Indeks 
Usvojeni tekstovi
Srijeda, 25. studenog 2015. - StrasbourgZavršno izdanje
Nacrt izmjene proračuna br. 8/2015: Vlastita sredstva i Europski nadzornik za zaštitu podataka
 Mobilizacija instrumenta fleksibilnosti za hitne proračunske mjere za rješavanje izbjegličke krize
 Aktivacija Fonda solidarnosti EU-a radi isplate predujmova u proračunu za 2016.
 Proračunski postupak za 2016.: zajednički tekst
 Odluke o porezima i ostale mjere slične prirode ili učinka
 Odobrenje za korištenje di-(2-etilheksil) ftalata (DEHP)
 Suzbijanje radikalizacije i novačenja europskih građana u terorističkim organizacijama
 Strateški okvir EU-a o zdravlju i sigurnosti na radu 2014. – 2020.

Nacrt izmjene proračuna br. 8/2015: Vlastita sredstva i Europski nadzornik za zaštitu podataka
PDF 321kWORD 71k
Rezolucija Europskog parlamenta od 25. studenoga 2015. o stajalištu Vijeća o nacrtu izmjene proračuna br. 8/2015 Europske unije za financijsku godinu 2015. – vlastita sredstva i Europski nadzornik za zaštitu podataka (13439/2015 – C8-0341/2015 – 2015/2269(BUD))
P8_TA(2015)0404A8-0337/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 314. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(1), a posebno njezin članak 41.,

–  uzimajući u obzir opći proračun Europske unije za financijsku godinu 2015., konačno donesen 17. prosinca 2014.(2),

–  uzimajući u obzir izmjenu proračuna br. 1/2015, konačno donesenu 28. travnja 2015.(3),

–  uzimajući u obzir izmjene proračuna br. 2/2015, br. 3/2015, br. 4/2015 i br. 5/2015, konačno donesene 7. srpnja 2015.(4),

–  uzimajući u obzir izmjene proračuna br. 6/2015 i br. 7/2015, konačno donesene 14. listopada 2015.,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 2015/623 od 21. travnja 2015. o izmjeni Uredbe (EU, Euratom) br. 1311/2013 kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(6),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(7),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2007/436/EZ, Euratom od 7. lipnja 2007. o sustavu vlastitih sredstava Europskih zajednica(8),

–  uzimajući u obzir nacrt izmjene proračuna br. 8/2015. koji je Komisija usvojila 19. listopada 2015. (COM(2015)0545),

–  uzimajući u obzir stajalište o nacrtu izmjene proračuna br. 8/2015. koje je Vijeće usvojilo 10. studenog 2015. i proslijedilo Europskom parlamentu istog dana. (13439/2015 – C8‑0341/2015),

–  uzimajući u obzir članke 88. i 91. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A8-0337/2015),

A.  budući da se nacrt izmjene proračuna br. 8/2015 odnosi na reviziju predviđanja tradicionalnih vlastitih sredstava (carine) i na unošenje u proračun ostatka salda vlastitih sredstava koja proizlaze iz PDV-a i BND-a za 2014. te salda vlastitih sredstava koja proizlaze iz PDV-a i BND-a za 2015.;

B.  budući da se u nacrtu izmjene proračuna br. 8/2015 također ažuriraju predviđanja ostalih vlastitih sredstava;

C.  budući da se u nacrtu izmjene proračuna br. 8/2015 također predviđa smanjenje u iznosu od 123 474 EUR kako u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza tako i u odobrenim sredstvima za plaćanja u proračunu Europskog nadzornika za zaštitu podataka;

D.  budući da iz nacrta izmjene proračuna br. 8/2015 proizlazi smanjenje doprinosa država članica na temelju BND-a u iznosu od 9,4 milijarde EUR;

1.  prima na znanje nacrt izmjene proračuna br. 8/2015, u obliku u kojemu ga je podnijela Komisija, i stajalište Vijeća o njemu;

2.  napominje da nacrt izmjene proračuna br. 8/2015 u svojoj cijelosti za posljedicu ima smanjenje doprinosa država članica proračunu Unije u iznosu od 9 403,4 milijuna EUR;

3.  ističe da su za rješavanje trenutačne izbjegličke krize potrebna znatna dodatna financijska sredstva;

4.  napominje da države članice još nisu ispunile svoje financijske obveze prema uzajamnom fondu za Afriku, uzajamnom fondu za Siriju i agencijama UN-a koje pružaju pomoć izbjeglicama; koje su potvrdile na neslužbenom sastanku čelnika država i vlada o migraciji održanom 23. rujna 2015., sastanku Europskog vijeća od 15. listopada 2015. i sastanku na vrhu u Valletti od 11. i 12. studenog 2015.; izražava žaljenje što su prema podacima Komisije početkom studenog 2015. države članice trebale uplatiti još 2,3 milijarde EUR;

5.  napominje da će za pružanje humanitarne pomoći duž tranzitnih ruta i za nošenje s izazovima koje predstavlja dosad nezabilježen broj izbjeglica u europskim gradovima i regijama biti potrebna dodatna financijska sredstva;

6.  izražava duboko žaljenje što tijekom mirenja nije postignut čvrst kompromis kako bi se sredstva iz nacrta izmjene proračuna br. 8/2015 preusmjerila za izbjegličku krizu; međutim očekuje da će države članice u cijelosti ispuniti obveze koje su preuzele;

7.  prihvaća stajalište Vijeća o nacrtu izmjene proračuna br. 8/2015.;

8.  nalaže svojem predsjedniku da proglasi izmjenu proračuna br. 8/2015. konačno donesenom i da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;

9.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Revizorskom sudu i nacionalnim parlamentima.

(1) SL L 298, 26.10.2012., str. 1.
(2) SL L 69, 13.3.2015., str. 1.
(3) SL L 190, 17.7.2015., str. 1.
(4) SL L 261, 7.10.2015.
(5) SL L 347, 20.12.2013., str. 884.
(6) SL L 103, 22.4.2015., str. 1.
(7) SL C 373, 20.12.2013., str. 1.
(8) SL L 163, 23.6.2007., str. 17.


Mobilizacija instrumenta fleksibilnosti za hitne proračunske mjere za rješavanje izbjegličke krize
PDF 335kWORD 71k
Rezolucija
Prilog
Rezolucija Europskog parlamenta od 25. studenoga 2015. o prijedlogu Odluke Europskog parlamenta i Vijeća o mobilizaciji instrumenata fleksibilnosti za hitne proračunske mjere za rješavanje izbjegličke krize u skladu s točkom 12. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (COM(2015)0514 – C8-0308/2015 – 2015/2264(BUD))
P8_TA(2015)0405A8-0336/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2015)0514 – C8‑0308/2015),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(1) te posebno njezin članak 11.,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 2015/623 od 21. travnja 2015. kojom se izmjenjuje Uredba (EU, Euratom) br. 1311/2013 kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. ‒ 2020.(2),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(3) te posebno njegovu točku 12.,

–  uzimajući u obzir nacrt općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016., koji je Komisija usvojila 24. lipnja 2015. (COM(2015)0300), kako je izmijenjen pismima izmjene br. 1/2016 (COM(2015)0317) i br. 2/2016 (COM(2015)0513);

–  uzimajući u obzir stajalište o nacrtu općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016. koje je Vijeće usvojilo 4. rujna 2015. i proslijedilo Europskom parlamentu 17. rujna 2015. (11706/2015 – C8-0274/2015),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište o nacrtu općeg proračuna za 2016. usvojeno 28. listopada 2015.(4) ,

–  uzimajući u obzir zajednički tekst koji je Odbor za mirenje odobrio 14. studenog 2015. (14195/2015 – C8-0353/2015),

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A8-0336/2015),

A.  budući da se nakon razmatranja svih mogućnosti preraspodjele odobrenih sredstava za preuzimanje obveza u okviru naslova 3. i naslova 4. mobilizacija instrumenta fleksibilnosti za odobrena sredstva za preuzimanje obveza čini nužnom;

B.  budući da je Komisija predložila mobilizaciju instrumenta fleksibilnosti kako bi se financiranje u općem proračunu Unije za financijsku godinu 2016. povećalo preko gornje granice iz naslova 3. za 1 504 milijuna EUR u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza radi financiranja mjera iz Europskog migracijskog programa;

C.  budući da je, uz dodatan iznos od 1 506 milijuna EUR iznad gornje granice iz naslova 3., Odbor za mirenje koji se sastao radi proračuna za 2016. odobrio prijedlog izaslanstva Parlamenta za daljnju mobilizaciju instrumenta fleksibilnosti za 24 milijuna EUR iznad gornje granice iz naslova 4. s ciljem rješavanja vanjske dimenzije izazova nastalih izbjegličkom krizom;

D.  budući da je ukupan iznos instrumenta fleksibilnosti za financijsku godinu 2016., koji uključuje neiskorištene iznose iz financijskih godina 2014. i 2015., u cijelosti potrošen;

1.  napominje da zbog gornjih granica za 2016. iz naslova 3. i naslova 4. nije moguće prikladno financirati hitne mjere u području migracije i izbjeglica;

2.  stoga se slaže da se instrument fleksibilnosti mobilizira iznosom od 1 530 milijuna EUR u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza;

3.  slaže se i s predloženom dodjelom odgovarajućih odobrenih sredstava za plaćanje od 734,2 milijuna EUR u 2016., 654,2 milijuna EUR u 2017., 83 milijuna EUR u 2018. i 58,6 milijuna EUR u 2019.;

4.  ponavlja da se mobilizacijom tog instrumenta, kako je predviđeno u članku 11. Uredbe o VFO-u, još jednom potvrđuje koliko je presudno da proračun Unije bude fleksibilniji; napominje da su ta dodatna odobrena sredstva dostupna zahvaljujući isključivo prijenosu neiskorištenih sredstava iz instrumenta fleksibilnosti za financijske godine 2014. i 2015.; naglašava da se ni jedan iznos neće prenijeti u financijsku godinu 2017., čime će se svaka mobilizacija instrumenta fleksibilnosti ograničiti na godišnju gornju granicu od 471 milijun EUR (u cijenama iz 2011.);

5.  ponavlja svoj dugogodišnji stav da se, ne dovodeći u pitanje mogućnost mobilizacije odobrenih sredstava za plaćanja za pojedine proračunske linije preko instrumenta fleksibilnosti bez prethodne mobilizacije sredstava za preuzimanje obveza, plaćanja koja proizlaze iz prethodno mobiliziranih obveza preko instrumenta fleksibilnosti mogu računati samo iznad gornjih granica;

6.  odobrava Odluku priloženu ovoj Rezoluciji;

7.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše ovu Odluku zajedno s predsjednikom Vijeća te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;

8.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju, zajedno s njezinim Prilogom, proslijedi Vijeću i Komisiji.

PRILOG:

ODLUKA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o mobilizaciji instrumenta fleksibilnosti za hitne proračunske mjere za rješavanje izbjegličke krize

(Tekst ovog priloga nije naveden ovdje budući da odgovara konačnom aktu, Odluci (EU) 2016/253.)

(1)SL L 347, 20.12.2013., str. 884.
(2)SL L 103, 22.4.2015., str. 1.
(3)SL C 373, 20.12.2013., str. 1.
(4)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0376.


Aktivacija Fonda solidarnosti EU-a radi isplate predujmova u proračunu za 2016.
PDF 326kWORD 64k
Rezolucija
Prilog
Rezolucija Europskog parlamenta od 25. studenoga 2015. o prijedlogu Odluke Europskog parlamenta i Vijeća o aktivaciji Fonda solidarnosti EU-a u skladu s točkom 11. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju, radi isplate predujmova u proračunu za 2016. (COM(2015)0281 – C8-0133/2015 – 2015/2123(BUD))
P8_TA(2015)0406A8-0335/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2015)0281 – C8-0133/2015),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2012/2002 od 11. studenog 2002. o osnivanju Fonda solidarnosti Europske unije(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(2) te posebno njezin članak 10.,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(3) te posebno njegovu točku 11.,

–  uzimajući u obzir zajednički tekst koji je prihvatio Odbor za mirenje 14. studenog 2015. (14195/2015 – C8-0353/2015),

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A8-0335/2015),

A.  budući da je u skladu s člankom 4.a stavkom 4. Uredbe (EZ) br. 2012/2002 iznos od 50 000 000 EUR dostupan za isplatu predujmova preko odobrenih sredstava u općem proračunu Unije;

1.  odobrava Odluku priloženu ovoj Rezoluciji;

2.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše ovu Odluku zajedno s predsjednikom Vijeća te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;

3.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju, zajedno s njezinim Prilogom, proslijedi Vijeću i Komisiji.

PRILOG:

ODLUKA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o aktivaciji Fonda solidarnosti Europske unije za plaćanje predujmova

(Tekst ovog priloga nije naveden ovdje budući da odgovara konačnom aktu, Odluci (EU) 2016/252.)

(1) SL L 311, 14.11.2002., str. 3.
(2) SL L 347, 20.12.2013., str. 884.
(3) SL C 373, 20.12.2013., str. 1.


Proračunski postupak za 2016.: zajednički tekst
PDF 561kWORD 198k
Rezolucija
Prilog
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 25. studenoga 2015. o zajedničkom nacrtu općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016. koji je prihvatio Odbor za mirenje u okviru proračunskog postupka (14195/2015 – C8-0353/2015 – 2015/2132(BUD))
P8_TA(2015)0407A8-0333/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zajednički nacrt koji je prihvatio Odbor za mirenje i izjave Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (14195/2015 – C8‑0353/2015),

–  uzimajući u obzir nacrt općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016. koji je Komisija usvojila 24. lipnja 2015. (COM(2015)0300),

–  uzimajući u obzir stajalište o nacrtu općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016. koje je Vijeće usvojilo 4. rujna 2015. i proslijedilo Europskom parlamentu 17. rujna 2015. (11706/2015 – C8-0274/2015),

–  uzimajući u obzir pisma izmjene br. 1/2016 (COM(2015)0317) i 2/2016 (COM(2015)0513) nacrta općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. listopada 2015. o stajalištu Vijeća o nacrtu općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016.(1) i o proračunskim amandmanima koje ona sadrži,

–  uzimajući u obzir članak 314. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2007/436/EZ, Euratom od 7. lipnja 2007. o sustavu vlastitih sredstava Europskih zajednica(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(4),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(5),

–  uzimajući u obzir članak 90. i članak 91. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće izaslanstva u Odboru za mirenje (A8‑0333/2015),

1.  prihvaća zajednički nacrt koji je dogovorio Odbor za mirenje i koji se sastoji od sljedećih dokumenata promatranih zajedno:

   popis proračunskih linija koje nisu izmijenjene, uspoređen s nacrtom proračuna ili stajalištem Vijeća;
   ukupni iznosi po naslovima financijskog okvira;
   iznosi za svaku pojedinu liniju za sve proračunske stavke;
   konsolidirani dokument s prikazom brojki i završni tekst svih linija koje su izmijenjene tijekom mirenja;

2.  potvrđuje zajedničke izjave Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije priložene ovoj Rezoluciji;

3.   potvrđuje svoju izjavu o primjeni točke 27. Međuinstitucionalnoga sporazuma;

4.   nalaže svojem predsjedniku da proglasi opći proračun Europske unije za financijsku godinu 2016. konačno donesenim i da ga da na objavu u Službenom listu Europske unije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da ovu zakonodavnu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, drugim relevantnim institucijama i tijelima te nacionalnim parlamentima.

PRILOG

ZAVRŠNA VERZIJA OD 14.11.2015.

Proračun za 2016. – Zajednički zaključci

Ovim zajedničkim zaključcima obuhvaćeni su sljedeći dijelovi:

1.  Proračun za 2016.

2.  Proračun za 2015. – Izmjena proračuna br. 8/2015

3.  Zajedničke izjave

Sažetak

A.  Proračun za 2016.

Prema elementima za zajedničke zaključke:

—  Ukupni iznos odobrenih sredstava za preuzimanje obveza u proračunu za 2016. jest 155 004,2 milijuna EUR. Ukupno je time ostavljena razlika ispod gornjih granica VFO-a za 2016. u iznosu od 2 331,4 milijuna u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza.

—  Ukupni iznos odobrenih sredstava za plaćanja u proračunu za 2016. jest 143 885,3 milijuna EUR.

—  Instrument fleksibilnosti za 2016. mobilizira se u iznosu od 1 506,0 milijuna EUR u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza za naslov 3. Sigurnost i građanstvo i u iznosu od 24,0 milijuna EUR u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza za naslov 4. Globalna Europa.

—  Komisija je odobrena sredstva za plaćanja za 2016. povezana s mobilizacijom Instrumenta fleksibilnosti za 2014., 2015. i 2016. procijenila na 832,8 milijuna EUR.

B.  Proračun za 2015.

Prema elementima za zajedničke zaključke:

—  Nacrt izmjene proračuna br. 8/2015 prihvaća se kako ga je Komisija predložila.

1.  Proračun za 2016.

1.1.  Zaključene linije

Osim ako dalje u ovim zaključcima ne stoji drukčije, sve proračunske linije koje nisu izmijenili ni Vijeće ni Parlament te linije u kojima je Parlament prihvatio izmjene Vijeća tijekom njihova zasebnog čitanja potvrđuju se.

Za druge proračunske stavke Odbor za mirenje složio se oko zaključaka uvrštenih u odjeljke od 1.2. do 1.6. u nastavku.

1.2.  Horizontalna pitanja

Decentralizirane agencije

Doprinos EU-a (u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza i u odobrenim sredstvima za plaćanja) te broj radnih mjesta za sve decentralizirane agencije postavljeni su na razinu koju je Komisija predložila u nacrtu proračuna, a koji je izmijenjen pismima izmjene 1/2016 i 2/2016 uz sljedeće prilagodbe oko kojih se složio Odbor za mirenje:

—  povećanje broja radnih mjesta u planu radnih mjesta (koja se financiraju sredstvima od naknada) za Europsku agenciju za kemikalije (ECHA Biocides, tri radna mjesta više) i smanjenje odobrenih sredstava za 1 350 000 EUR;

—  povećanje broja radnih mjesta u planu radnih mjesta (koja se financiraju sredstvima od naknada) za Europsku agenciju za sigurnost zračnog prometa (EASA, šest radnih mjesta više);

—  povećanje broja radnih mjesta u planu radnih mjesta (koja se financiraju sredstvima od naknada) za Europsku agenciju za lijekove (EMA, tri radna mjesta više);

—  povećanje broja radnih mjesta u planu radnih mjesta i odobrenih sredstava povezanih s time za Agenciju za suradnju energetskih regulatora (ACER, pet radnih mjesta više i 325 000 EUR više);

—  povećanje broja radnih mjesta u planu radnih mjesta i odobrenih sredstava povezanih s time za Agenciju za temeljna prava (FRA, dva radna mjesta više i 130 000 EUR više);

—  povećanje broja radnih mjesta u planu radnih mjesta i odobrenih sredstava povezanih s time za Eurojust (dva radna mjesta više i 130 000 EUR više);

—  povećanje odobrenih sredstava za Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA, 928 000 EUR više);

—  smanjenje odobrenih sredstava za Europsku agenciju za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde (eu-LISA, 260 000 EUR manje).

Izvršne agencije

Doprinos EU-a (u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza i u odobrenim sredstvima za plaćanja) te broj radnih mjesta za izvršne agencije postavljeni su na razinu koju je Komisija predložila u nacrtu proračuna, a koji je izmijenjen pismima izmjene 1/2016 i 2/2016.

Pilot-projekti/pripremna djelovanja

Dogovoren je sveobuhvatan paket od 89 pilot-projekata/pripremnih djelovanja u iznosu od 64,9 milijuna EUR u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza, kako ga je predložio Parlament.

Ako se čini da je pilot-projekt ili pripremno djelovanje obuhvaćeno postojećom pravnom osnovom, Komisija može predložiti prijenos odobrenih sredstava u odgovarajuću pravnu osnovu kako bi se omogućila provedba toga djelovanja.

Tim paketom u cijelosti se poštuju gornje granice pilot-projekata i pripremnih djelovanja predviđene u Financijskoj uredbi.

1.3.  Naslovi rashoda u financijskom okviru – odobrena sredstva za preuzimanje obveza

Nakon što se uzmu u obzir navedeni zaključci o zaključenim proračunskim linijama, agencijama te pilot-projektima i pripremnim djelovanjima, Odbor za mirenje složio se oko sljedećega:

Naslov 1.a

Odobrena sredstva za preuzimanje obveza postavljena su na razinu koju je Komisija predložila u nacrtu proračuna, a koji je izmijenjen pismima izmjene 1/2016 i 2/2016, pri čemu su uvrštene sljedeće prilagodbe oko kojih se složio Odbor za mirenje:

—  Odobrena sredstva za program H2020 povećana su uz sljedeću raspodjelu:

U EUR

Proračunska linija

Naziv

NP za 2016. (uklj. pisma izmjene 1 i 2)

Proračun za 2016.

Razlika

02 04 02 01

Vodeći položaj u svemiru

158 446 652

159 792 893

1 346 241

02 04 02 03

Povećanje inovacija u malim i srednjim poduzećima (MSP-ima)

35 643 862

35 738 414

94 552

02 04 03 01

Izgradnja resursno učinkovitoga gospodarstva otpornog na klimatske promjene te održiva opskrba sirovinama

74 701 325

75 016 498

315 173

05 09 03 01

Osiguravanje dovoljnih zaliha sigurne i visokokvalitetne hrane i drugih proizvoda dobivenih od bioloških sirovina

212 854 525

214 205 269

1 350 744

06 03 03 01

Izgradnja resursno učinkovitog, ekološki prihvatljivog, sigurnog i neometanog europskog prijevoznog sustava

109 250 820

110 916 737

1 665 917

08 02 01 03

Jačanje europskih istraživačkih infrastruktura, uključujući e-infrastrukture

183 108 382

183 905 321

796 939

08 02 02 01

Vodeći položaj u području nanotehnologije, naprednih materijala, laserske tehnologije, biotehnologije te napredne proizvodnje i obrade

502 450 912

504 175 361

1 724 449

08 02 02 03

Povećanje inovacija u malim i srednjim poduzećima (MSP-ima)

35 967 483

36 120 567

153 084

08 02 03 01

Poboljšanje cjeloživotnog zdravlja i dobrobiti

522 476 023

524 745 272

2 269 249

08 02 03 02

Osiguranje dovoljnih zaliha sigurne, zdrave visokokvalitetne hrane i drugih bioproizvoda

141 851 093

142 233 804

382 711

08 02 03 03

Prelazak na pouzdan, održiv i konkurentan energetski sustav

333 977 808

335 369 074

1 391 266

08 02 03 04

Izgradnja resursno učinkovitog, ekološki prihvatljivog, sigurnog i neometanog europskog prometnog sustava

330 992 583

331 555 393

562 810

08 02 03 05

Izgradnja resursno učinkovitoga gospodarstva otpornog na klimatske promjene te održiva opskrba sirovinama

283 265 173

284 530 369

1 265 196

08 02 03 06

Poticanje uključivih, inovacijskih i sigurnih europskih društava

111 929 624

112 411 389

481 765

08 02 06

Znanost s društvom i za društvo

53 267 640

53 497 266

229 626

09 04 01 01

Jačanje istraživanja o budućim tehnologijama i tehnologijama u nastajanju

213 825 023

215 400 890

1 575 867

09 04 01 02

Jačanje europske istraživačke infrastrukture, uključujući e-infrastrukturu

97 173 367

97 889 261

715 894

09 04 02 01

Vodeći položaj u području informacijskih i komunikacijskih tehnologija

718 265 330

723 681 812

5 416 482

09 04 03 01

Poboljšanje cjeloživotnog zdravlja i dobrobiti

117 323 526

118 188 002

864 476

09 04 03 02

Poticanje uključivih, inovacijskih i sigurnih europskih društava

36 289 820

36 564 471

274 651

09 04 03 03

Poticanje sigurnih europskih društava

45 457 909

45 791 092

333 183

10 02 01

Obzor 2020. — Znanstvena i tehnička potpora politikama Unije usmjerena prema korisniku

24 646 400

25 186 697

540 297

15 03 05

Europski institut za inovacije i tehnologiju – integracija trokuta znanja u području visokog obrazovanja, istraživanja i inovacija

219 788 046

224 938 881

5 150 835

18 05 03 01

Poticanje sigurnih europskih društava

134 966 551

136 092 171

1 125 620

32 04 03 01

Prelazak na pouzdan, održiv i konkurentan energetski sustav

322 875 370

324 676 361

1 800 991

Ukupno

31 828 018

—  Odobrena sredstva za program COSME povećana su uz sljedeću raspodjelu:

U EUR

Proračunska linija

Naziv

NP za 2016. (uklj. pisma izmjene 1 i 2)

Proračun za 2016.

Razlika

02 02 01

Promicanje poduzetništva i poboljšanje konkurentnosti poduzeća iz Unije te njihova pristupa tržištima

108 375 000

110 264 720

1 889 720

02 02 02

Poboljšanje pristupa financiranju za mala i srednja poduzeća (MSP-i) u obliku vlasničkog i dužničkog kapitala

160 447 967

172 842 972

12 395 005

Ukupno

14 284 725

—  Odobrena sredstva za program Erasmus+ povećana su uz sljedeću raspodjelu:

U EUR

Proračunska linija

Naziv

NP za 2016. (uklj. pisma izmjene 1 i 2)

Proračun za 2016.

Razlika

15 02 01 01

Promicanje izvrsnosti i suradnje u području europskog obrazovanja i osposobljavanja te njihovo značenje za tržište rada

1 451 010 600

1 457 638 273

6 627 673

Ukupno

6 627 673

Kao posljedica toga, i nakon što se uzmu u obzir decentralizirane agencije te pilot-projekti i pripremna djelovanja, dogovoreni iznos odobrenih sredstava za preuzimanje obveza jest 19 010,0 milijuna EUR, pri čemu je dosegnuta gornja granica rashoda naslova 1.a i pri čemu se ukupna razlika do gornje granice za obveze rabi u iznosu od 543 milijuna EUR.

Naslov 1.b

Odobrena sredstva za preuzimanje obveza postavljena su na razinu predloženu u nacrtu proračuna kako je izmijenjen pismima izmjene 1/2016 i 2/2016.

Uzimajući u obzir pilot-projekte i pripremna djelovanja dogovoreni iznos za preuzimanje obveza jest 50 831,2 milijuna EUR, pri čemu ostaje razlika od 5,8 milijuna EUR ispod gornje granice rashoda naslova 1.b.

Naslov 2.

Odobrena sredstva za preuzimanje obveza postavljena su na razinu koju je Komisija predložila u nacrtu proračuna kako je izmijenjen pismima izmjene 1/2016 i 2/2016 uz dodatno smanjenje od 140,0 milijuna EUR koje proizlazi iz povećanih namjenskih prihoda EFJP-a i povećanja u proračunskoj liniji 11 06 62 01. Posljedica je toga da se Odbor za mirenje složio oko sljedećeg:

U EUR

Proračunska linija

Naziv

NP za 2016. (uklj. pisma izmjene 1 i 2)

Proračun za 2016.

Razlika

05 03 01 10

Program osnovnih plaćanja (BPS)

16 067 000 000

15 927 000 000

-140 000 000

11 06 62 01

Znanstveno savjetovanje i znanje

8 485 701

8 680 015

194 314

Ukupno

-139 805 686

Uzimajući u obzir decentralizirane agencije, pilot-projekte i pripremna djelovanja dogovoreni iznos za preuzimanje obveza jest 62 484,2 milijuna EUR, pri čemu ostaje razlika od 1 777,8 milijuna EUR ispod gornje granice rashoda naslova 2.

Naslov 3.

Odobrena sredstva za preuzimanje obveza postavljena su na razinu koju je Komisija predložila u nacrtu proračuna, a koji je izmijenjen pismima izmjene 1/2016 i 2/2016, pri čemu su uvrštene sljedeće prilagodbe oko kojih se složio Odbor za mirenje:

U EUR

Proračunska linija

Naziv

NP za 2016. (uklj. pisma izmjene 1 i 2)

Proračun za 2016.

Razlika

09 05 05

Multimedijske aktivnosti

24 186 500

26 186 500

2 000 000

17 04 01

Osiguranje boljeg zdravstvenog stanja životinja i veće razine zaštite životinja u Uniji

177 000 000

171 925 000

-5 075 000

17 04 02

Osiguranje pravovremenog otkrivanja organizama štetnih za bilje i njihovog iskorjenjivanja

14 000 000

12 000 000

-2 000 000

17 04 03

Osiguranje učinkovite i pouzdane kontrole

50 401 000

47 401 000

-3 000 000

17 04 04

Fond za hitne mjere povezane sa zdravljem životinja i zdravljem bilja

20 000 000

19 000 000

-1 000 000

Ukupno

-9 075 000

Kao posljedica toga, i nakon što se uzmu u obzir decentralizirane agencije, pilot-projekti, pripremna djelovanja i mobilizacija Instrumenta fleksibilnosti za migracije, dogovoreni iznos odobrenih sredstava za preuzimanje obveza jest 4 052,0 milijuna EUR, pri čemu je doesgnuta gornja granica rashoda naslova 3. i pri čemu je preko Instrumenta fleksibilnosti mobiliziran iznos od 1 506,0 milijuna EUR.

Naslov 4.

Odobrena sredstva za preuzimanje obveza postavljena su na razinu koju je Komisija predložila u nacrtu proračuna, a koji je izmijenjen pismima izmjene 1/2016 i 2/2016, pri čemu su uvrštene sljedeće prilagodbe oko kojih se složio Odbor za mirenje:

U EUR

Proračunska linija

Naziv

NP za 2016. (uklj. pisma izmjene 1 i 2)

Proračun za 2016.

Razlika

13 07 01

Financijska potpora za poticanje gospodarskog razvoja turske zajednice na Cipru

31 212 000

33 212 000

2 000 000

21 02 07 03

Ljudski razvoj

161 633 821

163 633 821

2 000 000

21 02 07 04

Sigurnost opskrbe hranom i ishrane te održiva poljoprivreda

187 495 232

189 495 232

2 000 000

21 02 07 05

Migracije i azil

45 257 470

57 257 470

12 000 000

22 02 01 01

Potpora političkim reformama i povezanim napretkom u usklađivanju s pravnom stečevinom Unije

188 000 000

190 000 000

2 000 000

22 02 01 02

Potpora gospodarskom, društvenom i teritorijalnom razvoju i povezani napredak u usklađivanju s pravnom stečevinom Unije

326 960 000

327 960 000

1 000 000

22 02 03 01

Potpora političkim reformama i povezanim napretkom u usklađivanju s pravnom stečevinom Unije

240 300 000

255 300 000

15 000 000

22 02 03 02

Potpora gospodarskom, društvenom i teritorijalnom razvoju i povezani napredak u usklađivanju s pravnom stečevinom Unije

321 484 000

340 484 000

19 000 000

22 04 01 01

Sredozemne zemlje — Dobro upravljanje, ljudska prava i mobilnost

135 000 000

144 000 000

9 000 000

22 04 01 02

Sredozemne zemlje — Smanjivanje siromaštva i održivi razvoj

636 900 000

640 900 000

4 000 000

22 04 01 03

Sredozemne zemlje – Izgradnja povjerenja, sigurnost te sprječavanje i rješavanje sukoba

116 000 000

131 000 000

15 000 000

22 04 01 04

Potpora mirovnom procesu i financijska pomoć Palestini i Agenciji Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA)

272 100 000

290 100 000

18 000 000

22 04 02 03

Istočno partnerstvo — Izgradnja povjerenja, sigurnost te sprječavanje i rješavanje sukoba

8 000 000

9 300 000

1 300 000

22 04 03 03

Potpora ostaloj višedržavnoj suradnji u susjedstvu – Krovni program

189 500 000

193 500 000

4 000 000

23 02 01

Pružanje brze i učinkovite humanitarne pomoći i pomoći u hrani na temelju potreba

1 035 818 000

1 061 821 941

26 003 941

Ukupno

132 303 941

Kao posljedica toga, i nakon što se uzmu u obzir pilot-projekti i pripremna djelovanja, dogovoreni iznos odobrenih sredstava za preuzimanje obveza jest 9 167,0 milijuna EUR, pri čemu je dosegnuta gornja granica rashoda naslova 4. i pri čemu je preko Instrumenta fleksibilnosti mobiliziran iznos od 24,0 milijuna EUR.

Naslov 5.

Odobrava se broj radnih mjesta u planovima radnih mjesta institucija i odobrena sredstva koja je Komisija predložila u nacrtu proračuna kako je izmijenjen pismima izmjene 1/2016 i 2/2016 uza sljedeće iznimke:

—  Europski parlament, kojemu je njegovo čitanje odobreno uz smanjenje broja radnih mjesta za devet;

—  Vijeće, kojemu je njegovo čitanje odobreno;

—  Sud, kojemu je odobreno sedam dodatnih radnih mjesta (uz povećanje od 300 000 EUR);

—  Europski gospodarski i socijalni odbor i Odbor regija, kojima je odobreno čitanje Europskoga parlamenta.

Očekuje se da će Komisija 26. studenoga 2015. odobriti izvješće o učinku usklađivanja plaća za 2015. na proračun, koje će na primitke osoblja svih institucija EU-a i na mirovine djelovati retroaktivno od 1. srpnja 2015. godine.

Kao posljedica toga, i uzimajući u obzir pilot-projekte i pripremna djelovanja, dogovoreni iznos za preuzimanje obveza jest 8 935,2 milijuna EUR, pri čemu ostaje razlika od 547,8 milijuna EUR ispod gornje granice rashoda naslova 5.

Fond solidarnosti Europske unije

Odobrena sredstva za preuzimanje obveza postavljena su na razinu koju je Komisija predložila u nacrtu proračuna kako je izmijenjen pismima izmjene 1/2016 i 2/2016, uključujući mobilizaciju 50 milijuna EUR iz Fonda solidarnosti Europske unije za isplatu predujmova.

1.4.  Odobrena sredstva za plaćanja

Ukupni iznos odobrenih sredstava za plaćanja u proračunu za 2016. jest 143 885,3 milijuna EUR, uključujući 832,8 milijuna EUR koji se odnose na mobilizaciju Instrumenta fleksbilnosti.

Raspodjela odobrenih sredstava za plaćanja postavljena je na razinu koju je Komisija predložila u nacrtu proračuna, a koji je izmijenjen pismima izmjene 1/2016 i 2/2016, pri čemu su uvrštene sljedeće prilagodbe oko kojih se složio Odbor za mirenje:

1.  Ponajprije je uzeta u obzir dogovorena razina odobrenih sredstava za preuzimanje obveza za nediferencirane rashode, za koje je razina odobrenih sredstava za plaćanja jednaka razini obveza. Time su obuhvaćene i decentralizirane agencije, za koje je doprinos EU-a u odobrenim sredstvima za plaćanja postavljen na razinu predloženu u odjeljku 1.2. gore. Kombinirani učinak je smanjenje od 140,0 milijuna EUR.

2.  Odobrena sredstva za sve nove pilot-projekte i pripremna djelovanja postavljena su na 50 % odgovarajućih odobrenih sredstava za preuzimanje obveza, ili na razinu koju je predložio Parlament ako je ona niža. U slučaju produljenja postojećih pilot-projekata ili pripremnih djelovanja, razina plaćanja je ona definirana u nacrtu proračuna povećana za 50 % odgovarajućih novih obveza, ili razina koju je predložio Parlament ako je ona niža. Kombinirani učinak je povećanje od 29,5 milijuna EUR.

3.  Rashodi za odobrena sredstva za plaćanja smanjeni su za 460,1 milijun EUR kako slijedi:

U EUR

Proračunska linija

Naziv

NP za 2016. (uklj. pisma izmjene 1 i 2)

Proračun za 2016.

Razlika

02 05 01

Razvoj i osiguravanje globalne infrastrukture i usluga satelitske radionavigacije (Galileo) do 2020.

308 000 000

297 000 000

-11 000 000

02 05 02

Pružanje satelitskih usluga kojima se unapređuje učinkovitost GPS-a u postupnom pokrivanju cijelog područja Europske konferencije civilnog zrakoplovstva (ECAC) do 2020. (EGNOS)

215 000 000

207 000 000

-8 000 000

02 05 51

Završetak europskih satelitskih navigacijskih programa (EGNOS i Galileo)

17 000 000

16 000 000

-1 000 000

02 06 01

Pružanje operativnih usluga koje se oslanjaju na svemirska promatranja i podatke in situ (Copernicus)

125 000 000

121 000 000

-4 000 000

02 06 02

Izgradnja samostalne sposobnosti Unije za promatranje Zemlje (Copernicus)

475 000 000

459 000 000

-16 000 000

04 02 19

Završetak Europskog socijalnog fonda — Regionalna konkurentnost i zapošljavanje (2007.–2013.)

1 130 000 000

1 109 595 811

-20 404 189

04 02 61

Europski socijalni fond — Tranzicijske regije — Cilj ulaganja u rast i radna mjesta

930 000 000

927 965 850

-2 034 150

04 02 62

Europski socijalni fond — Razvijenije regije — Cilj ulaganja u rast i radna mjesta

2 200 000 000

2 178 091 258

-21 908 742

04 02 63 01

Europski socijalni fond — Operativna tehnička pomoć

12 000 000

7 200 000

-4 800 000

05 04 05 01

Programi ruralnog razvoja

3 268 000 000

3 235 000 000

-33 000 000

05 04 60 01

Promicanje održivog ruralnog razvoja i teritorijalno i ekološki uravnoteženijeg poljoprivrednog sektora Unije, inovativnijeg i povoljnijeg za klimu

8 574 000 000

8 487 000 000

-87 000 000

13 03 18

Završetak Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR) — Regionalna konkurentnost i zapošljavanje

2 345 348 000

2 302 998 509

-42 349 491

13 03 61

Europski fond za regionalni razvoj (EFRR) — Tranzicijske regije — Cilj ulaganja u rast i radna mjesta

1 863 122 000

1 860 036 800

-3 085 200

13 03 62

Europski fond za regionalni razvoj (EFRR) — Razvijenije regije — Cilj ulaganja u rast i radna mjesta

2 775 630 000

2 750 605 336

-25 024 664

13 03 64 01

Europski fond za regionalni razvoj (EFRR) — Europska teritorijalna suradnja

328 430 000

284 930 000

-43 500 000

13 03 65 01

Europski fond za regionalni razvoj (EFRR) — Operativna tehnička pomoć

66 215 941

57 415 941

-8 800 000

13 03 66

Europski fond za regionalni razvoj (EFRR) — Inovacijske mjere u području održivog urbanog razvoja

53 149 262

48 649 262

-4 500 000

13 04 01

Završetak projekata Kohezijskog fonda (prije 2007.)

90 000 000

70 000 000

-20 000 000

13 04 60

Kohezijski fond — Ulaganje u rast i radna mjesta

4 100 000 000

4 077 806 436

-22 193 564

13 04 61 01

Kohezijski fond — Operativna tehnička pomoć

22 106 496

20 606 496

-1 500 000

32 05 01 02

Izgradnja, rad i iskorištavanje objekata ITER-a — Europsko zajedničko poduzeće za ITER — Fuzija za energiju (F4E)

150 000 000

131 000 000

-19 000 000

32 05 51

Završetak Europskog zajedničkog poduzeća za ITER — Fuzija za energiju (F4E) (2007. – 2013.)

350 000 000

289 000 000

-61 000 000

Ukupno

-460 100 000

4.  Kombinirana razina odobrenih sredstava za plaćanja utvrđena gore u stavcima od 1. do 3. niža je za 570,6 milijuna EUR od razine koju je Komisija predložila u svojem nacrtu proračuna kako je izmijenjen pismima izmjene 1/2016 i 2/2016 za predmetne rashodne stavke.

1.5.  Proračunske napomene

Izmjene koje je Europski parlament ili Vijeće unijelo u tekst proračunskih napomena dogovorene su sve dok se njima ne mijenja ili proširuje područje primjene postojeće pravne osnove, ne zadire u administrativnu autonomiju institucija, ne prouzročuju operativne poteškoće ili se one ne mogu pokriti raspoloživim sredstvima (kako je navedeno u prilogu pismu o izvršivosti).

1.6.  Nove proračunske linije

Osim ako nije navedeno drukčije u zajedničkim zaključcima oko kojih se složio Odbor za mirenje ili oko kojih su se zajednički složila oba ogranka tijela nadležnoga za proračun u njihovim zasebnim čitanjima, proračunska nomenklatura kako ju je Komisija predložila u nacrtu proračuna, a koji je izmijenjen pismima izmjene 1/2016 i 2/2016, ostaje nepromijenjena uz iznimku pilot-projekata i pripremnih djelovanja te podjele članka 18 04 01 Europska građanska inicijativa na dvije stavke: 18 04 01 01 Europa za građane — Očuvanje sjećanja i povećanje kapaciteta za građansko sudjelovanje na razini Unije i 18 04 01 02 Europska građanska inicijativa.

2.  Proračun za 2015.

Nacrt izmjene proračuna (NIP) br. 8/2015 odobrava se kako ga je Komisija predložila.

3.  Zajedničke izjave

3.1.  Zajednička izjava o Inicijativi za zapošljavanje mladih

Europski parlament, Vijeće i Komisija podsjećaju da je smanjenje nezaposlenosti mladih i dalje važan zajednički politički prioritet te stoga potvrđuju svoju odlučnost da na najbolji mogući način iskoriste dostupna proračunska sredstva za rješavanje tog pitanja, a posebice Inicijativu za zapošljavanje mladih.

Podsjećaju da u skladu s člankom 14. stavkom 1. Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020. „razlike koje preostaju do gornjih granica višegodišnjeg financijskog okvira za odobrena sredstva za preuzimanje obveza za razdoblje od 2014. do 2017. predstavljaju ukupne razlike VFO-a za obveze koje je potrebno staviti na raspolaganje iznad gornjih granica utvrđenih u VFO-u za razdoblje od 2016. do 2020. za ciljeve politika u vezi s rastom i zapošljavanjem, osobito zapošljavanjem mladih”.

U okviru preispitivanja/revizije u sredini programskog razdoblja VFO-a Komisija će uzeti u obzir rezultate evaluacije Inicijative za zapošljavanje mladih koji će biti propraćeni, prema potrebi, prijedlozima za nastavak inicijative do 2020.

Vijeće i Parlament obvezuju se brzo ispitati prijedloge Komisije u tom pogledu.”

3.2.  Zajednička izjava o predviđenim plaćanjima za razdoblje 2016. – 2020.

„Na temelju postojećeg dogovora o planu plaćanja 2015. – 2016. Europski parlament, Vijeće i Komisija uzimaju u obzir korake koji su poduzeti kako bi se postupno smanjili zaostaci u nepodmirenim zahtjevima za plaćanje iz kohezijskih programa 2007. – 2013. te poboljšalo praćenje svakog zaostalog nepodmirenog računa u svim naslovima. Ponavljaju da su predani sprečavanju sličnog gomilanja zaostataka u budućnosti, među ostalim uspostavom sustava ranog upozoravanja.

Europski parlament, Vijeće i Komisija tijekom godine aktivno će pratiti provedbu proračuna za 2016., u skladu s dogovorenim planom plaćanja; posebice će se sredstvima za preuzimanje obveza predviđenima u proračunu 2016. omogućiti Komisiji da smanji zaostatke s kraja godine u nepodmirenim zahtjevima za plaćanje za kohezijske programe 2007. – 2013. na razinu od oko 2 milijarde EUR do kraja 2016.

