Indeks 
Usvojeni tekstovi
Srijeda, 16. prosinca 2015. - StrasbourgZavršno izdanje
Neulaganje prigovora na delegirani akt: pravila za primjenu Financijske uredbe
 Neulaganje prigovora na delegirani akt: ogledna financijska uredba za tijela javno-privatnog partnerstva
 Produljenje mandata predsjednika Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA)
 Produljenje mandata predsjednika Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (EIOPA)
 Produljenje mandata predsjednika Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA)
 Operativna i strateška suradnja između Bosne i Hercegovine i Europola *
 Mobilizacija Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji: zahtjev Irske - EGF/2015/006 IE/PWA International
 Popis invazivnih stranih vrsta
 Proizvodi koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz NK603 x T25, sastoje se ili su proizvedeni od njega
 Uvođenje transparentnosti, koordinacije i konvergencije politike poreza na dobit u Uniji
 Odnosi EU-a i Kine
 Priprema za Svjetski humanitarni sastanak na vrhu: izazovi i mogućnosti za pružanje humanitarne pomoći
 Razvoj održive europske industrije osnovnih metala
 Stanje u Mađarskoj: daljnje postupanje nakon usvajanja Rezolucije Europskog parlamenta od 10. lipnja 2015.

Neulaganje prigovora na delegirani akt: pravila za primjenu Financijske uredbe
PDF 249kWORD 69k
Odluka Europskog parlamenta o neulaganju prigovora na Delegiranu uredbu Komisije od 30. listopada 2015. o izmjeni Delegirane uredbe (EU) br. 1268/2012 o pravilima primjene Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Europske unije (C(2015)07555 – (2015/2939(DEA))
P8_TA(2015)0448B8-1336/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije (C(2015)07555),

–  uzimajući u obzir pismo Komisije od 12. studenoga 2015. kojim od Europskog parlamenta traži da izjavi kako neće ulagati prigovor na Delegiranu uredbu,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za proračune i Odbora za proračunski nadzor predsjedniku Konferencije predsjednika odbora od 27. studenoga 2015.,

–  uzimajući u obzir članak 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije(1), a posebno njezin članak 210.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) 2015/1929 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. listopada 2015. o izmjeni Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012(2),

–  uzimajući u obzir preporuku odluke Odbora za proračune i Odbora za proračunski nadzor,

–  uzimajući u obzir članak 105. stavak 6. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir činjenicu da nisu uloženi prigovori u roku propisanom člankom 105. stavkom 6. trećom i četvrtom alinejom Poslovnika, koji rok istekao 15. prosinca 2015.,

A.  budući da je zbog Direktive 2014/23/EU(3) i Direktive 2014/24/EU(4) koje države članice moraju prenijeti u nacionalno zakonodavstvo do 18. travnja 2016. nužno izmijeniti i Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 i Delegiranu uredbu Komisije (EU) br. 1268/2012 o pravilima za primjenu Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 u vezi s postupcima javne nabave institucija EU-a i ugovora koje sklapaju za svoj račun;

B.  budući da je u skladu s tim 28. listopada 2015. Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 izmijenjena Uredbom (EU, Euratom) 2015/1929 koja je stupila na snagu 30. listopada 2015. i njome usklađena s navedenim direktivama;

C.  budući da je Komisija 30. listopada 2015. donijela Delegiranu uredbu C(2015)07555 kako bi se odgovarajuće ažuriranje Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 1268/2012 moglo početi primjenjivati od početka financijske godine čime će se zajamčiti primjena novih pravila o javnoj nabavi EU-a i ugovora o koncesiji bez ikakvih poteškoća;

D.  budući da, u skladu s člankom 210. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 kojim se Komisija ovlašćuje za donošenje takvih delegiranih akata, Delegirana uredba C(2015)07555 može u načelu stupiti na snagu tek na kraju razdoblja u kojem Parlament i Vijeće obavljaju provjeru, a koje teče dva mjeseca od datuma obavijesti, odnosno do 30. prosinca 2015., i može se produljiti za još dva mjeseca;

E.  no budući da je Komisija 12. studenoga 2015. zatražila od Parlamenta da joj najkasnije do 21. prosinca 2015. javi ako nema prigovora na delegirani akt kako bi došlo do objave u Službenom listu do 31. prosinca 2015. čime bi se zajamčilo stupanje na snagu delegiranog akta 1. siječnja 2016., kako je i predviđeno, a za što je potrebno dostaviti ga Uredu za publikacije do 21. prosinca 2015.;

1.  izjavljuje da ne ulaže prigovor na Delegiranu uredbu;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 298, 26.10.2012., str. 1.
(2) SL L 286, 30.10.2015., str. 1.
(3) Direktiva 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o dodjeli ugovora o koncesiji (SL L 94, 28.3.2014., str. 1.).
(4) Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL L 94, 28.3.2014., str. 65.).


Neulaganje prigovora na delegirani akt: ogledna financijska uredba za tijela javno-privatnog partnerstva
PDF 250kWORD 69k
Odluka Europskog parlamenta o neulaganju prigovora na Delegiranu uredbu Komisije od 30. listopada 2015. o izmjeni Delegirane uredbe (EU) br. 110/2014 o oglednoj financijskoj uredbi za tijela javno-privatnog partnerstva iz članka 209. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (C(2015)07554 – 2015/2940(DEA))
P8_TA(2015)0449B8-1337/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije (C(2015)07554),

–  uzimajući u obzir pismo Komisije od 12. studenoga 2015. kojim od Europskog parlamenta traži da izjavi kako neće ulagati prigovor na Delegiranu uredbu,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za proračune i Odbora za proračunski nadzor predsjedniku Konferencije predsjednika odbora od 27. studenoga 2015.,

–  uzimajući u obzir članak 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(1), a posebno njezin članak 210.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) 2015/1929 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. listopada 2015. o izmjeni Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012(2),

–  uzimajući u obzir preporuku odluke Odbora za proračune i Odbora za proračunski nadzor,

–  uzimajući u obzir članak 105. stavak 6. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir činjenicu da nisu uloženi prigovori u roku propisanom člankom 105. stavkom 6. trećom i četvrtom alinejom Poslovnika, koji rok je istekao 15. prosinca 2015.,

A.  budući da su u zajedničkoj izjavi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o zasebnim razrješnicama za zajednička poduzeća iz članka 209. Financijske uredbe(3), te tri institucije izrazile svoju namjeru da „u okviru predstojeće revizije Financijske uredbe predlože relevantne izmjene njezinog članka 209. i članka 60. stavka 7.”;

B.  budući da je 28. listopada 2015. Uredbom (EU, Euratom) br. 2015/1929 izmijenjena Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012, čime se Financijska uredba usklađuje s direktivama 2014/23/EU(4) i 2014/24/EU(5) te se jača sustav zaštite proračuna EU-a, a također su izmijenjeni njezini članci 209. i 60., dok se pravila o razrješnicama, vanjskoj reviziji i godišnjim izvješćima tijela koja djeluju u skladu s člankom 209. Financijske uredbe usklađuju s pravilima onih tijela koja djeluju u skladu člankom 208.;

C.  budući da je Komisija 30. listopada 2015. donijela Delegiranu uredbu (C(2015)07554) kojom se ažurira Delegirana uredba (EU) br. 110/2014 o oglednoj financijskoj uredbi za tijela javno-privatnog partnerstva iz članka 209. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (usklađivanje s odgovarajućim odredbama Delegirane uredbe (EU) br. 1271/2013 koja se primjenjuje na tijela iz članka 208. Financijske uredbe) u cilju njezine primjene od početka financijske godine, uz jasan prijelaz na nova pravila;

D.  budući da, u skladu s člankom 210. Uredbe (EU, Eurotom) br. 966/2012 kojom se ovlašćuje Komisija da donosi delegirane akte, Delegirana uredba (C(2015)07554) može načelno stupiti na snagu samo na kraju razdoblja razmatranja koje je na raspolaganju Parlamentu i Vijeću i koje traje dva mjeseca od dana slanja obavijesti, odnosno do 30. prosinca 2015., i može se produljiti za još dva mjeseca;

E.  budući da je Komisija, međutim, 12. studenoga 2015. od Parlamenta zatražila da u slučaju da nema namjeru uložiti prigovor na delegirani akt o tome obavijesti Komisiju najkasnije do 21. prosinca 2015. s obzirom na to da bi delegirani akt, kako bi se omogućila njegova pravovremena objava u Službenom listu prije 31. prosinca 2015. i time zajamčilo njegovo stupanje na snagu 1. siječnja 2016., kako je predviđeno, trebao biti proslijeđen Uredu za publikacije do 21. prosinca 2015.;

1.  izjavljuje da ne ulaže prigovor na Delegiranu uredbu;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu odluku proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)SL L 298, 26.10.2012., str.1.
(2)SL L 286, 30.10.2015., str.1.
(3)SL L 163, 29.5.2014., str. 21.
(4)Direktiva 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o dodjeli ugovorâ o koncesiji (SL L 94, 28.3.2014., str. 1.).
(5)Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL L 94, 28.3.2014., str. 65.).


Produljenje mandata predsjednika Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA)
PDF 238kWORD 62k
Odluka Europskog parlamenta od 16. prosinca 2015. o produženju mandata predsjedniku Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA) (C8-0313/2015 – 2015/0903(NLE))
P8_TA(2015)0450A8-0347/2015

(Odobrenje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Odbora nadzornika Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA) od 8. rujna 2015. za produženje mandata predsjedniku EBA-e na sljedećih pet godina (C8-0313/2015),

–  uzimajući u obzir članak 48. stavak 4. Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenog 2010. o osnivanju Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo), o izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i o stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/78/EZ(1),

–  uzimajući u obzir svoj Poslovnik,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8‑0347/2015),

A.  budući da je prvog predsjednika EBA-e imenovao Odbor nadzornika EBA-e 2011. nakon otvorenog selekcijskog postupka na razdoblje od pet godina u skladu s člankom 48. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1093/2010;

B.  budući da je člankom 48. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1093/2010 predviđeno da Odbor nadzornika EBA-e, vodeći računa o procjeni, može jednom produžiti mandat predsjedniku EBA-e, što podliježe potvrdi Europskog parlamenta;

C.  budući da je 8. rujna 2015. Odbor nadzornika EBA-e predložio produženje mandata Andrei Enriji, aktualnom predsjedniku EBA-e, na sljedećih pet godina te da je o tome obavijestio Europski parlament;

D.  budući da je 17. studenoga 2015. Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku održao saslušanje Andree Enrije, aktualnog predsjednika EBA-e, na kojem je dao uvodnu izjavu i potom odgovarao na pitanja članova Odbora;

1.  prihvaća prijedlog za produženje mandata Andrei Enriji kao predsjedniku EBA-e na sljedećih pet godina;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću Komisiji, EBA-i i vladama država članica.

