesnog iskustva europske integracije s obzirom na to da se bilateralni problemi moraju rješavati mirno te da su dobrosusjedski odnosi i regionalna suradnja temeljni elementi europske politike susjedstva; u tom pogledu poziva na uključenje građana i angažiranje javnih aktera u horizontalna partnerstva i povezivanje s odgovarajućim akterima u Uniji te suradnju s društvom i mlađom generacijom kao čimbenikom promjena;

Poticanje regionalne integracije

44.  naglašava važnost regionalne dimenzije europske politike susjedstva i potrebu da se regionalnim programima suradnje promiče i doprinosi regionalnim sinergijama i integraciji; ističe da je za postizanje stabilnosti i blagostanja u europskom susjedstvu potrebna jača gospodarska suradnja država europske politike susjedstva;

45.  u tom pogledu poziva na dopunjavanje bilateralnih odnosa EU-a s državama europske politike susjedstva njezinom multilateralnom dimenzijom, i to povećanjem broja aktivnosti i inicijativa u tom kontekstu, uz pružanje posebne pozornosti jačanju prekograničnih projekata i programa međuljudskih kontakata, razvoju poticaja za regionalnu suradnju i daljnjem jačanju aktivnog dijaloga s civilnim društvom; smatra da buduća europska politika susjedstva treba omogućiti uključivu regionalnu platformu za raspravu o pitanjima ljudskih prava, u skladu s temeljnim načelima europske politike susjedstva;

46.  poziva na sustavne procjene učinka trgovinskih sporazuma i financijske potpore EU-a programima i projektima u okviru europske politike susjedstva na ljudska prava, uključujući rodne perspektive;

47.  poziva da se u revidiranoj politici ojačaju postojeće platforme za suradnju, prvenstveno Unija za Mediteran i Istočno partnerstvo, radi daljnjeg pružanja podrške regionalnoj integraciji kada su prioriteti partnera slični za određeno područje politike, rješavanja određenih subregionalnih pitanja kao što su mobilnost, energija ili sigurnost te kako bi se partneri približili u pogledu gospodarskih normi i zakonodavstva; vjeruje da bi multilateralne strukture europske politike susjedstva trebalo konsolidirati i razvijati na način koji je više strateški;

48.  naglašava važnu ulogu multilateralnih skupština kao što su Euronest i Parlamentarna skupština Unije za Mediteran kao foruma za politički dijalog i alata za preuzimanje odgovornosti za politiku susjedstva te ih snažno potiče da na primjeren i učinkovit način pojačaju svoj angažman;

49.  naglašava dodanu vrijednost parlamentarne demokracije i redovnih dvostranih međuparlamentarnih sastanaka koje EP održava s odgovarajućim akterima u susjedstvu kao alata za razmjenu iskustava i procjenu statusa odnosa pojedine zemlje s EU-om; potiče nacionalne parlamente država članica da održavaju svoje dvostrane međuparlamentarne sastanke u okviru europske politike susjedstva radi jamčenja dosljednog pristupa;

50.  naglašava važnost Konferencije lokalnih i regionalnih vlasti za istočno partnerstvo (CORLEAP) i Euro-mediteranske skupštine regionalnih i lokalnih vlasti (ARLEM) koje lokalnim i regionalnim predstavnicima omogućuju razvoj dijaloga s institucijama Unije i razvoj gospodarske, društvene te lokalne i teritorijalne suradnje;

51.  naglašava da se razvojem platforma civilnog društva kao što su Forum civilnog društva Istočnog partnerstva i južnog susjedstva jača sudjelovanje različitih interesnih skupina koje potiču demokratizaciju i gospodarske reforme u susjedstvu;

Susjedi susjeda

52.  naglašava da je potrebno stvoriti snažna partnerstva sa zemljama u susjedstvu; naglašava da je važno osigurati da je europska politika susjedstva dio šire vanjske politike EU-a te da se uzmu u obzir i drugi strateški igrači koji imaju utjecaj u okruženju, tzv. susjedi susjeda, kao i međunarodne i regionalne organizacije, između ostaloga rješavanjem pitanja od zajedničkog interesa, uključujući regionalnu i globalnu sigurnost, s pomoću postojećih bilateralnih okvira ili multilateralnih dijaloga, kada je to primjereno i potrebno;

53.  naglašava da bi EU trebao objektivno razmotriti druge političke opcije s kojima se njegovi partneri suočavaju te kako stvoriti veze sa svojim susjedima na različitim razinama i kako pristupiti vanjskoj politici trećih zemalja u svom okruženju, pri čemu se mora zajamčiti da EU i njegovi suvereni partneri odlučuju o načinu na koji žele postupiti u pogledu svojih odnosa;

54.  ponavlja svoje uvjerenje da odredbe o detaljnom i sveobuhvatnom području slobodne trgovine ne predstavljaju trgovinski izazov Ruskoj Federaciji te da se sporazumi o udruživanju ne trebaju smatrati preprekom dobrim odnosima istočnih partnera s bilo kojim susjedom;

55.  poziva EU da razvije učinkovite mehanizme pružanja potpore partnerskim zemljama europske politike susjedstva koje nastoje ostvariti ambiciozne europske ciljeve te koje zbog toga trpe protumjere, trgovinsku prisilu i vojnu agresiju trećih zemalja; ponavlja da, iako europska politika susjedstva nije usmjerena protiv bilo kojega drugog strateškog aktera te odbija ideju geopolitičkog natjecanja nultog iznosa u susjedstvu, EU mora pružiti vjerodostojne obveze i čvrstu političku potporu partnerima koji žele postići veću sukladnost;

56.  poziva EU da iskoristi znanje regionalnih organizacija u kojima su uključene i zemlje iz susjedstva kao što su Vijeće Europe, OESS, Afrička unija, odgovarajući regionalni uredi Ujedinjenih naroda i Liga arapskih država, te da ih aktivno uključi i surađuje s njima radi rješavanja regionalnih sukoba; podsjeća da je riječ o važnim forumima na kojima se partneri uključuju u provođenje reformi, rješavaju pitanja vezana za ljudska prava i regionalna pitanja, za koja trebaju preuzeti veću odgovornost, i pospješuje demokratizacija;

Politički ciljevi i alati

Raznolika ponuda: prioritetni sektori

57.  poziva EU da zajedno s partnerima istraži i utvrdi prioritete za jaču suradnju i integraciju u različita politička područja kao što su gospodarski i ljudski razvoj, sprečavanje sukoba i katastrofa, infrastruktura i regionalni razvoj, okoliš, politike u području tržišnog natjecanja, MSP-ovi, migracije, sigurnost, energija i energetska učinkovitost, u cilju stvaranja područja blagostanja, stabilnosti i dobrosusjedskih odnosa;

58.  smatra da bi cilj usklađenosti unutarnjih i vanjskih područja politika Europske unije, kao i bliska i rastuća poveznica između određenih unutarnjih i vanjskih pitanja, trebali postojati u novoj europskoj politici susjedstva;

59.  smatra da bolja suradnja u području digitalnog jedinstvenog tržišta, potpora reformama e-uprave i otvorena vladina rješenja predstavljaju instrument za angažman građana;

60.  naglašava važnost slobodnog kretanja ljudi te podržava jačanje mobilnosti unutar susjedstva u sigurnom i dobro uređenom okružju pojednostavljenjem i liberalizacijom viznog režima, posebno za studente, mlade, umjetnike i istraživače; poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama ojača partnerstva za mobilnost sa zemljama u susjedstvu i razvije mogućnosti za programe cirkularne migracije kojima bi se otvorili sigurni i zakoniti putovi za migrante; poziva EU da napravi jasnu razliku između osoba koje traže azil zbog progona i nezakonitih imigranata koji dolaze iz gospodarskih razloga; osuđuje trgovanje ljudima, čije su najčešće žrtve žene, i naglašava važnost jačanja suradnje s partnerskim zemljama radi borbe protiv takve trgovine;

61.  poziva Komisiju da u okviru promicanja programa osposobljavanja i obrazovanja te u okviru programa cirkularne migracije sa susjednim zemljama posveti pozornost mogućnostima rodne jednakosti radi postizanja većeg sudjelovanja žena u njihovim gospodarstvima;

62.  naglašava da su nezaposlenost, posebno među mladima, nedostatak slobodnog pristupa informacijama, socijalna isključenost i siromaštvo te nedovoljna zaštita prava manjina, kao i niska razina političkog i socioekonomskog sudjelovanja žena, loše upravljanje i visoka razina korupcije temeljni uzroci nestabilnosti te zahtijeva angažman koji nije ograničen samo na detaljna i sveobuhvatna područja slobodne trgovine; napominje da mogućnost za trgovinske sporazume i sporazume o slobodnoj trgovini više nije dovoljno učinkovito sredstvo za jačanje našeg partnerstva sa susjednim zemljama, posebice onima na južnom Sredozemlju; naglašava manjak regionalne gospodarske suradnje između zemalja u susjedstvu EU-a i poziva na uspostavljanje subregionalnih inicijativa u svrhu povećanja trgovinske razmjene između tih zemalja;

63.  naglašava važnost ulaganja u mlade, žene i u buduće vođe koristeći se u cijelosti stipendijama u okviru programa „Erasmus+” kako bi se poticala razmjena studenata i nastavnika između zemalja europske politike susjedstva i država članica EU-a, čime se nastoji oblikovati buduće vođe iz zemalja europske politike susjedstva i država članica EU-a, kao i radi daljnjeg promicanja akademskih i obrazovnih projekata koji su već dokazali svoju vrijednost na tom području, poput Europske visoke škole;

64.  poziva Komisiju da istraži i državama europske politike susjedstva ponudi različite razine na kojima mogu sudjelovati, surađivati i uključiti se u njezine politike, programe i agencije kao što su EUROPOL, FRONTEX, upravljanje granicama, u područjima borbe protiv trgovine ljudima, gospodarskih i prekograničnih zločina, te Energetska zajednica koja kao uspješan sporazum za integraciju može imati veću ulogu u europskoj politici susjedstva; naglašava važnost energetske sigurnosti i uže suradnje u području energije između zemalja obuhvaćenih europskom politikom susjedstva radi postizanja zajedničkog cilja neprekinute opskrbe cjenovno prihvatljivom, održivom i čistom energijom; poziva na postupno otvaranje Energetske unije državama europske politike susjedstva; potiče Komisiju da promiče Budimpeštansku konvenciju o kibernetičkom kriminalu među zemljama obuhvaćenima europskom politikom susjedstva i pozove ih da se pridruže, ako to još nisu učinile;

65.  smatra da bi snažan naglasak trebalo staviti na korištenje programima za tehničku pomoć kao što su TAIEX i Twinning te da bi partneri trebali biti uključeni u programe EU-a poput Erasmusa i Obzora 2020. jer oni doprinose dijeljenju znanja i osnivanju mreža na različitim razinama te predstavljaju temelj za stvaranje zajedničkog područja susjedstva;

66.  smatra da se parlamentarna dimenzija politike mora osnažiti jačanjem učinkovitosti međuparlamentarnih sastanaka i zajedničkih parlamentarnih tijela na temelju sporazuma s EU-om te parlamentarnih skupština; u tom kontekstu pozdravlja novi pristup Parlamenta prema podršci parlamentarnoj demokraciji; naglašava ulogu koju parlamenti država obuhvaćenih europskom politikom susjedstva imaju u preuzimanju odgovornosti vlada i potiče jačanje njegovih sposobnosti nadzora; zahtijeva da se Europski parlament uključi u provedbu nove europske politike susjedstva i redovito informira i pita za savjet o njezinu napretku u partnerskim zemljama; smatra da europske političke stranke i skupine u nacionalnim parlamentima država članica i Europskom parlamentu mogu imati važnu ulogu i preuzeti ključnu odgovornost u pogledu promicanja političke kulture koja se temelji na punopravnim demokratskim institucijama, vladavini prava, višestranačkoj demokraciji i potpunom sudjelovanju žena u donošenju odluka;

67.  naglašava da kako bi europska politika susjedstva bila uspješna, njome bi se također trebala jamčiti odgovornost država članica, između ostaloga proširivanjem vodećih inicijativa; stoga poziva Komisiju da ojača koordinaciju politike i zajedničku izradu programa financijske pomoći te da osigura mehanizme kojima će se poticati razmjena informacija između država članica i struktura EU-a o zemljama obuhvaćenima europskom politikom susjedstva te savjetovanje među državama članicama, struktura EU-a i susjednih zemalja; smatra da financijska i tehnička pomoć EU-a treba ovisiti o uspješnom postizanju opipljivih mjerila u postupku reforme na temelju kojih će se dodjeljivati daljnja potpora;

Ocjenjivanje i vidljivost

68.  naglašava da bi se akcijski planovi, osnovani u bliskoj suradnji s vlastima partnerskih zemalja i uz savjetovanje organizacija civilnog društva, trebali usredotočiti na ograničeni broj stvarnih prioriteta koji se moraju provesti te da bi njihovu provedbu trebalo redovito ocjenjivati ili kada je to potrebno zbog promijenjenih okolnosti, s političkim mogućnostima o kojima bi se mogao postići zajednički dogovor; ističe važnost razvoja postupka savjetovanja s organizacijama civilnog društva u pogledu utvrđivanja mjerila;

69.  naglašava da bi se izvješća o napretku trebala usredotočiti na provedbu prioriteta utvrđenih u akcijskim planovima i prikazivati razinu sudjelovanja zemlje partnera; ponavlja svoj zahtjev da se podaci iz izvješća sagledaju vodeći računa o nacionalnom kontekstu i uključujući trendove iz prijašnjih godina; smatra da bi sve glavne interesne skupine država europske politike susjedstva, uključujući civilno društvo, trebale biti istinski uključene te bi se trebale konzultirati prije izrade izvješća; smatra da ključni dokumenti, kao što su izvješća o napretku, trebaju biti lako dostupni na internetskim stranicama predmetne delegacije EU-a i prevedeni na lokalni jezik; poziva EU da primijeni kvalitativni način mjerenja stupnja napretka u partnerskim zemljama te da provede učinkovite mjere višestruke sukladnosti povezane s napretkom partnera u pogledu ljudskih prava, vladavine prava i demokracije;

70.  smatra da bi trebalo pojačati vidljivost pomoći EU-a kako bi stanovnicima partnerskih zemalja i država članica pojasnile prednosti potpora EU-a; poziva Komisiju da izradi posebni mehanizam za pružanje humanitarne pomoći EU-a zemljama susjedstva koji bi se razlikovao od modela koji se upotrebljava za sve treće zemlje diljem svijeta te kojim bi se, među ostalim ciljevima, zajamčila visoka razina vidljivosti EU-a i njegovog političkog programa; naglašava važnost i potrebu za mehanizmom kojim bi se zajamčila transparentnost u pogledu financijske pomoći koju dodjeljuje EU;

71.  poziva EU da poveća svoje kapacitete za suzbijanje dezinformacija i propagande protiv EU i njegovih država članica jer se njima želi narušiti njihovo jedinstvo i solidarnost; poziva EU da poveća svoju vidljivost kako bi jasno pokazao svoju potporu i angažman u partnerskim zemljama i u suradnji s njima; naglašava važnost promicanja objektivnog, neovisnog i nepristranog informiranja i slobode medija u zemljama istočnog partnerstva te potrebu za strateškom komunikacijom u susjedstvu, uključujući onu o vrijednostima i ciljevima EU-a, kroz razvoj sveobuhvatne, učinkovite i sustavne komunikacijske strategije u okviru revidirane politike;

72.  poziva EU da poveća svoju prisutnost u partnerskim zemljama korištenjem više interaktivnih audiovizualnih metoda i društvenih medija na lokalnim jezicima kako bi mogao doprijeti do cijelog društva; poziva Komisiju da pripremi jasnu komunikacijsku strategiju za društva u zemljama europske politike susjedstva kako bi im objasnila prednosti sporazuma o pridruživanju, uključujući i prednosti područja produbljene i sveobuhvatne slobodne trgovine (DCFTA), kao instrumenta za modernizaciju njihovih političkih sustava i gospodarstava;

o
o   o

73.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država europske politike susjedstva, parlamentarnim skupštinama Euronesta i Unije za Mediteran, Ligi arapskih država, Afričkoj uniji, Vijeću Europe i OESS-u.

(1) JOIN (2015) 6 final http://eur-lex.europa.eu/legal-content/hr/TXT/?uri=CELEX:52015JC0006
(2) http://eeas.europa.eu/euromed/docs/com2011_200_en.pdf
(3) http://eurlex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM:2011:0303:FIN:en:PDF
(4) http://eeas.europa.eu/enp/pdf/pdf/com03_104_en.pdf
(5) Zaključci Vijeća za vanjske poslove od 18. veljače 2008., http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/en/gena/98818.pdf
(6) SL C 87 E, 7.4.2004., str. 506.
(7) SL C 104 E, 30.4.2004., str. 127.
(8) SL C 287 E, 24.11.2006., str. 312.
(9) SL C 282 E, 6.11.2008., str. 443.
(10) SL C 296 E, 2.10.2012., str. 105.
(11) SL C 296 E, 2.10.2012., str. 114.
(12) SL C 168 E, 14.6.2013., str. 26.
(13) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0446.
(14) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0229.


Usklađivanje određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu
PDF 418kWORD 133k
Rezolucija Europskog parlamenta od 9. srpnja 2015. o provedbi Direktive 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (2014/2256(INI))
P8_TA(2015)0273A8-0209/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 4., 26., 34., 114., 118. i 167. Ugovora u funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članak 27. Opće deklaracije o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (TRIPS) iz 1994. godine,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UNESCO-a od 20. listopada 2005. o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja,

–  uzimajući u obzir članke 11., 13., 14., 16., 17., 22. i 52. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu(1),

–  uzimajući u obzir Bernsku konvenciju za zaštitu književnih i umjetničkih djela te, izrijekom, test u tri koraka,

–  uzimajući u obzir Ugovor o autorskom pravu Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO) od 20. prosinca 1996.,

–  uzimajući u obzir Ugovor WIPO-a o izvedbama i fonogramima od 20. prosinca 1996.,

–  uzimajući u obzir Ugovor o audiovizualnim izvedbama, koji je WIPO usvojio 24. lipnja 2012. na Diplomatskoj konferenciji o zaštiti audiovizualnih izvedbi održanoj u Pekingu,

–  uzimajući u obzir studiju o pravima intelektualnog vlasništva iz rujna 2013., koju su zajednički sastavili Europski patentni ured i Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (OHIM), naslovljenu „Privredne grane koje se znatno koriste pravima intelektualnog vlasništva: doprinos ekonomskoj uspješnosti i zapošljavanju u Europskoj uniji”,

–  uzimajući u obzir Ugovor iz Marakeša za olakšanje pristupa objavljenim djelima slijepim i slabovidnim osobama te osobama koje se iz nekog drugog razloga ne mogu služiti standardnim tiskom.