Europski parlament, Vijeće i Komisija i dalje će provjeravati provedbu plaćanja i ažurirane prognoze na namjenskim međuinstitucijskim sastancima, u skladu s točkom 36. Priloga Međuinstitucionalnom sporazumu, koji bi se na političkoj razini trebali održati barem tri puta u 2016.

U tom kontekstu Europski parlament, Vijeće i Komisija podsjećaju da bi se na tim sastancima trebalo baviti i dugoročnijim prognozama u vezi s očekivanim razvojem plaćanja do kraja VFO-a 2014. – 2020.”

3.3.  Izjava Europskog parlamenta o primjeni točke 27. Međuinstitucionalnog sporazuma

Europski parlament odlučan je u tome da nastavi smanjivati ukupan broj radnih mjesta u svom planu radnih mjesta i da u skladu sa sljedećim rasporedom taj postupak dovrši do 2019., uzimajući u obzir da će se 2016. ostvariti neto smanjenje od 18 radnih mjesta:

Godišnje neto smanjenje ukupnog broja odobrenih radnih mjesta u planu radnih mjesta Europskog parlamenta u usporedbi s prethodnim godinama

Smanjenje potrebno kako bi se ostvario cilj od 5 %(6)

2017

2018

2019

2017-2019

179

-60

-60

-59

-179

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0376.
(2) SL L 163, 23.6.2007., str. 17.
(3) SL L 298, 26.10.2012., str. 1.
(4) SL L 347, 20.12.2013., str. 884.
(5) SL C 373, 20.12.2013., str. 1.
(6) Europski parlament smatra da smanjenje od 5 % ne obuhvaća privremena radna mjesta klubova zastupnika utvrđena u njegovu planu radnih mjesta.


Odluke o porezima i ostale mjere slične prirode ili učinka
PDF 811kWORD 460k
Rezolucija
Prilog
Prilog
Prilog
Rezolucija Europskog parlamenta od 25. studenoga 2015. o odlukama o porezima i ostalim mjerama slične prirode ili učinka (2015/2066(INI))
P8_TA(2015)0408A8-0317/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 4. i 13. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir članke 107., 108., 113., 115., 116., 175. i 208. Ugovora u funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir svoju Odluku od 12. veljače 2015. o osnivanju, ovlastima, brojčanom sastavu i trajanju mandata Posebnog odbora za odluke o porezima i ostale mjere slične prirode ili učinka,(1)

–  uzimajući u obzir otkrića Međunarodnog konzorcija istraživačkih novinara (ICIJ) o odlukama o porezima i drugim štetnim praksama u Luksemburgu, koja su postala poznata pod nazivom „LuxLeaks”,

–  uzimajući u obzir ishod sastanaka na vrhu skupina G7, G8 i G20 o međunarodnim poreznim pitanjima, a posebno sastanka na vrhu u dvorcu Elmau 7. i 8. lipnja 2015., sastanka na vrhu u Brisbaneu 15. i 16. studenog 2014., sastanka na vrhu u Sankt Peterburgu 5. i 6. rujna 2013., sastanka na vrhu u u Lough Erneu 17. i 18. lipnja 2013. te sastanka na vrhu u Pittsburghu 24. i 25. rujna 2009.,

–  uzimajući u obzir izvješće Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) „Štetno porezno natjecanje: sve veći globalni problem” iz 1998.,

–  uzimajući u obzir izvješće OECD-a „Rješavanje problema erozije porezne osnovice i premještanja dobiti” iz 2013., Akcijski plan OECD-a u vezi s erozijom porezne osnovice i premještanjem dobiti i publikacije koje su im slijedile,

–  uzimajući u obzir nedavne zaključke Europskog vijeća o zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit (14. ožujka 2013.), o oporezivanju (22. svibnja 2013.), o automatskoj razmjeni informacija (18. prosinca 2014.), o eroziji porezne osnovice i premještanju dobiti (BEPS), o automatskoj razmjeni informacija na globalnoj razini i štetnim poreznim mjerama (18. prosinca 2014.) te o utaji poreza (27. lipnja 2014.),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za ekonomske i financijske poslove (ECOFIN) i njegovo izvješće o poreznim pitanjima podneseno Europskom vijeću 22. lipnja 2015.,

–  uzimajući u obzir polugodišnje izvješće o Kodeksu o postupanju (oporezivanje poslovanja) koje je sastavila Skupina za Kodeks o postupanju i podnijela Vijeću,

–  uzimajući u obzir Direktivu o administrativnoj suradnji(2), Direktivu o kamatama i licencijama(3) te najnovije zakonodavne prijedloge Komisije o njihovoj izmjeni,

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 90/435/EEZ od 23. srpnja 1990. o zajedničkom sustavu oporezivanja koji se primjenjuje na matična društva i društva kćeri iz različitih država članica(4) („Direktiva o matičnim društvima i društvima kćerima”), kako je zadnje izmijenjena 2015.,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/56/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o izmjeni Direktive 2006/43/EZ o zakonskim revizijama godišnjih financijskih izvještaja i konsolidiranih financijskih izvještaja(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. UFEU-a(6),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 77/799/EEZ od 19. prosinca 1977. o međusobnoj pomoći nadležnih tijela država članica u području izravnog oporezivanja i oporezivanja polica osiguranja(7),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Komisije 2006/70/EZ,(8)

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 26. veljače 2007. upućenu Vijeću, Europskom parlamentu i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru o radu Zajedničkog foruma EU-a o transfernim cijenama na području izbjegavanja sporova i rješavanja sporova te o Smjernicama za prethodne sporazume o transfernim cijenama u EU-u (COM(2007)0071),

–  uzimajući u obzir Obavijest Komisije o primjeni propisa o državnim potporama na mjere koje se odnose na izravno oporezivanje poslovanja(9) od 10. prosinca 1998.,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije pod nazivom „Pravedan i učinkovit sustav oporezivanja dobiti poduzeća u Europskoj uniji: pet ključnih područja djelovanja” (COM(2015)0302) od 17. lipnja 2015.,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 18. ožujka 2015. o poreznoj transparentnosti za sprečavanje utaje i izbjegavanja poreza (COM(2015)0136),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 6. prosinca 2012. pod nazivom „Akcijski plan za jačanje borbe protiv porezne prijevare i utaje poreza” (COM(2012)0722),

–  uzimajući u obzir preporuku Komisije od 6. prosinca 2012. o agresivnom poreznom planiranju (C(2012)8806),

–  uzimajući u obzir preporuku Komisije od 6. prosinca 2012. o mjerama za poticanje trećih zemalja na primjenu minimalnih standarda dobrog upravljanja u poreznim pitanjima (C(2012)8805),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 27. lipnja 2012. o konkretnim načinima jačanja borbe protiv porezne prijevare i utaje poreza među ostalim u odnosu na treće zemlje (COM(2012)0351),

–  uzimajući u obzir Prijedlog direktive Vijeća o zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit (CCCTB) (COM(2011)0121) koji je Komisija sastavila 2011. i stajalište Parlamenta od 19. travnja 2012. o tom prijedlogu,(10)

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 25. listopada 2011. pod nazivom „Obnovljena strategija EU-a 2011. – 2014. za društveno odgovorno poslovanje” (COM(2011)0681),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća i predstavnika vlada država članica od 1. prosinca 1997. o Kodeksu o postupanju pri oporezivanju poslovanja(11) i redovna izvješća Skupine za Kodeks o postupanju pri oporezivanju poslovanja podnesena Vijeću,

–  uzimajući u obzir preporuku o zaštiti zviždača od 30. travnja 2014. koju je donio Odbor ministara Vijeća Europe;

–  uzimajući u obzir izvješće ureda Simmons & Simmons iz 1999. o administrativnim praksama iz stavka 26. izvješća Skupine za Kodeks za 1999., izvješće Primarolo (SN 4901/99) i ažuriranu verziju tog izvješća iz 2009.,

–  uzimajući u obzir amandmane koje je Parlament 8. srpnja 2015. usvojio u odnosu na prijedlog Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2007/36/EZ u pogledu poticanja dugoročnog sudjelovanja dioničara i Direktive 2013/34/EU u pogledu određenih elemenata izvješća o korporativnom upravljanju(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. srpnja 2015. o izbjegavanju plaćanja poreza i utaji poreza kao izazovima za upravljanje, socijalnu zaštitu i razvoj u zemljama u razvoju(13);

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. ožujka 2015. o godišnjem poreznom izvješću(14),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. ožujka 2015. o godišnjem izvješću za 2013. o zaštiti financijskih interesa EU-a – borba protiv prijevara(15),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. listopada 2013. o organiziranom kriminalu, korupciji i pranju novca(16),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. svibnja 2013. o borbi protiv porezne prijevare, utaje poreza i poreznih oaza(17),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. travnja 2012. o pozivu na konkretne načine borbe protiv porezne prijevare i utaje poreza(18),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. ožujka 2011. o oporezivanju i razvoju – suradnja sa zemljama u razvoju pri promicanju dobrog upravljanja u poreznim pitanjima(19),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. veljače 2010. o promicanju dobrog upravljanja u poreznim pitanjima(20),

–  uzimajući u obzir različita parlamentarna saslušanja održana u nacionalnim parlamentima i naknadna izvješća na istu temu, a posebno ona održana u Donjem Domu u Ujedinjenoj Kraljevini, Senatu SAD-a i francuskoj Nacionalnoj skupštini,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Posebnog odbora za odluke o porezima i ostale mjere slične prirode ili učinka (A8-0317/2015),

LuxLeaks: činjenice i brojke

A.  budući da je zbog skandala „LuxLeaks” koji je izbio 5. studenog 2014. zahvaljujući Međunarodnom konzorciju istraživačkih novinara, kada je objavljeno oko 28 000 stranica povjerljivih dokumenata o više od 500 privatnih poreznih dogovora između Luksemburške porezne uprave i više od 300 multinacionalnih korporacija između 2002. i 2010., otkriveno koliko su bili rašireni tajni dogovori o složenim financijskim konstrukcijama sa svrhom ishođenja drastičnih smanjenja poreza; budući da je zabilježeno mnogo slučajeva u kojima luksemburške podružnice posluju sa stotinama milijuna eura, ali je njihova prisutnost i gospodarska aktivnost u Luksemburgu mala;

B.  budući da su pitanja povezana s erozijom osnovice poreza na dobit i praksom agresivnog poreznog planiranja poznata na međunarodnoj razini i da ih se na istoj razini analizira barem nekoliko desetljeća; budući da je skandal Luxleaks usmjerio pozornost javnosti i medija na ta pitanja, otkrivši upitne porezne prakse koje promiču računovodstvene tvrtke u određenoj državi članici; budući da su istrage Komisije i djelovanje Parlamenta putem njegova posebnog odbora pokazali da to nije izdvojen slučaj, već da je praksa korištenja poreznih mjera za smanjenje ukupnog poreznog dugovanja nekih velikih korporacija kako bi se umjetno povećala nacionalna porezna osnovica na račun drugih država rasprostranjena u Europi i izvan nje;

C.  budući da takvo ponašanje, koje često dovodi do nepovezanosti između mjesta gdje se vrijednost stvara i gdje se oporezuje dobit, nije ograničeno samo na odluke o porezima, nego obuhvaća i široki spektar štetnih poreznih praksi koje nacionalne porezne uprave provode unutar i izvan EU-a;

D.  budući da podvrgavanje takvih praksi javnom nadzoru čini dio demokratske kontrole; budući da, s obzirom na njihov negativan učinak na društvo kao cjelinu, te prakse mogu postojati samo dok su tajna ili dok ih se tolerira; budući da su istraživački novinari, nevladin sektor i akademska zajednica imali ključnu ulogu u razotkrivanju slučajeva izbjegavanja plaćanja poreza i informiranju javnosti o tome; budući da, sve dok ih se ne može spriječiti, njihovo otkrivanje ne bi trebalo ovisiti o hrabrosti i osjećaju za etiku pojedinih zviždača, nego biti dio sustavnijeg mehanizama izvješćivanja i razmjene informacija;

Pristup država članica prema oporezivanju trgovačkih društava

E.  budući da je prihod od poreza na dobit 2012. u 28 država članica Unije u prosjeku iznosio 2,6 % BDP-a(21);

F.  budući da je izravno oporezivanje u skladu s Ugovorima najvećim dijelom u nadležnosti država članica; budući da je u mjeri u kojoj EU ima nadležnost u oporezivanju ta nadležnost obično podložna zahtjevu za jednoglasnost u Vijeću; budući da zbog toga još nisu donesene nikakve bitne odluke u području oporezivanja poduzeća na razini EU-a unatoč nedavnim zbivanjima pri integraciji EU-a u vezi s unutarnjim tržištem i drugim područjima obuhvaćenima Ugovorima o EU-u poput međunarodnih trgovinskih sporazuma, jedinstvene valute, ekonomskog i fiskalnog upravljanja te načela i zakonodavstva na području borbe protiv pranja novca; budući da države članice moraju djelovati u skladu s europskim zakonodavstvom na području tržišnog natjecanja i osigurati da njihovo porezno zakonodavstvo ne odstupa od načela unutarnjeg tržišta i ne narušava tržišno natjecanje; budući da pravilo o jednoglasnosti unutar Vijeća, koje svakoj državi članici daje pravo na veto, smanjuje poticaj za kretanje iz statusa quo prema rješenju koje uključuje veću suradnju; budući da bi promjena zahtjeva za jednoglasnost u pitanjima izravnog oporezivanja iziskivala izmjenu Ugovora, osim u slučaju korištenja postupka iz članka 116. UFEU-a;

G.  budući da trenutno stanje u kojemu svaka država članica ima pravo uložiti veto podrazumijeva da sve države članice moraju biti odlučne i surađivati u rješavanju paneurospkog problema utaje i izbjegavanja plaćanja poreza;

H.  budući da, uz neke hvalevrijedne iznimke, državni politički predstavnici dosad nisu bili dovoljno jasni u rješavanju problema izbjegavanja poreza, koji uključuje i odluke o porezima;

I.  budući da na europskom unutarnjem tržištu kapital ima neometan protok i da velika trgovačka društva na konsolidiranoj osnovi izvješćuju o svojem radu, ali da porez na nacionalnoj osnovi ubiru porezna tijela koja međusobno vrlo slabo komuniciraju;

J.  budući da na potpuno ostvarenom unutarnjem tržištu nikakav umjetni poremećaj ne bi smio utjecati na odluke o ulaganju i odabir mjesta poslovanja; međutim, budući da se globalizacijom, digitalizacijom i slobodnim kretanjem kapitala stvaraju uvjeti za intenzivnije porezno natjecanje među državama članicama i s trećim zemljama kako bi se privuklo ulagače i poduzeća; budući da je važno zadržati trgovačka društva u Europi te u nju privući nova, ali da to ne bi smjelo poprimiti oblik potencijalno štetnih poreznih mehanizama, usmjerenih u prvom redu na poticanje ulaganja i stvaranje dodatne gospodarske aktivnosti zbog reakcija na slične mjere pokrenute u susjednim zemljama ili ispravak onoga što se smatra postojećim nejednakostima među državama članicama, u smislu relativnog bogatstva, veličine ili perifernog položaja; budući da se, osim toga,u nekim slučajevima čini da postoji korelacija između privlačnih sustava oporezivanja poduzeća i visoke razine nacionalnog bogatstva; budući da optimalna struktura poreznih sustava ovisi o brojnim čimbenicima i da se stoga razlikuje od zemlje do zemlje; budući da štetno porezno natjecanje između država članica ograničava potencijal jedinstvenog tržišta;

K.  budući da se, umjesto da se jednostavno usmjeri na promicanje privlačnog poslovnog okruženja koje nudi, primjerice, dobru infrastrukturu i visokokvalificiranu radnu snagu, putem, među ostalim, rashoda kojima se potiče produktivnost, i da osigura stabilnost i predvidljivost poreznih sustava, svaka zemlja kao sudionik poreznog natjecanja koristi svojim nacionalnim zakonodavstvom u kombinaciji s mrežom poreznih sporazuma da bi se promovirala kao zemlja za ulaganje, kao žarište kroz koje treba protjecati kapital ili u kojemu se treba zabilježiti dobit te na taj način privlači trgovačka društva ili fiktivna trgovačka društva na uštrb zemalja partnera, što rezultira nepoštenim praksama među tim zemljama; budući da, promatrana zasebno, svaka država ima jasan interes ponašati se kao „slobodni strijelac”, odnosno pokušava prva osmisliti i primjenjivati određene porezne mehanizme i propise kojima privlači poduzeća koja stvaraju poreznu osnovicu, a posljednja sudjelovati u zajedničkim i koordiniranim akcijama za suzbijanje izbjegavanja plaćanja poreza;

L.  budući da među državama članicama postoji porezno natjecanje; budući da je načelo lojalne suradnje među državama članicama utvrđeno u članku 4. UFEU-a; budući da se od država članica očekuje da u pitanjima poreznog natjecanja u cijelosti primjenjuju načelo lojalne suradnje;

M.  budući da neke države članice zauzimaju ambivalentan stav u vezi s izbjegavanjem plaćanja poreza, negodujući s jedne strane zbog erozije svoje nacionalne porezne osnovice, dok su istovremeno odgovorne za strukturu sadašnjih nacionalnih i međunarodnih poreznih sustava koji su to omogućili, a čak i dalje ometaju mogućnost da se njihovi porezni sustavi približe koordiniranijem rješenju; budući da u sklopu potpune mobilnosti kapitala unutar EU-a i cilja uvođenja unije tržišta kapitala, koji je objavila Unija, u potpunosti treba uzeti u obzir međuovisnost i uzajamne učinke nacionalnih poreznih sustava i prihoda, imajući u vidu opsežno pozitivno i negativno prekogranično prelijevanje učinaka odluka o porezima pojedinačnih država članica jer porezni poticaj jedne zemlje izaziva eroziju porezne osnovice u drugoj;

N.  budući da svjedočimo paradoksalnoj situaciji u kojoj je slobodno natjecanje među državama članicama u poreznim pitanjima rezultiralo nekonkurentnim ponašanjem i narušavanjem tržišnog natjecanja;

O.  budući da se uvođenje europskog jedinstvenog tržišta pokazalo vrlo povoljnim za nacionalna gospodarstva koja su postala konkurentnija i privlačnija u globaliziranom gospodarstvu te budući da će porezna konvergencija između država članica na kraju imati isti učinak;

P.  budući da zakonodavac i porezne uprave koje su često u nedostatku sredstava ne mogu predvidjeti inovativne oblike izbjegavanja poreza koje osmišljavaju i promiču neki porezni savjetnici, posebice iz jako velikih revizorskih društava, odvjetnici i posrednička društva, nego mogu samo reagirati na njih, ponekad s velikim zakašnjenjem; budući da iskustvo osobito pokazuje da tijela EU-a koja trebaju spriječiti uvođenje novih štetnih poreznih mjera (poput Skupine za Kodeks o postupanju koju su države članice osnovale 1998. ili Komisije, koja je čuvarica Ugovora) nisu u stanju riješiti neželjene događaje jer ponekad reagiraju na neučinkovit način ili pak na temelju previše ograničenog mandata te da je u EU uveden velik broj novih i često agresivnih mjera ili sporazuma, poput režima oporezivanja patenata; budući da se multinacionalne korporacije u EU-u i drugdje u svijetu pri izradi svojih planova za izbjegavanje plaćanja poreza oslanjanju na stručno znanje dobro organiziranog i vještog sektora poreznih savjetnika, kao i banaka i drugih pružatelja financijskih usluga; budući da je taj sektor istovremeno zastupljen u tijelima koja savjetuju vlade i javne institucije o poreznim pitanjima, poput, primjerice, Platforme EU-a za dobro porezno upravljanje; budući da postoji zabrinutost u vezi sa sukobima interesa do kojih može doći u slučajevima u kojima ista društva pružaju savjete i tijelima javne vlasti i privatnim multinacionalnim korporacijama;

Q.  budući da bi se svako porezno planiranje trebalo provoditi u granicama zakona i primjenjivih ugovora; budući da se stoga čini da je najprikladniji odgovor na agresivno porezno planiranje dobro zakonodavstvo i međunarodno usklađivanje prema željenim ishodima;

R.  budući da je provedba zakonodavstva od ključne važnosti za ostvarenje zadanih ciljeva; budući da je ta provedba u nadležnosti nacionalnih uprava, kojima često nedostaje inicijativa za međusobnu suradnju na europskoj razini; budući da takvo stanje doprinosi razilaženju do kojeg već dolazi zbog razlika u zakonodavstvima u Uniji i da ga pogoršava;

S.  budući da institucije Trojke (Europska komisija, Europska središnja banka i međunarodni monetarni fond) koje nadgledaju programe financijske i fiskalne prilagodbe u državama članicama kao što su Portugal i Grčka nisu pokušale spriječiti porezne amnestije, odluke o porezima, porezne olakšice i sustave poreznih izuzeća u okviru kojih se provodila i još uvijek se provodi nepoštena diskriminacija i kojima se korporacijama i pojedincima omogućuje izbjegavanje plaćanja poreza, što rezultira velikim smanjenjem državnih prihoda i povećanjem opterećenja malih i srednjih poduzeća i građana koji ionako plaćaju previsoke poreze;

T.  budući da istrage i kazneni progoni u vezi s poreznim zločinima i pranjem novca, koji često uključuju financijske operacije i pravne osobe u više poreznih jurisdikcija, predstavljaju veliki izazov; budući da je osoblje koje je u državama članicama zaduženo za provođenje istraga i vođenje sudskih postupaka protiv počinitelja poreznih zločina i drugih financijskih zločina često nedovoljno obučeno i nedovoljno opremljeno;

U.  budući da je politika štednje i proračunskog ograničenja tijekom proteklih nekoliko godina znatno smanjila mogućnost poreznih uprava da provode istrage u vezi s poreznim zločinima i štetnim poreznim praksama; budući da su ti rezovi osobitu štetu nanijeli u zemljama u kojima se provode programi financijske pomoći pod vodstvom Trojke, u kojima je povećanje državnih prihoda ostvareno na uštrb pretjeranog oporezivanja malih i srednjih poduzeća i građana, dok su porezna amnestija, odluke o porezima i ostali sustavi poreznih izuzeća i povlastica bili rezervirani za velike korporacije i bogate utajivače poreza, kao što je to bio slučaj u Portugalu i Grčkoj;

Odluke o porezima i štetne porezne prakse

V.  budući da odluke o porezima obuhvaćaju širok spektar postupaka u državama članicama, od ad-hoc politika do jasno definirane primjene zakona, u smislu mogućeg opsega i tema koje obuhvaćaju, obvezujuće prirode, učestalosti primjene, javne naravi, trajanja i plaćanja naknada; budući da nema opće prihvaćene definicije odluka o porezima na međunarodnoj razini, osim što se Komisija na njih referira kao na „svaku vrstu komunikacije ili bilo koji drugi instrument ili mjeru sličnog učinka koju poduzima država članica ili koja se poduzima u njezino ime u pogledu tumačenja ili primjene poreznih propisa”;

W.  budući da odluke o porezima nisu same po sebi problematične jer mogu, a to je i njihova izvorna svrha, osigurati pravnu sigurnost poreznog obveznika i smanjiti financijski rizik poštenih društava u slučajevima kada porezni zakoni ili njihova konkretna primjena u određenim okolnostima nisu jasni ili se mogu suprotno tumačiti, osobito kod složenih transakcija, te se time mogu izbjeći budući sporovi između poreznog obveznika i porezne uprave;

X.  budući da je praksa donošenja odluka razvijena u okviru bliskijeg odnosa bolje suradnje između poreznih uprava i poreznih obveznika kao alat za rješavanje sve složenije porezne obrade nekih transakcija u sve složenijem, globalnijem i digitalnijem gospodarstvu; budući da je, iako države članice tvrde da te odluke nisu diskriminirajuće, već da se radi samo o načinu da se pojasni postojeće porezno zakonodavstvo, i dalje ih čuvajući u tajnosti, njegov posebni odbor utvrdio da se odluke o porezima mogu donositi bez ikakve pravne podloge neformalnim i diskrecijskim dogovorima kojima se pogoduje strukturama koje nastoje platiti što niže poreze i koje se oslanjaju na alate za porezno planiranje koje obično koriste multinacionalne korporacije kako bi smanjile svoj porezni doprinos; budući da je to očito problem posebno, iako ne isključivo, kad je riječ o odlukama povezanima s određivanjem cijena prijenosa unutar trgovačkih društava (takozvani prethodni dogovori o cijeni); budući da one, unatoč činjenici da nekim odabranim akterima pružaju pravnu sigurnost, mogu prouzročiti nejednakost između trgovačkih društava kojima se odobrene i društava koja pripadaju istom sektoru, a nemaju pristup tim odlukama;

Y.  budući da ni OECD ni Europska komisija nisu pozvali na ukidanje same prakse odluka o porezima;

Z.  budući da napredne odluke o porezima ne bi trebale ni na koji način utjecati na porezno tretiranje neke transakcije, niti davati prednost jednom poreznom obvezniku u odnosu na drugog, već bi u situacijama kad su ostali uvjeti jednaki trebale imati isti učinak kao i ex post primjena relevantnih poreznih odredbi; budući da, sukladno tome, fokus ovog izvješća nije strogo ograničen na odluke o porezima, nego obuhvaća, u skladu s mandatom povjerenom njegovu posebnom odboru (TAXE), svaku poreznu mjeru slične prirode ili učinka koju generički nazivamo „štetnom poreznom praksom”, odnosno mjere čija je svrha privući nerezidentna poduzeća ili transakcije na štetu drugih poreznih jurisdikcija u kojima bi se te transakcije obično trebale oporezovati i/ili mjere kojima se prednost daje samo određenim trgovačkim društvima i na taj način narušava tržišno natjecanje;

AA.  budući da štetne porezne prakse u određenoj mjeri mogu biti povezane s jednim ili više sljedećih neželjenih učinaka: nedostatak transparentnosti, proizvoljna diskriminacija, narušavanje tržišnog natjecanja i nejednaki uvjeti na unutarnjem tržištu i izvan njega, utjecaj na integritet jedinstvenog tržišta i na pravednost, stabilnost i legitimitet poreznog sustava, veće oporezivanje gospodarskih faktora koji su manje mobilni, povećanje gospodarskih razlika, nepošteno natjecanje među državama, erozija porezne osnovice, nezadovoljstvo u društvu, nepovjerenje i demokratski deficit;

AB.  budući da mora priznati da, iako su mala i srednja poduzeća i dalje pokretačka snaga gospodarstva i zapošljavanja u Europi, multinacionalne korporacije također imaju ključnu ulogu kao ulagači, osiguratelji gospodarskog rasta i radnih mjesta; budući da je plaćanje pravednog udjela u porezima u zemljama u kojima se odvija stvarna gospodarska aktivnost i stvaranje vrijednosti i dalje ključan doprinos tih poduzeća dobrobiti i održivosti europskih društava;

Rad Posebnog odbora

AC.  budući da je njegov nadležni posebni odbor, osnovan 26. veljače 2015., održao 14 sjednica tijekom kojih je saslušao predsjednika Komisije Jean-Claudea Junckera, povjerenicu za tržišno natjecanje Margrethe Vestager, povjerenika za ekonomske i financijske poslove, oporezivanje i carinu Pierrea Moscovicija, aktualnog predsjedatelja Vijećem Pierrea Gramegnu, ministra financija Francuske Michaela Sapina, ministra financija Njemačke Wolfganga Schäublea, ministra financija Italije Piera Carla Padoana, ministra financija Španjolske Luisa de Guindosa, predstavnike OECD-a, zviždače, istraživačke novinare, stručnjake, predstavnike akademske zajednice, predstavnike multinacionalnih korporacija, profesionalna udruženja, sindikate, nevladine organizacije i zastupnike u nacionalnim parlamentima EU-a (vidi Prilog 1.); budući da su izaslanstva Odbora TAXE posjetila Švicarsku, kako bi sagledala određene aspekte trećih zemalja kao dimenzije koja je bila dio njihova mandata, te sljedeće države članice radi prikupljanja informacija: Belgiju, Luksemburg, Irsku, Nizozemsku i Ujedinjenu Kraljevinu; budući da su organizirani i sastanci s predstavnicima vlada Gibraltara i Bermuda; budući da usprkos svim tim koracima, iako su oni rezultirali raznolikim i dragocjenim uvidima u porezne sustave i porezne prakse diljem EU-a, nisu riješena sva postojeća pitanja, uključujući preostale nedosljednosti u izjavama predsjednika Komisije Jean-Claudea Junckera o stranici izvješća Krecké koja se dugo drži u tajnosti;

AD.  budući da je rad Odbora djelomično ometala činjenica da više država članica i Vijeće nisu na vrijeme dostavili odgovore (vidi Prilog 2.) i u konačnici nisu poslali sve tražene dokumente ili su pak poslali samo odgovore iz uljudnosti u kojima su se jedva dotaknuli teme zahtjeva; budući da se od 17 pozvanih multinacionalnih korporacija, samo njih četiri na prvi poziv pristalo pojaviti u odboru u lipnju i srpnju 2015. budući da je još 11 multinacionalnih korporacija pristalo pojaviti se u odboru tek nakon što je u Odboru TAXE izglasano izvješće i nakon opetovanih poziva, tako da je morala biti sazvana nova izvanredna sjednica neposredno prije glasovanja na plenarnoj sjednici (vidi prilog 3.); budući da ni Komisija nije u potpunosti surađivala i nije poslala sve radne dokumente i bilješke s neslužbenih sastanaka u vezi s Kodeksom o postupanju te da je, zbog neumoljivosti nekih država članica, pristala samo na ograničeni postupak savjetovanja; budući da je mandat Odbora iz tog razloga trebalo produžiti;

AE.  budući da je u vrijeme usvajanja ovog izvješća veći broj istraga Komisije o sporazumima o transfernim cijenama koji su potvrđeni odlukama o porezima i drugim mjerama slične naravi ili učinka, a koji utječu na oporezivu dobit pripisanu određenim društvima kćerima multinacionalnih korporacija, još uvijek u tijeku;

Pregled prakse oporezivanja poduzeća u državama članicama

1.  podsjeća da su modeli oporezivanja poduzeća koji postoje u industrijaliziranim zemljama nastali u prvoj polovini 20. stoljeća, u vremenu kada je prekogranična aktivnost bila ograničena; napominje da su globalizacija i digitalizacija ekonomije radikalno promijenili globalni lanac vrijednosti i način na koji funkcioniraju tržišta te da većina velikih trgovačkih društava sada ima transnacionalnu strukturu čiji zahtjevi nadilaze nacionalne porezne propise; ističe da nacionalna i međunarodna pravila u području oporezivanja nisu išla ukorak s razvojem poslovnog okruženja;

2.  ističe da je potrebno donijeti uravnoteženu i pravednu poreznu politiku koja će biti sastavni dio strukturne reforme u državama članicama;

3.  primjećuje da, dok je usklađivanje s različitim poreznim sustavima postajalo sve složenije za trgovačka društva koja posluju prekogranično, globalizacija i digitalizacija olakšale su organiziranje njihovih aktivnosti putem off-shore financijskih centara i stvaranje sofisticirane strukture kako bi smanjila svoj globalni porezni doprinos ; zabrinut je zbog toga što je zbog ekonomske krize, dužničke krize i proračunske konsolidacije većina država članica znatno smanjila broj zaposlenih u svojim poreznim upravama; naglašava da bi nacionalne porezne uprave na raspolaganju trebale imati dovoljno resursa, među ostalim i onih ljudskih, kako bi mogle biti učinkovite u prevenciji i otkrivanju te borbi protiv agresivnog poreznog planiranja, utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza koji su uzrok znatne erozije njihove porezne osnovice, te osigurati bolje i poštenije ubiranje poreza i vjerodostojnost poreznog sustava; primjećuje da su studije pokazale da kvalificirano osoblje poreznih uprava državi donosi puno veći prihod u odnosu povezane troškove jer se učinkovitost poreznih uprava izravno i pozitivno odražava na porezne prihode;

4.  naglašava da postoji razlika između, s jedne strane, štetnih praksi određenih poreznih i nacionalnih uprava koje multinacionalnim korporacijama omogućuju da premještaju dobit kako bi izbjegle oporezivanje na području na kojemu je ta dobit zaista ostvarena i, s druge strane, natjecanja u privlačenju izravnog stranog ulaganja među državama ili pak zadržavanja gospodarskih aktivnosti u državi uz potpuno poštovanje zakonodavstva EU-a;

5.   ističe da Ugovor, u skladu s načelom supsidijarnosti, omogućava državama članicama da same odrede svoju stopu poreza na dobit i poreznu osnovicu sve dok se ne uvedu snažnije mjere porezne konvergencije u skladu s Ugovorom; međutim, također ističe da previše složena pravila nacionalnih poreznih sustava, zajedno s razlikama među tim sustavima, stvaraju pravne praznine kojima se multinacionalne korporacije koriste za agresivno planiranje poreza, što dovodi do erozije osnovice, premještanja dobiti, „utrke do dna” i, u konačnici, neoptimalnog ekonomskog ishoda; ističe činjenicu da je ovakva vrsta izbjegavanja plaćanja poreza igra u kojoj gube svi nacionalni proračuni promatrani zajedno jer se povećanjem poreznih prihoda koje je posljedica štetnih praksi u jednoj državi članici (zbog izuzeća, posebnih olakšica ili propusta u zakonima) ne nadoknađuju smanjeni porezni prihodi u drugim državama članicama; ističe da se daljnje smanjenje osnovice, štetno porezno natjecanje i „utrku do dna” po pitanju poreznih stopa mogu spriječiti jedino usklađenijim zajedničkim pristupom država članica, koji bi trebao dovesti do zajedničkog okvira unutar kojeg države članice određuju svoje porezne stope;

6.  podsjeća da su u nekim državama članicama stope poreza na dobit službeno više nego u drugima, ali da su zbog olakšica ili propusta u zakonima koji idu u prilog tuzemnim trgovačkim društvima one zapravo niže, zbog čega su efektivne porezne stope u tim državama niže nego u državama članicama sa službeno niskim stopama;

7.  ističe činjenicu da niži porez na dobit u nekim državama članicama može rezultirati relativno višim prihodima od poreza u odnosu na više stope poreza na dobit;

8.  napominje da su, prema podacima Komisije(22), zakonske stope poreza na dobit u EU-u pale za 12 postotnih poena, s 35 % na 23 % od 1995. do 2014.; ističe da je ovo smanjenje poreznih stopa popraćeno širenjem porezne osnovice radi ublažavanja gubitka prihoda i da se relativno stabilan prihod proizašao iz oporezivanja društava u istom vremenskom razdoblju može objasniti znatnim trendom „osnivanja većih društava“, odnosno napuštanjem određenih pravnih oblika poslovanja, kao onih s (jedinim) vlasnikom, i prijelazom u status korporacija, što rezultira sličnim prijelazom s porezne osnovice za fizičke osobe na osnovicu za društva;

9.  primjećuje da većina država članica troši velike iznose na porezne poticaje na osnovi kojih se malim i srednjim poduzećima želi dati konkurentska prednost, ali da te pokušaje, prema zaključcima Komisije(23), ugrožava rezultat međunarodnog poreznog planiranja u tri od četiri države članice u kojima je provedena nedavna studija; smatra da su zbog navedenog mala i srednja poduzeća u nepovoljnom položaju u odnosu na konkurenciju unatoč velikim troškovima u okviru proračunskih rashoda namijenjenih davanju potpore tim poduzećima, a time se ugrožava i ostvarenje cilja nacionalnih donositelja odluka;

10.  naglašava sve veći raskorak između zakonskih i efektivnih poreznih stopa, naročito za društva koja posluju na globalnoj razini, što barem djelomično odražava različita odstupanja i izuzeća od općeg poreznog režima, bilo da je zakonodavac njima namjeravao postići određene ciljeve ili da su posljedica agresivnog planiranja poreza, odnosno uvođenja potpuno umjetnih mehanizama namijenjenih isključivo smanjenju porezne obveze;

11.  naglašava da razlike među poreznim sustavima na globalnoj razini doprinose znatnoj eroziji porezne osnovice i izbjegavanju plaćanja poreza, ali da djelovanje samo na razini EU-a neće biti dovoljno za rješavanje tih problema;

12.   konstatira veliku raznovrsnost 28 poreznih sustava u EU-u, i u pogledu definicije porezne osnovice i visine porezne stope, koja postaje tim veća kad se u obzir uzmu posebne jurisdikcije s autonomnim poreznim sustavima koje su povezane s državama članicama EU-a (prekomorski teritoriji i britanski krunski posjedi); žali što trenutno u EU-u nema zajedničke definicije ili smjernica za osnovne pojmove i elemente kao što su ravnoteža između oporezivanja na izvoru i oporezivanja prema prebivalištu, stalna poslovna jedinica i oporezivi subjekti, ekonomski sadržaj i pravila protiv zlouporabe, definicija kamate i licencija, postupanje s nematerijalnom imovinom, postupanje s dugom i kapitalom, a da ne spominjemo što se može ili ne može odbiti od porezne osnovice, što ima za posljedicu nekoordinirane porezne sustave država članica; ističe da je te definicije potrebno uskladiti;

13.  ističe da nacionalni preferencijalni režimi i neusklađenosti raznih poreznih sustava unutar jedinstvenog tržišta stvaraju mogućnosti za izbjegavanje plaćanja poreza; napominje da su ti nepoželjni učinci pojačani zbog interakcije s velikim brojem bilateralnih poreznih sporazuma između država članica i trećih zemalja kao i nedostatnim odredbama o borbi protiv poreznih prijevara i utaja u okviru tih sporazuma;

14.  primjećuje da je u tom neusklađenom poreznom okviru unutar EU-a očit i nedostatak suradnje među državama članicama; s tim u vezi ističe da države članice ne uzimaju nužno u obzir utjecaj svojih poreznih mjera na druge države članice, ne samo dok kreiraju svoje porezne mjere nego i kad razmjenjuju informacije o provedbi tih mjera, što de facto nalikuje politici „osiromaši svog susjeda” u poreznim pitanjima, što je u suprotnosti s temeljnim vrijednostima europskog projekta; ističe da bi automatska, sustavna i učinkovita razmjena informacija među državama članicama omogućila da se u obzir uzme porezno tretiranje određenih priljeva prihoda ili transakcija u drugim državama članicama; ističe da to doprinosi i nastanku neprihvatljive situacije u kojoj se dobit koju multinacionalne korporacije ostvaruju u nekoj državi članici često oporezuje po vrlo niskim stopama ili se uopće ne oporezuje u EU-u;

15.  smatra da bi se fiskalna politika i politika tržišnog natjecanja trebale smatrati licem i naličjem iste medalje na unutarnjem tržištu te poziva Komisiju da ponovno razmotri i poboljša dostupne instrumente i sredstva namijenjena politici tržišnog natjecanja i pružanju državne potpore;

16.   naglašava da je usklađivanje nacionalnih poreznih sustava u EU-u bilo vrlo ograničeno unatoč neviđenom produbljenju procesa integracije EU-a tijekom posljednjih 30 godina, posebno kada je riječ o jedinstvenom tržištu te ekonomskoj i monetarnoj uniji; osuđuje činjenicu da su ti porezni sustavi u velikom zaostatku u usporedbi s koordinacijskim naporima na razini EU-a, posebno u okviru Europskog semestra, iako se, ako se ne gleda važnost mjera povezanih s rashodovnom stranom, znatan dio kombinacije politika radi osiguranja fiskalne konsolidacije odnosi na prihodovnu stranu; smatra da je taj aspekt trebalo spomenuti u izvješću petorice predsjednika iz lipnja 2015. naslovljenom „Dovršenje europske ekonomske i monetarne unije”;

17.  ističe da se države članice zbog nedostatka političke volje za konvergenciju nacionalnih fiskalnih politika odlučuju na bilateralni pristup, iako bi onaj zajednički bio učinkovitiji; ponavlja da postoji mogućnost da se fiskalno usklađivanje ostvari tako da se poveća suradnja; u tom smislu pozdravlja želju nekih država članica da uvedu porez na financijske transakcije;

Instrumenti agresivnog poreznog planiranja i njihov učinak

18.  ističe da izbjegavanje poreza nekih multinacionalnih korporacija može dovesti do efektivnih poreznih stopa blizu nule za dobit ostvarenu na europskom području, naglašavajući činjenicu da takve multinacionalne korporacije ostvaruju korist od određenih javnih dobara i usluga ondje gdje posluju, pri čemu ne snose svoj dio troškova i time doprinose srozavanju nacionalne porezne osnovice i povećanju razlika; ističe da je mogućnost premještanja dobiti dostupna samo trgovačkim društvima koja posluju prekogranično, čime se kažnjavaju konkurenti koji su aktivni u samo jednoj državi;

19.   sa zabrinutošću napominje da izbjegavanje poreza na dobit izravno utječe na nacionalne proračune i na raščlanjivanje poreza prema kategorijama poreznih obveznika te prema ekonomskim faktorima (u korist najmobilnijih faktora kao što je kapital u obliku izravnih stranih ulaganja – FDI); žali zbog činjenice što, osim što narušava natjecanje i rezultira nejednakim uvjetima, takvo postupanje dovodi do iznimno zabrinjavajuće situacije u kojoj u kontekstu ozbiljnih napora oko fiskalne konsolidacije i strukturnih reformi neki od tih poreznih obveznika s najvećom platnom sposobnošću doprinose znatno manje u odnosu na one koji su najviše pogođeni ekonomskom, financijskom i dužničkom krizom, poput običnih građana i društava koja se ne služe agresivnim poreznim planiranjem, a koja su često u kategoriji malih i srednjih poduzeća te često zbog tog usporedivo nepovoljnog položaja po pitanju poreza ne mogu konkurirati multinacionalnim korporacijama ; ističe da ovakva situacija može uzrokovati nepovjerenje u demokraciju i utjecati na cjelokupno izvršavanje poreznih obveza, posebno u državama u kojima se provode programi prilagodbe; žali zbog činjenice da se zviždače, koji u javnom interesu nacionalnim tijelima dostavljaju ključne informacije o nezakonitim i nedopuštenim postupanjima, prijevari ili nezakonitim aktivnostima ili praksama, može sudski progoniti te da ih se može kažnjavati na osobnoj i ekonomskoj razini; s velikom zabrinutošću primjećuje da se ponekad čak i novinari koji su otkrili nezakonite ili nelegitimne prakse suočavaju sa sličnim posljedicama;

20.  prima na znanje zaključke istraživanja MMF-a(24) kojim je bila obuhvaćena 51 zemlja da premještanje dobiti između poreznih jurisdikcija uzrokuje prosječan gubitak prihoda od približno 5 % sadašnjeg prihoda od poreza na dobit, ali i gotovo 13 % u zemljama koje nisu članice OECD-a; također konstatira da ekonometrijski podaci Komisije pokazuju da se osjetljivost izravnih stranih ulaganja na oporezivanje poduzeća s vremenom povećala; naglašava da se procjenjuje da se u EU-u godišnje gubi bilijarda EUR potencijalnih poreznih prihoda zbog kombiniranog učinka poreznih prijevara, utaje poreza, uključujući i sivu ekonomiju, i izbjegavanja plaćanja poreza(25) i da procjene ukazuju na godišnje gubitke u nacionalnim proračunima uzrokovane izbjegavanjem plaćanja poreza u iznosu od 50 – 70 milijardi EUR, ali da bi se ti gubici u vidu prihoda u stvarnosti mogli popeti na 160 – 190 milijardi EUR ako se u obzir uzmu posebni porezni dogovori, nedostaci u ubiranju poreza i slično(26); budući da je Komisija UN-a za trgovinu i razvoj izračunala da zemlje u razvoju godišnje gube otprilike 100 mlijardi USD u vidu prihoda zbog toga što multinacionalne korporacije izbjegavaju plaćati porez; ističe da te podatke treba uzeti s oprezom i da se u njima možda podcjenjuju stvarni gubitci nacionalnih proračuna, s obzirom na ograničenu transparentnost i raznovrsne računovodstvene i konceptualne okvire u svijetu koji utječu na dostupnost usporedivih i svrsishodnih podataka te pouzdanost svih procjena;