(1)SL L 331, 15.12.2010., str. 12.


Produljenje mandata predsjednika Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (EIOPA)
PDF 239kWORD 64k
Odluka Europskog parlamenta od 16. prosinca 2015. o produženju mandata predsjedniku Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (EIOPA) (C8-0314/2015 – 2015/0904(NLE))
P8_TA(2015)0451A8-0348/2015

(Odobrenje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Odbora nadzornika Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (EIOPA) od 30. rujna 2015. za produženje mandata predsjedniku EIOPA-e na sljedećih pet godina (C8-0314/2015),

–  uzimajući u obzir članak 48. stavak 4. Uredbe (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenog 2010. o osnivanju Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje), o izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i o stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/79/EZ(1),

–  uzimajući u obzir svoj Poslovnik,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0348/2015),

A.  budući da je prvog predsjednika EIOPA-e imenovao Odbor nadzornika EIOPA-e 2011. nakon otvorenog selekcijskog postupka na razdoblje od pet godina u skladu s člankom 48. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1094/2010;

B.  budući da je člankom 48. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1094/2010 predviđeno da Odbor nadzornika EIOPA-e, vodeći računa o procjeni, može jednom produžiti mandat predsjedniku EIOPA-e, što podliježe potvrdi Europskog parlamenta;

C.  budući da je 30. rujna 2015. Odbor nadzornika EIOPA-e predložio produženje mandata Gabrielu Bernardinu, aktualnom predsjedniku EIOPA-e, na sljedećih pet godina te da je o tome obavijestio Europski parlament;

D.  budući da je 17. studenog 2015. Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku održao saslušanje Gabriela Bernardina, aktualnog predsjednika EIOPA-e, na kojem je dao uvodnu izjavu i potom odgovarao na pitanja članova Odbora;

1.  Prihvaća prijedlog o produženju mandata Gabrielu Bernardinu kao predsjedniku EIOPA-e na sljedećih pet godina;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu odluku proslijedi Vijeću, Komisiji, EIOPA-i i vladama država članica.

(1) SL L 331, 15.12.2010., str. 48.


Produljenje mandata predsjednika Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA)
PDF 238kWORD 62k
Odluka Europskog parlamenta od 16. prosinca 2015. o produženju mandata predsjedniku Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) (C8-0315/2015 – 2015/0905(NLE))
P8_TA(2015)0452A8-0346/2015

(Odobrenje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Odbora nadzornika Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) od 24. rujna 2015. za produženje mandata predsjedniku ESMA-e na sljedećih pet godina (C8-0315/2015),

–  uzimajući u obzir članak 48. stavak 4. Uredbe (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenog 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala), o izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i o stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/77/EZ(1),

–  uzimajući u obzir svoj Poslovnik,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8‑0346/2015),

A.  budući da je prvog predsjednika ESMA-e Odbor nadzornika imenovao 2011. nakon otvorenog selekcijskog postupka na mandat od pet godina u skladu s člankom 48. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1095/2010;

B.  budući da je člankom 48. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1095/2010 predviđeno da Odbor nadzornika, vodeći računa o procjeni, može jednom produžiti mandat predsjedniku ESMA-e, što podliježe potvrdi Europskog parlamenta;

C.  budući da je 24. rujna 2015. Odbor nadzornika ESMA-e predložio produženje mandata Stevenu Maijooru, aktualnom predsjedniku ESMA-e, na sljedećih pet godina te da je o tome obavijestio Europski parlament;

D.  budući da je 17. studenog 2015. Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku održao saslušanje Stevena Maijoora, aktualnog predsjednika ESMA-e, na kojem je dao uvodnu izjavu i potom odgovarao na pitanja članova Odbora;

1.  prihvaća prijedlog za produženje mandata Stevenu Maijooru kao predsjedniku ESMA-e na sljedećih pet godina;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu odluku proslijedi Vijeću, Komisiji, ESMA-i i vladama država članica.

(1)SL L 331, 15.12.2010., str. 84.


Operativna i strateška suradnja između Bosne i Hercegovine i Europola *
PDF 244kWORD 63k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. prosinca 2015. o nacrtu provedbene odluke Vijeća kojom se Europskom policijskom uredu (Europol) odobrava sklapanje Sporazuma o operativnoj i strateškoj suradnji između Bosne i Hercegovine i Europola (10509/2015 – C8-0276/2015 – 2015/0808(CNS))
P8_TA(2015)0453A8-0352/2015

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt Vijeća (10509/2015),

–  uzimajući u obzir članak 39. stavak 1. Ugovora o Europskoj uniji, izmijenjen Ugovorom iz Amsterdama, i članak 9. Protokola br. 36 o prijelaznim odredbama na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0276/2015),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2009/371/PUP od 6. travnja 2009. o osnivanju Europskog policijskog ureda (Europol)(1), a posebno njezin članak 23. stavak 2.,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2009/934/PUP od 30. studenoga 2009. o donošenju provedbenih pravila kojima se uređuju odnosi Europola s partnerima, uključujući razmjenu osobnih podataka i klasificiranih informacija(2), a posebno njezine članke 5. i 6.,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2009/935/PUP od 30. studenoga 2009. o određivanju popisa trećih država i organizacija s kojima Europol sklapa sporazume(3),

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0352/2015),

1.  prihvaća nacrt Vijeća;

2.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

3.  traži od Vijeća da se s njim ponovno savjetuje ako namjerava bitno izmijeniti tekst koji je Parlament prihvatio;

4.  poziva Komisiju da nakon stupanja na snagu nove uredbe o Europolu (2013/0091(COD)) ocijeni odredbe iz Sporazuma o suradnji, posebno u pogledu zaštite podataka; poziva Komisiju da obavijesti Parlament i Vijeće o rezultatima tog ocjenjivanja te da po potrebi podnese preporuku za odobrenje započinjanja ponovnih međunarodnih pregovora o Sporazumu;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i Europolu.

(1)SL L 121, 15.5.2009., str. 37.
(2)SL L 325, 11.12.2009., str. 6.
(3)SL L 325, 11.12.2009., str. 12.


Mobilizacija Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji: zahtjev Irske - EGF/2015/006 IE/PWA International
PDF 421kWORD 86k
Rezolucija
Prilog
Rezolucija Europskog parlamenta od 16. prosinca 2015. o prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji u skladu s točkom 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (zahtjev EGF/2015/006 – IE/PWA International, iz Irske) (COM(2015)0555 – C8-0329/2015 – 2015/2295(BUD))
P8_TA(2015)0454A8-0363/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2015)0555 – C8‑0329/2015),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1309/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za prilagodbu globalizaciji (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1927/2006.(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(2), a posebno njezin članak 12.,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(3) (Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013.), a posebno njegovu točku 13.,

–  uzimajući u obzir postupak trijaloga predviđen točkom 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013.,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za regionalni razvoj,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A8-0363/2015),

A.  budući da je Unija uspostavila zakonodavne i proračunske instrumente kako bi pružila dodatnu potporu radnicima koji su pogođeni posljedicama velikih strukturnih promjena u tokovima svjetske trgovine ili posljedicama svjetske financijske i gospodarske krize te kako bi im se pomoglo pri reintegraciji u tržište rada;

B.  budući da bi financijska pomoć Unije radnicima koji su proglašeni viškom trebala biti dinamična i dostupna što je brže i učinkovitije moguće, u skladu sa Zajedničkom izjavom Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije usvojenom tijekom sastanka mirenja 17. srpnja 2008. te uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. u pogledu donošenja odluka o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (EGF);

C.  budući da je donošenje Uredbe o EGF-u odraz sporazuma između Parlamenta i Vijeća o ponovnom uvođenju kriterija za mobilizaciju fonda u slučaju krize, o određivanju financijskog doprinosa Unije na 60 % ukupnog procijenjenog troška predloženih mjera, o povećanju učinkovitosti pri postupanju sa zahtjevima za mobilizaciju EGF-a u Komisiji, Parlamentu i Vijeću skraćivanjem vremena za procjenu i odobrenje, o proširenju popisa prihvatljivih djelovanja i korisnika obuhvaćanjem samozaposlenih osoba i mladih te o financiranju poticaja za osnivanje vlastitih poduzeća;

D.  budući da je Irska podnijela zahtjev EGF/2015/006 IE/PWA International za financijski doprinos iz EGF-a nakon otpuštanja 108 radnika u poduzeću PWA International Ltd (PWAI) koje posluje u okviru odjeljka 33. klasifikacije gospodarskih djelatnosti NACE Rev. 2 („Popravak i instaliranje strojeva i opreme”)(4) u južnoj i istočnoj Irskoj koja je regija razine NUTS 2 i budući da se procjenjuje da će u mjerama sudjelovati svi otpušteni radnici;

E.  budući da se zahtjevom ne ispunjavaju uobičajeni kriteriji prihvatljivosti utvrđeni Uredbom o EGF-u u pogledu broja otpuštenih radnika i da se podnosi na temelju intervencijskih kriterija iz članka 4. stavka 2. te Uredbe, u kojem se dopuštaju izuzeća u izvanrednim okolnostima;

1.  slaže se s Komisijom da se argumenti koje Irska navodi mogu ocijeniti kao „izvanredne okolnosti” i da stoga Irska ima pravo na financijski doprinos u iznosu od 442 293 EUR na temelju te Uredbe;

2.  napominje da su irske vlasti 19. lipnja 2015. podnijele zahtjev za financijski doprinos iz EGF-a te da je Komisija s ocjenjivanjem toga zahtjeva završila 6. studenog 2015.; izražava zadovoljstvo zbog razdoblja ocjenjivanja kraćeg od pet mjeseci;

3.  napominje da je poduzeće PWAI osnovano 1989. u Rathcooleu, u okrugu Dublin, kao zajednički pothvat poduzeća United Technologies Corporation i Lufthansa Technik Airmotive Ireland;

