Indeks 
Usvojeni tekstovi
Četvrtak, 8. listopada 2015. - StrasbourgZavršno izdanje
Srednjoafrička Republika
 Stanje u Tajlandu
 Masovno raseljavanje djece u Nigeriji kao posljedica napada Boko Harama
 Slučaj Alija Muhameda Al-Nimra
  Rezolucija Europskog parlamenta o zakonodavstvu o hipotekama i riskantni financijski instrumenti u EU: slučaj Španjolske
 Smrtna kazna
 Lekcije naučene iz katastrofe uzrokovane crvenim blatom, pet godina nakon nesreće u Mađarskoj
 Obnova plana djelovanja EU-a za jednakost spolova i osnaživanje žena u razvoju
 Jednake mogućnosti i jednako postupanje prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada

Srednjoafrička Republika
PDF 276kWORD 100k
Rezolucija Europskog parlamenta od 8. listopada 2015. o Srednjoafričkoj Republici (2015/2874(RSP))
P8_TA(2015)0342RC-B8-1000/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Srednjoafričkoj Republici,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. veljače 2015. o radu Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a(1),

–  uzimajući u obzir rezolucije Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a o stanju u Srednjoafričkoj Republici od 19. lipnja 2013., 19. ožujka 2014. i 17. lipnja 2015.,

–  uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o stanju u Srednjoafričkoj Republici, osobito onu od 13. listopada 2014.,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) o nasilju u Srednjoafričkoj Republici od 28. rujna 2015.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Srednjoafričkoj Republici od 9. veljače 2015. i 20. srpnja 2015.,

–  uzimajući u obzir zapažanja neovisne stručnjakinje UN-a Marie-Therese Keite Bocoum o stanju ljudskih prava u Srednjoafričkoj Republici od 1. listopada 2015.,

–  uzimajući u obzir poziv glavnog tajnika UN-a Ban Ki-moona i Vijeća sigurnosti od 28. rujna 2015. na hitno zaustavljanje vala nasilja koji je izbio u Srednjoafričkoj Republici,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju UN-a br. 2217 (2015) o produljenju mandata misije UN-a za stabilizaciju Srednjoafričke Republike (MINUSCA) do 30. travnja 2016., uz kvote osoblja trenutačno na snazi, koju je Vijeće sigurnosti usvojilo na svojoj 7434. sjednici 28. travnja 2015.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju UN-a br. 2196 (2015) o produljenju režima sankcija za Srednjoafričku Republiku do 29. siječnja 2016. i mandata Povjerenstva stručnjaka koji pomaže Odboru za sankcije za Srednjoafričku Republiku osnovanog Rezolucijom br. 2127 do 29. veljače 2016.,

–  uzimajući u obzir izvješće UN-a od 15. svibnja 2015. o ocjeni korektivnih mjera i pomoći za seksualno iskorištavanje i zlostavljanje koje je u mirovnim operacijama počinilo osoblje UN-a i drugo osoblje,

–  uzimajući u obzir izvješće glavnog tajnika UN-a o preporukama Nezavisnog vijeća na visokoj razini za mirovne operacije od 11. rujna 2015.,

–  uzimajući u obzir završno izvješće Međunarodne istražne komisije za Srednjoafričku Republiku od 19. prosinca 2014.,

–  uzimajući u obzir međunarodnu konferenciju na visokoj razini o Srednjoafričkoj Republici pod nazivom „Od humanitarne pomoći do otpornosti” održanu 26. svibnja 2015. u Bruxellesu,

–  uzimajući u obzir sporazum o razoružanju, demobilizaciji, repatrijaciji i reintegraciji koji je 10. svibnja 2015. potpisao velik broj oružanih skupina tijekom foruma u Banguiju,

–  uzimajući u obzir revidirani Sporazum iz Cotonoua,

–  uzimajući u obzir Sporazum iz Librevillea (Gabon) od 11. siječnja 2013. o rješavanju političko-vojne krize u Srednjoafričkoj Republici, potpisan pod pokroviteljstvom šefova država i vlada Ekonomske zajednice srednjoafričkih država (ECCAS) kojim se postavljaju uvjeti za okončanje krize u Srednjoafričkoj Republici,

–  uzimajući u obzir izvanredne sastanke na vrhu čelnika država i vlada Ekonomske zajednice srednjoafričkih država (ECCAS) održane u N'Djameni (Čad) 21. prosinca 2012., 3. travnja 2013. i 18. travnja 2013. i njihove odluke da se uspostavi Nacionalno prijelazno vijeće sa zakonodavnim i ustavotvornim ovlastima i da se prihvati plan za proces tranzicije u Srednjoafričkoj Republici,

–  uzimajući u obzir sastanak Međunarodne kontaktne skupine od 3. svibnja 2013. u Brazzavilleu (Demokratska Republika Kongo) na kojem je potvrđen plan za tranziciju i osnovan poseban fond za pomoć Srednjoafričkoj Republici,

–  uzimajući u obzir Sporazum o prekidu sukoba potpisan u srpnju 2014.,

–  uzimajući u obzir zaključke sa sedmog sastanka Međunarodne kontaktne skupine za Srednjoafričku Republiku održanog u Brazzavilleu 16. ožujka 2015.,

–  uzimajući u obzir priopćenja Vijeća Afričke unije za mir i sigurnost od 17. rujna 2014. i 26. ožujka 2015.,

–  uzimajući u obzir Ustav Srednjoafričke Republike koji je Prijelazno vijeće donijelo krajem kolovoza 2015.,

–  uzimajući u obzir Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda iz 1998. koji je Srednjoafrička Republika ratificirala 2001.,

–  uzimajući u obzir Fakultativni protokol uz Konvenciju o pravima djeteta o sudjelovanju djece u oružanim sukobima koji je potpisala Srednjoafrička Republika,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da su krajem rujna 2015. izbili novi sukobi u kojima su 42 osobe izgubile život, a 37 000 ljudi prisiljeno je napustiti svoje domove;

B.  budući da je krajem rujna 2015. više od 500 zatvorenika pobjeglo iz zatvora Ngaragba u Banguiju i zatvora u Bouaru, uključujući osobe dobro znane po kršenjima i povredama ljudskih prava; budući da to predstavlja ozbiljnu prijetnju za civile i zaštitu žrtava i svjedoka; budući da su zatvorski bjegovi korak unatrag u očuvanju zakona i reda te u borbi protiv nekažnjavanja u Srednjoafričkoj Republici;

C.  budući da su se prema Uredu za koordinaciju humanitarnih pitanja pogoršali uvjeti u kojima djeluju humanitarne organizacije u Banguiju; budući da je nekoliko ureda i objekata organizacija za pružanje pomoći opljačkano, a sloboda kretanja njihovih djelatnika ograničena, osobito zdravstvenih radnika u bolnicama;

D.  budući da je pružanje humanitarne pomoći otežano zbog sukoba i brojnih cestovnih prepreka, zbog čega nadležna tijela ne mogu pristupiti tisućama interno raseljenih osoba i ocijeniti potrebe; budući da su Liječnici bez granica izrazili zabrinutost zbog sigurnosti pristupa dijelovima Banguija i istaknuli da im ranjenici često dolaze pješice, a njihova ambulantna vozila ne mogu izaći na teren jer je glavni grad postao preopasan;

E.  budući da je UN odlučio produljiti mandat misije za stabilizaciju Srednjoafričke Republike (MINUSCA) do 30. travnja 2016., uz odobrenu gornju granicu od 10 750 pripadnika vojnog osoblja, uključujući 480 vojnih promatrača i časnika, te 2080 pripadnika policijskog osoblja, uključujući 400 policijskih službenika i 40 zatvorskih službenika;

F.  budući da je prema mirovnoj misiji UN-a u zemlji (MINUSCA), usprkos tome što je u posljednje vrijeme došlo do smirenja, stanje i dalje napeto u Banguiju, poprištu napada na civile i humanitarno osoblje te nasilnih sukoba među zajednicama;

G.  budući da je glavna tužiteljica Međunarodnog kaznenog suda Fatou Bensouda pozvala sve sukobljene strane da smjesta okončaju nasilje i da mu više ne pribjegavaju, dodajući da će svi počinitelji ratnih zločina biti kažnjeni; budući da je 24. rujna 2014. otvorena druga istraga o sukobu u Srednjoafričkoj Republici;

H.  budući da nedavni sukobi ugrožavaju mirovni proces koji je u povojima i prijete vratiti zemlju u njezino najtamnije doba, krajem 2013. i 2014., kada su tisuće ljudi ubijene, a deseci tisuća morali su napustiti domove; budući da je kriminal i dalje jedna od glavnih prijetnji; budući da je položaj žena u Srednjoafričkoj Republici iznimno težak i budući da sve uključene strane često ne zaziru od silovanja kao ratnog oružja;

I.  budući da su državni udar iz 2013. i svrgnuće s vlasti prijelaznog predsjednika države Michela Djotodije i prijelaznog predsjednika vlade Nicolasa Tiangayea bili popraćeni teškim i ozbiljnim kršenjima ljudskih prava, uz očigledan rizik od genocida, uključujući izvansudska pogubljenja, slučajeve mučenja, pljačke, silovanja i seksualnog zlostavljanja, otmice žena i djece i prisilnog novačenja djece vojnika;

J.  budući da su 4. listopada 2015. stanovnici Srednjoafričke Republike na referendumu odlučivali o donošenju novog ustava, nakon čega će birati svoje predstavnike na zajedničkim predsjedničkim i parlamentarnim izborima, čiji je prvi krug prvotno najavljen za 18. listopada 2015., a drugi krug za 22. studenog 2015.; budući da prijelazna tijela već nekoliko tjedana pokušavaju odgoditi izbore, ali Nacionalna izborna agencija još nije donijela novi raspored, popis birača nije objavljen, a glasačke iskaznice nisu podijeljene;

K.  budući da je zemlja suočena s najtežom humanitarnom krizom od stjecanja nezavisnosti 1960., krizom koja zahvaća svih 4,6 milijuna stanovnika, od kojih polovicu čine djeca; budući da je potrebna pomoć za 2,7 milijuna ljudi, uključujući hranu, zaštitu i pristup zdravstvenoj skrbi, pitku vodu, sanitarne usluge i smještaj; budući da je, prema procjenama, više od 100 000 djece dosad bilo suočeno sa seksualnim zlostavljanjem i novačenjem u oružane skupine u zemlji i budući da je zbog posljedica krize pohađanje nastave onemogućeno za otprilike milijun djece;

L.  budući da su 5. svibnja 2015. oružane skupine u Srednjoafričkoj Republici postigle sporazum o puštanju između šest i deset tisuća djece vojnika;

M.  budući da je ugled mirovne operacije ukaljan time što su vojnici UN-a i pripadnici francuskih snaga optuženi za seksualno zlostavljanje djece i djevojčica;

N.  budući da oružane skupine Seleka i „anti-balaka” profitiraju od trgovine drvom i dijamantima nadziranjem lokacija i „oporezivanjem” ili iznuđivanjem novca za „zaštitu” rudara i trgovaca i budući da su trgovci u Srednjoafričkoj Republici kupili dijamante vrijedne nekoliko milijuna dolara a da nisu u dovoljnoj mjeri istražili financiraju li se tim novcem oružane skupine;

O.  budući da je poštovanje ljudskih prava temeljna vrijednost Europske unije i predstavlja temeljni element Sporazuma iz Cotonoua, osobito njegova članka 8.;

P.  budući da su provođenje pravde i pokretanje kaznenih postupaka zbog teških povreda ljudskih prava među ključnim zadacima koje treba ispuniti kako bi se stao na kraj zloupotrebi i ponovno izgradila Srednjoafrička Republika;

Q.  budući da nekažnjavanje i nasilje i dalje idu korak uz korak, bez obzira na činjenicu da je Prijelazno vijeće odobrilo, a privremeni predsjednik dao zakonsku snagu osnivanju posebnog kaznenog suda koji čine nacionalni i međunarodni suci i tužitelji i koji će istraživati i pokretati sudske postupke zbog teških povreda ljudskih prava počinjenih u Srednjoafričkoj Republici od 2003.;

R.  budući da je u rujnu 2014. EU pokrenuo prva tri razvojna projekta uz pomoć sredstava iz višedonatorske zaklade EU-a za Srednjoafričku Republiku na područjima zdravstva, stvaranja radnih mjesta, obnove oštećene infrastrukture u Banguiju te emancipacije i gospodarskog uključivanja žena;

S.  budući da je u svibnju 2015. Europsko vijeće pokrenulo savjetodavnu vojnu misiju EU-a u Srednjoafričkoj Republici (EUMAM RCA) s ciljem pružanja potpore srednjoafričkim vlastima pri pripremama za reformu sigurnosnog sektora koja se tiče oružanih snaga;

T.  budući da je od svibnja 2015. EU povećao pomoć za Srednjoafričku Republiku u ukupnom iznosu od 72 milijuna EUR, koji uključuje sredstva za humanitarnu pomoć (10 milijuna EUR novih sredstava), proračunsku potporu (dodatnih 40 milijuna EUR) i novi doprinos za zakladu EU-a za Srednjoafričku republiku (dodatnih 22 milijuna EUR);

U.  budući da je EU 15. srpnja 2014. pokrenuo svoju prvu zakladu za razvoj koja okuplja više donatora za potporu Srednjoafričkoj Republici u cilju omogućavanja prijelaza s odgovora na hitnu situaciju na dugoročno pružanje razvojne pomoći;

1.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog situacije u Srednjoafričkoj Republici koja bi mogla dovesti tu zemlju do ruba građanskog rata ne obuzda li se posljednji val nasilja; žali zbog gubitaka života i izražava suosjećanje obiteljima žrtava i cijelom narodu Srednjoafričke Republike;

2.  snažno osuđuje napade na humanitarne organizacije i objekte tijekom posljednjeg vala nasilja; poziva na slobodu kretanja humanitarnih radnika kako bi mogli doći do civila kojima je potrebna pomoć, osobito do raseljenih osoba; podsjeća da su hitno potrebni hrana, zdravstvena skrb, voda, sanitarne usluge i higijena, zaklon i osnovne kućanske potrepštine za gotovo pola milijuna interno raseljenih osoba;

3.  poziva vlasti Srednjoafričke Republike da se usredotoče na borbu protiv nekažnjavanja i ponovno uspostavljanje vladavine prava, među ostalim tako što će osobe odgovorne za nasilje privesti pravdi; pozdravlja osnivanje posebnog kaznenog suda za istragu i kazneni progon teških kršenja ljudskih prava počinjenih u toj zemlji od 2003. te ističe hitnost potrebe da taj sud postane operativan; naglašava da je međunarodna financijska i tehnička podrška ključna za funkcioniranje tog suda; poziva na hitan međunarodni sastanak donatora; potiče vlasti Srednjoafričke Republike da provedu učinkovit i transparentan postupak zapošljavanja osoblja tog suda;

4.  čestita ECCAS-u na ključnoj ulozi u pokretanju procesa tranzicije i na čvrstom stavu tijekom savjetovanja u Addis Abebi 31. siječnja 2015. prema svim usporednim inicijativama koje bi mogle ugroziti postojeće napore međunarodne zajednice u cilju ponovne uspostave mira, sigurnosti i stabilnosti u Srednjoafričkoj Republici;

5.  pozdravlja dosadašnje napore prijelazne vlade, no poziva prijelazne vlasti Srednjoafričke Republike i međunarodnu zajednicu da pokušaju riješiti glavne uzroke krize, kao što su rasprostranjeno siromaštvo, gospodarske razlike i nejednakosti, porast nezaposlenosti i nedovoljna raspodjela bogatstva koja proizlaze iz prirodnih resursa države kroz državni proračun; poziva na sveobuhvatan pristup usredotočen na sigurnost, humanitarnu pomoć, stabilizaciju i gospodarski oporavak;

6.  poziva međunarodnu zajednicu da u ovom kritičnom trenutku podrži političke procese u Srednjoafričkoj Republici i pojača zajedničke napore za olakšavanje političkog dijaloga, izgradnju povjerenja i jamčenje mirne koegzistencije vjerskih zajednica; potiče vladu Srednjoafričke Republike da obnovu obrazovnog sustava odredi kao prioritet kako bi se zajamčila dugoročna mirna koegzistencija;

7.  žali zbog činjenice da su paravojne skupine i dalje sve jače, iako je UN uveo embargo na oružje; poziva sve strane da poštuju ugovor o razoružanju potpisan 10. svibnja 2015.; naglašava da razoružanje oružanih skupina mora biti najvažniji prioritet, posebice uoči predsjedničkih i općih izbora koji se u Srednjoafričkoj Republici trebaju održati do kraja godine;

8.  potiče Afričku uniju i Europsku uniju da upotrijebe sve prikladne mjere i alate kako bi pomogle prijelaznoj vladi da prevlada urušavanje ionako krhke države, eskalaciju međuetničkih odnosa i stalno jačanje konkurentskih paravojnih skupina te ostvari prijelaz na funkcionalnu, uključivu i demokratsku državu, osobito uz pomoć Instrumenta za stabilnost i mir, Instrumenta mirovne pomoći za Afriku i Afričke snage pripravnosti;

9.  pozdravlja uspostavljanje foruma iz Banguija za pomirenje i mir i potiče bezuvjetno sudjelovanje svih političkih, vojnih i vjerskih vođa, kao i lokalnih zajednica i civilnog društva; inzistira na održavanju demokratskih izbora;

10.  poziva Europsku komisiju, države članice i druge međunarodne aktere da učine sve što im je u moći kako bi podržali organizaciju izbora predviđenu tranzicijskim planom, posebno doprinosom programu za pomoć pri održavanju izbora kojim upravlja UNDP, kako bi se izbori mogli održati prije kraja ove godine, čime će se ostvariti ključan element tranzicijskog plana;

11.  ponovno potvrđuje svoju potporu suverenosti, jedinstvu i teritorijalnoj cjelovitosti Srednjoafričke Republike; podsjeća na važnost prava naroda na samoodređenje bez vanjskog upletanja;

12.  uoči izbora koji se trebaju održati prije kraja godine ponovno potvrđuje svoju potporu UN-u, mirovnim snagama misije MINUSCA i francuskom vojnom kontingentu Sangaris; snažno osuđuje svaki pokušaj sprečavanja postojećih nastojanja oko ostvarivanja stabilnosti;

13.  podsjeća da tranzicijsko razdoblje završava 30. prosinca 2015.; potiče nacionalne vlasti da uz podršku MINUSCA-e i snaga Sangarisa ponovno uspostave mir u zemlji, posebno u Baguiju, kako bi se izborni kalendar ispoštovao u najvećoj mogućoj mjeri;

14.  pozdravlja savjetodavnu vojnu misiju EU-a (EUMAM RCA) i pokretanje projekata u cilju ponovne uspostave policijskih i žandarmerijskih kapaciteta za nadzor u zajednici i suzbijanje pobuna, obnove zajedničkog centra za operativno upravljanje, jačanja pravosuđa i obnove zatvorskih ustanova;

15.  snažno osuđuje svako nasilje protiv djece i žena te poziva sve paravojne skupine i nedržavne oružane skupine da polože oružje, zaustave sve oblike nasilja i odmah oslobode djecu iz svojih redova; poziva sve dionike na predanost zaštiti prava djece i sprečavanje svakog daljnjeg zlostavljanja djece i kršenja njihovih prava; poziva na to da se djevojčicama i ženama žrtvama silovanja u oružanom sukobu ponude sve zdravstvene usluge u vezi sa spolnim i reproduktivnim zdravljem;

16.  potiče trgovce dijamantima iz Srednjoafričke Republike da dokažu upotrebu dužne pažnje i međunarodne tvrtke koje trguju dijamantima da se pozabave nedostacima procesa Kimberly u lancu opskrbe dijamantima koji potječu iz Srednjoafričke Republike; poziva vlasti Srednjoafričke Republike i strana poduzeća da pomognu u jačanju upravljanja u ekstraktivnom sektoru pridržavajući se Inicijative za transparentnost ekstraktivnih industrija;

17.  poziva međunarodna poduzeća koja trguju dijamantima da pažljivo ispitaju porijeklo dijamanata kako bi se izbjeglo potpirivanje sukoba kupovinom dijamanata iz Srednjoafričke Republike koji su nezakonito izvađeni i kojima se nezakonito trguje; poziva europska poduzeća koja posluju s poduzećima iz Srednjoafričke Republike za sječu stabala da poštuju Uredbu EU-a o drvu i poziva EU da strogo primjenjuje Uredbu o drvu u pogledu uvoznika drva iz Srednjoafričke Republike;

18.  poziva vlasti Srednjoafričke Republike da razviju nacionalnu strategiju za rješavanje nezakonitog iskorištavanja prirodnih resursa i uništavanje mreža za trgovanje istima;

19.  poziva zemlje čiji su vojnici odgovorni za seksualno zlostavljanje na mirovnim misijama u Srednjoafričkoj Republici da ih pozovu na odgovornost i da protiv njih pokrene sudski postupak jer se nekažnjavanje ne smije tolerirati; naglašava potrebu za hitnom reformom mirovnih struktura uspostavom funkcionalnog i transparentnog nadzora i mehanizma odgovornosti; uvjeren je da bi se broj takvih teških zločina mogao smanjiti i da bi se oni mogli spriječiti osposobljavanjem i obrazovanjem;

20.  potiče Srednjoafričku Republiku, njezine susjedne zemlje i druge države članice Međunarodne konferencije o regiji Velikih jezera da surađuju na regionalnoj razini u cilju istrage i borbe protiv regionalnih kriminalnih mreža i naoružanih skupina uključenih u nezakonito iskorištavanje i krijumčarenje prirodnih resursa, uključujući nezakonito prikupljanje i krijumčarenje zlata i dijamanata i krivolov i krijumčarenje divljih životinja;

21.  poziva EU da učini sve što je u njegovoj moći kako bi stanovništvu Srednjoafričke Republike pružio koordiniraniju i učinkovitiju pomoć; istovremeno pozdravlja pojačanje humanitarnog angažmana EU-a i njegovih država članica u Srednjoafričkoj Republici u skladu s novim potrebama; naglašava da bi pomoć koja je od životne važnosti trebalo pružiti onima kojima je potrebna u Srednjoafričkoj Republici, ali i u susjednim zemljama;

22.  žali zbog činjenice da su paravojne skupine uništile javne arhive i registre; potiče EU da podrži obnovu javnog registra Srednjoafričke Republike te da spriječi sve potencijalne izborne nepravilnosti;

23.  poziva države članice, kao i druge donatore, da povećaju priloge za zakladu Bêkou, zakladu EU-a za Srednjoafričku Republiku, čiji je cilj promicanje stabilizacije i obnove Srednjoafričke Republike uz svijest o potrebi za boljom povezanošću programa za obnovu i razvoj s humanitarnim odgovorom;

24.  poziva EU, Afričku uniju i međunarodnu zajednicu da pruže potporu izbjeglicama iz Srednjoafričke Republike u susjednim zemljama;

25.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi tijelima prijelazne vlasti Srednjoafričke Republike, Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federici Mogherini, Vijeću sigurnosti UN-a, glavnom tajniku UN-a, institucijama Afričke unije, ECCAS-u, Zajedničkoj parlamentarnoj skupštini AKP-a i EU-a i državama članicama EU-a.