21.  napominje da se strategije planiranja poreza mogu temeljiti na strukturiranju korporacija, financijskim dogovorima za njihove podružnice ili transfernim cijenama koje nemaju veze s njihovim stvarnim ekonomskim aktivnostima, što omogućava umjetno prenošenje dobiti iz jednih jurisdikcija u druge s ciljem smanjenja globalnog poreznog doprinosa trgovačkih društava; s velikom zabrinutošću primjećuje da se u EU-u koristi sve veći broj fiktivnih trgovačkih društava, ali da se radi o društvima koja postoje samo kao ime i koriste se samo u svrhe utaje poreza; posebno ističe slučaj McDonald'sa i činjenicu da se u izvješću koalicije sindikata navodi da su porezne prakse tog poduzeća u razdoblju između 2009. i 2013. europske države stajale preko milijardu EUR u obliku izgubljenih poreza(27);

22.  smatra da nacionalni povlašteni režimi i slaba koordinacija ili konvergencija među poreznim sustavima država članica, unatoč učinkovitoj ekonomskoj povezanosti i međusobnom utjecaju na unutarnjem tržištu, dovode do brojnih nepodudarnosti koje omogućuju agresivno porezno planiranje, dvostruke odbitke i dvostruko neoporezivanje, na primjer jednim od sljedećih postupaka ili njihovom kombinacijom: malverzacija cijena transfera, lociranje odbitaka u jurisdikcijama s visokim porezima, prebacivanje sredstava dobivenih zajmovima putem trgovačkih društava intermedijara, prijenos rizika, hibridni financijski proizvodi, iskorištavanje neusklađenosti, porezna arbitraža, ugovori o licencijama, neovlašteno stjecanje ugovornih povlastica i smještanje prodaje imovine u jurisdikcije s niskim porezima;

23.  ističe da je na svojim misijama radi prikupljanja informacija u pet država članica i Švicarskoj njegov posebni odbor primijetio da veliki broj nacionalnih poreznih mjera, koje se često koriste u kombinaciji s multinacionalnim korporacijama, može potencijalno predstavljati štetne porezne prakse, a posebno stavke sa sljedećeg popisa, koji ne treba smatrati konačnim:

   zlouporaba odluka o porezima ili ugovora o poravnanju kako se ne bi zaustavilo samo na jednostavnom pojašnjenju postojećeg zakonodavstva, već iskoristilo preferencijalno postupanje na području oporezivanja;
   različite definicije stalne poslovne jedinice i poreznog prebivališta,
   činjenica da se ekonomski sadržaj slabo uzima u obzir ili ga se zanemaruje, što dovodi do stvaranja subjekata s posebnim namjenama (primjerice fiktivna trgovačka društva), koja se manje oporezuje,
   odbitak nominalnih kamata (koji trgovačkim društvima omogućuje da od oporezive dobiti odbiju fiktivnu kamatu izračunatu na temelju njihova dioničkog kapitala),
   sustav odluka o porezima koje se primjenjuju na višak dobiti (na temelju kojih trgovačko društvo može dobiti pisanu potvrdu porezne uprave da njegova oporeziva dobit ne obuhvaća dobit koja ne bi bila ostvarena da je društvo samostalno),
   nejasne ili neusklađene odredbe o transfernim cijenama,
   broj preferencijalnih režima, posebno u odnosu na nematerijalnu imovinu (patente, znanje ili manji porez na prihod ostvaren iskorištavanjem prava intelektualnog vlasništva),
   povrat ili izuzeće za porez po odbitku na kamatu, dividende i licencije na temelju bilateralnih poreznih sporazuma i/ili u skladu s nacionalnim zakonodavstvom,
   razlike u pravnom određenju među državama članicama (hibridni subjekti ili hibridni zajmovi, kada se kamatni rashodi mijenjaju u izuzete dividende),
   u slučaju Švicarske, posebni porezni režimi na razini kantona za trgovačka društva kojima upravljaju stranci kakvi se ne primjenjuju na društva kojima upravljaju rezidenti (tzv. namjenski režimi),
   nedostatak učinkovitih općih ili specifičnih pravila o borbi protiv poreznih prijevara i utaja ili slaba provedba ili tumačenje tih pravila;
   i strukture koje stvarnog vlasnika imovine mogu učiniti nevidljivim i koje možda ne podliježu sustavu razmjene informacija, kao što su zaklade i tzv. „slobodne luke”;

24.  prima na znanje da se prema podacima Komisije(28) 72 % premještanja dobiti odvija u EU-u kanalima koji obuhvaćaju transferne cijene i lokaciju intelektualnog vlasništva;

25.  ističe da je više država članica posljednjih godina osmislilo posebne programe za smanjenje poreza na dobit kako bi privuklo trgovačka društva s njihovom mobilnom nematerijalnom imovinom, poput prihoda ostvarenog intelektualnim vlasništvom; konstatira raznovrsnost u smanjenju poreznih stopa i poreznim olakšicama te u opsegu predloženih programa (režimi oporezivanja inovacija, režimi oporezivanja intelektualnog vlasništva, režimi oporezivanja znanja, režimi oporezivanja patenata itd.); ističe da u nekim državama članicama porezni obveznici ne moraju sami stvoriti intelektualno vlasništvo i/ili u samoj zemlji kako bi imali pravo na porezne olakšice, nego ga samo moraju steći posredstvom društva koje ima poslovni nastan unutar te porezne jurisdikcije; stoga ističe da moguće porezne povlastice za razvoj i istraživanje moraju biti povezane sa stvarnim rashodima u navedenoj poreznoj jurisdikciji;

26.  ističe, osim toga, da se za troškove razvoja i istraživanja već može zatražiti povrat poreza u okviru nacionalnih poreznih sustava čak i bez „režima oporezivanja patenata” te da stoga režimi za oporezivanje patenata doprinose izbjegavanju plaćanja poreza koje je u suprotnosti sa sustavom;

27.   takve programe smatra tipičnim primjerima štetnog poreznog natjecanja između država jer ne samo da su njihova veza s realnim gospodarstvom i utjecaj na njega u većini slučajeva nepostojeći nego utječu na smanjenje poreznih prihoda drugih zemalja, uključujući i države članice; primjećuje da u svojoj reviziji poreznih poticaja za razvoj i istraživanje Komisija(29) smatra da „postoji veća vjerojatnost da će se zahvaljujući režimima oporezivanja patenata premjestiti porez na dobit nego da će se potaknuti inovacije”;

28.  ističe da u ekonomskom okruženju koje karakterizira više nematerijalne imovine na transferne cijene često utječe nedostatak usporedivih transakcija i mjerila, što otežava ispravnu primjenu načela nepristranosti, prema kojem bi cijene transakcija između subjekata koji pripadaju istoj grupi društava trebalo vrednovati na isti način kao i transakcije između neovisnih subjekata;

29.   napominje da se postojećim smjernicama za određivanje transfernih cijena multinacionalnim korporacijama ostavlja znatna margina diskrecije u odabiru i primjeni metoda evaluacije; ističe da multinacionalne korporacije iskorištavaju nedostatak učinkovitog zajedničkog standarda za transferne cijene te razna predviđena odstupanja, iznimke i alternative, što je suprotno biti tih smjernica, kako bi prilagodile svoju oporezivu dobit jurisdikciji i smanjile svoju ukupnu poreznu obvezu, primjerice, zlouporabom utvrđivanja cijena po modelu „troškovi-plus”, proizvoljnim određivanjem profitne marže ili upitnim izostavljanjem određenih izdataka iz svog obračuna; ističe da se problem transfernih cijena na razini EU-a najučinkovitije može riješiti konsolidacijom zajedničke porezne osnovice, zahvaljujući kojoj te cijene više ne bi bile potrebne;

30.  naglašava činjenicu da porezne uprave ne mogu adekvatno pratiti spise o transfernim cijenama koje dostavljaju multinacionalne korporacije ili njihovi predstavnici jer često nisu dovoljno opremljene i nemaju dovoljno zaposlenika da kritički i temeljito provjere te analize i njihov ishod ili učinak;

31.  žali zbog činjenice što su, u ekonomskom kontekstu u kojem se 60 % svjetske trgovine odvija unutar grupa(30), smjernice za primjenu ovog posve ekonomskog koncepta fragmentirane na nacionalnoj razini i što zbog toga postoje nedosljednosti među državama članicama i pravni sporovi;

32.  štoviše ističe da, unatoč tome što znatan broj pravnih sporova u EU-u proistječe iz različitih tumačenja istih načela pri određivanju transfernih cijena, na europskoj razini ne postoji učinkovit mehanizam rješavanja sporova; napominje da rješavanje predmeta upućenih na arbitražu prema Arbitražnoj konvenciji EU-a može potrajati i do osam godina, što doprinosi pravnoj nesigurnosti društava i poreznih uprava;

33.   ističe ključnu ulogu velikih revizorskih društava, uključujući i „veliku četvorku” („the Big Four”) u procesu osmišljavanja i tržišnog iskorištavanja odluka i mehanizama za izbjegavanje plaćanja poreza, koristeći se pri tome neusklađenošću nacionalnih zakonodavstava; ističe da ta društva, koja veliki dio svojeg prihoda naizgled zahvaljuju poreznim uslugama, dominiraju revizorskim tržištima u većini država članica i da imaju vodeće mjesto u svijetu u savjetodavnim uslugama o porezima, čine uski oligopol; smatra da se ta situacija mora promijeniti jer inače jedinstveno tržište neće moći neometano funkcionirati u područjima aktivnosti ”velike četvorke”; skreće pozornost na sukob interesa koji proizlazi iz usporednog postojanja aktivnosti poreznog savjetovanja i konzultantskih aktivnosti unutar istih društava, koje su s jedne strane namijenjene poreznim upravama, a s druge strane pružaju usluge poreznog planiranja multinacionalnim korporacijama te se tako iskorištavaju slabosti nacionalnih poreznih zakona; smatra da se moraju promicati dobre prakse u tom pogledu i da se trebaju poboljšati postojeći kodeksi o postupanju; međutim, dovodi u pitanje učinkovitost koju u rješavanju tog problema imaju korporativni kodeksi o postupanju i korporativne politike socijalne odgovornosti; naglašava činjenicu da su odluke o porezima u EU-u i u svijetu postale uobičajena poslovna praksa, ne samo radi pravne sigurnosti ili zaključenja povoljnih poreznih aranžmana nego i u slučajevima kada zakonodavne odredbe ne ostavljaju prostora za tumačenje; zabrinut je zbog procjena industrije poreznog savjetovanja prema kojima se određeni program poreznog planiranja klijentima preporučuje čak iako ima samo 50 % izgleda da je zakonit(31);

34.  poziva porezna tijela da povećaju i diversificiraju svoje izvore znanja te da u znatnoj mjeri poboljšaju proces procjene učinka kako bi se smanjili rizici od neželjenih posljedica uvođenja novih poreznih mjera; podsjeća države članice da ne samo razlike među poreznim sustavima već i pretjerana složenost nacionalnih poreznih sustava te niska razina održivosti obilježena prečestim promjenama u znatnoj mjeri doprinose stvaranju poreznih jazova, nepravednosti poreznih sustava i niskoj razini vjerodostojnosti porezne politike; u tom smislu ističe da porezna fragmentiranost predstavlja prepreku stvaranju europske unije tržišta kapitala;

Trenutačno stanje i procjena EU-ovog, međunarodnog i nacionalnog djelovanja

35.  uviđa da je, nakon gospodarske krize i skandala „LuxLeaks”, bavljenje agresivnim poreznim planiranjem multinacionalnih korporacija visoko na popisu prioriteta u političkim programima država članica, EU-a, OECD-a i skupine G20, no sa žaljenjem primjećuje da do sada nije postignut značajan napredak u praktičnom smislu, uz iznimku OECD-ova projekta BEPS koji financira G20 i čija je izrada tek završila tako da još uvijek nije proveden u državama ;

36.  konstatira da su u tom kontekstu mnoge države članice uvele ili namjeravaju uvesti mjere borbe protiv izbjegavanja plaćanja poreza, posebice u vezi s ograničenjem odbitka kamata, pravilima protiv zlouporabe, boljom definicijom ideje stalne poslovne jedinice (uključujući razvoj metoda testiranja ekonomskog sadržaja da bi se učinkovitije utvrdila mogućnost oporezivanja poduzeća), mogućnošću isključenja poduzeća koja se ne pridržavaju pravila iz javnih natječaja ili objavljivanjem metoda poreznog planiranja koje može biti ključno u ponovnom uspostavljanju vjerodostojnosti poreznog sustava i smanjenju vremenskog razdoblja između uspostavljanja određenih metoda i donošenja korektivnih mjera, uključujući i na zakonodavnoj razini;

37.  zabrinut je, ipak, zbog mogućnosti da zbog nedostatka suradnje jednostrane mjere koje poduzimaju države članice protiv smanjenja porezne osnovice povećaju složenost situacije stvarajući nove neusklađenosti te stoga veću mogućnost za izbjegavanje plaćanja poreza na unutarnjem tržištu; naglašava da bi se zbog razlike u provedbi međunarodnih smjernica ili smjernica EU-a u državama članicama mogao postići isti učinak;

38.  pozdravlja različite inicijative i zakonodavne prijedloge Komisije u zadnjih 20 godina, uključujući i najnovije, čiji je cilj ostvarenje bolje koordinacije sustava oporezivanja trgovačkih društava država članica, s ciljem jačanja unutarnjeg tržišta, rješavanja problema dvostrukog oporezivanja ili dvostrukog neoporezivanja ili očuvanja prava država članica na učinkovito oporezivanje; ipak žali što je do danas Vijeće usvojilo samo mali broj tih inicijativa i prijedloga zbog pravila o jednoglasnom odlučivanju i činjenice da su neke države članice ustrajne u uvjerenju da samostalno više mogu profitirati iskorištavanjem rupa u nekoordiniranom poreznom sustavu nego što bi to mogle u slučaju koordiniranog sustava;

39.  pozdravlja objavljivanje novog niza fiskalnih politika i poziva Komisiju da se pobrine da su porezni sustavi pravedni i da se temelje na načelima oporezivanja u državama članicama u kojima je dobit ostvarena te da se na taj način izbjegne narušavanje unutarnjeg tržišta i nepoštena konkurencija;

40.  naglašava da je Skupina za Kodeks EU-a o postupanju pri oporezivanju poslovanja („Skupina”), koju su 1998. osnovale države članice, omogućila krajem 1990-ih i početkom 2000-ih godina uklanjanje najštetnijih onovremenih pojedinačnih poreznih praksi uvođenjem dvojnog pristupa bez obvezujućeg učinka „povratka na staro” iz postojećih poreznih mjera koje su imale štetan učinak poreznog natjecanja i suzdržavanjem od uvođenja takvih mjera u budućnosti („mirovanje”);

41.  žali zbog činjenice da je djelovanje Skupine naizgled izgubilo zamah; napominje da su neke od više od 100 mjera koje su ukinute kao rezultat djelovanja aktivnosti Skupine države članice zamijenile poreznim mjerama sa sličnim štetnim učincima; napominje da su porezna tijela na preporuke Skupine uzvratila stvaranjem novih struktura s istim štetnim učincima koje su imale mjere koje je Skupina ukinula; žali zbog toga što dosadašnji pokušaji da ojača svoje upravljanje i mandat te da prilagodi i proširi radne metode i kriterije utvrđene u Kodeksu s ciljem borbe protiv novih oblika štetnih poreznih praksi u okviru trenutačnog gospodarskog okoliša nisu bili uspješni; podupire najnovije prijedloge Komisije u vezi s tim pitanjem, kao što je navedeno u akcijskom planu od 17. lipnja 2015. o poštenom i učinkovitom oporezivanju poduzeća u EU-u;

42.  žali zbog činjenice da je porezno natjecanje, unatoč ambicioznim ciljevima koje se nastoji ostvariti od 1997., i dalje prisutno među državama članicama, i to manje kao rezultat razlika u poreznim stopama a više kao posljedica heterogenosti nacionalnih propisa kojima se definira što se sve smatra oporezivom dobiti, a što se već nekoliko desetljeća konstantno odražava u vidu razlika između nominalnih i stvarnih stopa oporezivanja dobiti koje primjenjuju države članice;

43.  žali zbog toga što su originalni status i sustavi upravljanja ostavili previše prostora za političke pregovore i kompromise u pokušaju postizanja „širokog konsenzusa” (t.j. kvazi-jednoglasnosti s mogućnošću iskazivanja protivljenja u fusnotama) o procjeni štetnih praksi te na taj način utječući na pouzdanost i potpunost svojeg rada te ponekad rezultirajući namjernim neobjavljivanjem izvješća ili nepoduzimanjem mjera na osnovi izvješća, što je bio slučaj 1999. s izvješćem ureda Simmoms & Simmons o administrativnim praksama; izražava žaljenje zbog toga što su politička odgađanja otežala postupno ukidanje postojećih mjera, što je u nekim slučajevima dozvolilo uključenje novih korisnika nakon njihovog roka i što je također povezano s vrlo slabim mehanizmima odgovornosti i nadzora Skupine;

44.  naglašava konkretnije da, iako je pristup od slučaja do slučaja koji je naveden u Kodeksu doveo do toga da se države članice sada više natječu s općenitim mjerama, njime nisu riješeni sustavni nedostaci rascjepkanog okvira oporezivanja u EU-u koji zahtijeva značajniju izmjenu;

45.  prima na znanje i napore pri stvaranju Platforme za dobro porezno upravljanje koja je uključila razne dionike s ciljem postizanja konsenzusa po pitanju izbjegavanja plaćanja poreza, posebice u međunarodnom kontekstu, i Zajedničkog foruma EU-a o transfernim cijenama, koji je izdao niz smjernica o tehničkim pitanjima povezanima s transfernim cijenama; naglašava da su dosad ta tijela pridonijela ograničenim ispravcima sustava oporezivanja dobiti poduzeća; žali zbog činjenice da se u smjernicama koje je dosad izdao Zajednički forum o transfernim cijenama nije dovoljno uzeo u obzir problem izbjegavanja plaćanja poreza; izražava žaljenje zbog toga što je sastav Zajedničkog foruma o transfernim cijenama, unatoč njegovom nedavnom ažuriranju, i dalje neuravnotežen; protivi se, osim toga, činjenici da porezni stručnjaci surađuju u izradi smjernica o transfernim cijenama, a postoji mogućnost da istodobno daju savjete svojim klijentima u vezi sa strategijama agresivnog poreznog planiranja na temelju transfernih cijena te su time u sukobu interesa;

46.   naglašava da je zakonodavstvo EU-a (direktive o matičnim društvima i društvima kćerima, kamatama i licencijama, spajanjima i administrativnoj suradnji), iako pokriva ograničeni broj aspekata povezanih s oporezivanjem poduzeća, bilo u stanju baviti se određenim problemima s kojima su se susretale države članice i poduzeća koja djeluju u nekoliko država; naglašava da te mjere, koje su prvotno osmišljene da bi se uklonilo dvostruko oporezivanje, imaju neželjene kontraproduktivne posljedice na izbjegavanje plaćanja poreza i ponekad rezultiraju dvostrukim neoporezivanjem; pozdravlja to što je Vijeće nedavno donijelo izmjene Direktive o matičnim društvima i društvima kćerima čiji je cilj uvesti općenitu klauzulu protiv zloupotrebe i riješiti neusklađenosti hibridnih zajmova, a koje će stupiti na snagu krajem 2015., te se nada da će pomoći ukloniti neke mogućnosti za izbjegavanje plaćanja poreza u EU-u;

47.  podsjeća da su odredbe Direktive Vijeća 2011/16/EU o administrativnoj suradnji usmjerene na podupiranje razmjene svih relevantnih financijskih informacija; smatra da bi automatska, trenutačna i sveobuhvatna razmjena te učinkovita obrada poreznih informacija imale snažan odvraćajući učinak na izbjegavanje plaćanja poreza i na uvođenje štetnih poreznih praksi te da bi državama članicama i Komisiji omogućile pristup svim relevantnim informacijama kako bi mogle protiv njih reagirati;

48.  žali zbog toga što trenutačni zakonodavni i nadzorni okvir za razmjenu informacija o poreznim mjerama nije učinkovit, s obzirom na to da je vidljivo da se ne poštuju postojeći zahtjevi za spontane razmjene informacija ili razmjene informacija na zahtjev; žali zbog toga što gotovo ni jedna država članica ne razmjenjuje informacije koje bi mogle imati učinak na partnerske zemlje EU-a; žali zbog nedostatka koordinacije između Komisije i nadležnih tijela država članica;

49.  žali zbog toga što države članice gotovo nikada spontano ne razmjenjuju informacije o porezima; pozdravlja automatsku razmjenu informacija koja se više ne temelji na uzajamnosti; usmjerava pažnju na strukturne probleme sustava koji se temelji na diskrecijskom pravu u pogledu toga koje će se informacije proslijediti i na slabim nadzornim sustavima zbog čega je vrlo teško prepoznati moguće neispunjavanje zahtjeva za razmjenjivanje informacija;

50.  pozdravlja predanost Komisije promicanju automatske razmjene poreznih informacija kao budućeg europskog i međunarodnog standarda transparentnosti; potiče je da, kao prvi korak, ispuni svoju dužnost čuvara Ugovora Europske unije i poduzme sve nužne mjere kako bi se poštovalo postojeće pravo EU-a i načelo lojalne suradnje među državama članicama kako je definirano u Ugovorima; pozdravlja prijedlog stručne skupine za automatsku razmjenu informacija o financijskim računima da se razmotre mogućnosti davanja podrške zemljama u razvoju koje automatski razmjenjuju informacije na način da se s njima sklope sporazumi o razmjeni informacija koji nisu uzajamne naravi;

51.  napominje da su pravila o državnim potporama i sankcije korisni u borbi protiv najštetnijih poreznih praksi koje imaju najveće učinke narušavanja i koje mogu imati značajan odvraćajući učinak;

52.  pozdravlja paket Komisije o poreznoj transparentnosti u području automatske razmjene informacija među državama članicama u vezi s njihovim odlukama o porezima, iz ožujka 2015., i akcijski plan za pošten i učinkovit sustav poreza na dobit u EU-u iz lipnja 2015.; naglašava, međutim, da se ti tekstovi mogu smatrati samo prvim koracima u pravom smjeru i da je hitno potreban dosljedan okvir zakonskih uredbi i administrativne koordinacije u korist malih i srednjih poduzeća i onih multinacionalnih korporacija koje pomažu u stvaraju istinskog gospodarskog rasta i plaćaju svoj udio u porezu na unutarnjem tržištu;

53.   pozdravlja nedavni sporazum o akcijskom planu protiv erozije porezne osnovice i premještanju dobiti OECD-a koji se, nakon uzastopnih poziva na djelovanje na sastancima na vrhu skupina G7 i G20, nastoji baviti pojedinačnim pitanjima koja utječu na funkcioniranje međunarodnog sustava poreza na dobit predlaganjem novih globalnih i sustavnih akcija za rješavanje tih pitanja; žali zbog kasne i nejednake uključenosti zemalja u razvoju u OECD-ov proces borbe protiv erozije porezne osnovice i premještanja dobiti, u kojemu su trebale sudjelovati na ravnopravan način; također žali zbog činjenice da ishodi akcijskog plana BEPS ne zadiru dovoljno duboko u područja kao što su štetni porezni režimi, digitalna ekonomija i transparentnost;

54.  napominje da je, nakon sustavne analize „točaka pritiska” međunarodnog poreznog sustava, u akcijskom planu protiv erozije porezne osnovice i premještanja dobiti utvrđeno 15 akcijskih točaka od kojih je sedam dobilo potporu skupine G20, a ostale su ostvarene u listopadu 2015.; naglašava da se, unatoč kontekstu poslovnog okruženja koje se razvija, tim akcijama želi baviti pitanjima povezanima s transparentnošću, npr. izdavanjem smjernica o izvješćivanju po zemljama, manjkom relevantnog sadržaja u nekim aranžmanima izbjegavanja plaćanja poreza i većom dosljednošću u međunarodnim propisima;

55.  ipak, upozorava na kompromise kojima se ne bi postigli prvotni ciljevi ili bi doveli do različitih interpretacija na nacionalnoj razini; nadalje, naglašava da je dosad jedva postojao ikakav učinkoviti nadzor provedbe smjernica OECD-a u državama koje su ih podržale i da čak i najbolje osmišljena rješenja ne mogu biti učinkovita ako ih se pravilno ne nadzire i provodi;

56.  naglašava komplementarnost djelovanja EU-a i OECD-a na tom području; smatra da, s obzirom na njegov stupanj integracije, EU mora ići dalje nego što to zahtijevaju prijedlozi planova borbe protiv BEPS-a u pogledu koordinacije i konvergencije s ciljem izbjegavanja svih vrsta štetne poreznog natjecanja na unutarnjem tržištu; uvjeren je da bi EU, istodobno osiguravajući da nema negativnih učinaka na njegovo gospodarstvo, mogao upotrijebiti učinkovitije alate za ostvarenje poštene porezne konkurencije i prava država članica da učinkovito oporezuju dobit ostvarenu na njihovim državnim područjima;

Istrage o državnim potporama Komisije: pregled i rezultati

57.  naglašava da su, na unutarnjem tržištu, novi sudionici i društva, uključujući mala i srednja poduzeća, koja ne koriste agresivne porezne prakse u nepovoljnom položaju u usporedbi s multinacionalnim korporacijama koje mogu premještati dobit ili se služiti drugim vrstama agresivnog poreznog planiranja preko niza odluka i instrumenata koji su dostupni samo njima zbog njihove veličine i mogućnosti da posluju na međunarodnoj razini; sa zabrinutošću primjećuje da bi, u potpuno istoj situaciji, multinacionalne korporacije zbog svojih manjih poreznih obveza ostvarile veću dobit nakon oporezivanja i tako stvorile nejednake uvjete na jedinstvenom tržištu za svoje konkurente koji se ne mogu služiti agresivnim poreznim planiranjem i koji su oporezivani na istom mjestu na kojem ostvaruju dobit; ističe da je to narušavanje jednakih uvjeta u korist multinacionalnih korporacija u suprotnosti s temeljnim načelom jedinstvenog tržišta;

58.  naglašava da OECD(32) ukazuje na to da se neke multinacionalne korporacije koriste strategijama koje im omogućavaju da plaćaju porez na dobit od samo 5 % dok manja poduzeća plaćaju i do 30 % te je duboko zabrinuto zbog toga što neke studije(33) ukazuju na to da je u prosjeku doprinos u obliku poreza na dobit za prekogranična trgovačka društva 30 % manji nego za tuzemna trgovačka društva koja posluju u samo jednoj državi; smatra da je neprihvatljivo da kao rezultat tih strategija neke multinacionalne korporacije plaćaju vrlo nisku efektivnu stopu poreza na dobit dok mala i srednja poduzeća moraju platiti svoj puni udio u porezima;

59.  naglašava da to iskrivljavanje odluke gospodarskih subjekata donesene na temelju očekivane dobiti nakon oporezivanja rezultira neoptimalnom raspodjelom sredstava unutar EU-a i smanjuje razinu tržišnog natjecanja te tako utječe na rast i zapošljavanje;

60.  naglašava da neke štetne prakse mogu biti obuhvaćene pravilima o državnoj potpori povezanoj s porezima, posebice u mjeri u kojoj mogu na isti način pružiti „selektivnu” prednost i dovesti do narušavanja tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu; napominje da su se u prošlosti procesi politike državnih potpora i Skupine za Kodeks o postupanju međusobno podupirali, posebice 1999. i u prvoj polovici 2000-ih; naglašava da je provođenje pravila o tržišnom natjecanju EU-a dodalo pravni pritisak kao dopunu postupku donošenja odluka u okviru neobvezujućih pravnih mjera u Skupini, djelomično kompenzirajući manjak drugih učinkovitih alata za suzbijanje izbjegavanja plaćanja poreza na razini EU-a;

61.  uzima u obzir važne događaje u zadnjih 20 godina povezane s analitičkim okvirom Komisije za državnu potporu u pogledu plaćanja poreza, koji su omogućili da se postigne veća jasnoća u pogledu definicije i analize državne potpore kroz porezne mjere, kao i sustavnije djelovanje protiv takvih mjera; posebice navodi smjernice Komisije iz 1998. o primjeni pravila o državnoj potpori na mjere povezane s izravnim oporezivanjem poslovanja, izvještaj iz 2004. s tim u vezi i važne odluke sudske prakse 2000-ih; pozdravlja, u okviru postupaka modernizacije sustava državnih potpora koji promiče Komisija, pokretanje javnog savjetovanja 2014. o nacrtu smjernica čiji je cilj pojasniti pojam državne potpore u skladu s člankom 107. UFEU-a, koji uključuje elemente državne potpore u pogledu plaćanja poreza i posebice odluke o porezima;

62.  napominje da se tijekom proteklih desetljeća pojavila sve ustaljenija sudska praksa Suda EU-a u vezi s primjenom zakona o državnoj potpori na porezne mjere država članica, zadnji put u slučaju Gibraltara 2011.(34);

63.  napominje da je Sud istaknuo načelo prema kojemu je sadržaj važniji od oblika te da je stoga ekonomski učinak neke mjere referentan kriterij za njezinu evaluaciju;

64.  primjećuje, stoga, da Sud svoju odluku o zakonodavnoj odgovornosti država članica u pogledu poreznih pitanja temelji na zabrani dalekosežnih zahtjeva za dobivanje državne potpore;

65.  napominje da je koncept „prirode i općenitog plana nacionalnog sustava” središnja referentna točka u procjeni jesu li izravne ili neizravne porezne mjere selektivne te stoga sukladne s unutarnjim tržištem, i da bi svaka državna potpora trebala biti procijenjena u odnosu na već postojeću ravnotežu; naglašava da, s obzirom na to da je mjerilo EU-a za procjenu mogućih iskrivljavanja nacionalni referentni sustav(35), sva narušavanja tržišnog natjecanja i štetne porezne prakse na unutarnjem tržištu ne mogu biti obuhvaćene trenutačnim pravilima o tržišnom natjecanju;; stoga napominje da sama puna provedba tih pravila ne bi omogućila rješavanje problema izbjegavanja plaćanja poreza na dobit u EU-u;

66.  napominje da je, prema podacima koje je Komisija dostavila nadležnom posebnom odboru(36), Komisija od 1991. formalno istražila samo 65 slučajeva državne potpore povezane s porezima, od kojih se sedam odnosilo na odluke o porezima, a samo ih je deset nastalo nakon formalnih obavijesti država članica;

67.  naglašava da se Komisija bavila samo malim brojem slučajeva državnih potpora povezanih s porezima u drugoj polovici 2000-ih i da trenutačni sudski postupci povezani s državnim potporama uključuju:

   odluku da se u lipnju 2013. pokrene istraga o odlukama o porezima u sedam država članica, a koja je u prosincu 2014. proširena na sve države članice,
   odluku da se u listopadu 2013. pokrene istraga o tome daje li režim za porez na dobit u Gibraltaru prednost određenim trgovačkim društvima, a koja je u listopadu 2014. proširena i na pregled odluka o porezima na navedenom teritoriju;
   istodobno pokretanje zasebne istrage o sustavima oporezivanja intelektualnog vlasništva („režim oporezivanja patenata”),
   otvaranje službene istrage u tri slučaja u lipnju 2014.: Apple u Irskoj, Fiat Finance and Trade u Luksemburgu i Starbucks u Nizozemskoj, koje su zaključene u listopadu 2015., i nakon kojih je u listopadu 2014. uslijedio Amazon u Luksemburgu;
   otvaranje službene istrage poreznog mehanizma u Belgiji (sustav odluka o porezima koje se primjenjuje na višak dobiti) u veljači 2015.;

68.  naglašava da istrage Komisije koje su u tijeku ili su dovršene i slučajevi koje je razotkrio slučaj LuxLeaks ukazuju na to da neke države članice nisu ispunile svoju zakonsku obvezu(37) da Komisiji dostave dokumentaciju o svim potencijalnim slučajeve državne potpore;

69.  naglašava da te istrage objašnjavaju samo vrlo ograničen uzorak nekih tipičnih praksi koje utječu na oporezivu dobit dodijeljenu nekim društvima kćerima multinacionalnih korporacija putem transfernih cijena; zabrinut je zato što bi trenutačni resursi nadležnih službi Komisije mogli ograničiti njezinu mogućnost da obradi znatno veći broj slučajeva i da provodi sustavne provjere kako bi utvrdila jesu li neke druge prakse na području oporezivanja dobiti, ne samo one koje se temelje na transfernim cijenama, možda suprotne propisima o državnoj potpori;

70.  snažno podržava Komisiju u njezinom pristupu, koji podrazumijeva dovoljno vremena da bi se pažljivo i temeljito razmotrili tekući predmeti; vjeruje da će ishod istraga pridonijeti uspostavljanju preciznijih i učinkovitijih smjernica o državnim potporama povezanim s porezima i transfernim cijenama te potaknuti države članice da u skladu s time prilagode svoju praksu; poziva Komisiju da ipak dovrši te tekuće istrage o državnim potporama povezanim s porezima što je prije moguće ne dovodeći u pitanje njihovu kvalitetu i vjerodostojnost te s velikim zanimanjem iščekuje njihov rezultat; poziva Komisiju da o tim istragama redovito izvještava Europski parlament; poziva Komisiju da zahtijeva povrat svakog eura koji nedostaje u slučaju da se tekućim istragama potvrdi nezakonitost državnih potpora;

71.  naglašava da bi, u slučaju da je došlo do kršenja propisa EU-a, istrage koje su u tijeku mogle dovesti do toga da država članica koja je odobrila predmetnu poreznu mjeru dobije povrat iznosa jednakog nezakonitoj državnoj potpori odobrenoj trgovačkim društvima koja su je primila; naglašava da se, iako bi to moglo imati znatan negativan utjecaj na ugled takve države članice, time zapravo nagrađuje nepridržavanje pravila i mala je vjerojatnost da će to u slučaju sumnje obeshrabriti države članice da ubuduće provode nezakonite praske u vezi s državnom potporom i odobravanjem štetnih poreznih olakšica, već ih oslobađa odgovornosti da djeluju u skladu s pravilima EU-a o državnoj potpori, a ne umanjuje financijski gubitak koji su pretrpjeli proračuni pogođenih država članica; općenito gledano smatra da bi pravila o državnoj potpori trebala omogućiti sankcije koje učinkovito odvraćaju od nezakonite državne potpore;

72.  također naglašava mogućnost da se u slučaju malverzacija s transfernim cijenama između prekograničnih društva kćeri prilagodba poreznih prihoda (povrat potpore) ne provede samo za državu članicu u kojoj je došlo do povoljnog poreznog tretmana, već da se isto dogodi i u drugim državama u kojima se obavila transakcija (ex post prilagođavanje transfernih cijena te time oporezive dobiti); naglašava da bi to u nekim slučajevima moglo dovesti do dvostrukog oporezivanja;

73.  podsjeća da bi cilj odluka o porezima trebao biti da omoguće zakonsku sigurnost i stvore legitimna očekivanja za njihove korisnike; naglašava da u kontekstu u kojem se propisima o državnoj potpori na razini EU-a mogu osporiti nacionalne odluke o porezima, postoji rizik da države članice masovno Komisiji prijavljuju zahtjeve o pojedinačnim odlukama kako bi dobile njezino prethodno odobrenje i tako izbjegle zakonsku nesigurnost za poreznu upravu i trgovačka društva; naglašava da se za povećan priljev prijava treba odgovarajuće pripremiti: povećati kapacitete Komisije, unaprijediti postupke prijenosa informacija i povećati transparentnost država članica po pitanju poreza;

Treće zemlje

74.  zabrinut je zato što se čini da negativni učinci širenja štetnih poreznih praksi nekih multinacionalnih korporacija imaju veći utjecaj na zemlje u razvoju nego na razvijene zemlje(38) zato što zemljama u razvoju porez na dobit predstavlja veći dio prihoda i imaju slabije sustave javnih financija, regulatorna okruženja i upravne kapacitete da bi osigurale pridržavanje poreznih propisa i da bi riješile problem tih štetnih poreznih praksi; napominje da MMF(39) navodi da zemlje u razvoju u relativnim odnosima gube tri puta više prihoda zbog agresivnog poreznog planiranja od razvijenih zemalja; ističe da su države članice člankom 208. Ugovora iz Lisabona obvezne prilagođavati svoje politike kako bi podupirale razvoj u zemljama u razvoju; ističe da bi sveobuhvatna ex post analiza učinka prelijevanja poreznih praksi država članica, čiji bi rezultati trebali biti javni, pomogla da se oblikovanje politika pravilno usmjeri kako takve prakse ne bi dovele do erozije porezne osnovice drugih država članica ili trećih zemalja;

75.  naglašava da istovremeno nekoliko „pobjednika” globalnog poreznog natjecanja, a to su zemlje s vrlo privlačnim politikama povezanima s porezom na dobit unutar i izvan EU-a, pokazuju neproporcionalne gospodarske temelje u odnosu na njihovu veličinu i stvarnu gospodarsku aktivnost, posebno kada se uzme u obzir, na primjer, broj rezidentnih trgovačkih društava po glavi stanovnika, uknjižena dobit iz inozemstva, izravna strana ulaganja ili izlazni financijski tokovi u usporedbi s BDP-om itd.; napominje kako to pokazuje umjetnu prirodu njihove porezne osnovice i priljeva financija te nepovezanost koju dopuštaju postojeći porezni sustavi između mjesta gdje se stvara vrijednost i mjesta oporezivanja;

76.  naglašava da porezno natjecanje ni približno nije ograničeno na države članice, uključujući njihove zavisne ili pridružene teritorije, i da većina praksi koje se razmatraju imaju međunarodnu dimenziju, koja uključuje premještanje dobiti u jurisdikcije s niskim porezima ili bez oporezivanja ili sa strogom bankarskom tajnom, gdje se često ne odvija nikakva konkretna gospodarska aktivnost; žali zbog toga što ne postoji koordinirani pristup država članica u odnosu na sve te jurisdikcije, ne samo u pogledu zajedničke akcije ili reakcije protiv njihovih štetnih praksi, već također, unatoč naporima Komisije, u pogledu njihove identifikacije i relevantnih kriterija; stoga snažno podupire prijedlog Komisije iz 2012., koji sadrži konkretne kriterije za jamčenje poštenog tržišnog natjecanja uz transparentnost i razmjenu informacija te nedavni porezni paket Komisije od 17. lipnja 2015. u sklopu kojeg je objavila popis poreznih jurisdikcija koje ne surađuju, utvrđenih prema pristupu „zajedničkog nazivnika” na temelju popisa koji postoje na nacionalnoj razini; naglašava da je sastavljanje takvog popisa preduvjet za poduzimanje odgovarajućih mjera protiv takvih poreznih jurisdikcija; vjeruje da bi taj popis trebao biti prvi korak u postupku koji će dovesti do stroge i objektivne definicije „poreznih oaza”, na temelju čega se zatim mogu izraditi budući popisi, na osnovu jasnih, unaprijed poznatih kriterija; potiče Komisiju da procijeni zadovoljavaju li europske porezne jurisdikcije te kriterije;

77.  naglašava da je u tom kontekstu OECD svojim radom postigao neke važne rezultate u smislu transparentnosti i razmjene informacija; posebice pozdravlja činjenicu da je do lipnja 2015. gotovo 100 zemalja potpisalo OECD-ovu Konvenciju o uzajamnoj administrativnoj pomoći u poreznim stvarima („Zajedničku konvenciju”), kojom se predviđa administrativna suradnja između država u procjeni i ubiranju poreza, posebice s ciljem borbe protiv izbjegavanja plaćanja poreza i utaje poreza;

78.  naglašava, međutim, da se rad OECD-a na nekadašnjem popisu poreznih oaza koje nisu surađivale temeljio na političkom procesu, što je doveo do proizvoljnih kompromisa već pri postavljanju kriterija za popise, kao što je obveza sklapanja poreznih sporazuma s 12 drugih zemalja, s posljedicom da nijedna jurisdikcija nije bila navedena kao porezna oaza koja ne surađuje; naglašava da se trenutačni pristup i dalje temelji na kriterijima koji se odnose na poreznu transparentnost i razmjenu informacija i nisu dovoljno opsežni da bi se mogli baviti štetnošću određenih poreznih praksi; napominje da to bez obzira na zasluge ograničava relevantnost OECD-ovog pristupa identificiranju onih poreznih jurisdikcija koje predstavljaju središte praksi izbjegavanja plaćanja poreza i štetnog poreznog natjecanja u čitavom svijetu; posebice naglašava da se taj pristup ne poziva na kvalitativne pokazatelje za objektivnu procjenu usklađenosti s dobrim upravljačkim praksama ili uzima u obzir kvantificirane podatke kao što su knjigovodstvena dobit, ulazni i izlazni financijski tokovi i njihova (ne)povezanost s ekonomskom realnošću u određenoj jurisdikciji;

79.  nadalje, naglašava da se ti popisi mogu upotrijebiti na nacionalnoj razini kako bi se provela nacionalna zaštita i pravila protiv izbjegavanja plaćanja poreza u pogledu trećih zemalja (kao što su ograničenje beneficija, provođenje testa glavne svrhe, pravila o kontroliranim stranim trgovačkim društvima itd.) i da ograničenja tih popisa mogu stoga također ograničiti opseg i učinkovitost nacionalnih mjera koje su usmjerene na borbu protiv štetnih poreznih praksi;

80.  uvjeren je da jamčenje poštenog tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu i zaštita poreznih osnovica država članica izrazito ovisi o rješavanju problema najslabije karike u pogledu interakcije s jurisdikcijama s niskim porezima ili bez oporezivanja ili sa strogom bankarskom tajnom, a ne treba zaboraviti da su porezne stope u nadležnosti država članica, zbog toga što postojanje poreznog puta prema trećim državama (npr. nepostojanje poreza po odbitku), neovisno o njihovim poreznim praksama, znatno povećava mogućnosti za izbjegavanje plaćanja poreza u EU-u;

81.  naglašava da bi se koordinirani pristup država članica u pogledu zemalja u razvoju i razvijenih zemalja mogao pokazati mnogo učinkovitijim u rješavanju štetnih poreznih praksi i promicanju većeg reciprociteta u poreznim pitanjima;

82.  naglašava da su zbog pritiska EU-a i G20 po pitanju porezne transparentnosti i u kontekstu financijske, gospodarske i dužničke krize neke treće zemlje konačno s EU-om potpisale sporazume o razmjeni informacija o poreznim stvarima (TIEA-e), što bi trebalo popraviti suradnju s tim državama; napominje da je sporazum sa Švicarskom potpisan u svibnju 2015. nakon dugog „prijelaznog” razdoblja tijekom kojeg je taj važan trgovinski partner EU-a imao povlašten pristup jedinstvenom tržištu, no istovremeno nije surađivao u drugim područjima, posebice u području oporezivanja;