4.  napominje da se Irska tijekom 90-ih godina 20. stoljeća specijalizirala za sektor održavanja, popravka i remonta zrakoplova, koji joj je tada dobro služio, no to ju je učinilo posebno podložnom utjecaju trenda smještanja aktivnosti toga sektora u mjesta koja su blizu centara globalne zrakoplovne ekspanzije, tj. u Aziju, i nepovoljnom učinku svjetskih trgovinskih sporazuma; smatra da je postojanje još dvaju irskih zahtjeva za doprinos iz EGF-a u sektoru popravka i instaliranja strojeva i opreme(5) dokaz te podložnosti; također napominje da su aktivnosti održavanja, popravka i remonta zrakoplova u Europi ozbiljno ugrožene, a posebno u Irskoj gdje je 2009. zatvoreno poduzeće SR Technics, a 2014. je ista sudbina zadesila i poduzeće Lufthansa Technik Airmotive Ireland, pri čemu je izgubljeno oko 1520 radnih mjesta;

5.  napominje da iako je stopa nezaposlenosti u južnom Dublinu (11,61 %) samo malo viša u odnosu na nacionalni prosjek (10,83 %), ti podaci ne odražavaju silno nepovoljan položaj lokalnih područja i da je zatvaranje poduzeća PWAI imalo ozbiljan utjecaj na zapošljavanje i na lokalno, regionalno i nacionalno gospodarstvo na temelju teškoga stanja na tom području koje je trajalo i prije toga uza zbirni učinak triju velikih zatvaranja u sektoru održavanja, popravka i remonta zrakoplova u kratkome razdoblju;

6.  slaže se da se prethodnim teškim stanjem na tom , uza zbirni učinak triju velikih zatvaranja u sektoru održavanja, popravka i remonta zrakoplova u kratkome razdoblju, te činjenicom da u Irskoj nema drugih poslodavaca u tom sektoru može opravdati izuzeće iz uvjeta o pragu od 500 otpuštenih radnika određenog u članku 4. stavku 1. Uredbe o EGF-u; u tom smislu ponavlja svoju preporuku Komisiji da ili razjasni kriterije za izuzeće određene u članku 4. stavku 1. Uredbe o EGF-u ili snizi granicu od 500 otpuštenih radnika;

7.  pozdravlja činjenicu da su irske vlasti radi brze pomoći radnicima odlučile pokrenuti pružanje usluga prilagođenih potrebama pogođenih radnika 22. svibnja 2015., znatno prije donošenja konačne odluke o odobravanju sredstava iz EGF-a za predloženi usklađeni paket;

8.  nadalje pozdravlja činjenicu da će se 108 mladih ljudi koji nisu zaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju i mlađi su od 25 godina na dan podnošenja zahtjeva također moći koristiti uslugama prilagođenima potrebama koje će se sufinancirati iz EGF-a;

9.  napominje da Irska planira uvesti pet vrsta mjera za otpuštene radnike koji su obuhvaćeni tim zahtjevom: (i) profesionalnu orijentaciju i potporu za planiranje i razvoj karijere, (ii) bespovratna sredstva EGF-a za osposobljavanje, (iii) programe osposobljavanja i daljnjeg obrazovanja, (iv) programe visokog obrazovanja i (v) vremenski ograničene naknade; preporučuje da taj program EGF-a slijedi program sličan programu EGF-a za poduzeće SR Technics koji je doveo do pozitivnoga ishoda te je 53,45 % korisnika u rujnu 2012. opet bilo zaposleno, i to manje od 12 mjeseci od završetka programa; napominje da će se financijski doprinos iz EGF-a za troškove tih mjera moći zatražiti između 22. svibnja 2014. i 19. lipnja 2017.;

10.  pozdravlja razne mjere osposobljavanja koje će se pružiti korisnicima; primjećuje da će mjere potpore za osnivanje poduzeća i samozapošljavanje biti dostupne tek ograničenom broju korisnika;

11.  napominje da vlasti procjenjuju da će se 24,81 % troškova iskoristiti za vremenski ograničene naknade, što je i dalje poprilično ispod dopuštene najviše razine od 35 % svih troškova;

12.  napominje da je usklađeni paket usluga prilagođenih potrebama pogođenih radnika sastavljen u suradnji sa socijalnim partnerima;

13.  podsjeća da bi se u skladu s člankom 7. Uredbe o EGF-u prilikom izrade usklađenog paketa usluga prilagođenih potrebama pogođenih radnika za koje se izdvajaju sredstva EGF-a trebale predvidjeti tražene vještine i budući izgledi na tržištu rada te da bi taj paket trebao biti usklađen s pomakom u smjeru održivoga gospodarstva koje na učinkovit način gospodari resursima;

14.  podsjeća na važnost prilagođenih programa osposobljavanja i priznavanja sposobnosti i vještina koje je radnik usvojio tijekom radnog vijeka kada je riječ o povećanju mogućnosti zapošljavanja svih radnika; očekuje da se osposobljavanje ponuđeno u usklađenom paketu prilagodi ne samo potrebama otpuštenih radnika nego i stvarnom poslovnom okružju;

15.  napominje da su irske vlasti potvrdile da za prihvatljive mjere nije dodijeljena pomoć iz drugih financijskih instrumenata Unije; ponavlja poziv Komisiji da predstavi usporednu procjenu tih podataka u svojim godišnjim izvješćima kako bi se osiguralo potpuno poštovanje postojećih odredbi te kako bi se zajamčilo da Unija neće dvostruko financirati usluge;

16.  cijeni to što je Komisija nakon zahtjeva Parlamenta za ubrzano oslobađanje sredstava uvela poboljšani postupak; napominje da bi vremenski pritisak nametnut novim rasporedom mogao utjecati na učinkovit pregled dokumentacije;

17.  poziva Komisiju da zajamči da se odluke u okviru trgovinske politike preispitaju iz perspektive njihova potencijalnog učinka na tržište rada Unije;

18.  žali što je mobilizacija EGF-a predložena za samo 108 otpuštenih radnika koji će biti korisnici toga instrumenta i ističe da šire tumačenje članka 4. stavka 1. Uredbe o EGF-u možda i nije primjereno;

19.  primjećuje da se tim prijedlogom nastoji mobilizirati EGF za dosad uistinu najmanji predloženi broj otpuštenih radnika;

20.  napominje da je gotovo 80 % otpuštenih radnika u dobi između 30 i 54 godine te je to stoga skupina radnika koje se vrlo lako može zaposliti i za koje postoji manja opasnost od dugoročne nezaposlenosti;

21.  ističe da je svih 108 otpuštenih radnika iz gospodarskoga sektora popravka i instaliranja strojeva i opreme, tj. konkretnije zrakoplovnih mlaznih motora, što znači da su ti radnici kvalificirani i prilagodljivi tržištu rada;

22.  ističe da su ti radnici otpušteni u mjestu Rathcoole koje se nalazi u blizini Dublina, gospodarskoga i industrijskoga čvorišta u kojem se bilježi smanjenje nezaposlenosti, povećanje poslovne aktivnosti i ukupni gospodarski rast;

23.  skreće pozornost na činjenicu da je spominjanje zahtjeva EGF/2009/021 IE/SR Technics bez osnove jer taj slučaj datira još iz 2009.;

24.  odobrava Odluku priloženu ovoj Rezoluciji;

25.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše ovu Odluku zajedno s predsjednikom Vijeća te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;

26.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju, zajedno s njezinim Prilogom, proslijedi Vijeću i Komisiji.

PRILOG

ODLUKA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji

(zahtjev iz Irske EGF/2015/006 IE/PWA International)

(Tekst ovog priloga nije naveden ovdje budući da odgovara konačnom aktu, Odluci (EU) 2015/2458.)

(1)SL L 347, 20.12.2013., str. 855.
(2)SL L 347, 20.12.2013., str. 884.
(3)SL C 373, 20.12.2013., str. 1.
(4) Uredba (EZ) br. 1893/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o utvrđivanju statističke klasifikacije ekonomskih djelatnosti NACE Revision 2 te izmjeni Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3037/90 kao i određenih uredbi EZ-a o posebnim statističkim područjima (SL L 393, 30.12.2006., str. 1.).
(5)EGF/2014/016 IE/Lufthansa Technik (COM(2013)0047) i EGF/2009/021 IE/SR Technics (COM(2010)0489).


Popis invazivnih stranih vrsta
PDF 257kWORD 76k
Rezolucija Europskog parlamenta od 16. prosinca 2015. o nacrtu provedbene uredbe Komisije kojom se usvaja popis invazivnih stranih vrsta koje su od značaja za Uniju u skladu s Uredbom (EU) br. 1143/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (D041932/01 – 2015/3010(RSP))
P8_TA(2015)0455B8-1345/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt provedbene uredbe Komisije kojom se usvaja popis invazivnih stranih vrsta koje su od značaja za Uniju u skladu s Uredbom (EU) br. 1143/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (D041932/01),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1143/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o sprječavanju i upravljanju unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta(1), a posebno njezin članak 4. stavak 1.,

–  uzimajući u obzir članak 11. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije(2),

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

–  uzimajući u obzir članak 106. stavke 2. i 3. Poslovnika,

A.  budući da će Komisija provedbenim aktima usvojiti popis invazivnih stranih vrsta koje su od značaja za Uniju („Unijin popis”) na temelju kriterija utvrđenih člankom 4. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1143/2014 Europskog parlamenta i Vijeća („Uredba o MRS-u”) te da će se ti provedbeni akti donijeti u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 27. stavka 2. te Uredbe;

B.  budući da se ti provedbeni akti moraju podnijeti nadležnom odboru iz članka 27. stavka 1. Uredbe o MRS-u do 2. siječnja 2016. te da će stupiti na snagu dvadesetog dana od dana njihova objavljivanja u Službenom listu;

C.  budući da će Unijin popis biti u cijelosti obvezujući i izravno se primjenjivati u svim državama članicama;

D.  budući da su invazivne strane vrste brojne, važno je osigurati da se prednost daje rješavanju problema povezanih s onom podskupinom invazivnih stranih vrsta za koje se smatra da su od značaja za Uniju;

E.  budući da bi se invazivne strane vrste trebale smatrati značajnima za Uniju ako je šteta koju nanose u pogođenoj državi članici toliko velika da opravdava donošenje namjenskih mjera primjenjivih diljem Unije, uključujući i u državama članicama koje još nisu ugrožene ili za koje čak postoji mala vjerojatnost da budu ugrožene;

F.  budući da je tijekom neslužbenih pregovora u okviru trijaloga kao izrazito važan čimbenik prepoznata potreba da se zajamči da utvrđivanje invazivnih stranih vrsta koje su od značaja za Uniju i dalje bude razmjerno i usmjereno na vrste čijim bi se uvrštenjem na Unijin popis na troškovno isplativ način učinkovito spriječio, na najmanju moguću mjeru sveo ili ublažio njihov negativan učinak;