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/26/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o kolektivnom ostvarivanju autorskog prava i srodnih prava te izdavanju odobrenja za više državnih područja za prava na internetsko korištenje glazbenih djela na unutarnjem tržištu(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2013/37/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o izmjeni Direktive 2003/98/EZ o ponovnoj uporabi informacija javnog sektora(3),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2012/28/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o određenim dozvoljenim korištenjima djela siročadi(4),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2006/116/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o trajanju zaštite autorskog prava i određenih srodnih prava(5),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/77/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 27. rujna 2011. o izmjeni Direktive 2006/116/EZ o trajanju zaštite autorskog prava i određenih srodnih prava(6),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 93/83/EEZ od 27. rujna 1993. o koordinaciji određenih pravila s obzirom na autorsko pravo i srodna prava koja se odnose na satelitsko emitiranje i kabelsko reemitiranje(7),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva(8),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2006/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o pravu iznajmljivanja i pravu posudbe te o određenim autorskom pravu srodnim pravima u području intelektualnog vlasništva(9), kojom se izmjenjuje Direktiva Vijeća 92/100/EEZ(10),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2001/84/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. rujna 2001. o pravu slijeđenja u korist autora izvornika umjetničkog djela(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. veljače 2014. o pristojbama na privatno umnožavanje(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. rujna 2013. o promicanju europskih kulturnih i kreativnih sektora kao izvora gospodarskog rasta i radnih mjesta(13),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. rujna 2012. o mrežnoj distribuciji audiovizualnih djela u Europskoj uniji(14),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. rujna 2010. o zaštiti prava intelektualnog vlasništva na unutarnjem tržištu(15),

–  uzimajući u obzir javno savjetovanje o preispitivanju pravila EU-a o autorskim pravima koje je Komisija provela u razdoblju između 5. prosinca 2013. i 5. ožujka 2014.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2012. o predstavci br. 0924/2011 koju je podnio Dan Pescod (britanski državljanin), u ime Europskog saveza slijepih / Kraljevskog državnog instituta za slijepe osobe (European Blind Union (EBU)/Royal National Institute of Blind People (RNIB)), o pristupu slijepih osoba knjigama i ostalim tiskanim proizvodima(16),

–  uzimajući u obzir Zelenu knjigu Komisije o mrežnoj distribuciji audiovizualnih djela u Europskoj uniji: prilike i izazovi na putu prema jedinstvenom digitalnom tržištu (COM(2011)0427),

–  uzimajući u obzir Zelenu knjigu Komisije pod nazivom „Autorsko pravo u gospodarstvu znanja” (COM(2008)0466),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije naslovljenu „Jedinstveno tržište prava intelektualnog vlasništva: jačanje kreativnosti i inovacija kako bi se Europi omogućili gospodarski rast, kvalitetna radna mjesta te prvorazredni proizvodi i uslugeˮ (COM(2011)0287),

–  uzimajući u obzir Memorandum o razumijevanju od 20. rujna 2011. u pogledu ključnih načela digitalizacije i osiguravanja raspoloživosti nedostupnih djela s ciljem olakšavanja digitalizacije i osiguravanja raspoloživosti knjiga i znanstveno-stručnih časopisa za europske knjižnice i slične ustanove,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenja Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A8‑0209/2015),

A.  budući da je izmjena Direktive 2001/29/EZ ključna za poticanje kreativnosti i inovacija, kulturne raznolikosti, gospodarskog rasta, konkurentnosti, jedinstvenog digitalnog tržišta i pristupa znanju i informacijama, pri čemu se autorima književnih i umjetničkih djela istodobno osiguravaju dovoljno priznanje i zaštita njihovih prava;

B.  budući da je u članku 167. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) navedeno da Europska unija doprinosi procvatu i raznolikosti kultura država članica, osobito umjetničkim i književnim stvaralaštvom;

C.  budući da je svrha Direktive 2001/29/EZ o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu bila usvajanje zakonodavstva o autorskom i srodnim pravima kojim se u obzir uzima tehnološki napredak;

D.  budući da je Direktivom 2001/29/EZ također obuhvaćen i niz obaveza EU-a u skladu s međunarodnim pravom, između i ostalog odredbama Bernske konvencije za zaštitu književnih i umjetničkih djela, Ugovorom o autorskom pravu WIPO-a i Ugovorom o izvedbama i fonogramima WIPO-a;

E.  budući da Komisija i države članice znatno ulažu u digitalizaciju i internetski pristup bogatim zbirkama europskih institucija za kulturnu baštinu kako bi im građani mogli imati pristup bilo gdje i na bilo kojem uređaju;

F.  budući da je europski kulturni i inovativni privredni sektor pokretač ekonomskog rasta i stvaranja radnih mjesta u EU-a i daje velik doprinos ekonomiji EU-a jer zapošljava više od 7 milijuna ljudi uz, prema posljednjim procjenama, udio od više od 4,2 % BDP-a EU-a, te budući da je otvaranje novih radnih mjesta u kulturnom sektoru nastavljeno i tijekom ekonomske krize 2008. – 2012. godine;

G.  budući da zajednička studija Europskog patentnog ureda i OHIM-a pokazuje da privredne grane koje se znatno koriste pravima intelektualnog vlasništva sudjeluju u oko 39 % ukupne ekonomske aktivnosti EU-a u iznosu od oko 4 700 milijardi EUR godišnje, te osiguravaju, osim toga, 26 % izravnih radnih mjesta (odnosno njih 56 milijuna), uz posredno zapošljavanje koje iznosi dodatnih 9 % ukupnog broja radnih mjesta u EU-u;

H.  budući da je digitalna revolucija sa sobom donijela nove tehnike i sredstva komunikacije i otvorila nove načine i oblike izražavanja koji su, iako dovode u pitanje već odavno ustaljeni trostrani odnos stvaralaca, kulturnih poduzetnika i korisnika, potaknuli pojavu ekonomije zasnovane na znanju koja stvara nova radna mjesta i pomaže poticanju kulture i inovacija;

I.  budući da svaka politička inicijativa u vezi s jedinstvenim digitalnim tržištem mora biti u skladu s Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, a posebno s njezinim člancima 11., 13., 14., 16., 17. i 22.;

J.  budući da su kulturna i jezična raznolikost šire od nacionalnih granica jer se neki europski jezici govore u većem broju zemalja;

K.  budući da se Poveljom o temeljnim pravima štite sloboda izražavanja, sloboda informiranja i sloboda umjetnosti i znanosti te jamče zaštita osobnih podataka i kulturne i jezične raznolikosti, pravo na vlasništvo i zaštita intelektualnog vlasništva, pravo na obrazovanje i sloboda poduzetništva;

L.  budući da se pravo stvaralaca na zaštitu njihovih kreativnih djela mora nastaviti primjenjivati i u digitalnom dobu;

M.  budući da treba razmotriti mjere koje pridonose daljnjem razvoju kulturne razmjene i povećavaju pravnu sigurnost u sektoru; budući da je od stupanja na snagu Direktive 2001/29/EZ stvoren velik broj internetskih usluga i da potrošači nikada prije nisu imali pristup tako širokom broju kreativnih i kulturnih djela; budući da je korisnicima potreban pristup širokom rasponu raznolikog sadržaja visoke kvalitete;

N.  budući da je usklađen i sustavan razvoj digitalne knjižnice Europeana, osnovane 2008. kao dio inicijative EU-a, učinio dostupnima djela iz knjižnica država članica;

O.  budući da su kreativna djela jedan od glavnih izvora koji pokreću aktere digitalne ekonomije i informacijske ekonomije kao što su internetske tražilice, društveni mediji i platforme za sadržaje koje stvara korisnik, ali da se gotovo cjelokupna vrijednost stvorena kreativnim djelima prenosi na digitalne posrednike koji autore odbijaju isplatiti ili pregovaraju o ekstremno niskim razinama naknada;

P.  budući da su Direktivom 2011/77/EU i Direktivom 2006/116/EZ harmonizirani uvjeti zaštite autorskih prava i srodnih prava uspostavom potpune harmonizacije razdoblja zaštite za svaki tip djela i svako srodno pravo u državama članicama;

Q.  budući da su zakonodavna tijela EU-a dužna poticati stvaranje jasnog pravnog okvira za autorska prava i srodna prava koji će razumjeti svi dionici, posebno javnost, i kojim se osigurava pravna sigurnost;

R.  budući da postoji komparativna prednost i sve veća moć niza internetskih posrednika kao i negativan utjecaj takve situacije na kreativni potencijal autora i na razvoj usluga koje nude ostali distributeri kreativnih djela;

S.  budući da bi pri definiranju pravnog okvira za autorska prava i srodna prava trebalo uzeti u obzir potrebu poticanja inovativnih privrednih i komercijalnih modela koristeći se pritom prilikama koje pružaju nove tehnologije kako bi se poduzeća iz EU-a učinila konkurentnijima;

T.  budući da je prioritet Komisije i središte njezina programa za 2014. – 2019. stvaranje rasta i radnih mjesta;

1.  ističe da je autorsko pravo konkretno sredstvo da se osigura isplata naknada stvaraocima i financiranje kreativnih postupaka;

2.  pozdravlja inicijativu Komisije da se savjetuje o autorskim pravima, što je privuklo veliku pozornost velikog broja dionika, između ostalog i iz kulturnog sektora i civilnog društva(17);

3.  pozdravlja predanost Komisije da se tijekom novog mandata bavi daljnjim razvojem digitalne agende EU-a, što obuhvaća i pitanja povezana s autorskim pravima; pozdravlja program rada Komisije za 2015. jer se njime jamči izrada paketa o jedinstvenom digitalnom tržištu koji uključuje zakonodavni prijedlog s ciljem moderniziranja pravila o autorskim pravima kako bi bila primjerenija digitalnom dobu;

4.  podsjeća da autorska i srodna prava štite i potiču razvoj i promidžbu novih proizvoda i usluga te stvaranje i iskorištavanje njihova kreativnog sadržaja te na taj način pridonose većoj konkurentnosti, zaposlenosti i rastu broja inovacija u većem broju privrednih sektora u EU-u;

5.  ističe da su autorska prava učinkovita samo onoliko koliko su učinkovite provedbene mjere na snazi koje ih štite i da, kako bi se omogućio napredan i inovativan kreativni sektor, provedba zaštite autorskih prava mora biti dosljedna;

6.  ističe da postojanje autorskih i srodnih prava nužno podrazumijeva teritorijalnost; naglašava da ne postoji proturječje između tog načela i mjera da se zajamči prenosivost sadržaja;

7.  ističe da bi bilo kakvom izmjenom Direktive 2001/29/EZ i dalje trebalo štititi pravo isplate pravične naknade nositeljima prava; poziva na ponovno potvrđivanje načela teritorijalnosti čime bi se svakoj državi članici zajamčila zaštita načela pravične naknade u okviru vlastite kulturne politike;

8.  napominje da je broj djela zakonito dostupnih korisnicima povećan nakon primjene Direktive 2001/29/EZ; osim toga, napominje da prekogranični pristup raznim oblicima korištenja koji korisnicima nudi tehnološki napredak može iziskivati poboljšanja postojećeg pravnog okvira na temelju činjenica kako bi se dodatno razvila zakonita ponuda raznih kulturnih i kreativnih sadržaja na internetu radi omogućavanja pristupa europskoj kulturnoj raznolikosti;

9.  podsjeća da se potrošačima prečesto zbog geografskih razloga uskraćuje pristup određenim sadržajnim uslugama, što je u suprotnosti s ciljem provedbe četiriju sloboda unutarnjeg tržišta koji je utvrđen u Direktivi 2001/29/EZ; stoga apelira na Komisiju da predloži primjerena rješenja za bolju prekograničnu dostupnost usluga i sadržaja zaštićenog autorskim pravom za potrošače;

10.  smatra da se iz pristupa usvojenog u Direktivi 2014/26/EU o kolektivnom ostvarivanju autorskog prava mogu izvući pouke za ostale vrste sadržaja, ali da se pitanja u vezi s prenosivošću i geografskim blokiranjem ne mogu riješiti jedinstveno i sveobuhvatno za sve slučajeve, već mogu iziskivati više raznih intervencija, i regulatornih i tržišnih;

11.  ističe da je kreativna proizvodnja Europske unije jedan od njezinih najbogatijih izvora te da bi oni koji u tome žele uživati trebali imati mogućnost to i platiti, čak i onda kada se prodaje samo u drugoj državi članici;

12.  skreće pozornost na činjenicu da je izdavanje odobrenja za više državnih područja, kao što je predviđeno Direktivom 2014/26/EU o kolektivnom ostvarivanju autorskog prava, jedna od opcija kad radio-televizijske stanice traže emitiranje na cjelokupnom teritoriju Europe;

13.   ističe da financiranje, proizvodnja i koprodukcija filmova i televizijskog sadržaja u velikoj mjeri ovisi o ekskluzivnom izdavanju odobrenja za pojedino državno područje koje se daje lokalnim distributerima na nizu platformi, što odražava kulturne posebnosti raznih europskih tržišta; s obzirom na to, ističe da mogućnost, u skladu s načelom slobode ugovaranja, odabira opsega teritorijalne pokrivenosti i tipa platforme za distribuciju potiče ulaganje u filmove i televizijske sadržaje koji potiču kulturnu raznolikost; poziva Komisiju da zajamči da će svakoj inicijativi za modernizaciju autorskog prava prethoditi sveobuhvatna studija o njezinu vjerojatnom utjecaju na proizvodnju, financiranje i distribuciju filmova i televizijskog sadržaja te na kulturnu raznolikost;

14.  ističe da praksa geografskog blokiranja u sektoru ne bi smjela spriječiti kulturne manjine koje žive u državama članicama EU-a da pristupaju postojećim besplatnim i plaćenim sadržajima ili uslugama na svom jeziku;

15.  podupire inicijative čiji je cilj povećanje prenosivosti, unutar EU-a, internetskih usluga zakonito pribavljenih sadržaja koji su zakonito stavljeni na tržište, ali uz puno poštovanje autorskih prava i interesa nositelja prava;

16.  podsjeća da su europska kulturna tržišta heterogena zbog europske kulturne i jezične raznolikosti; napominje da bi tu raznolikost trebalo smatrati prednošću, a ne preprekom za jedinstveno tržište;

17.  svjestan je važnosti odobrenja za pojedina područja u EU-u, osobito u pogledu audiovizualne i filmske produkcije koja se prvenstveno zasniva na sustavima kojima organizacije za radiodifuziju sadržaje unaprijed kupuju ili financiraju;

18.  sa zabrinutošću primjećuje sve veći broj ilegalnih internetskih usluga i sve više slučajeva piratstva i, u širem smislu, povreda prava intelektualnog vlasništva, što je trend koji je ozbiljna prijetnja ekonomijama država članica i kreativnosti u EU-u;

19.  ističe da bi se svaka reforma okvira za autorska prava trebala temeljiti na visokoj razini zaštite jer su prava ključna za intelektualno stvaralaštvo i osiguravaju stabilnu, jasnu i fleksibilnu pravnu osnovu koja jača ulaganja i rast u kreativni i kulturni sektor uklanjajući pritom pravnu nesigurnost i nedosljednost koje negativno utječu na funkcioniranje unutarnjeg tržišta;

20.  naglašava da paralelno s važnom zadaćom širenja operativnih struktura jedinstvenog digitalnog tržišta treba poduzeti i korake da se zajamči daljnje dobro funkcioniranje jedinstvenog analognog tržišta;

21.  ističe da privredne grane koje se znatno koriste autorskim pravima zapošljavaju više od sedam milijuna ljudi u Europskoj uniji; stoga traži od Komisije da zajamči da će, u skladu s načelom boljeg donošenja propisa, svakoj zakonodavnoj inicijativi za modernizaciju autorskih prava prethoditi iscrpna ocjena ex ante njezina utjecaja u pogledu rasta i radnih mjesta te njezinih potencijalnih troškova i koristi;

22.  ističe da svaka izmjena zakonodavstva Europske unije o autorskim pravima mora biti ispravno usmjerena i mora se temeljiti na vjerodostojnim podacima s ciljem osiguravanja daljnjeg razvoja europskih kreativnih privrednih grana;

23.  prepoznaje da su poslovne aktivnosti u okviru kojih dolazi do kršenja autorskih prava ozbiljna prijetnja funkcioniranju jedinstvenog digitalnog tržišta i razvoju zakonite ponude raznolikih kulturnih i kreativnih sadržaja na internetu;

24.  smatra neophodnim jačanje položaja autora i stvaralaca i povećanje naknada koje oni dobivaju za digitalnu distribuciju i upotrebu svojih djela;

Isključiva prava

25.  priznaje da je nužno da autori i umjetnici izvođači mogu dobiti pravnu zaštitu za svoj stvaralački i umjetnički rad; priznaje da je širenje kulture i znanja u javnom interesu; priznaje ulogu producenata i umjetnika izdavača u plasiranju djela na tržište i potrebu za pravednom i odgovarajućom naknadom za sve kategorije nositelja prava; poziva na poboljšavanje ugovornog položaja autora i umjetnika izvođača u odnosu na druge nositelje prava i posrednike, posebno uzimanjem u obzir razumnog razdoblja za uporabu prava koja autori prenesu na treće strane, nakon kojeg ona prestaju važiti, s obzirom na to da ugovorne razmjene može karakterizirati neravnoteža moći; u tom pogledu ističe važnost ugovorne slobode;

26.  napominje da je razmjerna zaštita autorskih prava i ostalog zaštićenog materijala od iznimne važnosti, između ostalog i s kulturnog gledišta, te da je u skladu s člankom 167. UFEU-a Unija u svojim aktivnostima obvezna u obzir uzeti kulturne aspekte;

27.  naglašava da autori i umjetnici izvođači moraju primiti pravdenu naknadu za svoja djela i u digitalnom i u analognom okruženju;