(1)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0035.


Stanje u Tajlandu
PDF 177kWORD 84k
Rezolucija Europskog parlamenta od 8. listopada 2015. o stanju u Tajlandu (2015/2875(RSP))
P8_TA(2015)0343RC-B8-1002/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Tajlandu, posebno one od 20. svibnja 2010.(1), 6. veljače 2014.(2) i 21. svibnja 2015.(3),

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice Federice Mogherini, potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 2. travnja 2015. o događajima u Tajlandu,

–  uzimajući u obzir izjave izaslanstva EU-a u Tajlandu u dogovoru s voditeljima misije EU-a u Tajlandu od 14. studenog 2014., 30. lipnja 2015. i 24. rujna 2015.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 23. lipnja 2014. o Tajlandu,

–  uzimajući u obzir odgovor koji je u ime Komisije 15. svibnja 2013. dala tadašnja potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Catherine Ashton o situaciji u kojoj se nalazi Andy Hall,

–  uzimajući u obzir priopćenje koje je medijima 1. travnja 2015. uputio posebni izvjestitelj UN-a za promicanje i zaštitu prava na slobodu izražavanja,

–  uzimajući u obzir Univerzalni periodični pregled o Tajlandu pred Vijećem za ljudska prava UN-a i njegove preporuke od 5. listopada 2011.,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a o borcima za ljudska prava iz 1998.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966., čija je država stranka i Tajland,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja iz 1984.,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju Zajednice naroda jugoistočne Azije o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je 20. svibnja 2014. državna vojska svrgnula vladu Tajlanda i nastavila s uvođenjem izvanrednog stanja u cijeloj zemlji prisilno raspustivši privremeni Centar za administraciju mira i reda;

B.  budući da su vojne snage nastavile s osnivanjem Nacionalnog vijeća za mir i red (NCPO) čiji će čelnik, general Prayuth Chan-ocha, imati sve ovlasti i neograničen autoritet za izdavanje naredbi i iniciranje ustavne reforme;

C.  budući da se ključna ustavna tijela koja je uspostavio NCPO nalaze pod nadzorom vojnog osoblja i da članovi NCPO-a, dok obavljaju dužnost na temelju odjeljaka 44. i 47. privremenog ustava, imaju potpuni imunitet od svih prijestupa, odgovornosti ili obveza;

D.  budući da je konstituirajući odbor 29. kolovoza 2015. dovršio nacrt novog ustava koji je Nacionalno vijeće za reforme odbilo 6. rujna 2015.; budući da novi konstituirajući odbor mora izraditi novi nacrt ustava u roku od 180 dana te budući da bi se zbog nedavnog odbijanja mogla produžiti vojna vladavina u zemlji;

E.  budući da je NCPO na temelju odjeljka 44. privremenog ustava optužio vodeće internetske stranice koje se bave političkom situacijom i stanjem ljudskih prava u Tajlandu za ugrožavanje nacionalne sigurnosti i budući da postoji oštra cenzura televizijskih kanala i radijskih stanica zajednice povezanih sa svim domaćim političkim frakcijama;

F.  budući da se nedavno donesenim zakonom o javnom okupljanju koji je stupio na snagu 14. kolovoza 2015. ozbiljno ograničava sloboda okupljanja i uvode stroge kazne u trajanju do 10 godina zatvora za prekršaje kao što je ometanje rada javnih službi;

G.  budući da je vojno osoblje imenovano „službenicima za održavanje reda i miraˮ kako bi samovoljno pritvaralo ljude, provodilo istrage i izvršavalo pretrage bez naloga;

H.  budući da su sudionici mirnih prosvjeda opetovano optuživani zbog pobune i kršenja zakona te da je uhićeno 14 aktivista neodemokratskog pokreta;

I.  budući da se smrtna kazna i dalje primjenjuje u Tajlandu i da su novim zakonodavstvom proširene okolnosti u kojima se ona može izreći;

J.  budući da je nakon vojnog udara naglo porastao broj zatvorskih kazni izrečenih na osnovi zakona o veleizdaji;

K.  budući da je Nacionalnom povjerenstvu za ljudska prava uskraćen pristup pojedincima izloženima mučenju ili zlostavljanju i trajno pritvorenima bez optužbe ili sudskog procesa pod nadležnošću vojnih sudova;

L.  budući da je stanje sigurnosti lokalnih zajednica i aktivista u području zemljišnih prava pogoršano od vojnog udara;

M.  budući da Tajland nije potpisnik Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. i pripadajućeg Protokola iz 1967. te nema službeni nacionalni okvir o azilu; budući da tajlandske vlasti i dalje vraćaju izbjeglice i tražitelje azila u zemlje u kojima im po svoj prilici prijeti progon;

N.  budući da Tajland prema međunarodnim ugovorima čija je stranka ima obvezu provesti istragu i odgovarajući kazneni progon za slučajeve mučenja, smrtnih slučajeva u pritvoru i ostalih navoda o teškim kršenjima ljudskih prava;

O.  budući da je odbačen predmet protiv borca za radnička prava, građanina EU-a, Andya Halla zbog kaznenog djela klevete, ali s obzirom na to da se on još uvijek suočava s optužnicama za računalni kriminal i slučajeve klevete te dvije građanske parnice zbog klevete, što bi moglo dovesti do sedmogodišnje zatvorske kazne i višemilijunske kazne u dolarima nakon što je pridonio izvješću Finnwatch-a o navodnom zlostavljanju radnika za koje je odgovoran tajlandski trgovac ananasom na veliko unatoč činjenici da su kršenja radničkih prava u režiji tog poduzeća potvrdili navodi tajlandskog ministarstva rada i jednog zaposlenika poduzeća tijekom prijašnjih saslušanja pred sudom; budući da će se saslušanje u njegovom predmetu održati 19. listopada 2015.;

P.  budući da radnici migranti nisu primjereno zaštićeni premda je Tajland ratificirao Konvenciju međunarodne organizacije rada br. 29; budući da je trgovanje radnicima veliki problem; budući da je situacija u sektoru ribarstva posebno zabrinjavajuća;

Q.  budući da je EU zamrznuo početne pregovore s Tajlandom o bilateralnom sporazumu o slobodnoj trgovini koji su započeli 2013. i budući da odbija potpisati Sporazum o partnerstvu i suradnji koji je dovršen u studenom 2013. sve dok se ne uspostavi demokratska vlast; budući da je EU treći po redu najveći trgovinski partner Tajlanda;

1.  pozdravlja snažnu predanost EU-a narodu Tajlanda, s kojim EU ima snažne i dugotrajne političke, gospodarske i kulturne veze; ističe da je EU kao prijatelj i partner Tajlanda više puta pozvao na obnovu demokratskog procesa;

2.  međutim, duboko je zabrinut zbog pogoršanja stanja u pogledu ljudskih prava u Tajlandu nakon nezakonitog vojnog udara u svibnju 2014.;

3.  apelira na tajlandske vlasti da ukinu represivna ograničenja prava na slobodu i mirnog ostvarivanja drugih ljudskih prava, posebno onih koja se odnose na mirno sudjelovanje u političkim aktivnostima;

4.  poziva tajlandske vlasti da ponište osuđujuće presude i kazne, da povuku optužnice i oslobode pojedince i medijske djelatnike koji su osuđeni ili optuženi zbog mirnog ostvarivanja prava na slobodu izražavanja ili okupljanja; poziva vladu da hitno ukine odjeljak 44. privremenog ustava i povezane odredbe na temelju kojih tajlandske vlasti nekažnjeno ograničavaju temeljne slobode i krše ljudska prava;

5.  poziva tajlandske vlasti da pomognu spriječiti sigurnosne prijetnje s kojima je stanovništvo suočeno i da se više posvete problemima članova zajednice i aktivista u području zemljišnih prava;

6.  poziva tajlandske vlasti da što je prije moguće započnu politički prijenos vlasti s vojnih na civilna tijela; prima na znanje jasan plan za slobodne i pravedne izbore te poziva na poštovanje vremenskih rokova;

7.  potiče prijenos svih sudskih postupaka protiv civila s vojnih na civilne sudove, obustavu samovoljnog pritvaranja na osnovi izvanrednog stanja i mjere za ograničavanje, a ne jačanje ovlasti vojske za uhićenje civila;

8.  potiče vlasti da preispitaju zakon o veleizdaji kako se njime ne bi kažnjavalo mirno ostvarivanje prava na političko izražavanje i da obustave raširenu upotrebu tog zakona u vezi s nepovezanim pitanjima;

9.  traži da se pravo na sigurnost, uključujući pravo boraca za ljudska prava, poštuje i štiti te da se za sve slučajeve kršenja prava boraca za ljudska prava provede brza, učinkovita i neovisna istraga;

10.  prima na znanje činjenicu da je vlada Tajlanda imenovala novi odbor za izradu nacrta ustava kako bi se što prije sastavio novi ustav; poziva na izradu ustava temeljenog na demokratskim načelima kao što su jednakost, sloboda, pravedna zastupljenost, transparentnost, odgovornost, ljudska prava, vladavina prava i javni pristup resursima;

11.  poziva vladu Tajlanda da poštuje svoje ustavne i međunarodne obveze u vezi s nezavisnošću pravosuđa, pravom na slobodu izražavanja, udruživanja i mirnog okupljanja te političkim pluralizmom, posebno u svjetlu sve oštrijih tajlandskih zakona protiv klevete;

12.  prima na znanje mjere koje je vlada Tajlanda poduzela kako bi ispunila minimalne standarde za ukidanje trgovine ljudima i stala na kraj endemskom modernom ropstvu u lancu opskrbe tajlandske ribarske industrije; potiče vladu da hitno provede te mjere i da pojača napore koje ulaže;

13.  poziva Tajland da potpiše i ratificira Konvenciju o statusu izbjeglica iz 1951. i pripadajući Protokol iz 1967.;

14.  apelira na Tajland da poduzme konkretne mjere za ukidanje smrtne kazne;

15.  snažno pozdravlja donošenje tajlandskog zakona o ravnopravnosti spolova, koji nagoviješta veću uključenost u pogledu postupanja pred zakonom za lezbijke, homoseksualce, biseksualne i transrodne osobe;

16.  pozdravlja odluku o odbacivanju predmeta protiv Andyja Halla zbog kaznenog djela klevete i njegovo oslobađanje; poziva na to da se odbace i predmeti podneseni protiv njega Kaznenom sudu južnog Bangkoka zbog računalnog kriminala i kaznenog djela klevete s obzirom na to da je cilj njegovih postupaka kao borca za ljudska prava bio razotkriti slučajeve trgovine ljudima i poboljšati pravnu situaciju radnika migranata u Tajlandu, što potvrđuje njegovo pravo na provođenje istraživanja i aktivnosti zastupanja bez straha od protumjera; u vezi s građanskim parnicama zbog klevete, izražava zabrinutost da njegovo suđenje možda nije potpuno nepristrano, s obzirom na to da je bilo navoda o vlasničkim vezama između poduzeća koje je podnijelo tužbu i visoko pozicioniranih tajlandskih političara; poziva izaslanstvo EU-a da nastavi pomno pratiti njegovu pravnu situaciju i da nazoči suđenju;

17.  pozdravlja činjenicu da je 1. rujna 2015. regionalni sud u Phuketu oslobodio novinare Chutimu „Oi” Sidasathian i Alana Morisona;

18.  apelira na međunarodnu zajednicu, a posebno na EU, da ulože maksimalne napore u borbu protiv trgovine ljudima, radnog ropstva i prisilne migracije zauzimajući se za međunarodnu suradnju u praćenju i sprečavanju kršenja ljudskih prava povezanih s radom;

19.  potiče EU i vladu Tajlanda da započnu konstruktivan dijalog o pitanjima povezanim sa zaštitom ljudskih prava i procesima demokratizacije u Tajlandu i regiji; ponovno izražava svoju potporu procesu demokratizacije u Tajlandu;

20.  podupire Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) u održavanju gospodarskog i političkog pritiska kako bi Tajland ponovno prešao na demokratsko upravljanje; s tim u vezi podsjeća tajlandsku vladu da sve dok je vojna hunta na vlasti ne treba očekivati nikakav napredak u pogledu sporazuma o slobodnoj trgovini i Sporazuma o partnerstvu i suradnji između EU-a i Tajlanda;

21.  pozdravlja novu ulogu Tajlanda kao koordinatora u odnosima između ASEAN-a i EU-a za razdoblje 2015. – 2018.; ističe uzajamnu korist koju ASEAN i EU ostvaruju od suradnje;

22.  poziva ESVD i izaslanstvo EU-a, kao i izaslanstva država članica, da upotrijebe sve raspoložive instrumente kako bi zajamčili poštovanje ljudskih prava i vladavine prava u Tajlandu, osobito daljnjim promatranjem istraga i sudskih saslušanja vođa oporbe;

23.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Komisiji, vladi i parlamentu Tajlanda, parlamentima i vladama država članica, visokom povjereniku UN-a za ljudska prava te vladama država članica Zajednice naroda jugoistočne Azije.

(1) SL C 161 E, 31.5.2011., str. 152.
(2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0107.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0211.


Masovno raseljavanje djece u Nigeriji kao posljedica napada Boko Harama
PDF 183kWORD 90k
Rezolucija Europskog parlamenta od 8. listopada 2015. o masovnom raseljavanju djece u Nigeriji kao posljedici napada skupine Boko Haram (2015/2876(RSP))
P8_TA(2015)0344RC-B8-1003/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Nigeriji, uključujući one od 17. srpnja 2014.(1) i 30. travnja 2015.(2),

–  uzimajući u obzir prethodne izjave potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini, među ostalima izjave od 8. i 19. siječnja, 31. ožujka, 14. i 15. travnja te 3. srpnja 2015.,

–  uzimajući u obzir izjavu predsjednika Vijeća sigurnosti UN-a od 28. srpnja 2015.,

–  uzimajući u obzir obraćanje nigerijskog predsjednika Muhammadua Buharija Općoj skupštini UN-a od 28. rujna 2015. te na sastanku na vrhu UN-a o borbi protiv terorizma,

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu iz Cotonoua,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a br. 1325 o ženama, miru i sigurnosti donesenu 31. listopada 2000.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima djeteta i Povelju o pravima i dobrobiti djeteta Organizacije afričkog jedinstva (1990.),

–  uzimajući u obzir Zakon o zaštiti prava djece iz 2003. koji je usvojila savezna vlada Nigerije;

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Afričke unije o prevenciji i borbi protiv terorizma, koju je Nigerija ratificirala 16. svibnja 2003. i dodatni protokol, koji je Nigerija ratificirala 22. prosinca 2008.,

–  uzimajući u obzir Uzajamni fond EU-a za hitne slučajeve za stabilnost i rješavanje glavnih uzroka nezakonite migracije i raseljenih osoba u Africi,

–  uzimajući u obzir izvješće Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava o kršenjima i zlouporabi ljudskih prava koje počinio Boko Haram i o učinku na stanje ljudskih prava u pogođenim zemljama od 29. rujna 2015., uzimajući u obzir izjave Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava o mogućnosti da se članove skupine Boko Haram optuži za ratne zločine,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je Nigerija najmnogoljudnija afrička zemlja s najvećim gospodarstvom, etnički raznolika i obilježena regionalnim i vjerskim raskolom, podjelom između sjevera i juga te snažnim ekonomskim i socijalnim nejednakostima, postala bojno polje terorističke islamističke skupine Boko Haram koja se obvezala na odanost Daešu; budući da ta teroristička skupina predstavlja rastuću prijetnju za stabilnost Nigerije i zapadnoafričke regije; budući da su se nigerijske sigurnosne snage često koristile prekomjernom silom te su počinile kršenja ljudskih prava tijekom vojnih operacija za suzbijanje pobune;

B.  budući da je u posljednja četiri mjeseca Boko Haram ubio najmanje 1600 civila, te sada broj smrtno stradalih samo za 2015. godinu iznosi najmanje 3500 civila;

C.  budući da su od početka pobune na meti skupine Boko Haram djeca školske dobi kojoj je oduzeta mogućnost školovanja te prema podacima UNESCO-a 10,5 milijuna djece osnovnoškolske dobi u Nigeriji ne pohađa nastavu, što je najveća brojka na svijetu; budući da teroristička skupina Boko Haram, kao i skupine al-Shabaab u Somaliji, AQIM, MUJAO i Ansar Dine u Sjevernom Maliju i Talibani u Afganistanu i Pakistanu, ciljano napadaju djecu i žene koji se školuju;

D.  budući da je unatoč napredovanju nigerijskih i regionalnih oružanih snaga sve više samoubilačkih bombaških napada i napada općenito počinjeno izvan granica u susjednim zemljama, što predstavlja prijetnju stabilnosti i životima milijuna ljudi u čitavoj regiji; budući da su djeca iznimno ugrožena zbog sve teže humanitarne situacije, kao i sve goreg stanja u opskrbi hranom te pristupu obrazovanju, čistoj pitkoj vodi i medicinskoj skrbi;

E.  budući da UN procjenjuje da je zbog nasilja u državama Borno, Yobe i Adamawa broj interno raseljenih osoba nedavno drastično porastao i sada iznosi 2,1 milijuna, od čega je prema podacima Međunarodne organizacije za migracije 58 % djece; budući da je više od 3 milijuna ljudi ugroženo zbog pobune, a humanitarna pomoć potrebna je za 5,5 milijuna ljudi u području uz jezero Čad;

F.  budući da je Nigerija uspjela u provođenju većinom mirnih izbora za predsjednika i guvernere unatoč prijetnjama skupine Boko Haram da će omesti glasovanje; budući da su 11. lipnja 2015. u Abuji Nigerija i njezine susjedne zemlje, u skladu sa zaključcima iz Niameya iz siječnja 2015. o borbi protiv skupine Boko Haram, osnovale Multinacionalnu zajedničku jedinicu za posebne namjene;

G.  budući da je skupina Boko Haram od 2009. u Nigeriji otela više od 2000 žena i djevojčica, uključujući otmicu 276 djevojčica školske dobi iz Chiboka, na sjeveroistoku zemlje od 14. travnja 2014., što je događaj koji je zgranuo čitavi svijet i pokrenuo međunarodnu kampanju („Vratite naše djevojčice”) radi njihovog spašavanja; budući da gotovo godinu i pol nakon otmice više od 200 otetih djevojčica i dalje nije pronađeno;