G.  budući da su kriteriji za uvrštenje na Unijin popis glavni instrument za primjenu Uredbe o MRS-u;

H.  budući da bi se kriterijima za uvrštenje na Unijin popis trebalo zajamčiti da se potencijalno invazivne strane vrste koje imaju najveći negativan učinak nađu među onima koje treba popisati kako bi se između ostaloga zajamčila i učinkovita upotreba sredstava;

I.  budući da bi u skladu s uvodnom izjavom 13. Uredbe o MRS-u trebalo utvrditi zajedničke kriterije za provođenje procjena rizika kako bi se zajamčila usklađenost s pravilima iz relevantnih sporazuma WTO-a te dosljedna primjena te Uredbe;

J.  budući da se u uvodnoj izjavi 32. Uredbe o MRS-u navodi da bi se u cilju uzimanja u obzir najnovijih znanstvenih saznanja u području zaštite okoliša ovlast donošenja akata za utvrđivanje zajedničkih elemenata za provedbu procjena rizika trebala dodijeliti Komisiji u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

K.  budući da se u uvodnoj izjavi 32. Uredbe o MRS-u nadalje navodi da je iznimno važno da Komisija tijekom pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka, te da bi pri pripremi i sastavljanju delegiranih akata trebala zajamčiti da se relevantni dokumenti pravovremeno proslijede Parlamentu i Vijeću;

L.  budući da Parlament nije bio na odgovarajući način obaviješten o utvrđivanju zajedničkih elemenata za provedu procjena rizika i da mu istovremeno, pravovremeno i na odgovarajući način nisu bili proslijeđeni relevantni dokumenti;

M.  budući da Komisija u skladu s člankom 29. Uredbe o MRS-u ima ovlast donositi delegirane akte u cilju detaljnijeg utvrđivanja vrste dokaza koja bi u skladu s člankom 4. stavkom 3. točkom (b) te Uredbe bila prihvatljiva i pružanja detaljnijeg opisa primjene njezina članka 5. stavka 1. točki od (a) do (h), i budući da bi u detaljan opis trebalo uvrstiti metodologiju koja bi se primjenjivala pri provedi procjena rizika, uzimajući u obzir relevantne nacionalne i međunarodne norme te potrebu da se djelovanje protiv invazivnih stranih vrsta koje su povezane s uzrokovanjem znatnog negativnog učinka ili koje imaju potencijal uzrokovati znatan negativan učinak na biološku raznolikost ili na usluge ekosustava koje su s njom povezane, kao i na zdravlje ljudi i gospodarstvo postavi kao prioritet, pri čemu bi se taj negativan učinak smatrao otežavajućim čimbenikom;

N.  budući da Komisija nije postupila u skladu s odredbama iz članka 4. stavka 3. Uredbe o MRS-u, da nije detaljnije utvrdila vrstu dokaza koja bi prema članku 4. stavku 3. točki (b) Uredbe o MRS-u bila prihvatljiva te da nije dostavila detaljan opis primjene članka 5. stavka 1. točki od (a) do (h) te Uredbe, uključujući metodologiju koja bi se trebala primjenjivati pri provedbi procjena rizika;

O.  budući da Komisija nije uspjela zajamčiti da se metodologija koju je potrebno primijeniti pri izvedbi procjena rizika provodi na jednak način u svim državama članicama te da se ne može zajamčiti da se u državama članicama rabi ista vrsta dokaza i da se primjenjuju iste norme;

P.  budući da se razlozi za uvrštenje vrsta na nacrt Unijina popisa temelje na političkim, a ne znanstvenim kriterijima;

Q.  budući da se popisivanje vrsta ne temelji na standardiziranoj metodologiji i procjeni rizika nego na političkoj volji država članica;

R.  budući da se nacrtom Unijina popisa problem invazivnih stranih vrsta nije uspio riješiti na sveobuhvatan način kojim bi se zaštitila autohtona biološka raznolikost i usluge ekosustava te na najmanju moguću mjeru sveo i ublažio učinak koji bi te vrste mogle imati na zdravlje ljudi i gospodarstvo;

S.  budući da bismo se samo ispravnom provedbom Uredbe o MRS-u kao namjenskim zakonodavnim instrumentom EU-a, te uz potporu lokalnih vlasti i šire javnosti, mogli uhvatiti u koštac s nerazriješenim izazovima u pogledu gubitka biološke raznolikosti te ostvariti rezultate i potpomoći postizanje ciljeva strategije o biološkoj raznolikosti;

T.  budući da su nekoliko nadležnih nacionalnih tijela, dionici te šira javnost uputili oštru kritiku u pogledu početnog popisa Komisije i da se sada ozbiljno sumnja u buduću učinkovitost Uredbe o MRS-u, većinom zbog toga što mnogo problematičnih invazivnih vrsta nije uvršteno na popis, dok su neke vrste koje ne mogu ostvariti znatan negativan učinak na biološku raznolikost, usluge ekosustava, zdravlje ljudi ili gospodarstvo, ili protiv kojih bi poduzimanje mjera rezultiralo troškovnim nerazmjerom, uvrštene na taj popis;

U.  budući da se u početnom popisu zanemaruju vrste koje se smatraju najštetnijim invazivnim stranim vrstama u Europi; budući da neke kopnene biljne vrste i sisavci, iako ispunjavaju kriterije za uvrštenje na popis i iako su dostupne procjene rizika koje predstavljaju, na njega nisu uvršteni; budući da na popis nisu uvrštene vrste sisavaca koji se nalaze među onim stranim vrstama koje se u Europi u posljednjih nekoliko godina najbrže rasprostranjuju te da na njega također nisu uvrštene široko raširene biljne vrste koje se brzo rasprostranjuju te imaju znatan i dobro dokumentiran negativan učinak na zdravlje ljudi;

1.  smatra da nacrt provedbene uredbe Komisije prekoračuje provedbene ovlasti predviđene Uredbom (EU) br. 1143/2014;

2.  traži od Komisije da povuče svoj nacrt provedbene uredbe te da odboru podnese novi nacrt;

3.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 317, 4.11.2014., str. 35.
(2) SL L 55, 28.2.2011., str. 13.


Proizvodi koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz NK603 x T25, sastoje se ili su proizvedeni od njega
PDF 266kWORD 78k
Rezolucija Europskog parlamenta od 16. prosinca 2015. o Provedbenoj odluci Komisije (EU) 2015/2279 od 4. prosinca 2015. o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz NK603 × T25 (MON-ØØ6Ø3-6 × ACS-ZMØØ3-2), sastoje se ili su proizvedeni od njega na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (2015/3006(RSP))
P8_TA(2015)0456B8-1365/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Provedbenu odluku Komisije (EU) 2015/2279 od 4. prosinca 2015. o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz NK603 × T25 (MON-ØØ6Ø3-6 × ACS-ZMØØ3-2), sastoje se ili su proizvedeni od njega na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje(2), a posebno njezin članak 7. stavak 3. i članak 19. stavak 3.,

–  uzimajući u obzir članke 11. i 13. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije(3),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europske agencije za sigurnost hrane od 15. srpnja 2015.(4),

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

–  uzimajući u obzir članak 106. stavke 2. i 3. Poslovnika,

A.  budući da je Monsanto Europe S.A. 17. svibnja 2010. nadležnom tijelu u Nizozemskoj podnio zahtjev u skladu s člancima 5. i 17. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 kojim traži odobrenje za stavljanje na tržište hrane, sastojaka hrane i hrane za životinje koji sadržavaju kukuruz NK603 × T25, sastoje se od njega ili su proizvedeni od njega;

B.  budući da genetski modificirani kukuruz MON-ØØ6Ø3-6 × ACS-ZMØØ3-2, kako je određen u zahtjevu, ispušta bjelančevinu CP4 EPSPS koja stvara otpornost na herbicid glifosat i bjelančevinu PAT koja stvara otpornost na herbicid amonijev glufosinat te budući da je Međunarodna agencija za istraživanje raka (specijalizirana agencija za rak Svjetske zdravstvene organizacije) 20. ožujka 2015. klasificirala glifosat kao vjerojatno kancerogen za ljude(5);

C.  budući da je Komisija, unatoč tomu što je Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane Europskog parlamenta 1. prosinca 2015. donio prijedlog rezolucije u kojem izražava prigovor na nacrt provedbene odluke kojom se odobrava stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz NK603 × T25 (MON-ØØ6Ø3-6 × ACS-ZMØØ3-2), sastoje se ili su proizvedeni od njega, odlučila prekršiti načelo lojalne suradnje među institucijama EU-a i usvojila provedbenu odluku 4. prosinca 2015., odnosno 10 dana prije početka prve plenarne sjednice Parlamenta na kojoj je Parlament mogao glasovati o prijedlogu rezolucije nakon njegova usvajanja u odboru;

D.  budući da je 22. travnja 2015. Komisija u obrazloženju svojeg zakonodavnog prijedloga o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1829/2003 izrazila žaljenje zbog činjenice da od stupanja na snagu Uredbe (EZ) br. 1829/2003 u skladu s mjerodavnim zakonodavstvom donosi odluke o izdavanju odobrenja bez potpore odbora država članica koji izdaje mišljenje i da je vraćanje predmeta Komisiji kako bi ona donijela konačnu odluku, što je zapravo iznimka za postupak u cjelini, postalo standardno u postupku odlučivanja o izdavanju odobrenja za genetski modificiranu hranu i hranu za životinje;

E.  budući da je Komisija imenovana na temelju niza političkih smjernica predstavljenih Parlamentu i budući da te smjernice sadržavaju obvezu revizije zakonodavstva koje se primjenjuje na odobravanje genetski modificiranih organizama;

F.  budući da je Parlament 28. listopada 2015. odbio zakonodavni prijedlog od 22. travnja 2015. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1829/2003(6) jer se usprkos činjenici da se uzgoj nužno odvija na teritoriju jedne države članice trgovina genetski modificiranim organizmima odvija izvan nacionalnih granica, što znači da bi nacionalna zabrana „prodaje i uporabe” koju je predložila Komisija mogla biti neprovediva bez ponovnog uvođenja graničnih kontrola pri uvozu;

G.  budući da sadašnji sustav izdavanja odobrenja za genetski modificiranu hranu i hranu za životinje ne funkcionira dobro s obzirom na to da je, kao što je 14. listopada 2015. objavljeno u francuskim novinama Le Monde(7), odobren uvoz u EU šest sorti genetski modificiranog kukuruza koje posjeduju genetske modifikacije koje nisu bile uključene u ocjenu pri izdavanju odobrenja za te kulture i da je Syngenta tek u srpnju 2015. Europskoj agenciji za sigurnost hrane i Komisiji prijavila dodatna genetski modificirana svojstva iako je uvoz tih sorti odobren između 2008. i 2011.;