28.  poziva Komisiju da ocijeni ciljane i prikladne mjere kako bi se poboljšala pravna sigurnost u skladu s ciljem Komisije o poboljšanju regulative; poziva Komisiju da prouči utjecaj jedinstvenog europskog autorskog prava na poslove i inovacije, interese autora, umjetnika izvođača i ostalih nositelja prava te na promicanje pristupa potrošača regionalnoj kulturnoj raznolikosti;

29.  ističe da su u krhkom ekosustavu u okviru kojeg se proizvodi i financira kreativno stvaralaštvo isključiva prava i ugovorna sloboda ključne sastavnice jer se njima omogućava poboljšana podjela rizika, raznim akterima pruža se mogućnost uključivanja u zajedničke projekte namijenjene kulturno raznolikoj publici te se podupire inicijativa ulaganja u proizvodnju sadržaja na stručnoj razini;

30.  preporuča da bi zakonodavac EU-a u cilju zaštite javnog interesa uz istovremeno pružanje zaštite osobnih podataka trebao razmotriti kako nadalje umanjiti prepreke ponovnoj upotrebi podataka iz javnog sektora; napominje da bi se takva prilagodba zakonodavstva trebala ostvariti uz puno poštovanje Direktive 2013/37/EU, načela u pozadini sustava zaštite autorskih prava i relevantne sudske prakse Suda Europske unije;

31.  poziva Komisiju da zajamči pružanje učinkovite zaštite djela koja su javno dobro i koja po definiciji nisu zaštićena autorskim pravom; stoga potiče Komisiju da razjasni da se jednom kad djelo postane javno dobro svaka digitalizacija djela koja nije novo transformativno djelo smatra javnim dobrom; također poziva Komisiju da ispita može li se nositeljima prava dati pravo da svoja djela, u cijelosti ili djelomično, prenesu u javno dobro;

32.  poziva Komisiju na daljnju harmonizaciju pojma zaštite autorskih prava, suzdržavajući se od proširenja pojma zaštite, u skladu s međunarodnim normama Bernske konvencije; poziva države članice na usklađeno dovršenje prenošenja i provedbe direktiva 2006/116/EZ i 2011/77/EU;

Iznimke i ograničenja

33.  poziva zakonodavca EU-a da i dalje ostane vjeran cilju iz Direktive 2001/29/EZ koji se odnosi na pružanje adekvatne zaštite autorskih prava i srodnih prava kao jednog od najvažnijih načina jamčenja europske kulturne kreativnosti te na osiguravanje pravedne ravnoteže između različitih kategorija nositelja prava i korisnika zaštićenog materijala, kao i između različitih kategorija nositelja prava; nadalje naglašava da bi se svakom zakonodavnom promjenom u ovom području osobama s invaliditetom trebao osigurati pristup svim oblicima djela i usluga koja su zaštićena autorskim pravom i srodnim pravima;

34.  naglašava da autorsko i srodna prava predstavljaju pravni okvir za europsku kulturnu i kreativnu industriju te sektor obrazovanja i istraživanja, ali i za sektor koji ostvaruje korist od iznimki i ograničenja tih prava, te da čine osnovu za aktivnost tih sektora i zapošljavanje;

35.  napominje da se iznimke i ograničenja moraju primijeniti na takav način da se njima u obzir uzme svrha u koju su osmišljene te odgovarajuće posebne karakteristike digitalnog i analognog okruženja, uz istovremeno održavanje ravnoteže između interesa nositelja prava i interesa javnosti; stoga poziva Komisiju da razmotri mogućnost revizije nekih postojećih iznimaka i ograničenja u cilju njihove bolje prilagodbe digitalnom okruženju, uzimajući u obzir trenutačne pomake u digitalnom okruženju i potrebu za konkurentnošću;

36.  ističe kako je važno da iznimke i ograničenja budu dostupne osobama s invaliditetom; u tom pogledu napominje zaključke Ugovora iz Marakeša kojim će se slabovidnim osobama olakšati pristup knjigama te podupire njegovu što skoriju ratifikaciju ne stavljajući reviziju pravnog okvira EU-a kao preduvjet za njezino ostvarenje; smatra da je Ugovor korak unaprijed, no da preostaje još mnogo posla kako bi se osobama s različitim oblicima invaliditeta otvorio pristup sadržaju;

37.  ističe važnost europske kulturne raznolikosti te napominje da bi razlike u provođenju iznimaka u državama članicama mogle biti izazov za funkcioniranje unutarnjeg tržišta u pogledu razvitka prekograničnih aktivnosti, sveopće konkurentnosti EU-a i inovacija te dovesti do pravne nesigurnosti za autore i korisnike; stoga smatra da bi bolje bilo da određene iznimke i ograničenja budu uređena prema usklađenijim pravilima; međutim, napominje da bi razlike mogle biti opravdane ako bi se njima državama članicama dopustilo da donose zakone u skladu sa specifičnim kulturnim i gospodarskim interesima te u skladu s načelima proporcionalnosti i supsidijarnosti;

38.  poziva Komisiju da ispita primjenu minimalnih normi koji se odnose na iznimke i ograničenja te nadalje da zajamči ispravnu provedbu iznimaka i ograničenja iz Direktive 2001/29/EZ, jednak pristup prekograničnoj kulturnoj raznolikosti unutar unutarnjeg tržišta te da poboljša pravnu sigurnost;

39.  smatra da je potrebno donijeti strože iznimke za institucije od javnog interesa, kao što su knjižnice, muzeji i arhivi, u cilju promicanja šireg pristupa kulturnom naslijeđu, uključujući i preko internetskih platformi;

40.  poziva Komisiju da pomno razmotri zaštitu temeljnih prava, posebno u svrhu borbe protiv diskriminacije ili zaštite slobode tiska; u tom kontekstu podsjeća na to da bi u slučaju tih iznimaka trebalo pružiti odgovarajuće naknade;

41.  podsjeća na važnost malih i srednjih poduzeća (MSP) u kulturnim i kreativnim industrijama u pogledu otvaranja novih radnih mjesta i ostvarenja rasta u EU-u; ističe da većina MSP-ova u kulturnim i kreativnim industrijama iskorištava fleksibilnost pravila o zaštiti autorskih prava kako bi proizvodila kulturna i kreativna djela, ulagala u njih ili ih distriburirala, ali i razvila inovativna rješenja koja bi korisnicima omogućila internetski pristup kreativnim djelima prilagođenima prioritetima i posebnostima lokalnih tržišta;

42.  sa zanimanjem primjećuje pojavu novih oblika uporabe djela na digitalnim mrežama, posebno transformativne načine uporabe, te ističe potrebu za razmatranjem rješenja kojima bi se pomirilo učinkovitu zaštitu, kojom bi također bila omogućena prikladna i pravedna naknada za autore, i javni interes za pristup kulturnim dobrima i znanju;

43.  ističe da bi se tamo gdje se iznimka ili ograničenje već primjenjuje koliko god da je to moguće trebali u skladu s postojećom iznimkom ili ograničenjem osmisliti novi oblici uporabe sadržaja, omogućeni tehnološkim napretkom ili novim oblicima uporabe tehnologije, pod uvjetom da je novi oblik uporabe sličan postojećem, kako bi se poboljšala pravna sigurnost – to bi ovisilo o testu u tri koraka; priznaje da bi se takvom fleksibilnosti u interpretaciji iznimaka i ograničenja mogla omogućiti prilagodba predmetnih iznimaka i ograničenja različitim nacionalnim okolnostima i socijalnim potrebama;

44.  ističe potrebu za jamčenjem tehnološke neutralnosti i buduće usklađenosti iznimaka i ograničenja uzimajući u obzir učinke medijske konvergencije, istovremeno služeći javnom interesu pružanjem potpore inicijativama stvaranja, financiranja i distribuiranja novih djela i njihovim stavljanjem na raspolaganje javnosti na nove, inovativne i izvanredne načine;

45.  predlaže reviziju odgovornosti pružatelja usluga i posrednika kako bi se razjasnio njihov pravni status i odgovornost u odnosu na zaštitu autorskih prava, zajamčilo odgovarajuće ispitivanje svih relevantnih činitelja tijekom stvaralačkog procesa i lanca opskrbe te osigurala pravedna nakanda za autore i nositelje prava u EU-u;

46.  ustraje u tome da je razvoj digitalnog tržišta nemoguć bez istovremenog razvitka kreativnih i kulturnih industrija;

47.  ističe važnost iznimke u slučajevima karikature, parodije i pastiša kao čimbenika živosti demokratske rasprave; vjeruje da bi se iznimkom trebala postići ravnoteža između interesa i prava autora i originalnih likova te slobode izražavanja korisnika zaštićenog djela koji se oslanja na iznimku karikature, parodije i pastiša;

48.  ističe potrebu za ispravnim pristupom automatskim analitičkim tehnikama namijenjenima za tekst i podatke (npr. „rudarenje tekstom i podacima” ili „rudarenje sadržaja”) u istraživačke svrhe, pod uvjetom da je dano odobrenje za čitanje djela;

49.  ustraje u tome da je razvoj digitalnog tržišta usko povezan s razvojem kreativnih i kulturnih industrija te da se usporedno s njim mora i odvijati jer je to jedini način za ostvarenje trajnog prosperiteta;

50.  napominje da je pravo na privatno vlasništvo jedan od temelja modernog društva; također napominje da je olakšavanje pristupa obrazovnim materijalima i kulturnim dobrima iznimno važno za razvoj društva utemeljenog na znanju te da zakonodavci to trebaju uzeti u obzir;

51.  poziva na uspostavu iznimke u istraživačke i obrazovne svrhe kojom bi se obuhvatile ne samo obrazovne ustanove nego i akreditirane obrazovne ili istraživačke aktivnosti, uključujući mrežne i prekogranične aktivnosti povezane s obrazovnom ustanovom ili institucijom, prepoznate od strane nadležnih vlasti ili zakonodavstva ili koje se odvijaju u sklopu obrazovnog programa;

52.  naglašava da se svaka iznimka ili ograničenje koje se uvede u sustav zaštite autorskih prava EU-a mora propisno opravdati valjanom i objektivnom ekonomskom i pravnom analizom;

53.  prepoznaje važnost knjižnica u pogledu pristupa znanju i poziva Komisiju na procjenu donošenja iznimke kojom bi se javnim i istraživačkim knjižnicama omogućilo da u skladu sa zakonom internetskim ili knjižničnim mrežama javnosti u svrhu osobnog korištenja na određeni rok posuđuju djela u digitalnom obliku kako bi mogle učinkovito i na ažuriran način ispunjavati svoju dužnost od javnog interesa za širenjem znanja; preporuča da se autorima u skladu s nacionalnim teritorijalnim ograničenjima treba omogućiti pravedna naknada za elektroničku, kao i za fizičku posudbu njihovih knjiga;

54.  poziva Komisiju na procjenu donošenja iznimke kojom bi se knjižnicama omogućila digitalizacija sadržaja u svrhe pretraživanja, katalogiziranja i arhiviranja;

55.  ističe kako je važno uzeti u obzir zaključke brojnih eksperimenata koje je industrija knjiga poduzela u cilju uspostave pravednih, uravnoteženih i pouzdanim poslovnih modela;

56.  napominje da su u nekim državama članicama uvedene zakonom propisane licence za sheme isplate naknada; ističe da je potrebno zajamčiti da akti koji su dopustivi u skladu s iznimkom takvi i ostanu; podsjeća na to da bi se naknada za uporabu iznimaka i ograničenja trebala razmatrati samo u slučajevima u kojima su akti koji su obuhvaćeni iznimkom nepovoljni za nositelja prava; također poziva Europski opservatorij za povrede prava intelektualnog vlasništva na provedbu potpune znanstvene procjene tih mjera država članica i njihova učinka na svakog pojedinog nositelja prava koji njima podliježe;

57.  podsjeća na važnost iznimke za privatno umnožavanje koja ne bi morala biti tehnički ograničena uz pravedne naknade za autore; poziva Komisiju da na temelju znanstevnih dokaza analizira Rezoluciju Parlamenta od 27. veljače 2014. o pristojbama(18) na privatno umnožavanje i rezultate najnovijeg procesa posredovanja koji je provela Komisija(19) te valjanost postojećih mjera za pružanje pravedne naknade nositeljima prava za reprodukcije koje fizičke osobe naprave u cilju korištenja u privatne svrhe, posebno u pogledu mjera transparentnosti;

58.  napominje da bi pristojbe na privatno umnožavanje trebalo biti uređno na način kojim bi se građane informiralo o stvarnom iznosu pristojbe, njezinoj svrsi i načinu korištenja;

59.  naglašava da bi trebalo optimirati digitalne pristojbe i učiniti ih transparentnijima kako bi se zaštitila prava nositelja prava i potrošača između ostalog uzimajući u obzir Direktivu 2014/26/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. o kolektivnom ostvarivanju autorskog prava i srodnih prava te izdavanju odobrenja za više državnih područja za prava na internetsko korištenje glazbenih djela na unutarnjem tržištu;

60.  ističe da je važno sustav zaštite autorskih prava učiniti jasnijim i transparentnijim korisnicima autorskih prava, posebno u pogledu sadržaja koji stvaraju korisnici i pristojbi za zaštitu autorskih prava u cilju podupiranja kreativnosti i daljnjeg razvoja internetskih platformi te kako bi se osigurala odgovarajuća naknada za nositelje autorskih prava;

61.  napominje važnost članka 6. stavka 4. Direktive 2001/29/EZ te ističe da učinkovita provedba iznimaka i ograničenja te pristupa sadržaju koji ne podliježe zaštiti autorskih prava i srodnih prava ne bi trebala biti ograničena ugovorom ili ugovornim uvjetima;

62.  poziva distributere da objave sve dostupne informacije u vezi s tehnološkim mjerama potrebnima za jamčenje interoperabilnosti njihova sadržaja;

63.  ističe potrebu za promicanjem veće interoperabilnosti, osobito softvera i terminala, jer nedostatak interoperabilnosti koči inovacije, ograničava tržišno natjecanje u EU-u i šteti potrošaču; smatra da nedostatak interoperabilnosti rezultira dominacijom jednog proizvoda ili usluge na tržištu, čime se guši tržišno natjecanje i ograničavaju mogućnosti izbora za korisnike u EU-u;

64.  ističe da brzi tempo kojim se na digitalnom tržištu ostvaruje tehnološki napredak iziskuje tehnološki neutralan zakonodavni okvir za zaštitu autorskih prava;

65.  prepoznaje ulogu razmjerne i učinkovite provedbe u pružanju potpore autorima, nositeljima autorskih prava i potrošačima;

66.  poziva Komisiju i zakonodavce EU-a da razmotre rješenja za preusmjeravanje vrijednosti sa sadržaja na usluge; ističe potrebu za prilagodbom definicije posrednika u aktualnom digitalnom okruženju;

67.  naglašava da se potrošači često suočavaju s različitim ograničenjima te da u okviru autorskih prava vrlo često nedostaje pojam prava potrošača; poziva Komisiju da procijeni učinkovitost postojećeg zakonodavstva o autorskim pravima iz perspektive potrošača te da utvrdi skup jasnih i sveobuhvatnih prava potrošača;

o
o   o

68.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te parlamentima i vladama država članica.

(1)SL L 167, 22.6.2001., str. 10.
(2)SL L 84, 20.3.2014., str. 72.
(3)SL L 175, 27.6.2013., str. 1.
(4)SL L 299, 27.10.2012., str. 5.
(5) SL L 372, 27.12.2006., str. 12.
(6)SL L 265, 11.10.2011., str. 1.
(7) SL L 248, 6.10.1993., str. 15.
(8) SL L 157, 30.4.2004., str. 45.
(9) SL L 376, 27.12.2006., str. 28.
(10) SL L 346, 27.11.1992., str. 61.
(11) SL L 272, 13.10.2001., str. 32.
(12) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0179.
(13) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0368.
(14) SL C 353 E, 3.12.2013., str. 64.
(15) SL C 50 E, 21.2.2012., str. 48.
(16) SL C 249 E, 30.8.2013., str. 49.
(17) Europska komisija, DG MARKT, izvješće o odgovorima na javno savjetovanje o preispitivanju pravila EU-a o autorskim pravima, srpanj 2014.
(18)Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0179.
(19)Kako je navedeno u preporukama Antónija Vitorina od 31. siječnja 2013. koje su proizišle iz posljednjih postupka posredovanja Komisije o pristojbama na privatno umnožavanje i reprodukciju.