H.  budući da je još mnogo djece od tada nestalo, oteto ili unovačeno kao borci, kućna posluga, a djevojke su izložene silovanjima i prisilnim brakovima ili ih se prisiljava da se preobrate na islam; budući da su od travnja 2015. nigerijske sigurnosne snage iz terorističkih uporišta izbavile 300 djevojčica koje su, zajedno sa 60 drugih koje su uspjele pobjeći svojim otmičarima na drugim lokacijama, aktivistima organizacije Human Rights Watch opisale svoj život u zarobljeništvu ispunjen svakodnevnim nasiljem i strahotama te fizičkim i psihičkim zlostavljanjem; budući da je prema posebnoj predstavnici UN-a za djecu i oružane sukobe, oružan sukob u sjeveroistočnoj Nigeriji protekle godine jedan od najsmrtonosnijih sukoba za djecu, te ga karakteriziraju usmrćivanja, sve češće novačenje i korištenje djece kao boraca, brojne otmice i seksualno nasilje nad djevojčicama; budući da je prema izjavama UNICEF-a više od 23 000 djece odvojeno od svojih roditelja i prisilno protjerano iz svojih domova nasiljem te traže spas u bijegu unutar Nigerije ili prelaskom granica prema Kamerunu, Čadu ili Nigeru;

I.  budući da je većina djece koja živi u izbjegličkim kampovima i kampovima za interno raseljene osobe izgubilo jednog ili više roditelja (ubijeni ili nestali), ali i braću i sestre i drugu rodbinu; budući da, unatoč brojnim međunarodnim i nacionalnim humanitarnim organizacijama koje djeluju u kampovima, uživanje osnovnih prava za mnogu od te djece, uključujući hranu, sklonište (prenapučenost i nehigijenski uvjeti), zdravlje i obrazovanje, ostaje i dalje iznimno nekvalitetno;

J.  budući da je u podregiji koju čine Nigerija, Kamerun, Čad i Niger barem 208 000 djece bez pristupa obrazovanju i 83 000 djece bez pristupa čistoj pitkoj vodi, te da je na sjeveroistoku Nigerije 23 000 djece odvojeno od svojih obitelji;

K.  budući da je sve više napada skupine Boko Haram u Nigeriji, kao i u susjednim zemljama, Kamerunu, Čadu i Nigeru; budući da Boko Haram i dalje otima djecu i žene kako bi prenosili eksplozivne naprave te ih bez njihova znanja koriste kao bombaše samoubojice; budući da su neke od onih koji su zatražili utočište na području uz jezero Čad na teritoriju Čada napali ti isti teroristi;

L.  budući da je u lipnju 2015. EU dodijelio 21 milijun EUR u humanitarnoj pomoći za pomoć raseljenim osobama u Nigeriji i susjednim zemljama zahvaćenim nasiljem terorističkih organizacija;

M.  budući da UNICEF, zajedno s vladama i partnerima u Nigeriji, Kamerunu, Čadu i Nigeru povećava svoje djelovanje kako bi pomogao tisućama djece i članovima njihovih obitelji u tom području osiguravajući im pristup pitkoj vodi, obrazovanju, savjetovanju i psihološkoj pomoći, kao i cjepivima i liječenju za kroničnu neishranjenost; budući da je UNICEF primio samo 32 % od ukupnih 50,3 milijuna koliko je potrebno ove godine za pružanje humanitarne pomoći u čitavoj regiji jezera Čad;

N.  budući da su se, prema podacima organizacije Human Rights Watch, mnoge otete žene i djevojčice koje su spašene, pobjegle ili oslobođene, vratile kući trudne te im je prijeko potrebna reproduktivna zdravstvena njega ili njega za majke, dok druge ne mogu niti obaviti osnovni zdravstveni pregled nakon silovanja niti dobiti skrb nakon proživljene traume, potporu socijalne službi ili savjetovanje u vezi sa silovanjem; budući da je Europska komisija izjavila da u slučajevima kada je trudnoća uzrok nepodnošljive patnje žene moraju imati pristup cijelom nizu zdravstvenih usluga povezanih sa spolnim i reproduktivnim zdravljem u skladu s njihovim zdravstvenim stanjem, što znači da međunarodno humanitarno pravo u svakom slučaju treba imati prednost;

1.  snažno osuđuje zločine skupine Boko Haram, uključujući terorističke napade i samoubilačke bombaške napade u Čadu, Kamerunu i Nigeru; suosjeća sa žrtvama tih napada te izražava sućut svim obiteljima koje su izgubile voljene osobe; osuđuje neprestano nemilosrdno nasilje u nigerijskim državama Borno, Yobe i Adamawa te u drugim gradovima u zemlji;

2.  osuđuje činove koji su doveli do masovnih odvođenja nevine djece te poziva na trenutnu koordiniranu međunarodnu akciju kako bi se pružila potpora UN-ovim agencijama i nevladinim organizacijama u sprječavanju toga da odvedena djeca i mladi budu izloženi seksualnom ropstvu, drugom obliku seksualnog nasilja i otmicama te da ih teroristička skupina Boko Haram prisili na sudjelovanje u oružanom sukobu protiv civila, vlade i vojnih ciljeva u Nigeriji; naglašava da je iznimno važno na odgovarajući način zaštititi prava djece u Nigeriji u kojoj je više od 40 % ukupnog stanovništva u dobi od 0 do 14 godina;

3.  vjeruje da bi se u slučaju djece koja su prethodno bila povezana sa skupinom Boko Haram ili drugim oružanim skupinama kao alternativa sudskom gonjenju i pritvaranju trebale razmotriti nepravosudne mjere;

4.  pozdravlja nedavnu izjavu Europske komisije o osiguranju dodatnih sredstava za povećanje hitne humanitarne pomoći toj regiji; izražava, međutim, duboku zabrinutost zbog razlike između sredstava za obveze i stvarnih plaćanja koje šira međunarodna zajednica izdvaja za operacije UNICEF-a u toj regiji; poziva donatore da bez odgode ispune svoje obveze kako bi se riješio problem kronične potrebe za dostupnosti osnovnih usluga, kao što su pitka voda, osnovna zdravstvena skrb i obrazovanje;

5.  poziva nigerijskog predsjednika i novoizabranu saveznu vladu da donesu snažne mjere kako bi se zaštitilo civilno stanovništvo, da se stavi poseban naglasak na zaštitu žena i djevojčica, da u borbi protiv ekstremizma prava žena i djece budu prioritet, da osiguraju pomoć žrtvama i sudski progone zločince, te da na svim razinama zajamče sudjelovanje žena u donošenju odluka;

6.  poziva nigerijsku vladu da, kao što je obećao predsjednik Buhari, pokrene hitnu, neovisnu i temeljitu istragu zločina prema međunarodnom pravu i drugih ozbiljnih kršenja ljudskih prava koja su počinile sve strane u oružanom sukobu;

7.  pozdravlja promjenu vojne vlasti te zahtijeva da se sva kršenja ljudskih prava i zločini koje su počinili i teroristi i nigerijske sigurnosne snage istraže kako bi se riješio problem nepostojanja odgovornosti koji je uočen za mandata bivšeg predsjednika; pozdravlja obećanje predsjednika Buharija da će istražiti dokaze da su nigerijske vojne snage ozbiljno prekršile ljudska prava te da su počinile ratne zločine i djela koja mogu predstavljati zločine protiv čovječnosti;

8.  apelira na predsjednika Savezne Republike Nigerije da se suoči s izazovima tako što će održati sva obećanja dana u predizbornoj kampanji te u najnovijim izjavama, od kojih su najvažnija poražavanje terorističke prijetnje, postavljanje poštovanja ljudskih prava i humanitarnog prava u središte vojnih operacija, vraćanje djevojčica iz Chiboka te svih otetih žena i djece zdravih i živih, rješavanje sve većeg problema neuhranjenosti, borba protiv korupcije i nekažnjavanja kako bi se obeshrabrila buduća kršenja, te rad na postizanju pravde za svaku žrtvu;

9.  poziva nigerijske vlasti i međunarodnu zajednicu da blisko surađuju i pojačaju napore kako bi se preokrenuli postojeći trendovi koji dovode do daljnjeg raseljavanja stanovništva; pozdravlja odlučnost koju je pokazalo 13 zemalja sudionica na Regionalnom sastanku na vrhu u Niameyu 20. i 21. siječnja 2015., a posebno spremnost Čada da se protiv terorističkih prijetnji skupine Boko Haram bori zajedno s Kamerunom i Nigerijom; poziva Multinacionalnu zajedničku jedinicu za posebne namjene (MNJTF) da tijekom vođenja operacija protiv skupine Boko Haram savjesno poštuje međunarodna ljudska prva i humanitarno pravo; ponavlja da samo vojni pristup neće biti dovoljan za suzbijanje pobune skupine Boko Haram;

10.  podsjeća na to da je Boko Haram potekao iz pritužbi na loše upravljanje, sveopću korupciju i velike nejednakosti u nigerijskom društvu; poziva nigerijske vlasti da iskorijene korupciju, loše upravljanje i neučinkovitost javnih ustanova i vojske te da promiču pošteno oporezivanje; poziva da se u suradnji sa susjednim zemljama donesu mjere kojima bi lišili Boko Haram izvora nezakonitih prihoda, a posebno od krijumčarenja i trgovine ljudima,

11.  apelira na međunarodnu zajednicu da pomogne Nigeriji i susjednim zemljama koje su primile izbjeglice (Kamerunu, Čadu i Nigeru) te da pruži svu potrebnu medicinsku i psihološku pomoć osobama kojima je to potrebno; apelira na vlasti u podregiji da ženama i djevojčicama koje su bile silovane olakšaju pristup cijelom nizu zdravstvenih usluga povezanih sa spolnim i reproduktivnim zdravljem u skladu sa zajedničkim člankom 3. Ženevskih konvencija; ističe potrebu da se primjenjuje univerzalna norma za postupanje sa žrtvama silovanja u ratu te da se osigura prvenstvo međunarodnog humanitarnog prava u oružanim sukobima; u potpunosti suosjeća sa ženama i djecom koji su preživjeli okrutni terorizam koji provodi Boko Haram; poziva da se uspostave specijalizirani programi obrazovanja za žene i djecu žrtve rata te za cijelo društvo kako bi im se pomoglo da nadvladaju strahote koje su proživjeli, kako bi im se pružile odgovarajuće i sveobuhvatne informacije, kako bi im se pomoglo u borbi protiv stigmatizacije i socijalne isključenosti te da postanu korisni članovi društva;

12.  poziva Europsku komisiju na davanje prednosti pomoći djeci i mladima u Nigeriji, Kamerunu, Čadu i Nigeru koji su ostali bez svega s posebnom pozornosti na njihovu zaštitu od svih oblika okrutnosti i rodno uvjetovanog nasilja, na dostupnosti obrazovanja, zdravstvene skrbi i pitke vode u okviru Uzajamnog fonda EU-a za hitne slučajeve za stabilnost i rješavanje glavnih uzroka nezakonite migracije i raseljenih osoba u Africi;

13.  poziva nigerijske vlasti da poduzmu mjere kako bi se olakšao povratak raseljenih osoba, posebno djece, zajamčila njihova sigurnost te kako bi se pružila potpora nevladinim organizacijama u njihovim nastojanjima da poboljšaju uvjete kampova za raseljene osobe i to, između ostalog, poboljšanjem higijenskih uvjeta i sanitarnih čvorova kako bi se spriječilo moguće širenje bolesti;

14.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, vladi i parlamentu Savezne Republike Nigerije, predstavnicima ECOWAS-a i Afričkoj uniji.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0008.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0185.


Slučaj Alija Muhameda Al-Nimra
PDF 254kWORD 76k
Rezolucija Europskog parlamenta od 8. listopada 2015. o slučaju Alija Muhameda al Nimra (2015/2883(RSP))
P8_TA(2015)0345RC-B8-0997/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju prethodnu Rezoluciju od 12. veljače 2015. o slučaju g. Raifa Badawija u Saudijskoj Arabiji(1) i Rezoluciju od 11. ožujka 2014. o Saudijskoj Arabiji, njezinim odnosima s EU-om i ulozi na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi(2),

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o smrtnoj kazni usvojene 1998. godine, revidirane i ažurirane u travnju 2013.,

–  uzimajući u obzir rezolucije Opće skupštine UN-a, a osobito Rezoluciju od 18. prosinca 2014. o moratoriju na izvršenje smrtne kazne (A/RES/69/186),

–  uzimajući u obzir izjave stručnjakâ UN-a za ljudska prava od 22. rujna 2015. o slučaju Alija Muhameda al Nimra,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja,

–  uzimajući u obzir članak 11. Povelje Europske unije o temeljnim pravima u kojemu se navodi pravo svake osobe na slobodu izražavanja te članak 4. kojime se zabranjuje mučenje,

–  uzimajući u obzir smjernice Europske unije o braniteljima ljudskih prava usvojene u lipnju 2004. i revidirane u prosincu 2008.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta čija je potpisnica i Saudijska Arabija,

–  uzimajući u obzir članak 18. Opće deklaracije o ljudskim pravima iz 1948. i članak 19. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

–  uzimajući u obzir Arapsku povelju o ljudskim pravima, čija je potpisnica Saudijska Arabija, a osobito članak 32. stavak 1. koji jamči pravo na informiranje te slobodu mišljenja i izražavanja te članak 8. koji zabranjuje fizičko ili psihološko mučenje i okrutno, sramotno, ponižavajuće ili neljudsko postupanje,

–   uzimajući u obzir nedavni slučaj izricanja smrtne kazne odrubljivanjem glave drugom maloljetniku, Dawudu al Marhunu, koji je u dobi od 17 godina navodno bio mučen i prisiljen potpisati priznanje koje su vlasti iskoristile kako bi ga osudile nakon što je uhićen tijekom prosvjedâ u Istočnoj pokrajini Saudijske Arabije u svibnju 2012.,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je Alija Muhameda al Nimra, 21-godišnjeg nećaka poznatog državnog disidenta, u svibnju 2015. Vrhovni sud Saudijske Arabije osudio na smrtnu kaznu odrubljivanjem glave pa razapinjanjem na temelju optužbi za kaznena djela među kojima je podrivanje režima, izazivanje pobune, prosvjedovanje i pripadanje terorističkoj ćeliji; budući da je Ali al Nimr bio mlađi od 18 godina, i stoga maloljetnik, kada je uhićen dok je prosvjedovao zbog nedostatka demokracije i ravnopravnosti u Saudijskoj Arabiji; budući da je osuđen na smrt zbog prosvjeda u pretežno šijitskoj Istočnoj pokrajini Saudijske Arabije; budući da pouzdani izvori navode da su Alija al Nimra mučili i prisilili da potpiše priznanje; budući da Aliju al Nimru nije bilo zajamčeno pravo na pošteno suđenje i uskraćen mu je propisani zakonski postupak u skladu s međunarodnim pravom;

B.  budući da se izricanje smrtne kazne osobi koja je bila maloljetnik kada je počinila kazneno djelo i nakon navoda o mučenju kosi s međunarodnim obvezama Saudijske Arabije;

C.  budući da je zabrana mučenja i okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja obuhvaćena svim međunarodnim i regionalnim instrumentima za ljudska prava te predstavlja jedno od pravnih načela međunarodnog običajnog prava koje je, stoga, obvezujuće za sve države, neovisno o tome jesu li ratificirale relevantne međunarodne sporazume;

D.  budući da je porast broja smrtnih kazni usko vezan uz presude specijaliziranog kaznenog suda Saudijske Arabije zbog kaznenih djela povezanih s terorizmom; budući da je prema podacima međunarodnih organizacija za ljudska prava u Saudijskoj Arabiji izvršeno najmanje 175 pogubljenja između kolovoza 2014. i lipnja 2015.;

E.  budući da je ovaj slučaj jedan od mnogih slučajeva zlostavljanja saudijskih aktivista i izricanja strogih kazni zbog izražavanja vlastita mišljenja, a mnoge od tih osoba osuđene su na temelju postupaka koji nisu u skladu s međunarodnim standardima o poštenom suđenju, što je u srpnju 2014. potvrdila bivša visoka povjerenica UN-a za ljudska prava;

F.  budući da se u članku 19. Opće deklaracije o ljudskim pravima navodi da svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, uključujući i na internetu; budući da to pravo obuhvaća i slobodno zauzimanje stavova, kao i slobodu traženja, primanja i prenošenja informacija i ideja uz pomoć svih medija i bez obzira na državne granice;

G.  budući da je Njegova Ekscelencija Faisal bin Hasan Trad, saudijski veleposlanik u Ujedinjenim Narodima u Ženevi, imenovan predsjednikom povjerenstva neovisnih stručnjaka Vijeća UN-a za ljudska prava;

H.  budući da bi početak dijaloga o ljudskim pravima između Kraljevine Saudijske Arabije i EU-a mogao biti konstruktivan korak prema poboljšanju međusobnog razumijevanja i promicanju reformi u toj državi, uključujući i reformu pravosuđa;

I.  budući da je Saudijska Arabija utjecajan i važan politički i gospodarski akter na Bliskom istoku i u Sjevernoj Africi;

1.  oštro osuđuje izricanje smrtne kazne Aliju Muhamedu al Nimru; ponavlja kako osuđuje provedbu smrtne kazne i snažno podržava uvođenje moratorija na smrtnu kaznu kao korak prema njezinu ukidanju;

2.  poziva saudijske vlasti, a osobito Njegovo Veličanstvo kralja Saudijske Arabije Salmana bin Abdulaziza al Sauda, da zaustave pogubljenje Alija Muhameda al Nimra i da ga pomiluju ili mu smanje kaznu; poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje i države članice da upotrijebe sva svoja diplomatska sredstva i napore kako bi se to smaknuće smjesta zaustavilo;

3.  podsjeća Saudijsku Arabiju da je potpisnica Konvencije o pravima djeteta, koja izričito zabranjuje provođenje smrtne kazne zbog kaznenih djela koja su počinile osobe mlađe od 18 godina;

4.  potiče vlasti Saudijske Arabije da ukinu specijalizirani kazneni sud utemeljen 2008. radi vođenja sudskih postupaka povezanih s terorizmom, ali koji se sve više upotrebljava za progon mirnih disidenata zbog optužbi koje su, čini se, političke naravi i to u sudskim postupcima kojima se krši temeljno pravo na pošteno suđenje;

5.  poziva vladu Saudijske Arabije da osigura brzu i nepristranu istragu navodnog mučenja te da se pobrine da se Aliju Muhamedu al Nimru pruži potrebna liječnička pomoć i da mu se omogući redovan pristup obitelji i odvjetnicima;

6.  podsjeća Saudijsku Arabiju na obveze koje ima kao članica Vijeća UN-a za ljudska prava; napominje da je Saudijskoj Arabiji nedavno dodijeljeno predsjedanje povjerenstvom neovisnih stručnjaka u Vijeću UN-a za ljudska prava; apelira na saudijske vlasti da se pobrinu da standardi poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda u toj zemlji budu u skladu s tom međunarodnom ulogom;

7.  poziva da se unaprijede mehanizmi za dijalog o pitanjima ljudskih prava i za razmjenu stručnih znanja o pravosudnim i pravnim pitanjima između EU-a i Saudijske Arabije kako bi se učvrstila zaštita pojedinačnih prava u Saudijskoj Arabiji u skladu s pravosudnom reformom koja je ondje započeta; poziva saudijske vlasti da provedu potrebne reforme u pogledu ljudskih prava, osobito u vezi s ograničavanjem provođenja smrtne kazne;

8.  potiče Saudijsku Arabiju da potpiše i ratificira Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima koji je stupio na snagu 1976. godine, a čiji članak 6. propisuje da svako ljudsko biće ima neotuđivo pravo na život;

9.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog zabilježenog porasta broja smrtnih kazni u Saudijskoj Arabiji tijekom 2014. i zbog alarmantne učestalosti izricanja smrtne kazne tijekom 2015.;

10.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, parlamentima i vladama država članica, Njegovu Veličanstvu kralju Salmanu bin Abdulazizu al Saudu, Vladi Kraljevine Saudijske Arabije, visokom povjereniku UN-a za ljudska prava i Vijeću UN-a za ljudska prava.

(1)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0037.
(2)Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0207.