H.  budući da je Parlament, kada je odbio zakonodavni prijedlog o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1829/2003, pozvao Komisiju da povuče svoj prijedlog i da podnese novi prijedlog;

1.  smatra da Provedbena odluka (EU) 2015/2279 Komisije prekoračuje provedbene ovlasti predviđene Uredbom (EZ) br. 1829/2003;

2.  smatra da odluka Komisije o nastavku postupka donošenja Provedbene odluke Komisije (EU) 2015/2279, unatoč tomu što je nadležni odbor odbacio njezin nacrt prije predmetnog glasovanja na plenarnoj sjednici, predstavlja povredu članka 13. stavka 2. Ugovora u Europskoj uniji u pogledu lojalne suradnje među institucijama;

3.  smatra da bi se primjena svake provedbene odluke kojom se odobrava stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirane organizme, sastoje se ili su proizvedeni od njih u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003 u njezinoj sadašnjoj verziji koja ne funkcionira kako treba, trebala obustaviti do donošenja nove uredbe na temelju Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

4.  smatra da Provedbena odluka Komisije nije u skladu s pravom Unije jer nije spojiva s ciljem Uredbe (EZ) br. 1829/2003 i Uredbe (EZ) br. 396/2005(8), a taj je, prema općim načelima iz Uredbe (EZ) br. 178/2002(9), da se osigura osnova da bi se mogla pružiti visoka razina zaštite ljudskog života i zdravlja, zdravlja i dobrobiti životinja, okoliša i interesa potrošača u odnosu na genetski modificiranu hranu i hranu za životinje te pritom zajamčiti djelotvorno funkcioniranje unutarnjeg tržišta;

5.  traži od Komisije da povuče svoju Provedbenu odluku (EU) 2015/2279;

6.  poziva Komisiju da na temelju Ugovora u funkcioniranju Europske unije predstavi novi zakonodavni prijedlog o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1829/2003 i da pritom vodi računa o pitanjima koja se često postavljaju na nacionalnoj razini i koja se ne odnose samo na probleme u vezi sa sigurnošću genetski modificiranih organizama za zdravlje i okoliš;

7.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1)SL L 322, 8.12.2015., str. 58.
(2)SL L 268, 18.10.2003., str.1.
(3)SL L 55, 28.2.2011., str. 13.
(4)EFSA-ino povjerenstvo za GMO (EFSA-ino povjerenstvo za genetski modificirane organizme), 2015. Znanstveno mišljenje o zahtjevu (EFSA-GMO-NL-2010-80), koji je podnijelo trgovačko društvo Monsanto, za stavljanje na tržište genetski modificiranog kukuruza NK603 × T25, tolerantnog na herbicide, za uporabu u hrani i hrani za životinje, uvoz i obradu u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003. EFSA Journal: 2015; 13(7):4165, 23 str. doi:10.2903/j.efsa.2015.4165.
(5)Monografije Međunarodne agencije za istraživanje raka, 112. svezak: Ocjena pet organofosfatnih insekticida i herbicida, 20. ožujka 2015. http://www.iarc.fr/en/media-centre/iarcnews/pdf/MonographVolume112.pdf
(6)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0379.
(7)http://www.lemonde.fr/planete/article/2015/10/14/failles-dans-l-homologation-de-six-mais-ogm-en-europe_4788853_3244.html
(8)Uredba (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. veljače 2005. o maksimalnim razinama ostataka pesticida u ili na hrani i hrani za životinje biljnog i životinjskog podrijetla i o izmjeni Direktive Vijeća 91/414/EEZ (SL L 70, 16.3.2005., str.1.).
(9)Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 31, 1.2.2002., str. 1.).


Uvođenje transparentnosti, koordinacije i konvergencije politike poreza na dobit u Uniji
PDF 562kWORD 202k
Rezolucija
Prilog
Rezolucija Europskog parlamenta od 16. prosinca 2015. s preporukama Komisiji o uvođenju transparentnosti, koordinacije i konvergencije u politike poreza na dobit u Uniji (2015/2010(INL))
P8_TA(2015)0457A8-0349/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 225. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir nacrt izvješća posebnog odbora za odluke o porezima i ostale mjere slične prirode ili učinka (2015/2066(INI)) (posebni odbor TAXE 1),

–  uzimajući u obzir završno izvješće projekta Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) i skupine G20 o smanjenju porezne osnovice i premještanju dobiti (BEPS) objavljeno 5. listopada 2015.,

–  uzimajući u obzir članke 46. i 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenje Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A8-0349/2015),

Glavni zaključci u vezi s aferom LuxLeaks

A.  budući da je konzorcij novinara pod nazivom Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara, istražujući odluke o porezima i ostale štetne prakse u Luksemburgu (LuxLeaks), u studenom 2014. objavio da je gotovo 340 multinacionalnih kompanija sklopilo tajne dogovore s Luksemburgom, koji su mnogima od njih omogućili da smanje na najmanju moguću mjeru svoja globalna porezna davanja na štetu javnog interesa Unije, pri čemu su u Luksemburgu obavljale gotovo nikakvu ili malu gospodarsku aktivnost;

B.  budući da je otkriveno da su neki porezni savjetnici između 2002. i 2010. multinacionalnim kompanijama namjerno i ciljano pomogli da dobiju najmanje 548 odluka o porezima u Luksemburgu; budući da te tajne dogovore karakteriziraju složene financijske strukture koje su osmišljene kako bi omogućile znatno smanjenje poreza;

C.  budući da su zbog tih odluka o porezima mnoge kompanije plaćale efektivne porezne stope niže od 1 % na dobit koju su prebacile u Luksemburg; budući da neke multinacionalne kompanije ne plaćaju porez u iznosu koji bi bio pravedan iako se koriste različitim javnim dobrima i uslugama u mjestu u kojem posluju; budući da efektivne porezne stope na dobit koje su kod nekih multinacionalnih kompanija blizu nuli mogu naštetiti Uniji i drugim gospodarstvima;

D.  budući da je zabilježeno mnogo slučajeva u kojima luksemburške podružnice posluju sa stotinama milijuna eura, ali je njihova prisutnost i gospodarska aktivnost u Luksemburgu mala, te se ista adresa navodi za više od 1 600 poduzeća;

E.  budući da je u istraživanjima koja je proveo posebni odbor TAXE 1 otkriveno da se praksa donošenja odluka o porezima ne odvija samo u Luksemburgu, već je uobičajena diljem Unije; budući da praksa donošenja odluka o porezima može biti legitiman način pružanja potrebne pravne sigurnosti poduzećima i smanjenja financijskog rizika za poštena poduzeća, ali je bez obzira na to podložna potencijalnim zlouporabama i izbjegavanju plaćanja poreza, te u slučaju pružanja pravne sigurnosti samo odabranim akterima može stvoriti određeni stupanj nejednakosti među poduzećima kojima su dodijeljene odluke i poduzećima koja se takvim odlukama ne koriste;

F.  budući da se uzima u obzir izvješće OECD-a objavljeno 12. veljače 2013. pod naslovom „Rješavanje problema smanjivanja porezne osnovice i premještanja dobiti” u kojem su predloženi novi međunarodni standardi za borbu protiv BEPS-a;

G.  budući da se uzima u obzir i priopćenje objavljeno nakon sastanka ministara financija i guvernera središnjih banaka država koje su članice skupine G20 održanog 5. listopada 2015.;

H.  budući da nacionalni politički vođe, osim nekoliko hvalevrijednih iznimaka, nisu pokazali dovoljnu spremnost da riješe problem izbjegavanja plaćanja poreza kada je riječ o oporezivanju dobiti;

I.  budući da je Europska unija napravila velike pomake prema gospodarskoj integraciji, kao što su ekonomska i monetarna unija te bankovna unija, te da je usklađivanje poreznih politika na razini Unije unutar ograničenja postavljenih Ugovorom o funkcioniranju Europske unije, neizostavan dio procesa integracije;

Oporezivanje dobiti i agresivno porezno planiranje

J.  budući da je 2012. prihod od poreza na dobit u 28 država članica Unije u prosjeku iznosio 2,6 % BDP-a.(1)

K.  budući da je u kontekstu nedovoljnog ulaganja i rasta važno zadržati poduzeća u Uniji ili privući nova i budući da je stoga ključno da Unija poveća svoju privlačnost za lokalna i strana poduzeća;

L.  budući da bi se svako porezno planiranje trebalo provoditi u granicama zakona i primjenjivih ugovora;

M.  budući da se agresivno porezno planiranje odnosi na iskorištavanje postupovnih propusta određenog poreznog sustava ili nepodudaranja dvaju ili više poreznih sustava ili rupa u zakonu radi smanjivanja poreznih obveza;

N.  budući da se kod agresivnog poreznog planiranja često poseže za kombinacijom međunarodnih poreznih nepodudaranja, vrlo pogodnih specifičnih nacionalnih poreznih pravila i poreznih oaza;

O.  budući da, za razliku od agresivnog poreznog planiranja, porezna prijevara i utaja poreza u prvom redu predstavljaju nezakonito izbjegavanje poreznih obveza;

P.  budući da je najprikladniji odgovor na agresivno porezno planiranje dobro zakonodavstvo, njegova pravilna primjena i međunarodna koordinacija kako bi se postigli željeni ishodi;

Q.  budući da se ukupni gubitak u državnim prihodima kao posljedica izbjegavanja oporezivanja dobiti najčešće nadoknađuje povećanjem ukupne razine oporezivanja, rezanjem javnih usluga ili povećanjem nacionalnog zaduživanja, čime se nanosi šteta drugim poreznim obveznicama kao i cijelom gospodarstvu;

R.  budući da je izrađena studija(2) u kojoj se procjenjuje da bi prihod od oporezivanja dobiti koji Unija godišnje izgubi zbog izbjegavanja plaćanja poreza mogao iznositi približno 50 –70 milijardi eura, što se odnosi na gubitak zbog premještanja dobiti, te budući da se u istoj studiji procjenjuje da bi prihod od oporezivanja dobiti koji Unija izgubi zbog izbjegavanja plaćanja poreza mogao u stvarnosti iznositi oko 160 – 190 milijardi eura ako se uzmu u obzir posebni porezni dogovori, neučinkovitost naplate poreza i ostali slični čimbenici;