Ocjena rada Europske zaklade za demokraciju (EED)
PDF 421kWORD 108k
Rezolucija Europskog parlamenta od 9. srpnja 2015. o novom pristupu EU-a ljudskim pravima i demokraciji: ocjena rada Europske zaklade za demokraciju (EED) od njezina osnivanja (2014/2231(INI))
P8_TA(2015)0274A8-0177/2015

European Parliament,

–  uzimajući u obzir članke 2., 6., 8. i 21. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir svoju preporuku Vijeću od 29. ožujka 2012. o načinima mogućeg osnivanja Europske zaklade za demokraciju (EED)(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. srpnja 2011. o vanjskoj politici EU-a kojom se podržava demokratizacija(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2012. o strategiji digitalne slobode u vanjskoj politici EU-a(3),

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2013. koje je Vijeće usvojilo 23. lipnja 2014.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2015. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2013. godinu i politici Europske unije na tom području(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 236/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o utvrđivanju zajedničkih pravila i postupaka za provedbu instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 235/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta financiranja za demokraciju i ljudska prava širom svijeta(6),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 18. svibnja 2009. pod naslovom „Podrška demokratskom upravljanju: ususret pojačanom okviru EU-a(7),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 17. studenog 2009. o potpori demokraciji u vanjskim odnosima EU-a(8),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 13. prosinca 2010. koji sadržavaju izvješće o napretku za 2010. i popis pilot-država(9),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. lipnja 2011. o europskoj politici susjedstva(10),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 1. prosinca 2011. o Europskoj zakladi za demokraciju(11),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 25. lipnja 2012. o ljudskim pravima i demokraciji(12) te strateški okvir i akcijski plan EU-a o ljudskim pravima i demokraciji koji je Vijeće također donijelo 25. lipnja 2012.(13),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 31. siječnja 2013. o podršci EU-a održivoj promjeni društava u tranziciji(14),

–  uzimajući u obzir zajednički savjetodavni dokument Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Europske komisije od 4. ožujka 2015. pod naslovom „Ususret novoj europskoj politici susjedstva” (JOIN(2015)0006),

–  uzimajući u obzir pregled Službe za vanjsko djelovanje za 2013.(15),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Europske komisije od 25. svibnja 2011. pod nazivom „Novi odgovor na promjene u susjedstvu: pregled europske politike susjedstva” (COM(2011)0303),

–  uzimajući u obzir pismo potpore osnivanju EED-a koje je 25. studenog 2011. poslano tadašnjem predsjedniku Europskog parlamenta Jerzyju Buzeku i tadašnjoj potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Catherine Ashton,

–  uzimajući u obzir odluku Upravnog vijeća EED-a od 3. prosinca 2014. o ukidanju početnih zemljopisnih ograničenja EED-a,

–  uzimajući u obzir članak 52. i članak 132. stavak 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0177/2015),

A.  budući da su promicanje i podupiranje demokracije, vladavina prava te poštovanje univerzalnosti i nedjeljivosti ljudskih prava i temeljnih sloboda među ključnim ciljevima vanjske politike EU-a, kako je navedeno u članku 21. Ugovora o Europskoj uniji i u Povelji o temeljnim pravima Europske unije;

B.  budući da EU smatra da je načelo vlasništva nad procesima izgradnje demokracije ključno za promicanje istinske demokratske kulture;

C.  budući da je tijekom proteklih desetljeća veliki broj država članica uspješno okončao proces demokratske preobrazbe i pritom stekao bogato iskustvo u tom području koje bi moglo biti važno za djelovanje EED-a te koje se može i treba upotrijebiti na stručnoj i političkoj razini u radu EED-a;

D.  budući da su događaji povezani s Arapskim proljećem i istočnim susjedstvom potaknuli preoblikovanje instrumenata politike EU-a za promicanje ljudskih prava i potpore demokraciji;

E.  budući da se zbog toga što se autoritarni režimi koriste sve sofisticiranijim sredstvima, među ostalim i zakonodavstvom, za ograničavanje djelovanja nevladinih organizacija i prodemokratskih aktera, kao i korisnika sredstava EED-a, smanjuje prostor za odvijanje legitimnih aktivnosti civilnog društva i vanjsko financiranje organizacija civilnog društva u više zemalja u kojima EED djeluje;

F.  budući da su se zemlje u susjedstvu EU-a tijekom posljednjih godina suočile sa znatnim brojem političkih, sigurnosnih i ekonomskih izazova koji su izvršili ozbiljan pritisak na demokratske napore te poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda;

G.  budući da je potrebno promicati objektivne i neovisne informacije i ojačati medijsko okruženje, uključujući ono na internetu i u društvenim medijima u zemljama unutar zemljopisnog djelokruga rada EED-a, štiteći slobodu tiska i izražavanja te boreći se protiv svih oblika društvene i političke cenzure; budući da je u tim zemljama također potrebno podupirati napore demokratizacije, uključujući jačanje vladavine prava i borbu protiv korupcije;

H.  budući da osnivanje EED-a dopunjuje, zajedno s drugim programima EU-a kao što su Europski instrument za demokraciju i ljudska prava (EIDHR) i Instrument europske politike susjedstva za poticanje razvoja civilnog društva (ENP Civil Society Facility), tradicionalni pristup usmjeren na državu prijeko potrebnim uravnoteženijim i dugoročnijim pristupom usmjerenim na društvo u čijem je središtu izravna suradnja s pokretima organiziranima na lokalnoj i regionalnoj razini te demokratskim političkim akterima;

I.  budući da procjena učinka aktivnosti promicanja demokracije, kao što je ona koju provodi EED, ostaje samo po sebi težak zadatak, osobito zbog nelinearne i dugoročne naravi političke preobrazbe u dotičnim zemljama i zbog često povjerljive prirode povezanih aktivnosti;

J.  budući da su nove informacijske tehnologije i društveni mediji postali važni instrumenti u borbi za demokraciju te stoga trebaju imati istaknuto mjesto u okviru europskog programa promicanja demokracije;

K.  budući da je do dana 30. lipnja 2015. EED financirao 186 inicijativa u ukupnom iznosu većem od 5,2 milijuna EUR u južnom susjedstvu i iznosu većem od 5,3 milijuna EUR u istočnom susjedstvu;

L.  budući da EED ima koristi od jedinstvenog oblika sufinanciranja prema kojemu administrativni proračun EED-a pruža Komisija, dok se terenske aktivnosti financiraju doprinosima država članica i trećih zemalja;

Opća ocjena

1.  pozdravlja do danas ostvarene rezultate u okviru EED-a s obzirom na trenutačno izazovno međunarodno okruženje te smatra da EED ispunjava svoj glavni cilj „promicanja i poticanja demokratizacije i ostvarenja duboke i održive demokracije u državama u političkoj tranziciji i društvima koja se bore za demokratizaciju”(16), među ostalim pružanjem podrške onima bez nje, što podrazumijeva borbu protiv korupcije, promicanje dijaloga u različitosti i nenasilju, poticanje društvenog i političkog sudjelovanja te zaštitu aktivista i novinara koji na lokalnoj razini ulažu najveće napore kako bi omogućili i ubrzali pokretanje demokratskog procesa, čineći pravdu dostupnijom;

2.  sa zadovoljstvom primjećuje da EED, unatoč kratkom razdoblju djelovanja, ograničenim sredstvima i izazovima svojstvenim za procjenu učinka aktivnosti za potporu demokraciji, provodi preporuke Parlamenta i pruža dodanu vrijednost postojećoj demokratskoj potpori EU-a brzim i fleksibilnim financiranjem koje se temelji na potražnji i pristupu odozdo prema gore te koje se izravno pruža korisnicima na financijski učinkovit način i čime se dopunjuju druga sredstva EU-a, zahvaljujući manjem administrativnom opterećenju i jednostavnim postupcima koje je uspostavilo Upravno vijeće EED-a;

3.  smatra da EED, u svojstvu instrumenta potpore demokraciji, pomaže u smanjenju i političkog i osobnog rizika;

4.  naglašava svoju potpunu i trajnu potporu višestruko razgranatim naporima EU-a u potpori organizacijama civilnog društva, društvenim pokretima i aktivistima diljem svijeta; ponavlja da je važno da se izbjegne udvostručenje napora te da se i dalje jamči da se aktivnostima EED-a dopunjuju postojeći europski instrumenti vanjskog financiranja, posebno EIDHR i Instrument europskog susjedstva, s obzirom na to da se njima želi promicati demokratska načela i poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda u okruženju EU-a;

5.  pozdravlja dosljednu uključenost EED-a u korist slobode izražavanja i udruživanja, slobode medija, izgradnje i jačanja vladavine prava, borbe protiv korupcije, socijalnog i političkog pluralizma u svrhu podupiranja razvoja demokratskih režima i u istočnom i u južnom susjedstvu EU-a;

6.  mišljenja je da su inicijative koje poduzima EED pokazale svoju jedinstvenu sposobnost prevladavanja ili rješavanja nedostataka u slučajevima kada je bilo nemoguće dobiti financijska sredstva od država članica EU-a ili od država koje nisu članice EU-a;

7.  poziva EU i države članice da razviju holistički pristup za potporu političkoj tranziciji i demokratizaciji u trećim zemljama koji obuhvaća poštovanje ljudskih prava, promicanje pravde, transparentnost, odgovornost, pomirenje, vladavinu prava i jačanje demokratskih institucija, uključujući zakonodavna tijela;

Financiranje

8.  poziva osnivače EED-a, posebno sve države članice EU-a i Komisiju, da doprinesu ili povećaju svoje doprinose EED-u, u skladu sa svojim preuzetim obvezama;

9.  podsjeća na to da su se do 26. travnja 2015. sljedeće države svečano obvezale i dale svoj doprinos EED-u: Belgija, Bugarska, Češka, Danska, Estonija, Latvija, Litva, Luksemburg, Mađarska, Nizozemska, Njemačka, Poljska, Rumunjska, Slovačka, Španjolska, Švedska i Švicarska, dok preostalih 12 država članica to još nije učinilo;

10.  naglašava da je radi održanja i daljnjeg poboljšanja učinkovitosti EED-a ključno zajamčiti dugoročno, dostatno, stabilno, transparentno i predvidljivo financiranje;

11.  poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i povjerenika za europsku politiku susjedstva i pregovore o proširenju da za trajanja nedavno započete revizije politike europskog susjedstva razmotre dodanu vrijednost EED-a te načine na koje je moguće ostvariti održivo financiranje EED-a;

12.  poziva Belgiju da barem ocijeni mogućnost djelomičnog ili potpunog povrata poreznih prihoda koje je primila od EED-a i njegovih djelatnika u obliku financiranja projekata EED-a; podsjeća da EED po belgijskom pravu djeluje kao privatna zaklada;

13.  pozdravlja financijske doprinose sjevernih, srednjih i nekoliko južnih europskih država članica; poziva preostale južne države članice, među kojima neke održavaju osobito bliske povijesne, gospodarske ili kulturne veze s južnim susjedstvom, da ulože osobit napor u doprinošenju EED-u ili pružanjem sredstava ili upućivanjem nacionalnih stručnjaka;

14.  pozdravlja financijske doprinose koje je EED primio od partnera EU-a kao što su Švicarska i Kanada; potiče druge države, posebno države Europskog udruženja slobodne trgovine, da podupru EED;

15.  poziva sve donatore EED-a da zajamče potpunu autonomiju Izvršnog odbora EED-a pri odabiru korisnika potpore na temelju plana rada koji je odobrilo Upravno vijeće te poziva donatore na okončanje izdvajanja sredstava za pojedine zemlje ili projekte;

Ljudski resursi

16.  poziva na to da se pojačane nadležnosti tajništva EED-a odraze u odgovarajućem osoblju koje bi mu pomoglo u izvršavanju novih zadaća;

17.  potiče države članice da nakon iskazivanja interesa za upućivanje nacionalnih stručnjaka tajništvu EED-a poduzmu sljedeći korak;

Širenje zemljopisnog djelokruga rada EED-a i ravnoteža istoka i juga

18.  pozdravlja ukidanje početnih zemljopisnih ograničenja EED-a koje je donijelo Upravno vijeće na sastanku 3. prosinca 2014.;

19.  pohvaljuje EED za održavanje zemljopisne ravnoteže u financiranju projekata između istočnog i južnog susjedstva EU-a;

Bespovratna sredstva i korisnici

20.  smatra ključnim da se dugoročno zajamči održivo financiranje za primatelje sredstava EED-a boljim usklađivanjem s drugim bilateralnim donatorima i europskim instrumentima za vanjsko financiranje, osobito EIDHR-om, koje bi – gdje je prikladno – moglo preuzeti srednjoročnu financijsku potporu „zrelih” korisnika potpore EED-a i u tu svrhu:

   (a) poziva EED i Komisiju da uspostave kontaktnu skupinu u cilju pronalaženja najboljeg načina za prelazak korisnika potpore EED-a na financijsku potporu EIDHR-a te
   (b) poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje da iznesu konkretne prijedloge mehanizama za programsko sučelje i suradnju s EED-om kako bi se dugoročno zajamčili dosljednost i održivost;

21.  poziva EED da uloži dodatne napore u zemljama u kojima je prostor za vanjsku potporu za civilno društvo ozbiljno ograničen ili u kojima je dodjela državnih sredstava diskriminirajuća te se sredstva dodjeljuju samo određenim organizacijama ili civilnim društvima; podupire nastojanja EED-a da istraži inovativne načine za pružanje potpore zagovaračima promjena u posebno teškim političkim okruženjima;

22.  također snažno potiče Upravno vijeće da nastavi podupirati demokratske političke aktiviste i pružati sredstva za uključive političke procese; smatra da bi se EED trebao uključiti u nastajanje i konsolidaciju političkih stranaka s jasnom predanošću demokratskim načelima i podržati taj proces kad god je to moguće u partnerstvu s postojećim političkim zakladama;

23.  pozdravlja smjernice EED-a za praćenje i ocjenu; naglašava, međutim, da bi te smjernice za provedbu trebale biti razmjerne veličini i obujmu ljudskih resursa EED-a;

24.  potiče EED da nastavi ići korak u korak s novim tehnologijama uvrštavanjem tehnološke potpore u svoja bespovratna sredstva;

25.  pozdravlja dodjeljivanje bespovratnih sredstava EED-a ukrajinskim akterima kao dobar primjer hitre potpore političkim i građanskim aktivistima koji su kasnije postali demokratski izabrani predstavnici; pozdravlja dodjeljivanje potpore EED-a svim prodemokratskim aktivistima uključenima u aktivnosti u susjedstvu EU-a, čime se namjerava održati razvoj konsolidiranih demokratskih režima;

26.  pozdravlja dodjeljivanje bespovratnih sredstava EED-a aktivistima u nekim državama južnog susjedstva jer dokazuju dodanu vrijednost prodemokratskih aktivnosti EED-a u posebno neprijateljskim okruženjima;

27.  snažno potiče EED da se dodatno usredotoči na skupine koje trpe društvenu isključenost ili političku marginalizaciju podupiranjem, među ostalim ženskih pokreta usmjerenih na jačanje ženskih prava i veću javnu uključenost žena, etničkih i jezičnih manjina, aktivista za ljudska prava pripadnika zajednice LGBTI, vjerskih manjina izloženih progonu i građanskih aktivista povezanih s vjerskim zajednicama, kao i pokreta na lokalnoj razini, osjetljivih ili novonastalih političkih pokreta, sindikata, blogera te aktivista novih medija;

28.  poziva EED da razvije, kada i ako je relevantno, suradnju s građanskim aktivističkim skupinama povezanima s vjerskim zajednicama, uključujući vjerske manjine izložene progonu; podsjeća na činjenicu da je Crkva odigrala ključnu ulogu u suprotstavljanju komunističkim režimima i u procesu demokratske transformacije u srednjoj i istočnoj Europi;

29.  potiče EED da pojača svoju potporu mladim vođama u usponu i novoizabranim predstavnicima i predstavnicama žena, mladih i manjina u zemljama u političkoj tranziciji;

30.  poziva države članice da nastave s pružanjem financijske pomoći ruskom civilnom društvu i medijima preko EED-a; ističe da svi nedavni događaji, kao što su ograničenja nametnuta organizacijama civilnog društva, ugnjetavanje političke oporbe te agresivne ciljane kampanje dezinformiranja koje provode mediji koje kontrolira država, odaju dojam da služe svrsi namjernog stvaranja plodnog tla za ekstremnu, nacionalističku političku klimu koju odlikuju antidemokratska retorika, govor mržnje i represija;

Suradnja Parlamenta i EED-a

31.  pozdravlja prvo predstavljanje godišnjeg izvješća o EED-u u Odboru za vanjske poslove, u skladu s člankom 8. stavkom 4. Statuta EED-a; ističe da je važno da se navedeni događaj odvija na godišnjoj osnovi te naglašava da je to dobra prilika za sagledavanje stanja i razvoja novih sinergija;

32.  poziva na učinkovito povezivanje EED-a, Skupine za podršku demokraciji i koordinaciju izbora te mjerodavnih parlamentarnih odbora i stalnih izaslanstava; potiče svoje zastupnike da podrže EED i naglase njegovo djelovanje u relevantnim intervencijama i tijekom posjeta izaslanstava EP-a trećim zemljama, uključujući sastanke s korisnicima;

33.  poziva na razvoj daljnje suradnje između EED-a, njegovih korisnika i mreže nagrade Saharov;

34.  poziva EED da još više poboljša svoju suradnju s parlamentarnim Forumom mladih vođa;

Dosljednost politika i koordinacija

35.  potiče i države članice i institucije EU-a da zajamče istinsku unutarnju i vanjsku dosljednost povezanu s nastojanjima u promicanju demokracije i priznanju uloge EED-a u tom pogledu;

36.  potiče delegacije EU-a i diplomatske misije država članica u državama u kojima je EED aktivan da o potencijalnim korisnicima obavijeste EED te da potencijalne korisnike obavijeste o EED-u; također potiče djelatnike EED-a da blisko surađuju s mjerodavnim diplomatskim osobljem EU-a i država članica u vezi s potencijalnim korisnicima potpore koje EED ne može podupirati te da iskažu uzajamno poštovanje u pogledu osjetljivosti informacija i sigurnosti svih strana;

37.  apelira na delegacije EU-a i diplomatska predstavništva država članica da strukturirano surađuju kako bi olakšali postupak podnošenja zahtjeva za vizu za korisnike sredstava EED-a koji su pozvani u Europsku uniju;

38.  pozdravlja napore ESVD-a i Komisije da šire informacije povezane s EED-om među svojim osobljem, posebno u delegacijama EU-a;

39.  poziva na održavanje trogodišnjeg sastanka Upravnog vijeća EED-a na ministarskoj razini na kojemu bi se raspravljalo o politici EU-a o potpori demokraciji i o budućim strateškim prioritetima EED-a;

Suradnja s drugim akterima u potpori demokracije

40.  poziva EED da u skladu sa svojim statutom nastavi surađivati s organizacijama sa sjedištima u Europi kao što su Vijeće Europe, Međunarodni institut za demokraciju i pomoć pri izborima i Organizacija za europsku sigurnost i suradnju;

41.  poziva EED da njeguje suradnju s glavnim akterima te međunarodnim, regionalnim i nacionalnim organizacijama koje su aktivne na polju promicanja demokracije i koje imaju sjedište u EU-u ili u zemljama u kojima EED djeluje;

42.  potiče EED da utvrdi moguće načine suradnje s međunarodnim organizacijama civilnog društva, među ostalim, s Forumom civilnog društva Istočnog partnerstva i Zakladom Anna Lindh;

Daljnje preporuke

43.  poziva EED da nastavi razvijati nove inovativne načine i instrumente promicanja demokracije, uključujući pomoć za političke aktere i aktiviste, te da razmjenjuje najbolje prakse kako bi se prilagodio sve prisutnijim ograničenjima u brojnim zemljama s autoritarnim režimima, s posebnim naglaskom na novim medijima i inicijativama na lokalnoj razini u tim zemljama; naglašava važnost razvijanja, u tom kontekstu, strategija svojstvenih pojedinoj zemlji;

44.  poziva EED da u ime svojeg demokratskoga duha ima u sastavu svojeg Upravnog vijeća zastupljenost svih klubova zastupnika Europskog parlamenta, na temelju sustava D' Hondt;

45.  pozdravlja izvještavanje javnosti o dosadašnjim postignućima EED-a i smatra da bi se daljnjim isticanjem jedinstvenosti i dodane vrijednosti EED-a te opširnim i redovitim komuniciranjem o temi povećala njegova sposobnost prikupljanja sredstava;

o
o   o

46.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, vladama i parlamentima država članica i Europskoj zakladi za demokraciju.