Rezolucija Europskog parlamenta o zakonodavstvu o hipotekama i riskantni financijski instrumenti u EU: slučaj Španjolske
PDF 263kWORD 82k
Rezolucija Europskog parlamenta od 8. listopada 2015. o zakonodavstvu o hipotekama i riskantnim financijskim instrumentima u Španjolskoj (na osnovi primljenih predstavki) (2015/2740(RSP))
P8_TA(2015)0347B8-0987/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir predstavku 626/2011 i 15 drugih predstavki o zakonodavstvu o hipotekama u Španjolskoj (179/2012, 644/2012, 783/2012, 1669/2012, 0996/2013, 1345/2013, 1249/2013, 1436/2013, 1705/2013, 1736/2013, 2120/2013, 2159/2013, 2440/2013, 2563/2013 i 2610/2013),

–  uzimajući u obzir predstavku 513/2012 i 21 drugu predstavku o riskantnim financijskim instrumentima u Španjolskoj (548/2012, 676/2012, 677/2012, 785/2012, 788/2012, 949/2012, 1044/2012, 1247/2012, 1343/2012, 1498/2012, 1662/2012, 1761/2012, 1851/2012, 1864/2012, 169/2013, 171/2013, 2206/2013, 2215/2013, 2228/2013, 2243/2013 i 2274/2013),

–  uzimajući u obzir rasprave u Odboru za predstavke sa zainteresiranim podnositeljima predstavki, od kojih je posljednja održana 16. travnja 2015.,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištu financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima(3),

–  uzimajući u obzir izjavu Komisije, u okviru zajedničke rasprave o stečajnom postupku održane 19. svibnja 2015., o reviziji i proširenju Preporuke Komisije od 12. ožujka 2014. o novom pristupu poslovnom neuspjehu i insolventnosti, u vezi s insolventnošću kućanstava i pružanju druge prilike pojedincima i kućanstvima,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. lipnja 2013. o socijalnom stanovanju u Europskoj uniji(4),

–  uzimajući u obzir svoje pitanje upućeno Komisiji o zakonodavstvu o hipotekama i riskantnim financijskim instrumentima u Španjolskoj (na osnovi primljenih predstavki) (O-000088/2015 – B8-0755/2015),

–  uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije odbora za predstavke,

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da se u brojnim primljenim predstavkama ukazuje na tisuće tragičnih osobnih slučajeva građana koji su doživjeli djelomičan ili potpuni gubitak životne ušteđevine te budući da se u tim predstavkama ističu prepreke s kojima su potrošači suočeni kada pokušaju dobiti točne i ključne informacije o financijskim instrumentima;

B.  budući da organizacije civilnog društva u Španjolskoj i dalje prosvjeduju zbog stotina tisuća deložacija, nepoštenih uvjeta u ugovorima o hipoteci i nedostatka zaštite za zajmoprimce; budući da jedna od tih organizacija, Platforma žrtava hipoteke (Plataforma de afectados por la hipoteca), navodi da je u prvom tromjesečju 2015. u Španjolskoj provedeno 19 261 deložacija (6 % više u odnosu na prvo tromjesečje 2014.); budući da ta organizacija procjenjuje da je od 2008. u Španjolskoj bilo više od 397 954 deložacije; budući da je više od 100 000 kućanstava ostalo bez svojih domova;

C.  budući da se zbog krize pogoršala situacija deložiranih obitelji koje još uvijek moraju otplatiti svoj hipotekarni dug i sve veće kamate; budući da je španjolska vlada uvela datio in solutum kao izvanrednu mjeru u Zakonu 6/2012; podsjeća na to da je, prema službenim podacima iz drugog tromjesečja 2014., mogućnost datio in solutum odobrena samo 1467 puta od ukupno 11 407 podnesenih zahtjeva, odnosno u 12,86 % slučajeva;

D.  budući da su nacionalni i europski sudovi utvrdili nekoliko nepoštenih klauzula i praksi u španjolskom hipotekarnom sektoru (vidi presude Suda Europske unije C-243/08 Pannon-GSM; C-618/10 Banco Español de Crédito; C–415/11 Catalunyacaixa) koje su trebale biti spriječene direktivama 93/13/EEZ, 2004/39/EZ i 2005/29/EZ da su sve te direktive u potpunosti prenesene i provedene u Španjolskoj;

E.  budući da će Direktiva 2014/17/EU o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine (Direktiva o hipotekarnim kreditima) biti primjenjiva na ugovore o hipotekarnim kreditima sklopljene nakon 21. ožujka 2016. i da se njome zahtijeva da vjerovnici obavijeste potrošače o glavnim karakteristikama ugovora o kreditu;

F.  budući da su zbog presude u slučaju Aziz (predmet C-415/11) španjolske vlasti po ubrzanom postupku usvojile Zakon 1/2013 od 14. svibnja 2013. o mjerama za jačanje zaštite hipotekarnih dužnika, restrukturiranju duga i socijalnom najmu stanova (Ley 1/2013 de medidas para reforzar la protección a los deudores hipotecarios, reestructuración de la deuda y alquiler social);

G.  budući da su zbog presude u predmetu C-169/14 španjolske vlasti izmijenile nacionalni sustav žalbi u vezi s hipotekama završnom odredbom u Zakonu 9/2015 od 25. svibnja 2015. o hitnim mjerama u vezi sa stečajnim pitanjima (Ley 9/2015 de medidas urgentes en material concursal) kako bi ga uskladile s Direktivom 93/13/EEZ;

H.  budući da je španjolski parlament usvojio „Kodeks dobre prakse za održivo restrukturiranje dugova u vezi s hipotekama na nekretnine za vlastito stanovanje” koji su financijska tijela gotovo u potpunosti zanemarila zbog njegova dobrovoljnog statusa te koji je postigao veoma ograničen uspjeh u sprječavanju deložacija i poticanju iskorištavanja mogućnosti datio in solutum jer više od 80 % osoba kojih se to tiče ne ispunjava potrebne uvjete;

I.  budući da u mnogo slučajeva banke nisu propisno obavijestile potrošače o razmjeru rizika povezanih s predloženim ulaganjima, i budući da u tim slučajevima banke nisu niti provele procjene primjerenosti radi utvrđivanja imaju li klijenti odgovarajuće znanje za razumijevanje financijskih rizika koje preuzimaju; budući da su mnogi od pogođenih građana stariji ljudi koji su uložili životne ušteđevine jer im je rečeno da je njihovo ulaganje bezrizično;

J.  budući da se procjenjuje da je u proteklih nekoliko godina 700 000 španjolskih građana bilo žrtva financijskih prijevara jer su im njihove banke nepošteno prodale riskantne financijske instrumente, a da ih nisu propisno informirale o razmjeru rizika i stvarnim posljedicama nemogućnosti pristupanja vlastitoj ušteđevini;

K.  budući da su mnoge žrtve financijskih prijevara odbile arbitražni mehanizam koji su uspostavile španjolske vlasti;

L.  budući da se Direktivom 2004/39/EZ o tržištima financijskih instrumenata regulira pružanje investicijskih usluga koje provode investicijska društva i kreditne institucije u pogledu financijskih instrumenata, među ostalim i povlaštenih dionica (preferentes); budući da su člankom 19. Direktive o tržištima financijskih instrumenata utvrđene poslovne obveze subjekata koji pružaju investicijske usluge klijentima;

1.  poziva Komisiju da u svim državama članicama prati provedbu presude iz predmeta C-415 (Aziz) i Direktive 93/13/EEZ o zakonodavstvu o hipotekama kako bi zajamčila da ih nacionalna tijela u potpunosti poštuju;

2.  poziva financijske subjekte diljem Unije da obustave nepoštena postupanja s klijentima u području hipoteka, sofisticiranih financijskih proizvoda i kreditnih kartica, uključujući nametanje prekomjernih kamatnih stopa i proizvoljno otkazivanje usluge;

3.  poziva Komisiju da spriječi da financijski subjekti diljem Unije deložiraju obitelji koje žive u svojoj jedinoj nekretnini i da se umjesto toga okrenu restrukturiranju duga i socijalnom najmu;

4.  poziva španjolsku vladu da iskoristi instrumente kojima raspolaže u cilju pronalaženja sveobuhvatnog rješenja kako bi se drastično smanjio neprihvatljiv broj deložacija;

5.  poziva Komisiju da u svim državama članicama EU-a pomno prati prenošenje Direktive 2014/17/EU o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine (Direktive o hipotekarnim kreditima);

6.  poziva Komisiju na razmjenu najbolje prakse u pogledu primjene mogućnosti „datio in solutum” u nekim državama članicama i na procjenu učinka te prakse na potrošače i poduzeća;

7.  upozorava Komisiju na sumnje koje je nezavisni odvjetnik EU-a izrazio u vezi sa zakonitošću mjera koje je španjolska vlada donijela kako bi riješila problem nepridržavanja europskih odredbi na koje je 14. ožujka 2013. ukazao Sud Europske unije i kako bi spriječila nepoštene prakse u hipotekarnom sektoru;

8.  poziva Komisiju da pomno prati stvarnu provedbu novih mjera koje je španjolska vlada donijela kako bi riješila postojeće probleme i spriječila nepoštene bankovne i trgovačke prakse;

9.  poziva Komisiju da pokrene informativnu kampanju o financijskim proizvodima i da obrazovanjem ojača financijsku pismenost kako bi europski građani bili bolje informirani o rizicima koje preuzimaju prilikom sklapanja ugovora o financijskim proizvodima;

10.  poziva Komisiju na razmjenu najboljih praksi kojima se povećava zaštita građana koji imaju financijske poteškoće; smatra da bi osnovno financijsko obrazovanje trebalo smatrati dodatnim sredstvom sprječavanja posljedica prezaduženosti;

11.  poziva Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo i Europsku središnju banku da uspostave kampanju najboljih praksi kako bi potaknule banke i njihove zaposlenike da pružaju jasne, razumljive i točne informacije; ističe da potrošači trebaju donijeti informiranu odluku na temelju potpunog razumijevanja rizika koje preuzimaju te da posrednici i banke ne smiju zavaravati potrošače;

12.  poziva Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo i Europsku središnju banku da u cilju očuvanja moći financijskog sektora EU-a poduzmu dodatne mjere kako bi se banke obvezalo da odvoje potencijalno riskantne aktivnosti trgovanja od aktivnosti primanja depozita ako se njima ugrožava financijska stabilnost;

13.  poziva Komisiju i Europsku središnju banku da ocijene španjolski arbitražni mehanizam uspostavljen za građane koji su žrtve financijskih prijevara;

14.  poziva Komisiju da prati ispravno prenošenje i primjenu prava EU-a u Španjolskoj u vezi s financijskim instrumentima, uključujući povlaštene dionice;

15.  poziva Komisiju da djeluje u pogledu primljenih žalbi i da provede potrebne istrage;

16.  traži od Komisije da podnese zakonodavni prijedlog o insolventnosti kućanstava ;

17.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi španjolskoj vladi, Vijeću, Komisiji i Europskoj središnjoj banci.

(1) SL L 60, 28.2.2014., str. 34.
(2) SL L 173, 12.6.2014., str. 349.
(3) SL L 95, 21.4.1993., str. 29.
(4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0246.


Smrtna kazna
PDF 178kWORD 89k
Rezolucija Europskog parlamenta od 8. listopada 2015. o smrtnoj kazni (2015/2879(RSP))
P8_TA(2015)0348RC-B8-0998/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o ukidanju smrtne kazne, a posebno Rezoluciju od 7. listopada 2010.(1),

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu Federice Mogherini, potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, i Thorbjørna Jaglanda, glavnog tajnika Vijeća Europe, od 10. listopada 2014. o Europskom i Svjetskom danu borbe protiv smrtne kazne,

–  uzimajući u obzir Protokol 6 i Protokol 13 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir članak 2. Povelje o temeljnim pravima Europske unije,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o smrtnoj kazni,

–  uzimajući u obzir reviziju režima EU-a za kontrolu izvoza robe koja se može upotrijebiti za izvršenje smrtne kazne,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima te njegov drugi Fakultativni protokol,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja iz 1984.,

–  uzimajući u obzir studiju o utjecaju svjetskog problema droga na uživanje ljudskih prava koju je u rujnu 2015. objavio visoki povjerenik UN-a za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir rezolucije Opće skupštine UN-a, a posebno Rezoluciju od 18. prosinca 2014. o moratoriju na primjenu smrtne kazne (A/RES/69/186),

–  uzimajući u obzir završnu deklaraciju donesenu na 5. svjetskom kongresu protiv smrtne kazne održanom u Madridu od 12. do 15. lipnja 2013.,

–  uzimajući u obzir Svjetski i Europski dan borbe protiv smrtne kazne koji se svake godine obilježavaju 10. listopada,

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je ukidanje smrtne kazne u cijelom svijetu jedan od glavnih ciljeva politike EU-a o ljudskim pravima;

B.  budući da je cilj Svjetskog dana borbe protiv smrtne kazne koji se obilježava 10. listopada 2015. „podići razinu osviještenosti o primjeni smrtne kazne zbog kaznenih djela povezanih sa zlouporabom droga”;

C.  budući da je prema podacima Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava više od 160 država članica Ujedinjenih naroda s različitim pravnim sustavima, tradicijama, kulturama i vjerskim običajima ukinulo smrtnu kaznu ili je ne primjenjuju;

D.  budući da je prema najnovijim poznatim podacima 2014. najmanje 2466 osoba u 55 zemalja osuđeno na smrt, što predstavlja povećanje od gotovo 23 % u odnosu na 2013.; budući da je 2014. u svijetu pogubljeno najmanje 607 osoba; budući da u to nisu uvrštene osobe za koje se pretpostavlja da su pogubljene u Kini, gdje se i dalje izvršava više smrtnih kazni nego u svim ostalim državama svijeta zajedno te je na tisuće osoba osuđeno na smrt; budući da je broj izrečenih i izvršenih smrtnih kazni tijekom 2015. godine i dalje alarmantan; budući da je povećanje broja izrečenih smrtnih kazni usko povezano sa sudskim presudama u masovnim suđenjima koja su reakcija na kaznena djela povezana s terorizmom u zemljama poput Egipta i Nigerije; budući da se u Čadu i Tunisu razmatra mogućnost ponovnog uvođenja smrtne kazne; budući da se smrtna kazna i dalje izriče i izvršava u nekim saveznim državama SAD-a;

E.  budući da se osobe još uvijek osuđuju na smrt kamenovanjem u Pakistanu, Nigeriji, Afganistanu, Iranu, Iraku, Sudanu, Somaliji i Saudijskoj Arabiji i budući da je u novije vrijeme na stotine žena kamenovano na smrt zbog preljuba; budući da se kamenovanje kao oblik smrtne kazne smatra jednom vrstom mučenja;

F.  budući da se u osam država zakonom predviđa smrtna kazna za homoseksualnost (Mauritanija, Sudan, Iran, Saudijska Arabija, Jemen, Pakistan, Afganistan i Katar) i da se u nigerijskim i somalijskim pokrajinama smrtna kazna službeno izvršava zbog spolnog odnosa osoba istog spola;

G.  budući da se smrtna kazna često koristi protiv socijalno ugroženih osoba, psihičkih bolesnika i pripadnika nacionalnih i kulturnih manjina;

H.  budući da 33 države primjenjuju smrtnu kaznu zbog kaznenih djela povezanih sa zlouporabom droga te se u njima izvrši oko 1000 smrtnih kazni godišnje; budući da su se prema poznatim podacima 2015. pogubljenja zbog takvih kaznenih djela izvršavala u Kini, Iranu, Indoneziji i Saudijskoj Arabiji; budući da se smrtne kazne zbog kaznenih djela povezanih sa zlouporabom droga i dalje izriču 2015. u Kini, Indoneziji, Iranu, Kuvajtu, Maleziji, Saudijskoj Arabiji, Šri Lanki, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Vijetnamu; budući da ta kaznena djela mogu uključivati razne optužbe povezane s trgovinom drogama ili posjedovanjem droga;

I.  budući da se tijekom posljednjih 12 mjeseci primjena smrtne kazne zbog kaznenih djela povezanih sa zlouporabom droga povećala na globalnoj razini i da su neke zemlje u znatno većoj mjeri izvršavale smrtnu kaznu zbog kaznenih djela povezanih sa zlouporabom droga, dok su neke nastojale ponovno uvesti smrtnu kaznu za kaznena djela povezana sa zlouporabom droga ili ukinuti dugogodišnji moratorij na smrtnu kaznu;

J.  budući da je u prvih šest mjeseci 2015. u Iranu navodno pogubljeno 394 počinitelja kaznenih djela povezanih sa zlouporabom droga, dok je tijekom cijele 2014. godine izvršeno 367 smrtnih kazni; budući da je polovina svih smrtnih kazni izvršenih ove godine u Saudijskoj Arabiji izrečena zbog kaznenih djela povezanih sa zlouporabom droga, dok je 2010. samo 4 % svih smrtnih kazni bilo izvršeno zbog iste vrste kaznenih djela; budući da u Pakistanu najmanje 112 počinitelja kaznenih djela povezanih sa zlouporabom droga čeka na izvršenje smrtne kazne;

K.  budući da su brojni građani država članica EU-a pogubljeni ili čekaju na izvršenje smrtne kazne u trećim zemljama zbog kaznenih djela povezanih sa zlouporabom droga;

L.  budući da se u članku 6. stavku 2. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima navodi da se smrtna kazna može izvršiti samo u slučaju „najtežih kaznenih djela”; budući da su Odbor UN-a za ljudska prava i posebni izvjestitelji UN-a za izvansudska, masovna ili arbitrarna pogubljenja te za mučenje izjavili da se smrtna kazna ne bi trebala izricati za kaznena djela povezana sa zlouporabom droga; budući da su obvezna smrtna kazna i njezina primjena zbog kaznenih djela povezanih sa zlouporabom droga u suprotnosti s međunarodnim pravom i normama;

M.  budući da Međunarodni odbor za kontrolu narkotika potiče države članice u kojima se izriče smrtna kazna da je ukinu za kaznena djela povezana sa zlouporabom droga;

N.  budući da su Komisija i države članice dodijelile najmanje 60 milijuna EUR za programe Ureda UN-a za droge i kriminal (UNODC) za suzbijanje zlouporabe droga, koji su usmjereni na suzbijanje zlouporabe droga u državama koje aktivno primjenjuju smrtnu kaznu zbog kaznenih djela povezanih sa zlouporabom droga; budući da se u najnovijim izvješćima nevladinih organizacija izražava ozbiljna zabrinutost zbog činjenice da se programima za borbu protiv zlouporabe droga koje EU financira u državama koje i dalje primjenjuju smrtnu kaznu zapravo potiče izricanje i izvršenje smrtne kazne i budući da ta izvješća treba preispitati;

O.  budući da je Europska komisija u okviru Instrumenta EU-a za doprinos stabilnosti i miru (IcSP) i Instrumenta za stabilnost (IfS) koji mu je prethodio na regionalnoj razini pokrenula dvije opsežne mjere borbe protiv zlouporabe droga, odnosno programe kokainske i heroinske rute, kojima su obuhvaćene zemlje u kojima se primjenjuje smrtna kazna zbog kaznenih djela povezanih sa zlouporabom droga; budući da je Europska komisija u skladu s člankom 10. Uredbe o uspostavi Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru obvezna provoditi operativne smjernice o ljudskim pravima i poštovati humanitarno pravo u okviru mjera protiv organiziranog kriminala;

1.  ponavlja osudu primjene smrtne kazne i snažno podupire uvođenje moratorija na smrtnu kaznu kao koraka prema njezinu ukidanju; ponovno ističe da ukidanje smrtne kazne doprinosi jačanju ljudskog dostojanstva te da je konačni cilj EU-a njezino potpuno ukidanje;

2.  osuđuje sva pogubljenja bez obzira na mjesto izvršenja; i dalje je duboko zabrinut zbog izricanja smrtne kazne maloljetnicima i osobama s duševnim smetnjama ili intelektualnim teškoćama te poziva na hitno i konačno okončanje tih praksi kojima se krše međunarodne norme ljudskih prava; izražava veliku zabrinutost zbog nedavnih masovnih suđenja na kojima je izrečen ogroman broj smrtnih kazni;

3.  izražava veliku zabrinutost zbog kamenovanja koje se i dalje primjenjuje u više zemalja te poziva vlade tih zemalja da bez odgode donesu zakonodavstvo kojim će se zabraniti kamenovanje;

4.  potiče Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) i države članice da se i dalje bore protiv primjene smrtne kazne, da snažno podrže moratorij kao korak prema ukidanju smrtne kazne, da nastave s naporima da se smrtna kazna ukine u cijelom svijetu te da snažno potiču države u kojima se još uvijek izvršava smrtna kazna da poštuju minimalne međunarodne norme, smanje područje primjene i samu primjenu smrtne kazne te da objave jasne i točne podatke o broju izrečenih i izvršenih smrtnih kazni; potiče ESVD da pomno prati razvoj situacije u svim zemljama, a posebno u Bjelarusu koji je jedina europska zemlja u kojoj još postoji smrtna kazna, te da upotrijebi sva raspoloživa sredstva utjecaja;

5.  pozdravlja ukidanje smrtne kazne u određenim saveznim državama SAD-a te potiče EU da nastavi dijalog sa SAD-om kako bi se zajedničkim snagama mogli usprotiviti smrtnoj kazni u cijelom svijetu s ciljem njezina potpunog ukidanja;

6.  poziva Komisiju da u pogledu pomoći i političke potpore posebnu pozornost posveti zemljama koje ostvaruju napredak u ukidanju smrtne kazne ili koje potiču na globalni moratorij na smrtnu kaznu; potiče bilateralne i multilateralne inicijative između država članica, EU-a, UN-a, trećih zemalja i drugih regionalnih organizacija o pitanjima povezanima sa smrtnom kaznom;