S.  budući da se u istoj studiji procjenjuje da učinkovitost poreza na dobit iznosi 75 %, iako studija također potvrđuje da to ne predstavlja iznose za koje bi se moglo očekivati da će ih porezna tijela naplatiti jer bi određeni dio tih iznosa bilo izrazito skupo ili tehnički problematično naplatiti; budući da bi, prema studiji, postojanje sveobuhvatnog rješenja problema u vezi s BEPS-om, koje bi bilo dostupno i provodilo se u cijeloj Uniji, donijelo do pozitivnog učinka na prihod od poreza za vlade država članica koji se procjenjuje na 0,2 % ukupnih prihoda od poreza;

T.  budući da gubitci zbog BEPS-a predstavljaju prijetnju pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta te vjerodostojnosti, učinkovitosti i pravednosti sustava poreza na dobit u Uniji; budući da se u istoj studiji također jasno navodi da ti izračuni ne obuhvaćaju procjene aktivnosti u okviru sive ekonomije te da je zbog netransparentnosti struktura i plaćanja u slučaju nekih poduzeća teško točno procijeniti utjecaj na prihode od poreza i da bi stoga utjecaj koji se u izvješću procjenjuje mogao biti znatno veći;

U.  budući da gubitak zbog BEPS-a također jasno ukazuje na nejednake uvjete za poduzeća koja posluju samo u jednoj zemlji u kojoj i plaćaju porez, što se osobito odnosi na mala i srednja poduzeća, obiteljska poduzeća i samozaposlene osobe, te za određene multinacionalne korporacije koje svoju dobit mogu premještati iz jurisdikcija s visokom poreznom stopom u one s niskom stopom i koje primjenjuju agresivno porezno planiranje te tako smanjuju svoju ukupnu poreznu osnovicu i stavljaju dodatan pritisak na javne financije na štetu građana Unije i malih i srednjih poduzeća;

V.  budući da praksa agresivnog poreznog planiranja koju multinacionalne kompanije primjenjuju nije u skladu s načelom poštenog tržišnog natjecanja i korporativne odgovornosti iz komunikacije COM(2011)0681 jer priprema strategija poreznog planiranja zahtijeva sredstva koja su dostupna samo velikim poduzećima i jer to dovodi do nejednakih uvjeta između malih i srednjih poduzeća i velikih korporacija, što je potrebno hitno riješiti;

W.  budući da nadalje ističe da porezno natjecanje u Uniji i u odnosu na treće zemlje u nekim slučajevima može biti štetno i da može voditi do natjecanja u spuštanju porezne stope do krajnjih granica dok veća transparentnost, koordinacija i konvergencija čine učinkovit okvir za jamčenje poštenog natjecanja među poduzećima u Uniji i zaštitu državnih proračuna od štetnih posljedica;

X.  budući da mjere koje omogućuju agresivno porezno planiranje nisu u skladu s načelom iskrene suradnje među državama članicama;

Y.  budući da, između ostalog, sve veća složenost poslovanja te digitalizacija i globalizacija gospodarstva omogućuju agresivno porezno planiranje, što vodi do poremećaja u tržišnom natjecanju koje je štetno za rast i za poduzeća u Uniji, osobito za mala i srednja poduzeća;

Z.  budući da se države članice ne mogu pojedinačno boriti protiv agresivnog poreznog planiranja; budući da netransparentne i nekoordinirane politike poreza na dobit predstavljaju rizik za fiskalnu politiku država članica što vodi do neproduktivnih posljedica kao što su veći porezi manje mobilnih poreznih osnovica;

AA.  budući da zbog nedostatka koordiniranog djelovanja mnoge države članice donose jednostrane nacionalne mjere ; budući da su se takve mjere pri rješavanju problema često pokazale neučinkovitima, nedostatnima te ponekad i štetnima;

AB.  budući da je zato potreban usklađen i višestran pristup na nacionalnim i međunarodnim razinama i na razini Unije;

AC.  budući da je Unija predvodnik u globalnoj borbi protiv agresivnog poreznog planiranja, posebno u promicanju napretka u BEPS projektu na razni OECD-a; budući da bi Unija trebala zadržati ulogu predvodnika kako se BEPS projekt bude razvijao te pokušati spriječiti štetu koju BEPS može uzrokovati i državama članicama i zemljama u razvoju diljem svijeta; što uključuje poduzimanje mjera u pogledu BEPS-a i šire kada je riječ o pitanjima važnim za zemlje u razvoju, kao što su ona razrađena u izvješću iz 2014. radnoj skupini za razvoj u okviru skupine G20;

AD.  budući da će Europska komisija i države članice osigurati provedbu sveobuhvatnog paketa mjera OECD-a u pogledu BEPS-a kao minimalni standard na razini Unije te njihovu daljnju ambicioznost; budući da je od presudne važnosti da BEPS projekt provedu sve države OECD-a;

AE.  budući da Komisija treba jasno odrediti kako će provesti svih 15 ciljeva BEPS projekta OECD-a i skupine G20 uz područja djelovanja koja se već spominju u ovom izvješću te što prije predstaviti ambiciozan plan zakonodavnih mjera kako bi potaknula druge države da slijede smjernice OECD-a i primjer Unije u provedbi akcijskog plana; budući da bi Komisija također trebala razmotriti u kojim bi područjima Unija trebala ići korak dalje od minimalnih standarda koje preporučuje OECD;

AF.  budući da prema ugovorima Unije ovlasti za donošenje zakonodavstva o oporezivanju dobiti trenutačno imaju države članice, ali je većina problema u vezi s agresivnim poreznim planiranjem multinacionalne prirode;

AG.  budući da je bolja usklađenost nacionalnih poreznih politika stoga jedini izvedivi način da se postignu jednaki uvjeti za sve i da se izbjegnu mjere koje koriste multinacionalnim kompanijama na štetu malih i srednjih poduzeća;

AH.  budući da neusklađenost poreznih politika u Uniji vodi do znatnih troškova i administrativnog opterećenja za građane i poduzeća koja posluju u više od jedne države članice unutar Unije, a osobito za mala i srednja poduzeća, te rezultira nenamjernim dvostrukim oporezivanjem, dvostrukim neoporezivanjem ili omogućivanjem agresivnog poreznog planiranja te budući da takve slučajeve treba riješiti te su stoga potrebna transparentnija i jednostavnija rješenja;

AI.  budući da je pri izradi poreznih pravila i razmjernih administrativnih postupaka potrebno staviti poseban naglasak na mala i srednja poduzeća i obiteljska poduzeća koja su temelj gospodarstva Unije;

AJ.  budući da registar o stvarnom vlasništvu na razini Unije, koji će pomoći u otkrivanju potencijalnih slučajeva izbjegavanja plaćanja poreza i premještanja dobiti, mora biti u funkciji do 26. lipnja 2017.;

AK.  budući da je nakon objavljivanja podataka u okviru afere LuxLeaks i istraživanja koje je proveo posebni odbor TAXE 1 postalo očito da su u Uniji potrebne zakonodavne mjere kojima će se poboljšati transparentnost, koordinacija i konvergencija u okviru politika poreza na dobit u Uniji;

AL.  budući da bi se pri oporezivanju dobiti trebalo voditi načelom oporezivanja prihoda tamo gdje je ostvaren;

AM.  budući da bi na međunarodnoj razini Europska komisija i države članice i dalje trebale imati vrlo aktivnu ulogu i raditi na uspostavljanju međunarodnih standarda koji se ponajprije temelje na načelima transparentnosti, razmjene informacija i ukidanja štetnih poreznih mjera;

AN.  budući da načelo „dosljednosti politika razvojne suradnje”, kako je određeno Ugovorom o funkcioniranju Europske unije, obvezuje Uniju da zajamči da se na svim razinama oblikovanja politika i za svako područje, uključujući i u vezi s oporezivanjem dobiti, radi na promicanju, a ne otežavanju, postizanja cilja održivog razvoja;

AO.  budući da bi usklađeni pristup oporezivanju dobiti diljem Unije omogućio rješavanje pitanja nepoštenog tržišnog natjecanja i bolju konkurentnost poduzeća Unije, osobito malih i srednjih poduzeća;

AP.  budući da bi Komisija i države članice trebale nastaviti s uvođenjem elektroničkih rješenja u postupke povezane s oporezivanjem radi smanjenja administrativnog opterećenja i pojednostavljenja prekograničnih postupaka;

AQ.  budući da Komisija treba procijeniti utjecaj poreznih olakšica dodijeljenih postojećim posebnim gospodarskim zonama u Uniji te stoga poticati razmjenu najboljih praksi među poreznim tijelima;

Transparentnost

AR.  budući da se većom transparentnošću u području oporezivanja dobiti može poboljšati naplata poreza i učinkovitost poreznih tijela te da je ona ključna za osiguravanje većeg povjerenja javnosti u porezne sustave i vlade te da to treba biti važan prioritet;