83.  napominje da potpisivanje sličnih sporazuma o suradnji sa San Marinom, Monakom, Lihtenštajnom i Andorom i dalje sporo napreduje unatoč otvorenim pregovorima; žali što Komisija nema sličan europski mandat za pregovore o sporazumima o automatskoj razmjeni informacija s prekomorskim teritorijima koji su trenutno obuhvaćeni europskom Direktivom o porezu na štednju;

84.  sa zabrinutošću napominje da su mnoge zemlje u razvoju posebno osjetljive na aktivnosti multinacionalnih korporacija koje izbjegavaju plaćanje poreza i da su prakse multinacionalnih korporacija povezane s transfernim cijenama(40) glavni razlog zašto određeni prihoda nije završio u državnim proračunima zemalja u razvoju; nadalje, naglašava da su te zemlje u vrlo slaboj pregovaračkoj poziciji u odnosu na određene multinacionalne korporacije ili izravne strane ulagače koji „ispituju teren” po svijetu u potrazi za poreznim subvencijama i izuzećima; osuđuje činjenicu da se iznos poreznih prihoda koji državni proračuni godišnje gube procjenjuje na 91(41) do 125 milijardi EUR(42);

85.  podsjeća države članice da ih Ugovor iz Lisabona obvezuje na načelo koherentnosti razvojnih politika te da moraju zajamčiti da svojom poreznom politikom ne podrivaju razvojne ciljeve EU-a; potiče države članice da provedu analizu učinka prelijevanja svojih poreznih politika i njihovog utjecaja na zemlje u razvoju u skladu s preporukom MMF-a;

Zaključci i preporuke

86.  osvrćući se na mandat koji je povjerio svom posebnom odboru i unatoč raznim ograničenjima i preprekama s kojima se susretao prilikom prikupljanja informacija i u kontaktima s drugim institucijama EU-a, nekim državama članicama i multinacionalnim korporacijama, zaključuje sljedeće:

   ne dovodeći u pitanje ishod tekućih istraga Komisije o državnim potporama, prikupljene informacije ukazuju na to da se u više slučajeva države članice nisu pridržavale članka 107. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije jer su uvele odluke o porezima i druge mjere slične prirode ili učinka kojima je određenim trgovačkim društvima odobren povlašten položaj i narušeno natjecanje na unutarnjem tržištu;
   neke države članice nisu u potpunosti provele članak 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije jer nisu službeno obavijestile Komisiju o svim svojim planovima dodjeljivanja porezne državne potpore, čime su prekršile Uredbu Vijeća (EZ) br. 659/1999; naglašava da zbog toga Komisija nije mogla neprestano nadzirati sve sustave potpora, kao što je predviđeno u članku 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, jer nije imala pristup svim relevantnim informacijama, barem prije 2010., pa to razdoblje nije obuhvaćeno njezinim tekućim istragama;
   države članice nisu se pridržavale obveza utvrđenih u direktivama Vijeća 77/799/EEZ i 2011/16/EU jer nisu samoinicijativno razmjenjivale porezne informacije niti to sada čine, čak ni u slučajevima u kojima su, unatoč diskrecijskom pravu koje te direktive dozvoljavaju, postojali jasni razlozi na temelju kojih se moglo pretpostaviti da su mogući porezni gubici u drugim državama članicama ili da porezne uštede mogu biti posljedica fiktivnih prijenosa dobiti unutar grupacija;
   neke države članice nisu se pridržavale načela lojalne suradnje iz članka 4. stavka 3. Ugovora o Europskoj uniji jer nisu poduzele sve potrebne mjere, bilo opće ili specifične, da osiguraju ispunjenje svojih obveza;
   analiza pojedinačnih slučajeva kršenja prava zajednice u vezi s prethodnim stavcima nije bila moguća zato što države članice, Vijeće i Komisija nisu dostavili detaljne informacije;
   konačno, Komisija nije ispunila svoju ulogu čuvarice Ugovora, kako je utvrđeno člankom 17. stavkom 1. Ugovora o Europskoj uniji, jer unatoč dokazima da države članice ne ispunjavaju svoje obveze, posebno one iz direktiva Vijeća 77/799/EEZ i 2011/16/EU, nije djelovala po tom pitanju niti poduzela sve potrebne korake da zajamči njihovo ispunjavanje tih obveza; Komisija je prekršila svoje obveze iz članka 108. Ugovora iz Lisabona o funkcioniranju unutarnjeg tržišta jer u prošlosti nije pokretala istrage o državnim potporama;

87.  osuđuje činjenicu da nekoliko poreznih dokumenata sa sastanaka Skupine za Kodeks o postupanju koje je odbor zatražio, nisu uopće dostavljeni ili su odboru dostavljeni samo djelomično, iako su neki već bili dostavljeni pojedinim građanima koji su ih bili zatražili u okviru postupka za pristup dokumentima, tako da je Europski parlament bio lošije obaviješten o stajalištu država članica o poreznim pitanjima od europskih građana; također žali zbog činjenice da je Komisija objavila manje od 5 % od ukupnog broja zatraženih dokumenata, kojih je navodno bilo 5500; žali zbog nedostatka suradnje Komisije i Vijeća s odborom, što je spriječilo izvršavanje njegova mandata;

88.  s obzirom na trenutačan nedostatak istražnih ovlasti Parlamenta, poziva Vijeće i Komisiju da se hitno usuglase oko postojećeg prijedloga uredbe Europskog parlamenta o detaljnim odredbama za izvršavanje prava Europskog parlamenta na istragu(43) kako bi se dodijelile istinske istražne ovlasti za izvršenje njegovog parlamentarnog prava na istragu;

89.  poziva Komisiju da istraži mogu li se prethodno navedene povrede još uvijek podnijeti pred Sudom;

90.  poziva države članice da poštuju načelo oporezivanja dobiti u mjestu gdje je ostvarena;

91.  poziva države članice i institucije EU-a, koje dijele političku odgovornost za trenutačnu situaciju, da dokinu štetno porezno natjecanje i u potpunosti surađuju kako bi uklonile neusklađenosti i suzdržale se od stvaranja novih neusklađenosti između poreznih sustava i štetnih poreznih mjera koje multinacionalnim korporacijama omogućuju uvjete za masovno izbjegavanje plaćanja poreza i eroziju porezne osnovice na unutarnjem tržištu; s tim u vezi poziva države članice da obavijeste Komisiju i druge države članice o svim relevantnim promjenama svog zakonodavstva na području oporezivanja dobiti koje bi mogle utjecati na njihove efektivne porezne stope ili na prihod od poreza bilo koje druge države članice; naglašava da bi države članice koje imaju ključnu ulogu u olakšavanju izbjegavanja plaćanja poreza trebale preuzeti odgovornost i predvoditi ostale u pokušaju da se poboljša porezna suradnja u Europskoj uniji;

92.  poziva šefove država i vlada Europske unije da donesu nove jasne političke odluke i poduzmu hitne mjere za rješavanje te situacije, koja se više ne može tolerirati, između ostalog i zbog njezinog utjecaja na državne proračune nad kojima se već provode mjere fiskalne konsolidacije te na porezne doprinose drugih poreznih obveznika, uključujući male i srednje poduzetnike te građane; u tom kontekstu naglašava da namjerava u cijelosti napraviti svoj dio i da je spreman uspostaviti učinkovitiji politički nadzor u bliskoj suradnji s nacionalnim parlamentima;

93.  poziva Komisiju da ispuni svoju dužnost čuvarice Ugovora i zajamči potpuno pridržavanje zakonodavstva EU-a i načela lojalne suradnje među državama članicama; potiče Komisiju da automatski poduzme daljnje pravne mjere u skladu s ovlastima koje su joj dodijeljene Ugovorom; poziva stoga Komisiju da pojača svoje unutarnje kapacitete, možda osnivanjem posebnog poreznog odjela u sklopu svojih službi, koji bi se bavio sve većim brojem prijava o državnoj potpori na području politike tržišnog natjecanja i većom odgovornosti Komisije za koordinaciju novih mjera povezanih s poreznom transparentnošću;

94.  poziva države članice da Komisiji dostave sve potrebne informacije kako bi ona bez ometanja mogla provoditi svoju ulogu čuvarice Ugovora;

95.  poziva Komisiju da promiče dobre prakse na području transfernih cijena te određivanja cijena zajmova i financijskih naknada za transakcije unutar grupacija te da ih uskladi s cijenama koje prevladavaju na tržištu;

96.  naglašava da države članice i dalje imaju punu nadležnost u određivanju svoje stope poreza na dobit; međutim, ustraje na tome da bi se porezno natjecanje u EU-u i prema trećim zemljama trebalo odvijati unutar jasnog okvira pravila kako bi se zajamčilo pošteno tržišno natjecanje između trgovačkih društava na unutarnjem tržištu; poziva države članice da prije svega osiguraju okruženje koje pogoduje poslovanju, a koje bi između ostaloga bilo gospodarski, financijski i politički stabilno te na kojem bi vladala pravna sigurnost i jednostavna porezna pravila; s obzirom na njihovu ključnu ulogu u osiguravanju fiskalne održivosti, poziva Komisiju da se u okviru Europskog semestra temeljitije bavi pitanjima oporezivanja dobiti, uključujući štetne porezne prakse i njihov učinak, te da se u postupak utvrđivanja makroekonomske neravnoteže uključe relevantni pokazatelji, uključujući procjene poreznog jaza koji je posljedica utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza;

97.  poziva države članice, osobito one koje primaju financijsku potporu, na provedbu strukturnih reformi, borbu protiv poreznih prijevara i uvođenje mjera protiv agresivnog poreznog planiranja;

98.  u tom kontekstu poziva Komisiju da uspostavi pravu ravnotežu između fiskalne i ekonomske konvergencije te poziva Komisiju da zajamči da će se mjerama poticati rast, ulaganja i radna mjesta;

99.  zastupa između ostalog stajalište da su sveobuhvatna, transparentna i učinkovita automatska razmjena poreznih informacija i obvezna zajednička konsolidirana osnovica poreza na dobit nužni preduvjeti za uspostavljanje poreznog sustava na razini EU-a koji štiti osnovna načela unutarnjeg tržišta i s njima je usklađen;

100.  poziva države članice i institucije EU-a da s obzirom na složenost pitanja provedu različite dodatne mjere kako bi se popravila trenutačna situacija, uzevši u obzir potrebu da se smanji složenost za sve dionike i na minimum svedu troškovi usklađivanja za trgovačka društva i porezna uprave; stoga naglašava da bi pojednostavnjenje poreznih sustava trebalo biti prvi korak prema pojašnjavanju stanja, ne samo državama članicama, nego i građanima, koji su trenutačno isključeni iz razmjene informacija;

101.  poziva Komisiju da dodatno empirijski istraži eventualno ograničavanje mogućnosti da se plaćanje licencija povezanim trgovačkim društvima odbija od osnovice za plaćanje poreza na dobit u cilju borbe protiv premještanja dobiti unutar grupacije;

102.  naglašava da su unatoč višestrukim pozivima samo četiri multinacionalne korporacije(44) od njih 17 odmah pristale pojaviti se pred odborom radi rasprave o pitanjima međunarodnog poreznog planiranja; smatra da je neprihvatljivo početno odbijanje njih 13, od kojih su neke vrlo prisutne u javnosti, da surađuju s parlamentarnim odborom te vrlo štetno za dostojanstvo Europskog parlamenta i građana koje on predstavlja; napominje, međutim, da je 11 multinacionalnih korporacija(45) naposljetku pristalo pojaviti se u odboru tek nakon glasovanja o izvješću u Odboru TAXE neposredno prije glasovanja na plenarnoj sjednici, dok su dvije multinacionalne korporacije(46) to i dalje uporno odbijale; stoga preporučuje svojim nadležnim tijelima da razmotre mogućnost da se tim trgovačkim društvima zabrani pristup prostorima Parlamenta te da ozbiljno razmisle o uspostavi jasnog okvira i ažuriranja dužnosti navedenih u Kodeksu o postupanju za organizacije koje su dio Registra transparentnosti(47) po pitanju suradnje s odborima Parlamenta i drugim političkim tijelima;

103.  poziva da se provede istraga o ulozi financijskih institucija u pomaganju pri provedbi štetnih poreznih praksi;

Suradnja i koordinacija u prethodnim odlukama o porezima

104.  žali zbog sadržaja političkog sporazuma od 6. listopada 2015. u Vijeću, kojim se ne prati zakonodavni prijedlog Komisije iz ožujka 2015. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu obvezne automatske razmjene informacija u području oporezivanja; naglašava da je taj prijedlog, uz opći okvir za registraciju i automatsku razmjenu informacija o odlukama, sadržavao odredbe kojima se Komisiji dopušta da učinkovito nadzire provode li ga države članice te da zajamči da te odluke nemaju negativan utjecaj na unutarnje tržište; naglašava da bi donošenje stajališta Vijeća spriječilo iskorištavanje svih prednosti automatske razmjene odluka o porezima, posebno u pogledu učinkovite provedbe, te poziva Vijeće da se stoga drži prijedloga Komisije i vodi računa o mišljenju Parlamenta na tu temu, posebno u pogledu područja primjene te direktive (sve odluke o porezima a ne samo prekogranične), razdoblje retroaktivnosti (trebalo bi razmijeniti sve odluke o porezima koje su još uvijek na snazi) i informacije koje se dostavljaju Komisiji, koja bi trebala imati pristup odlukama o porezima;

105.  poziva države članice da na svim međunarodnim forumima kao novi globalni standard podrže automatsku razmjenu informacija među poreznim upravama; posebice poziva Komisiju, OECD i skupinu G20 da promiču taj cilj najprikladnijim i najučinkovitijim instrumentima u okviru uključivog globalnog procesa; inzistira da bi trebalo poduzeti konkretne korake kako bi se zajamčilo da automatska razmjena informacija uistinu postane globalna i time učinkovita, uz istovremeno poštovanje zahtjeva u pogledu povjerljivosti, tako što će se podržati napori zemalja u razvoju da ojačaju svoje kapacitete kako bi u potpunosti sudjelovale u automatskoj razmjeni informacija; naglašava da bi se unutar Europske unije automatska razmjena informacija mogla provoditi u obliku središnjeg europskog registra koji bi bio dostupan Komisiji i nadležnim nacionalnim tijelima;

106.  poziva države članice da uzmu u obzir da bi se svaka odluka o porezima, posebice kada uključuje transferne cijene, trebala donijeti u suradnji sa svim uključenim državama, da bi razmjena relevantnih informacija među njima trebala biti automatska, sveobuhvatna i bez odgađanja te da bi svaka nacionalna mjera kojoj je cilj smanjiti izbjegavanje plaćanja poreza i eroziju porezne osnovice unutar EU-a, uključujući revizije, trebala biti zajednička s obzirom na iskustvo stečeno programom FISCALIS 2020.; ponovo ističe da smatra da bi se osnovni elementi svih odluka o porezima koje utječu na druge države članice trebali dijeliti ne samo između poreznih uprava i Komisije, već i predstaviti u izvješćima multinacionalnih korporacija po zemljama;

107.  u tom kontekstu ističe činjenicu da na druge države članice mogu utjecati ne samo prekogranične nego i nacionalne odluke o porezima te stoga poziva da se automatskom razmjenom informacija obuhvate sve odluke koje izdaje vlada ili porezna uprava neke države članice ili bilo koja teritorijalna ili upravna jedinica države članice ili koje se izdaju u njihovo ime, a koje su još uvijek na snazi na dan stupanja na snagu direktive; snažno ustraje u tome da Komisija ima ključnu ulogu i bude uključena u postupak prikupljanja i analize podataka povezanih s odlukama o porezima;

108.  nadalje, poziva na uspostavu okvira kojim će se učinkovito nadzirati provedba automatske razmjene informacija i na prikupljanje i objavljivanje statističkih podataka o razmijenjenim informacijama te posebno da Komisija prije 31. prosinca 2016. uspostavi siguran središnji direktorij kako bi se olakšala razmjena informacija među uključenim poreznim upravama; podsjeća da će uspostava sustava za automatsku razmjenu informacija o odlukama o porezima dovesti do prikupljanja velike količine informacija zbog čega će možda biti teško prepoznati uistinu problematične slučajeve; ističe da je zbog toga, kao i zbog činjenice da postoji 28 država članica s različitim jezicima i administrativnim postupcima, nužno da Komisija i države članice razmisle o pametnom načinu postupanja s količinom i raznolikošću prikupljenih podataka, uključujući korištenje informatičke tehnologije, kako bi automatska razmjena informacija u Uniji uistinu bila učinkovita i korisna;

109.  poziva Komisiju da prouči uvjete za uspostavu sustava klirinške kuće na razini EU-a kojim bi Komisija sustavno kontrolirala odluke o porezima kako bi se povećala razina sigurnosti, dosljednosti, ujednačenosti i transparentnosti sustava i provjerilo imaju li takve odluke štetan utjecaj na druge države članice;

110.  naglašava da bi Komisija, kako bi poboljšala transparentnost za građane, trebala objavljivati godišnje izvješće sa sažetkom glavnih slučajeva iz sigurnog središnjeg direktorija te da bi Komisija pritom trebala voditi računa o odredbama o povjerljivosti iz Direktive o uzajamnoj pomoći;

111.  poziva Komisiju da razmotri mogućnost uspostavljanja zajedničkog okvira na razini EU-a za odluke o porezima, uključujući zajedničke kriterije, a posebice:

   zahtjev da se uspostave na temelju sveobuhvatne analize učinka prelijevanja, uključujući učinak odluka o porezima na poreznu osnovicu drugih država, uz uključenost svih zainteresiranih strana i država,
   njihovo objavljivanje, u punom ili pojednostavljenom obliku, uz puno poštovanje zahtjeva o povjerljivosti,
   obvezu objavljivanja kriterija za odobravanje, odbijanje ili opoziv odluka o porezima,
   jednako postupanje i dostupnost za sve porezne obveznike,
   nepostojanje diskrecijske ovlasti i potpuna usklađenost s povezanim poreznim odredbama;

112.  traži od Komisije da definira zajedničke europske smjernice za primjenu OECD-ovog načela transakcija po tržišnim uvjetima, čime se žele uskladiti praske država članica EU-a u pogledu određivanja transfernih cijena na način da državne uprave prilikom sklapanja sporazuma o transfernim cijenama imaju alate za usporedbu sličnih trgovačkih društava, a ne samo sličnih transakcija;

113.  smatra da je za pošten i učinkovit porezni sustav potrebna odgovarajuća razina transparentnosti i povjerljivosti; uvjeren je stoga da bi porezne uprave država članica i po potrebi Komisija trebale imati pristup informacijama u vezi s konačnim korisnicima svih pravnih sredstava i/ili odluka o porezima;

114.  poziva Komisiju da se između ostalog posluži Direktivom (EU) 2015/849 o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, u kojoj su unutar opće definicije „kriminalne aktivnosti” sadržana „porezna kaznena djela”, kako bi se odredili konačni korisnici pojedinih pravnih sredstava;

115.  poziva Komisiju da unutar svoje institucije uvede središnji javni registar svih zakonitih izuzeća, odbitaka i kredita za porez na dobit te kvantitativnu procjenu utjecaja na proračun svake države članice;

Zajednička konsolidirana osnovica poreza na dobit (CCCTB)

116.  pozdravlja akcijski plan koji je Komisija predložila 17. lipnja 2015. o rješavanju problema izbjegavanja plaćanja poreza i o promicanju pravednog i učinkovitog oporezivanja dobiti u EU-u; poziva Komisiju da ubrza predstavljanje zakonodavnih izmjena za žurnu uspostavu obavezne zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobit na razini EU-a, čime bi se riješio ne samo problem povlaštenih režima i neusklađenosti nacionalnih poreznih sustava, nego i većina problema koji vode do erozije porezne osnovice na europskoj razini (posebice problemi transferne cijene); poziva Komisiju da bez odgađanja nastavi s radom okončanim 2011. na prijedlogu direktive Vijeća o uspostavi zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobit, vodeći računa o stajalištu Parlamenta o toj temi i o novim čimbenicima koji su se od tada pojavili, te da u nju uključi najnovije zaključke OECD-a, posebno standarde koji proizlaze iz Akcijskog plana o eroziji porezne osnovice i premještanju dobiti (BEPS) kako bi konsolidirani tekst mogao biti gotov 2016.;

117.  poziva Komisiju da u svoje prijedloge uvrsti odredbe kojima je cilj pojasniti definiciju ulaganja u istraživanje i razvoj te trajnog poslovnog nastana, a koje su u skladu s ekonomskim sadržajem te pokrivaju i digitalno gospodarstvo; ukazuje na važnost ulaganja u istraživanje i razvoj te na to da je potrebno olakšati, a ne usporavati ulaganja u digitalno gospodarstvo i njegov rast, čime će europsko digitalno gospodarstvo koje se razvija postati konkurentno u odnosu na druge dionike u SAD-u i drugdje; naglašava da postoje dokazi da se postojećim režimima oporezivanja patenata ne potiču inovacije te da mogu dovesti do znatne erozije osnovice premještanjem dobiti; istovremeno naglašava da je nužno minimalizirati zloupotrebu ili iskorištavanje takvih sustava koordiniranim akcijama država članica te zajedničkim standardima i definicijama o tome što se može smatrati promicanjem istraživanja i razvoja, a što ne; ističe da takozvani izmijenjeni pristup utemeljen na povezanosti („modified nexus approach”), koji se odnosi na režime oporezivanja patenata i koji se preporučuje u inicijativi BEPS, neće biti dovoljan da se dostatno ograniče problemi povezani s režimima oporezivanja patenata;

118.  ističe da bi, kako bi se ponovno uspostavila poveznica između oporezivanja i ekonomskog sadržaja i kako bi se zajamčilo da se porezi plaćaju u zemljama u kojima se uistinu odvija gospodarska aktivnost i stvara vrijednost te kako bi se ispravile postojeće neusklađenosti, „raspodjela prema formuli” trebala omogućiti razlikovanje među sektorima i kako bi se njihove specifične značajke uzele u obzir, posebice s obzirom na poslovne subjekte u digitalnom gospodarstvu jer je zbog digitalnog gospodarstva poreznim upravama teže odrediti gdje je stvorena vrijednost; poziva Komisiju da pažljivo razmotri stajalište Parlamenta o zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit i da usvoji raspodjelu prema formuli koja odražava stvarnu gospodarsku djelatnost trgovačkog društva; poziva Komisiju da nastavi s radom na konkretnim opcijama za osmišljavanje ključa za dodjelu sredstava, posebice u cilju predviđanja utjecaja na porezne prihode svake države članice prema strukturi njezina gospodarstva i to za svaki pojedini sektor; nadalje ističe da je zajednička konsolidirana osnovica poreza na dobit koristan način borbe protiv erozije porezne osnovice i premještanja dobiti te je korisna za stvaranje europske dodane vrijednosti bez obzira na to koriste li se porezni prihodi djelomično kao nova vlastita sredstva za proračun EU-a ili ne;

119.  snažno podupire uvođenje potpune, obavezne zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobit što je prije moguće; prihvaća pristup Komisije za uspostavljanje jednostavne zajedničke osnovice poreza na dobit (bez konsolidacije) kao prvi korak u njezinom akcijskom planu iz lipnja 2015., no ističe da će tako mnoga pitanja ostati neriješena, posebice za poslovne subjekte koji posluju na jedinstvenom tržištu s obzirom na to da zajednička osnovica poreza na dobit ne bi pružala mogućnost nadoknade gubitaka konsolidacijom niti riješila problem birokracije i nesigurnosti povezane s transfernim cijenama, što je također jedan od glavnih načina na koji multinacionalne korporacije izbjegavaju plaćanje poreza, niti učinkovito suzbila premještanje porezne osnovice unutar Unije; potiče Komisiju da stoga odredi konkretan, skori rok za uvođenje „konsolidiranog dijela” u inicijativu o zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit; poziva Komisiju da ne provodi dodatne procjene utjecaja te mjere, koja je desetljećima na dnevnom redu EU-a, za koju su već napravljene brojne pripreme i koja je sada blokirana u Vijeću nakon službenog podnošenja 2011.;

120.  poziva Komisiju da nakon usvajanja potpune zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobit i njezine potpune provedbe na razini EU-a hitno provede mjere kojima će jamčiti efektivno oporezivanje, smanjiti premještanje dobiti (većinom transfernim cijenama), nakon konsolidacije pripremiti privremeni sustav prijeboja prekogranične dobiti i gubitka, koji bi trebao biti privremen i imati dostatna jamstva da ne otvara dodatne mogućnosti za agresivno porezno planiranje, te nadalje u sve relevantne direktive uvesti odgovarajuća i učinkovita pravila protiv zloupotrebe; poziva Komisiju da provjeri postojeće direktive i nacrte direktiva na području poreza i prava trgovačkih društava u pogledu njihove prikladnosti za provedbu efektivnog oporezivanja; poziva Vijeće da se pripremi za žurno usvajanje tih odredbi; ističe da bi primjenu zajedničke konsolidirane porezne osnovice, ako se želi postići jedan od njezinih ciljeva, a to je jednostavnija administracija, trebala pratiti primjena zajedničkih računovodstvenih pravila i odgovarajuće usklađivanje administrativnih praksi u poreznim pitanjima;

121.  poziva Komisiju da u zakonodavstvu jasno definira ekonomski sadržaj, stvaranje vrijednosti i trajan poslovni nastan, posebice u cilju rješavanja pitanja fiktivnih trgovačkih društava te da razvije kriterije i zakonodavstvo EU-a koji se odnose na istraživanje i razvoj i koji su usklađeni s radom OECD-a po tom pitanju, ali ne i ograničeni na njega, s obzirom na to da države članice trenutačno reformiraju svoju strategiju u tom pogledu, često zajedno sa subvencijama; naglašava da bi u tom zakonodavstvu trebalo biti jasno navedeno da mora postojati izravna veza između povlaštenih režima koje odobravaju porezne uprave i povezanih aktivnosti istraživanja i razvoja; poziva Komisiju da revidira zakonodavstvo Unije o kontroliranim stranim trgovačkim društvima i njegovu primjenu u skladu s presudom Suda Europske unije u predmetu Cadbury Schweppes (C-196/04) kako bi se zajamčilo potpuno korištenje kontroliranih stranih trgovačkih društava, ne samo u situacijama potpuno umjetnih konstrukcija, radi izbjegavanja dvostrukog neoporezivanja; poziva Komisiju da iznese prijedloge za usklađivanje pravila o kontroliranim stranim trgovačkim društvima u EU-u;

122.  također poziva Komisiju da u nedostatku ikakve opće prihvaćene definicije provede daljnje analize i studije u cilju definiranja agresivnog poreznog planiranja i štetnih poreznih praksi i pogotovo povreda sporazuma o dvostrukom oporezivanju i neusklađenosti hibridnih instrumenata, uzimajući u obzir različite načine na koje mogu negativno utjecati na društvo, da zajamči nadzor nad njima i preciznije utvrdi utjecaj izbjegavanja plaćanja poreza u EU-u i u zemljama u razvoju; poziva Komisiju da također definira metodologiju za mjerenje poreznog jaza koji je posljedica izbjegavanja plaćanja poreza i utaje poreza, kako je najavila u svom prijedlogu iz ožujka 2015., te da zajamči redovito mjerenje kako bi se nadzirao napredak i pripremili odgovarajući politički odgovori; traži od Komisije da poduzme potrebne mjere kojima bi se točno pojasnio status svih „zavisnih jurisdikcija” država članica i na koji se način njihove prakse mogu promijeniti u cilju izbjegavanja erozije porezne osnovice u EU-u;

123.  podsjeća da osim prijevara u vezi s porezom na dobit dolazi od znatnih prijevara u vezi s prekograničnim PDV-om, porezom koji je temeljan za sve državne blagajne; poziva Komisiju da izradi mjere kako bi se taj problem riješio, uključujući bolju koordinaciju po tom pitanju među državnim poreznim tijelima;

Kodeks o postupanju pri oporezivanju poslovanja

124.  poziva na hitnu reformu Kodeksa o postupanju pri oporezivanju poslovanja i Skupine odgovorne za njegovu provedbu s obzirom da se do sada njegova vrijednost pokazala upitnom i u pogledu rješavanja stvarnih prepreka koje trenutno otežavaju učinkovito rješavanje štetnih poreznih praksi i u pogledu pomoći u koordinaciji i suradnji na području porezne politike u Europskoj uniji;

125.  poziva države članice da u duhu dobre suradnje podupru prijedloge koji su uvršteni u akcijski plan Komisije od 17. lipnja 2015. za pravedno i učinkovito oporezivanje dobiti u EU-u; vjeruje da bi veća transparentnost i odgovornost povećale legitimnost Skupine; zalaže se stoga za preoblikovanje načina na koji se upravlja Skupinom i njezinog mandata, između ostalog imenovanjem stalnog i politički odgovornog predsjednika, poboljšanjem njezinog načina rada, uključujući mogući mehanizam za provedbu, redovitim sudjelovanjem ministara financija ili viših dužnosnika u radu Skupine kako bi joj se povećala vidljivost, i pojačanom razmjenom informacija unutar Skupine u cilju učinkovitog rješavanja pitanja povezanih s erozijom porezne osnovice i premještanjem dobiti; također poziva na ažuriranje i proširenje kriterija utvrđenih Kodeksom kako bi njima bili obuhvaćeni novi oblici štetnih poreznih praksi, između ostalog i u trećim zemljama; poziva predsjednika Skupine i Vijeće da o aktivnostima Skupine redovito izvještavaju nadležni odbor Parlamenta i s njime razmjenjuju informacije, posebno kada je riječ o podnošenju polugodišnjih izvješća ECOFIN-u;

126.  poziva Vijeće da općenito podupre promicanje istinskog demokratskog nadzora na razini EU-a u prekograničnim poreznim pitanjima, sličnog sustavu koji je već uspostavljen na drugim područjima i koji državama članicama i drugim nezavisnim institucijama, kao što je Europska središnja banka i Odbor jedinstvenog nadzornog mehanizma, daje isključivu nadležnost; poziva Vijeće i države članice da razmotre mogućnost uspostavljanja skupine na visokoj razini za politiku oporezivanja, što je predložio i predsjednik Komisije; naglašava da bi takav „porezni odbor” bio odgovoran Parlamentu, a obuhvaćao bi Vijeće i Komisiju, prema modelu Gospodarskog i financijskog odbora, te nezavisne stručnjake, a općenito bi provodio nadzor nad zakonodavnim i nezakonodavnim poreznim politikama i izvještavao ECOFIN; zahtijeva da se Parlamentu da pravo inicijative da Skupini za Kodeks o postupanju prijavi svaku nacionalnu mjeru za koju smatra da ispunjava kriterije štetnog poreznog natjecanja koji su sadržani u Kodeksu o postupanju;

127.  poziva Komisiju da po drugi put ažurira izvješće ureda Simmons & Simmons iz 1999. o administrativnim praksama iz stavka 26. izvješća Skupine za Kodeks o postupanju iz 1999., izvješće Primarolo (SN 4901/99);

128.  apelira na Vijeće i države članice da, uz dužno poštovanje prema Ugovorima i nadležnosti država članica u izravnim poreznim pitanjima, poboljšaju transparentnost, odgovornost i nadzorne aktivnosti Skupine te poziva Komisiju da pokrene okvirno zakonodavstvo prema metodi Zajednice; smatra da je široj javnosti nužno pružiti više informacija o radu Skupine;

129.  poziva Komisiju da u cijelosti provede preporuke Europskog ombudsmana u pogledu sastava stručne skupine te da usvoji plan kojim bi se zajamčio uravnotežen sastav stručnih skupina; inzistira da bi paralelno s radom na postizanju tog cilja odmah trebalo započeti s reformama postojeće strukture i sastava; naglašava da takve reforme ne bi dovele do nedostatka dostupne stručnosti za izradu zakona jer bi se oni mogli stavljati na javnu raspravu ili javna stručna saslušanja koja su otvorena predstavnicima svih interesnih skupina; poziva Komisiju da donese jasnu definiciju sukoba interesa i čvrste politike kako bi se onemogućilo da dionici kod kojih postoji rizik od sukoba interesa i predstavnici organizacija osuđenih za utaju poreza ili bilo koje drugo kazneno djelo budu aktivni članovi bilo kojeg stručnog ili savjetodavnog tijela;

Državna potpora

130.  zdušno pozdravlja i podupire ključnu ulogu Komisije kao nadležnog tijela za tržišno natjecanje u istragama koje su u tijeku o državnim potporama povezanima s odlukama o porezima; smatra da tajnost koju su neke države članice više puta primjenjivale u vezi s projektima koji su dobiti državnu potporu nije primjerena; potiče Komisiju da u potpunosti iskoristi svoje ovlasti u skladu s pravilima EU-a o tržišnom natjecanju kako bi riješila problem štetnih poreznih praksi i sankcionirala države članice i trgovačka društva za koja se otkrije da sudjeluju u takvim praksama; naglašava da Komisija treba odvojiti više resursa, financijskih i kadrovskih, kako bi povećala svoju sposobnost da vodi sve potrebne fiskalne istrage o državnoj potpori istovremeno; naglašava da države članice moraju u potpunosti poštovati istrage i dostavljati informacije koje Komisija zahtijeva;

131.  poziva Komisiju da najkasnije do sredine 2017. usvoji nove smjernice u okviru svoje inicijative za modernizaciju sustava državnih potpora, koje će pojasniti što se smatra državnom potporom povezanom s porezima, a što „primjerenom” transfernom cijenom, u cilju uklanjanja pravne nesigurnosti za porezne obveznike koji ispunjavaju svoje obveze i za porezne uprave, pružajući okvir za porezne prakse država članica i ne odvraćajući od primjene zakonitih odluka o porezima; dovodi u pitanje korisnost Arbitražne konvencije, koja nije učinkovita za rješavanje sporova, posebice o pitanjima povezanima s transfernom cijenom; smatra da je taj instrument potrebno preoblikovati i učiniti ga učinkovitijim ili ga zamijeniti mehanizmom EU-a za rješavanje sporova s djelotvornijim postupcima za postizanje međusobnog dogovora;

132.  poziva Komisiju da proširi svoju istragu na druge multinacionalne korporacije koje su se spominjale u skandalu LuxLeaks i na mjere koje su po prirodi ili učinku slične transfernim cijenama;

133.  poziva Komisiju da u skladu s većom odgovornošću koja je dodijeljena državama članicama u okviru modernizacije sustava državnih potpora razmotri uspostavljanje mreže nacionalnih poreznih uprava za razmjenu najboljih praksi i za dosljedniji doprinos sprečavanju uvođenja bilo kakvih poreznih mjera koje bi se mogle smatrati nezakonitom državnom potporom; poziva Komisiju da pojača strateške sinergije između aktivnosti (reformirane) skupine za Kodeks o postupanju i načina na koji Komisija provodi propise o tržišnom natjecanju na području potpora povezanih s porezima;

134.  napominje da se postojećim pravilima za kontrolu državnih potpora želi riješiti problem praksi koje su protivne pravilima tržišnog natjecanja tako da se vrate nezaslužene povlastice odobrene trgovačkim društvima; poziva Komisiju da ocijeni mogućnost izmjene postojećih propisa kako bi se iznosi vraćeni nakon kršenja propisa EU-a o državnim potporama mogli vratiti državama članicama u kojima je došlo do erozije poreznih osnovica, a ne državi članici koja je odobrila nezakonitu potporu povezanu s porezima, što je trenutačna praksa, ili da se dodijele proračunu EU-a; poziva Komisiju da izmijeni postojeća pravila kako bi osigurala da se protiv relevantnih država i trgovačkih društava u slučaju kršenja pravila o državnoj potpori mogu donijeti sankcije;

Transparentnost

135.  smatra da Europska unija može postati model i svjetski predvodnik po pitanju porezne transparentnosti;

136.  ističe ključnu važnost transparentnosti za povećanje javne odgovornosti multinacionalnih korporacija i za pružanje podrške poreznim upravama u njihovim istragama; naglašava da transparentnost može imati snažan odvraćajući učinak i promijeniti ponašanja, bilo zbog opasnosti za ugled trgovačkog društva koje krši pravila, bilo pružanjem informacija nadležnim tijelima, koja zatim mogu primijeniti odgovarajuće korektivne mjere i sankcije; naglašava da se potreba za transparentnošću mora uskladiti s potrebom da se zaštite osjetljivi trgovački interesi i poštuju pravila o zaštiti podataka;

137.  smatra da je veća transparentnost u pogledu aktivnosti multinacionalnih korporacija nužna kako bi se zajamčilo da se porezne uprave mogu učinkovito boriti protiv erozije porezne osnovice i premještanja dobiti; ponavlja u skladu s tim svoje stajalište da bi multinacionalne korporacije u svim sektorima trebale u svojim financijskim izvještajima jasno i razumljivo navoditi niz skupnih informacija po državama članicama i trećim zemljama u kojima imaju poslovni nastan, uključujući dobit ili gubitak prije poreza, poreze na dobit ili gubitak, broj zaposlenih, imovinu, osnovne informacije o odlukama o porezima (izvještavanje po državama); ističe važnost dostupnosti tih informacija javnosti, po mogućnosti u obliku središnjeg registra EU-a; nadalje naglašava da bi MSP-ove i trgovačka društva srednje tržišne kapitalizacije koji nisu multinacionalne korporacije trebalo izuzeti te obveze; poziva Vijeće da do kraja 2015. godine usvoji stajalište Parlamenta, kako je u srpnju 2015. izglasano u okviru Direktive o pravima dioničara; ističe da bi se zahtjevi u pogledu transparentnosti trebali sastaviti i primjenjivati na način da trgovačka društva iz EU-a ne dovedu u nepovoljniji položaj na tržištu;

138.  nadalje poziva države članice da poreznim upravama podnose razrađenija izvješća po državama koja se temelje na standardu OECD-a i uključuju detaljnije informacije, kao što su povrat poreza i transakcije unutar grupacija; naglašava da je uz porezne informacije koje trgovačka društva dostavljaju drugim poreznim upravama, potrebno poboljšati okvir za rješavanje sporova kako bi se pojasnila prava svake strane i izbjegle negativne posljedice; naglašava da bi se po pitanju poreznih uprava trećih zemalja informacije trebale dostavljati samo tijelima onih zemalja koje primjenjuju mjere jednakovrijedne onima iz Arbitražne konvencije EU-a; također poziva da se izrade harmonizirani računovodstveni standardi, kojima bi se prije svega omogućilo detaljnije objavljivanje u vezi s licencijama;

139.  zahtijeva od Komisije da podupre to stajalište u skladu sa svojim prijašnjim procjenama i stajalištima te da poduzme sve potrebne korake kako bi zajamčila širenje njegove primjene na sve multinacionalne korporacije koje posluju na unutarnjem tržištu i poziva OECD da podupre širenje njegove primjene u cijelom svijetu kako bi se zajamčilo da se slične obveze primijene na sva trgovačka društva koja se bave prekograničnim operacijama; ističe činjenicu da mjere za poboljšanje transparentnosti, iako su potrebne, nisu dostatne za sveobuhvatno rješenje tog problema te da je potrebno temeljito reformirati nacionalne, europske i međunarodne porezne sustave;

140.  naglašava da trenutna nejasnoća međunarodnog poreznog sustava dopušta multinacionalnim korporacijama da izbjegavaju plaćanje poreza, zaobilaze nacionalne porezne zakone i premještaju dobit u porezne oaze; poziva Komisiju i države članice da nadležnim tijelima zajamče potpuni pristup središnjim registrima o stvarnom vlasništvu i za trgovačka društva i za zaklade, u skladu s četvrtom Direktivom o sprečavanju pranja novca; poziva države članice da brzo prenesu četvrtu Direktivu o sprečavanju pranja novca u svoja zakonodavstva i tako omoguće širok i jednostavniji pristup informacijama iz središnjih registara o stvarnom vlasništvu; ponavlja svoje stajalište da bi ti registri trebali biti javni;

141.  svjestan je rada Komisije na uspostavljanju europskog poreznog identifikacijskog broja (PIB); poziva Komisiju da iznese prijedlog za europski PIB, na temelju nacrta europskog PIB-a iz Akcijskog plana Komisije za borbu protiv porezne prijevare i utaje poreza iz 2012. (akcija 22); podsjeća da se smatra da će porezni identifikacijski broj omogućiti najbolji način identificiranja poreznih obveznika i stoga potiče da se taj projekt ubrza; isto tako poziva Komisiju da aktivno radi na uspostavljanju sličnog identifikacijskog broja na svjetskoj razini, kao što je globalni identifikator pravnih osoba (LEI) Odbora za regulatorni nadzor;

142.  nadalje naglašava da je transparentnost također važna za tekuće istrage o odlukama o porezima na području državnih potpora;

143.  poziva Komisiju da istraži mogućnosti da se unutar EU-a uvedu odredbe slične pravilu Odbora za računovodstvene standarde vlade SAD-a(48), u skladu s kojim tijela saveznih država i lokalne vlasti moraju prijaviti koliko prihoda gube zbog olakšica na području oporezivanja dobiti u cilju gospodarskog razvoja;

Zaštita zviždača

144.  poziva Komisiju da do lipnja 2016. predloži europski zakonodavni okvir za učinkovitu zaštitu zviždača i sličnih osoba; naglašava da nije prihvatljivo da je moguće kazneno goniti građane i novinare koji djeluju u javnom interesu i objavljuju informacije ili prijavljuju moguće povrede, prijestupe, prijevare ili nezakonite aktivnosti, posebno slučajeve izbjegavanja plaćanja poreza, utaje poreza i pranja novca ili bilo koje drugo ponašanje kojim se krše temeljna načela Europske unije, kao što je načelo lojalne suradnje, umjesto da im se pruža pravna zaštita;

145.  poziva Komisiju da razmotri uvođenje niza instrumenata kojima bi se jamčila takva zaštita od neopravdanog kaznenog progona, ekonomskih sankcija ili diskriminacije, jamčeći istovremeno zaštitu povjerljivosti i poslovnih tajni; u tom pogledu ističe primjer američkog zakona Dodd-Frank, koji zviždačima omogućuje naknadu za pružanje novih informacija vlastima i štiti ih od kaznenog progona i gubitka radnog mjesta, vodeći računa da ta naknada ne bi trebala biti poticaj za objavljivanje osjetljivih poslovnih informacija; predlaže osnivanje nezavisnog europskog tijela odgovornog za prikupljanje tih informacije i vođenje istraga te zajedničkog paneuropskog fonda za zviždače kako bi im se zajamčila odgovarajuća financijska pomoć, a koji bi se financirao iz pristojbe na dio vraćenih sredstava ili naplaćenih kazni; smatra da bi zaštitu također trebalo pružiti zviždačima koji obavijeste javnost nakon što su nadležna tijela na nacionalnoj ili europskoj razini bila obaviještena, ali tijekom mjesec dana nisu reagirala;

Korporativna društvena odgovornost

146.  smatra da se provedba odgovorne porezne strategije može smatrati temeljem korporativne društvene odgovornosti, posebno u skladu s ažuriranom definicijom prema kojoj je korporativna društvena odgovornost „odgovornost trgovačkih društava za njihov učinak na društvo”(49); žali što većina trgovačkih društava to ne uključuje u svoje izvješće o korporativnoj društvenoj odgovornosti; ističe činjenicu da agresivno porezno planiranje nije spojivo s korporativnom društvenom odgovornošću; poziva Komisiju da uključi taj element u ažuriranu strategiju EU-a o korporativnoj društvenoj odgovornosti i pravilno definira njegov sadržaj;

Aspekt trećih zemalja

Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD)