(1) SL C 257 E, 6.9.2013., str. 13.
(2) SL C 33 E, 5.2.2013., str. 165.
(3) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0470.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0076.
(5) SL L 77, 15.3.2014., str. 95.
(6) SL L 77, 15.3.2014., str. 85.
(7) http://register.consilium.europa.eu/doc/srv?l=HR&f=ST%209908%202009%20INIT
(8)http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/en/gena/111250.pdf (en)
(9) http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/EN/foraff/118433.pdf (en)
(10) http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_Data/docs/pressdata/EN/foraff/122917.pdf (en)
(11) http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/EN/foraff/126505.pdf (en)
(12) http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_Data/docs/pressdata/EN/foraff/131171.pdf (en)
(13) http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_Data/docs/pressdata/EN/foraff/131181.pdf (en)
(14) http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_Data/docs/pressdata/EN/foraff/135130.pdf (en)
(15) http://eeas.europa.eu/library/publications/2013/3/2013_eeas_review_en.pdf
(16) Članak 2. Statuta EED-a dostupan je na: https://www.democracyendowment.eu/about-eed/


Stanje u Burundiju
PDF 185kWORD 95k
Rezolucija Europskog parlamenta od 9. srpnja 2015. o stanju u Burundiju (2015/2723(RSP))
P8_TA(2015)0275RC-B8-0657/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Burundiju,

–  uzimajući u obzir Sporazum iz Cotonoua,

–  uzimajući u obzir izjavu Vijeća sigurnosti UN-a od 10. travnja 2014. o stanju u Burundiju,

–  uzimajući u obzir Sporazum iz Aruše o miru i pomirenju u Burundiju,

–  uzimajući u obzir Ustav Burundija,

–  uzimajući u obzir izjavu koju su 31. svibnja 2015. dali šefovi država Istočnoafričke zajednice u Dar es Salaamu, u Tanzaniji,

–  uzimajući u obzir hitan poziv koji su 28. svibnja 2015. u Bujumburi sastavili nekadašnji burunđanski čelnici države, političkih stranaka i udruga civilnog društva,

–  uzimajući u obzir odluke o stanju u Burundiju koje su donesene na sastanku na vrhu Afričke unije 13. lipnja 2015.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Burundiju od 22. lipnja 2015.,

–  uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice / Visoke predstavnice Federice Mogherini od 28. svibnja 2015. o obustavi misije EU-a za promatranje izbora u Burundiju i izjavu glasnogovornice potpredsjednice / Visoke predstavnice o stanju u Burundiju od 29. lipnja 2015.;

–  uzimajući u obzir odluku Predsjedništva Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a od 14. lipnja 2015. da zbog stanja u zemlji obustavi misiju te Skupštine za promatranje izbora u Burundiju,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o borcima za ljudska prava i o slobodi izražavanja te zaključke Vijeća iz lipnja 2014. kojima se obvezuje na pojačani rad na području boraca za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o demokraciji, izborima i upravljanju (ACDEG),

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da se člankom 96. Ustava Burundija i člankom 7.3 Sporazuma o miru i pomirenju iz Aruše određuje da predsjednik može odslužiti samo dva mandata, budući da je predsjednik Pierre Nkurunziza na vlasti od 2005. i ponovno je izabran 2010., na izborima koje je oporba bojkotirala nakon što je optužila vladu za zastrašivanje;

B.  budući da je 26. travnja 2015. predsjednik Nkurunziza najavio da će se kandidirati za treći mandat, tvrdeći da na to ima pravo jer su ga prvi put izabrali zakonodavci, zbog čega je ponovno došlo do nemira u zemlji i čime je pokrenuo prosvjede u cijeloj zemlji i neuspjeli vojni udar u svibnju 2015.;

C.  budući da je nakon te objave, 14. svibnja 2015. uhićeno 17 časnika slijedom neuspjelog državnog udara kojem je na čelu bio bivši general bojnik Godefroid Niyombare koji je pobjegao iz zemlje, a posljedično je u nasilju i nizu granatiranja ubijeno više od 70 osoba;

D.  budući da su dva viša člana Neovisne nacionalne izborne komisije (CENI) pobjegla iz države, a isto su napravili i viši sudac Ustavnog suda koji je bio zadužen za presudu o zakonitosti trećeg mandata predsjednika države te predsjednik Nacionalne skupštine, i svi su naveli da strahuju za svoju sigurnost; budući da je 25. lipnja 2015. potpredsjednik Burundija Gervais Rufyikiri također pobjegao iz zemlje nakon što je izrazio sumnju u vezi s predsjednikovim pravom na treći mandat;

E.  budući da je policija koristila pretjeranu silu pri suzbijanju mirnih prosvjeda, što je rezultiralo gubitkom života; budući da su prema podacima policije između 26. travnja i 12. svibnja 2015. 892 osobe bile uhićene u vezi s prosvjedima, a da je potom 568 osoba pušteno na slobodu; budući da je 280 pritvorenika predano državnom odvjetništvu;

F.  budući da se nasilje pogoršava djelovanjem paravojnih skupina koje su povezane s vlašću; budući da NVO-i i borci za ljudska prava osuđuju infiltraciju paravojnih snaga CNDD-FDD-a (Nacionalno vijeće za obranu demokracije – Snage za obranu demokracije) u policijske i vojne redove;

G.  budući da su oporbene stranke i civilno društvo bojkotirali izbore navodeći kao razlog pristranu upotrebu državnih institucija, nasilje i zastrašivanje koje provodi paravojna skupina mladih CNDD-FDD-a (Imbonerakure), nedostatak povjerenja u Neovisnu nacionalnu izbornu komisiju Burundija (CENI) i strategije vlade kojima je cilj smanjiti uključivost izbornog postupka, među ostalim poteškoće za registraciju birača i revizija izbornih granica, što ide u prilog vladajućoj stranci; budući da je zbog situacije Katolička crkva u Burundiju morala opozvati svećenike koje je imenovala da pomognu organizirati izbore navodeći da „ne može podržati izbore koji su puni nedostataka”;

H.  budući da vladajuća stranka u Burundiju bojkotira ponovno započinjanje posredovanja pod vodstvom posrednika UN-a Abdoulayea Bathilyja, od koga traže da podnese ostavku, i skupine za posredovanje čiji su članovi predstavnici UN-a, Afričke unije, Istočnoafričke zajednice (EAC) i Međunarodne konferencije o regiji Velikih jezera (ICGLR);

I.  budući da međunarodna zajednica ima značajnu ulogu u regiji kao jamac Sporazuma iz Aruše i budući da institucije, kao što je Međunarodni kazneni sud, imaju veliku važnost u izvršavanju neovisnih istraga u pogledu nasilja i zločina u Burundiju;

J.  budući da su parlamentarni izbori održani 29. lipnja 2015. unatoč tome što je međunarodna zajednica pozvala na njihovu odgodu i što su ih bojkotirali civilno društvo i oporba, a da se predsjednički izbori trebaju održati 15. srpnja 2015.;

K.  budući da je 29. lipnja 2015. EU trajno povukao svoju misiju za promatranje izbora u Burundiju, smatrajući da održavanje parlamentarnih izbora bez ispunjenja minimalnih uvjeta kako bi se zajamčila njihova vjerodostojnost, transparentnost i uključivost može samo pogoršati krizu;

L.  budući da su promatrači UN-a izjavili da je glasovanje 29. lipnja 2015. održano „u napetoj političkoj krizi i atmosferi raširenog straha i zastrašivanja u dijelovima zemlje” i stoga zaključili da „nisu postojali uvjeti za održavanje slobodnih, vjerodostojnih i uključivih izbora”;

M.  budući da je izborni postupak i dalje ozbiljno narušen restrikcijama neovisnih medija, pretjeranom uporabom sile protiv prosvjednika, okruženjem u kojem se zastrašuje oporbene stranke i civilno društvo te nedostatkom povjerenja u izborna tijela, što je dovelo do odluke EU-a da obustavi svoju misiju promatranja izbora;

N.  budući da su Istočnoafrička zajednica i Afrička unija izjavile da uvjeti za organiziranje izbora trenutačno nisu ispunjeni i da neće biti moguće ispuniti te uvjete u vremenskom okviru određenom u Ustavu Burundija;

O.  budući da UN-ova agencija za izbjeglice, UNHCR, navodi da je oko 127 000 ljudi pobjeglo iz Burundija u susjedne države, što je dovelo do humanitarne krize u Demokratskoj Republici Kongo, Ruandi i Tanzaniji, u kojoj je prema izvješćima izbila kolera;

P.  budući da političku zastoj u Burundiju te pogoršanje sigurnosne i gospodarske situacije imaju teške posljedice na stanovništvo i predstavljaju rizik za čitavu regiju, a Burundi je suočen s najvećom krizom od 12-godišnjeg etnički obilježenog civilnog rata koji je do 2005. prouzročio procijenjenih 300 000 žrtava;

Q.  budući da su kao odgovor na prethodne rezolucije Europskog parlamenta, a osobito na njihova upućivanja na članak 96. Sporazuma iz Cotonoua, predstavnici EU-a inzistirali na potrebi za uključivim sudjelovanjem svih političkih snaga zemlje u izbornom postupku, u skladu s izbornim programom rada i Kodeksom ponašanja u izbornim pitanjima (Code de bonne conduite en matière électorale);

R.  budući da je EU obustavio isplatu preostalog iznosa od 1,7 milijun eura Burundiju za pomoć u organiziranju izbora s obzirom na to da trenutno nisu zadovoljeni uvjeti neophodni za vjerodostojno i pravilno odvijanje izbornog postupka na miran, uključiv i transparentan način kojim se ne krše političke slobode, među ostalim i sloboda izražavanja;

S.  budući da je Belgija također najavila obustavu izborne pomoći i odlučila zadržati polovicu od ukupno 4 milijuna eura koje je namijenila za izbore te se povukla iz dogovora o policijskoj suradnji vrijednog 5 milijuna eura koji je sufinancirala s Nizozemskom; budući da je Francuska također obustavila sigurnosnu suradnju s Burundijem, a i Njemačka je najavila obustavu svakog oblika bilateralne suradnje u koju je uključena vlada Burundija;

T.  budući da je pravo na slobodu izražavanja zajamčeno Ustavom Burundija te međunarodnim i regionalnim ugovorima koje je Burundi ratificirao, da je također dio nacionalne strategije za dobro upravljanje i borbu protiv korupcije te je ključni uvjet za slobodne, poštene, transparentne i mirne izbore; međutim, budući da su mediji u potpunosti blokirani zbog zatvaranja privatnih radiotelevizijskih stanica sredinom svibnja, masovnog bježanja novinara i stalnih prijetnji onima koji su i dalje u Burundiju;

U.  budući da EU znatno pridonosi godišnjem proračunu Burundija, od kojeg je otprilike pola dobiveno od međunarodne pomoći, a nedavno je Burundiju, kao jednoj od najsiromašnijih država na svijetu, iz Europskog razvojnog fonda za 2014. – 2020. dodijeljeno 432 milijuna eura, među ostalim za pomoć u unapređenju uprave i civilnog društva;

V.  budući da sadašnje stanje utječe na gospodarski i društveni život građana Burundija; budući da je većina škola i sveučilišta zatvorena zbog nasilnih demonstracija u glavnom gradu Bujumburi, domaća valuta izgubila je vrijednost, povećala se stopa nezaposlenosti, a prihodi od poreza smanjili su se zbog zatvaranja trgovačkih centara i usporavanja trgovine sa susjednim državama;

1.  izražava duboku zabrinutost zbog sve gore političke i humanitarne situacije u Burundiju i široj regiji; poziva na hitan prekid nasilja i političkog zastrašivanja oporbe te na razoružavanje svih oružanih skupina mladih povezanih s političkim strankama; izražava sućut žrtvama nasilja i onima koji su izgubili život te poziva na hitnu humanitarnu pomoć za one koji su bili prisiljeni pobjeći iz svojih domova;

2.  osuđuje odluku burunđanske vlade da nastavi postupak izbora unatoč tome što prevladava kritično političko i sigurnosno stanje i s obzirom na to da je izborni postupak bio ozbiljno narušen ograničenjima nametnutima neovisnim medijima, pretjeranom primjenom sile protiv prosvjednika, okružjem u kojem se zastrašuju oporbene stranke i civilno društvo te nedostatkom povjerenja u izborna tijela; poziva vlasti Burundija da odgode predsjedničke izbore planirane za 15. srpnja 2015. u skladu s pozivima Afričke unije i da sve dionike uključe u nastojanja za stvaranje uvjeta koji omogućuju miran, vjerodostojan, slobodan i pošten izborni postupak;

3.  poziva sve koji su uključeni u izborni postupak, između ostalog tijela nadležna za organizaciju izbora i sigurnosne službe, da poštuju obveze preuzete Sporazumom iz Aruše, te podsjeća na to da je tim Sporazumom okončan građanski rat i da je on temelj Ustava Burundija; ističe važnost sporazumnog dogovora o izbornom kalendaru na temelju tehničke ocjene koju će provesti UN;

4.  još jednom naglašava da se trajno političko rješenje u interesu sigurnosti i demokracije za čitav narod Burundija može postići samo dijalogom i sporazumom, koji uključuje vladu Burundija, oporbu i civilno društvo u skladu sa Sporazumom iz Aruše i Ustavom Burundija; poziva sve dionike u Burundiju da ponovno pokrenu dijalog o svim područjima u kojima postoji neslaganje; stoga podržava napore posredovanja Afričke unije, Istočnoafričke zajednice i UN-a te je spreman pružiti podršku provođenju konkretnih mjera koje je nedavno najavila Afrička unija;

5.  ponovno izražava podršku neprekidnim naporima Istočnoafričke zajednice i naglašava važnost mjera koje su dogovorene na sastancima na vrhu održanima u Dar es Salaamu 13. i 31. svibnja 2015., uključujući poziv na odgađanje izbora i trenutačan prekid nasilja, razoružanje skupina mladih povezanih s političkim strankama, pokretanje dijaloga među dionicima u Burundiju te obveza regije da neće samo promatrati stanje ako se ono pogorša, čime je postavljen okvir za političko i sporazumno rješenje krize;

6.  podsjeća na to da je partnerstvo EU-a s Burundijem uređeno Sporazumom iz Cotonoua i da su sve strane obvezne poštovati i provesti uvjete Sporazuma, osobito poštovanje ljudskih prava; napominje da je Burundi također potpisao i ratificirao Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda te da stoga ima obvezu poštovati univerzalna ljudska prava i slobodu izražavanja; stoga poziva vladu Burundija da omogući održavanje istinske i otvorene političke rasprave bez zastrašivanja i da se suzdrži od zlouporabe sudstva u cilju isključivanja političkih rivala;

7.  prima na znanje dijalog koji je održan između Europske unije i vlasti Burundija, u skladu s člankom 8. Sporazuma iz Cotonoua; smatra, međutim, da postoje stalna kršenja ključnih i temeljnih elemenata Sporazuma iz Cotonoua, osobito poštovanja temeljnih ljudskih i demokratskih načela te stoga poziva Komisiju da pokrene postupke iz članka 96. u cilju poduzimanja prikladnih mjera;

8.  u tu svrhu također poziva Komisiju da pod hitno ponovno ocijeni pomoć EU-a u cilju njezinog preusmjeravanja i povećanja financijske potpore civilnom društvu i usredotočivanja na humanitarnu pomoć umjesto na potporu središnjem proračunu, imajući pritom na umu vrlo pohvalnu ulogu koju je vojska Burundija imala u misijama održavanja mira u Somaliji;

9.  pridružuje se pozivu Odbora za vanjske poslove koji je 22. lipnja 2015. pozvao potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da pripremi popis ciljanih restriktivnih mjera te zabrana izdavanja vize i putovanja protiv osoba odgovornih za nasilje, represiju i teška kršenja ljudskih prava te za one pojedince koji aktivno sprečavaju političko rješenje unutar okvira koji su predložile Afrička unija i Istočnoafrička zajednica, te također traži od potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da poduzme potrebne mjere za zamrzavanje sredstava svih tih pojedinaca u državama članicama EU-a;

10.  izražava duboku zabrinutost zbog broja žrtava i broja slučajeva ozbiljnog kršenja ljudskih prava koji su zabilježeni od početka krize, posebno zbog zlostavljanja koja se pripisuju članovima Imbonerakurea; primjećuje zastrašivanje boraca za ljudska prava, političkih aktivista i novinara i rizike s kojima su oni suočeni te samovoljna uhićenja članova oporbene stranke; poziva na trenutačno i bezuvjetno puštanje na slobodu svih pojedinaca uhićenih zbog toga što su koristili svoje pravo na mirno okupljanje i izražavanje;

11.  zahtijeva da se nasilje i zastrašivanje koje provodi Imbonerakure odmah okončaju; poziva CNDD-FDD da poduzme hitne mjere kako bi razoružao paravojnu skupinu mladih i spriječio da njezini članovi zastrašuju i napadaju protivnike te da zajamči da se odgovorne za ta nasilja privede pravdi; poziva na neovisnu međunarodnu istragu o navodima da CNDD-FDD naoružava i obučava svoj ogranak mladih; na sličan način potiče vođe oporbe da spriječe provedbu nasilja protiv njihovih protivnika;

12.  ponavlja da odgovorni za teška kršenja ljudskih prava ne mogu ostati nekažnjeni te da se moraju smatrati pojedinačno odgovornima i odgovarati pred sudom; smatra da je osobito važno da Afrička unija odmah pošalje najavljene promatrače stanja ljudskih prava i vojne stručnjake;

13.  prima na znanje da pokušaji pojedinih snaga da pobune pretvore u etnički sukob do sada nisu bili uspješni i da političke podjele u Burundiju nisu izričito etničke; smatra da to dokazuje uspjeh Sporazuma iz Aruše u pogledu stvaranja etnički uravnotežene vojske i policije; poziva tužitelja Međunarodnog kaznenog suda da stoga pažljivo promatra te medije, ali i govore političkih vođa, u pogledu poticanja etničke mržnje;

14.  u tom kontekstu ponavlja važnost poštovanja Kodeksa ponašanja u izbornim pitanjima i plan izbora u čijem je sastavljanju posredovao UN i koji su politički akteri potpisali 2013., te potpuno podržava napore UN-a i regionalne napore usmjerene na sprečavanje dodatnog povećanja političkog nasilja;

15.  poziva da se odmah obustave restrikcije medija i pristupa internetu te ponovno osuđuje opetovane napade na radio stanicu Radio Publique Africaine koja je jedan od glavnih izvora vijesti u zemlji; smatra da se legitimni izbori ne mogu održati osim ako mediji mogu djelovati bez restrikcija, a novinari izvješćivati bez zastrašivanja;

16.  pohvaljuje ulogu humanitarnih organizacija i vlasti susjednih zemalja koje odgovaraju na potrebe onih koji bježe od krize i pružaju zaštitu izbjeglicama; pozdravlja najavu Komisije o dodatnih 1,5 milijuna eura za ublažavanje humanitarne situacije; međutim, upozorava na to da i EU i njegove države članice trebaju bez odlaganja udvostručiti preuzete obveze s obzirom na golem priljev izbjeglica u regiju koja je već ugrožena, na izvješća o izbijanju kolere i na zabrinjavajuća izvješća o seksualnom nasilju; ističe važnost dugoročne strategije ne samo za liječničku i prehrambenu pomoć već i za reintegraciju i psihološku pomoć onima koji su prisiljeni na bijeg;

17.  poziva EU i njegove države članice da ispune sve obveze u pogledu regionalnog plana UN-a za pomoć izbjeglicama iz Burundija za koji je do rujna 2015. potrebno izdvojiti 207 milijuna USD kako bi se pomoglo očekivanom broju od 200 000 izbjeglica iz Burundija, uključujući povećanjem postojećih bespovratnih sredstava dodijeljenih toj regiji;

18.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama država članica, vladi Burundija i vladama država iz regije Velikih jezera, vladama Istočnoafričke zajednice, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federici Mogherini, Afričkoj uniji, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, supredsjednicima Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a i Panafričkom parlamentu.