   (i) budući da je veća transparentnost poslovanja velikih multinacionalnih kompanija, osobito u pogledu ostvarene dobiti, plaćanja poreza na dobit, primljenih subvencija i povrata poreza, broja zaposlenika i imovine nužna kako bi se porezne uprave učinkovito uhvatile u koštac s BEPS-om; budući da je potrebno uspostaviti dobru ravnotežu između transparentnosti, zaštite osobnih podataka i osjetljivih poslovnih informacija, kao i imati na umu utjecaj na manja poduzeća; budući da je izvještavanje po zemljama ključno za takvu transparentnost; budući da bi svaki prijedlog Unije o izvještavanju po zemljama u prvom redu trebao biti temeljen na predlošku OECD-a; budući da Unija može ići korak dalje od smjernica OECD-a i takvo izvještavanje po zemljama učiniti obveznim i javnim te da je Parlament u svojim amandmanima o prijedlogu o reviziji Direktive o pravima dioničara usvojenim 8. srpnja 2015.(3) glasovao u korist potpuno javnog izvještavanja po zemljama; budući da je Europska komisija provela savjetovanje o toj temi između 17. lipnja i 9. rujna 2015. kako bi istražila različite mogućnosti provedbe izvještavanja po zemljama(4); budući da je 88 % onih koji su javno odgovorili na to savjetovanje reklo da podupiru prijedlog da poduzeća objavljuju informacije povezane s porezima;
   (ii) budući da je agresivno porezno planiranje koje korporacije provode nespojivo s društveno odgovornim poslovanjem; budući da su neka poduzeća u Uniji već počela isticati da u potpunosti ispunjavaju svoje porezne obveze tako što se prijavljuju za oznaku „urednog poreznog platiše”(5) i ističu da je posjeduju, te budući da takve mjere mogu imati snažan odvraćajući učinak i promijeniti obrasce ponašanja jer poduzeća ne žele doći na loš glas zbog neispunjavanja kriterija te se takva oznaka treba temeljiti na jedinstvenim kriterijima na europskoj razini;
   (iii) budući da bi se veća transparentnost mogla postići kad bi države članice jedna drugu i Komisiju obavještavale o bilo kakvim novim naknadama, otpisima duga, izuzećima, poticajima ili sličnim mjerama koje bi mogle imati znatan utjecaj na njihovu efektivnu poreznu stopu; budući da bi takvo obavještavanje državama članicama pomoglo da otkriju štetne porezne prakse;
   (iv) budući da, usprkos nedavnom pristanku Vijeća na revidiranje Direktive Vijeća 2011/16/EU(6) u pogledu automatske razmjene odluka o porezima, još uvijek postoji rizik nedovoljne komunikacije među državama članicama o mogućem utjecaju njihovih poreznih dogovora s određenim poduzećima na naplatu poreza u drugim državama članicama; budući da bi nacionalna porezna tijela trebala bez odgađanja automatski razmijeniti sve odluke o porezima čim se one izdaju; budući da Komisija treba imati pristup odlukama o porezima preko sigurnog centralnog direktorija; budući da odluke o porezima koje potpisuju porezna tijela trebaju biti transparentnije, uz uvjet da se povjerljivi i osjetljivi poslovni podaci zaštite;
   (v) budući da postoje naznake da slobodne zone služe za skrivanje transakcija od poreznih tijela;
   (vi) budući da je napredak u borbi protiv utaje poreza, izbjegavanja plaćanja poreza i agresivnog poreznog planiranja moguće pratiti samo uz pomoć usklađene metodologije kojom će se moći procijeniti veličina izravnih i neizravnih poreznih jazova u svim državama članicama i u Uniji kao cjelini; budući da procjena poreznog jaza treba bit samo početna točka u pružanju daljnjih informacija o poreznim pitanjima;
   (vii) budući da sadašnji pravni okvir za zaštitu zviždača na razini Unije nije dovoljan te postoje znatne razlike u načinima na koji različite države članice pružaju zaštitu zviždačima; budući da će zbog nepostojanja takve zaštite oni zaposlenici koji posjeduju ključne informacije oklijevati da ih predaju, što je i razumljivo, te će stoga one ostati nedostupne; budući da bi, s obzirom na to da su zviždači pridonijeli tomu da javnost obrati pozornost na problem nepoštenog oporezivanja, države članice trebale razmotriti uvođenje mjera kojima bi se zaštitile takve radnje; budući da bi stoga bilo primjereno na razini Unije omogućiti zaštitu zviždačima koji nacionalnim ili europskim nadležnim tijelima prijave sumnje u povredu, prijestup, prijevaru ili protuzakonitu radnju ili ih, u slučajevima povreda, prijestupa, prijevara ili protuzakonitih radnji koje se neometano ponavljaju, javno iznesu; budući da bi takva zaštita trebala biti usklađena s cjelokupnim pravnim sustavom; budući da bi takva zaštita trebala učinkovito štititi protiv neosnovanih kaznenih progona, ekonomskih sankcija i diskriminacije;

Koordinacija

AS.  budući da ovlasti za donošenje zakona o oporezivanju dobiti imaju države članice, ali je većina problema u vezi s agresivnim poreznim planiranjem multinacionalne prirode; budući da je bolja koordinacija nacionalnih poreznih politika jedini izvedivi način rješavanja problema BEPS-a i agresivnog poreznog planiranja;

   (i) budući da bi obvezna zajednička konsolidirana osnovica poreza na dobit (CCCTB) na razini Unije bila ključan korak prema rješavanju problema agresivnog poreznog planiranja unutar Unije i da bi trebala biti uvedena po hitnom postupku; budući da je krajnji cilj uvođenje potpune i obvezne zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobit uz moguće privremeno izuzeće za mala i srednja poduzeća koja nisu multinacionalne kompanije i za poduzeća bez prekograničnih aktivnosti te uz metodu unitarnog oporezivanja na osnovi kombinacije objektivnih varijabli; budući da Komisija razmatra privremene mjere za onemogućavanje premještanja dobiti dok se ne uspostavi sveobuhvatna zajednička konsolidirana osnovica poreza na dobit; budući da je nužno zajamčiti da se zbog tih mjera, uključujući prebijanje prekograničnih gubitaka, neće povećati rizik u pogledu BEPS-a; budući da ove mjere nisu savršena zamjena za konsolidaciju, a bilo bi potrebno neko vrijeme prije nego što taj novi režim postane potpuno funkcionalan;
   (ii) budući da unatoč djelovanju Skupine za Kodeks o postupanju u pogledu štetnog oporezivanja dobiti, mjere agresivnog poreznog planiranja i dalje postoje diljem Unije; budući da dosadašnji pokušaji jačanja upravljanja i mandata Skupine te prilagodbe i širenja radnih metoda i kriterija utvrđenih u Kodeksu u cilju borbe protiv novih oblika štetnih poreznih praksi u okviru trenutačnog gospodarskog okruženja nisu bili uspješni; budući da su aktivnosti Skupine obilježene općim nedostatkom transparentnosti i odgovornosti; budući da je stoga potrebno uvesti znatne promjene u pogledu učinkovitosti i funkcioniranja Skupine koja treba biti učinkovitija i transparentnija, osobito objavljivanjem godišnjih izvješća i zapisnika, što uključuje navođenje stajališta država članica; budući da Skupini mora biti omogućeno da zauzme stajališta o pitanjima koja proizlaze iz poreznih praksi u više država članica, a da pritom mali broj država članica ne može blokirati preporuke;
   (iii) budući da bi glavno načelo oporezivanja dobiti u Uniji trebalo biti da se porez plaća u državama u kojima se odvija stvarna gospodarska aktivnost poduzeća i stvara vrijednost; budući da je potrebno odrediti kriterije kako bi se to i zajamčilo; budući da se kod svake primjene povlaštenih poreznih režima za patente i drugih povlaštenih režima mora zajamčiti da se porez plaća tamo gdje je stvorena vrijednost, u skladu s kriterijima određenim u 5. mjeri BEPS-a, pri čemu je potrebno odrediti jedinstvene europske definicije onoga što se može smatrati promicanjem istraživanja i razvoja, a što ne, te usklađivanja korištenja povlaštenih poreznih režima za patente i inovacije, uključujući pomicanje ukidanja starog režima na 30. lipnja 2017.;
   (iv) budući da su neke države članice već jednostrano uvele pravila o kontroliranim stranim korporacijama kako bi na odgovarajući način zajamčile učinkovito oporezivanje dobiti u državama s niskim ili nepostojećim oporezivanjem; budući da je potrebno uskladiti ta pravila kako bi se spriječilo da različita nacionalna pravila o kontroliranim stranim korporacijama u Uniji poremete funkcioniranje unutarnjeg tržišta;
   (v) budući da se Direktivom 2011/16/EU predviđa suradnja među državama članicama u pogledu poreznih inspekcija i revizija te potiče razmjena najboljih praksi među poreznim tijelima; međutim, budući da instrumenti obuhvaćeni tom Direktivom nisu dovoljno učinkoviti i da različiti nacionalni pristupi reviziji poduzeća odudaraju od vrlo organiziranih tehnika poreznog planiranja koje određena poduzeća primjenjuju;
   (vi) budući da je za učinkovitu automatsku razmjenu informacija, a osobito u pogledu odluka o porezima, potreban režim jedinstvenog europskog poreznog identifikacijskog broja; budući da bi Komisija trebala razmotriti uspostavu zajedničkog europskog poslovnog registra;
   (vii) budući da je Komisija odlučila produžiti mandat Platforme za dobro porezno upravljanje, koji je trebao isteći 2016., te proširiti njezino područje djelovanja i poboljšati njezine radne metode; budući da Platforma može biti od pomoći za novi akcijski plan za jačanje borbe protiv poreznih prijevara i utaje poreza, za omogućavanje rasprava o odlukama o porezima donesenim u državama članicama u svjetlu predloženih novih pravila o razmjeni informacija te za pružanje povratnih informacija o novim inicijativama protiv izbjegavanja poreza; budući da Komisija pak mora povećati prepoznatljivost, proširiti članstvo i povećati učinkovitost Platforme za dobro porezno upravljanje;
   (viii) budući da bi Komisija trebala analizirati i zatražiti provedbu reformi poreznih uprava u okviru procesa Europskog semestra, uz povećanje kapaciteta naplate poreza poreznih uprava na nacionalnoj i europskoj razini kako bi one mogle učinkovito izvršavati svoje zadaće i na taj način potaknuti pozitivan učinak koji učinkovita naplata poreza i učinkovite mjere protiv porezne prijevare i utaje poreza imaju na prihode država članica;

Konvergencija

AT.  budući da bolja koordinacija sama po sebi neće riješiti temeljne probleme koji proizlaze iz činjenice da u različitim državama članicama vrijede različita pravila o oporezivanju dobiti; budući da cjelovit odgovor na agresivno porezno planiranje mora obuhvatiti konvergenciju ograničenog broja nacionalnih poreznih praksi; budući da se to može postići uz istovremeno očuvanje suvereniteta država članica u pogledu ostalih elemenata njihovih sustava poreza na dobit;