147.  snažno podupire akcijski plan OECD-a za borbu protiv erozije porezne osnovice i premještanja dobiti i istovremeno je svjestan da je on rezultat kompromisa i ne ide dovoljno daleko kako bi se riješili razmjeri problema izbjegavanja plaćanja poreza te da bi ti prijedlozi trebali biti osnova za daljnje mjere na europskoj i svjetskoj razini; poziva OECD, njegove države članice i sve druge uključene države da uspostave snažan instrument za nadzor kako bi se mogao procijeniti napredak u provedbi tih smjernica, prikupiti dokazi o njihovoj učinkovitosti i eventualno poduzeti korektivne mjere;

148.  preporučuje da se osnaže institucionalne veze i suradnja između OECD-a i Komisije kako bi se mogla i dalje jamčiti kompatibilnost tih dvaju procesa i izbjegli dvostruki standardi; poziva države članice da u svoje nacionalne zakone brzo prenesu sve zakonodavstvo EU-a koje se temelji na smjernicama OECD-a, čime bi Europska unija postala predvodnik u provedbi preporuka OECD-a; međutim, ističe da se pristup OECD-a i dalje temelji na neobvezujućim zakonskim instrumentima i da je potrebno nadopuniti njegove aktivnosti zakonodavnim okvirom na razini EU-a kako bi se zadovoljile potrebe jedinstvenog tržišta, npr. u obliku direktive protiv erozije porezne osnovice i premještanja dobiti, koja bi otišla korak dalje od inicijative OECD-a o eroziji porezne osnovice i premještanju dobiti u područjima koja nisu dovoljno pokrivena;

Porezne oaze

149.  poziva na zajednički pristup poreznim oazama na razini EU-a; posebice poziva Komisiju da nastavi raditi na izradi i usvajanju europske definicije, zajedničkim kriterijima za utvrđivanje poreznih oaza, neovisno o tome gdje se nalaze, i primjerenim sankcijama za države koje s njima surađuju, na temelju njezine Preporuke iz prosinca 2012. o mjerama kojima se želi potaknuti treće zemlje na primjenu minimalnih standarda dobrog upravljanja u poreznim pitanjima (npr. proširiti razmjenu informacija i transparentnost tako da uključuju pravedno porezno natjecanje i efektivno oporezivanje) i za trgovačka društva koja ih koriste u svrhu agresivnog poreznog planiranja te da nastavi raditi na definiranju primjerenih zajedničkih mjera koje se primjenjuju na te jurisdikcije; poziva se na svoju gore navedenu Rezoluciju od 21. svibnja 2013. o borbi protiv porezne prijevare, porezne utaje i poreznih oaza za nepotpuni popis mogućih mjera te vrste(50); ponavlja da bi istinski europski popisi, koji se redovito ažuriraju i temelje na sveobuhvatnim, transparentnim, konkretnim, objektivno provjerljivim i općenito prihvaćenim pokazateljima, bili učinkovitiji način promicanja dobrog poreznog upravljanja i promjene ponašanja u pogledu poreznih pitanja prema tim jurisdikcijama i unutar njih;

150.  poziva Komisiju da na europsku crnu listu stavi one teritorije koji odobravaju porezne olakšice subjektima od kojih ne traže da u toj zemlji imaju znatnu ekonomsku djelatnost, teritorije koji pružaju vrlo niske efektivne poreze i ne jamče automatsku razmjenu poreznih informacija s drugim jurisdikcijama;

151.  posebice ističe da je potrebno zajamčiti da se izlazni financijski tokovi oporezuju barem jednom, primjerice računanjem poreza po odbitku ili jednakovrijednih mjera, kako bi se spriječio odlazak neoporezovanih prihoda iz EU-a te poziva Komisiju da u tu svrhu podnese zakonodavni prijedlog, na primjer u obliku revizije Direktive o matičnim društvima i društvima kćerima i Direktive o kamatama i licencijama; inzistira na tome da je potrebno uvesti sustav kojim će se zajamčiti da je za ovjeru te operacije nužno dostaviti potvrdu nacionalnoj poreznoj upravi i o tome obavijestiti Komisiju, štiteći na taj način jedinstveno tržište i održavajući vezu između mjesta na kojem se prihodi i gospodarska vrijednost stvaraju i mjesta na kojem se oni oporezuju; naglašava da bi takav sustav trebalo pažljivo osmisliti kako bi se izbjeglo dvostruko oporezivanje i sporovi; poziva Komisiju da pojača ulogu EU-a na međunarodnoj sceni na način da jednoglasno radi na razvijanju zajedničkog okvira EU-a za bilateralne ugovore o poreznim pitanjima i na postupnoj zamjeni iznimno velikog broja pojedinačnih bilateralnih poreznih ugovora ugovorima između EU-a i jurisdikcija trećih zemalja, podupirući istovremeno OECD u njegovu promicanju multilateralnog pristupa poreznim pitanjima, kojem je cilj pojednostavniti međunarodne porezne dogovore i zajamčiti da se prihodi oporezuju na mjestu gdje se vrijednost stvara; naglašava da bi to bio najbrži način rješavanja problema prakse neovlaštenog stjecanja ugovornih povlastica; poziva u međuvremenu države članice da klauzule protiv zlouporabe odmah unesu u svoje porezne ugovore u skladu s prijedlozima o eroziji porezne osnovice i premještanju dobiti;

152.  smatra da je potpisivanje sporazuma o slobodnoj trgovini potrebno popratiti pojačanom suradnjom u poreznim pitanjima kojom se sprečava da trgovačka društva koja se natječu na istim tržištima izbjegavaju plaćanje poreza te kojom se jamče jednaki uvjeti za sve; stoga traži od Komisije da u sve sporazume EU-a o slobodnoj trgovini uvrsti odredbe o porezima, koje bi zemlje partnere obvezale na primjenu dobrog poreznog upravljanja i zajamčile reciprocitet u poreznim pitanjima; ističe da rad Platforme za dobro porezno upravljanje predstavlja dobar temelj za provedbu tog koncepta; naglašava činjenicu da bi se to isto moglo primijeniti na sporazume EU-a o suradnji;

153.  poziva tijela EU-a da ne surađuju s onim jurisdikcijama za koje se smatra da ne surađuju u poreznim pitanjima niti s trgovačkim društvima koja su osuđena za poreznu prijevaru, utaju poreza ili agresivno porezno planiranje; poziva institucije kao što su Europska investicijska banka (EIB) i Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) da više ne surađuju preko svojih financijskih posrednika s poreznim jurisdikcijama koje ne surađuju; nadalje traži od tijela EU-a da se obvežu da neće odobravati financijska sredstva EU-a trgovačkim društvima osuđenima za poreznu prijevaru, utaju poreza ili agresivno porezno planiranje;

154.  poziva Komisiju da se koristi svim instrumentima koje ima na raspolaganju za poticanje bolje koordiniranog pristupa prema razvijenim zemljama kako bi se promicao veći reciprocitet u poreznim pitanjima, posebice u pogledu razmjene informacija s SAD-om nakon što je na snagu stupio Zakon o izvršenju poreznih obveza s obzirom na račune u inozemnim financijskim institucijama; također poziva Komisiju da, imajući na umu sporazum od 27. svibnja 2015. između EU-a i Švicarske o automatskoj razmjeni informacija o financijskim računima, u cilju očuvanja jedinstvenog tržišta pažljivo prati dogovoreno postupno ukidanje određenih štetnih poreznih praksi u Švicarskoj u skladu sa smjernicama o eroziji porezne osnovice i premještanju dobiti te da se u budućnosti ne donose nove štetne porezne mjere; poziva Komisiju da u svojim tekućim pregovorima sa Švicarskom predloži da se u švicarski zakon uvedu pravila o kontroliranim stranim trgovačkim društvima; inzistira da Komisija mora zajamčiti da Švicarska u poreznim pitanjima prati pristup EU-a i o tome izvijestiti Parlament;

155.  podsjeća da su sve države članice Konvencijom o administrativnoj pomoći u poreznim stvarima i revizijom relevantnih direktiva(51) EU-a iz 2014. godine odabrale multilateralan pristup automatskoj razmjeni informacija; naglašava da su te dvije inicijative ključni elementi za borbu protiv izbjegavanja plaćanja poreza i bankovne tajne jer podrazumijevaju obvezu financijskih institucija da izvještavaju porezne uprave o širokom opsegu informacija o rezidentima koji prihod ostvaruju imovinom u inozemstvu;

Zemlje u razvoju

156.  ističe činjenicu da je prilikom osmišljavanja mjera i politika za borbu protiv izbjegavanja plaćanja poreza potrebno na nacionalnoj, europskoj i međunarodnoj razini obratiti posebnu pozornost na stanje u zemljama u razvoju, a posebice u najslabije razvijenim zemljama, koje su često najviše pogođene izbjegavanjem plaćanja poreza na dobit i imaju vrlo nisku poreznu osnovicu i nizak omjer poreza i BDP-a; ističe da bi se tim mjerama i politikama trebalo doprinijeti stvaranju javnih prihoda razmjernih dodanoj vrijednosti stvorenoj na njihovu teritoriju kako bi se na odgovarajući način financirale razvojne strategije tih država, postizanje milenijskih razvojnih ciljeva i program razvoja za razdoblje nakon 2015.; pozdravlja u tom kontekstu rad Odbora stručnjaka UN-a o međunarodnoj suradnji u poreznim pitanjima; traži od Komisije da podupre interese zemalja u razvoju u postojećim međunarodnim inicijativama i da u svoju Platformu za dobro porezno upravljanje uključi predstavnike iz zemalja u razvoju;

157.  poziva EU i članice OECD-ove inicijative o eroziji porezne osnovice i premještanju dobiti da zajamče da novi „Globalni standard o automatskoj razmjeni informacija”, koji je izradio OECD, obuhvaća prijelazno razdoblje za zemlje u razvoju, koje trenutno ne mogu ispuniti uvjete za uzajamnu automatsku razmjenu informacija zbog nedostatka administrativnih kapaciteta;

158.  poziva Komisiju da predloži daljnje mjere u cilju jačanja administrativnih kapaciteta u zemljama u razvoju, posebice u poreznim pitanjima, kako bi se omogućila učinkovita razmjena poreznih informacija s njihovim upravama; poziva na uspostavljanje platforme za zemlje u razvoju uvođenjem pilot-projekata za automatsku razmjenu informacija; poziva zemlje u razvoju da potiču regionalne sporazume ili druge oblike suradnje u poreznim pitanjima kako bi poboljšale svoj položaj u pregovorima sa stranim izravnim ulagačima i multinacionalnim korporacijama te riješile probleme koji su od zajedničkog interesa;

159.  poziva države članice da zajamče da njihove agencije za razvojnu pomoć imaju na raspolaganju dovoljno stručnih resursa za rješavanje poreznih pitanja u svojim razvojnim politikama, posebno iz ministarstva financija i porezne uprave;

160.  upućuje na akcijski plan koji je predstavljen u njegovoj rezoluciji od 8. srpnja 2015. o izbjegavanju plaćanja poreza i utaji poreza kao izazovima za upravljanje, socijalnu zaštitu i razvoj u zemljama u razvoju; potiče sve države i međunarodne organizacije, kao što je UN, da sudjeluju u uključivom procesu i doprinesu poreznom planu skupine G20 i OECD-a rješavanjem problema erozije porezne osnovice i premještanja dobiti, promicanjem međunarodne porezne transparentnosti i globalne razmjene poreznih informacija, primjerice razvijanjem jedinstvenog zajedničkog standarda za izvještavanje u sustavu automatske razmjene informacija ili javnim objavljivanjem podataka o stvarnom vlasništvu; poziva Komisiju i države članice da daju podršku većoj ulozi Ujedinjenih naroda u budućim međunarodnim raspravama o porezu tako što će, na primjer, podržati stvaranje svjetskog poreznog tijela pod okriljem Ujedinjenih naroda;

Porezni savjetnici

161.  ukazuje na problematično i upitno usporedno postojanje aktivnosti poreznog savjetovanja revizije te savjetodavnih aktivnosti unutar istog trgovačkog društva koje bi s jedne strane trebalo služiti poreznoj upravi, npr. u izradi poreznih sustava ili boljem ubiranju poreza, a s druge pružati usluge poreznog planiranja multinacionalnim korporacijama, koje mogu iskorištavati slabosti nacionalnih poreznih zakona;

162.  ističe da postoji europski pravni okvir, kojim su obuhvaćeni najnoviji paketi reformi revizorskih tržišta i koje je Parlament odobrio u svojoj rezoluciji od 3. travnja 2014.(52); poziva Komisiju da zajamči da se relevantne zakonodavne odredbe primjenjuju u državama članicama unutar odgovarajućeg vremenskog okvira i u skladu s planiranim ciljevima;

163.  poziva Komisiju da iznese prijedloge smjernica za industriju poreznog savjetovanja i za uspostavljanje režima EU-a za nekompatibilnost savjetnika u poreznim pitanjima i, po potrebi, banaka i tako uspostavi okvir za učinkovito sprječavanje sukoba interesa između pružanja usluga za javni i privatni sektor;

164.  nadalje poziva Komisiju da pokrene istragu kako bi se procijenilo kolika je koncentracija u tom sektoru i koliki je to eventualni poremećaj izazvalo u tržišnom natjecanju; preporučuje da se tom istragom posebno razmotri može li kombinacija poreznog savjetovanja i revizorskih djelatnosti unutar istog trgovačkog društva dovesti do sukoba interesa te da u skladu s tim predloži odgovarajuće mjere, uključujući uvođenje mehanizma za razdvajanje odjela unutar konzultantskih društava;

165.  zahtijeva od Komisije da hitno procijeni mogućnost uvođenja zakonodavnog okvira koji bi omogućio dostatne sankcije za trgovačka društva, banke, računovodstvena društva i financijske savjetnike za koje se dokaže da su bili uključeni u provedbu ili promicanje nezakonitog izbjegavanja plaćanja poreza i agresivno porezno planiranje; naglašava da bi te sankcije trebale imati odvraćajući učinak i da među ostalim mogu uključivati novčane kazne, zabranu pristupa financijskim sredstvima iz proračuna EU-a, zabranu svake savjetodavne uloge u institucijama EU-a te u ekstremnim i opetovanim slučajevima povlačenje dozvole za poslovanje;

Daljnje djelovanje na nacionalnoj razini

166.  potiče daljnje djelovanje na nacionalnoj razini u borbi protiv izbjegavanja plaćanja poreza, unutar okvira EU-a i OECD-a, s obzirom na to da nekoordinirane reakcije mogu dovesti do daljnje neusklađenosti i prilika za izbjegavanje plaćanja poreza; ističe da je suradnja najbolji način za borbu protiv erozije porezne osnovice, a ne jednostrano uvođenje povlaštenih režima za privlačenje ulaganja;

167.  poziva Komisiju da izradi smjernice za porezne amnestije koje su odobrile države članice kojima bi se pokušale definirati okolnosti u kojima bi takve amnestije bile u skladu s odredbama Ugovora Europske unije koje se odnose na slobodno kretanje kapitala, slobodu pružanja usluga, pravila o državnoj potpori i pranju novca te u skladu sa zajedničkim pristupom EU-a protiv poreznih oaza; podsjeća da je takvu praksu potrebno koristiti vrlo pažljivo kako je oni koji izbjegavaju plaćanje poreza ne bi shvatili kao poticaj da čekaju sljedeću amnestiju;

168.  poziva države članice da uvedu sustav poreza po odbitku za licencije, da zajamče da se također oporezuju licencije koje se plaćaju trećim zemljama koje nisu obuhvaćene bilateralnim poreznim sporazumima;

169.  potiče sve države članice da provedu procjene učinka, kada je to potrebno i uz tehničku podršku Komisije, kojima su obuhvaćeni učinci prelijevanja u drugim državama prije uvođenja ikakvih poreznih mjera koje mogu imati učinak u inozemstvu; poziva nacionalne parlamente da se snažno uključe u pitanje izbjegavanja plaćanja poreza s obzirom na to da bi svi porezni režimi i tretmani trebali proći kroz pravu procjenu i demokratsku kontrolu zakonodavca;

170.  snažno potiče države članice da ponovno razmotre rezove u resursima svojih poreznih uprava, da povećaju ulaganja i povećaju učinkovitost svojih poreznih uprava i da zajamče učinkovito korištenje osoblja i tehnologija te povećanje stručnosti u cilju borbe protiv razvijanja i utjecaja štetnih poreznih praksi, koje su postale sve sofisticiranije; poziva Komisiju da takvim nastojanjima pruži tehničku podršku, posebice u kontekstu programa FISCALIS 2020; također poziva države članice da rade na jednostavnijim, učinkovitijim i transparentnijim poreznim sustavima na dobrobit država članica, građana i poslovanja;

171.  podsjeća da je javna nabava zaslužna za 16 % BDP-a na području Europske unije; zahtijeva da se izradi procjena mogućnosti da se tijekom sljedećeg niza izmjena Direktive o javnoj nabavi u ponude javne nabave uvede kriterij koji se odnosi na porez, transparentnost ili suradnju; također poziva države članice da razmisle o mogućnosti da se iz javne nabave isključe trgovačka društva za koja je dokazano da provode agresivno porezno planiranje i programe izbjegavanja plaćanja poreza;

172.  na kraju ističe da pravilo o jednoglasnosti unutar Vijeća, koje svakoj državi članici daje pravo na veto, smanjuje poticaj da se iz statusa quo krene prema rješenju koje podrazumijeva veću suradnju; poziva Komisiju da se, kada je to potrebno, ne suzdržava od primjene članka 116. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, kojim se propisuje sljedeće: „Kad Komisija utvrdi da određena razlika među odredbama utvrđenima zakonom, i drugim propisima država članica narušava uvjete tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu te da se nastali poremećaj treba otkloniti, ona se savjetuje s dotičnim državama članicama. Ako takvo savjetovanje ne dovede do sporazuma kojim se otklanja taj poremećaj, Europski parlament i Vijeće, odlučujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, donose potrebne direktive [...]”;

173.  obvezuje se da će nastaviti s radom koji je započeo Posebni odbor, riješiti prepreke koje su spriječile Posebni odbor da ispuni svoj puni mandat i osigurati daljnje postupanje u pogledu njegovih preporuka; nalaže svojim nadležnim tijelima da definiraju najbolji institucionalni okvir kojim bi se to postiglo;

174.  ponavlja svoj zahtjev da se omogući pristup svim relevantnim dokumentima EU-a; poziva svog predsjednika da taj zahtjev proslijedi Komisiji i Vijeću i jasno ističe da je Parlament odlučan u namjeri da iskoristi sva sredstva koja mu stoje na raspolaganju kako bi postigao taj cilj;

175.  poziva svoj nadležni odbor da izvijesti o tim preporukama u svojem budućem izvješću o zakonodavnoj inicijativi na istu temu;

176.  poziva svoj nadležni odbor odgovoran za ustavna pitanja na daljnje postupanje u skladu s tim preporukama, posebno u pogledu umetanja obvezujućih odredbi o suradnji u Kodeks postupanja za organizacije koje se nalaze u registru transparentnosti te promjene pravila koja se odnose na pristup dokumentima između institucija EU-a u cilju njihovog boljeg usklađivanja s načelom lojalne suradnje iz Ugovora o Europskoj uniji;

o
o   o

177.  nalaže svojem predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Europskom vijeću, Vijeću, Komisiji, državama članicama, nacionalnim parlamentima, skupini G20 i OECD-u.

PRILOG 1.:

POPIS OSOBA S KOJIMA JE ODRŽAN SASTANAK

(SJEDNICE ODBORA I IZASLANSTVA)

Datum

Govornici

30.3.2015.  

—  Pierre Moscovici, povjerenik za gospodarske i financijske poslove, oporezivanje i carinu

16.4.2015.  

—  Serge Colin, predsjednik Sindikata financijskog osoblja

—  Fernand Müller, predsjednik Odbora za porezna pitanja Sindikata financijskog osoblja

—  Paulo Ralha, predsjednik portugalskog sindikata poreznih djelatnika

—  François Goris, predsjednik UNSP-NUOD-a u ime Europske konfederacije nezavisnih sindikata (CESI)

—  Nadja Salson, Europska federacija sindikata javnih službi

—  Henk Koller, predsjednik Europske federacije poreznih savjetnika (CFE)

—  Olivier Boutellis-Taft, izvršni direktor Europske federacije računovođa (FEE)

—  Ravi Bhatiani, direktor pravnih poslova nezavisne organizacije europskih maloprodajnih lanaca (Independent Retail Europe)

5.5.2015.

—  Margrethe Vestager, povjerenica za tržišno natjecanje

—  Wolfgang Nolz, predsjednik Skupine za Kodeks o postupanju

—  Jane McCormick, viša porezna savjetnica, voditeljica poreznih poslova za regiju EMA (Europa, Bliski istok i Afrika) u KPMG-u

—  Chris Sanger, partner i voditelj globalne porezne politike u Ernst & Youngu

—  Stef van Weeghel, partner u PwC-u, voditelj globalne porezne politike

—  Bill Dodwell, voditelj porezne politike u Deloitteu UK

11.5.2015.  

Javno saslušanje o odlukama o porezima i štetnim poreznim praksama

—  Stephanie Gibaud, zviždačica i bivša zaposlenica UBS-a

—  Lutz Otte, zviždač i bivši ugovorni suradnik za informacijsku tehnologiju u Julius Baeru

—  Kristof Clerix, Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara (ICIJ)

—  Edouard Perrin, član ICIJ-a

—  Richard Brooks, član ICIJ-a

—  Lars Bové, član ICIJ-a

—  Xavier Counasse, novinar,“Le Soir”

—  Dominique Berlin, Fakultet za europske studije u Parizu, Sveučilište Panthéon-Assas (Paris 2)

—  Gabriel Zucman, docent, London School of Economics and Political Sciences

—  Achim Doerfer, odvjetnik na području oporezivanja, pisac i pravni filozof

12.5.2015.

Izaslanstvo u Belgiji

—  Jacques Malherbe, Sveučilište u Louvainu (UCL)

—  Axel Haelterman, Sveučilište u Leuvenu (KUL)

—  Werner Heyvaert, stručnjak za poreze u Jones Dayu

—  Wim Wuyts, voditelj za porezna pitanja, predsjednik Odbora za porezna pitanja u FEB-VBO-u i Hilde Wampers, potpredsjednica Skupine za porezna pitanja u FEB-VBO-u

—  Christophe Quintard, stručnjak pri FGTB-u, bivši porezni revizor

—  Eric van Rompuy (predsjednik) i drugi članovi Odbora za financije i proračun Federalnog parlamenta

—  Steven Van den Berghe, voditelj službe za odluke o porezima

—  Johan Van Overtveld, ministar financija (sastanak je održan 17. lipnja)

18.5.2015.  

Izaslanstvo u Luksemburgu

—  Wim Piot, voditelj za porezna pitanja u PWC-u Luxembourg

—  Nicolas Mackel, izvršni direktor u agenciji Luxembourg for Finance

—  Christine Dahm, direktorica, i Mike Mathias, član Cercle de Coopération des ONG du développement

—  Eugène Berger (predsjednik) i drugi članovi Odbora Parlamenta za financije

—  Pierre Gramegna, ministar financija

—  Pascale Toussing, direktor za porezna pitanja u Ministarstvu financija, i članovi porezne uprave

22.5.2015.  

Izaslanstvo u Bernu, u Švicarskoj

—  Markus R. Neuhaus, predsjednik Uprave PwC-a Švicarska, član ureda predsjednika globalnog poslovanja PwC-a

—  Frank Marty, član Izvršnog odbora, voditelj financijskih usluga i poreznih pitanja u Economie Suisse

—  François Baur, stalni izaslanik u Bruxellesu, voditelj europskih poslova u Economie Suisse

—  Martin Zogg, član Izvršnog odbora, voditelj domaćeg i međunarodnog oporezivanja u Swiss Holdingsu

—  Urs Kapalle, direktor za financijsku politiku i porezna pitanja, Udruga švicarskih bankara

—  Mark Herkenrath, Alliance Sud, član Globalnog saveza za poreznu pravdu

—  Olivier Longchamp, Deklaracija iz Berna (DoB)

—  Jacques de Watteville, državni tajnik za međunarodna financijska pitanja

—  veleposlanik Christoph Schelling, voditelj Odjela za poreznu politiku

—  Adrian Hug, direktor švicarske Federalne porezne uprave

—  Ruedi Noser, član Nacionalnog vijeća, predsjednik Odbora za gospodarska pitanja i oporezivanje

—  Urs Schwaller, član Vijeća država

—  Ulrich Trautmann, voditelj Sektora za trgovinu i gospodarska pitanja, izaslanstvo Europske unije u Švicarskoj i Lihtenštajnu

—  Marco Salvi, viši znanstveni suradnik, Avenir Suisse

27.5.2015.

Sastanak s Vladom Gibraltara (s koordinatorima Odbora TAXE)

—  Fabian Picardo, predsjednik Vlade

—  Joseph Garcia, potpredsjednik Vlade

28.5.2015.  

Izaslanstvo u Dublinu, u Irskoj

—  Martin Lambe, izvršni direktor irskog Poreznog instituta

 Michael Noonan, ministar financija

—  Niall Cody, predsjednik Povjerenstva za prihode

—  Liam Twomy (predsjednik) i drugi članovi Odbora Parlamenta za financije (Oireachtas) i Zajedničkog odbora Doma zastupnika i Senata za europske poslove

—  Frank Barry, Trinity College u Dublinu (TCD)

—  Seamus Coffey, University College u Corku (UCC)

—  Feargal O’Rourke, voditelj za porezna pitanja u PWC-u

—  Conor O’Brien, voditelj za porezna pitanja u KPMG-u

—  Jim Clarken, izvršni direktor, Oxfam Irska

—  Micheál Collins, Institut za ekonomska istraživanja Nevin (NERI).

29.5.2015.  

Izaslanstvo u Haagu, u Nizozemskoj

—  Sjoera Dikkers, zastupnica u nizozemskom parlamentu, i drugi članovi Odbora za financije nizozemskog parlamenta

—  Bartjan Zoetmulder, nizozemska Udruga poreznih savjetnika

—  Hans Van den Hurk, Sveučilište u Maastrichtu

—  Indra Römgens, SOMO, nezavisna i neprofitna organizacija za istraživanje i umrežavanje

—  Francis Weyzig, Oxfam

—  Pieterbas Plasman, voditelj Ureda za odluke o porezima

—  Eric Wiebes, nizozemski državni tajnik za porezna pitanja

1.6.2015.  

Javno saslušanje o međunarodnoj dimenziji odluka o porezima i drugih mjera

—  Senator Mario Monti, bivši povjerenik za tržišno natjecanje i za carinu, poreze i unutarnje tržište

—  Tove Maria Ryding, direktorica za politike i zastupanja Europske mreže za dugovanje i razvoj (EURODAD)

—  Antoine Deltour, zviždač i bivši revizor u PwC-u Luxembourg

17.6.2015.

Međuparlamentarna sjednica o agresivnom poreznom planiranju i ulozi parlamenata u demokratskom nadzoru

Trideset sedam zastupnika iz osamnaest nacionalnih parlamenata:

AT, BE, CY, CZ, FR, DE, GR, HU, IE, IT, LT, LU, MT, PL, PT, RO, ES, SV

—  Heinz Zourek, glavni direktor Glavne uprave za poreze i carinsku uniju

—  Pascal Saint-Amans, direktor Centra OECD-a za poreznu politiku i upravu

18.6.2015.

Izaslanstvo u Londonu, u Ujedinjenoj Kraljevini

—  David Gauke, zastupnik u parlamentu Ujedinjene Kraljevine, državni tajnik za financije pri Ministarstvu financija

—  Jim Harra, glavni direktor za oporezivanje poslovanja, Porezna i carinska uprava Ujedinjene Kraljevine

—  Fergus Harradence, zamjenik direktora Skupine za porez na dobit, Skupina za oporezivanje poslovanja i međunarodne poreze, Ministarstvo financija Ujedinjene Kraljevine

—  Andrew Dawson, voditelj Skupine za porezne sporazume, glavni pregovarač za porezne sporazume Ujedinjene Kraljevine

—  Maura Parsons, zamjenica direktora, voditeljica za transferne cijene Odjela za međunarodno oporezivanje poslovanja pri Poreznoj i carinskoj upravi Ujedinjene Kraljevine i predsjednica Odbora Porezne i carinske uprave Ujedinjene Kraljevine za transferne cijene

—  Meg Hillier (predsjednica), Margaret Hodge (bivša predsjednica) i Guto Bebb, član Odbora za javne financije Donjeg doma

—  Prem Sikka, profesor računovodstva, Essex Business School, Sveučilište u Essexu

—  Frank Haskew, voditelj fiskalnog odjela ICAEW-a (Institut ovlaštenih računovođa u Engleskoj i Walesu), i Ian Young, međunarodni porezni upravitelj

—  Will Morris, predsjednik Odbora za porezna pitanja i Odbora BIAC-a za porezna pitanja

Konfederacija britanske industrije (CBI)

—  Richard Collier, viši partner za porezna pitanja u PwC-u

—  Joseph Stead, organizacija Christian Aid

—  Meesha Nehru, programska direktorica, Fair Tax Mark

23.6.2015.

Razmjena stajališta s multinacionalnim korporacijama

—  Nathalie Mognetti, glavna porezna direktorica, Total S.A.

—  Martin McEwen, voditelj za porezna pitanja, SSE plc

—  Christian Comolet-Tirman, direktor za fiskalna pitanja, BNP Paribas Group

25.6.2015.  

Sastanak s predstavnicima vlade Bermuda (s koordinatorima Odbora TAXE)

—  Everard Bob Richards, potpredsjednik Vlade i ministar financija

—  Alastair Sutton, savjetnik vlade Bermuda za pravo EU-a

2.7.2015.

—  Richard Murphy, Tax Research LLP i osnivač Mreže za poreznu pravdu

—  Guillaume de la Villeguérin, potpredsjednik za porezna i carinska pitanja, Airbus S.A.S.

17.9.2015.

—  Jean-Claude Juncker, predsjednik Europske komisije

—  Pierre Moscovici, europski povjerenik za ekonomske i financijske poslove, oporezivanje i carinu

—  Margrethe Vestager, europska povjerenica za tržišno natjecanje

22.09.2015.

—  Pierre Gramegna, predsjednik Vijeća ECOFIN, ministar financija, Luksemburg

—  Dr. Wolfgang Schäuble, federalni ministar financija, Njemačka

—  Luis de Guindos, ministar za gospodarstvo i tržišno natjecanje; Španjolska

—  Michel Sapin, ministar financija i javnih financija, Francuska

—  Pier Carlo Padoan, ministar gospodarstva i financija, Italija

16.11.2015.

Razmjena stajališta s multinacionalnim korporacijama

—  Monique Meche, potpredsjednica, globalna javna politika, Amazon

—  Malte Lohan, direktor za globalna korporativna pitanja, Anheuser-Busch InBev SA

—  Mark Hubbard, voditelj odjela za globalna porezna pitanja, Barclays Bank Group

—  Delphine Reyre, direktorica za javnu politiku u južnoj Europi, Facebook

—  Iain McKinnon, voditelj porezne skupine, HSBC

—  Krister Mattsson, voditelj za korporativne financije, osiguranje, poreze i riznicu, grupacija IKEA

—  Irene Yates, potpredsjednica, porez na dobit, McDonald’s Europe

—  Werner Schuster, potpredsjednik za porezna pitanja, Philip Morris International

—  Nicklas Lundblad, viši izvršni direktor, javna politika i odnosi s vladom, Google

—  John Stowell, viši potpredsjednik, porezi na dobit, The Walt Disney Company

—  Robert Jordan, potpredsjednik, opći savjetnik za poreze, Coca-Cola Company

PRILOG 2.:

POPIS ODGOVORA PO DRŽAVAMA/INSTITUCIJAMA

(stanje na dan 16. studenoga 2015.)

Država

Odgovor

Prvi zahtjev na dan 23. 4. 2015. – rok 31. 5. 2015.

Švedska

29.5.2015.

Jersey

29.5.2015.

Guernsey

31.5.2015.

Luksemburg

1.6.2015.

Finska

2.6.2015.

Slovačka

3.6.2015.

Irska

5.6.2015.

Nizozemska

8.6.2015.

Ujedinjena Kraljevina

8.6.2015.

Francuska

10.6.2015.

Češka

11.6.2015.

Latvija

16.6.2015.

Belgija

16.6.2015.

Malta

18.6.2015.

Prvi podsjetnik na dan 29. 6. 2015. – rok 9. 7. 2015.

Portugal

30.6.2015.

Poljska

2.7.2015.

Litva

3.7.2015.

Mađarska

7.7.2015.

Hrvatska

8.7.2015.

Estonija

10.7.2015.

Grčka

10.7.2015.

Španjolska

10.7.2015.

Gibraltar

13.8.2015.

Danska

26.8.2015.

Njemačka

2.9.2015.

Rumunjska

3.9.2015.

Italija

17.9.2015.

Posljednji podsjetnik na dan 21. 9. 2015.

Austrija

21.9.2015.

Cipar

22.9.2015.

Bugarska

28.9.2015.

Slovenija

28.9.2015.

INSTITUCIJE

Odgovor

Komisija

29.4.2015.

3.6.2015.

31.8.2015.

23.10.2015.

9.11.2015.

Vijeće

29.5.2015.

15.6.2015.

27.7.2015.

PRILOG 3.:

MULTINACIONALNE KORPORACIJE KOJE SU POZVANE

NA SJEDNICE ODBORA

Naziv

Pozvani/Predstavnici

Stanje na dan 16. studenoga 2015.

Airbus

Guillaume de La Villeguérin,

potpredsjednik za porezna i carinska pitanja

Sudjelovao – 2.7.2015.

BNP Paribas

Christian Comolet-Tirman,

direktor za fiskalna pitanja

Sudjelovao – 23.6.2015.

SSE plc

Martin McEwen, voditelj za porezna pitanja

Sudjelovao – 23.6.2015.

Total S.A.

Nathalie Mognetti,

glavna porezna direktorica

Sudjelovala – 23.6.2015.

Amazon

Monique Meche, potpredsjednica, globalna javna politika

Sudjelovala – 16.11.2015.

Anheuser-Busch InBev

Malte Lohan, direktor za globalna korporativna pitanja

Sudjelovao – 16.11.2015.

Barclays Bank Group

Mark Hubbard, voditelj odjela za globalna porezna pitanja

Sudjelovao – 16.11.2015.

Coca-Cola Company

Robert Jordan, potpredsjednik, opći savjetnik za poreze

Sudjelovao – 16.11.2015.

Facebooku

Delphine Reyre, direktorica za javnu politiku u južnoj Europi

Sudjelovala – 16.11.2015.

Google

Nicklas Lundblad, viši izvršni direktor, javna politika i odnosi s vladom

Sudjelovao – 16.11.2015.

HSBC Bank plc

Iain McKinnon, voditelj porezne skupine

Sudjelovao – 16.11.2015.

IKEA Group

Krister Mattsson, voditelj za korporativne financije, osiguranje, poreze i riznicu

Sudjelovao – 16.11.2015.

McDonald’s Europe

Irene Yates, potpredsjednica, porez na dobit

Sudjelovala – 16.11.2015.

Philip Morris

International

Werner Schuster, potpredsjednik za porezna pitanja

Sudjelovao – 16.11.2015.

The Walt Disney Company

John Stowell, viši potpredsjednik, porezi na dobit

Sudjelovao – 16.11.2015.

Fiat Chrysler Automobiles

Sergio Marchionne,

izvršni direktor

Odbio zbog istrage koja je u tijeku

Walmart

Shelley Broader,

predsjednica i izvršna direktorica, EMEA države

Odbila

(1) Usvojeni tekstovi P8_TA(2015)0039.
(2) Direktiva Vijeća 2011/16/EU od 15. veljače 2011. o administrativnoj suradnji u području oporezivanja i stavljanju izvan snage Direktive 77/799/EEZ (SL L 64, 11.3.2011., str. 1.) o uzajamnoj pomoći nadležnih tijela država članica u području izravnog oporezivanja.
(3) Direktiva Vijeća 2003/49/EZ od 3. lipnja 2003. o zajedničkom sustavu oporezivanja isplate kamata i licencije između povezanih trgovačkih društava različitih država članica (SL L 157, 26.6.2003., str. 49.).
(4) SL L 225, 20.8.1990., str. 6.
(5) SL L 158, 27.5.2014., str. 196.
(6) SL L 83, 27.3.1999., str. 1.
(7) SL L 336, 27.12.1977., str. 15.
(8) SL L 141, 5.6.2015., str. 73.
(9) SL C 384, 10.12.1998., str. 3.
(10) SL C 258 E, 7.9.2013., str. 134.
(11) SL C 2, 6.1.1998., str. 2.
(12) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0257.
(13) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0265.
(14) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0089.
(15) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0062.
(16) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0444.
(17) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0205.
(18) SL C 258 E, 7.9.2013., str. 53.
(19) SL C 199 E, 7.7.2012., str. 37.
(20) SL C 341 E, 16.12.2010., str. 29.
(21)„Tendencije u oporezivanju u Europskoj uniji”, izdanje iz 2014., Eurostat.
(22) „Tendencije u oporezivanju u Europskoj uniji”, statistička izdanja Eurostata, 2014.
(23) Europska komisija 82015.), „Oporezivanje malih i srednjih poduzeća u Europi – empirijska studija primijenjenog oporezivanja dobiti malih i srednjih poduzeća u usporedbi s velikim poduzećima”.
(24) Politički dokumenti MMF-a „Učinak prelijevanja u međunarodnom oporezivanju poduzeća”, 9. svibnja 2014., i „Smanjenje porezne osnovice, prijenos dobiti i zemlje u razvoju”, 29. svibanj 2015.
(25) Izvješće stručnjaka Richarda Murphyja od 10. veljače 2012. naslovljeno „Uklanjanje europskog poreznog jaza”.
(26) „Europska dodana vrijednost zakonodavnog izvješća o uvođenju transparentnosti, koordinacije i usklađenja u politike oporezivanja dobiti poduzeća u Europskoj uniji”, dr. Benjamin Ferrett, Daniel Gravino i Silvia Merler, Europski parlament.
(27) „Unhappy meal – 1 milijarda EUR kao posljedica izbjegavanja plaćanja poreza na jelovniku McDonald’sa”, Europska federacija sindikata javnih službi i dr., veljača 2015.
(28) Radni dokument službi Komisije od 17. lipnja 2015. o oporezivanju dobiti poduzeća u Europskoj uniji (SWD(2015)0121).
(29) Studija o poreznim poticajima za razvoj i istraživanje, Dokument o oporezivanju br. 52-2014, Europska komisija.
(30) „Transferne cijene: kako biti nepristran”, časopis OECD Observer br. 230, siječanj 2002. (ispravljeno 2008.).
(31) Zastupnički dom Ujedinjene Kraljevine, usmeno izlaganje pred Odborom za javne financije, 31. siječnja 2013.
(32) Priopćenje za medije OECD-a, „OECD poziva na jaču međunarodnu suradnju u vezi s porezom na dobit”, 12.2.2013.
(33) „Oporezivanje malih i srednjih poduzeća u Europi – empirijska studija primijenjenog oporezivanja dobiti malih i srednjih poduzeća u usporedbi s velikim poduzećima”, Europska komisija, svibanj 2015. i P. Egger, W. Eggert i H. Winner (2010.), „Ušteda na porezima poduzeća u stranom vlasništvu”, Journal of International Economics 81, str. 99. – 108.
(34) C-106/09 P i C-107/09 P, Komisija protiv Vlade Gibraltara i Ujedinjene Kraljevine, presuda od 15. studenoga 2011.
(35) Ako se mjere koje su prihvatile države članice bave čitavim poreznim sustavom, one predstavljaju prilagodbe općenite fiskalne politike, a ne državne potpore.
(36) Priopćenje koje je poslao povjerenik Vestager Odboru TAXE 29. travnja 2015.
(37) Kao što je navedeno u Uredbi Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, s obzirom na obvezu suradnje i dostavljanja svih potrebnih dokumenata.
(38) Strateški dokument MMF-a „Učinak prelijevanja u međunarodnom oporezivanju dobiti”, 9. svibnja 2014.
(39) Radni dokument MMF-a „Erozija porezne osnovice, premještanje dobiti i zemlje u razvoju”, svibanj 2015.
(40) Studija „Mobilizacija prihoda od poreza u zemljama u razvoju: pitanja i izazovi”, Europski parlament, travanj 2014.
(41) Izvješće o ulaganjima u svijetu 2015., Konferencija Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju.
(42) Izvješće organizacije Christian Aid, 2008.
(43)SL C 264 E, 13.9.2013., str. 41.
(44) Airbus, BNP Paribas, SSE plc, Total S.A.
(45) Amazon, Anheuser-Busch InBev, Barclays Bank Group, Coca-Cola Company, Facebook, Google, HSBC Bank plc, IKEA, McDonald’s Corporation, Philip Morris, Walt Disney Company.
(46) Fiat Chrysler Automobiles, Walmart.
(47) Kodeks ponašanja iz Priloga III. Međuinstitucionalnom sporazumu o registru transparentnosti iz 2014.
(48) „Praćenje olakšica u području poreza na dobit: u SAD-u se pojavljuje novi, dobrodošao oblik transparentnosti”, Mreža za poreznu pravdu (Tax Justice Network).
(49) Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija, „Obnovljena strategija EU-a za korporativnu društvenu odgovornost za razdoblje 2011. – 2014.”, (COM(2011)0681), str. 6.
(50) To su između ostalog: obustava ili ukidanje postojećih konvencija o dvostrukom oporezivanju s jurisdikcijama koje se nalaze na crnoj listi; zabrana pristupa javnoj nabavi dobara i usluga u EU-u za kompanije sa sjedištem u jurisdikcijama na crnoj listi te odbijanje dodjeljivanja državne potpore tim kompanijama; zabrana financijskim institucijama i financijskim savjetnicima iz EU-a da utemelje ili održavaju društva kćeri i podružnice u jurisdikcijama na crnoj listi te razmatranje oduzimanja dozvola financijskim institucijama i financijskim savjetnicima iz EU-a koji održavaju podružnice i nastavljaju poslovati u jurisdikcijama na crnoj listi; uvođenje posebne pristojbe na sve transakcije prema jurisdikcijama ili iz jurisdikcija na crnoj listi; razmatranje niza opcija za nepriznavanje, unutar EU-a, pravnog statusa kompanija koje posluju u jurisdikcijama na crnoj listi; primjena carinskih prepreka u slučajevima trgovanja s trećim zemljama koje se nalaze na crnoj listi.
(51) Direktiva EU-a o porezu na štednju i Direktiva o administrativnoj suradnji.
(52) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0283 i P7_TA(2014)0284.