Obilježavanje sjećanja na Srebrenicu
PDF 331kWORD 74k
Rezolucija Europskog parlamenta od 9. srpnja 2015. o obilježavanju sjećanja na Srebrenicu (2015/2747(RSP))
P8_TA(2015)0276RC-B8-0716/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. srpnja 2005.(1) i Rezoluciju od 15. siječnja 2009.(2) o Srebrenici,

–  uzimajući u obzir odredbe Opće deklaracije o ljudskim pravima, Europske konvencije o ljudskim pravima i Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, kojima se priznaju prava svih ljudi na život, slobodu, osobnu sigurnost te slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti,

–  uzimajući u obzir Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Bosne i Hercegovine (BiH), s druge strane, koji je potpisan u Luxembourgu 16. lipnja 2008. i koji je stupio na snagu 1. lipnja 2015.,

–  uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 827 od 25. svibnja 1993., 1551 od 9. srpnja 2004. i 1575 od 22. studenoga 2004.,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da se 11. srpnja 2015. obilježava 20. obljetnica genocida i etničkog čišćenja koji su se tijekom rata u Bosni dogodili u Srebrenici i u okolici Srebrenice, što bi nas iznova trebalo podsjetiti na opasnosti ekstremnih oblika nacionalizma i netolerancije u društvu, koji se dodatno pogoršavaju u okviru rata;

B.  budući da su 11. srpnja 1995. bosanski grad Srebrenicu, koji je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda svojom Rezolucijom br. 819 od 16. travnja 1993. proglasilo zaštićenom zonom, osvojile snage bosanskih Srba predvođene generalom Ratkom Mladićem i pod vodstvom tadašnjeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića;

C.  budući da su snage bosanskih Srba pod zapovjedništvom generala Mladića i paravojne jedinice, uključujući neregularne policijske jedinice, tijekom nekoliko dana pokolja nakon pada Srebrenice masovno pogubile više od 8 000 muslimanskih muškaraca i dječaka koji su bili potražili zaštitu u tom području pod kontrolom Zaštitnih snaga Ujedinjenih naroda (UNPROFOR); budući da je gotovo 30 000 žena, djece i starijih osoba prisilno protjerano u kampanji etničkog čišćenja velikih razmjera, što taj događaj čini najvećim ratnim zločinom koji se od kraja Drugog svjetskog rata dogodio u Europi;

D.  budući da su tragični događaji u Srebrenici preživjele ostavili s dubokim emocionalnim ožiljcima te stvorili dugotrajne prepreke političkom pomirenju među etničkim skupinama u Bosni i Hercegovini (BiH);

E.  budući da su pokolj u Srebrenici kao genocid prepoznali i Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Presudi Žalbenog vijeća u predmetu Tužitelj protiv Radislava Krstića, broj predmeta: IT-99-33, od 19. travnja 2004. i Međunarodni sud (ICJ) u predmetu koji se odnosi na primjenu Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida (Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore) od 27. veljače 2007., str. 127., stavak 297. (ICJ);

F.  budući da su postrojbe bosanskih Srba odgovorne za brojne povrede Ženevskih konvencija usmjerene protiv civilnog stanovništva Srebrenice, uključujući protjerivanje tisuća žena, djece i starijih osoba te silovanja velikog broja žena;

G.  budući da tijela gotovo 1 200 muškaraca i dječaka iz Srebrenice još nisu locirana ni identificirana unatoč naporima da se otkriju i ekshumiraju masovne grobnice i individualni grobovi;

H.  budući da je 1999. glavni tajnik UN-a u svom izvješću o padu Srebrenice izjavio da UN nije uspio provesti svoj mandat, posebno u pogledu zaštite takozvanih „zaštićenih zonaˮ te da stoga snosi dio odgovornosti;

I.  budući da je EU izgrađen na mirnom suživotu i predanoj suradnji među svojim članovima; budući da je odlučnost da se spriječe ponovni ratovi i zločini kojima se krši međunarodno humanitarno pravo u Europi jedan od glavnih motiva procesa europskih integracija;

J.  budući da je 30. siječnja 2015. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju potvrdio kaznu petorici visokorangiranih časnika vojske bosanskih Srba osuđenih za sudjelovanje u genocidu u Srebrenici 1995. godine; budući da su neki od osuđenih časnika bili izravno podređeni bivšem vojnom zapovjedniku bosanskih Srba Ratku Mladiću, kojem se trenutačno sudi na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju zbog zločina koji uključuju genocid;

1.  obilježava sjećanje na sve žrtve genocida u Srebrenici i okrutnosti počinjenih tijekom ratova u bivšoj Jugoslaviji te svim žrtvama odaje počast; izražava sućut i solidarnost s obiteljima žrtava, od kojih mnoge žive bez konačne potvrde o sudbini svojih srodnika;

2.  na najsnažniji mogući način osuđuje genocid u Srebrenici; odlučno izjavljuje da se takvi strašni zločini ne smiju više nikada ponoviti i navodi da će učiniti sve u svojoj moći da spriječi ponovno počinjenje takvih djela; odbacuje sve oblike negiranja, relativizacije ili pogrešnog tumačenja tog genocida;

3.  ističe potrebu da politički predstavnici u Bosni i Hercegovini priznaju prošlost kako bi zajedno radili na boljoj budućnosti za sve građane u zemlji; naglašava važnost uloge koju u tom teškom procesu mogu imati susjedne zemlje, vjerske vlasti, civilno društvo, umjetnost, kultura, mediji i obrazovni sustavi;

4.  naglašava važnost posla koji je u tom smislu imao Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju i potrebu da se poduzmu sve mjere potrebne za ubrzanje suđenja i žalbenih postupaka te da ih se okonča bez nepotrebnog odgađanja; ponavlja da je na nacionalnoj razini potrebno posvetiti veću pozornost suđenjima za ratne zločine;

5.  ponavlja predanost EU-a europskoj perspektivi i daljnjem procesu pristupanja Bosne i Hercegovine i svih država zapadnog Balkana EU-u; smatra da su regionalna suradnja i proces europskih integracija najbolji načini za promicanje pomirenja te prevladavanje mržnje i podjela;

6.  poziva na razvoj obrazovnih i kulturnih programa kojima se promiče razumijevanje uzroka tih okrutnosti i podiže razina svijesti o potrebi za gajenjem mira i promicanjem ljudskih prava i međuvjerske tolerancije; izražava svoju potporu organizacijama civilnog društva kao što su Majke enklava Srebrenica i Žepa zbog njihove ključne uloge u podizanju razine osviještenosti i izgradnji širih temelja za pomirenje među svim građanima te zemlje;

7.  žali što Vijeće sigurnosti UN-a, čija je primarna odgovornost očuvanje međunarodnog mira i sigurnosti, nije usvojilo rezoluciju o obilježavanju sjećanja na genocid u Srebrenici. To je posebno vrijedno žaljenja uzimajući u obzir činjenicu da je Međunarodni sud, najviše sudbeno tijelo UN-a, ustanovio kako zločini počinjeni u Srebrenici predstavljaju genocid;

8.  snažno pozdravlja odluku Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, usvojenu jednoglasno, kojom je 11. srpnja proglašen Danom žalosti u Bosni i Hercegovini;

9.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama država članica, Vladi i Parlamentu Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta, vladama i parlamentima zemalja zapadnog Balkana.

(1) SL C 157 E, 6.7.2006., str. 468.
(2) SL C 46 E, 24.2.2010., str. 111.


Nacrti zakona Kambodže o nevladinim organizacijama i sindikatima
PDF 254kWORD 76k
Rezolucija Europskog parlamenta od 9. srpnja 2015. o nacrtima zakona o nevladinim organizacijama i sindikatima u Kambodži (2015/2756(RSP))
P8_TA(2015)0277RC-B8-0689/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Kambodži,

–  uzimajući u obzir izjavu posebnog izvjestitelja UN-a za pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja od 22. lipnja 2015.,

–  uzimajući u obzir zaključne primjedbe Odbora UN-a za ljudska prava od 27. travnja 2015. o drugom periodičkom izvješću o Kambodži,

–  uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja UN-a za stanje ljudskih prava u Kambodži od 15. kolovoza 2014.,

–  uzimajući u obzir razne konvencije Međunarodne organizacije rada, osobito Konvenciju o slobodi udruživanja i zaštiti prava na organiziranje (Konvencija br. 87) i Konvenciju o pravu na organiziranje i kolektivno pregovaranje (Konvencija br. 98),

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima od 10. prosinca 1948.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

–  uzimajući u obzir Sporazum o suradnji između Europske zajednice i Kraljevine Kambodže iz 1997.,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da dinamično civilno društvo u Kambodži – osobito aktivisti koji se bave pitanjima prava na zemljište, članovi radničkih sindikata, novinari i članovi oporbe – ima važnu korektivnu ulogu;

B.  budući da je Vlada Kambodže 5. lipnja 2015. odobrila nacrt zakona o udruživanju i nevladinim organizacijama; budući da je nacrt zakona 16. lipnja 2015. poslan Nacionalnoj skupštini Kambodže radi pregleda;

C.  budući da je EU najvažniji partner Kambodže kad je riječ o razvojnoj pomoći i da je za razdoblje 2014. – 2020. predviđena dodjela sredstava u iznosu od 410 milijuna EUR; budući da EU podupire niz inicijativa za ljudska prava koje provode nevladine organizacije i druge organizacije civilnog društva u Kambodži te da je promatrao nacionalne i lokalne izbore i pružao potporu u izbornom procesu; budući da je Kambodža izrazito ovisna o razvojnoj pomoći;

D.  budući da je posebni izvjestitelj UN-a za pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja izjavio da je civilno društvo u Kambodži bilo isključeno iz procesa sastavljanja nacrta zakona o udruživanju i nevladinim organizacijama;

E.  budući da se prema tvrdnjama nekoliko istaknutih nevladinih organizacija zakon o udruživanju i nevladinim organizacijama nastavlja na prethodne pokušaje donošenja zakona kojim bi se nametnula neopravdana ograničenja prava na slobodu udruživanja i izražavanja i stvorili pravni temelji za samovoljno zatvaranje nevladinih organizacija na koje se gleda s negodovanjem ili za odbijanje njihove registracije, uključujući i one u kojima djeluju borci za ljudska prava, a koji je poslije povučen zbog domaćeg i međunarodnog protivljenja;

F.  budući da je pravo na slobodu izražavanja utvrđeno člankom 41. Ustava Kambodže, a pravo na političku participaciju člankom 35. Ustava;

G.  budući da je pravo na slobodu mirnog okupljanja ugrađeno u Ustav Kambodže, u članak 20. Opće deklaracije o ljudskim pravima i u članak 21. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima;

H.  budući da je pravo na sudjelovanje u vođenju javnih poslova ugrađeno u članak 25. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i budući da je pravo na slobodu udruživanja, zaštićeno člankom 22. tog Pakta, veoma važan dodatak i često prilika za takvu participaciju; budući da su transparentnost i odgovornost ključni elementi za funkcioniranje demokracije;

I.  budući da se očekuje da će zemlja nakon donošenja zakona izgubiti 600 – 700 milijuna USD vrijednosti razvojnih projekata godišnje; budući da bi se zakonom o udruživanju i nevladinim organizacijama uvela ograničenja za proračune, te bi tako bio ugrožen kapacitet međunarodnih nevladinih organizacija za vođenje isplativih projekata;

J.  budući da bi se nacrtom zakona o sindikatima kršilo pravo na organiziranje i da bi se strogo ograničavala prava neovisnih sindikata, uključujući i postojeće sindikate; budući da je nacrtom zakona utvrđen nerazumno visok prag u smislu minimalnog broja radnika koji se moraju udružiti za osnivanje sindikata (20 %); budući da nacrt zakona dužnosnicima Ministarstva rada daje neograničene ovlasti u pogledu odobravanja štrajkova i obustave registracije sindikata bez pouzdanih temelja i pravičnog postupka; budući da se nacrtom zakona domaćim radnicima uskraćuje pravo na sindikalno udruživanje, kao uvjet za vođenje sindikata postavlja pismenost, čime se diskriminiraju žene i osobe koje nisu državljani, da se zabranjuju kontakti s nevladinim organizacijama i određuju veoma niske i stoga nedjelotvorne kazne za poslodavce koji krše radno pravo;

K.  budući da od svibnja 2014., kada je održano savjetovanje u kojem su lokalne skupine za prava radnika pozvane da sudjeluju, kambodžanske vlasti nisu održale nikakva javna savjetovanja o naknadnim nacrtima zakona; budući da povremene medijske izjave vladinih dužnosnika upućuju na to da će zakon o sindikatima biti donesen tijekom 2015.;

L.  budući da je u Kambodži registrirano otprilike 5 000 nevladinih organizacija koje pružaju potporu na područjima kao što su ljudska prava, zdravstvo, civilno društvo i poljoprivreda;

M.  budući da je premijer Hun Sen 16. lipnja 2015. na sastanku s veleposlanikom EU-a za Kambodžu Jean-Françoisom Cautainom izjavio da je Nacionalna skupština namjeravala održati savjetovanje o nacrtu zakona o nevladinim organizacijama te je izrazio želju da se u to savjetovanje uključe civilno društvo i razvojni partneri;

1.  poziva Vladu Kambodže da povuče nacrt zakona o udruživanju i nevladinim organizacijama;

2.  poziva Vladu Kambodže da prizna legitimnu i korisnu ulogu koju za doprinos općem gospodarskom i političkom razvoju Kambodže imaju civilno društvo, sindikati i politička oporba; podsjeća da je civilno društvo jedan od glavnih stupova razvoja svake zemlje; ističe da bi se zakonom o udruživanju i nevladinim organizacijama trebalo stvoriti takvo okruženje koje će civilnom društvu omogućiti da i dalje doprinosi razvoju Kambodže;

3.  poziva Vladu Kambodže da povuče nacrt zakona o sindikatima, da aktualni nacrt zakona dâ u javnost i da se savjetuje sa stručnjacima i članovima sindikata radi njegove revizije, u skladu s međunarodnim pravom i konvencijama Međunarodne organizacije rada, osobito Konvencijom o slobodi udruživanja i zaštiti prava na organiziranje (Konvencija br. 87) i Konvencijom o pravu na organiziranje i kolektivno pregovaranje (Konvencija br. 98), prije nego što ga ponovno dâ na razmatranje;

4.  podržava izjavu posebnog izvjestitelja UN-a prema kojoj „bi se to zakonodavstvo trebalo donositi samo na temelju obuhvatnog procesa participacije koji je dovoljno uključiv da zajamči predanost svih dionika njegovoj biti”;

5.  zahtijeva da se civilnom društvu i narodu Kambodže osigura dovoljno vremena za reviziju svakog zakonodavnog propisa i savjetovanje o njemu kako bi svojim izabranim predstavnicima mogli dati komentare prije glasovanje o tom propisu;

6.  ustrajan je u tomu da bi svaki nacrt zakonodavstva trebao biti u skladu s međunarodno priznatim slobodama govora, udruživanja i okupljanja koje se Kambodža ratifikacijom Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravim obvezala pridržavati i da ne bi smio nepotrebno ograničavati mogućnost civilnog društva da djelotvorno i slobodno djeluje;

7.  potiče Vladu Kambodže da nastavi s jačanjem demokracije, vladavine prava i poštovanjem ljudskih prava i temeljnih sloboda, osobito slobode izražavanja i okupljanja;

8.  poziva potpredsjednicu Komisije / visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da podupre zahtjeve za povlačenje nacrta zakona o udruživanju i nevladinim organizacijama i nacrta zakona o sindikatima te da s Vladom Kambodže bez odgode pokrene to pitanje;

9.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije / visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, Tajništvu Zajednice naroda jugoistočne Azije, Vijeću UN-a za ljudska prava te Vladi i Nacionalnoj skupštini Kraljevine Kambodže.