7.  podsjeća da je smrtna kazna nespojiva s vrijednostima na kojima se Unija temelji kao što su poštovanje ljudskog dostojanstva, sloboda, demokracija, jednakost, vladavina prava i poštovanje ljudskih prava, te da će svaka država članica koja ponovno uvede smrtnu kaznu stoga kršiti Ugovore i Povelju o temeljnim pravima Europske unije;

8.  posebno je zabrinut zbog sve veće primjene smrtne kazne u kontekstu borbe protiv terorizma u brojnim državama te zbog mogućnosti njezina ponovnog uvođenja u drugim državama;

9.  posebno osuđuje primjenu smrtne kazne u svrhu gušenja oporbe ili na temelju vjeroispovijesti, homoseksualnosti, preljuba ili drugih razloga koji su trivijalni ili se uopće ne smatraju kaznenim djelima; stoga poziva države u kojima je homoseksualnost kazneno djelo da za to ne primjenjuju smrtnu kaznu;

10.  i dalje je u potpunosti uvjeren da se smrtnim kaznama ne suzbija trgovina drogama niti sprečava da pojedinci postanu žrtve zlouporabe droga; poziva zemlje koje su zadržale smrtnu kaznu da uvedu alternativna rješenja za smrtne kazne zbog kaznenih djela povezanih sa zlouporabom droga, pri kojima bi naglasak posebno bio na programima prevencije zlouporabe droga i smanjenja štete;

11.  ponavlja preporuku Komisiji i državama članicama da bi ukidanje smrtne kazne zbog kaznenih djela povezanih sa zlouporabom droga trebalo biti preduvjet za financijsku pomoć, tehničku pomoć, izgradnju kapaciteta i druge oblike podrške politici suzbijanja zlouporabe droga;

12.  poziva Komisiju i države članice da potvrde kategoričko načelo da se europskom potporom i pomoći, uključujući programe UNDOC-a za borbu protiv zlouporabe droga, ne smije omogućivati kazneni progon koji vodi do izricanja smrtnih kazni i pogubljenja uhićenih osoba;

13.  poziva Komisiju da pojača nadzor nad izvozom proizvoda koji se mogu upotrijebiti za izvršenje smrtne kazne;

14.  duboko je zabrinut zbog nedostatka transparentnosti u pogledu potpore i pomoći za suzbijanje zlouporabe droga koju Komisija i države članice pružaju operacijama za suzbijanje zlouporabe droga u zemljama u kojima se aktivno primjenjuje smrtna kazna zbog kaznenih djela povezanih sa zlouporabom droga; zahtijeva da Komisija objavi godišnje izvješće o financiranju programa borbe protiv zlouporabe droga u državama koje su zadržale smrtnu kaznu zbog kaznenih djela povezanih sa zlouporabom droga te istakne koje su mjere za zaštitu ljudskih prava poduzete kako bi se zajamčilo da se tim sredstvima ne potiče primjena smrtne kazne;

15.  poziva Komisiju da bez odgode provede operativne smjernice iz članka 10. Uredbe o uspostavi Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru te da ih strogo primjeni na programe kokainske i heroinske rute;

16.  poziva Komisiju da poštuje preporuku iz Plana djelovanja EU-a za borbu protiv droga (2013. – 2016.) koja se odnosi na razvoj i provedbu „alata za smjernice o ljudskim pravima i procjenu učinka” kako bi se zajamčilo da su ljudska prava učinkovito uvrštena u vanjsko djelovanje EU-a za borbu protiv droga;

17.  potiče ESVD, Komisiju i države članice da utvrde smjernice za sveobuhvatnu i učinkovitu europsku politiku u pogledu smrtne kazne s obzirom na brojne europske građane kojima prijeti pogubljenje u trećim zemljama, a ta bi politika trebala sadržavati snažne i ojačane mehanizme za identifikaciju, pružanje pravne pomoći i diplomatsko zastupanje;

18.  poziva EU i njegove države članice da zajamče da će se na posebnom zasjedanju Opće skupštine UN-a koje će se održati u travnju 2016. na temu svjetskog problema droga govoriti o primjeni smrtne kazne zbog kaznenih djela povezanih sa zlouporabom droga te da će se takva primjena osuditi;

19.  podupire sve agencije Ujedinjenih naroda, međuvladina regionalna tijela i nevladine organizacije u njihovim stalnim naporima za poticanje država da ukinu smrtnu kaznu; poziva Komisiju da s pomoću europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava i dalje financira projekte u tom području;

20.  pozdravlja nedavnu ratifikaciju drugog Fakultativnog protokola uz Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, čiji je cilj ukidanje smrtne kazne, čime je broj potpisnica porastao na 81; poziva sve zemlje koje još nisu potpisnice tog Protokola da ga bez odgode ratificiraju;

21.  poziva države članice Vijeća Europe koje tek trebaju ratificirati Protokol 6 i Protokol 13 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima da to učine kako bi se zajamčilo učinkovito ukidanje smrtne kazne u cijeloj regiji koju obuhvaća Vijeće Europe;

22.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku UN-a, predsjedniku Opće skupštine UN-a i vladama država članica UN-a.

(1)SL C 371 E, 20.12.2011., str. 5.


Lekcije naučene iz katastrofe uzrokovane crvenim blatom, pet godina nakon nesreće u Mađarskoj
PDF 270kWORD 87k
Rezolucija Europskog parlamenta od 8. listopada 2015. o lekcijama naučenima na temelju katastrofe uzrokovane crvenim blatom pet godina nakon nesreće u Mađarskoj (2015/2801(RSP))
P8_TA(2015)0349B8-0989/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir načela politike Unije u području okoliša utvrđena u članku 191. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, a posebno načelo preventivnog djelovanja i načelo da onečišćivač plaća,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o zaštiti morskog okoliša i obalnog područja Sredozemlja („Barcelonska konvencija”) i njezine protokole,

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 91/689/EEZ od 12. prosinca 1991. o opasnom otpadu(1),

–  uzimajući u obzir Odluku Komisije 2000/532/EZ od 3. svibnja 2000. koja zamjenjuje Odluku 94/3/EZ o popisu otpada u skladu s člankom 1. točkom (a) Direktive Vijeća 75/442/EEZ o otpadu i Odluku Vijeća 94/904/EZ o utvrđivanju popisa opasnog otpada u skladu s člankom 1. stavkom 4. Direktive Vijeća 91/689/EEZ o opasnom otpadu(2) (Europski popis otpada),

–  uzimajući u obzir Odluku Komisije 2014/955/EU оd 18. prosinca 2014. o izmjeni Odluke 2000/532/EZ o popisu otpada u skladu s Direktivom 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(3),

–  uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje koje je Komisija u lipnju 2015. uputila Mađarskoj sa zahtjevom da poveća ekološke standarde na drugom lokalitetu na kojem se nalaze odlagališta jalovine crvenog blata(4),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2006/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o gospodarenju otpadom od industrija vađenja minerala i o izmjeni Direktive 2004/35/EZ(5) (Direktiva o rudarskom otpadu),

–  uzimajući u obzir Preporuku 2001/331/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. travnja 2001. o minimalnim kriterijima za inspekcije okoliša u državama članicama(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. studenog 2008. o reviziji Preporuke 2001/331/EZ o minimalnim kriterijima za inspekcije okoliša u državama članicama(7),

–  uzimajući u obzir Odluku br. 1386/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o Općem programu djelovanja Unije za okoliš do 2020. „Živjeti dobro unutar granica našeg planeta”(8) (Sedmi program djelovanja za okoliš),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2004/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o odgovornosti za okoliš u pogledu sprečavanja i otklanjanja štete u okolišu(9) (Direktiva o odgovornosti za okoliš),

–  uzimajući u obzir Odluku Komisije 2009/335/EZ od 20. travnja 2009. o tehničkim smjernicama za uspostavljanje financijskog jamstva u skladu s Direktivom 2006/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o gospodarenju otpadom od industrija vađenja minerala(10),

–  uzimajući u obzir Komisijinu studiju izvedivosti o konceptu instrumenta na razini EU-a za podjelu rizika kod industrijskih katastrofa(11),

–  uzimajući u obzir izvješće „Izazovi i prepreke pri provedbi Direktive o odgovornosti za okoliš” (završno izvješće sastavljeno za Glavnu upravu Komisije za okoliš iz 2013. godine),

–  uzimajući u obzir pitanja Vijeću i Komisiji o lekcijama naučenima na temelju katastrofe uzrokovane crvenim blatom pet godina nakon nesreće u Mađarskoj (O-000096/2015 – B8‑0757/2015 i O-000097/2015 – B8‑0758/2015),

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je 4. listopada 2010. zbog puknuća spremnika za otpad u Mađarskoj iscurio gotovo jedan milijun kubnih metara izrazito alkalnog crvenog blata, potopivši nekoliko sela, usmrtivši deset i ranivši gotovo 150 osoba te zagadivši velike površine zemlje, uključujući četiri područja obuhvaćena programom NATURA 2000.;

B.  budući da je crveno blato u tom spremniku za otpad prema Direktivi Vijeća 91/689/EEZ bilo opasan otpad;

C.  budući da je u Odluci Komisije 2014/955/EU izričito navedeno da crveno blato treba klasificirati kao opasan otpad ako nema dokaza za suprotno; budući da se ta Odluka primjenjuje od 1. lipnja 2015.;

D.  budući da postoji rizik da je crveno blato ranije možda bilo pogrešno klasificirano kao neopasan otpad i u drugim državama članicama, što je omogućilo izdavanje neodgovarajućih dozvola;

E.  budući da je crveno blato otpad koji nastaje pri vađenju minerala prema Direktivi o rudarskom otpadu, u kojoj se navode sigurnosni zahtjevi za gospodarenje otpadom od vađenja minerala, između ostalog na temelju najboljih raspoloživih tehnika;

F.  budući da postoje ozbiljni ekološki problemi i zbog drugih aktivnosti rudarenja (npr. uporaba cijanida u rudarenju zlata) ili zbog nepravilne obrade opasnog otpada u raznim državama članicama;

G.  budući da je cilj Preporuke 2001/331/EZ jačanje sukladnosti i doprinos dosljednijoj primjeni i provedbi zakonodavstva EU-a o okolišu;

H.  budući da je Parlament u svojoj Rezoluciji od 20. studenog 2008. provedbu zakonodavstva o okolišu u državama članicama opisao kao nepotpunu i nedosljednu i pozvao Komisiju da podnese zakonodavni prijedlog o ekološkim inspekcijama prije kraja 2009. godine;

I.  budući da je u Sedmom programu djelovanja za okoliš navedeno da će EU proširiti zahtjeve u vezi s inspekcijama i nadzorom na veći dio zakonodavstva u području okoliša te dalje razviti kapacitete za potporu inspekcijama na razini EU-a;

J.  budući da je cilj Direktive o odgovornosti za okoliš utvrditi okvir odgovornosti za okoliš koji se temelji na načelu da onečišćivač plaća i da se njome od država članica zahtijeva da potiču odgovarajuće ekonomske i financijske subjekte na razvoj instrumenata i tržišta financijskog jamstva; budući da se u članku 18. stavku 2. od Komisije zahtijeva da Parlamentu i Vijeću prije 30. travnja 2014. podnese izvješće, koje još nije podneseno;

K.  budući da je u izvješću sastavljenom 2013. za Komisiju o provedbi Direktive o odgovornosti za okoliš zaključeno da „prijenos Direktive o odgovornosti za okoliš u nacionalno pravo država članica nije kao rezultat imao jednake uvjete za sve”, već „mješavinu sustava odgovornosti za sprečavanje i otklanjanje štete u okolišu diljem EU-a”;

L.  budući da je Komisija 2010. u svojoj reakciji na katastrofu uzrokovanu crvenim blatom izjavila da će ponovno razmotriti uvođenje usklađenog obveznog financijskog jamstva čak i prije revizije Direktive o odgovornosti za okoliš predviđene za 2014.;

1.  konstatira da je katastrofa uzrokovana crvenim blatom 2010. bila najgora industrijska katastrofa u Mađarskoj i povodom pete obljetnice tog tragičnog događaja odaje počast žrtvama;

2.  potvrđuje brzu i učinkovitu intervenciju nacionalnih tijela u fazi odgovora na krizu te velike napore civilnog društva tijekom te katastrofe neviđenih razmjera;

3.  podsjeća da je Mađarska potaknula uvođenje mehanizma EU-a za civilnu zaštitu i ugostila tim europskih stručnjaka zaduženih za izradu preporuka, među ostalim o tome kako stvoriti optimalna rješenja za uklanjanje i ublažavanje štete;

4.  primjećuje da se katastrofa uzrokovana crvenim blatom može povezati s lošom provedbom propisa EU-a, propustima tijekom inspekcija, nedostacima u relevantnom zakonodavstvu EU-a i radu operatora na predmetnoj lokaciji;

5.  zabrinut je zbog toga što se čini da u posljednjih pet godina ništa nije naučeno s obzirom na to da se nastavlja loše provođenje relevantnog zakonodavstva EU-a i međunarodnih konvencija, da i dalje postoje nedostaci u inspekcijama te da od tada nije riješen gotovo nijedan od nedostataka u relevantnom zakonodavstvu EU-a;

6.  smatra da Direktiva o rudarskom otpadu i Europski popis otpada zaslužuju posebnu pozornost;

7.  zabrinut je jer bi slične lokacije mogle postojati u nekoliko država članica; poziva države članice da se pobrinu za provedbu odgovarajućih inspekcija;

8.  poziva sve države članice koje imaju jalovišta s crvenim blatom da provjere je li crveno blato ispravno klasificirano kao opasno te da što prije preispitaju dozvole izdane na osnovi pogrešne klasifikacije; poziva Komisiju da se pobrine za to da države članice poduzmu odgovarajuće mjere i da shodno tome izvijeste Komisiju, i poziva Komisiju poziva da do kraja 2016. godine objavi izvješće o mjerama koje su države članice poduzele;

9.  smatra da je nužno staviti veći naglasak na sprečavanje katastrofa imajući na umu da su se slični ekološki incidenti dogodili i u drugim državama članicama;

10.  poziva Komisiju i države članice da pojačaju napore kojima bi se osigurala potpuna provedba i odgovarajuća primjena svih relevantnih propisa EU-a i svih relevantnih međunarodnih konvencija ne samo u pogledu proizvodnje aluminija i ekološki ispravnog gospodarenja crvenim blatom, već i općenito ekološki ispravnog gospodarenja opasnim otpadom;

11.  naglašava da se pri gospodarenju otpadom od vađenja minerala moraju striktno primjenjivati najbolje raspoložive tehnike i poziva na potpuni prelazak na upotrebu tehnologija za suho skladištenje otpada do kraja 2016., pod uvjetom da se zajamči da to istovremeno neće dovesti do onečišćenja zraka ili vode;

12.  poziva Komisiju da stavi veći naglasak na istraživanje i razvoj u pogledu sprečavanja i obrade opasnog otpada;

13.  potiče Komisiju da sastavi smjernice za provođenje testova otpornosti na postojećim rudnicima s velikim jalovištima;

14.  smatra da učinkovito sprečavanje onečišćenja zahtijeva stroga pravila za ekološke inspekcije i odgovarajuće mjere kojima se jamči njihova primjena;

15.  poziva države članice da ojačaju svoja nacionalna tijela za ekološke inspekcije kako bi im se omogućila provedba transparentnih, redovnih i sustavnih kontrola industrijskih kompleksa, između ostalog tako da im osiguraju neovisnost, daju adekvatne resurse, utvrde njihovo jasno područje nadležnosti te promiču bolju suradnju i koordinirano djelovanje;

16.  poziva Komisiju i države članice da poboljšaju nadzor oslanjajući se na postojeće obvezujuće i neobvezujuće instrumente, a izbjegavajući nepotrebno administrativno opterećenje;

17.  ponovno poziva Komisiju da podnese zakonodavni prijedlog o ekološkim inspekcijama kojim se industriji ne nameće dodatno financijsko opterećenje;

18.  potiče Komisiju da proširi obvezujuće kriterije za inspekcije država članica kako bi se obuhvatio širi dio zakonodavstva EU-a u području okoliša te da razvije kapacitete za potporu ekološkim inspekcijama na razini EU-a;

19.  zabrinut je zbog toga što bi znatne razlike među sustavima za preuzimanje odgovornosti u EU-u mogle ugroziti zajedničke standarde i za neke države članice i regije povećati rizik od ekoloških katastrofa i financijskih posljedica koje su s njima povezane;

20.  izražava žaljenje zbog toga što Komisija još nije predala svoje izvješće u skladu s Direktivom o odgovornosti za okoliš; poziva Komisiju da to učini prije kraja 2015. godine;

21.  poziva Komisiju da se tijekom aktualnog preispitivanja Direktive o odgovornosti za okoliš pobrine da se u prijedlogu revizije u potpunosti primjenjuje načelo prema kojem onečišćivač plaća;

22.  potiče Komisiju da istraži kako se Odluka Komisije 2009/335/EZ provodi u državama članicama i jesu li gornje granice za utvrđene instrumente financijskog jamstva dovoljne; potiče Komisiju da predloži usklađeno obvezno financijsko jamstvo;

23.  poziva Komisiju i države članice da zajamče transparentnost financijskih aspekata pri sanaciji posljedica ekoloških katastrofa, uključujući financijsku odštetu pogođenima;

24.  poziva Komisiju da podnese zakonodavni prijedlog o pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša u skladu s odredbama iz Sedmog akcijskog programa za okoliš; poziva Komisiju da to učini prije isteka 2016. godine;

25.  naglašava da je važno uključiti lokalna tijela, građane i civilno društvo u proces odlučivanja o zbrinjavanju opasnog otpada te u planiranje mjera upravljanja rizikom;

26.  poziva nadležna tijela da redovito informiraju javnost o onečišćenju i njegovu mogućem utjecaju na floru i faunu, kao i na zdravlje lokalnog stanovništva;

27.  poziva Komisiju da dodatno razradi koncept instrumenta na razini EU-a za podjelu rizika kod industrijskih katastrofa uz puno poštovanje načela da onečišćivač plaća, a kako bi se obuhvatili mogući troškovi iznad visoke razine obveznog financijskog jamstva;

28.  smatra da bi taj specijalizirani instrument na razini EU-a za podjelu rizika kod industrijskih katastrofa trebao obuhvatiti i sanaciju posljedica starih ekoloških problema koji i dalje predstavljaju opasnost za društvo i za koje, zbog postojećeg pravnog okvira, ne postoje objektivno odgovorne osobe koje bi mogle pokriti troškove sanacije;

29.  ističe važnost suradnje i solidarnosti na razini EU-a u slučaju ekoloških i industrijskih katastrofa;

30.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 377, 31.12.1991., str. 20.
(2) SL L 226, 6.9.2000., str. 3.
(3) SL L 370, 30.12.2014., str. 44.
(4) Europska komisija – informativni članak: paket prekršaja u lipnju: ključne odluke; http://europa.eu/rapid/press-release_MEMO-15-5162_en.htm
(5) SL L 102, 11.4.2006., str. 15.
(6) SL L 118, 27.4.2001., str. 41.
(7) SL C 16 E, 22.1.2010., str. 67.
(8) SL L 354, 28.12.2013., str. 171.
(9) SL L 143, 30.4.2004., str. 56.
(10) SL L 101, 21.4.2009., str. 25.
(11) Studija radi ispitivanja izvedivosti osnivanja fonda koji bi pokrivao odgovornost za okoliš i gubitke nastale uslijed industrijskih nesreća, Završno izvješće, Europska komisija, DG ENV, 17. travnja 2013.; http://ec.europa.eu/environment/archives/liability/eld/eldfund/pdf/Final%20report%20ELD%20Fund%20BIO%20for%20web2.pdf


Obnova plana djelovanja EU-a za jednakost spolova i osnaživanje žena u razvoju
PDF 347kWORD 100k
Rezolucija Europskog parlamenta od 8. listopada 2015. o obnovi Plana djelovanja EU-a za jednakost spolova i osnaživanje žena u razvoju (2015/2754(RSP))
P8_TA(2015)0350B8-0988/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 2. i članak 3. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) u kojem se jednakost spolova navodi kao jedno od glavnih načela na kojima je utemeljen EU,

–  uzimajući u obzir da se člankom 208. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) uvodi načelo dosljednosti politika razvojne suradnje prema kojem se, pri provedbi politika koje bi mogle utjecati na zemlje u razvoju, u obzir moraju uzeti ciljevi razvojne suradnje,

–  uzimajući u obzir Četvrtu svjetsku konferenciju o ženama koja je održana u rujnu 1995. u Pekingu, Pekinšku deklaraciju i Platformu za djelovanje te kasnije dokumente koji su proizišli iz posebnih sjednica Ujedinjenih naroda, Peking +5, Peking +10, Peking +15 i Peking +20, o daljnjim radnjama i inicijativama za provedbu Pekinške deklaracije i Platforme za djelovanje koje su usvojene 9. lipnja 2000., 11. ožujka 2005., 2. ožujka 2010. i 9. ožujka 2015.,