Odobrenje za korištenje di-(2-etilheksil) ftalata (DEHP)
PDF 280kWORD 95k
Rezolucija Europskog parlamenta od 25. studenoga 2015. o nacrtu provedbene odluke Komisije XXX o izdavanju autorizacije za korištenje di (2-etilheksil) ftalata (DEHP) u skladu s Uredbom (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (D041427 – 2015/2962(RSP))
P8_TA(2015)0409B8-1228/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt provedbene odluke Komisije o izdavanju autorizacije za korištenje di (2-etilheksil) ftalata (DEHP) u skladu s Uredbom (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (D041427),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća(1), a posebno njezin članak 64. stavak 8.,

–  uzimajući u obzir mišljenja Odbora za procjenu rizika (RAC) i Odbora za socioekonomsku analizu (SEAC)(2) na temelju članka 64. stavka 5. trećeg podstavka Uredbe (EZ) br. 1907/2006,

–  uzimajući u obzir članak 11. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(3),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2008/98/EZ(4), osobito njezin članak 4.,

–  uzimajući u obzir Odluku br. 1386/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća(5), osobito stavak 43. točku viii. Priloga,

–  uzimajući u obzir Delegiranu direktivu Komisije (EU) 2015/863(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. srpnja 2015. o učinkovitoj upotrebi resursa: prijelaz na cirkularnu ekonomiju(7),

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

–  uzimajući u obzir članak 106. stavke 2. i 3. Poslovnika,

A.  budući da je DEHP uključen u Prilog XIV. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 (Uredba REACH) zbog svoje klasifikacije kao reproduktivno toksična tvar kategorije 1B; budući da se DEHP nalazi na popisu tvari Uredbe REACH zbog svojih reproduktivno toksičnih svojstava;

B.  budući da Komisija u nacrtu provedbene odluke o označivanju di (2-etilheksil) ftalata (DEHP), dibutil ftalata (DPB), benzil butil ftalata (BBP) i diizobutil ftalata (DIPB) kao posebno zabrinjavajućih tvari prema članku 57. točki (f) Uredbe (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća nastoji DEHP označiti kao posebno zabrinjavajuću tvar;

C.  budući da je DEHP već 2000. godine na temelju Komunikacije Komisije Vijeću i Europskom parlamentu o strategiji Zajednice o endokrinim disruptorima (COM(1999)0706) bio uključen u Prilog I. koji sadrži popis 553 tvari iz kategorije I kemikalija koje su pokazale svojstva endokrine disrupcije kod najmanje jedne vrste intaktnih životinja(8);

D.  budući da je DEHP bio među prvih šest spojeva koje su trebale biti postupno ukinute Uredbom REACH, kako je 17. veljače 2011. najavila Europska komisija(9)

E.  budući da je Odbor država članica 12. prosinca 2014. postigao jednoglasan sporazum o označivanju DEHP-a kao tvari koja izaziva jednaku zabrinutost zbog svojih svojstava endokrine disrupcije u okolišu(10); budući da je Odbor država članica jednoglasno potvrdio da postoje znanstveni dokazi o svojstvima DEHP-a kao endokrinog disruptora i uzročna veza između tog djelovanja i štetnih učinaka na zdravlje ljudi;

F.  budući da Komisija uviđa jednoglasan sporazum Odbora država članica o tome da četiri ftalata, uključujući DEHP, imaju svojstva endokrine disrupcije i da su štetni učinci tog djelovanja jednaki onima zbog kojih su se te tvari klasificirale kao reproduktivno toksične i posebno zabrinjavajuće u skladu s člankom 57. točkom (c) Uredbe REACH; budući da Komisija također uviđa da većina članova Odbora država članica smatra da je razina zabrinutosti u vezi s tim učincima jednaka;

G.  budući da je Komisija 21. listopada 2015. podnijela nacrt provedbenog akta o označivanju DEHP-a kao tvari koja ima svojstva endokrine disrupcije čiji učinak na ljudsko zdravlje izaziva jednaku zabrinutost prema članku 57. točki (f) Uredbe REACH;

H.  budući da se u mišljenju Odbora za procjenu rizika priznaje endokrino djelovanje DEHP-a, ali i prepoznaje da je ta tvar uvrštena u Prilog XIV. zbog toga što je klasificirana kao reproduktivno toksična tvar (članak 57. točka (c)), a ne na temelju svojstava endokrine disrupcije (članak 57. točka (f)); budući da je zbog toga trenutačna procjena DEHP-a ograničena na njegovu reproduktivnu toksičnost;

I.  budući da DEHP treba označiti kao posebno zabrinjavajuću tvar jer ispunjava kriterije iz članka 57. točke (f) Uredbe REACH s obzirom na to da se radi o tvari koja pokazuje svojstva endokrine disrupcije i za koju postoje znanstveni dokazi o vjerojatnim ozbiljnim učincima na zdravlje ljudi te koja izaziva jednaku zabrinutost kao druge tvari navedene u članku 57. točkama (a) do (e) Uredbe REACH;

J.  budući da je podnositelj zahtjeva podnio zahtjev za autorizaciju uz podvrgavanje odgovarajućoj kontroli kako je navedeno u članku 60. stavku 2. Uredbe REACH; budući da se, međutim, prema članku 60. stavku 3. točki (a) Uredbe REACH odgovarajuća kontrola ne primjenjuje na tvari koje ispunjavaju kriterije tvari klasificiranih kao karcinogene, mutagene ili reproduktivno toksične ili kriterije iz članka 57. točke (f) te Uredbe, odnosno tvari za koje nije moguće odrediti prag u skladu s odjeljkom 6.4. Priloga I. toj Uredbi;

K.  budući da je dokazano štetno djelovanje DEHP-a na endokrini sustav sisavaca, prvenstveno nalazima in vivo ispitivanja o smanjenoj razini testosterona kod fetusa; budući da su te spoznaje dodatno potvrđene mehanističkim nalazima, također dobivenim in vivo ispitivanjima, o silaznoj regulaciji gena tijekom biosinteze steroida; budući da štetni učinci uočeni na štakorima uključuju povećano zadržavanje bradavica, smanjen anogenitalni razmak, genitalne malformacije, smanjen broj spermatocita i promjene na testisima, uključujući gonocite s više jezgri, tubularnu atrofiju i hiperplaziju Leydigovih stanica;

L.  budući da znanstvene spoznaje o DEHP-u pokazuju da izloženost toj tvari tijekom osjetljivih razdoblja u može prouzročiti nepovratne učinke razvojnog programiranja s ozbiljnim posljedicama na razvoj i reprodukciju te se smatra osobito opasnom za ljudsko zdravlje i životinjske vrste, među ostalim i zato jer se ti štetni učinci ponekad mogu manifestirati tek u kasnijoj fazi života kao posljedica izloženosti u ranoj životnoj fazi;

M.  budući da prema mišljenju Odbora za procjenu rizika podnositelji zahtjeva nisu, na temelju informacija dostupnih u zahtjevima, dokazali da se rizici za zdravlje radnika koji proizlaze iz uporaba za koje se zahtjev podnosi kontroliraju na primjeren način, u skladu s člankom 60. stavkom 2. Uredbe REACH; budući da stoga prema mišljenju Odbora za procjenu rizika nije primjereno izdati autorizaciju temeljenu na toj odredbi;

N.  budući da je unatoč mišljenju Odbora za procjenu rizika Odbor za socioekonomsku analizu zaključio da bi autorizacija uporaba bila proporcionalna te da stoga socioekonomske prednosti koje proizlaze iz uporaba obuhvaćenih prijavom nadilaze rizike za ljudsko zdravlje koji se vežu uz te uporabe; budući da je u mišljenju Odbora za socioekonomsku analizu potvrđeno da socioekonomska analiza podnositelja zahtjeva sadrži znatne nedostatke, uključujući nedostatak procjene učinka na zdravlje kojom bi se utvrdio preostali rizik za zdravlje radnika;

O.  budući da je Odbor za socioekonomsku analizu znanstveni odbor čija je zadaća, prema članku 64. stavku 4. točki (b) Uredbe REACH, procjena socioekonomskih čimbenika, raspoloživosti i tehničke izvedivosti alternativa u vezi s uporabom ili uporabama tvari navedenim u zahtjevu te da njegova uloga nije pružanje zaključaka o proporcionalnosti autorizacije u slučaju kada se rizik za društvo ne kontrolira na primjeren način;

P.  budući da je podnositelj zahtjeva odgovoran za procjenu rizika i upravljanje rizicima koje kemikalije predstavljaju te za pružanje odgovarajućih informacija o sigurnosti njihovim korisnicima; budući da Odbor za socioekonomsku analizu na temelju kvantitativne analize nije mogao zaključiti o proporcionalnost trajne uporabe jer preostali rizici za zdravlje radnika nisu utvrđeni;

Q.  budući da je svrha Uredbe REACH osigurati visoku razinu zaštite zdravlja ljudi i okoliša, uključujući promicanje alternativnih metoda za procjenu opasnosti tvari, kao i stavljanje u slobodan promet tvari na unutarnjem tržištu te istovremeno povećati konkurentnost i inovativnost;

R.  budući da se zahtjevi odnose na niz uporaba, uključujući uporabu u sastavu recikliranog mekog PVC-a koji sadrži DEHP u spojevima i suhim mješavinama te industrijsku uporabu recikliranog mekog PVC-a koji sadrži DEHP u procesu polimerizacije za proizvodnju artikala od PVC-a; budući da bi takav širok opseg autorizacije u velikoj mjeri poništio zamjenu DEHP-a koja je predviđena njegovim uključivanjem u Prilog XIV. Uredbi REACH;

S.  budući da se DEHP u PVC-u uvelike upotrebljava u svakodnevnim proizvodima široke potrošnje, kao što su tekstil, namještaj i građevinski materijal; budući da ta tvar nije kemijski vezana za plastiku i zbog toga lako dospijeva u okoliš;

T.  budući da bi zahtjev za autorizaciju trebao biti usmjeren na uporabu tvari i budući da se činjenica da je tvar prisutna u recikliranim materijalima ne uzima u obzir kod izdavanja autorizacije;

U.  budući da je Odbor za socioekonomsku analizu (SEAC) ustvrdio da je postindustrijski otpad s niskim udjelom DEHP-a moguće koristiti kao alternativnu sirovinu, čime bi se također povećala kvaliteta proizvedenih reciklata, ali i da je malo vjerojatno da bi izvođač postupka recikliranja mogao prenijeti povećanje cijene kvalitetnijih reciklata na daljnje korisnike s obzirom na to da oni uglavnom proizvode artikle manje vrijednosti; budući da je Odbor za socioekonomsku analizu ustanovio da alternativno rješenje za prerađivače plastike, odnosno uporaba neobrađenog PVC-a zajedno s drugim plastifikatorima koji nisu klasificirani kao posebno zabrinjavajuće tvari kao sirovine umjesto kao recikliranog materijala, nije razmatrano jer su podnositelji zahtjeva naveli da prerađivači plastike ne bi mogli ostati konkurentni nakon dodatnih troškova koji proizlaze iz uporabe neobrađenog PVC-a;

V.  budući da je neprihvatljivo tolerirati potencijalno mnogobrojne slučajeve neplodnosti muškaraca samo kako bi se izvođačima postupka recikliranja mekog PVC-a i daljnjim korisnicima omogućile uštede u proizvodnji artikala niske vrijednosti i konkuriranje uvoznoj robi niske kvalitete;

W.  budući da unatoč činjenici da DEHP ima čitav niz zamjena, podnositelji zahtjeva nisu dostavili sveobuhvatnu analizu alternativa dostupnih na tržištu koje bi zamijenile DEHP u uporabama za koje se podnosi zahtjev;

X.  budući da je jedan od argumenata Odbora za socioekonomsku analizu za izdavanje autorizacije činjenica da „postoje politički i društveni poticaji za promicanje recikliranja kao održivog načina postupanja s prirodnim resursima”; budući da se tim pojednostavljenim argumentom ne uzima u obzir hijerarhija gospodarenja otpadom utvrđena člankom 4. Direktive 2008/98/EZ prema kojem sprečavanje ima prioritet nad recikliranjem; budući da se tim pojednostavljenim argumentom ne uzimaju u obzir ni izričite odredbe Sedmog programa djelovanja za okoliš u kojima se poziva na razvoj kruženja netoksičnih materija kako bi se reciklirani otpad mogao koristiti kao glavni, pouzdani izvor sirovina za Uniju;

Y.  budući da je uz to Parlament u svojoj Rezoluciji od 9. srpnja 2015. o učinkovitoj upotrebi resursa: prijelaz na cirkularnu ekonomiju istaknuo da recikliranje ne bi trebalo opravdavati nastavak uporabe opasnih tvari koje su se nekada koristile; budući da je DEHP tvar koja se više ne koristi i kao takvu je definira i predmetna industrija(11);

Z.  budući da je uporaba DEHP-a ograničena na električnu i elektroničku opremu u skladu s Delegiranom direktivom Komisije (EU) 2015/863; budući da se to među ostalim temelji na procjeni dostupnosti sigurnijih alternativa za DEHP, kao i na pozitivnoj socioekonomskoj procjeni(12);

AA.  budući da Odbor za socioekonomsku analizu na temelju informacija koje navodi podnositelj zahtjeva ne može zaključiti da bi u slučaju neizdavanja autorizacije nastali neto društveni troškovi; budući da podnositelji zahtjeva stoga nisu dokazali socioekonomske prednosti koje proizlaze iz uporabe tvari niti socioekonomske posljedice u slučaju odbijanja izdavanja autorizacije, kako je utvrđeno člankom 60. stavkom 4. točkom (c) Uredbe REACH;

AB.  budući da bi izdavanje autorizacije za zahtjev koji sadrži toliko nedostataka bilo vrlo loš presedan za buduće odluke o autorizaciji u skladu s Uredbom REACH;

AC.  budući da se u članku 1. stavku 3. Uredbe REACH navodi da se ta uredba temelji na načelu predostrožnosti i budući da u slučaju nesigurnosti čimbenici povezani sa zaštitom zdravlja ljudi i okoliša prevladavaju nad općim gospodarskim čimbenicima;

AD.  budući da Komisija odgovara europskoj javnosti kada je u pitanju zaštita građana i okoliša od opasnih kemikalija te istovremeno promiče inovacije, uključujući one u području sigurnijih kemikalija i proizvoda te tako potiče otporno gospodarstvo;

1.  smatra da nacrt provedbene odluke Komisije prekoračuje provedbene ovlasti predviđene Uredbom (EC) br. 1907/2006;

2.  traži od Komisije da povuče svoj nacrt provedbene odluke te da odboru podnese novi nacrt o odbijanju zahtjeva za autorizaciju sastava recikliranog mekog PVC-a koji sadrži DEHP;

3.  poziva Komisiju da žurno zaustavi uporabu DEHP-a u svim preostalim područjima primjene, osobito jer su sigurnije alternative za meki PVC i DEHP široko dostupne;

4.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1)Uredba (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L 396, 30.12.2006., str. 1.).
(2)http://echa.europa.eu/documents/10162/b50d9fc3-f6db-4e91-8a95-c8397bb424d2 http://echa.europa.eu/documents/10162/8d9ee7ac-19cf-4b1a-ab1c-d8026b614d7a
(3)Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
(4)Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (SL L 312, 22.11.2008., str. 3.).
(5)Odluka br. 1386/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o Općem programu djelovanja Unije za okoliš do 2020. „Živjeti dobro unutar granica našeg planeta” (SL L 354, 28.12.2013., str. 171.).
(6)Delegirana direktiva Komisije (EU) 2015/863 od 31. ožujka 2015. o izmjeni Priloga II. Direktivi 2011/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu popisa ograničenih tvari (SL L 137, 4.6.2015., str. 10.).
(7)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0266.
(8)http://ec.europa.eu/environment/archives/docum/pdf/bkh_annex_01.pdf
(9)http://europa.eu/rapid/press-release_IP-11-196_en.htm?locale=en
(10)http://echa.europa.eu/hr/view-article/-/journal_content/title/the-member-state-committee-unanimously-agreed-to-identify-the-phthalate-dehp-as-an-svhc-because-of-its-endocrine-disrupting-properties-in-the-environm
(11)http://www.vinylplus.eu/uploads/docs/VinylPlus_Progress_Report_2015_English.pdf
(12)http://www.umweltbundesamt.at/fileadmin/site/umweltthemen/abfall/ROHS/finalresults/Annex6_RoHS_AnnexII_Dossier_DEHP.pdf


Suzbijanje radikalizacije i novačenja europskih građana u terorističkim organizacijama
PDF 425kWORD 199k
Rezolucija Europskog parlamenta od 25. studenoga 2015. o suzbijanju radikalizacije i novačenja europskih građana u terorističke organizacije (2015/2063(INI))
P8_TA(2015)0410A8-0316/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 2., 3., 5., 6., 7., 8., 10. i 21. Ugovora o Europskoj uniji te članke 4., 8., 10., 16., 67., 68., 70., 71., 72., 75., 82., 83., 84., 85., 86., 87. i 88. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir publikacije „Studija o manjinama i diskriminaciji u Europskoj uniji – podaci iz izvješća 2.: muslimani” i „Studija Agencije za temeljna prava o iskustvima Židova i njihovu poimanju zločina iz mržnje i diskriminacije u državama članicama Europske unije” koje je objavila Agencija Europske unije za temeljna prava (FRA),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a od 8. listopada 2004. o prijetnjama terorizma međunarodnom miru i sigurnosti,

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije, a posebno njezine članke 6., 7., 8., članak 10. stavak 1. te članke 11., 12., 21., 48., 49., 50. i 52.,

–  uzimajući u obzir Strategiju unutarnje sigurnosti EU-a koju je Vijeće usvojilo 25. veljače 2010.,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 22. studenog 2010. pod nazivom „Strategija unutarnje sigurnosti EU-a na djelu: pet koraka prema sigurnijoj Europi” (COM(2010)0673), kojom se uspostavlja europska Mreža za osvješćivanje o radikalizaciji (RAN),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. rujna 2013. o drugom izvješću o provedbi Strategije unutarnje sigurnosti EU-a(1),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 15. siječnja 2014. naslovljenu „Sprječavanje radikalizacije koja dovodi do terorizma i nasilnog ekstremizma: Jačanje odgovora Europske unije” (COM(2013)0941),

–  uzimajući u obzir Revidiranu strategiju EU-a za borbu protiv radikalizacije i novačenja terorista koju je usvojilo Vijeće za pravosuđe i unutarnje poslove na sastanku održanom 19. svibnja 2014. te odobrilo Vijeće na sjednici održanoj 5. i 6. lipnja 2014. (9956/14),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 20. lipnja 2014. naslovljenu „Završno izvješće o provedbi Strategije unutarnje sigurnosti EU-a 2010. – 2014.” (COM(2014)0365),

–  uzimajući u obzir izvješće Europola o stanju i trendovima u području terorizma u Europskoj uniji (TE-SAT) za 2014. godinu,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju o prijetnjama međunarodnom miru i sigurnosti izazvanima terorističkim djelima, koju je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda usvojilo 24. rujna 2014. (Rezolucija 2178 (2014)),

–  uzimajući u obzir izvješće (15799/14) koje je koordinator Europske unije za borbu protiv terorizma 24. studenog 2014. podnio Europskom vijeću,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. prosinca 2014. o obnovi Strategije unutarnje sigurnosti EU-a(2),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za pravosuđe i unutarnje poslove od 9. listopada i 5. prosinca 2014.,

–  uzimajući u obzir izjavu s neformalnog sastanka Vijeća za pravosuđe i unutarnje poslove od 11. siječnja 2015.,

–  uzimajući u obzir raspravu na plenarnoj sjednici od 28. siječnja 2015. o mjerama protiv terorizma,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. veljače 2015. o mjerama protiv terorizma(3),

–  uzimajući u obzir neformalni sastanak Vijeća za pravosuđe i unutarnje poslove održan 29. i 30. siječnja 2015. u Rigi,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za pravosuđe i unutarnje poslove od 12. i 13. ožujka 2015.,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 28. travnja 2015. naslovljenu „Europski program sigurnostiˮ (COM(2015)0185),

–  uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije o Direktivi o zadržavanju podataka,

–  uzimajući u obzir dodatni protokol Konvenciji Vijeća Europe o sprečavanju terorizma te Akcijski plan Vijeća Europe za borbu protiv nasilnog ekstremizma i radikalizacije koji dovode do terorizma, donesen 19. svibnja 2015.,

–  uzimajući u obzir Zelenu knjigu Komisije naslovljenu „Jačanje uzajamnog povjerenja u europskom pravosudnom prostoru – Zelena knjiga o provedbi kaznenog zakonodavstva EU-a u području oduzimanja slobode” (COM(2011)0327),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenja Odbora za vanjske poslove i Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0316/2015),

A.  budući da se više od 5 000 europskih građana pridružilo terorističkim organizacijama i drugim vojnim postrojbama, a posebno ISIS-u (Daešu), Džahbat al-Nusri i drugima izvan Europske unije, osobito na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi; budući da se taj fenomen sve više ubrzava i poprima znatne razmjere;

B.  budući da se pojam radikalizacije koristi za opisivanje pojave u okviru koje ljudi prihvaćaju netolerantna mišljenja, stajališta i ideje koje mogu izazvati nasilni ekstremizam;

C.  budući da nedavni teroristički napadi u Francuskoj, Belgiji, Tunisu i Kopenhagenu ističu sigurnosne prijetnje zbog prisutnosti i kretanja „stranih” boraca, koji su često građani EU-a, u Europi i njezinu susjedstvu; budući da je EU najoštrije osudio te napade te se zajedno s državama članicama obvezao na borbu protiv terorizma na teritoriju EU-a i izvan njega;

D.  budući da su strašni teroristički napadi koji su se dogodili 13. studenoga 2015. u Parizu, a u kojima su ubijene i ranjene stotine ljudi, ponovno ukazali na hitnu potrebu za usklađenim djelovanjem država članica i Europske unije u cilju sprečavanja radikalizacije i borbe protiv terorizma;

E.  budući da je opasnost od terorizma u EU-u velika, posebno u onim državama članicama koje su se vojno angažirale u prekomorskim operacijama na Bliskom istoku i u Africi ili to i dalje čine;

F.  budući da je radikalizacija tih „europskih boraca” složena i dinamična pojava utemeljena na nizu globalnih, socioloških i političkih faktora; budući da se ona ne odnosi samo na jedan profil osoba te da utječe na muškarce i žene, a posebno na mlade europske građane iz svih društvenih slojeva, koji osjećaju da su u raskoraku s društvom; budući da uzroci radikalizacije mogu biti podjednako socio-ekonomski, ideološki, osobni ili psihološki te da radikalizaciju zbog toga treba tumačiti ovisno o okolnostima svake pojedine osobe;

G.  budući da se zbog terorizma i radikalizacije vjere u velikoj mjeri promatraju kroz prizmu stereotipa, što stalno izaziva zločine iz mržnje i govor mržnje potaknute rasizmom, ksenofobijom ili netolerancijom prema različitim mišljenjima, uvjerenjima ili vjerama; budući da se mora istaknuti da je jedan od uzroka radikalizacije izopačena zloupotreba religije, a ne sama religija;

H.  budući da radikalizaciju ne treba povezivati ni s jednom ideologijom ili vjerom, ali da se ona može pojaviti u bilo kojoj od njih;

I.  budući da je jedan od argumenata kojim se nasilni ekstremisti koriste u novačenju mladih osoba taj da je islamofobija nakon dugogodišnjeg rata protiv terorizma u porastu i da Europa više nije mjesto gdje su muslimani dobrodošli i gdje mogu živjeti u jednakosti i prakticirati svoju vjeru bez diskriminacije i stigmatizacije; budući da to može dovesti do osjećaja izloženosti, agresivne ljutne, frustracije, usamljenosti i izoliranosti iz društva;

J.  budući da se borba protiv radikalizacije ne može ograničiti na islamsku radikalizaciju; budući da je i cijeli afrički kontinent zahvaćen vjerskom radikalizacijom i nasilnim ekstremizmom; budući da je politička radikalizacija također pogodila Europu kad je Anders Behring Breivik 2011. izvršio napade u Norveškoj;

K.  budući da golemu većinu terorističkih napada u državama EU-a godinama izvršavaju separatističke organizacije;

L.  budući da su prema podacima Europola 2013. u EU-u izvršena 152 teroristička napada, od kojih su dva bila „vjerski motivirana”, a njih 84 bila su potaknuta etno-nacionalističkim ili separatističkim uvjerenjima, dok je 2012. u EU-u izvršeno 219 terorističkih napada, od kojih je šest bilo „vjerski motivirano”;

M.  budući da je borba protiv terorizma te sprečavanje radikalizacije i novačenja europskih građana u terorističke organizacije u suštini i dalje u nadležnosti država članica, ali je suradnja na europskoj razini nužna za učinkovitu i djelotvornu razmjenu informacija među tijelima kaznenog progona radi suzbijanja prekograničnih prijetnji terorista; budući da je stoga potreban usklađen europski pristup kojim će se pružiti dodana vrijednost u smislu koordiniranja ili usklađivanja zakonodavstva koje se primjenjuje na području na kojemu se europski građani mogu slobodno kretati, kad je to potrebno, te provedbe učinkovite prevencije i protuterorističkih mjera; budući da bi suzbijanje nezakonite trgovine vatrenim oružjem trebalo biti prioritet EU-a u borbi protiv teškog i organiziranog međunarodnog kriminala;

N.  budući da ljudska prava moraju biti u središtu politike Unije za borbu protiv terorizma i sprečavanje radikalizacije, a istodobno se mora osigurati prikladna ravnoteža između javne sigurnosti i poštovanja temeljnih prava, uključujući pravo na sigurnost i privatnost te slobodu izražavanja, vjere i udruživanja;

O.  budući da su židovske zajednice na meti terorističkih i antisemitskih napada, što u tim zajednicama u Europi izaziva sve jači osjećaj nesigurnosti i straha;

P.  budući da se jačanjem terorizma i stranih boraca povećala netolerancija prema etničkim i vjerskim zajednicama u nekoliko europskih zemalja; budući da sveobuhvatan pristup suzbijanju diskriminacije općenito te posebno islamofobije i antisemitizma upotpunjuje djelovanje u području konkretnog sprečavanja terorističkog ekstremizma;

Q.  budući da u Europi već postoji niz mjera za rješavanje pitanja radikalizacije europskih građana te budući da bi ih EU i države članice trebali u potpunosti iskoristiti i truditi se da ih poboljšaju kako bi se reagiralo na trenutačne izazove s kojima se suočavaju; budući da države članice i dalje nisu voljne surađivati u osjetljivim područjima kao što su razmjena informacija i obavještajnih podataka; budući da se, s obzirom na sve veći značaj terorističke radikalizacije, koja je u potpunoj suprotnosti s europskim vrijednostima, moraju primijeniti nove mjere koje moraju biti u skladu s Poveljom o temeljnim pravima;

R.  budući da je u svim mjerama koje poduzimaju države članice i EU nužno poštovati temeljna prava i građanske slobode, a to su pravo na privatni život, pravo na sigurnost, pravo na zaštitu podataka, pretpostavka nedužnosti, pravo na pravedno suđenje i pravilan postupak, sloboda izražavanja i sloboda vjere; budući da se sigurnošću europskih građana moraju očuvati njihova prava i slobode; budući da su ta dva načela zapravo dvije strane iste medalje;

S.  budući da se razmjer u kojem države članice preuzimaju odgovornost za djelovanje protiv rizika od radikalizacije i sprečavanje novačenja u terorističke organizacije može znatno razlikovati od jedne države članice do druge; budući da su neke države članice već poduzele učinkovite mjere, a da druge kasne u rješavanju pitanja te pojave;

T.  budući da je hitno potrebno usklađeno europsko djelovanje radi sprečavanja radikalizacije i novačenja europskih građana u terorističke organizacije kako bi se obuzdala ta sve raširenija pojava, a time i zaustavio odlazak europskih građana u područja sukoba, deradikalizirali oni koji ostaju te spriječilo počinjenje drugih terorističkih činova;

U.  budući da je riječ o međunarodnoj pojavi i da se mogu izvući pouke iz mnogih dijelova svijeta;

V.  budući da je sada važno staviti jači naglasak na mjere prevencije i ulagati u njih, a ne u mjere naknadnog reagiranja na radikalizaciju europskih građana i njihovo novačenje u terorističke organizacije; budući da strategija borbe protiv ekstremizma, radikalizacije i novačenja terorista u EU-u može uspjeti samo ako se razvija zajedno sa strategijom integracije i socijalnog uključivanja te reintegracije i deradikalizacije takozvanih „stranih boraca” koji se vraćaju kući;

W.  budući da su neki načini korištenja interneta pogodni za širenje radikalizacije te da fanaticima diljem svijeta omogućuju međusobno povezivanje i novačenje ranjivih pojedinaca bez ikakvog fizičkog kontakta i na način kojemu se teško može ući u trag;

X.  budući da je nužno jasno razlikovati ponašanje kojemu je cilj pripremanje i/ili podržavanje terorističkih napada ili djelovanja ili mišljenja ekstremista kojima nedostaju mens rea i actus reus;

Y.  budući da se čini da se teroristička radikalizacija može pripisati i unutarnjim i vanjskim faktorima Unije;

Z.  budući da borba protiv terorističke radikalizacije mora biti dio globalnog pristupa kojemu je cilj zajamčiti otvorenu Europu i koji se temelji na nizu zajedničkih vrijednosti;

AA.  budući da radikalizaciju mladih ne treba odvajati od njezina socijalnog i političkog konteksta te da se ona mora istražiti u okviru šireg područja sociologije sukoba i studija o nasilju;

AB.  budući da uzroci terorističke radikalizacije nisu dovoljno proučeni; budući da se nedovoljna integracija ne može smatrati primarnim uzrokom terorističke radikalizacije;

AC.  budući da, u skladu s mišljenjem Suda Europske unije, činjenica da je neka osoba član organizacije koja se zbog svojeg sudjelovanja u terorističkim činovima nalazi na popisu koji čini Prilog Zajedničkom stajalištu 2001/931/ZVSP i da ta osoba aktivno podržava oružanu borbu koju ta organizacija vodi ne predstavlja automatski ozbiljan razlog da se smatra da je ta osoba počinila „teško nepolitičko kazneno djelo” ili „radnje koje su u suprotnosti s ciljevima i načelima Ujedinjenih naroda”; s druge strane, ako postoje ozbiljni razlozi da se smatra da je ta osoba počinila takvo kazneno djelo ili je kriva za takve radnje, obavlja se procjena konkretnih činjenica na temelju svakog pojedinačnog slučaja te se procjenjuje može li se toj osobi pripisati pojedinačna odgovornost za izvođenje tih radnji;

AD.  budući da za oduzimanje dozvole boravka izbjeglici zbog njegove podrške takvoj terorističkoj organizaciji nadležna tijela moraju pod nadzorom nacionalnih sudova obaviti pojedinačnu procjenu konkretnih činjenica koje se odnose na djelovanje te organizacije i dotičnog izbjeglice;

I.Europska dodana vrijednost u sprečavanju terorizma

1.  u svjetlu dramatičnih događaja u Parizu osuđuje pogubne napade i izražava svoju sućut i solidarnost sa žrtvama i njihovim obiteljima istovremeno ističući potrebu da se zauzme stav protiv nasilja; isto tako osuđuje korištenje stereotipa i ksenofobnog i rasističkog govora kao i postupke pojedinaca ili skupnih subjekata koji izravno ili neizravno povezuju terorističke napade s izbjeglicama koje trenutačno bježe iz svojih zemalja u potrazi za sigurnijim mjestom bježeći od rata i nasilja koji su svakodnevnica u njihovim zemljama;

2.  ističe da se terorizam ne može i ne treba povezivati ni s jednom vjerom, nacionalnošću ili civilizacijom;

3.  izražava zabrinutost da će, ako se ne riješi pitanje okolnosti koje pogoduju širenju terorizma, fenomen građana EU-a koji putuju u treće zemlje kako bi se pridružili džihadistima ili drugim ekstremističkim skupinama, kao i konkretni sigurnosni rizik koji predstavljaju pri povratku u EU i susjedne zemlje, vjerojatno postati još ozbiljniji u predstojećim godinama, posebno uzimajući u obzir trenutačno zaoštravanje sukoba na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi; poziva na provođenje sveobuhvatne studije o učinkovitosti nacionalnih mjera i mjera EU-a čiji je cilj sprečavanje terorizma i borba protiv njega;

4.  poziva Komisiju da prioritetno uspostavi akcijski plan za provedbu i ocjenjivanje strategije EU-a za borbu protiv radikalizacije i novačenja terorista, i to razmjenom najboljih praksi i objedinjavanjem vještina u Europskoj uniji, ocjenjivanjem mjera koje poduzimaju države članice te suradnjom s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, na temelju punog poštovanja međunarodnih konvencija o ljudskim pravima te participativnog i konzultativnog pristupa koji obuhvaća više dionika i sektora; smatra da Komisija treba dati doprinos državama članicama i podržati ih pri razvoju učinkovite i intenzivne komunikacijske strategije sprečavanja radikalizacije i novačenja europskih građana i državljana trećih zemalja koji zakonito borave na teritoriju EU-a u terorističke organizacije;

5.  poziva države članice da koordiniraju svoje strategije i razmjenjuju informacije i iskustva, da primjenjuju dobre prakse na nacionalnoj i europskoj razini te da surađuju u cilju poduzimanja novih mjera u borbi protiv radikalizacije i novačenja terorista ažuriranjem nacionalnih politika prevencije i uspostavom mreža stručnjaka na temelju deset prioritetnih područja djelovanja utvrđenih u Strategiji EU-a za borbu protiv radikalizacije i novačenja terorista; ističe značaj poticanja i jačanja prekogranične suradnje tijela kaznenog progona u tom pogledu te naglašava presudnu važnost adekvatnih resursa i obuke policijskih snaga koje djeluju na terenu;

6.  traži od Komisije da objavi sve akcijske planove i smjernice u pogledu trenutačne Strategije EU-a za borbu protiv radikalizacije i novačenja terorista;

7.  smatra da se države članice i europske institucije trebaju služiti dodatnim protokolom Konvenciji Vijeća Europe o sprečavanju terorizma te Rezolucijom 2178 Vijeća sigurnosti UN-a kako bi se dogovorile o zajedničkoj definiciji u pogledu kriminalizacije osoba koje će se smatrati „stranim borcima”; poziva Komisiju da detaljno istraži primarne uzroke, proces te razne utjecaje i čimbenike koji dovode do radikalizacije, uz potporu novoga Centra za izvrsnost Mreže za jačanje svijesti o radikalizaciji (RAN);

8.  poziva Komisiju da u uskoj suradnji s Europolom i koordinatorom za protuterorizam pripremi godišnje izvješće o stanju sigurnosti u Europi, među ostalim i s obzirom na opasnost od radikalizacije i posljedice za sigurnost života i tjelesni integritet ljudi u EU-u, te da jednom godišnje o tome izvještava Parlament;

9.   ističe važnost pune primjene postojećih instrumenata za sprečavanje i borbu protiv radikalizacije i novačenja europskih građana u terorističke organizacije; ističe važnost cjelovite i temeljite primjene svih relevantnih unutarnjih i vanjskih instrumenata; preporučuje da Komisija i države članice koriste raspoloživa sredstva, posebno u okviru Fonda za unutarnju sigurnost, i to preko njegova instrumenta politike, kako bi podržale projekte i mjere kojima je cilj sprečavanje radikalizacije; ističe vodeću ulogu koju u ostvarivanju cilja sveobuhvatnog suzbijanja radikalizacije europskih građana može igrati Mreža za osvješćivanje o radikalizaciji (RAN); traži da se toj Mreži osigura veći publicitet i bolja vidljivost među sudionicima koji se bore protiv radikalizacije;

II.Sprečavanje nasilnog ekstremizma i terorističke radikalizacije u zatvorima

10.  ističe da su zatvori i dalje jedno od nekoliko mjesta pogodnih za širenje radikalnih i nasilnih ideologija te terorističke radikalizacije; poziva Komisiju da potakne razmjenu dobrih praksi među državama članicama kako bi se suzbilo jačanje terorističke radikalizacije u europskim zatvorima; potiče države članice da poduzmu hitne mjere protiv prenapučenosti zatvora koja je akutni problem u mnogima od njih, zbog čega se znatno povećava rizik od radikalizacije i smanjuje mogućnost za rehabilitaciju; podsjeća na to da javne institucije za zaštitu mladih ili maloljetnički zatvori ili centri za rehabilitaciju također mogu postati mjesta na kojima se radikaliziraju maloljetnici, koji su posebno ranjiva ciljna skupina;

11.  poziva Komisiju da na temelju najboljih praksi predloži smjernice za mjere koje treba primijeniti u europskim zatvorima radi sprečavanja radikalizacije i nasilnog ekstremizma, uz potpuno poštovanje ljudskih prava; ističe da je razdvajanje zatvorenika za koje se utvrdilo da su pristalice nasilnog ekstremizma ili da su već unovačeni u terorističke organizacije od drugih zatvorenika moguća mjera za sprečavanje da zatvorenici zastrašivanjem drugima nameću terorističku radikalizaciju te za zaustavljanje radikalizacije u zatvorima;; međutim upozorava da se sve takve mjere moraju nametnuti isključivo na temelju pojedinačnih slučajeva te da moraju biti zasnovane na sudskoj odluci i podložne reviziji od strane nadležnih pravosudnih tijela; nadalje preporučuje da Komisija i države članice ispitaju dokaze i iskustva u pogledu razdvajanja u zatvorima radi zaustavljanja širenja radikalizacije; smatra da se ta procjena mora uvrstiti u osmišljavanje mjera za nacionalne zatvorske sustave; međutim podsjeća da te mjere trebaju biti razmjerne i potpuno u skladu s temeljnim pravima zatvorenika;

12.  podržava uvođenje specijalističke obuke sveg zatvorskog osoblja te partnera iz kaznenog sustava, vjerskih službenika i osoblja nevladinih organizacija koji rade sa zatvorenicima kako bi ih se obučilo za rano otkrivanje, sprečavanje i reguliranje ponašanja u kojemu se očituje sklonost radikalizmu i ekstremizmu; ističe važnost odgovarajuće obuke i zapošljavanja vjerskih, filozofskih i sekularnih predstavnika kako bi osim adekvatnog zadovoljavanja kulturnih i duhovnih potreba zatvorenika doprinijeli i suzbijanju mogućeg radikalnog diskursa;

13.  potiče uvođenje adekvatno financiranih edukativnih programa u europske zatvore kako bi se promicali kritičko razmišljanje, vjerska tolerancija i reintegracija zatvorenika u društvo, ali i pružila posebna pomoć mladima, ranjivim osobama ili osobama podložnijima radikalizaciji i novačenju u terorističke organizacije, i to na temelju potpunog poštovanja ljudskih prava zatvorenika; smatra da bi također trebalo ponuditi popratne mjere nakon njihova oslobađanja;

14.  priznaje da je u tim nastojanjima ključno zatvorsko okružje u kojemu se potpuno poštuju ljudska prava zatvorenika i koje je u skladu s međunarodnim i regionalnim standardima, uključujući Standardna minimalna pravila UN-a za postupanje sa zatvorenicima;

III.Sprečavanje terorističke radikalizacije na internetu

15.  napominje da se u vezi s internetom pojavljuju posebni problemi s obzirom na njegovu globalnu i prekograničnu narav, što izaziva pravne praznine i nesuglasice u pogledu nadležnosti te vrbovateljima i radikaliziranim osobama omogućuje laku komunikaciju na daljinu iz svih dijelova svijeta, bez fizičkih granica te bez potrebe za sjedištem i traženjem utočišta u određenoj zemlji; podsjeća na to da su internet i društvene mreže važne platforme za poticanje radikalizacije i fundamentalizma jer olakšavaju brzo i masovno globalno širenje poruka mržnje i zagovaranja terorizma; zabrinut je zbog utjecaja koji te poruke zagovaranja terorizma imaju na mlade, koji su posebno osjetljiva kategorija; ističe ulogu edukacije i kampanja za podizanje razine svijesti u sprečavanju radikalizacije na internetu; potvrđuje svoju predanost slobodi izražavanja izvan interneta i na njemu te smatra da bi ona trebala biti temelj svih regulatornih mjera za sprečavanje radikalizacije preko interneta i društvenih mreža; napominje da je započet dijalog s internetskim kompanijama na europskoj razini kako bi se spriječilo širenje nezakonitog sadržaja na internetu i osiguralo njegovo brzo uklanjanje, u skladu s pravom EU-a i nacionalnim zakonodavstvom te strogo u skladu sa slobodom izražavanja; poziva na donošenje učinkovite strategije otkrivanja i uklanjanja nezakonitog sadržaja kojim se potiče na nasilni ekstremizam, uz istodobno poštovanje temeljnih prava i slobode izražavanja, te posebno na pružanje doprinosa širenju djelotvornog diskursa kojim se suzbija teroristička propaganda;

16.  podsjeća na to da kompanije i pružatelji usluga na internetu i društvenim mrežama imaju zakonsku odgovornost surađivati s tijelima država članica uklanjanjem svih nezakonitih sadržaja kojima se širi nasilni ekstremizam, i to brzo i uz potpuno poštovanje vladavine prava i temeljnih prava, uključujući slobodu izražavanja; smatra da države članice trebaju razmotriti sudske postupke, uključujući kazneni progon, protiv poduzeća i pružatelja usluga na internetu i društvenim mrežama koji odbiju postupiti u skladu s administrativnim ili sudskim nalogom da uklone nezakoniti sadržaj ili sadržaj kojim se veliča terorizam sa svojih internetskih platformi; smatra da odbijanje ili namjerno nesurađivanje internetskih platformi, čime se omogućuje kruženje nezakonitog sadržaja, treba smatrati sudioništvom koje se može izjednačiti s kaznenom namjerom ili nemarom te da u takvim slučajevima odgovorne treba izvesti pred sud;

17.  poziva nadležna tijela da zajamče stroži nadzor nad internetskim stranicama na kojima se potiče mržnja;

18.  uvjeren je da je internet učinkovita platforma za širenje govora o poštovanju ljudskih prava i protivljenju nasilju; smatra da internetska industrija i pružatelji usluga trebaju surađivati s tijelima i civilnim društvom država članica u cilju promicanja snažnog i vještog govora kojim se suzbijaju govor mržnje i radikalizacija na internetu, što se treba temeljiti na Povelji o temeljnim pravima Europske unije; poziva digitalne platforme da surađuju s državama članicama, civilnim društvom i organizacijama čija je stručnost deradikalizacija terorista ili ocjenjivanje govora mržnje kako bi sudjelovale u širenju preventivnih poruka kojima se poziva na kritičko razmišljanje i proces deradikalizacije te u utvrđivanju inovativnih pravnih načina suzbijanja zagovaranja terorizma i govora mržnje, čime će se otežati radikalizacija na internetu; poziva Komisiju i države članice da potiču takav protugovor na internetu i usko surađuju s organizacijama civilnog društva radi jačanja kanala za distribuciju i promicanje demokratskog i nenasilnog diskursa;

19.  podržava provedbu programa podizanje razine svijesti mladih o govoru mržnje na internetu i rizicima koje on predstavlja te programa za promicanje edukacije o medijima i internetu; podržava provedbu programa obuke kako bi se mobilizirale, obučile i stvorile mreže mladih aktivista radi zaštite ljudskih prava na internetu;

20.  zauzima stajalište da je protugovor, između ostalog u trećim zemljama, jedan od ključnih elemenata borbe protiv privlačnosti terorističkih skupina na području Bliskog istoka i sjeverne Afrike; poziva EU da poveća svoju podršku inicijativama kao što je SSCAT (Savjetodavna skupina za strateško komuniciranje u vezi sa Sirijom) te da promiče pokretanje i financiranje projekata te vrste u trećim zemljama;

21.  smatra da internetska industrija i pružatelji usluga moraju omogućiti promicanje poruka za sprečavanje radikalizacije čiji je cilj suzbijanje poruka kojima se zagovara terorizam; smatra da u okviru Europola treba uspostaviti poseban europski odjel za suradnju radi razmjene dobrih praksi u državama članicama, koji će istodobno stalno surađivati s internetskim operaterima kako bi se u prvi plan stavile poruke kojima se može suprotstaviti govoru mržnje i zagovaranju terorizma i na taj način otežati radikalizacija na internetu; poziva Komisiju i države članice da podrže učinkovitu upotrebu protugovora i mjera za smanjenje rizika na internetu;