Demokratska Republika Kongo (DR Kongo), a posebno slučaj dvojice pritvorenih boraca za ljudska prava Yvesa Makwambale i Freda Baume
PDF 268kWORD 87k
Rezolucija Europskog parlamenta od 9. srpnja 2015. o Demokratskoj Republici Kongo, a posebno o slučaju dvojice pritvorenih aktivista za ljudska prava, Yvesa Makwambale i Freda Baume (2015/2757(RSP))
P8_TA(2015)0278RC-B8-0690/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Demokratskoj Republici Kongo, posebno onu 12. rujna 2013.(1) te u njoj navedenu rezoluciju Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a,

–  uzimajući u obzir izjave glasnogovornice Europske službe za vanjsko djelovanje o stanju u Demokratskoj Republici Kongo, posebno onu od 21. siječnja 2015.,

–  uzimajući u obzir izjave izaslanstva EU-a u Demokratskoj Republici Kongo o stanju ljudskih prava u zemlji, posebno onu od 11. veljače 2015.,

–  uzimajući u obzir Godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji koje je Vijeće donijelo 22. lipnja 2015.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća EU-a od 19. siječnja 2015. o Demokratskoj Republici Kongo,

–  uzimajući obzir izjavu međunarodnih izaslanika za regiju Velikih jezera od 22. siječnja 2015. o stanju u Demokratskoj Republici Kongo,

–  uzimajući u obzir zajedničko priopćenje za medije posebnog izvjestitelja Afričke unije za borce za ljudska prava i posebnog izvjestitelja Afričke unije za zatvore i uvjete pritvora u Africi od 12. veljače 2015. o stanju ljudskih prava nakon događaja povezanih s izmjenom izbornog zakona u Demokratskoj Republici Kongo,

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu iz Cotonoua potpisan u lipnju 2000.,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o borcima za ljudska prava i Smjernice EU-a o ljudskim pravima koje se odnose na slobodu izražavanja na internetu i izvan njega,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda, koju je Demokratska Republika Kongo ratificirala 1982. godine,

–  uzimajući u obzir Ustav Demokratske Republike Kongo, posebno njegove članke 22., 23., 24. i 25.,

–  uzimajući u obzir apel na oslobađanje aktivista organizacije Filimbi koji je 15. lipnja 2015. uputilo više od 200 skupina koje se bore za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da su između 19. i 21. siječnja 2015. izbili prosvjedi diljem zemlje zbog nacrta izbornog zakona kojim bi se omogućilo produljenje predsjedničkog mandata, što je protivno odredbama iz Ustava, te kojim bi se zahtijevao potencijalno jako dugotrajan popis stanovništva koji bi trebalo provesti prije održavanja nacionalnih izbora;

B.  budući da je prema podacima koje su pružile vlasti u prosvjedima poginulo 27 osoba, iako drugi izvori tvrde da ih je ubijeno 42, te budući da je 350 osoba uhićeno, od kojih su neke još u zatvoru bez da im se sudilo, ili prisilno nestalo;

C.  budući da je tijekom prosvjeda u siječnju 2015. Vlada isključila internetske usluge i usluge za slanje poruka na mobitelu;

D.  budući da na koncu izborni zakon koji je donio Parlament Demokratske Republike Kongo nije sadržavao kontroverznu odredbu;

E.  budući da su vlasti odmah nakon početka prosvjeda pokrenule oštre mjere protiv aktivista za ljudska prava i političara oporbe koji su mirno prosvjedovali protiv odredbe, među ostalima Christopher Ngoyi, Jean-Claude Muyambo, Vano Kiboko i Cyrille Dowe koji su još uvijek pritvoreni zbog naizgled političkih razloga;

F.  budući da je 15. ožujka 2015. Nacionalna obavještajna agencija (ANR) Demokratske Republike Kongo uhitila i bez optužnice pritvorila više od 30 osoba tijekom pokretanja prodemokratskog omladinskog pokreta Filimbi, među ostalima međunarodne sudionike i aktiviste iz Demokratske Republike Kongo, glazbenike, poduzetnike, novinare i druge;

G.  budući da je većina aktivista i pristaša puštena na slobodu, a stranci izbačeni iz države, ali budući da su Yves Makwambala i Fred Bauma i dalje u pritvoru u zatvoru Makala u Kinšasi te su optuženi za pripadništvo udruzi koja je osnovana u cilju napada na ljude i imovinu, za urotu protiv šefa države i za pokušaj da unište ili promijene „ustavni režim” i da potaknu ljude da se usprotive državnoj vlasti; budući da su vlasti također optužile Freda Baumu za remećenje mira, a Yvesa Makwambalu za javno vrijeđanje šefa države, dok su koristili svoje pravo na izražavanje, mirno okupljanje i udruživanje;

H.  budući da je Filimbi osnovan kao platforma za poticanje mladih ljudi u Demokratskoj Republici Kongo da svoje građanske dužnosti izvršavaju na miran i odgovoran način;

I.  budući da su u ožujku i travnju 2015. u Gomi (na istoku Demokratske Republike Kongo) vlasti uhitile i kasnije pustile na slobodu najmanje 15 aktivista iz omladinskog pokreta LUCHA koji su mirno prosvjedovali tražeći oslobođenje njihovih kolega pritvorenih u Kinšasi; budući da su četvorica od tih aktivista optuženi za poticanje na nepoštivanje javne vlasti;

J.  budući da je 27. ožujka 2015. Nacionalna skupština Demokratske Republike Kongo pokrenula parlamentarnu misiju za prikupljanje podataka kako bi prikupila informacije o uhićenjima i o tome izvijestila; budući da je misija u svojem izvješću zaključila da nema dokaza da su vođe Filimbija i ostali sudionici bili uključeni u teroristički čin ili drugo kazneno djelo ni da su ga planirali, te poziva na pronalaženje političkog rješenja za njihovo trenutačno oslobađanje;

K.  budući da je 15. lipnja 2015. 14 međunarodnih organizacija i 220 organizacija iz Demokratske Republike Kongo za zaštitu ljudskih prava pozvalo na trenutačno i bezuvjetno oslobađanje dvojice aktivista;

L.  budući da je u tom kontekstu u Malukuu, oko 80 kilometara od središta Kinšase, otkrivena masovna grobnica u kojoj se procjenjuje da se nalazi 421 tijelo;

M.  budući da je ministar pravosuđa nedavno priznao da je pravosudni sustav Demokratske Republike Kongo prožet mnogim problemima, među ostalim klijentelizmom, utjecanjem na sudski postupak, pogodovanjem, korupcijom, nekažnjenošću i nejednakošću sudskih odluka;

N.  budući da je sloboda tiska ograničena prijetnjama i napadima na novinare, a mnogi su mediji nezakonito zatvoreni ili cenzurirani;

O.  budući da su sljedeći nacionalni izbori predviđeni za studeni 2016. i očekuje se težak program rada u pogledu organizacije i financiranja izbora;

P.  budući da je civilno društvo imalo važnu ulogu u Demokratskoj Republici Kongo u kontekstu političke tranzicije 2003., izbora 2006. i 2011., revizije ugovora o rudarenju, suspenzije Demokratske Republike Kongo iz Inicijative za transparentnost ekstraktivnih industrija 2013. te sastavljanja izbornog zakona 2013. i zakonodavstva za borbu seksualnog zlostavljanja;

Q.  budući da je reakcija vlade na angažman civilnog društva pokušaj da se s aktivistima i interesnim organizacijama postupa kao s političkom oporbom kako bi ih se na taj način oslabilo;

R.  budući da je u lipnju 2014. EU poslao misiju za daljnje radnje u vezi s izborima koja je ukazala na potrebu da se zajamči ažuriranje biračkog popisa, da se stvore uvjeti za pošteno natjecanje među kandidatima te da se ojača zaštita javnih sloboda, sustav rješavanja izbornih sporova i borba protiv nekažnjenosti;

S.  budući da se Nacionalnim okvirnim programom za razdoblje 2014. – 2020. za Demokratsku Republiku Kongo, koji je financiran s više od 620 milijuna eura iz 11. Europskog razvojnog fonda, prednost daje jačanju upravljanja i vladavine prava, uključujući reforme pravosuđa, policije i vojske;

1.  žali zbog gubitka života te samovoljnog nasilja protiv prosvjednika i njihova uhićenja tijekom prosvjeda u siječnju 2015. i žali zbog oštrih mjera protiv aktivista i političkih suparnika, osobito zbog onog što se dogodilo tijekom osnivanja pokreta Filimbi u ožujku 2015.;

2.  poziva vlasti Demokratske Republike Kongo da trenutačno i bezuvjetno oslobode Yvesa Makwambalu i Freda Baumu i da povuku sve optužbe protiv njih i drugih vođa Filimbija te svih drugih aktivista, zatvorenika savjesti ili političkih suparnika koji su samovoljno uhićeni i pritvoreni samo zbog svojih političkih stajališta ili sudjelovanja u mirnim aktivnostima;

3.  podržava poziv koji je uputila Nacionalna skupština Demokratske Republike Kongo da se postigne brzo političko rješenje kojim će se omogućiti članovima Filimbija i drugim miroljubivim udrugama civilnog društva da koriste svoje pravo na izražavanje i udruživanje bez straha da će ih se progoniti;

4.  potiče vlasti da zajamče da pritvoreni nisu bili mučeni ni zlostavljani i da ih se trenutačno ne muči ni zlostavlja te da zajamče potpunu zaštitu i pristup njihovim obiteljima i odvjetnicima;

5.  smatra da činjenica da ANR drži te ljude pritvorenima više od 48 sati bez optužnice, zabranjuje im pristup pravnoj pomoći i ne dovodi ih pred nadležni sud predstavlja očito kršenje prava zajamčenih Ustavom Demokratske Republike Kongo;

6.  zahtijeva da Vlada Demokratske Republike Kongo zajedno s međunarodnim partnerima pokrene potpunu, temeljitu i transparentnu istragu o događajima iz siječnja 2015. i ožujka 2015. i da utvrdi sve nezakonite činove ili uskraćivanja prava ili sloboda; inzistira na tome da se svakog službenika osumnjičenog da je odgovoran za kršenje prava ili sloboda zajamčenih nacionalnim i međunarodnim tekstovima mora privesti pravdi;

7.  duboko je zabrinut zbog stalnih pokušaja da se ograniči sloboda izražavanja, mirnog okupljanja i udruživanja te povećanja u broju kršenja tih prava koja provode vlasti, s obzirom na to da je za postizanje uspješnog izbornog ciklusa u Demokratskoj Republici Kongo iduće godine potrebno odgovarajuće političko okruženje;

8.  smatra posebno žalosnim što se tim nasiljima posebno cilja vođe oporbe i omladinskih pokreta;

9.  poziva vlasti Demokratske Republike Kongo da zajamče trenutačno i bezuvjetno poštivanje navedenih sloboda, posebno u izbornom razdoblju, kao što je zajamčeno Ustavom Demokratske Republike Kongo i međunarodnim pravom o ljudskim pravima;

10.  podsjeća na to da su poštovanje političke raznolikosti i oporbe, otvorena i mirna politička rasprava te potpuno iskorištavanje ustavnih sloboda izražavanja, mirnog okupljanja, udruživanja i informiranja ključne kako bi se zajamčilo demokratske izbore koji su vjerodostojni, uključivi, mirni i pravovremeni; inzistira na tome da su ta jamstva ključna posebno u nestabilnoj regiji Velikih jezera i da također ovise o uspješnoj provedbi Sporazuma o miru, sigurnosti i suradnji iz Adis Abebe; u tom kontekstu podržava napore međunarodnih izaslanika za regiju Velikih jezera;

11.  potiče Parlament, Senat i predsjednika Demokratske Republike Kongo Josepha Kabilu da provedu sve potrebne mjere za konsolidiranje demokracije i osiguravanje istinskog sudjelovanja svih političkih snaga, civilnog društva i prodemokratskih pokreta koji izražavaju volju naroda Demokratske Republike Kongo u upravljanju zemljom, na temelju ustavnih i pravnih propisa, te u slobodnim i poštenim izborima;

12.  potiče razvoj platformi, kao što je Filimbi, koje omogućavaju prodemokratskim snagama da izraze svoje mišljenje i podržavaju sudjelovanje mladih ljudi u izbornom postupku iz kojeg su na nepošten način isključeni;

13.  podsjeća na obveze koje je Demokratska Republika Kongo preuzela u okviru Sporazuma iz Cotonoua u vezi s poštovanjem demokracije, vladavine prava i načela ljudskih prava, u koja se ubrajaju pravo na izražavanje, sloboda medija, dobro upravljanje i transparentnost u političkim funkcijama; potiče Vladu Demokratske Republike Kongo da poštuje te odredbe u skladu s člankom 11. točkom (b) te člancima 96. i 97. Sporazuma iz Cotonoua i, ako se to ne ostvari, traži od Komisije da pokrene relevantan postupak u skladu s člancima 8., 9. i 96. Sporazuma iz Cotonoua;

14.  inzistira na tome da narav i iznos daljnje potpore EU-a za izborni postupak u Demokratskoj Republici Kongo moraju ovisiti o napretku postignutom u provedbi preporuka misije EU-a za promatranje izbora 2011. i misije za daljnje radnje iz 2014., u poštovanju izbornog kalendara i u predstavljanju vjerodostojnog proračuna;

15.  potiče izaslanstvo EU-a da promatra razvoj događaja i da upotrijebi sve primjerene alate i instrumente, uključujući Europski instrument za demokraciju i ljudska prava, kako bi podržalo borce za ljudska prava i prodemokratske pokrete;

16.  potiče sudske vlasti u Demokratskoj Republici Kongo da potvrde svoju neovisnost o bilo kakvoj političkoj instrumentalizaciji i da zajamče zaštitu prava zajamčenih pravnim instrumentima, kao što su pristup pravosuđu i pravo na pošteno suđenje;

17.  potiče vlasti Demokratske Republike Kongo da prestanu umanjivati važnost masovne grobnice blizu Kinšase, i ponavlja poziv EU-a i UN-a na pokretanje hitne, transparentne i vjerodostojne istrage kako bi se smirilo obitelji nestalih osoba i stalo na kraj raznim tvrdnjama;

18.  osuđuje nezakonito zatvaranje i nasilno cenzuriranje medija te privremeno gašenje telekomunikacija;

19.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Afričkoj uniji, vladama zemalja regije Velikih jezera, predsjedniku, premijeru i parlamentu Demokratske Republike Kongo, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, Vijeću UN-a za ljudska prava te Zajedničkoj parlamentarnoj skupštini AKP-a i EU-a.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0388.


Bahrein, a posebno slučaj Nabeela Rajaba
PDF 263kWORD 86k
Rezolucija Europskog parlamenta od 9. srpnja 2015. o Bahreinu, a posebno o slučaju Nabila Radžaba (2015/2758(RSP))
P8_TA(2015)0279RC-B8-0703/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Bahreinu, posebno Rezoluciju od 6. veljače 2014. o Bahreinu, posebno o slučajevima Nabila Radžaba, Abdulhadija al-Kavadže i Ibrahima Šarifa(1),

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Federice Mogherini, od 17. lipnja 2015., o izricanju presude u Bahreinu protiv Alija Salmana, glavnog tajnika političke stranke al-Vefak,

–  uzimajući u obzir 24. sastanak Zajedničkog vijeća i ministarski sastanak EU-a i Vijeća za suradnju arapskih zemalja Zaljeva koji je održan u Dohi, u Kataru, 24. svibnja 2015.,

–  uzimajući u obzir odluku ministarskog vijeća Arapske lige, koje se sastalo u Kairu 1. rujna 2013., o osnivanju panarapskog suda za ljudska prava u glavnom gradu Bahreina, Manami,

–  uzimajući u obzir detaljno izvješće o provedbi preporuka Bahreinskog neovisnog istražnog povjerenstva (BICI) iz veljače 2014. od strane vlade Bahreina i ažurirani Univerzalni periodični pregled koji je vlada Bahreina predstavila u rujnu 2014.;

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966., Konvenciju protiv mučenja i drugog okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, Konvenciju o pravima djeteta i Arapsku povelju o ljudskim pravima, a Bahrein je potpisnik svega navedenog,

–  uzimajući u obzir Smjernice Europske unije o braniteljima ljudskih prava koje su usvojene u lipnju 2004. i revidirane 2008.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o smanjenju slučajeva bez državljanstva,

–  uzimajući u obzir novi strateški okvir i akcijski plan EU-a o ljudskim pravima kojemu je cilj da zaštita i praćenje stanja ljudskih prava budu u središtu svih politika EU-a i koji sadržava poseban dio o zaštiti branitelja ljudskih prava,

–  uzimajući u obzir činjenicu da je Stavros Lambrinidis, posebni predstavnik EU-a za ljudska prava, posjetio Bahrein krajem svibnja 2015.,

–  uzimajući u obzir članke 5. i 19. Opće deklaracije o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da se Bahrein nakon objave izvješća Bahreinskog neovisnog istražnog povjerenstva 23. studenog 2011. i izvješća o praćenju od 21. studenog 2012. obvezao na postizanje napretka u reformama u pogledu stanja ljudskih prava;

B.  budući da ohrabruje uvođenje radnog mjesta pravobranitelja u Ministarstvu unutarnjih poslova i uspostava Povjerenstva za prava zatvorenika i pritvorenika te Posebnog istražnog odjela u Bahreinu; budući da bi te institucije trebale postati nepristranije, transparentnije i neovisnije o vladinim institucijama;

C.  budući da bahreinske vlasti od početka ustanka 2011. godine povećavaju upotrebu represivnih mjera protiv aktivista civilnog društva i mirne oporbe; budući da je 47 država, uključujući svih 28 država članica EU-a, na 26. sjednici Vijeća UN-a za ljudska prava 10. lipnja 2014. potpisalo zajedničku izjavu u kojoj je izražena ozbiljna zabrinutost u pogledu stanja ljudskih prava u Bahreinu; budući da su u zajedničkoj izjavi jasno istaknuta sporna područja, kao što su dugotrajne kazne za korištenje prava na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja, nedostatak dovoljnih jamstava pravednog sudskog postupka, represija prosvjeda, kontinuirano uznemiravanje i zatvaranje osoba koje koriste svoja prava na slobodu mišljenja i izražavanja, zlostavljanje i mučenje u ustanovama za pritvor, proizvoljno oduzimanje državljanstva bez pravičnog postupka te nedovoljna odgovornost za kršenja ljudskih prava;

D.  budući da je Nabil Radžab, bahreinski branitelj ljudskih prava i predsjednik Bahreinskog centra za ljudska prava, zamjenik glavnog tajnika Međunarodne federacije za ljudska prava i član savjetodavnog odbora bliskoistočnog odsjeka organizacije Human Rights Watch, osuđen na šest mjeseci zatvora samo zbog mirnog ostvarivanja slobode izražavanja; budući da je Nabil Radžab uhićen 1. listopada 2014. nakon posjeta Pododboru Europskog parlamenta za ljudska prava pod optužbom da je na Twitteru objavio poruke o skupini svojih sunarodnjaka koji navodno surađuju s IS-om/Daešom; budući da je optužen za vrijeđanje javne ustanove i vojske; budući da je radna skupina Ujedinjenih naroda o neosnovanom zadržavanju u pritvoru u studenom 2013. izjavila da je pritvaranje Nabila Radžaba neosnovano;