–  uzimajući u obzir provedbu programa djelovanja Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju koja je održana 1994. u Kairu, u kojemu je svjetska zajednica prepoznala i potvrdila da su spolno i reproduktivno zdravlje te reproduktivna prava temelji održivog razvoja,

–  uzimajući u obzir Strategiju EU-a za jednakost žena i muškaraca 2010. – 2015. (COM(2010)0491),

–  uzimajući u obzir Plan djelovanja EU-a za jednakost spolova i osnaživanje žena u razvoju (2010. – 2015.), izvješće o provedbi iz 2013. (SWD(2013)0509), zaključke Vijeća od 19. svibnja 2014. s tim u vezi i izvješće o provedbi iz 2014. (SWD(2015)0011),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 26. svibnja 2015. o rodu u okviru razvoja te o novom globalnom partnerstvu za iskorjenjivanje siromaštva i održivi razvoj,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenog 2014. o EU-u i globalnom razvojnom okviru za razdoblje nakon 2015.(1),

–  uzimajući u obzir ocjenu potpore EU-a jednakosti spolova i osnaživanju položaja žena u partnerskim zemljama(2),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda od 18. prosinca 1979. o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW),

–  uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a br. 1325 (2000) i 1820 i (2008.) o ženama, miru i sigurnosti,

–  uzimajući u obzir pitanja upućena Vijeću i Komisiji o obnovi Plana djelovanja EU-a za jednakost spolova i osnaživanje žena u razvoju (O-000109/2015 – B8-0762/2015 i O-000110/2015 – B8-0763/2015),

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za razvoj,

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da se Europska unija (EU) obvezala promicati jednakost spolova i jamčiti njezino uvrštavanje u sva područja svog djelovanja; budući da su jednakost spolova i osnaživanje žena preduvjeti za postizanje ciljeva održivog razvoja za razdoblje nakon 2015. i također zasebno pitanje ljudskih prava kojim bi se trebalo baviti neovisno o njegovim koristima za razvoj i rast; budući da je rodno uvjetovano nasilje ozbiljno kršenje ljudskih prava i nikad se ne bi trebalo opravdavati vjerom, kulturom ili tradicijom;

B.  budući da se tijekom revizije provedbe Pekinške deklaracije i Platforme za djelovanje nakon 20 godina došlo do zaključka da je napredak prema jednakosti spolova i osnaživanju žena bio spor i neujednačen te da nijedna zemlja na svijetu nije potpuno uklonila nejednakosti među spolovima; budući da je revizijom utvrđeno da trajno i kronično pomanjkanje ulaganja u jednakost spolova i osnaživanje žena dodatno usporavaju napredak;

C.  budući da se dva milenijska razvojna cilja koja se izričito odnose na prava žena, to jest promicanje jednakosti spolova i osnaživanja žena (treći milenijski razvojni cilj) te poboljšanje zdravlja majki (peti milenijski razvojni cilj) i dalje u velikoj mjeri nisu ostvarena; budući da prema procjenama svaki dan oko 800 žena u svijetu premine zbog komplikacija tijekom trudnoće ili poroda; budući da oko 222 milijuna žena u zemljama u razvoju nema pristup sigurnim i modernim metodama planiranja obitelji, a istodobno se smanjuje omjer razvojne pomoći namijenjene za planiranje obitelji u odnosu na ukupnu pomoć za zdravstvo;

D.  budući da su većina siromašnih na svijetu žene ili osobe koje žive u kućanstvima koja vode žene; budući da se povećava ugroženost marginaliziranih žena; budući da se 62 milijuna djevojčica u svijetu ne školuje;

E.  budući da će svaka treća žena jednom u životu vjerojatno doživjeti fizičko ili seksualno nasilje; budući da je svake godine 14 milijuna djevojčica prisiljeno na sklapanje braka; budući da se EU zalaže za to da se poštuje pravo svakog pojedinca na potpunu kontrolu nad pitanjima povezanima s njegovom spolnošću te spolnim i reproduktivnim zdravljem i pravo da o njima odlučuje slobodno, bez diskriminacije, prisile ili nasilja;

F.  budući da su prema izvješću Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD)(3) ulaganja „krajnje nedovoljna za postizanje jednakosti spolova”, unatoč tome što su njezine članice utrostručile pomoć namijenjenu u tu svrhu te je ona 2012. iznosila 28 milijardi USD; budući da se financiranje jednakosti spolova većinom usmjerava na socijalne sektore, a u gospodarske i proizvodne sektore ulaže se nedovoljno, dok analiza OECD-a pokazuje da ulaganja u jednakost spolova postižu najbolje rezultate od svih razvojnih ulaganja;

G.  budući da je 2,5 milijardi ljudi, većinom žene i mladi, i dalje isključeno iz formalnog financijskog sektora;

Velika promjena u planu djelovanja GAP 2

1.  smatra da zaključci ocjene prvog plana djelovanja EU-a za rodnu jednakost i osnaživanje žena u razvoju (GAP 1) pokazuju jasnu potrebu za velikom promjenom u djelovanju EU-a u području jednakosti spolova i osnaživanja žena te da je potreban obnovljen politički angažman Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) i Komisije kako bi poboljšali svoju uspješnost; ističe važnost provedbe glavnih preporuka iz ocjene tijekom programa koji će naslijediti trenutačni GAP, počevši s punopravnim sudjelovanjem uprave;

2.  pozdravlja namjeru Komisije da novim GAP-om uvede korjenitu promjenu te stoga smatra da bi GAP 2 trebao biti oblik komunikacije Komisije; žali zbog toga što je GAP 2 sastavljen kao Zajednički radni dokument, a ne kao Komunikacija; poziva Komisiju i ESVD da započnu s primjenom novog plana što je prije moguće kako bi se postigli konkretni rezultati, kao dio šire EU predanosti rodnoj jednakosti i osnaživanju žena u Ciljevima održivog razvoja, te da uključe Parlament u savjetovanja tijekom čitavog tog postupka;

3.  smatra da bi se GAP 2 trebao usredotočiti na sve aspekte vanjske politike EU-a – razvojnu suradnju, humanitarnu pomoć, trgovinu, ljudska prava i vanjske poslove, migracije i azil, u skladu s načelom dosljednosti u razvojnoj politici – te da bi se trebao jednako primjenjivati na zemlje u razvoju, susjedne zemlje te zemlje kandidatkinje;

4.  smatra da bi rad na jednakosti spolova i osnaživanju žena trebao biti temeljna aktivnost institucija EU-a s jasnom upravljačkom odgovornošću u središnjoj administraciji i delegacijama EU-a; naglašava činjenicu da voditelji delegacija, načelnici i viši upravitelji moraju biti odgovorni za praćenje i ocjenjivanje politika jednakosti spolova i osnaživanja žena te izvještavanje o njima i da rodno osviještena politika mora biti uvrštena u opise poslova i obuku za sve zaposlenike;

5.  smatra da bi potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku trebala zajamčiti da svi povjerenici nadležni za vanjsko djelovanje pokažu voditeljske vještine potrebne kako bi se zajamčila uspješna provedba GAP-a; pozdravlja odluku Vijeća iz svibnja 2015. kojom se naglašava predanost država članica programu korjenitih promjena u vezi s pravima žena i djevojčica; ističe potrebu za usklađenim djelovanjem Komisije/ESVD-a i država članica;

6.  žali zbog toga što se u godišnjem izvješću Glavne uprave za međunarodnu suradnju i razvoj (DG DEVCO) za 2014. nisu razmatrala rodna pitanja te poziva da se u budućnosti pitanja povezana s jednakošću spolova i osnaživanjem žena uvrste u sva godišnja izvješća svih glavnih uprava Komisije koje su uključene u vanjsko djelovanje i ESVD-a; poziva sve delegacije EU-a da podnesu godišnje izvješće o provedbi GAP-a i da delegacije EU-a prikažu sažetak o postignutim rezultatima na području jednakosti spolova i osnaživanja žena u svojim godišnjim izvješćima, srednjoročnim revizijama i ocjenama na razini zemalja; smatra da bi rezultati trebali biti integrirani u praćenje usmjereno na rezultate (ROM);

7.  napominje da programski dokumenti srednjoročne revizije instrumenta za razvojnu suradnju (DCI), koja će se obaviti 2017., predstavljaju dobru priliku za procjenu utjecaja programa financiranih u okviru tog instrumenta na žene i djevojčice, jasno utvrđivanje udjela programa financiranih instrumentom za razvojnu suradnju od kojih žene i djevojčice imaju koristi te za preraspodjelu sredstava ako to bude potrebno;

8.  podsjeća na načelo usklađenosti razvojne politike EU-a i naglašava važnost usklađenosti unutarnjih i vanjskih politika EU-a i potrebu da se zajamči usklađenost novog GAP-a i sljedećeg akcijskog plana EU-a za ljudska prava i demokraciju; naglašava da rodna pitanja moraju biti sustavan i integralan dio svih dijaloga o ljudskim pravima između EU-a i trećih zemalja; poziva ESVD da pokrene dijaloge o rodnim pitanjima uz dijaloge o ljudskim pravima s trećim zemljama;

9.  ponavlja da je puna suradnja središnjih službi, delegacija i veleposlanstava država članica ključna za uspješnu provedbu GAP-a 2 uz upotrebu profila zemalja u pogledu rodnih pitanja i drugih mehanizama; s tim u vezi naglašava da revizija Europskog fonda za razvoj (EFR) za pojedine zemlje pruža mogućnost da se zajamči potpuna provedba GAP-a 2 i izvrše potrebne prilagodbe;

Prikupljanje podataka i ciljevi

10.  poziva na učinkovitiju provedbu strategija i inzistira na upotrebi kvantitativnih i kvalitativnih rodno osjetljivih pokazatelja te sustavnom i pravodobnom prikupljanju podataka razvrstanih po spolu s obzirom na korisnike i sudionike u svim radnjama kao dijelu procesa praćenja i ocjenjivanja; inzistira na tome da bi podatci trebali biti dostupni javnosti kako bi se zajamčila financijska odgovornost i transparentnost; smatra da bi izvještavanje trebalo biti usklađeno i uvršteno u postojeće sustave praćenja i ocjenjivanja kao što je Glavna uprava nadležna za međunarodnu suradnju i razvoj; ističe da je potrebno ulagati u državne statistike i poziva sve države članice da uspostave rodno osjetljive sustave praćenja;

11.  poziva delegacije EU-a i veleposlanstva država članica da vrhunsku rodnu analizu postave kao prioritet i u nju ulažu te da je odrede kao osnovu za donošenje strategija i programa na državnoj razini; smatra da bi EU trebao revidirati nacionalne okvirne planove iz perspektive novog GAP-a;

12.  uviđa da su djevojčice i mlade žene u posebno nepovoljnom položaju i ugrožene te da je potrebno usredotočiti se na to da se djevojčicama zajamči pristup obrazovanju i omogući im život bez nasilja, da se ukloni diskriminirajuće zakonodavstvo i prakse te da se širom svijeta osnaže djevojčice i mlade žene;

13.  naglašava da je potrebno uspostaviti jasne ciljeve i pokazatelje, kvantificirane i razvrstane po spolu, dobi, invaliditetu i drugim faktorima te poboljšano praćenje dodjele proračunskih sredstava; naglašava da ciljevi i metodologija praćenja moraju biti u skladu s globalnim razvojnim okvirom za razdoblje nakon 2015. i drugim relevantnim međunarodnim okvirima;

14.  naglašava da EU mora navesti i zajamčiti dovoljne financijske i ljudske resurse kako bi ispunio svoje obveze u pogledu jednakosti spolova i osnaživanja žena; naglašava važnost rodno osviještene politike u javnim financijama planiranjem proračuna koji je rodno osjetljiv i kojim se rješavaju nejednakosti;

Ključni aspekti novog GAP-a

15.  smatra da se GAP mora baviti preprekama punoj provedbi smjernica EU-a o nasilju nad ženama i djevojčicama i uklanjanjem svih oblika nasilja; poziva na sveobuhvatan pristup EU-a nasilju nad ženama uz povećane napore i resurse za sprečavanje i ukidanje svih diskriminatornih praksi nad ženama te suzbijanje i kazneni progon svih oblika nasilja, uključujući trgovanje ljudima, genitalno sakaćenje žena, prisilnu sterilizaciju, prisilnu trudnoću, ubojstva zbog rodne diskriminacije, obiteljsko nasilje i silovanje u braku, dječje, rano i prisilno sklapanje braka te rodno uvjetovano nasilje u oružanim sukobima i stanjima nakon sukoba; poziva na izradu konkretnih mjera EU-a kojima bi se povećala prava različitih skupina žena s posebnim naglaskom na mladima, migrantima, ženama zaražene HIV-om, lezbijkama, gejevima, biseksualnim, transrodnim i interseksualnim osobama (pripadnici zajednice LGBTI) i osobama s invaliditetom;

16.  ističe važnost poboljšanja pristupa djevojčica svim razinama obrazovanja te uklanjanja prepreka obrazovanju na spolnoj osnovi;

17.  ističe činjenicu da je potrebno ukinuti korištenje silovanja kao sredstva ratovanja i ugnjetavanja te da EU mora vršiti pritisak na vlade trećih zemalja i sve uključene dionike u regijama u kojima se provodi takvo rodno utemeljeno nasilje kako bi se ta praksa obustavila, kako bi se počinitelje privelo pravdi te da je potrebno preživjelima, pogođenim ženama i zajednicama pomoći u liječenju i oporavku;

18.  naglašava ugroženost migrantica, izbjeglica i tražiteljica azila i njihovu potrebu za konkretnom zaštitom; poziva na konkretne mjere kojima bi se povećala i u potpunosti osigurala prava tražiteljica azila; poziva na odvažno djelovanje na europskoj razini kako bi se riješila aktualna migracijska i izbjeglička kriza, uključujući cjelovit i rodno osjetljiv pristup migraciji i azilu koji bi bio usklađen u svim državama članicama;

19.  prihvaća da je zdravlje ljudsko pravo; naglašava važnost univerzalnog pristupa zdravstvenoj skrbi i pokrivenosti, uključujući spolno i reproduktivno zdravlje i prava kako je dogovoreno u skladu s programom djelovanja Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju i Pekinškom platformom za djelovanje; s tim u vezi poziva da se ulože dodatni napori kako bi se poboljšao pristup žena zdravlju i zdravstvenom obrazovanju, planiranju obitelji, prenatalnoj zaštiti te spolnom i reproduktivnom zdravlju, posebno kako bi se postiglo poboljšanje zdravlja majki što je peti milenijski razvojni cilj koji je u velikoj mjeri neispunjen, uključujući smanjenje smrtnosti novorođenčadi i djece; ističe da se takvim pristupom doprinosi postizanju svih razvojnih ciljeva povezanih sa zdravljem; s tim u vezi posebno pozdravlja zaključke Vijeća iz svibnja 2015.;

20.  naglašava da je potrebno stvoriti poticajno okruženje, posebno uklanjanjem društvenih i zakonskih prepreka pristupu žena proizvodnim sredstvima, između ostalog zemljištu i drugim prirodnim i gospodarskim resursima, promicanjem financijskog uključivanja, pristojnim radnim standardima, socijalnom zaštitom kojom se u obzir uzima rodna perspektiva i jednakom plaćom za jednak rad;

21.  smatra da poduzeća imaju važnu ulogu u promicanju jednakosti spolova mjerama koje doprinose gospodarskom osnaženju žena i ženskim ekonomskim pravima kao što su omogućavanje dostojanstvenog rada, jednake plaće, pristupa financijama i bankarstvu te prilikama sudjelovanja u vodstvu i donošenju odluka, i u zaštiti od diskriminacije i zlostavljanja na radnom mjestu te rodno osjetljivom korporativnom društvenom odgovornošću; u tom kontekstu poziva da se pojačana podrška pruži lokalnim malim i srednjim poduzećima, a posebno ženama poduzetnicama, kako bi im se omogućilo da profitiraju od rasta ostvarenog u privatnom sektoru; ističe pozitivnu ulogu koju mikrofinanciranje, socijalno poduzetništvo i alternativni poslovni modeli kao što su uzajamna društva i zadruge imaju u području ekonomskog osnaživanja žena i njihova uključivanja u gospodarstvo;

22.  prepoznaje potrebu za sprečavanjem diskriminacije žena na temelju braka ili majčinstva i za jamčenjem učinkovitog prava na rad;

23.  napominje da se osnaživanje žena i sigurnost opskrbe hranom međusobno podupiru; naglašava da je potrebno osnažiti žene u ruralnim područjima uklanjanjem diskriminacije u njihovu pristupu zemljištu, vodi, obrazovanju, osposobljavanju, tržištima i financijskim uslugama; poziva na znatno povećanje javnog ulaganja u poljoprivredu i ruralni razvoj s naglaskom na malim poljoprivrednim gospodarstvima, poljoprivrednim zadrugama i mrežama poljoprivrednika;

24.  naglašava potrebu za uključenjem i prisutnošću žena u sektorima s velikim gospodarskim rastom koji su važni za održiv razvoj, između ostalog u sektore zelene i cirkularne ekonomije, obnovljive energije te informacijskih i komunikacijskih tehnologija;

25.  ponavlja ključnu ulogu koju formalno i informalno obrazovanje ima za osnaživanje žena i djevojčica u socijalnoj, ekonomskoj, kulturnoj i političkoj sferi; naglašava potrebu da se u strategiju EU-a o obrazovanju u području razvoja uključi snažna rodna perspektiva, posebno u poglavljima o obrazovanju za održivost, mirenju nakon sukoba, cjeloživotnom obrazovanju i stručnom usavršavanju te u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike te uloga umjetnosti u interkulturnoj razmjeni;

26.  naglašava važnost većeg sudjelovanja žena u oblikovanju i provedbi okvira za razdoblje nakon 2015.; poziva na veću financijsku potporu za organizacije za ženska prava, politiku i mjere za izgradnju kapaciteta usmjerene prema uključivanju organizacija civilnog društva na lokalnoj razini, a posebno ženskih organizacija, te povećanju njihova sudjelovanja u savjetovanju s dionicima u svako vrijeme i to na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini;

27.  napominje da se GAP-om mora riješiti položaj pripadnika zajednice LGBTI u trećim zemljama te on mora sadržavati promicanje i zaštitu prava pripadnika zajednice LGBTI;

28.  ističe važnost povećanja zakonskih prava žena i pristupa pravdi što će se postići rodno osjetljivom reformom pravosuđa; smatra da se ciljanim financiranjem rodne jednakosti u pravosuđu potiče jačanje vladavine prava;

29.  poziva EU da promiče veće sudjelovanje žena u procesima održavanja i stvaranja mira te misijama EU-a za upravljanje vojnim i civilnim krizama; ponavlja u tom kontekstu svoj poziv EU-u da promiče rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a br. 1325 (2000.) i 1820 (2008.) o ženama, miru i sigurnosti te poziva na uvrštenje rodnih perspektiva i prava žena u sve mirovne i sigurnosne inicijative;

30.  poziva EU da promiče temeljna prava žena i djevojčica koja su zajamčena Općom deklaracijom o ljudskim pravima; u tom kontekstu aktivnom borbom protiv štetnih praksi kao što je ubojstvo zbog rodne diskriminacije inzistira da je potrebno zajamčiti zaštitu prava na život i dostojanstvo svim ženama i djevojčicama;

31.  naglašava važnost mjera kojima se jača vodstvo i sudjelovanje žena i organizacija za ženska prava u javnoj i privatnoj sferi; poziva na osnažene napore kako bi se povećalo sudjelovanje žena i organizacija za ženska prava u političkom životu, posebno integracijom takvih napora u sve programe potpore demokraciji, uključujući sveobuhvatni pristup Parlamenta za potporu demokraciji (CDSA);

32.  ističe potrebu uključivanja muškaraca i dječaka te promicanja njihova aktivnog sudjelovanja i odgovornosti u uklanjanju diskriminirajućih društvenih normi i borbi protiv rodnih stereotipa i nasilja nad ženama i djevojčicama;

o
o   o

33.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, vladama i parlamentima država članica te organizaciji Žene UN-a.