22.  podržava uvođenje mjera kojima se svim internetskim korisnicima omogućava da jednostavno i brzo ukažu na nezakonit sadržaj koji se širi internetom i društvenim mrežama te da ga prijave nadležnim tijelima, između ostalog preko dežurnih telefona, pri čemu će se poštovati ljudska prava, a posebno sloboda izražavanja, te zakonodavstvo EU-a i država članica;

23.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog toga što terorističke organizacije sve češće upotrebljavaju tehnologije šifriranja, što onemogućuje tijelima kaznenog progona da otkriju i pročitaju sadržaj njihove komunikacije i radikalne propagande, čak i ako imaju sudski nalog; poziva Komisiju da u okviru dijaloga s internetskim poduzećima i poduzećima u području informacijskih i komunikacijskih tehnologija žurno skrene pozornost na ta pitanja;

24.  smatra da svaka država članica treba osnovati poseban odjel zadužen za ukazivanje na nezakonit sadržaj na internetu i olakšavanje njegova otkrivanja i uklanjanja; pozdravlja činjenicu da je Europol uspostavio Ured za prijavljivanje internetskog sadržaja (IRU) koji će biti zadužen za otkrivanje nezakonitog sadržaja i pružanje potpore državama članicama u tom pogledu, a istodobno će poštovati temeljna prava svih sudionika; preporučuje da takvi uredi surađuju s koordinatorom EU-a za borbu protiv terorizma i Europskim centrom za borbu protiv terorizma pri Europolu te s organizacijama civilnog društva koje djeluju u tom području; nadalje potiče države članice da u tom pogledu surađuju međusobno i s mjerodavnim agencijama EU-a;

25.  pozdravlja uspostavu Europskog centra za borbu protiv terorizma (ECTC) od 1. siječnja 2016. čiji će dio biti Europski ured za ukazivanje na nezakoniti sadržaj; ističe potrebu da se osiguraju potrebna financijska sredstva kako bi Europol obavio dodatne poslove koji su mu povjereni u vezi s uspostavom Europskog centra za borbu protiv terorizma; poziva Parlament da propisno sudjeluje u uspostavi tog centra te utvrđivanju opisa njegovih poslova, zadataka i financiranja;

26.  smatra da se radikalizacija na internetu neće moći zaustaviti bez jačanja instrumenata EU-a za borbu protiv kibernetičkog kriminala; preporučuje ojačavanje mandata i sredstava Europskog centra za borbu protiv kibernetičkog kriminala (EC3), kao i mandata i sredstava Europola i Eurojusta, kako bi EC3 mogao imati djelotvornu ulogu u boljem otkrivanju i rješavanju problema internetskih prijetnji te uspješnijem utvrđivanju sredstava koja koriste terorističke organizacije; podsjeća na potrebu za propisno obučenim stručnjacima Europola i država članica radi reagiranja na tu specifičnu prijetnju; poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije da reorganizira Centar za analizu situacija (SitCen) i Obavještajni centar (IntCen) te da osigura njihovu suradnju s koordinatorom za borbu protiv terorizma kako bi se bolje slijedile kaznene aktivnosti na internetu i širenje govora mržnje povezanog s radikalizacijom i terorizmom; potiče države članice da znatno poboljšaju razmjenu informacija među sobom te s relevantnim strukturama i agencijama EU-a;

27.  smatra da u okviru svih mjera EU-a i nacionalnih mjera za sprečavanje širenja nasilnog ekstremizma među europskim građanima i njihova novačenja u terorističke organizacije treba poštovati temeljna prava EU-a i relevantnu sudsku praksu Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava, uključujući poštovanje načela pretpostavke nedužnosti, načela pravne sigurnosti, prava na pravedno i nepristrano suđenje, prava na žalbu i načela nediskriminacije;

IV.Sprečavanje radikalizacije obrazovanjem i socijalnim uključivanjem

28.  naglašava važnost uloge škole i obrazovanja u sprečavanju radikalizacije; podsjeća na njezinu ključnu ulogu kao faktora integracije u društvo, razvoja kritičkog razmišljanja i promicanja nediskriminacije; poziva države članice da potaknu obrazovne ustanove na organizaciju tečajeva i akademskih programa za jačanje razumijevanja i tolerancije, posebice u pogledu različitih religija i povijesti religija, filozofija i ideologija; naglašava potrebu da se podučava o temeljnim vrijednostima i demokratskim načelima Unije kao što su ljudska prava; naglašava dužnost država članica da osiguraju da se u okviru njihovih obrazovnih sustava poštuju i promiču vrijednosti i načela EU-a i da njihovo funkcioniranje ne bude protivno načelima nediskriminacije i integracije;

29.  potiče države članice da se pobrinu za postojanje obrazovnih programa za korištenje interneta u svim školama (i na razini osnovnih i na razini srednjih škola) u cilju obrazovanja i obuke odgovornih i kritičkih korisnika interneta koji poštuju zakone;

30.  naglašava da je važno ojačati ulogu nastavnika te im omogućiti da zauzmu aktivan stav protiv svih oblika diskriminacije i rasizma; ističe ključnu ulogu obrazovanja te stručnih nastavnika koji učenicima pružaju podršku, ne samo u jačanju društvenih poveznica, poticanju osjećaja pripadnosti, razvijanju znanja, vještina, sposobnosti, usvajanju temeljnih vrijednosti, poboljšanju društvenih, građanskih i međukulturnih vještina, kritičkog razmišljanja i medijske pismenosti već i u pomaganju mladim osobama, u uskoj suradnji s njihovim roditeljima i obiteljima, da postanu aktivni i odgovorni članovi društva bez predrasuda; naglašava da se u školama može izgraditi otpornost učenika na radikalizaciju jer im se tamo pružaju sigurno okružje i vrijeme za rasprave i razmatranje kontroverznih i osjetljivih pitanja; ističe da su adolescenti posebno osjetljiva skupina jer prolaze kroz teško razdoblje života u kojem razvijaju svoj sustav vrijednosti i traže smisao, a istovremeno su vrlo podložni utjecajima i manipulaciji; podsjeća da skupine, kao i pojedinci, mogu biti radikalizirane te uviđa da oblikovanje odgovora na pojedinačnu i skupnu radikalizaciju može biti različito; naglašava ulogu koju društvo mora odigrati tako što će mladim ljudima pružiti bolje izglede i svrhu u životu, posebno visokokvalitetnim obrazovanjem i osposobljavanjem; naglašava ulogu koju obrazovne institucije imaju u učenju mladih da prepoznaju i savladaju rizike te donose sigurnije odluke, kao i u promicanju jačeg osjećaja pripadnosti, sudjelovanja u životu zajednice, pružanja podrške i odgovornosti za druge; naglašava potrebu za korištenju različitih mogućnosti koje nude strukovno obrazovanje i studijski programi kako bi se mlade izložilo različitim nacionalnim, regionalnim, vjerskim i etničkim identitetima u Europi;

31.  naglašava da su raznolikost Europe i njezine multikulturne zajednice sastavni dijelovi njezinog društvenog tkiva te važna kulturna prednost; smatra da svaka politika iskorjenjivanja radikalizacije mora biti osjetljiva i razmjerna kako bi se poštovalo i osnažilo raznoliko društveno tkivo zajednica;

32.  naglašava važnost kombiniranja programa deradikalizacije s mjerama poput uspostavljanja partnerstva s predstavnicima zajednice, ulaganja u društvene i lokalne projekte za zaustavljanje gospodarske i geografske marginalizacije i programa mentorstva za otuđene i isključene mlade osobe za koje se smatra da su izložene riziku od radikalizacije; podsjeća da su sve države članice dužne predano primjenjivati instrumente EU-a protiv diskriminacije i provoditi učinkovite mjere za rješavanje problema diskriminacije, govora mržnje i zločina iz mržnje u okviru strategije za borbu protiv radikalizacije;

33.  poziva Komisiju da podrži države članice u provedbi kampanje informiranja kako bi se i mladi i nadzorno osoblje senzibilizirali za pitanja radikalizacije; naglašava da bi programe obuke i kampanje za senzibiliziranje trebalo usmjeriti na ranu intervenciju kako bi se zaštitili pojedinci i izbjegao svaki rizik od radikalizacije; poziva države članice da obrazovnom osoblju pruže posebnu obuku i odgovarajuće instrumente za otkrivanje mogućih zabrinjavajućih promjena u ponašanju, prepoznavanje suučesničkih krugova u kojima se oponašanjem pojačava fenomen radikalizacije te da na odgovarajući način nadzire mlade osobe kojima prijeti rizik od novačenja u terorističke organizacije; nadalje, potiče države članice da ulažu u i financijski podupiru specijalizirane ustanove nadomak škola koje služe kao kontaktne točke za mlade, ali i njihove obitelji, nastavnike i mjerodavne stručnjake i omogućavaju im da se uključe u izvannastavne aktivnosti dostupne roditeljima, uključujući i psihološko savjetovanje; naglašava važnost jasnih smjernica u tom području kako se ne bi ugrozila osnovna uloga nastavnika, osoba koje rade s mladima i ostalih za koje je dobrobit pojedinaca primarna briga jer bi pretjerano uključivanje javnih tijela moglo biti kontraproduktivno;

34.  ističe prilike koje se u okviru programa „Kreativna Europa” nude državama članicama i stručnjacima za medijsko obrazovanje; napominje da su programi EU-a u područjima obrazovanja, kulture, društvenih aktivnosti i sporta glavni stupovi potpore mjerama koje provode države članice u cilju borbe protiv nejednakosti i sprečavanja marginalizacije; naglašava važnost razvoja novih mjera za promicanje europskih vrijednosti u obrazovanju u okviru Europskog strateškog okvira za suradnju u područjima obrazovanja i obuke; zato, među ostalim, inzistira na tome da prenošenje i prakticiranje građanskih vrijednosti budu ciljevi programa Europa za građane, Erasmus + i Kreativna Europa;

35.  naglašava da je od ključne važnosti da se započne međukulturni dijalog s različitim zajednicama, vođama i stručnjacima u cilju postizanja boljeg razumijevanja i sprečavanja radikalizacije; ističe odgovornost i važnu ulogu svih vjerskih zajednica u suprotstavljanju fundamentalizmu, govoru mržnje i terorističkoj propagandi; skreće pozornost država članica na pitanje obuke vjerskih vođa koja bi se kad je to moguće trebala održavati u Europi u cilju sprečavanja poticanja mržnje i nasilnog ekstremizma u europskim vjerskim ustanovama i kako bi se osiguralo da vjerski vođe dijele europske vrijednosti te na obuku predstavnika religija, filozofija i sekularnog društva koji rade u odgojnim ustanovama; ipak napominje da se, iako su vjerske ustanove moguće kontaktne točke, indoktrinacija i novačenje većim dijelom odvijaju u manje formalnom okruženju ili na internetu;

36.  ističe da je od presudne važnosti da svi akteri budu svjesni svoje odgovornosti u sprečavanju radikalizacije, bez obzira na to je li riječ o lokalnoj, nacionalnoj, europskoj ili međunarodnoj razini; potiče uspostavljanje bliske suradnje među svim akterima civilnog društva na nacionalnoj i lokalnoj razini i pojačane suradnje među akterima na terenu, kao što su udruge i nevladine organizacije, kako bi se pružila podrška žrtvama terorizma i njihovim obiteljima, kao i radikaliziranim osobama i njihovim obiteljima; u tom smislu traži uvođenje odgovarajuće obuke prilagođene tim akterima na terenu i dodatnu financijsku potporu za njih; ipak, naglašava da bi financiranje nevladinih organizacija i drugih aktera civilnog društva trebalo biti odvojeno od financijske potpore za programe za borbu protiv terorizma;

37.  smatra da civilno društvo i lokalni akteri imaju ključnu ulogu u razvoju projekata prilagođenih njihovim lokacijama ili organizacijama, ali i kao faktor integracije europskih građana koji se osjećaju isključenima iz društva i nalaze se pred iskušenjem terorističke radikalizacije; smatra da je ključno podići razinu svijesti radnika koji su u izravnom kontaktu s populacijom (nastavnike, pedagoge, policijske službenike, osobe koji se bave zaštitom djece i zdravstvene radnike) kako bi se ojačala lokalna sposobnost za borbu protiv radikalizacije; smatra da bi države članice trebale podupirati stvaranje struktura za olakšavanje usmjeravanja mladih, ali i za razmjene s obiteljima, školama, bolnicama, sveučilištima itd.; podsjeća da se takve mjere mogu provesti samo u okviru dugoročnih programa socijalnog ulaganja; napominje da udruge i organizacije u tom području koje nisu pod kapom vlasti ponekad postižu izvrsne rezultate u reintegraciji u društvo građana koji su krenuli putem radikalizacije;

38.  smatra nužnim da se u svakoj državi članici uspostavi sustav upozoravanja za pružanje pomoći i usmjeravanje kojim bi se obiteljima i članovima zajednice omogućila potpora te lako i brzo ukazalo na iznenadne promjene u ponašanju koje bi mogle biti znak terorističke radikalizacije ili na odlazak osobe radi pridruživanja terorističkoj organizaciji; u tom pogledu napominje uspješnost telefonskih linija za pomoć koje omogućavaju prijavljivanje osoba iz kruga prijatelja i obitelji za koje se sumnja da su radikalizirani, ali također pomažu prijateljima i obitelji da se nose s tom teškom situacijom; poziva države članice da razmotre mogućnost uspostave takvog sustava;

39.  podsjeća na to da porast islamofobije u Europskoj uniji doprinosi isključivanju muslimana iz društva, što bi moglo stvoriti plodno tlo za priključivanje ugroženih pojedinaca nasilnim ekstremističkim organizacijama; smatra da se, s druge strane, islamofobijom u Europi služe organizacije kao što je ISIS u svrhu širenja propagande i novačenja; stoga preporučuje donošenje europskog okvira za donošenje nacionalnih strategija za borbu protiv islamofobije, među ostalim i radi suzbijanja diskriminacije koja onemogućuje pristup obrazovanju, zapošljavanju i stanovanju;

40.  naglašava da nedavna istraživanja ukazuju na porast broja mladih radikaliziranih žena koje su unovačile terorističke organizacije te pružaju dokaze o njihovoj ulozi u nasilnom ekstremizmu; smatra da bi EU i države članice barem u određenoj mjeri trebali uzeti u obzir pitanje spola pri razvoju strategija za sprečavanje radikalizacije; poziva Komisiju da podrži opće programe za uključivanje mladih žena u nastojanje da se postigne veća jednakost i da se uspostave mreže za podršku preko kojih se one mogu javno izjasniti i pritom ne ugroziti vlastitu sigurnost;

41.  naglašava važnost uloge žena u sprečavanju radikalizacije ;

V.Bolja razmjena informacija o terorističkoj radikalizaciji u Europi

42.  ponavlja svoju predanost radu na finalizaciji direktive EU-a o evidenciji podataka o putnicima (PNR) do kraja 2015. i na tome da ona bude u skladu s temeljnim pravima, da ne obuhvaća diskriminacijske prakse utemeljene na ideološkoj, religijskoj ili etničkoj stigmatizaciji te da se njome u potpunosti poštuju prava građana EU-a na zaštitu podataka; ipak, podsjeća da će direktiva EU-a o evidenciji podataka o putnicima biti samo jedna od mjera u borbi protiv terorizma te da je potrebna holistička, ambiciozna i sveobuhvatna strategija za borbu protiv terorizma i organiziranog kriminala koja obuhvaća vanjsku politiku, socijalnu politiku, obrazovnu politiku, kazneni progon i pravosuđe kako bi se spriječilo novačenje europskih građana u terorističke organizacije;

43.  poziva Komisiju na podizanje razine stručnosti EU-a u pogledu sprečavanja radikalizacije uspostavom europske mreže koja će obuhvaćati podatke Mreže za osvješćivanje o radikalizaciji (RAN) i Mreže planera politike o polarizaciji i radikalizaciji (PPN), kao i podatke stručnjaka specijaliziranih za širok spektar disciplina društvenih znanosti;

44.  naglašava da je nužno unaprijediti brzu i učinkovitu razmjenu relevantnih podataka među tijelima kaznenog progona u državama članicama te između država članica i mjerodavnih agencija, posebno optimizacijom korištenja Schengenskog informacijskog sustava (SIS) i Viznog informacijskog sustava (VIS), Europolove mrežne aplikacije za sigurnu razmjenu informacija (SIENA) i kontaktne točke Europola „Putnici” o radikaliziranim europskim građanima te davanja doprinosa tim sustavima; ističe da će se unapređivanjem razmjene informacija među tijelima kaznenog progona povećati povjerenje među državama članicama i ojačati uloga i učinkovito iskorištavanje potencijala tijela EU-a kao što su Europol, Eurojust i Europska policijska akademija (CEPOL);

45.  poziva EU da u obuku koju pruža CEPOL uključi i pitanje terorističke radikalizacije;

46.  naglašava važnost provedbe posebnog europskog programa osposobljavanja za osobe koje rade u pravosudnom sustavu u cilju podizanja njihove razine svijesti o različitim oblicima radikalizacije;

47.  ističe da bolju suradnju među državama članicama u borbi protiv radikalizacije i novačenja europskih građana obilježavaju i intenzivna razmjena informacija te međusobna suradnja njihovih pravosudnih tijela i suradnja s Eurojustom; napominje da bi se boljim izvješćivanjem na europskoj razini o kaznenoj evidenciji osoba osumnjičenih za terorizam omogućilo njihovo brže otkrivanje i olakšao nadzor nad njima, bilo prilikom njihova odlaska, bilo prilikom povratka u EU; stoga potiče reformu i bolje korištenje Europskim informacijskim sustavom kaznene evidencije (ECRIS); poziva Komisiju da procijeni izvedivost i dodanu vrijednost uspostave Europskog sustava indeksa policijskih evidencija (EPRIS); naglašava da se u takvim razmjenama podataka moraju poštovati međunarodni ugovori i pravo EU-a, kao i temeljna prava, a posebice zaštita osobnih podataka i da je djelotvoran demokratski nadzor sigurnosnih mjera od središnje važnosti;

48.  smatra da bi borba protiv nezakonite trgovine oružjem trebala biti prioritet EU-a u borbi protiv teškog i organiziranog međunarodnog kriminala; posebno smatra da treba dodatno ojačati suradnju u pogledu mehanizama razmjene informacija te sljedivosti i uništavanja zabranjenog oružja;

VI.Unapređenje odvraćanja od terorističke radikalizacije

49.  smatra da će mjere sprečavanja radikalizacije europskih građana i njihova novačenja u terorističke organizacije postići pravi učinak samo ako budu popraćene djelotvornim, odvraćajućim i jasno definiranim nizom mjera kaznenog pravosuđa u svim državama članicama; smatra da bi se učinkovitom kriminalizacijom terorističkih činova u inozemstvu počinjenih u okviru terorističkih organizacija države članice Europske unije osposobile za iskorjenjivanje terorističke radikalizacije europskih građana i istovremeno u potpunosti iskoristile potencijal postojećih instrumenata europske policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima; drži da bi tijela kaznenog progona i pravosudna tijela (suci i tužitelji) trebala imati dovoljno kapaciteta za sprečavanje i otkrivanje takvih činova te za kazneni progon njihovih počinitelja, kao i da bi trebala imati prikladnu i redovitu obuku o kriminalu povezanom s terorizmom;

50.  poziva na povećanje kapaciteta Koordinacijskog centra Eurojusta koji bi trebao imati ključnu ulogu u promicanju zajedničkog djelovanja pravosudnih tijela država članica u području prikupljanja dokaza i poboljšati učinkovitost kaznenog progona zločina povezanih s terorizmom; u tom pogledu smatra da bi među državama članicama međusobno te između država članica i trećih zemalja s kojima je Eurojust sklopio sporazume o suradnji trebalo više koristiti zajedničke istražne timove;

51.  napominje da je za kazneni progon europskih građana ili državljana trećih zemalja koji zakonito borave u EU-u a koji su u trećim zemljama počinili terorističke činove potrebna mogućnost prikupljanja dokaza u trećim zemljama, uz potpuno poštovanje ljudskih prava; stoga poziva EU da radi na sklapanju sporazuma o suradnji između pravosudnih tijela i tijela kaznenog progona i trećih zemalja kako bi se olakšalo prikupljanje dokaza u spomenutim zemljama, pod uvjetom da sve strane poštuju stroge pravne norme i postupke, vladavinu prava, međunarodno pravo i temeljna prava i pod sudskim nadzorom; stoga podsjeća da prikupljanje dokaza, ispitivanje i druge istražne tehnike moraju biti podložni strogim pravnim normama i usklađeni sa zakonima, načelima i vrijednostima EU-a te s međunarodnim standardima ljudskih prava; u vezi s time upozorava da su okrutno, nehumano i ponižavajuće postupanje, mučenje, izvansudsko izručivanje i otmice zabranjeni međunarodnim pravom te se ne smiju upotrebljavati za prikupljanje dokaza o kaznenim djelima počinjenim na području EU-a ili o kaznenim djelima koja su državljani EU-a počinili izvan područja EU-a;

52.  pozdravlja raspoređivanje stručnjaka za sigurnost, odnosno protuterorističkih stručnjaka, u niz najvažnijih izaslanstava EU-a kako bi se poboljšala njihova sposobnost pružanja doprinosa europskim naporima u borbi protiv terorizma te kako bi se učinkovitije surađivalo s relevantnim lokalnim tijelima, a istodobno dalje jačali kapaciteti za borbu protiv terorizma u Europskoj službi za vanjsko djelovanje (ESVD);

53.  stoga potiče sklapanje sporazuma o suradnji između Eurojusta i trećih zemalja poput onih koji su već uspostavljeni s SAD-om, Norveškom i Švicarskom, no istovremeno naglašava potrebu da se zajamči potpuna usuglašenost s međunarodnim zakonima o ljudskim pravima i propisima EU-a o zaštiti podataka i privatnosti; ističe da bi se pri sklapanju takvih sporazuma prednost trebala dati zemljama koje su na posebno jakom udaru terorizma, kao što su zemlje Bliskog istoka i Sjeverne Afrike; uz to, smatra da bi se slanjem tužitelja za vezu Eurojusta u odgovarajuće zemlje, posebice u južne susjedne zemlje Unije, potaknula bolja razmjena podataka i omogućila bolja suradnja u cilju učinkovite borbe protiv terorizma, uz poštovanje ljudskih prava;

VII.Sprečavanje odlaska i predviđanje povratka radikaliziranih europskih građana koje su unovačile terorističke organizacije

54.  ponavlja da EU hitno mora pojačati kontrole na vanjskim granicama, uz potpuno poštovanje temeljnih prava;naglašava da učinkovito praćenje ulaska u EU i izlaska iz njega neće biti moguće ako države članice ne budu provodile predviđene obvezne i sustavne kontrole na vanjskim granicama EU-a; poziva države članice da dobro iskoriste postojeće instrumente kao što su SIS i VIS, među ostalim u pogledu ukradenih, izgubljenih i krivotvorenih putovnica; također smatra da s obzirom na taj cilj jedan od prioriteta EU-a mora biti bolja provedba Schengenskog zakonika;

55.  poziva države članice da svojim službenicima graničnog nadzora omoguće sustavni pristup informacijskom sustavu Europola u kojemu se mogu nalaziti informacije o osobama osumnjičenima za terorizam, stranim borcima i propovjednicima mržnje;

56.  poziva države članice na razmjenu dobrih praksi u pogledu kontrola pri izlasku iz zemlje i povratku u zemlju i zamrzavanja financijske imovine građana u kontekstu sprečavanja njihova sudjelovanja u terorističkim aktivnostima na područjima sukoba u trećim zemljama te u pogledu organizacije njihova povratka u EU; posebno naglašava da bi države članice trebale imati pravo na zahtjev nadležnog pravosudnog tijela konfiscirati putovnice svojih građana koji se planiraju pridružiti terorističkim organizacijama, u skladu s nacionalnim zakonima i načelom proporcionalnosti; smatra da se o ograničavanju slobode kretanja osobe može odlučiti samo ako je pravosudno tijelo propisno ocijenilo nužnost i proporcionalnost te mjere; i dalje podupire kazneni postupak protiv osoba osumnjičenih za terorizam koje se po povratku u Europu uključe u terorističke aktivnosti;

57.  poziva na međunarodne doprinose mehanizmu financiranja koji podržava Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) kako bi se olakšala hitna stabilizacija područja oslobođenih od Daeša;

58.  poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu i Vijeće da jasno izraze osudu financijske i ideološke podrške koju neke vlade i utjecajni pojedinci u zemljama Perzijskog zaljeva desetljećima pružaju ekstremističkim islamističkim pokretima; poziva Komisiju da preispita odnose EU-a s trećim zemljama kako bi se učinkovitije uhvatila u koštac s materijalnom i nematerijalnom potporom terorizmu; podsjeća da je u kontekstu aktualne revizije europske politike susjedstva potrebno ojačati sigurnosnu dimenziju i sposobnost instrumenata te politike za pružanje doprinosa poboljšanju izdržljivosti i mogućnosti partnera da zajamče vlastitu sigurnost na temelju poštovanja vladavine prava;

59.  podsjeća da je dobra primjena postojećih instrumenata, kao što su sustavi SIS, SIS II i VIS, Interpolova baza podataka o ukradenim i izgubljenim putnim ispravama (SLTD) i kontaktna točka Europola „Putnici”, prvi korak u jačanju vanjskih granica kako bi se otkrili eventualni odlasci europskih građana i stranaca koji legalno borave u EU-u u područja sukoba radi počinjenja terorističkih činova te povratci iz tih područja i sudjelovanje u terorističkoj obuci ili u nekonvencionalnim oružanim sukobima u ime terorističkih organizacija; potiče države članice da poboljšaju suradnju s državama članicama na vanjskim granicama EU-a i razmjenu podataka o osobama za koje se sumnja da su „strani borci” ;

60.  poziva države članice da se pobrinu za to da svi strani borci budu pod sudskim nadzorom te da ih se nakon povratka u Europu po potrebi drži u pritvoru sve do početka propisnog postupka kaznenog progona;

61.  uvjeren je da je pri svakom oblikovanju politika u području terorizma i radikalizacije potrebno udružiti stručna znanja i prednosti vanjskih i unutarnjih dimenzija politike EU-a; u tom pogledu smatra da se upravo na temelju takvog sveobuhvatnog pristupa može oblikovati prikladna reakcija u borbi protiv terorizma i terorističkog novačenja u EU-u i susjednim zemljama; stoga poziva i Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje da pod vodstvom i upravom potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice i prvog potpredsjednika Komisije te uz potporu koordinatora za borbu protiv terorizma zajedno oblikuju politički pristup kojim se učinkovito kombiniraju instrumenti socijalne politike (uključujući zapošljavanje, integraciju i suzbijanje diskriminacije), humanitarna pomoć, razvoj, rješavanje sukoba, upravljanje krizama, trgovina, energetika i sva druga područja politike koja mogu imati unutarnju/vanjsku dimenziju;

VIII. Jačanje veza između unutarnje i vanjske sigurnosti EU-a

62.  naglašava ključnu ulogu uspostavljanja bliske suradnje Europske unije s trećim zemljama, posebno s tranzitnim i odredišnim zemljama, u mjeri u kojoj je to moguće,u pogledu prava, načela i vrijednosti EU-a te međunarodnih ljudskih prava, kako bi se mogli utvrditi odlasci i povratci europskih i neeuropskih građana koji su otišli u borbu u okviru terorističkih organizacija; također naglašava potrebu da se ojačaju politički dijalog i zajednički akcijski planovi za borbu protiv radikalizacije i terorizma u kontekstu bilateralnih odnosa te odnosa s regionalnim organizacijama kao što su Afrička unija i Liga arapskih država;

63.  napominje spremnost potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Mogherini da podrži projekte protiv radikalizacije u trećim zemljama, uključujući Jordan, Libanon i Irak te regiju Sahela/Magreba, kao što je navedeno u izvješću o provedbi mjera nakon sastanka Europskog Vijeća održanog 12. veljače 2015.; naglašava da se sada treba pobrinuti da ti projekti što je prije moguće prime potrebna financijska sredstva;

64.  poziva EU da poboljša suradnju s regionalnim partnerima kako bi se zaustavilo krijumčarenje oružja, posebno se usmjerujući na države iz kojih potječe terorizam, te da pozorno prati izvoz oružja kojim bi se mogli služiti teroristi; također poziva na jačanje instrumenata vanjske politike i suradnje s trećim zemljama kako bi se spriječilo financiranje terorističkih organizacija skreće pozornost na zaključak sastanka na vrhu skupine G20 od 16. studenog 2015. kojim se Radnu skupinu za financijsko djelovanje (FATF) poziva da djeluje brže i učinkovitije kako bi se spriječilo financiranje terorističkih organizacija;;

65.  potiče EU na provedbu ciljanih i unaprijeđenih dijaloga o sigurnosti i protuterorizmu s Alžirom, Egiptom, Irakom, Izraelom, Jordanom, Marokom, Libanonom, Saudijskom Arabijom, Tunisom i Vijećem za suradnju zemalja Perzijskog zaljeva, koji će među ostalim uključivati i prošlu ili aktualnu umiješanost država u podupiranje terorističkih aktivnosti; također smatra da bi trebalo ojačati suradnju s Turskom u skladu sa zaključcima Vijeća za opće poslove iz prosinca 2014.;

66.  poziva Vijeće da u svjetlu razvoja sigurnosne situacije u južnim susjednim zemljama EU-a neprekidno preispituje i razvija regionalnu strategiju EU-a u vezi sa Sirijom i Irakom te strategiju za borbu protiv terorizma i postupanje protiv stranih boraca (usvojene 16. ožujka 2015.), zajedno s preventivnim i drugim inicijativama kao što je Mreža Komisije za osvješćivanje o radikalizmu; nadalje poziva države članice da promiču međusobno poštovanje i razumijevanje kao ključne elemente u borbi protiv terorizma u EU-u i njegovim državama članicama, kao i u trećim zemljama;

67.  uvjeren je da je za uspostavu takve unaprijeđene suradnje potrebno da Komisija, a posebice Europska služba za vanjsko djelovanje, poduzme veći napor u cilju proširivanja i unapređivanja stručnih znanja u područjima borbe protiv terorizma, nekonvencionalnih oružanih sukoba i radikalizacije te da poboljša jezične vještine i učini ih raznolikijima, primjerice za arapski, urdu, ruski i mandarinski jezik, jer europskim informativnim i obavještajnim službama ozbiljno nedostaju takve jezične vještine; smatra ključnim da se poziv EU-a na borbu protiv terorizma, radikalizacije i nasilja čuje izvan njegovih granica zahvaljujući prodornoj i učinkovitoj strateškoj komunikaciji;

68.  podupire bolju međunarodnu suradnju i razmjenu podataka nacionalnih obavještajnih službi kako bi se identificirali građani EU-a za koje postoji rizik od radikalizacije, novačenja i odlaska radi pridruživanja džihadističkim i drugim ekstremističkim skupinama; naglašava da je potrebno dati podršku državama na Bliskom istoku, u sjevernoj Africi i na zapadnom Balkanu u njihovim naporima da se zaustavi kretanje stranih boraca te da se spriječi da džihadističke organizacije iskoriste političku nestabilnost u tim državama;

69.  svjestan je da su radikalizacija i novačenje pojedinaca u terorističke mreže globalna pojava; smatra da reakcija na nju ne smije biti samo lokalna ili europska, već mora biti međunarodna; stoga drži da je potrebno ojačati suradnju s trećim zemljama u cilju otkrivanja mreža za novačenje i povećati sigurnost na granicama dotičnih zemalja; također ponavlja da diplomatskim i političkim dijalogom te suradnjom obavještajnih službi treba poboljšati suradnju s ključnim partnerima koji se suočavaju sa sličnim problemima;

70.  ponavlja da je zbog njegova globalnog karaktera potreban učinkovit zajednički međunarodni odgovor na terorizam kako bi se uspješno spriječilo krijumčarenje oružja u zemlje koje ugrožavaju međunarodni mir i sigurnost;

71.  pozdravlja činjenicu da je Komisija u travnju 2015. dodijelila 10 milijuna EUR za financiranje programa pomoći partnerskim zemljama u borbi protiv radikalizacije u Sahelu/Magrebu i zaustavljanju dotoka stranih boraca iz sjeverne Afrike, s Bliskog istoka i zapadnog Balkana (prvi obrok u iznosu od pet milijuna EUR namijenjen je za financiranje tehničke pomoći za povećanje kapaciteta pravosudnih dužnosnika za istragu, kazneni progon i donošenje presuda u slučajevima stranih boraca i potencijalnih stranih boraca; drugi obrok u iznosu od pet milijuna EUR namijenjen je za financiranje programa za borbu protiv radikalizacije u Sahelu/Magrebu);naglašava da je važno strogo nadzirati pravilno korištenje tim sredstvima kako bi se zajamčilo da se ne upotrebljavaju za financiranje projekata povezanih s prozelitizmom, indoktrinacijom i drugim ekstremističkim svrhama;

IX.Poticanje razmjene dobrih praksi u vezi s deradikalizacijom

72.  smatra da uspostava sveobuhvatne politike za sprečavanje radikalizacije i novačenja europskih građana u terorističke organizacije ne može biti uspješna ako nije popraćena proaktivnim politikama deradikalizacije i uključivanja; stoga poziva EU da olakša razmjenu dobre prakse u uspostavi struktura za deradikalizaciju među državama članicama te između država članica i trećih zemalja koje su već stekle iskustvo i ostvarile pozitivne rezultate u tom području kako bi se europske građane i neeuropske građane koji legalno borave u EU-u spriječilo da napuste EU ili kako bi se kontrolirao njihov povratak; podsjeća da je potrebno pružiti podršku i obiteljima takvih osoba;

73.  predlaže da države članice razmotre ideju o uključivanju mentora ili asistenata za savjetovanje u proces deradikalizacije građana EU-a koji su se vratili iz područja sukoba obeshrabreni tamošnjim iskustvom kako bi im se prikladnim programima pružila podrška u reintegraciji u društvo; u tom pogledu naglašava potrebu za boljom razmjenom najboljih praksi među državama članicama; ističe da bi mentori trebali biti voljni odgovarajućom obukom doprinijeti posebnim programima;

74.  poziva na pokretanje strukturirane komunikacijske kampanje u kojoj bi se upotrijebili slučajevi uspješno deradikaliziranih bivših europskih „stranih boraca” čija bi traumatična iskustva pomogla da se izloži duboko izopačen i obmanjujući religijski aspekt pridruživanja terorističkim organizacijama poput ISIS-a; stoga potiče države članice na razvoj struktura koje bi omogućile susret i dijalog s bivšim borcima; osim toga ističe da je uspostava kontakta sa žrtvama terorizma, čini se, učinkovita metoda za dokidanje religijskog ili ideološkog značenja radikalnog diskursa; predlaže da se ta kampanja koristi kao instrument pomoći u procesu deradikalizacije u zatvorima, školama i svim ustanovama koje se bave prevencijom i rehabilitacijom; nadalje, poziva Komisiju da podrži takve nacionalne komunikacijske kampanje, prije svega financijskom potporom, te da ih međusobno uskladi;

X.Onesposobljavanje terorističkih mreža

75.  ističe da su pranje novca, izbjegavanje poreza i drugi porezni prekršaji u nekim slučajevima glavni izvori financiranja terorizma koji ugrožavaju našu unutarnju sigurnost te da stoga praćenje i suzbijanje kriminala koji utječe na financijske interese EU-a mora biti prioritet;

76.  naglašava da su terorističke organizacije poput IS-a/Daeša i Džahbat al-Nusre prikupile znatne financijske resurse u Iraku i Siriji krijumčarenjem nafte, trgovanjem ukradenom robom, otmicama i ucjenama, zapljenom bankovnih računa i krijumčarenjem antikviteta; stoga poziva na identifikaciju država i posrednika koji doprinose tom crnom tržištu i na hitno zaustavljanje njihovih aktivnosti;

77.  podržava mjere za oslabljivanje terorističkih organizacija iznutra i smanjivanje njihova trenutnog utjecaja na građane EU-a i državljane trećih zemalja koji legalno borave u EU-u; potiče Komisiju i nadležne agencije da razmotre načine za onesposobljavanje terorističkih mreža i otkrivanje izvora njihova financiranja; u tom cilju poziva na bolju suradnju financijsko-obavještajnih jedinica u službi država članica i na brz prijenos u nacionalno zakonodavstvo i provedbu paketa mjera protiv pranja novca; potiče Komisiju da predloži uredbu o otkrivanju i zaustavljanju financijskih tokova za financiranje terorizma i suzbijanju načina na koji se oni financiraju; stoga poziva Komisiju da ponovno ocijeni uspostavu zajedničkog europskog sustava za praćenje financiranja terorizma; potiče države članice da primijene najviše standarde transparentnosti u pogledu pristupa informacijama o stvarnim vlasnicima svih korporativnih struktura u EU-u i netransparentnim jurisdikcijama koje bi mogle biti pokretači financiranja terorističkih organizacija;

78.  pozdravlja nedavno usvajanje europskog programa sigurnosti kojim se predlažu važni koraci u cilju ojačavanja borbe protiv terorizma i radikalizacije, kao što je uspostava Europskog centra za borbu protiv terorizma u okviru Europola; poziva države članice da u potpunosti iskoriste postojeće mjere i Komisiju da izdvoji dovoljno financijskih i ljudskih resursa za učinkovitu provedbu predloženih mjera;

79.  ponovno poziva Komisiju da žurno preispita zakonodavstvo EU-a u pogledu vatrenog oružja revizijom Direktive Vijeća 91/477/EEZ kako bi se pojednostavila uloga nacionalnih policijskih i istražnih tijela u otkrivanju i suzbijanju trgovine oružjem na crnom tržištu i na „skrivenoj mreži” te poziva Komisiju da predstavi zajedničke standarde za onesposobljavanje vatrenog oružja kako bi osigurala neopozivu neuporabljivost onesposobljenog vatrenog oružja;

80.  poziva na usklađeni pristup definiranju govora mržnje na internetu i drugdje kojim radikali potiču druge na nepoštovanje i kršenje temeljnih prava kao kaznenog djela; predlaže da se to konkretno kazneno djelo uvrsti u relevantne okvirne odluke Vijeća;

81.  poziva države članice da sudjeluju u naporima da se uđe u trag vanjskim tokovima financiranja te da zajamče i pokažu transparentnost u svojim odnosima s određenim zemljama Perzijskog zaljeva u cilju pojačane suradnje kako bi se rasvijetlilo financiranje terorizma i fundamentalizma u Africi i na Bliskom istoku, ali i nekih udruga u Europi; potiče države članice na suradnju u borbi protiv crnog tržišta nafte koje je glavni izvor prihoda za terorističke organizacije; smatra da države članice ne bi trebale oklijevati u pogledu primjene mjera ograničavanja protiv pojedinaca i organizacija kad postoje vjerodostojni dokazi o financiranju ili drugim vrstama suučesništva u terorizmu;

82.  oštro bi odbacio sve pokušaje da se uklone dijelovi izvješća s naglaskom na borbi protiv terorističkih činova i ekstremizma kao takvih; zauzima stajalište da nije od pomoći te da je kontraproduktivno raskinuti vezu između borbe protiv radikalizacije i borbe protiv načina na koji se ona očituje; poziva Vijeće da sastavi crnu listu europskih džihadista i osumnjičenih džihadističkih terorista;

o
o   o

83.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica EU-a i država kandidatkinja, Ujedinjenim narodima, Vijeću Europe, Afričkoj uniji te zemljama članicama Unije za Mediteran, Lige arapskih država i Organizacije za europsku sigurnost i suradnju.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0384.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0102.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0032.