E.  budući da je Nabil Radžab od osnutka Bahreinskog centra za ljudska prava 2002. godine odslužio nekoliko zatvorskih kazni; budući da je Nabil Radžab suočen s daljnjim optužbama povezanima s njegovom slobodom izražavanja i da mu trenutačno prijeti do 10 godina zatvora zbog navodnog „vrijeđanja državnog tijela” i „širenja glasina u ratno vrijeme”;

F.  budući da su poput Nabila Radžaba, mnogi branitelji ljudskih prava, kao što su Nadži Fatil, danski branitelj ljudskih prava Abdulhadi al-Kavadža, švedski politički aktivist Muhamed Habib al-Mukdad i drugi članovi takozvane skupine Bahrein 13, bili pritvarani, izloženi pravosudnom uznemiravanju u Bahreinu, zatvarani te služe dugotrajne ili doživotne zatvorske kazne, što je izravna odmazda za njihov rad u području obrane ljudskih prava; budući da je većina njih navodno izložena nasilju, zlostavljanju te fizičkom ili psihološkom mučenju;

G.  budući da je prema Bahreinskom centru za ljudska prava više od 3000 zatvorenika neosnovano zadržano u pritvoru, od kojih su mnogi branitelji ljudskih prava koji su zatvoreni i služe dugotrajnu ili doživotnu kaznu, što je izravna odmazda za njihova djelovanja; budući da je većina njih navodno izložena nasilju, zlostavljanju te fizičkom ili psihološkom mučenju;

H.  budući da je 16. lipnja 2015. Šeik Ali Salman, glavni tajnik al-Vefaka, glavne oporbene stranke u Bahreinu, osuđen na četiri godine zatvora u kontekstu protuvladinih prosvjeda koji su izbili 2011. na vrhuncu ustanaka u regiji u okviru Arapskog proljeća; budući da je njegove odvjetnike sud navodno spriječio u izlaganju usmenih argumenata te da nisu dobili nikakvu stvarnu priliku da pregledaju dokaze; budući da skupina neovisnih stručnjaka Ujedinjenih naroda, od kojih je dio poznat kao osoblje posebnih postupaka Vijeća za ljudska prava, poziva bahreinske vlasti da puste na slobodu Šeika Alija Salmana;

I.  budući da Bahrein od 2012. zloupotrebljava protuterorističko zakonodavstvo za proizvoljno oduzimanje državljanstva aktivistima i članovima oporbe kao odmazdu za neslaganje, te da je, među ostalim, oduzeo državljanstvo najmanje 9 maloljetnih osoba; budući da nekoliko izvješća samo iz 2015. pokazuje da je državljanstvo izgubilo više od 100 aktivista, prosvjednika i političara, čime su u velikom broju postali osobe bez državljanstva, što se protivi Konvenciji UN-a o smanjenju slučajeva bezdržavljanstva;

J.  budući da primjena smrtne kazne u politički motiviranim predmetima od 2011. postaje sve češća; budući da je od 2011. najmanje sedam osoba osuđeno na smrt u političkim predmetima, a samo u 2015. na smrt je osuđeno njih četiri;

K.  budući da je Bahreinsko neovisno istražno povjerenstvo, koje je uspostavljeno kraljevskom uredbom radi istrage i izvještavanja o događajima u Bahreinu u veljači 2011., donijelo niz preporuka o ljudskim pravima i političkim reformama; budući da je postignut napredak u reformi pravosudnog sustava i sustava kaznenog progona, no vlada nije uspjela u potpunosti primijeniti ključne preporuke tog povjerenstva, posebice puštanje na slobodu vođa prosvjeda koji su osuđeni zbog korištenja svog prava na slobodu izražavanja i mirno okupljanje; budući da je došlo do zastoja u pregovorima o pomirenju – poznatima kao nacionalni dijalog; budući da neke skupine još uvijek nisu zastupljene u političkom sustavu te da sigurnosne snage i dalje ne snose nikakvu odgovornost;

1.  poziva na to da se povuku optužbe protiv svih branitelja ljudskih prava, političkih aktivista i drugih pojedinaca koji su pritvoreni i optuženi za navodne prekršaje povezane s pravom na izražavanje, mirno okupljanje i udruživanje te da ih se smjesta i bezuvjetno pusti na slobodu, uključujući Nabila Radžaba, Šeika Alija Salmana i skupinu Bahrein 13;

2.  prihvaća obveze bahreinskih vlasti da primjenjuju preporuke Bahreinskog neovisnog istražnog povjerenstva iz 2011., preporuke iz Univerzalnog periodičnog pregleda UN-a o Bahreinu te preporuke drugih mehanizama UN-a te prima na znanje nedavno puštanje na slobodu velikog broja zatvorenika koji su optuženi za kaznena djela povezana s njihovim političkim opredjeljenjem i izričajem; potiče bahreinske vlasti da brzo provedu sve preporuke iz izvješća BICI-ja i UPR-a , da stanu na kraju svim kršenjima ljudskih prava te da poštuju ljudska prava i temeljne slobode u skladu s međunarodnim obvezama Bahreina u pogledu ljudskih prava;

3.  izražava duboku zabrinutost u pogledu zloupotrebe protuterorističkih zakona u Bahreinu koja obuhvaća kršenje ljudskih prava, među ostalim i oduzimanjem državljanstva;

4.  osuđuje kontinuiranu upotrebu mučenja i drugih oblika okrutnog i ponižavajućeg kažnjavanja ili postupanja bahreinskih vlasti prema zatvorenicima, mirnim prosvjednicima i članovima oporbe te apelira na vladu Bahreina da se pridržava svojih obveza i dužnosti u okviru Konvencije UN-a protiv mučenja;

5.  potiče vladu Bahreina da surađuje s posebnim izvjestiteljima UN-a (osobito u pogledu mučenja, slobode okupljanja, neovisnosti sudaca i odvjetnika te branitelja ljudskih prava) i da im uputi trajni poziv;

6.  primjećuje stalne napore vlade Bahreina u cilju reformiranja kaznenog zakona i zakonskih postupaka te potiče nastavak tog procesa; potiče vladu Bahreina da poduzme sve korake kako bi se zajamčio nepristran i pravedan pravosudni sustav, čime bi se osigurali pravični sudski postupci, te kako bi se zajamčila nepristranost pravobranitelja, Posebnog istražnog odjela i Nacionalne institucije za ljudska prava;

7.  poziva na hitnu ratifikaciju Fakultativnog protokola uz Konvenciju protiv mučenja, Drugog fakultativnog protokola uz Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima kojemu je cilj ukidanje smrtne kazne, Konvencije o zaštiti svih osoba od prisilnih nestanaka te Međunarodne konvencije o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji;

8.  poziva bahreinske vlasti da potiču dijalog za nacionalni konsenzus kako bi se postiglo trajno i uključivo nacionalno pomirenje i održiva politička rješenja za krizu; napominje da bi se u okviru održivog političkog postupka opravdane i dobronamjerne kritike trebale moći slobodno iznositi; u tom pogledu podsjeća bahreinske vlasti da bi angažiranje šijitske većine i njezinih miroljubivih političkih predstavnika koje se zasniva na ljudskom dostojanstvu, poštovanju i poštenju trebao biti neizostavan element svake vjerodostojne strategije nacionalnog pomirenja i održivih reformi;

9.  pozdravlja rano puštanje iz zatvora oporbenog čelnika Ibrahima Šarifa u lipnju 2015. nakon što je primio kraljevsko pomilovanje; smatra da je takva odluka dobrodošao i važan korak u procesu promicanja povjerenja i pouzdanja u Bahreinu;

10.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da nastavi naglašavati važnost reformi i pomirenja u svim svojim kontaktima s vladom Bahreina; snažno potiče uspostavu radne skupine EU-a i Bahreina za ljudska prava, ali napominje da dijalog EU-a i Bahreina o ljudskim pravima ne može zamijeniti sveobuhvatan dijalog između vlade i oporbe u samom Bahreinu;

11.  prima na znanje preporuke pravobranitelja, Povjerenstva za prava zatvorenika i pritvorenika i Nacionalne institucije za ljudska prava, osobito u pogledu prava pritvorenika i uvjeta u zatvorima, uključujući navodno zlostavljanje i mučenje; potiče ta tijela da nastave s neovisnim, nepristranim i transparentnim radom te poziva bahreinske vlasti da u potpunosti primjenjuju te preporuke;

12.  poziva na žurne kolektivne napore EU-a da izradi sveobuhvatnu strategiju o načinima na koje EU i Komisija mogu aktivno zagovarati puštanje na slobodu zatvorenih aktivista i zatočenika savjesti; poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje i države članice da zajamče da delegacija EU-a u Rijadu i veleposlanstva država članica u Bahreinu propisno provode Smjernice EU-a o ljudskim pravima, a osobito smjernice o braniteljima ljudskih prava i mučenju, te da izvještavaju o toj provedbi;

13.  poziva na to da EU zabrani izvoz suzavca i opreme za kontrolu mnoštva dok se ne provedu istrage o njihovoj nepropisnoj upotrebi i dok se ne pozovu na odgovornost počinitelji te nepropisne upotrebe;

14.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, vladi i parlamentu Kraljevine Bahrein te članicama Vijeća za suradnju arapskih zemalja Zaljeva.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0109.


Situacija u kojoj se nalaze dvojica kršćanskih pastora u Sudanu
PDF 252kWORD 76k
Rezolucija Europskog parlamenta od 9. srpnja 2015. o situaciji u kojoj se nalaze dva kršćanska pastora u Sudanu (2015/2766(RSP))
P8_TA(2015)0280RC-B8-0707/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Sudanu,

–  uzimajući u obzir izvješće stručnjaka za ljudska prava od 19. svibnja 2014. izdano u okviru posebnih postupaka Vijeća UN-a za ljudska prava;

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. i Deklaraciju UN-a o uklanjanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda,

–  uzimajući u obzir Sporazum iz Cotonoua iz 2000.,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o slobodi vjere i uvjerenja iz 2013.,

–  uzimajući u obzir nacionalni plan Sudana za ljudska prava usvojen 2013., koji se temelji na načelima univerzalnosti i jednakosti za sve,

–  uzimajući u obzir rezolucije Opće skupštine UN-a, posebno rezolucije 62/149 od 18. prosinca 2007., 63/168 od 18. prosinca 2008., 65/206 od 21. prosinca 2010., 67/176 od 20. prosinca 2012. i 3/69 od 18. prosinca 2014. o pitanju moratorija na primjenu smrtne kazne, u kojima poziva zemlje u kojima smrtna kazna i dalje postoji da uspostave moratorij na izvršenje smrtne kazne u cilju njezina ukidanja;

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je pastora Michaela Yata iz južnosudanske Prezbiterijanske evangeličke crkve Sudanska nacionalna obavještajna služba (NISS) zadržala u pritvoru nakon propovjedi u crkvi u Khartoum-Sjeveru, podružnici sudanske Prezbiterijanske evangeličke crkve, tijekom njegova posjeta Sudanu 21. prosinca 2014.; budući da je pastor uhićen odmah nakon propovjedi u kojoj je navodno osudio kontroverznu prodaju crkvenog zemljišta i imovine te postupanje s kršćanima u Sudanu;

B.  budući da je 11. siječnja 2015. uhićen pastor Peter Yen Reith nakon što je sudanskom Uredu za vjerska pitanja dostavio pismo u kojem se raspitivao o pastoru Michaelu te je želio znati više o pojedinostima njegova uhićenja;

C.  budući da su oba muškarca bila u izolaciji do 1. ožujka 2015., a 4. Svibnja 2015. obojica su optužena za višestruka kaznena djela u skladu sa sudanskim Kaznenim zakonom iz 1991. uključujući: zajednička kaznena djela (članak 21.), podrivanje ustavnog sustava (članak 51.), vođenje rata protiv države (članak 50.), špijunažu (članak 53.), nezakonito pribavljanje ili objavljivanje službenih dokumenata (članak 55.), poticanje mržnje (članak 64.), narušavanje mira (članak 69.) i bogohuljenje (članak 125.);

D.  budući da je za optužbe utemeljene na člancima 50. i 53. sudanskog Kaznenog zakona predviđena smrtna kazna u slučaju osuđujuće presude;

E.  budući da su sudanske vlasti 1. srpnja 2015. došle u kompleks evangeličke crkve u Bahriju kako bi uništile dio njega; budući da su se crkveni odvjetnik, Muhamed Mustafa, koji također zastupa dva uhićena pastora i pastor Hafez iz Evangeličke crkve u Bahriju žalili da državni službenik uništava pogrešan dio kompleksa; budući da su obojica uhićena zbog sprječavanja državnog službenika u izvršavanju svojih dužnosti; budući da je državni službenik nastavio s uništavanjem pogrešnog dijela kompleksa;

F.  budući da se u Sudanu nakon odcjepljenja Južnog Sudana 2011. ubrzanim ritmom nastavilo s prijetnjama crkvenim vođama, zastrašivanjima kršćanskih zajednica i uništavanjem crkvene imovine;

G.  budući da je 12 mladih kršćanskih djevojaka iz područja planina Nuba 25. lipnja 2015. uhićeno po izlasku iz baptističke crkve i optuženo da je nepristojno odjeveno; budući da su dvije djevojke puštene sljedeći dan bez podizanja optužnice te da je ostalih deset pušteno uz jamčevinu;

H.  budući da će se protiv tih kršćanskih djevojaka voditi postupak pred sudom pod optužbom utemeljenom na članku 152. sudanskog kaznenog zakona koji glasi: „Osoba koja na javnom mjestu počini nepristojno djelo ili djelo koje je u suprotnosti s javnim moralom ili pak nosi opscenu odjeću ili odjeću koja je u suprotnosti s javnim moralom ili vrijeđa javne osjećaje kažnjava se bičevanjem koje ne smije sadržavati više od 40 udaraca ili novčanom kaznom ili jednim i drugim;

I.  budući da Afrička povelja o ljudskim pravima i pravima naroda, koju je Republika Sudan ratificirala, uključuje pravo na život i zabranu mučenja i okrutnog, nehumanog ili ponižavajućeg kažnjavanja i postupanja, no da se u toj zemlji još provode smrtna kazna, amputacije, bičevanje i ostali oblici tjelesnog kažnjavanja za izvršenje brojnih kaznenih presuda;

J.  budući da uspostava univerzalnog moratorija na smrtnu kaznu u cilju njezina potpunog ukidanja mora ostati jedan od glavnih ciljeva međunarodne zajednice, kako je i ponovljeno na Općoj skupštini UN-a 18. prosinca 2014.;

1.  poziva sudanske vlasti da odbace sve optužbe protiv pastora Michaela Yata i Petera Yen Reitha te poziva na njihovo trenutno i bezuvjetno puštanje na slobodu; u međuvremenu poziva sudansku vladu da zajamči da dok čekaju puštanje na slobodu pastori neće biti podvrgnuti mučenju ili drugim oblicima zlostavljanja te da će se njihov tjelesni i duševni integritet u potpunosti poštovati;

2.  traži od izaslanstva EU-a za Sudan da prati sudske postupke i da pruži pomoć pastorima; poziva EU da bude predvodnik u isticanju i osuđivanju teških i raširenih kršenja ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava u zemlji;

3.  podsjeća sudanske vlasti na njihove nacionalne i međunarodne obveze da zaštite slobodu vjere i uvjerenja; ponavlja da su sloboda vjere, savjesti ili uvjerenja univerzalna ljudska prava koja se trebaju svuda štititi i svima biti zajamčena; snažno osuđuje sve oblike nasilja ili zastrašivanja koji ograničavaju pravo na vjersku pripadnost ili dobrovoljni odabir vjere, uključujući uporabu prijetnji, tjelesne sile ili kazni kojima se vjernike ili one koji ne vjeruju želi natjerati da se odreknu svoje vjere ili da se preobrate na drugu vjeru;

4.  osuđuje uhićenje 12 kršćanskih djevojaka; poziva sudansku Vladu da prekine kazneni postupak protiv deset djevojaka koje još uvijek nisu oslobođene od krivnje za počinjenje kaznenog djela;

5.  poziva sudansku vladu na ukidanje svih zakona kojim se vrši diskriminacija na temelju vjere te na zaštitu identiteta manjinskih skupina, između ostalog skupina svih vjera;

6.  osuđuje zlostavljanje kršćana i uplitanje u crkvena pitanja; potiče sudansku vladu da se suzdrži od takvih aktivnosti; poziva Sudan da ukine zakone o krivovjerstvu te da prestane sa zatvaranjem crkava i drugih vjerskih objekata;

7.  poziva sudansku vladu da provede reformu pravnog sustava u skladu s međunarodnim normama ljudskih prava kako bi se zaštitila temeljna ljudska prava i slobode i osigurala zaštita ljudskih prava svih osoba, posebno s obzirom na diskriminaciju žena, vjerskih manjina i skupina u nepovoljnom položaju;

8.  ponovno osuđuje smrtnu kaznu u svim okolnostima te ponavlja da je potrebno uvesti moratorij na smrtnu kaznu u cijelom svijetu u cilju njezina ukidanja: poziva sudansku vladu da, u skladu s tim, ukine smrtnu kaznu, kao i praksu bičevanja, koje su još uvijek na snazi, te da zamijeni smrtne kazne drugim kaznama;

9.  izražava duboku zabrinutost radi povećanog pritiska na pripadnike opozicije, snažno osuđuje odluku suda u Oumdourmanu od 6. srpnja 2015. kojom se Mastour Ahmed Mohamed, potpredsjednik Kongresne stranke, i još dvojica njezinih vođa, Assem Omar i Ibarhim Mohamed, osuđuju na 20 udaraca bičem; izražava potporu naporima koje su uložili prije svega UN, EU, Afrička unija i trojka (Norveška, Ujedinjena Kraljevina i SAD) u postizanje dogovorenog rješenja za situaciju u Sudanu te potporu naporima civilnog društva i oporbenih stranka u promicanju uključivog mirovnog procesa;

10.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Europske komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, vladi Republike Sudana, Afričkoj uniji, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, supredsjedateljima zajedničke parlamentarne skupštine ACP-a i EU-a i Panafričkom parlamentu.

Pravna napomena