(1)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0059.
(2)https://ec.europa.eu/europeaid/evaluation-eu-support-gender-equality-and-womens-empowerment-partner-countries-final-report_en
(3)https://europa.eu/eyd2015/sites/default/files/users/Madara.Silina/from_commitment_to_action_financing_for_gewe_in_sdgs_oecd.pdf


Jednake mogućnosti i jednako postupanje prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada
PDF 376kWORD 144k
Rezolucija Europskog parlamenta od 8. listopada 2015. o primjeni Direktive 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (2014/2160(INI))
P8_TA(2015)0351A8-0213/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 2. i 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članke 8., 10. , 19. i 157. Ugovora u funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (1)(preinaka),

–  uzimajući u obzir preporuku Komisije od 7. ožujka 2014. o jačanju načela jednake plaće za muškarce i žene primjenom transparentnosti,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 6. prosinca 2013. naslovljenu „Izvješće o primjeni Direktive 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (preinaka)” (COM(2013)0861),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 21. rujna 2010. pod nazivom „Strategija za jednakost žena i muškaraca 2010. – 2015.” (COM(2010)0491),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 5. ožujka 2010. naslovljenu „Pojačana predanost jednakosti žena i muškaraca: Ženska povelja” (COM(2010)0078),

–  uzimajući u obzir Europski pakt za jednakost spolova (2011. – 2020.) koji je Vijeće usvojilo 7. ožujka 2011.,

–  uzimajući u obzir sudsku praksu Suda Europske unije na temelju članka 157. UFEU-a,

–  uzimajući u obzir izvješće o indeksu jednakosti spolova Europskog instituta za jednakost spolova,

–  uzimajući u obzir odredbe Konvencije Međunarodne organizacije rada (MOR) o radu na nepuno radno vrijeme iz 1994. godine kojima se od država zahtijeva da u svoje ugovore o javnoj nabavi uvrste klauzulu o radu koja bi obuhvaćala pitanje jednakosti plaća,

–  uzimajući u obzir Konvenciju MOR-a o jednakosti plaća iz 1951. godine,

–  uzimajući u obzir članak 11. stavak 1. točku (d) Konvencije o ukidanju svih oblika diskriminacije žena usvojenu Rezolucijom Opće skupštine UN-a 34/180 od 18. prosinca 1979.,

–  uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za temeljna prava iz prosinca 2014. naslovljeno „Biti transrodan u Europskoj uniji”,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. rujna 2013. o primjeni načela o jednakim plaćama radnika i radnica za jednak rad ili rad jednake vrijednosti(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. svibnja 2012. s preporukama Komisiji o primjeni načela o jednakim plaćama radnika i radnica za jednak rad ili rad jednake vrijednosti(3),

–  uzimajući u obzir ocjenu provedbe Direktive 2006/54/EZ na europskoj razini, koju je provela Glavna uprava za usluge parlamentarnih istraživanja,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i jednakost spolova i mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A8-0213/2015),

A.  budući da je jednako postupanje prema muškarcima i ženama jedno od temeljnih načela prava EU-a;

B.  budući da je diskriminacija na temelju spola, rasnog ili etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije zabranjena pravom EU-a;

C.  budući da je gospodarska neovisnost preduvjet da europski građani, i žene i muškarci, imaju kontrolu i donose prave odluke u svojem životu;

D.  budući da se Direktiva 2006/54/EZ izričito odnosi na sudsku praksu Suda EU-a prema kojoj se načelo jednakog postupanja prema ženama i muškarcima ne može ograničiti na zabranu diskriminacije na temelju činjenice da je osoba jednog ili drugog spola, već se ono primjenjuje i na diskriminaciju koja proizlazi iz toga što je osoba promijenila spol;

E.  budući da je načelo jednakih plaća sadržano u Ugovorima od samog početka 1957. godine; budući da je načelo jednakih plaća za rad jednake vrijednosti sada priznato člankom 157. UFEU-a te uvršteno u preinačenu Direktivu 2006/54/EZ (u daljnjem tekstu „preinačena Direktiva”);

F.  budući da je „preinačenom Direktivom” trebalo ujednačiti zakonodavstvo EU-a u tom području, uskladiti ga sa sudskom praksom Suda Europske unije i pojednostaviti te modernizirati relevantne zakone o jednakosti na nacionalnoj razini, čime bi se poboljšao položaj žena na tržištu rada; budući da je udio žena na položajima višeg rukovodstva u društvima koja posluju u EU-u 2014. i dalje bio ispod 18 %;

G.  budući da su „preinačenom Direktivom” uvedene neke novine, kao što su provedba načela jednakih mogućnosti, definicija pojma neizravne diskriminacije i zaštita od diskriminacije koja nastaje zbog promjene spola, te da se u njoj izričito spominje usklađivanje poslovnog, privatnog i obiteljskog života; budući da je glavni izazov za sve države članice ispravna primjena i provedba pravila o jednakim plaćama utvrđenih Direktivom 2006/54/EZ te budući da je učinak tih novina u državama članicama i dalje ograničen; budući da je, unatoč znatnom korpusu zakonodavstva koje je na snazi već gotovo 40 godina i unatoč poduzetim mjerama i potrošenim sredstvima, napredak u tom području iznimno spor i razlika u plaćama između žena i muškaraca i dalje postoji te u prosjeku iznosi 16,4 % za cijeli prostor EU-a, ali postoje znatne razlike među državama članicama;

H.  budući da se, među ostalim o plaćama sada češće pregovara pojedinačno, što doprinosi nedostatku informacija i transparentnosti u strukturi plaća zaposlenika i stvara okružje u kojemu zaposlenici i/ili njihovi predstavnici ne mogu primijetiti rodnu pristranost i diskriminacijske strukture plaća te ih je izrazito teško dokazati, a to otežava učinkovitu primjenu načela jednake plaće za jednak rad, otežanu i zbog nedostatka pravne sigurnosti u pogledu koncepta rada jednake vrijednosti i zbog proceduralnih prepreka;

I.  budući da je veća jednakost muškaraca i žena korisna za gospodarstvo i za društvo u cjelini i da smanjenje razlike u plaćama žena i muškaraca pomaže smanjenju razine siromaštva i povećava životne prihode žena te da je ono ključno za rast zapošljavanja,konkurentnost i gospodarsku obnovu; budući da je razlika u plaćama još izraženija među ženama s višestrukim nepovoljnim okolnostima, kao što su žene s invaliditetom, žene pripadnice manjina i nekvalificirane žene; budući da su obitelji samohranih roditelja znatno češće suočene sa siromaštvom unatoč zaposlenju i da ima više samohranih majki nego samohranih očeva; budući da stoga razlika u plaćama između žena i muškaraca ima ozbiljan utjecaj na životne uvjete i životne mogućnosti mnogih europskih obitelji;

J.  budući da su stope zapošljavanja općenito niže među ženama nego među muškarcima: budući da je 2013. u 28 država članica EU-a stopa zapošljavanja muškaraca iznosila 69,4 % u usporedbi sa stopom zapošljavanja žena od 58,8 %(4) ;

K.  budući da je u području stope zapošljavanja žena postignut tek ograničen napredak i da je razina profesionalne i sektorske segregacije žena i muškaraca na različite vrste poslova i dalje relativno visoka te se unatoč postojećem okviru na razini EU-a i na nacionalnoj razini u nekim strukovnim kategorijama zapošljavaju uglavnom žene, a ti su sektori i zanimanja često slabije plaćeni ili manje cijenjeni; budući da ta situacija također utječe na razliku u plaćama između žena i muškaraca tijekom životnog vijeka; budući da vertikalna segregacija, prema kojoj žene većinom rade na nepuno radno vrijeme, na manje plaćenim ili hijerarhijski nižim radnim mjestima, također pridonosi razlici u plaćama; budući da horizontalna i vertikalna segregacija predstavljaju prepreke profesionalnom razvoju žena i vode do nižih razina vidljivosti i zastupljenosti žena u društvenim i javnim sferama te kao takve u širem smislu doprinose većoj nejednakosti spolova i budući da bi prevladavanje tih segregacija i zapošljavanje većeg broja žena na više pozicije u organizacijskim hijerarhijama pružili pozitivne primjere za mlade žene i djevojke;

L.  budući da su razine zaposlenosti niže u ruralnim područjima i, povrh toga, mnoge žene nisu uključene u službeno tržište rada te stoga nisu registrirane kao nezaposlene ili uključene u statistiku nezaposlenosti, što uzrokuje određene financijske i pravne probleme u odnosu na pravo na rodiljni dopust i bolovanje, stjecanje prava na mirovinu i pristup socijalnom osiguranju, kao i probleme u slučaju razvoda; budući da su ruralna područja u nepovoljnom položaju zbog nedostatka mogućnosti za visokokvalitetno zaposlenje;

M.  budući da su osnaživanje žena i djevojaka obrazovanjem, posebice na poljima znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike, te poticanje žena da sudjeluju u strukovnom osposobljavanju i programima cjeloživotnog učenja u svim sektorima važni elementi promicanja jednakog postupanja i jednakih mogućnosti pri zapošljavanju; budući da se vještine i sposobnosti žena često podcjenjuju, kao i profesije i poslovi u kojima prevladavaju žene, a da to nije nužno opravdano bilo kakvim objektivnim kriterijima;

N.  budući da se u Direktivi 2006/54/EZ navodi da države članice mogu, radi osiguravanja stvarne i potpune jednakosti muškaraca i žena u poslovnom životu, nastaviti provoditi odnosno donositi mjere koje predviđaju posebne povlastice kako bi podzastupljenom spolu olakšale obavljanje određenog zanimanja ili spriječile odnosno ublažile teškoće u profesionalnoj karijeri(5);

O.  budući da su majčinstvo i briga za djecu, starije i bolesne članove obitelji ili članove obitelji s invaliditetom dodatni posao, katkad i na puno radno vrijeme, te da ga obavljaju gotovo isključivo žene; budući da je taj posao rijetko plaćen i da se ne cijeni dovoljno u društvu, iako je od ogromne društvene važnosti, doprinosi socijalnoj skrbi i mjerljiv je ekonomskim pokazateljima kao što je BDP-a; budući da to rezultira povećanjem postojećih razlika u plaćama između žena i muškaraca te šteti ženama u njihovim karijerama zbog troška godina provedenih izvan tržišta rada ili smanjenog broja radnih sati zbog nepunog radnog vremena te da shodno tome povećava i razliku u mirovinama žena i muškaraca; budući da se utjecaj tih elemenata na prihode tijekom života među državama članicama razlikuje ovisno o razini potpore, uključujući pružanje skrbi za djecu, koju zakonodavnim mjerama ili kolektivnim ugovorima dobivaju roditelji;

P.  budući da se razlika u plaćama između žena i muškaraca povećava nakon umirovljenja, pa su tako razlike u mirovinama znatno veće nego razlike u plaćama; budući da žene u prosjeku primaju 39 % manju mirovinu od muškaraca; budući da tu situaciju uzrokuju društveni i gospodarski faktori poput strukovnih i izrazito segregacijskih tržišta rada, podcjenjivanja rada žena, većeg udjela žena koje rade na nepuno radno vrijeme, imaju manje satnice i manje radnog staža; budući da to povećava rizik od siromaštva za žene u mirovini; budući da više od trećine starijih žena u EU-u nema ni jedan oblik mirovine;

Q.  budući da određenim skupinama žena prijeti višestruka diskriminacija pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja, uključujući pripadnice etničkih manjina, homoseksualne i biseksualne žene, transrodne žene, neudane žene, žene s invaliditetom i starije žene;

R.  budući da se u „preinačenoj Direktivi” jasno navodi da su svi oblici nepovoljnijeg postupanja u vezi s trudnoćom ili rodiljnim dopustom diskriminacija; budući da se u njoj izričito predviđa pravo na povratak na isto ili istovjetno radno mjesto nakon rodiljnog dopusta te zaštita žena i muškarca od otpuštanja zbog korištenja prava na roditeljski i/ili posvojiteljski dopust;

S.  budući da socijalni partneri (sindikati i poslodavci) i organizacije civilnog društva imaju vrlo važnu ulogu u poticanju jednakog postupanja i promicanju pojma rada temeljenog na jednakoj plaći;

T.  budući da tijela za jednakost postoje u svim državama članicama, ali se njihov rad i utjecaj bitno razlikuje ovisno o razini njihove neovisnosti i njihovim sposobnostima i resursima; budući da bi takvim tijelima trebalo pružiti odgovarajuću podršku te ih ojačati za obavljanje njihovih zadaća kada je riječ o promicanju, nadziranju i podržavanju jednakog postupanja na neovisan i učinkovit način;

U.  budući da je Parlament opetovano pozivao Komisiju na reviziju postojećeg zakonodavstva kako bi se pronašlo rješenje za razliku u plaćama između žena i muškaraca; budući da bi se ukidanjem te razlike povećala stopa zaposlenosti među ženama, čime bi se poboljšala situacija mnogih europskih obitelji i smanjio rizik od siromaštva za žene, posebno za žene u mirovini;

V.  budući da bi ukidanje razlike u plaćama između žena i muškaraca predstavljalo način postizanja ciljeva strategije Europa 2020. u pogledu zapošljavanja i smanjenja siromaštva i osiguravanja slobodnog kretanja radnika kao temeljne europske slobode; budući da će, prema zaključcima procjene europske dodane vrijednosti(6), smanjenje od jednog postotnog boda u razlici plaća između žena i muškaraca povećati ekonomski rast za 0,1 %;

W.  budući da tradicionalne rodne uloge i stereotipi i dalje imaju velik utjecaj na raspodjelu rada u domaćinstvu, obrazovanju, karijeri, na radnom mjestu te u društvu u cjelini;

Ukupna ocjena

1.  prima na znanje da su, općenito govoreći, države članice uskladile svoje nacionalno zakonodavstvo sa zakonodavstvom EU-a(7); ističe da se samo ispravno prenošenje odredbi iz „preinačene Direktive” u nacionalno zakonodavstvo pokazalo nedovoljnim za postizanje pune primjene i učinkovite provedbe te Direktive te da razlike u plaći između žena i muškaraca i dalje postoje,

2.  žali što je, iako su države članice morale prenijeti samo „suštinske izmjene” iz „preinačene Direktive”, prenošenje Direktive bilo dovoljno jasne i točne prirode u samo dvjema državama članicama, dok je u preostalih 26 država članica to pitanje još otvoreno; ipak, ističe da te promjene nisu bile jasno određene; ističe činjenicu da su napori Komisije u nadzoru provedbe imali ograničen učinak na osiguravanje usklađenog pristupa i potrebnih smjernica za učinkovitu provedbu na nacionalnoj razini;

3.  naglašava činjenicu da države članice nisu iskoristile priliku da pojednostave i moderniziraju svoja zakonodavstva o jednakim mogućnostima i jednakom postupanju prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada; ističe da se od država članica ne očekuje samo da prenesu Direktivu već i da osiguraju nadzor nad provedbom načela jednakih plaća i korištenje svih dostupnih pravnih lijekova za diskriminaciju u plaćama;

4.  žali što Komisija još nije donijela zakonodavnu inicijativu koju je namjeravala predstaviti prošle godine radi promicanja i omogućavanja učinkovite provedbe načela jednakih plaća u praksi; stoga poziva Komisiju da odredi slabe točke „preinačene Direktive” i da hitno pripremi zakonodavni prijedlog kojim će se Direktiva zamijeniti, a koji će sadržavati učinkovitije mjere nadzora nad provedbom i primjenom Direktive u državama članicama;

5.  također ističe da se zbog straha od gubitka posla mnoge žene odriču usklađivanja poslovnog i privatnog života tako da rade na skraćeno radno vrijeme ili slično, što otežava uravnotežen obiteljski život, a u nekim je državama članicama pojačalo pad stope nataliteta; poziva Komisiju da ocijeni taj trend i mjere koje su različite vlade poduzele protiv te pojave te da predstavi mjere za smanjenje učinka krize na jednako postupanje na radnom mjestu i ravnotežu između poslovnog i privatnog života;

Primjena odredbi o jednakoj plaći

6.  ističe činjenicu da, iako su razlike u stopama zaposlenosti i plaćama između muškaraca i žena posljednjih godina možda malo smanjene, to nije rezultat boljeg položaja žena, nego posljedica pada stope zaposlenosti i razine plaća muškaraca tijekom gospodarske krize;

7.  naglašava činjenicu da se u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije načelo jednake plaće mora poštovati u svim elementima naknade koja se isplaćuje muškarcima i ženama;

8.  ponovno ističe potrebu za jasnim i usklađenim definiranjem sljedećih pojmova radi usporedbe na razini EU-a: razlika u plaćama između žena i muškaraca, razlika u mirovinama između žena i muškaraca, primanja, izravna i neizravna diskriminacija u plaćama te posebice rad koji se smatra „jednakim” i rad jednake vrijednosti; smatra da bi, u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije, vrijednost rada trebalo procjenjivati i uspoređivati na temelju objektivnih kriterija kao što su uvjeti u pogledu obrazovanja, stručnosti i osposobljavanja, vještine, zalaganje i odgovornost, obavljeni posao i priroda zadataka povezanih s poslom; naglašava da zbog postojanja različitih vrsta ugovora o radu, i zakonskih i ugovornih, trenutno izračunavanje razlika u plaćama između žena i muškaraca može dovesti do iskrivljenog poimanja problema jednakih plaća; poziva Komisiju da analizira te moguće krive zaključke i da predloži prikladna rješenja, uključujući uvođenje obveznih revizija plaća za trgovačka društva uvrštena na burze u državama članicama EU-a, osim za mala i srednja poduzeća, te mogućnost sankcija u slučaju nesukladnosti;

9.  poziva Komisiju i države članice da zabilježe primjenu postojećih sustava ocjenjivanja i klasifikacije, koji se međusobno znatno razlikuju; poziva Komisiju da predstavi smjernice za rodno neutralne sustave ocjenjivanja i klasifikacije radnih mjesta, uključujući posebne mjere poput proporcionalne zastupljenosti žena i muškaraca u odborima za ocjenjivanje, uvođenja rodno neutralnih opisa radnih mjesta i koeficijenata te definiranja jasnih kriterija za ocjenjivanje vrijednosti rada; poziva države članice da uvedu i koriste jasne i rodno neutralne sustave ocjenjivanja i klasifikacije rada utemeljene na smjernicama koje je objavila Komisija kako bi otkrile neizravnu diskriminaciju u pogledu plaća povezanu s podcjenjivanjem poslova koje najčešće obavljaju žene;

10.  podržava stav da bi se sustavi ocjenjivanja i klasifikacije radnih mjesta po mogućnosti trebali temeljiti na kolektivnom pregovaranju;

11.  ističe da će jasan i ujednačen sustav klasifikacije radnih mjesta i veća transparentnost plaća poboljšati pristup pravosuđu; prima na znanje da je nekoliko država članica već poduzelo posebne mjere za transparentnost plaća; naglašava razlike koje postoje među tim mjerama i prima na znanje preporuke Komisije o transparentnosti plaća iz 2014., iako žali što nisu obvezujuće prirode; poziva države članice da aktivno primijene te preporuke Komisije transparentnošću i daljnjim pozitivnim djelovanjem preko zakonodavstva jer se to pokazalo uspješnim, uvođenjem preporučenih i prilagođenih mjera za transparentnost plaća; poziva Komisiju da ocijeni stvarni učinak tih preporuka, uključujući zahtjev da trgovačka društva redovito izvješćuju o prosječnim primanjima prema kategorijama ili položajima zaposlenika, razvrstanima i prema spolu; poziva Komisiju da u novi zakonodavni prijedlog uključi mjere spomenute u preporukama Komisije iz 2014. o transparentnosti plaća, razlici u plaćama između žena i muškaraca i ovlastima tijela za jednakost spolova; poziva države članice da vrše pritisak kako bi se ukinule prakse nejednakih plaća te da promiče transparentnost plaća što, među ostalim dionicima, zahtijevaju sindikati i tijela za jednakost spolova;

Primjena odredbi o jednakom postupanju

12.  ističe važnost suzbijanja neizravne diskriminacije u okviru mirovinskih sustava, i to ne samo u strukovnim sustavima nego i u zakonskim mirovinskim sustavima; naglašava da je Sud Europske unije jasno utvrdio da se na strukovne mirovinske sustave treba gledati jednako kao i na plaće te da se stoga načelo jednakog postupanja primjenjuje i na njih unatoč činjenici da je razlikovanje između zakonskih i strukovnih mirovinskih sustava u nekim državama članicama problematično i da u nekima pojam sustava strukovnog mirovinskog osiguranja ne postoji, što bi moglo dovesti do neizravne diskriminacije na tržištu rada; priznaje da žene imaju ograničeniji pristup strukovnim mirovinskim sustavima zbog kraćeg radnog vremena, kraćeg radnog vijeka, horizontalne i vertikalne rodne segregacije na tržištu rada i razlike u plaćama između žena i muškaraca te da sustavi koji se temelje na doprinosima rijetko uzimaju u obzir prekide radnog odnosa zbog brige o bližnjima ili nesvojevoljni rad na nepuno radno vrijeme; poziva Komisiju da ispita učinak prijelaza sa zakonskih državnih mirovina na strukovne i privatne sustave na razliku u mirovinama između žena i muškaraca; poziva Komisiju da pažljivo nadzire provedbu tog načela te da o njoj izvješćuje jer se pokazalo da je u nekim državama članicama prijenos bio nejasan;