Strateški okvir EU-a o zdravlju i sigurnosti na radu 2014. – 2020.
PDF 471kWORD 157k
Rezolucija Europskog parlamenta od 25. studenoga 2015. o strateškom okviru EU-a o zdravlju i sigurnosti na radu 2014. – 2020. (2015/2107(INI))
P8_TA(2015)0411A8-0312/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegovu preambulu i članke 3. i 6.,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 3., 6., 9., 20., 151., 152., 153., 154., 156., 159. i 168.,

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije, a posebno njezine članke 1., 3., 27., 31., 32. i 33.,

–  uzimajući u obzir Europsku socijalnu povelju od 3. svibnja 1996., a posebno njezin dio I., dio II. i članak 3.,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Philadelphije od 10. svibnja 1944. o ciljevima Međunarodne organizacije rada,

–  uzimajući u obzir konvencije i preporuke Međunarodne organizacije rada na području zdravlja i sigurnosti na radu,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 27. veljače 2015. o strateškom okviru EU-a o zdravlju i sigurnosti na radu za razdoblje 2014. – 2020. (6535/15) i zaključke Vijeća od 5. listopada 2015. o novom programu za zdravlje i sigurnost na radu u cilju poboljšanja radnih uvjeta,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1338/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o statističkim podacima Zajednice o javnom zdravlju te zdravlju i sigurnosti na radu,(1)

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu(2) (okvirna direktiva) i njezine pojedinačne direktive,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenog 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena(3),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada,(4)

–  uzimajući u obzir Direktivu 2007/30/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2007. o izmjeni Direktive Vijeća 89/391/EEZ, njezinih pojedinačnih direktiva i direktive Vijeća 83/477/EEZ, 91/383/EEZ, 92/29/EEZ i 94/33/EZ s ciljem pojednostavljivanja i racionalizacije izvješća o praktičnoj provedbi,(5),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije o strateškom okviru EU-a o zdravlju i sigurnosti na radu 2014. – 2020. (COM(2014)0332),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije o „unapređenju kvalitete i produktivnosti na radu: strategija Zajednice o zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu za razdoblje između 2007. i 2012” (COM(2007)0062),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije o „Obnovljenoj socijalnoj agendi: mogućnosti, dostupnost i solidarnost u Europi 21. stoljeća” (COM(2008)0412),

–  uzimajući u obzir izvještaj Komisije o provedbi Okvirnog sporazuma europskih socijalnih partnera o stresu povezanom s radom (SEC(2011)0241),

–  uzimajući u obzir strategiju „Europa 2020. – strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020) i njezin glavni cilj koji je povećanje razine zaposlenosti u Europskoj uniji na 75 % do kraja desetljeća, između ostalog putem veće uključenosti žena, starijih radnika i bolje integracije migranata kao radne snage,

–  uzimajući u obzir bijelu knjigu Komisije naslovljenu „Program za primjerene, sigurne i održive mirovine” (COM(2012)0055),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije naslovljenu „Provjera napretka strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2014)0130),

–  uzimajući u obzir Godišnji pregled rasta za 2015. (COM(2014)0902) i Zajedničko izvješće o zapošljavanju (COM(2014)0906),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. rujna 2001. o uznemirivanju na radnom mjestu(6),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije upućenu Vijeću i Parlamentu kojom se prenosi Okvirni europski sporazum o zlostavljanju i nasilju na radnom mjestu COM(2007)0686),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. veljače 2005. o promicanju zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2006. s preporukama Komisiji o zaštiti europskih zdravstvenih radnika od krvlju prenosivih infekcija uzrokovanih ubodnim ozljedama(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. svibnja 2007. o promicanju dostojanstvenog rada za sve(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2008. o strategiji Zajednice o zdravlju i sigurnosti na radu za razdoblje 2007. – 2012.(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. ožujka 2009. o korporativnoj društvenoj odgovornosti u međunarodnim trgovinskim sporazumima(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. prosinca 2011. o reviziji sredinom provedbenog razdoblja Europske strategije o zdravlju i sigurnosti na radu za razdoblje između 2007. i 2012.(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2013. o zdravstvenim rizicima na radu vezanim uz azbest i izgledima za ukidanje svih postojećih vrsta azbesta(13),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. siječnja 2014. o učinkovitoj inspekciji rada kao strategiji za poboljšanje radnih uvjeta u Europi(14),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 11. prosinca 2014. i mišljenje Odbora regija od 12. veljače 2015. o Komunikaciji Komisije o strateškom okviru EU-a za zdravlje i sigurnost na radnom mjestu (2014. – 2020.),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenog 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja,

–  uzimajući u obzir Zajedničke aktivnosti za mentalno zdravlje i dobrobit pokrenute 2013.,

–  uzimajući u obzir načelo „Počnimo od najmanjih” i Akt o malom poduzetništvu za Europu,

–  uzimajući u obzir aktualnu kampanju agencije EU-OSHA naslovljenu „Zdravo radno mjesto rješava stres”,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i mišljenje Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0312/2015),

A.  budući da su dobri radni uvjeti koji štite fizičko i mentalno zdravlje temeljno(15) pravo pojedinca koje sadrži pozitivne vrijednosti;

B.  budući da ekonomska kriza dovodi do sve veće nesigurnosti radnih mjesta i atipičnog zapošljavanja kao i do smanjene zarade poduzeća, posebno malih i srednjih poduzeća; budući da bi to značilo da se iz vida gubi važnost zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu kao i visokih troškova nezgoda na radnom mjestu, kako za društvo tako i za pojedinca, koji nastaju zbog nepoštivanja propisa;

C.  budući da su zdravlje i sigurnost na radnom mjestu osnovni društveni interesi, kao i ulaganje koje ima pozitivan učinak na produktivnost i konkurentnost društava te također poboljšavaju održivost sustava socijalne sigurnost i omogućuju ljudima da zdravi rade do zakonom propisane starosne mirovine; budući da su nezgode na radnom mjestu i profesionalne bolesti najveće opterećenje za društvo, a poboljšanja u pogledu zdravlja i sigurnosti na radu diljem Europe mogu doprinijeti gospodarskom oporavku i postizanju ciljeva u okviru strategije Europa 2020. gdje je dosad postignut slab napredak u ostvarenju cilja od 75 % zaposlenih starosne dobi između 20 i 64 godine;

D.  budući da su sprečavanje profesionalnih rizika i promicanje sigurnosti i zdravlja na radu te zaštita radnika na radnom mjestu ključni za poboljšanje radnih uvjeta, a time i zdravlja radnika, što zauzvrat ima znatne društvene i ekonomske koristi za dotičnog radnika i društvo u cjelini; budući da ih 9 od 10 ustanova u EU-28 koje provode redovnu procjenu rizika smatra korisnim načinom upravljanja zdravljem i sigurnošću na radu(16);

E.  budući da se u članku 153. UFEU-a navodi da će Unija podržati i nadopuniti aktivnosti država članica posebice u poboljšanju radnog okruženja kako bi se zaštitili zdravlje i sigurnost radnika;

F.  budući da je starenje stanovništva EU-a jedno od glavnih izazova za države članice; budući da postoje nejednakosti u očekivanom životnom vijeku između različitih društveno-profesionalnih kategorija i težine posla; budući da su radnici stariji od 55 godina osim mišićno-koštanih bolesti posebni skloni oboljenjima od raka, bolestima srca, dišnim problema i poremećajima spavanja(17); budući da je pokazatelj zdravog života pao za 1,1 godinu za žene te za 0,4 godina za muškarce između 2010. i 2013., što naglašava potrebu da se poveća očekivani zdravi životni vijek što bi omogućilo većem broju ljudi da ostanu na tržištu rada sve dok ne postignu zakonske uvjete za starosnu mirovinu;

G.  budući da su oboljenja od raka glavni uzrok smrtnih slučajeva na radu(18), a slijede krvožilne bolesti i bolesti dišnih putova, dok su nezgode na radu čine tek vrlo mali dio smrtnih slučajeva; budući da su zdravstveni problemi kao što su mišićno-koštane bolesti rašireni u EU-u i mogu ograničiti sposobnost ljudi da se zaposle ili ostanu na plaćenom radnom mjestu(19), i budući da je važno rano otkriti radnike koji su izloženi riziku;

H.  budući da su administrativna opterećenja i izravni troškovi poduzeća nastali kao rezultat politika zdravlja i sigurnosti na radu kojima se promiču dobrobit, kvaliteta radnog okruženja i produktivnost znatno niži od onih povezanih s profesionalnim bolestima i nesrećama koje se regulatornim okvirom EU-a nastoje spriječiti;(20) budući da neke studije daju naslutiti da neka poduzeća imaju velike koristi od „ulaganja u prevenciju”(21);

I.  budući da se stopa kobnih ozljeda na radnom mjestu te omjer radnika koji prijavljuju ugroženost svojeg fizičkog i mentalnog zdravlja i sigurnosti zbog posla uvelike razlikuju među državama članicama(22) i sektorima gospodarske aktivnosti, što naglašava potrebu za većom usmjerenošću na provedbu i primjenu zakonodavstva u vezi sa sigurnošću i zdravljem na radu kao važnog elementa za očuvanje zdravlja i produktivnosti radnika;

J.  budući da su posebno stres na radnom mjestu te psihosocijalni rizici općenito rastući problem za radnike i poslodavce diljem EU-a, a gotovo polovica svih radnika smatra da je taj stres prisutan na njihovom radnom mjestu; budući da stres na radnom mjestu može pridonijeti izostajanju s posla, negativno utječe na produktivnost te je odgovoran za gotovo pola izgubljenih radnih dana svake godine; budući da se mjere za upravljanje psihosocijalnim rizicima razlikuju među državama članicama(23);

K.  budući da je odlučno, dobro provedeno i osnaženo zakonodavstvo u vezi sa sigurnošću i zdravljem na radu važan preduvjet za poštovanje zahtjeva u vezi sa sigurnošću i zdravljem na radnom mjestu kojima se štite zdravlje i produktivnost radnika tijekom cijelog radnog vijeka; budući da inspekcije rada imaju važnu ulogu u provedbi politika u vezi sa sigurnošću i zdravljem na radu na regionalnoj i lokalnoj razini i budući da je ispunjenje pravnih obveza glavni razlog zbog kojih mnoga poduzeća vode brigu o zdravlju i sigurnosti na radu te provode preventivne mjere(24);

L.  budući da su sveobuhvatna uključenost radnika, sudjelovanje i zastupanje radnika na razini poduzeća i predanost upravljačkog tima važni za uspješno sprečavanje rizika na radnom mjestu(25) i budući da radna mjesta na kojima postoje organizirani sindikati imaju niže stope nezgoda i oboljenja;

M.  budući da borba protiv ozljeda na radu može uspjeti jedino promicanjem pristupa koji u središte proizvodnog procesa u svakom pogledu postavlja čovjeka;

N.  budući da su potrebna dovoljna sredstva za primjereno rješavanje novih i tradicionalnih rizika u vezi sa sigurnošću i zdravljem na radnom mjestu, kao i onima koji su u porastu, uključujući azbest, nanomaterijale i psihosocijalne rizike; budući da su mnogi radnici, uključujući radnike na gradilištu, potencijalno izloženi azbestu;

O.  budući da nesigurna radna mjesta imaju negativne učinke na zdravlje i sigurnost na radu te da potkopavaju postojeće strukture u vezi sa sigurnošću i zdravljem na radnom mjestu; budući da zbog nesigurnih radnih mjesta radnicima može biti uskraćen pristup školovanju i uslugama u vezi sa sigurnošću i zdravljem na radnom mjestu te su ona povezana s mentalnim stresom zbog nesigurnosti radnog mjesta(26); budući da Okvirna direktiva 89/391/EEZ odgovornost stavlja na poslodavce koji uspostavljaju politiku sustavne prevencije kojom su obuhvaćeni svi rizici; budući da je zbog vanjskog izvođenja poslova preko podizvođača ili uz rad privremenih agencija još teže odrediti tko je odgovoran za odredbe u vezi sa sigurnošću i zdravljem na radu; budući da neprijavljeni rad i lažno samozapošljavanje predstavljaju ozbiljan izazov za provedbu mjera za zdravlje i sigurnost na radu te za zdravlje i sigurnost radnika;

P.  budući da socijalni partneri imaju važnu ulogu pri osmišljavanju i provedbi politika sigurnosti i zdravlja na radu na nacionalnoj i međunarodnoj razini te na razini EU-a; budući da se člancima od 153. do 155. UFEU-a uspostavlja područje djelovanja i autoritet socijalnih partnera za pregovore i jačanje sporazuma u vezi sa sigurnošću i zdravljem na radnom mjestu;

Q.  budući da je cilj regulatornog okvira EU-a sprečavanje profesionalnih bolesti i lošeg zdravlja za sve radnike; budući da radnici u manjim poduzećima mogu biti slabije informirani o zdravstvenim i sigurnosnim rizicima na radu; budući da nije dokazano postojanje veze između broja nezgoda i veličine poduzeća; budući da stopa nezgoda ovisi o vrsti proizvodnje i operativnom sektoru(27);

R.  budući da je dostupnost i usporedivost podataka o profesionalnim bolestima na razini EU-a nedovoljna(28);

S.  budući da se treba boriti protiv seksualnog uznemirivanja na radnom mjestu i protiv osjećaja nesigurnosti koji ono izaziva;

T.  budući da su segregacija pri zapošljavanju, razlika u plaći, radno vrijeme, radna mjesta, nepovoljni uvjeti rada, seksizam i spolna diskriminacija te razlike povezane s posebnim potrebama tijekom majčinstva faktori koji mogu utjecati na radne uvjete žena;

U.  budući da postoji stereotip prema kojem žene rade manje rizične poslove i da je opći trend u Europi da podjela poslova između muškaraca i žena nikada nije neutralna i da ta podjela općenito prikriva zdravstvene probleme žena, što rezultira manjim brojem preventivnih mjera poduzetih u vezi s poslovima koje obavljaju žene;

V.  budući da je u EU-u puno više žena zaposleno u uslužnom sektoru nego u industriji, te da su žene uglavnom zaposlene u zdravstvenom i socijalnom sektoru, u maloprodaji, proizvodnji, obrazovanju i poduzetništvu te da je sve više žena zaposleno na nepuno radno vrijeme i u povremenom radu, što ima bitne posljedice u vezi sa zdravljem i sigurnošću na radu;

W.  budući da narav nekih radnih mjesta na kojima su najčešće zaposlene žene utječe na činjenicu da su one izložene specifičnim rizicima, posebno mišićno-koštanim poremećajima ili određenim vrstama raka kao što su rak dojke ili endometrija(29);

X.  budući da žene prijavljuju veći broj problema vezanih uz rad u odnosu na muškarce bez obzira na vrstu posla(30), a posebno su osjetljive na bolesti povezane s dobi; budući da stoga mjere za zdravlje i sigurnost na radu zahtijevaju pristup koji se temelji na spolu i životnom ciklusu;

Y.  budući da sposobnost reprodukcije može biti ugrožena zbog zdravstvenih problema koji nastaju kada su budući roditelji ili nerođena djeca izložena učincima zagađenja okoliša i faktorima rizika prisutnima u radnom okruženju;

Z.  budući da se rezultatima empirijskih istraživanja ukazuje na to da su žene nedovoljno zastupljene u postupcima donošenja odluka o zdravlju i sigurnosti;

AA.  budući da je ženama u ruralnim područjima teže iskoristiti svoja radnička i zdravstvena prava te im je u većoj mjeri onemogućen pristup osnovnim javnim zdravstvenim uslugama, posebnim liječenjima i pregledima za rano otkrivanje raka;

Strateški okvir EU-a za zdravlje i sigurnost na radu

1.  naglašava da svi zaposlenici, uključujući i one u javnom sektoru, imaju pravo na najvišu razinu zdravstvene zaštite i sigurnosti na radnom mjestu koju je potrebno zajamčiti bez obzira na veličinu poduzeća, vrstu posla, osnovni ugovor ili državu članicu zaposlenja; poziva Komisiju da izradi posebne strategije u pogledu rada koje obuhvaćaju sve oblike zapošljavanja u okviru regulatornog okvira EU-a za zdravlje i sigurnost na radnom mjestu; ističe potrebu za jasnim i učinkovitim propisima u području zdravlja i sigurnosti na radu;

2.  pozdravlja činjenicu da su mnoga važna područja djelovanja utvrđena u strateškom okviru EU-a za zdravlje i sigurnost na radu; ipak žali zbog toga što Komisija u tom okviru nije odredila jasne ciljeve; naglašava, u tom kontekstu, da je nakon revizije 2016. u okvir potrebno uvrstiti konkretne zakonodavne i/ili nezakonodavne mjere te instrumente za provedbu i primjenu ako ih podupiru znanstveni dokazi i rezultati ex-post ocjena zakonodavstva EU-a o zdravlju i sigurnosti na radu;

3.  poziva Komisiju i države članice da pri reviziji strateškog okvira za zdravlje i sigurnost na radu nakon 2016. izrade nacrt indikativnih ciljeva za smanjenje profesionalnih bolesti i nesreća na radu te da se prilikom revizije oslone na rezultate najnovijih istraživanja koja su pregledali sustručnjaci; traži od Komisije da posebnu prednost da onim sektorima u kojima su radnici izloženi najvećim rizicima te da razradi smjernice i potakne razmjenu dobrih praksi za provedbu politika u vezi sa zdravljem i sigurnošću na radu;

4.  žali zbog kašnjenja u izradi nacrta aktualnog strateškog okvira EU-a o zdravlju i sigurnosti na radu; vjeruje da mnogi izazovi s kojima su suočeni europski radnici, poduzeća i tržišta rada, uključujući i one koje je odredila Komisija, zahtijevaju pravovremenu i učinkovitu primjenu mjera;

5.  naglašava da je ključno osigurati fizički i mentalno sigurno i zdravo radno okruženje tijekom cjelokupnog radnog vijeka kako bi se postiglo aktivno i zdravo starenje za sve radnike; smatra da sprečavanje profesionalnih bolesti i nezgoda te posvećivanje veće pozornosti ukupnim učincima profesionalnih rizika stvara dodanu vrijednost za radnike i društvo u cjelini;

6.  naglašava potrebu za posebnim mjerama kojima bi se neutralizirali učinci krize pomažući poduzećima koja nastoje poboljšati sigurnost i zdravlje na radu;

Nacionalne strategije

7.  naglašava da su nacionalne strategije za zdravlje i sigurnost na radu ključne i doprinose njihovu poboljšanju u državama članicama; ističe da treba poticati redovito izvješćivanje o postignutom napretku; smatra da je tijekom veće usmjerenosti na provedbu i primjenu postojećeg zakonodavstva u vezi sa sigurnošću i zdravljem na radu potrebno nastaviti s pokretanjem i koordinacijom politika na razini EU-a s ciljem osiguranja visoke razine zaštite zdravlja i sigurnosti na radu za sve radnike; mišljenja je da bi politike u vezi sa sigurnošću i zdravljem na radu, na europskoj i nacionalnoj razini, trebale biti u skladu s drugim javnim politikama te da zahtjevi za sukladnošću trebaju biti jasni, kako bi ih poduzeća, posebno mala i srednja poduzeća, mogla poštovati; vjeruje da treba uspostaviti rodnu jednakost kako bi bolje odražavala određene rizike s kojima se suočavaju muškarci i žene;

8.  poziva države članice i Komisiju da osiguraju da nacionalne strategije za zdravlje i sigurnost na radu odražavaju strateški okvir EU-a o sigurnosti i zdravlju na radu te da budu potpuno jasne i otvorene za prijedloge socijalnih partnera i civilnog društva, uključujući zdravstvene dionike u skladu s običajima i praksama država članica; smatra da su razmjena dobrih praksi te socijalni dijalog važno sredstvo za poboljšanje sigurnosti i zdravlja na radnom mjestu;

9.  potiče države članice da u svoje nacionalne strategije unesu mjerljive i usporedive ciljeve koji odgovaraju kontekstu; vjeruje da bi trebalo poticati redovne i transparentne mehanizme izvještavanja o postignutom napretku; ističe važnost pouzdanih podataka;

Provedba i usklađenost

10.  priznaje da je važno uzeti u obzir stanje, specifične potrebe i probleme s usklađenosti koje imaju mikro i mala poduzeća kao i određeni javni sektori u provedbi mjera za zdravlje i sigurnost na radu na razini poduzeća; ističe da su jačanje svijesti, razmjena dobrih praksi, savjetovanje, praktične smjernice i internetske platforme iznimno važni kako bi se pomoglo malim i srednjim poduzećima i mikropoduzećima da učinkovitije poštuje regulatorne zahtjeve u pogledu sigurnosti i zdravlja na radu; poziva Komisiju, Europsku agenciju za zdravlje i sigurnost na radu te države članice da nastave razvijati praktične alate i smjernice kojima se potiče, olakšava i poboljšava usklađenost malih i srednjih poduzeća i mikropoduzeća sa zahtjevima mjera za zdravlje i sigurnost na radu;

11.  poziva Komisiju da prilikom revizije strateškog okvira i dalje vodi računa o posebnosti i stanju malih i srednjih poduzeća i mikropoduzeća kako bi se tim poduzećima pomoglo da ostvare postavljene ciljeve u vezi sa zdravljem i sigurnošću na radnom mjestu; naglašava da koncept malih i srednjih poduzeća pokriva oko 99% svih poduzeća u svojem trenutnom obliku; poziva Komisiju i države članice da povećaju napore za prikupljanje pouzdanih podataka o aktualnoj provedbi mjera u vezi sa zdravljem i sigurnošću na radu i mikro i malim poduzećima;

12.  pozdravlja interaktivnu procjenu rizika koju je uvela agencija EU-OSHA kao i ostale e-instrumente u državama članicama koji olakšavaju procjenu rizika i kojima je cilj promicanje sukladnosti i kulture prevencije, posebno u mikro i malim poduzećima; potiče države članice da se koriste europskim fondom za aktivnosti povezane sa zdravljem i sigurnošću na radu općenito te razradom e-alata posebno radi potpore malim i srednjim poduzećima; ističe važnost kampanja za jačanje svijesti kao što su kampanje o zdravim radnim mjestima, u području zdravlja i sigurnosti na radu te naglašava važnost jačanja svijesti među poslodavcima i radnicima na temelju prava i obveza u vezi sa sigurnošću i zdravljem na radu;

13.  poziva države članice i socijalne partnere da pokrenu inicijative za poboljšanje stručnosti zdravstvenih i sigurnosnih predstavnika i upravitelja poduzeća u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i praksama; poziva države članice da podrže aktivno sudjelovanje zaposlenim u provedbi preventivnih mjera u vezi sa zdravljem i sigurnošću na radu te da zajamče obuku predstavnika za zaštitu na radu koja nadilazi osnovne module;

14.  ističe važnost promicanja kulture međusobnog povjerenja i učenja, u kojoj se zaposlene potiče da doprinose razvoju zdravog i sigurnog radnog okruženja kojim se također promiče društvena uključenost radnika i konkurentnost poduzeća; u tom smislu naglašava da radnici ne bi trebali snositi nikakvu štetu zbog ukazivanja na probleme u vezi sa zdravljem i sigurnošću;

15.  ističe da je ključni element za rezultate i dobro upravljanje zdravljem i sigurnošću na radu dobro provedeno i primijenjeno zakonodavstvo kao i potpuno dokumentirana procjena rizika uz sudjelovanje radnika i predstavnika radnika koja omogućuje provedbu odgovarajućih preventivnih mjera;

16.  poziva Komisiju da poduzme sve potrebne korake za praćenje provedbe i primjene zakonodavstva u vezi sa sigurnošću i zdravljem na radu u državama članicama; vjeruje da ex post ocjena praktične provedbe direktiva EU-a u vezi sa zdravljem i sigurnošću na radu u državama članicama pruža dobru priliku za to i očekuje da će se rezultati koji se odnose na provedbu postojećeg zakonodavstva uzeti u obzir kao dio revizije strateškog okvira;

Izvršenje

17.  vjeruje da je presudno osiguranje jednakih uvjeta diljem EU-a i uklanjanje nelojalne konkurencije i socijalnog dampinga; ističe da radne inspekcije imaju ključnu ulogu u jačanju prava radnika na fizički i mentalno sigurno i zdravo radno okruženje te na pružanje savjetovanja i smjernica poduzećima, posebno malim i srednjim poduzećima i mikropoduzećima; potiče države članice da slijede standarde i smjernice Svjetske organizacije rada o radnoj inspekciji, da inspekcijama rada zajamče adekvatno osoblje i resurse te da poboljšaju obuke za inspektore rada, kao što je to predložio Europski gospodarski i socijalni odbor(31); podržava suradnju nacionalnih inspekcija rada u Odboru viših inspektora rada;

18.  ističe problem provedbe zdravlja i sigurnosti na radu s obzirom na radnike koji rade bez prijave; podsjeća da inspekcije rada imaju važnu ulogu u sprečavanju neprijavljenog rada; poziva države članice da provode strože inspekcije i određuju odgovarajuće kazne poslodavcima koji ne prijavljuju svoje radnike; zahtijeva od Komisije i država članica da poduzmu sve moguće mjere za borbu protiv neprijavljena rada; ističe da se većina kobnih nesreća na radnom mjestu događa u sektorima intenzivnog rada u kojem je neprijavljeni rad češći nego u drugim sektorima;

19.  smatra da učinkovita provedba zakonodavstva u vezi sa sigurnošću i zdravljem na radu također uvelike ovisi o inspekcijama rada; vjeruje da resurse treba usmjeriti na one sektore za koje je utvrđeno da predstavljaju najveće rizike za radnike; zahtijeva od relevantnih tijela da uz provedbu nasumičnih inspekcija iskoriste nadzore koji se temelje na riziku te da se usmjere na opetovane prekršitelje kako bi kaznili poslodavce koji ne poštuju zahtjeve u vezi sa sigurnošću i zdravljem na radu; poziva države članice da zajamče razmjenu informacija i poboljšaju usklađenost radnih inspekcija u cilju poboljšanja prekogranične suradnje;

Regulatorni okvir

20.  pozdravlja napore za poboljšanje kvalitete regulatornog okvira i očekuje daljnje pomake u tom području; međutim, podsjeća Komisiju da podnošenje direktiva EU-a u vezi sa zdravljem i sigurnošću na radu u provedbi programa REFIT i izmjene zakonodavstva trebaju biti demokratske i transparentne, uključivati socijalne partnere i ni pod kojim uvjetima ne treba dovesti do smanjenja zaštite zdravlja i sigurnosti; u tom smislu ističe da treba uzeti u obzir promjene na radnom mjestu koje su rezultat tehnološkog razvoja; ističe da su države članice slobodne usvojiti više standarde od minimalnih zahtjeva u vezi sa sigurnošću i zdravljem na radu; ipak vjeruje da treba poboljšati postojeća pravila, među ostalim, izbjegavanjem preklapanja i promicanjem bolje integracije politike sigurnosti i zdravlja na radnom mjestu s drugim područjima politike te istovremeno očuvati i težiti višoj razini zaštite zdravlja i sigurnosti radnika;

21.  ističe da je sudjelovanje radnika i socijalnih partnera na svim razinama, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i praksama, preduvjet za učinkovitu provedbu zakonodavstva u vezi sa zdravljem i sigurnošću na radu te da uključenost socijalnih partnera na razini EU-a može zajamčiti relevantnost strateškog okvira o zdravlju i sigurnosti na radu za europske poslodavce i radnike; poziva socijalne partnere i Komisiju da započnu konstruktivan dijalog o tome kako poboljšati postojeći regulatorni okvir i vjeruje da je nužno ojačati ulogu socijalnih partnera;

Prevencija profesionalnih bolesti, novih rizika i rizika u nastajanju

22.  ističe važnost zaštite radnika od izloženosti tvarima koje su kancerogene, mutagene i toksične za reprodukciju; u tom smislu ističe da su žene često izložene mješavini tvari koje mogu povećati rizike za zdravlje, uključujući i rizik za njihove reproduktivne sposobnosti; odlučno ponovno poziva Komisiju da predstavi prijedlog za reviziju Direktive 2004/37/EZ na temelju znanstvenih dokaza kako bi se dodale obvezujuće granične vrijednosti profesionalne izloženosti gdje je to potrebno te da u suradnji sa Savjetodavnim odborom za sigurnost i zdravlje na radu razvije sustav ocjenjivanja koji se temelju na jasnim i izričitim kriterijima; vjeruje da bi se u tom smislu trebalo pozabaviti mogućim regulatornim preklapanjima koja mogu biti rezultat nenamjeravanog nepoštivanja;

23.  ističe potrebu za strožom zaštitom radnika, uzimajući u obzir ne samo razdoblja izloženosti, već i mješavinu kemijskih i/ili toksičnih tvari kojima su izloženi; ističe da su mnogi radnici u zdravstvu izloženi na radnom mjestu izloženi opasnim kemikalijama; poziva Komisiju na djelovanje u vezi s faktorima kemijskog rizika u zdravstvenom sektoru te da u strateški okvir o sigurnosti i zdravlju na radu uvrsti posebne odredbe o izloženosti zdravstvenih radnika opasnim lijekovima; zahtijeva od Komisije da zajamči primjerenu zaštitu svih radnika koji su izravno ili neizravno uključeni u korištenje ili odlaganje oštrih medicinskih instrumenata; ističe da bi to, ako je potrebno, moglo dovesti do revizije Direktive 2010/32/EU o sprečavaju ozljeda oštrim predmetima u bolnicama i zdravstvenom sektoru;

24.  ističe da su mnogi radnici i dalje izloženi azbestu na radnom mjestu; poziva Komisiju da blisko surađuje sa socijalnim partnerima i državama članicama u promicanju i koordiniranju napora država članica da razviju nacionalne planove, osiguraju primjerena sredstva i poduzmu odgovarajuće korake za zbrinjavanje i sigurno uklanjanje azbesta;

25.  ponovno upućuje poziv(32) Komisiji da osmisli i uvede model za otkrivanje i bilježenje azbesta u skladu s člankom 11. Direktive 2009/148/EZ; poziva na europsku kampanju o azbestu i traži od država članica da obešteti radnike izložene azbestu;

26.  poziva Komisiju da djeluje u vezi s poremećajima kao jednim od najčešćih zdravstvenih problema na radu u Europi i bez odgode podnese prijedlog za sveobuhvatan pravni instrument o mišićno-koštanim poremećajima kako bi prevenciju učinili što učinkovitijom i otklonili njihove uzroke, uzimajući u obzir problem više različitih uzroka i specifične rizike kojima su izložene žene; ističe da bi konsolidiranje zakonodavstva EU-a o minimalnim zahtjevima za zaštitu radnika od izloženosti faktorima ergonomskog rizika moglo biti od koristi za radnike i poslodavce kad bi regulatorni okvir bio jednostavniji za provedbu i poštovanje; također ističe važnost razmjene dobrih praksi i potrebu da se zajamči veća osviještenost radnika i bolja informiranost o faktorima ergonomskih rizika;

27.  poziva države članice da što je prije moguće provedu Direktivu 2002/44/EZ od 25. lipnja 2002. o minimalnim zdravstvenim i sigurnosnim zahtjevima u vezi s izloženošću radnika rizicima koji proizlaze iz fizičkih agenata;

28.  skreće pozornost Komisije da je važno raditi na sprečavanju profesionalne izloženosti endokrinim disruptorima koji imaju brojne štetne učinke na zdravlje radnica i radnika, kao i na njihovo potomstvo(33); poziva Komisiju da bez odgode izradi sveobuhvatnu strategiju protiv endokrinih disruptora kojom bi se, po potrebi, obuhvatila provedba europskog zakonodavstva povezanog sa stavljanjem na tržište pesticida i biocida i kojom će se postrožiti pravila za sprečavanje profesionalnih rizika; ističe da je potpora EU-a za istraživanje sigurnijih alternativa ključna s obzirom na primjenu načela predostrožnosti i zamjene;

29.  poziva Komisiju da se u Okvirnoj strategiji EU-a o zdravlju i sigurnosti na radu za razdoblje od 2014. – 2020. zauzme za poboljšanje prevencije oboljenja povezanih s radnim mjestom, posebno o područjima nanotehnologije i biotehnlogije; ističe neizvjesnost raspodjele i korištenja nanomaterijala i vjeruje da su potrebna daljnja istraživanja o rizicima za zdravlje i sigurnost na radu povezanima s novim tehnologijama; u tom smislu vjeruje da treba primijeniti načelo predostrožnosti kako bi se smanjili potencijalni rizici za zdravlje i sigurnost radnika koji primjenjuju nanotehnologije;

30.  skreće pozornost Komisije na sve veći broj radnika koji pate od kroničnih bolesti na radu; mišljenja je da bi ljudi koji su u terminalnoj fazi bolesti ili pate od kroničnih i dugoročnih stanja i invaliditeta trebali imati pristup sigurnim i pristupačnim radnim mjestima; zahtijeva od država članica da se usmjere na zadržavanje i integraciju ljudi koji boluju od kroničnih bolesti te da podrže razumnu prilagodnu radnih mjesta koja će zajamčiti pravovremeni povratak na posao; poziva Komisiju da potiče mjere integracije i rehabilitacije za ljude s invaliditetom te da podrži napore država članica jačanjem svijesti te određivanjem i razmjenom dobrih praksi o smještaju i prilagodbi na radnom mjestu; zahtijeva od Eurofounda da dodatno ispita i analizira mogućnosti zapošljavanja i stupanj zapošljivosti ljudi koji pate od kroničnih oboljenja;

31.  napominje da tehnološke inovacije mogu biti od koristi za šire društvo; ipak je zabrinut zbog novih rizika koji su nastali kao rezultat tih promjena; u tom smislu pozdravlja namjeru Komisije da uspostavi mrežu stručnjaka i znanstvenika u području sigurnosti i zdravlja na radu kako bi bolje rješavali buduće izazove; ističe sve veću uporabu pametnih robota za suradnju, na primjer u industrijskoj proizvodnji, bolnicama i staračkim domovima; poziva Komisiju i države članice da odrede potencijalne rizike za zdravlje i sigurnost na radu koji proizlaze iz tehnoloških inovacija te da poduzme odgovarajuće mjere da ih neutralizira;

32.  poziva Komisiju i države članice da razrade i provedu program za sustavno praćenje, upravljanje i podršku radnicima koji su pogođeni psihosocijalnim rizicima, kao što su stres, depresija i sindrom izgaranja na poslu kako bi, između ostalog, izradili učinkovite preporuke i smjernice za borbu protiv tih rizika; ističe da je stres na poslu prepoznat kao velika prepreka produktivnosti i kvaliteti života; u tom smislu napominje da na mentalno zdravlje i psihosocijalne rizike mogu utjecati različiti faktori, od kojih nisu svi povezani s poslom; ipak ističe da psihosocijalni rizici i stres povezan uz posao predstavljaju strukturni problem povezan s organizacijom posla te da je moguće spriječiti i upravljati psihosocijalnim rizicima i stresom povezanim s poslom; ističe da je prilikom revizije strateške reforme o zdravlju i sigurnosti na radu 2016. važno provesti studije, poboljšati prevenciju i razmotriti nove mjere koje se temelje na razmjeni najboljih praksi i alata za integraciju na tržište rada;

33.  pozdravlja kampanju za zdravu radnu okolinu; naglašava da inicijative za smanjenje stresa na radnom mjestu moraju sadržavati rodnu dimenziju vodeći računa o specifičnim radnim uvjetima za žene;

34.  skreće pozornost na problem maltretiranja i mogućih posljedica na psihosocijalno zdravlje; upućuje na važnost borbe protiv uznemirivanja i nasilja na radnom mjestu te stoga poziva Komisiju da u uskoj suradnji sa socijalnim partnerima razmotri predaju prijedloga akta koji se temelji na okvirnom sporazumu o zlostavljanju i nasilju na radu; nadalje poziva države članice da razrade učinkovite nacionalne strategije za borbu protiv nasilja na radnom mjestu;

35.  poziva Komisiju i države članice da prilagode ciljani pristup kako bi se uklonila nesigurna radna mjesta te da uzme u obzir negativne učinke nesigurnih radnih mjesta na zdravlje i sigurnost na radu; ističe da radnici s netipičnim ugovorima mogu imati veće poteškoće u pristupu školovanju ili uslugama u vezi za zdravljem i sigurnošću na radu; naglašava da je važno poboljšati zdravlje i sigurnost svih radnika u svim oblicima zapošljavanja, uključujući i one osjetljive skupine kao što su mladi ili ljudi koji su dugoročno nezaposleni; poziva države članice da poštuju zahtjeve navedene u Direktivi 96/71/EZ za borbu protiv socijalnog dampinga te da u tom smislu poduzmu sve potrebne mjere za jačanje i zaštitu prava upućenih radnika kako uživali ravnopravne zdravstvene i sigurnosne uvjete na radu;

36.  ističe da bi rad u sektoru u domaćinstva treblo uzeti u obzir pri razmatranju poboljšanja zdravlja i sigurnosti na radu; poziva poslodavce i tvorce politike da zajamče i omoguće razumnu ravnotežu između privatnog života i posla, vodeći računa o rastućem broju zaposlenika koji trebaju kombinirati posao i skrb; ističe važnost rješavanja prekomjernih radnih sati kako bi se zajamčila ravnoteža između posla i obiteljskog života; poziva države članice da u potpunosti provedu Direktivu 2003/88/EZ i u tom smislu naglašava važnost nadziranja sukladnosti s odredbom o najvećem broju radnih sati;

37.  poziva Komisiju i države članice da osmisle odgovarajuće politike kako bi se riješilo starenje radne snage; vjeruje da bi se regulatornim okvirom o zdravlju i sigurnosti na radu trebalo promicati održivu radnu dob i zdravo starenje; poziva države članice da promiču mjere rehabilitacije i reintegracije za starije radnike provedbom rezultata pilot projekta EU-a o zdravlju i sigurnosti starijih radnika;

38.  ističe važnost mjera zdravlja i sigurnosti na radu koje se odnose na posebne izazove i rizike s kojima se žene susreću na radnom mjestu, uključujući seksualno uznemirivanje; poziva Komisiju i socijalne partnere da zajamče uravnoteženiju zastupljenost muškaraca i žena u svim postupcima socijalnih dijaloga; poziva Komisiju da uzme u obzir dimenziju jednakosti spolova kao dio revizije strateškog okvira u vezi sa sigurnošću i zdravljem na radu za 2016.; poziva Komisiju da razradi europsku strategiju za borbu protiv nasilja na ženama na radnom mjestu te da kao dio tog postupka procjeni bi li revidirati Direktivu 2006/54/EZ kako bi se proširilo njezino područje djelovanja tako da obuhvaća nove oblike nasilja i uznemirivanja; poziva države članice da provedu Preporuku Komisije 92/131/EEZ u cilju jačanja osviještenosti o seksualnom uznemirivanju i drugim oblicima seksualnog maltretiranja;

39.  skreće pozornost Komisije na ulogu koju odbori sektorskog socijalnog dijaloga mogu imati u rješavanju specifičnih rizika za sigurnost i zdravlje na radu i stvaranje potencijalne dodane vrijednosti uz pomoć sporazuma između socijalnih partnera, koristeći cjelokupno znanje o određenim situacijama u sektoru;

40.  ističe da bi Komisija trebala prikupljati podatke, provoditi istraživanja i razraditi posebne statističke metode ovisno o spolu i dobi za procjenu prevencije s ciljem rješavanja posebnih izazova s kojima se na radnom mjestu suočavaju posebne skupine, uključujući i žene;

41.  ističe važnost većeg ulaganja u politike sprečavanja rizika te promicanja, razvoja i podrške kulturi prevencije u pogledu zdravlja i sigurnosti na radu; poziva države članice da promiču jačanje svijesti i daju veću važnost sprečavanju i sigurnosti i zdravlju na radu u nastavnim kurikuluma na svim razinama, uključujući i tijekom pripravništva; smatra da je važno što ranije usmjeriti se na prevenciju u postupku proizvodnje te promicati provedbu programa sustavne prevencije koji se temelje na procjenama rizika kojima se potiče poslodavce i radnike da pridonose sigurnom i zdravom radnom okruženju; ističe da je u mnogim državama članicama kvaliteta preventivnih usluga ključna za potporu tvrtkama, posebno malim i srednjim poduzećima, da provode procjenu rizika i poduzimaju primjerene preventivne mjere; poziva Komisiju da ispita zadaće i edukativne potrebe preventivnih službi koje su navedene u nacionalnom zakonodavstvu država članica;

42.  ističe da žene moraju biti uključene u postupak donošenja odluka u vezi s razvojem boljih zdravstvenih i sigurnosnih praksi u njihovim radnim okruženjima;

43.  poziva Komisiju da ne zanemari pitanje nastanka specifičnih karcinoma povezanih s radnim mjestom, kao što je na primjer tumor nosne šupljine koji je učestaliji ako dišni putovi radnika nisu na odgovarajući način zaštićeni protiv relativno uobičajenih vrsta čestica koje nastaju kao rezultat obrađivanja drva, kože, brašna, tkanina, nikla i drugih materijala;

44.  potiče države članice da zajamče jednaka radnička prava i jednak pristup uslugama javnog zdravstva svim svojim građanima, posebno ženama u ruralnim područjima i drugim ugroženim skupinama građana;

Statistički podaci

45.  poziva Komisiju i države članice da poboljšaju prikupljanje pouzdanih i usporedivih podataka o profesionalnim bolestima, izloženosti i opasnosti u svim sektorima, uključujući i javni sektor, s ciljem utvrđivanja najboljih praksi, promicanja komparativnog učenja i stvaranja zajedničke baze podataka o profesionalnoj izloženosti bez stvaranja nerazmjernih troškova; ističe da je važno uključiti nacionale stručnjake i osvježavati bazu podataka; poziva države članice i Komisiju da prikupljaju više podataka o rizicima povezanima s digitalizacijom, sigurnošću na prometnicama povezanom s radnom i učincima krize na zdravlje i sigurnost na radu;

46.  poziva Komisiju i države članice da prikupljaju kvalitetne statističke podatke ovisno o spolu i dobi o oboljenjima na radnom mjestu s ciljem stalnog poboljšanja i prilagodbe, ako je potrebno, zakonodavnog okvira u skladu s novim rizicima i rizicima u nastanku;

47.  poziva države članice da provedu studije radi utvrđivanja prevalencije mišićno-koštanih poremećaja povezanih s radom na nacionalnoj razini kod radno aktivnog stanovništva općenito, prema spolu, dobi i sektoru gospodarske aktivnosti u cilju sprečavanja i borbe protiv tih poremećaja;

48.  naglašava važnost ažuriranja i određivanja zajedničkih zdravstvenih pokazatelja i definicija oboljenja povezanih s radom, uključujući i stres na poslu, te brojnih statističkih podataka za cijeli EU s ciljem smanjenja učestalosti profesionalnih bolesti;

49.  ističe probleme u prikupljanju podataka u mnogim državama članicama; poziva na poboljšanje rada agencija EU-OSHA i Eurofound; poziva države članice da poduzmu sve potrebne korake kako bi se zajamčilo da radnici prijavljuju nezgode na radu;

Međunarodni napori

50.  poziva Vijeće i Komisiju da zajamče da se svim trgovinskim sporazumima s trećim zemljama poboljšava radno okruženje kako bi se zaštitili zdravlje i sigurnost radnika;

51.  ističe da je u interesu EU-a povisiti standarde na tržištu rada, uključujući i razinu zdravlja i sigurnosti na radu u cijelom svijetu, ali da mu je to i obveza;

52.  poziva Komisiju da osnaži suradnju o pitanjima zdravlja i sigurnost na radu s međunarodnim organizacijama, kao što su Međunarodna organizacija rada, OECD, G20 i Svjetska zdravstvena organizacija;

53.  izražava žaljenje zbog toga što sve države članice nisu ratificirale Konvenciju Međunarodne organizacije rada br. 187 o promicanju okvira za sigurnost i zdravlje na radnom mjestu; poziva sve države članice da ratificiraju konvenciju;

o
o   o

54.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 354, 31.12.2008., str. 70.
(2) SL L 183, 29.6.1989., str. 1
(3) SL L 299, 18.11.2003., str. 9.
(4) SL L 204, 26.7.2006., str. 23
(5) SL L 165, 27.6.2007., str. 21.
(6) SL C 77 E, 28.3.2002., str. 138.
(7) SL C 304 E, 1.12.2005., str. 400.
(8) SL C 303 E, 13.12.2006., str.754.
(9) SL C 102 E, 24.4.2008., str.321.
(10) SL C 41 E, 19.2.2009., str.14.
(11) SL C 99 E, 3.4.2012., str. 101.
(12) SL C 168 E, 14.6.2013., str. 102.
(13) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0093.
(14) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0012.
(15) Povelja Europske unije o temeljnim pravima, članak 31. stavak 1.: Svaki radnik ima pravo na radne uvjete kojima se poštuje njegovo zdravlje, sigurnost i dostojanstvo.
(16) Drugo europsko izvješće o ispitivanju poduzeća o novim i nadolazećim rizicima (ESENER-2), EU-OSHA (2015.).
(17) Eurofound: „Radni uvjeti radne snage koja stari”, Eurofound (2008.).
(18) Izjava direktora agencije EU-OSHA, 18.11.2014.
(19) Izvješće o mogućnostima zapošljavanja za ljude koji pate od kroničnih oboljenja, Eurofound (2014.).
(20) Procjena europske strategije o zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu za razdoblje između 2007. i 2012., EZ (2013.) i Društveno ekonomski troškovi nesreća na radu i lošeg zdravlja uzrokovanog poslom, EZ (2012.).
(21) Izračun koristi poduzeća od ulaganja u prevenciju na međunarodnoj razini: troškovi i koristi ulaganja u zdravlje i sigurnost na radu u poduzećima, DGUV (2013.).
(22) Peto europsko istraživanje o radnim uvjetima, pregledno izvješće, Eurofound (2012.).
(23) Drugo europsko izvješće o ispitivanju poduzeća o novim i nadolazećim rizicima (ESENER-2), EU-OSHA (2015.).
(24) Drugo europsko izvješće o ispitivanju poduzeća o novim i nadolazećim rizicima (ESENER-2), EU-OSHA (2015.).
(25) Zastupanje i savjetovanje radnika o zdravlju i sigurnosti na radu, EU-OSHA (2012.).
(26) Fleksibilni oblici posla: vrlo netipični oblici ugovora, Eurofound (2010.) i Zdravlje i dobrobit na radnom mjestu: Izvješće koje se temelji na 5. europskom istraživanju o radnim uvjetima, Eurofound (2012.).
(27) Peto istraživanje o radnim uvjetima, pregledno izvješće, Eurofound (2012.) i Treće europsko istraživanje o poduzećima, Eurofound (2015.).
(28) Izvješće o aktualnom stanju u odnosu na sustave profesionalnih bolesti u državama članicama EU-a i državama EFTA-e/EGP-a, EZ (2013.).
(29)EU-OSHA, 2013. Novi rizici i trendovi u sigurnosti i zdravlju žena na poslu.
(30)Zdravlje na radu i sigurnosni rizici za najosjetljivije radnike, Resorni odjel A EP-a, Ekonomska i znanstvena politika, 2011., str. 40.
(31) SL C 230, 14.7.2015., str. 82.
(32) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0093.
(33) Trošak nedjelovanja, Nordon (2014.) i Izvješće o endokrinim disruptorima, vrijeme upozorenja, Gilbert Barbier (2011.).

Pravna napomena