13.  poziva države članice da osiguraju zaštitu prava majki i da poduzmu mjere za sprečavanje nepoštenog otpuštanja radnica tijekom trudnoće i pri povratku na posao nakon rodiljnog dopusta; poziva Vijeće da konačno usvoji zajedničko stajalište o reviziji direktive kojom se uvode mjere za promicanje poboljšanja zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu za trudne radnice te radnice koje su nedavno rodile ili koje doje („Direktiva o rodiljnom dopustu”); poziva Vijeće da što je prije moguće usvoji zajedničko stajalište o prijedlogu direktive o povećanju ravnoteže spolova među nerukovodećim direktorima trgovačkih društava uvrštenih na burze te o drugim povezanim mjerama;

14.  napominje da postoje znatne razlike među državama članicama u provedbi odredbi o zaštiti od diskriminacije s obzirom na rodiljni dopust i roditeljski i/ili posvojiteljski dopust; ističe potrebu za ujednačenim pristupom na nacionalnoj razini u rješavanju postojećih specifičnih izazova, uključujući i razlike kako sektorske (javni-privatni sektor) tako i organizacijske prirode (i među društvima i među velikim, malim i srednjim društvima), situaciju u pogledu netipičnih ugovora i ugovora na nepuno radno vrijeme te praksi okončavanja ugovora na određeno radno vrijeme u razdoblju zaštite, kao i navođenje zaposlenika na dobrovoljno davanje otkaza;

15.  poziva države članice i Komisiju da poduzmu mjere za borbu protiv svih oblika višestruke diskriminacije, zajamče primjenu načela nediskriminacije i jednakosti na tržištu rada i u pristupu zapošljavanju, uključujući diskriminaciju etničkih manjina i osoba s invaliditetom te diskriminaciju na temelju spola, dobi, vjere ili uvjerenja, spolne orijentacije i rodnog identiteta, te posebno da donesu mjere socijalne zaštite kojima će se zajamčiti da plaće i socijalna prava žena, uključujući mirovine, budu jednaki onima koje imaju muškarci koji posjeduju jednako ili slično iskustvo i koji obavljaju jednak posao ili posao jednake vrijednosti;

16.  poziva Komisiju i države članice da stvaranjem učinkovitih nadzornih sustava poduzmu nadzorne i kontrolne mjere za poboljšanje prikupljanja podataka o slučajevima zlostavljanja i diskriminacije na temelju spola, uključujući diskriminaciju u vezi s trudnoćom i rodiljnim dopustom te drugim oblicima dopusta; smatra da je u tim slučajevima također potrebno predvidjeti odredbe za sustav kažnjavanja, ali da je prije svega potrebno poduzeti napore u pogledu prevencije, trudnicama i majkama koje su tek dobile djecu učiniti dostupnima usluge koje im mogu pomoći uskladiti trudnoću ili majčinstvo s poslom, a da pritom nisu prisiljene na odabir između posla i obitelji, kao što je to i dalje prečesto slučaj; poziva Komisiju da u svoje izvješće o ocjeni provedbe Direktive 2006/54/EZ uključi ocjenu provedbe članka 26. (u vezi sa seksualnim uznemiravanjem);

17.  poziva Komisiju da predloži jasne mjere za učinkovitije suzbijanje seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu; žali zbog činjenice da je, unatoč zakonodavstvu EU-a kojim se pojedince štiti od diskriminacije pri zapošljavanju, 30 % transrodnih osoba koje su tražile posao pritom doživjelo diskriminaciju, a u godini prije provođenja studije Agencije za temeljna prava o LGBT osobama diskriminaciju su najviše osjećale transrodne žene; ističe da je to kršenje Povelje o temeljnim pravima Europske unije; poziva Komisiju da pomno prati učinkovitost nacionalnih žalbenih tijela i postupaka u kontekstu provedbe direktiva u području rodne jednakosti u pogledu rodnog identiteta, rodnog izražavanja i promjene spola; poziva Komisiju da državama članicama ponudi stručno znanje o daljnjim načinima rješavanja pitanja diskriminacije pri zapošljavanju zbog „spolnih obilježja”; poziva Komisiju da podrži i potakne države članice da u osposobljavanje u području raznolikosti uključi transrodne i interseksualne osobe te da surađuje s poslodavcima u pogledu mjera na radnom mjestu, odnosno promicanja postupaka anonimnog zapošljavanja; poziva države članice da se koriste sredstvima iz Europskog socijalnog fonda (ESF) kako bi aktivno rješavale pitanje diskriminacije transrodnih osoba u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije;

18.  žali što mnoge države članice pri prenošenju Direktive nisu uvele izričitu zaštitu od diskriminacije koja proizlazi iz promjene spola te poziva Europsku komisiju da države članice smatra odgovornima; ponovno naglašava koliko je važno da države članice u svoje nacionalno zakonodavstvo jasno uključe zabranu svake vrste diskriminacije koja se temelji na spolnoj orijentaciji ili rodnom identitetu; smatra da bi se sadašnja pravna zaštita koja je Direktivom dodijeljena osobama koje se namjeravaju podvrgnuti promjeni spola;,trenutačno su u postupku promjene spola ili su ga već promijenile trebala proširiti na sve transrodne osobe; s tim u vezi poziva da se u sve buduće preinake izričito uključi zabrana diskriminacije na temelju rodnog identiteta;

19.  naglašava da je pristup pravosuđu u tom području ograničen zbog više razloga, kao što su duljina i troškovi postupaka, izazovi s kojima se suočavaju tijela za jednakost u nekim državama članicama, nedostatak transparentnosti plaća, nedostatak besplatne pravne pomoći i strah od stigmatizacije ili od protumjera u slučaju da žrtve progovore o diskriminaciji na radnom mjestu; ističe činjenicu da primjena pravila o teretu dokaza također predstavlja problem u nekoliko država članica, zbog čega je obrana radnica teška s obzirom na to da one često nemaju, ili imaju samo ograničen pristup relevantnim informacijama te k tome strahuju od gubitka posla; poziva države članice i regionalne i lokalne vlasti da preuzmu aktivnu ulogu u pružanju pomoći žrtvama diskriminacije, bilo izravno bilo pružanjem podrške tijelima za jednakost, sindikatima, organizacijama zajednice i NVO-ima koji se bave tim područjem; ističe da bi odgovarajuće rješenje za poboljšanje pristupa pravosuđu u tom području bilo da se neovisnim tijelima za jednakost da ovlast za pružanje potpore žrtvama diskriminacije, uključujući i besplatnu pravnu pomoć, kao i pravo na zastupanje pojedinaca u slučajevima diskriminacije u plaćama; u tom pogledu predlaže uvođenje sustava povjerljivog izvješćivanja u državama članicama koji bi omogućili ženama da prijave moguće slučajeve nejednakog postupanja na radnom mjestu;

20.  poziva Komisiju da ocijeni, razmijeni i usporedi postojeće najbolje prakse i objavi rezultate te ocjene kako bi države članice mogle poduzeti učinkovite mjere za poticanje poslodavaca, sindikata i organizacija uključenih u strukovno osposobljavanje da djeluju u cilju sprečavanja svih oblika rodne diskriminacije, posebno kada je riječ o zlostavljanju i seksualnom zlostavljanju na radnom mjestu, poboljšanjem pristupa zapošljavanju, pružanjem dodatnog strukovnog osposobljavanja i promicanjem najboljih praksi;

21.  poziva Komisiju i države članice da poduzmu mjere za olakšavanje i poboljšanje pristupa žena cjeloživotnom učenju, strukovnom osposobljavanju i mentorskim mrežama diljem Europe, posebice u sektorima u kojima dominiraju muškarci, te za širenje najboljih praksi;

Promicanje jednakog postupanja i socijalnog dijaloga

22.  ponavlja da bi tijela za jednakost trebala imati nadležnost i odgovarajuće resurse i osoblje za nadziranje zakonodavstva o promicanju jednakosti između žena i muškaraca te o tome učinkovito i neovisno izvještavati; naglašava da se u svim državama članicama mora osigurati neovisnost tijela za jednakost te da su države članice odgovorne za točan institucionalni oblik tih tijela;

23.  poziva Komisiju i države članice da socijalne partnere (sindikate i poslodavce), civilno društvo i tijela zadužena za pitanja rodne jednakosti potaknu na promicanje nadzora nad praksama jednakog postupanja prema ženama i muškarcima na radnom mjestu, uključujući i fleksibilne radne uvjete radi lakšeg usklađivanja poslovnog i privatnog života, na daljnje provjere kolektivnih ugovora, mjerodavnih platnih razreda i sustava klasifikacije radnih mjesta kako bi se izbjegle izravna i neizravna diskriminacija žena; naglašava i važnost drugih instrumenata poput kodeksa ponašanja, istraživanja i razmjena iskustava i dobrih praksi u području jednakosti spolova radi osiguravanja bolje zaštite od diskriminacije;

24.  zauzima stajalište da se zaštita podataka ne smije iznositi kao izgovor za neobjavljivanje godišnjih izvješća o plaćama na razini radnog mjesta;

25.  poziva države članice da učvrste obveze velikih i srednjih poduzeća da osiguraju sustavno promicanje jednakog postupanja i da svojim zaposlenicima redovno daju odgovarajuće informacije, uključujući informacije o pitanjima jednakih plaća; ponavlja da bi uvođenje financijskih kazni za poslodavce koji ne poštuju jednakost plaća moglo biti važno sredstvo za uklanjanje razlike u plaćama između žena i muškaraca;

26.  poziva Komisiju i države članice da učvrste institucionalne mehanizme za provedbu načela jednakosti između žena i muškaraca, primjerice osiguravanjem potrebnih tehničkih, ljudskih i financijskih resursa inspekcijama i tijelima za provedbu zakona, kad je riječ o načelu jednakosti plaća, te da potaknu socijalne partnere na analizu dimenzije jednakosti u kolektivnim ugovorima;

27.  skreće pozornost na potrebu za jačanjem javnih mehanizama za inspekciju rada i usvajanjem metoda za mjerenje vrijednosti rada i, primjerice, identifikaciju nisko plaćenih zanimanja u kojima su uglavnom zaposlene žene, što upućuje na oblik neizravne diskriminacije s obzirom na plaće;

28.  poziva Komisiju i države članice da pojačaju značajne mjere za podizanje razine svijesti u pogledu prava žrtava diskriminacije na temelju spola; ističe potrebu za suradnjom svih dionika, uključujući tijela za jednakost, socijalne partnere (sindikate i poslodavce) i NVO-e, kako bi se riješilo pitanje stereotipa o radu žena i muškaraca te načina na koji oni utječu na vrednovanje posla i nižu plaću, ali i na zapošljavanje;

29.  ističe da je jedna od novosti uvedenih „preinačenom Direktivom” navođenje usklađivanja poslovnog, privatnog i obiteljskog života; poziva Komisiju da, nakon savjetovanja s državama članicama i socijalnim partnerima (sindikatima i poslodavcima), osmisli konkretne mjere kojima bi se u tom području osigurala veća prava za muškarce i za žene; naglašava da je za to posebno potrebno izgraditi javne ustanove za skrb o djeci u skladu s ciljevima iz Barcelone;

30.  poziva Komisiju i države članice da na europskoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini šire informacije o jednakosti plaća za žene i muškarce, razlici u mirovinama između žena i muškaraca te izravnoj i neizravnoj diskriminaciji žena na radnom mjestu, kao i da podižu razinu javne svijesti o tim pitanjima; poziva Komisiju da uspostavi europsku godinu za borbu protiv razlike u plaćama između žena i muškaraca;

31.  sa zanimanjem primjećuje da se mnoge žene odlučuju na samozapošljavanje jer je to jedini način rada koji im omogućuje kombiniranje obiteljskog i poslovnog života; ipak, napominje da se u mnogim državama članicama njihova socijalna zaštita i povlastice ne mogu usporediti s onima zaposlenih radnika;

Preporuke

32.  ponavlja svoj poziv državama članicama da dosljedno provedu i primijene preinačenu Direktivu 2006/54/EZ i da potaknu socijalne partnere (sindikate i poslodavce) i NVO-e na preuzimanje aktivnije uloge u pospješivanju jednakog postupanja, među ostalim akcijskim planovima kojima bi se ispravile sve razlike u plaćama žena i muškaraca, uz konkretno djelovanje i nadzor nad ishodom, i to na razini trgovačkih društava, sektora, države i EU-a;

33.  poziva Komisiju da nakon svog izvješća o primjeni „preinačene Direktive” i ove rezolucije revidira preinačenu Direktivu 2006/54/EZ, na što je Parlament već pozvao, posebice u svojoj Rezoluciji od 24. svibnja 2012. koja sadrži konkretne i jasne preporuke;

34.  naglašava činjenicu da su rodno neutralni sustavi za klasificiranje i ocjenjivanje radnih mjesta te transparentnost plaća neizostavne mjere poticanja jednakog postupanja; poziva Komisiju, s tim u vezi, da te mjere uvrsti u svoj prijedlog nove direktive kojom bi se zamijenila „preinačena Direktiva”; ističe da načelu slobodnog kretanja radnika kao jedne od temeljnih europskih sloboda odgovara isključivo usklađeni pristup;

35.  ističe potrebu da se nađe metoda ocjenjivanja rada bez rodne pristranosti prema kojoj bi se rad uspoređivao na temelju opsega i složenosti kako bi se odredio položaj jednog posla u odnosu na drugi unutar danog sektora ili organizacije, bez obzira na to obavljaju li taj posao žene ili muškarci;

36.  poziva na uravnoteženu rodnu zastupljenost u upravnim odborima društava;

37.  poziva Komisiju da novom direktivom uvede obvezne revizije plaća za društva uvrštena na burze država članica EU-a, osim malih i srednjih poduzeća, kako bi se naznačila razlika u plaćama između žena i muškaraca te da uvede sankcije na razini EU-a kojima bi se društva koja ne ispunjavaju svoje obveze u vezi s jednakošću spolova isključila iz javne nabave roba i usluga financirane iz proračuna EU-a; poziva države članice da isto primijene i na društva financirana javnim subvencijama;

38.  poziva države članice da djeluju kao primjer u pogledu borbe protiv nejednakih plaća žena u vlasti, javnim institucijama i općenito javnim trgovačkim društvima;

39.  poziva Komisiju da uvede zajedničke standarde i provjere kako bi se osigurala neovisnost i učinkovitost nacionalnih tijela za jednakost;

40.  poziva države članice da poduzmu potrebne mjere kako bi se osiguralo da žrtve nejednakog postupanja i diskriminacije, posebice žrtve višestruke diskriminacije, imaju pravo na razmjernu odštetu u skladu s pravnim odredbama na snazi;

41.  poziva države članice da poduzmu potrebne korake za prebacivanje tereta dokazivanja i osiguraju da uvijek poslodavac bude taj koji mora dokazati da razlike u postupanju koje možda postoje nisu dovele do ikakve diskriminacije;

42.  naglašava potrebu za većim naporima na nacionalnoj razini i na razini EU-a u pogledu borbe protiv daljnjeg postojanja stereotipa provođenjem kampanja za podizanje razine svijesti namijenjenih svim razinama društva, većom uključenošću medija, strategijom za poticanje žena na odabir karijera i profesija u kojima su manje zastupljene te uvođenjem rodnih pitanja u obrazovanje i strukovno osposobljavanje;

43.  naglašava činjenicu da se samo djelotvornom provedbom načela jednakog postupanja može istinski poboljšati položaj žena na tržištu rada te da to iziskuje istinsku političku volju i stratešku suradnju različitih sudionika na europskoj, nacionalnoj, sektorskoj i organizacijskoj razini; stoga poziva Komisiju da sastavi aktivnu strategiju, zajedno s referentnim točkama i dugoročnim i vremenski ograničenim ciljevima za smanjenje indeksa nejednakosti na polju zaposlenosti i nezaposlenosti, kao što je to već uspješno provedeno u drugim područjima, primjerice smanjenjem broja prometnih nesreća u EU-u;

44.  poziva države članice da aktivno primjenjuju načelo rodne jednakosti pri planiranju proračuna kako bi se ubrzalo poboljšanje situacije žena na tržištu rada; poziva Komisiju da potiče razmjenu najboljih praksi za primjenu načela rodne jednakosti pri planiranju proračuna;

45.  naglašava važnost poduzimanja pozitivnih mjera koje potiču uključivanje žena u donošenje političkih i gospodarskih odluka; ističe da su se obvezujuće kvote pokazale jednim od najboljih načina za postizanje tog cilja;

46.  ističe da su također potrebne pozitivne mjere za poticanje slabije zastupljenog spola na zapošljavanje u određenim profesijama u kojima postoji jasna horizontalna rodna segregacija;

47.  poziva Komisiju da razmotri čimbenike koji dovode do razlika u mirovinama i da procijeni potrebu za konkretnim mjerama za smanjenje tih razlika na nacionalnoj razini i na razini EU-a, uključujući zakonodavne i/ili nezakonodavne mjere;

48.  poziva države članice i Komisiju da poduzmu odgovarajuće mjere za smanjenje razlike u mirovinama među spolovima, koja je izravna posljedica razlike u plaćama, te da ocijene utjecaj novih mirovinskih sustava na različite skupine žena, s posebnim naglaskom na ugovorima na nepuno radno vrijeme i netipične oblike zapošljavanja;

49.  poziva Komisiju i države članice da se suprotstave nejednakosti u plaćama među spolovima u svim relevantnim politikama EU-a i nacionalnim programima, a posebno u onima usmjerenima na borbu protiv siromaštva;

50.  poziva Komisiju da provede studiju kojom bi se usporedile situacije majki koje rade, majki koje odaberu ostanak kod kuće i žena bez djece kako bi se doznalo više o položaju svake od tih skupina žena na tržištu rada, s posebnim naglaskom na razinama zapošljavanja, razlikama u plaćama i mirovinama i razvoju karijera;

51.  naglašava da je za osiguravanje provedbe i praćenja Direktive važno imati pouzdane, usporedive i dostupne pokazatelje količine i kvalitete, kao i statistiku prema spolovima te podsjeća na ulogu Europskog instituta za jednakost spolova u tom području; poziva države članice da Eurostatu dostave visokokvalitetnu godišnju statistiku o razlici u plaćama između žena i muškaraca kako bi bilo moguće procijeniti razvoj situacije diljem EU-a;

52.  poziva Komisiju da provede studiju o tome kako postupci u vezi sa službenim priznavanjem promjene spola osobe, ili nedostatak takvih postupaka, utječu na položaj transrodnih osoba na tržištu rada, posebice na njihov pristup zapošljavanju, razinu primanja, razvoj karijere i mirovine;

53.  ističe da u preporuke za pojedinačne države u okviru Europskog semestra treba uvrstiti ciljeve kojima se smanjuje razlika u plaćama i mirovinama između žena i muškaraca, diskriminacija i opasnost od siromaštva među starijim ženama i kojima se učinkovito primjenjuju načela jednakog postupanja;

54.  poziva Komisiju da pomno prouči stanje zaposlenosti žena u trećem sektoru, socijalnom gospodarstvu i gospodarstvu suradnje, te da što je prije moguće predloži strategiju za promicanje i zaštitu radnih mjesta i položaja žena u tim sektorima;

55.  poziva države članice da ulože još veći trud u borbu protiv neprijavljenog rada i nesigurnih radnih mjesta; ističe činjenicu da visok postotak neprijavljenog rada obavljaju žene, što negativno utječe na njihove prihode, njihovo socijalno osiguranje i zaštitu te ima loš utjecaj na razine BDP-a u EU-u; ističe potrebu da se posebna pozornost posveti poslovima u kućanstvu, koji uglavnom obavljaju žene i koji su poseban izazov jer su dio neformalnog sektora, obavljaju se pojedinačno i po svojoj su prirodi nevidljivi te su stoga za učinkovito rješavanje tog problema potrebne posebno prilagođene mjere; nadalje, žali zbog zloupotrebe netipičnih vrsta ugovora, uključujući one bez definiranog radnog vremena kako bi se izbjegle obaveze u pogledu zapošljavanja i socijalne zaštite; žali zbog činjenice da se povećao broj žena koje su siromašne unatoč zaposlenju;

56.  ističe da bi Komisija trebala predložiti aktivnosti u cilju: (a) smanjenja razlike u plaćama između žena i muškaraca; (b) povećanja ekonomske neovisnosti žena; (c) olakšavanja pristupa žena tržištu rada i njihova napretka u karijeri; (d) temeljnog povećanja jednakosti pri donošenju odluka; i (e) otklanjanja diskriminacijskih struktura i praksi u pogledu spola;

o
o   o

57.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)SL L 204, 26.7.2006., str. 23.
(2)Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0375.
(3)SL C 264 E, 13.9.2013., str. 75.
(4)http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/Employment_statistics/hr
(5)Članak 3. Direktive 2006/54/EZ i članak 157. stavak 4. UFEU-a.
(6)Ocjena europske dodane vrijednosti „Primjena načela jednake plaće za muškarce i žene koji obavljaju jednak rad jednake vrijednosti” koju je izvršio Parlament 2013. godine.
(7)Sukladno Izvješću Komisije o primjeni preinačene Direktive (COM(2013)0861).

Pravna napomena