   (i) budući da agresivno porezno planiranje može ponekad proizaći iz kumulativnih koristi sporazuma o dvostrukom oporezivanju koje su potpisale različite države članice, što pak tada rezultira dvostrukim neoporezivanjem; budući da sve veći broj sporazuma o dvostrukom oporezivanju koje su pojedinačne države članice sklopile s trećim zemljama može značiti i mogućnost novih rupa u zakonu; budući da je, u skladu s mjerom 15. u okviru BEPS projekta OECD-a i skupine G20, potrebno razviti multilateralni instrument za izmjenu bilateralnih poreznih sporazuma; budući da Komisija treba imati ovlasti zastupanja Unije u pregovorima s trećim zemljama o poreznim sporazumima umjesto primjene trenutačne prakse vođenja bilateralnih pregovora koja ne donosi optimalne rezultate; budući da se Komisija treba pobrinuti za to da takvi sporazumi sadržavaju odredbe o reciprocitetu i da se njima sprječavaju negativni utjecaji na građane i poduzeća u Uniji, osobito mala i srednja poduzeća, koji proizlaze iz izvanteritorijalne primjene zakonodavstva trećih zemalja unutar područja nadležnosti Unije i njezinih država članica;
   (ii) budući da Unija treba imati vlastitu ažuriranu definiciju „poreznih oaza”;
   (iii) budući da Unija u slučaju poduzeća koja se koriste takvim poreznim oazama treba primijeniti protumjere; budući da je Europski parlament već pozvao na takve mjere u svojem Izvješću o godišnjem poreznom izvješću za 2014.(7), u kojem se „poziva na uvođenje oštrih kazni kako bi se spriječilo da poduzeća krše ili izbjegavaju porezne standarde EU-a, na način da se nepoštenim poduzećima ili poduzećima sa sjedištima u poreznim oazama ili poduzećima koja narušavaju tržišno natjecanje povoljnim poreznim uvjetima ne odobre financiranja sredstvima EU-a i pristup državnoj potpori ili javnoj nabavi; potiče države članice da vrate sve vrste javne potpore koje su dodijeljene poduzećima uključenima u kršenje poreznih standarda EU-a”; budući da bi se i na države članice trebale primjenjivati protumjere u slučaju da odbiju djelovati u cilju izmjene svojih štetnih povlaštenih poreznih režima koji potkopavaju postizanje jednakih uvjeta za sve u Uniji;
   (iv) budući da je potrebna nova obvezujuća definicija „stalnog poslovnog nastana” kako bi se zajamčilo da će do oporezivanja doći tamo gdje se odvija gospodarska aktivnost i gdje je stvorena gospodarska vrijednost; budući da su uz to potrebni minimalni obvezujući kriteriji uz pomoć kojih će se odrediti je li gospodarska aktivnost dovoljno izražena da bi bila oporeziva u državi članici, kako bi se izbjegao problem „fiktivnih poduzeća”, osobito u pogledu izazova koje nosi digitalno gospodarstvo;
   (v) budući da je aktualnim istragama Komisije o navodnim kršenjima pravila Unije o državnim potporama otkriven nepovoljan nedostatak transparentnosti u pogledu toga kako bi se ta pravila trebala primjenjivati; budući da bi Komisija, kako bi popravila tu situaciju, trebala objaviti smjernice o državnoj potpori i tako razjasniti kako će odrediti slučajeve državne potpore u vezi s porezom, te na taj način i poduzećima i državama članicama pružiti dodatnu pravnu sigurnost; budući da bi Komisija u okviru modernizacije režima državne potpore trebala zajamčiti učinkovitu ex post kontrolu zakonitosti dodijeljene državne potpore;
   (vi) budući da je jedna od neželjenih posljedica koja je proizašla iz Direktive Vijeća 2003/49/EZ(8) ta da bi prekogranični prihodi od kamata i licencija mogli biti neoporezivani (ili oporezivani na vrlo niskoj razini); budući da bi tom Direktivom, kao i Direktivom Vijeća 2005/19/EZ(9) i drugim relevantnim zakonodavstvom Unije, trebalo biti obuhvaćeno opće pravilo protiv zlouporabe;
   (vii) budući da bi se uvođenjem poreza po odbitku ili mjere sličnog učinka na razini Unije zajamčilo oporezivanje svake dobit stvorene unutar Unije, a koja će biti premještena izvan Unije, barem jednom na području Unije prije nego što prijeđe granice Unije,
   (viii) budući da sadašnji okvir Unije o rješavanju sporova o dvostrukom oporezivanju između država članica nije učinkovit i da su potrebna jasnija pravila i stroži rokovi, što će se postići unaprjeđenjem već postojećih sustava;
   (ix) budući da porezni savjetnici imaju ključnu ulogu u omogućavanju agresivnog poreznog planiranja tako što poduzećima pomažu uspostaviti složene pravne strukture kako bi se iskoristila nepodudaranja i rupe u zakonu koje proizlaze iz različitosti poreznih sustava; budući da do temeljite revizije sustava poreza na dobit ne može doći bez provođenja istrage o praksama tih savjetodavnih poduzeća; budući da je u okviru tog istraživanja potrebno razmotriti sukob interesa svojstven takvim poduzećima, koja istodobno pružaju savjete nacionalnim vladama o tome kako uspostaviti porezne sustave te poduzećima o tome kako najbolje optimizirati svoje porezne obveze unutar tih sustava;

AU.  budući da agresivno porezno planiranje i BEPS nisu jedini čimbenici koji ugrožavaju ukupnu učinkovitost naplate poreza, ideju porezne pravednosti i vjerodostojnost nacionalnih poreznih uprava; budući da bi Unija i države članice trebale poduzeti jednako odlučne mjere za rješavanje problema utaje poreza i poreznih prijevara kod oporezivanja poduzeća i fizičkih osoba, kao i za rješavanje problema naplate ostalih poreza, a ne samo poreza na dobit, što osobito vrijedi za PDV; budući da ti drugi čimbenici naplate poreza i administracije predstavljaju znatan dio postojećeg poreznog jaza;

AV.  budući da bi Komisija stoga također trebala razmisliti o tome kako će riješiti ta šira pitanja, osobito provedbu propisa o PDV-u u državama članicama te njihovu primjenu u prekograničnim slučajevima, kao i neučinkovitosti prilikom naplate PDV-a (koji je u nekim državama članicama jedan od glavnih izvora nacionalnog dohotka), prakse izbjegavanja plaćanja PDV-a i negativne posljedice određenih oslobađanja od poreza ili netransparentnih „poreznih oprosta”; budući da se kod svake takve nove mjere u obzir treba uzeti ravnoteža između troškova i koristi.

1.  traži od Komisije da Parlamentu do lipnja 2016. dostavi jedan ili više zakonodavnih prijedloga u skladu s detaljnim preporukama sadržanim u prilogu ovom dokumentu;

2.  potvrđuje da preporuke poštuju temeljna prava i načelo supsidijarnosti;

3.  smatra da financijske implikacije traženog prijedloga treba potkrijepiti odgovarajućim dodjeljivanjem proračunskih sredstava;

4.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju i priložene detaljne preporuke proslijedi Komisiji, Vijeću te vladama i parlamentima država članica.

PRILOG REZOLUCIJI

DETALJNE PREPORUKE O SADRŽAJU TRAŽENOG PRIJEDLOGA

A.  Transparentnost

Preporuka A1. Obvezno i javno izvještavanje po zemljama za multinacionalne kompanije za sve sektore

Europski parlament ponovo poziva Europsku komisiju da poduzme sve potrebne korake kako bi do prvog tromjesečja 2016. uvela sveobuhvatno i javno izvještavanje po zemljama za sve multinacionalne kompanije u svim sektorima.

—  Taj prijedlog treba sastaviti na temelju zahtjeva OECD-a iz njegovog predloška za izvještavanje po zemljama objavljenog u rujnu 2014. (mjera 13. u okviru BEPS projekta OECD-a i skupine G20).

—  Pri sastavljanju prijedloga, Komisija također treba uzeti u obzir:

—  rezultate savjetovanja Komisije o izvještavanju po zemljama, održanog između 17. lipnja i 9. rujna 2015., u sklopu kojeg su razmotrene različite mogućnosti moguće provedbe izvještavanje po zemljama u Uniji;

—  prijedloge za cjelovito javno izvještavanje po zemljama sadržano u reviziji Direktive o pravima dioničara o kojoj je Parlament glasovao 8. srpnja 2015.(10) i rezultate trijaloga koji se vode u vezi s ovom Direktivom.

Preporuka A2. Nova oznaka „urednog poreznog platiše” za poduzeća koja provode dobre porezne prakse

Europski parlament poziva Europsku komisiju da što prije podnese prijedlog o dobrovoljnoj europskoj oznaci „urednog poreznog platiše”.

—  Prijedlogom treba biti obuhvaćen europski okvir kriterija prihvatljivosti prema kojima bi nacionalna tijela mogla dodjeljivati oznaku.

—  Tim okvirom kriterija prihvatljivosti treba se jasno pokazati da se oznaka „urednog poreznog platiše” dodjeljuje samo poduzećima koja su premašila ono što se od njih zahtijeva u okviru zakona Unije i nacionalnih zakona.

—  Ta oznaka „urednog poreznog platiše” trebala bi motivirati poduzeća da u svoju politiku društveno odgovornog poslovanja ugrade plaćanje pravednog iznosa poreza i izvijeste o svojem stajalištu o poreznim pitanjima u svojem godišnjem izvješću.

Preporuka A3. Obavezno obavještavanje o novim poreznim mjerama

Europski parlament poziva Europsku komisiju da što je prije moguće podnese prijedlog o novom mehanizmu u okviru kojeg će države članice morati odmah obavijestiti druge države članice i Komisiju ako namjeravaju uvesti nove naknade, otpise duga, izuzeća, poticaje ili slične mjere koje bi mogle imati znatan utjecaj na efektivnu poreznu stopu u toj državi članici ili na poreznu osnovicu u drugoj državi članici.

—  Te obavijesti država članica sadržavaju analizu učinka prelijevanja novih poreznih mjera na druge države članice i zemlje u razvoju kako bi se Skupini za Kodeks o postupanju pomoglo u utvrđivanju štetnih poreznih praksi.

—  Te nove mjere također treba uključiti u proces Europskog semestra te se trebaju donijeti preporuke za praćenje.

—  Europski parlament bi trebao redovno dobivati najnovije informacije o takvim obavijestima i procjenama koje provodi Europska komisija.

—  Za države članice koje ne poštuju takve zahtjeve o izvještavanju treba predvidjeti kazne.

—  Komisija bi također trebala razmotriti primjerenost mogućeg uvođenja obveze za savjetodavna poduzeća da nacionalna porezna tijela obavijeste ako uvode i promiču određene porezne programe čija je svrha smanjivanje ukupne porezne obveze za poduzeća, što je trenutačna praksa u nekim državama članicama; te da također razmotri pitanje bi li dijeljenje takvih informacija među državama članicama preko Skupine za Kodeks o postupanju predstavljalo učinkovit instrument za poboljšanja u području oporezivanja dobiti u Uniji.

Preporuka A4. Automatskom razmjenom informacija o odlukama o porezima trebaju se obuhvatiti sve odluke o porezima te u određenoj mjeri trebaju biti javne

Europski parlament poziva Europsku komisiju da dopuni Direktivu 2011/16/EU, što uključuje prijedloge za automatsku razmjenu informacija o odlukama o porezima, tako što će:

—  proširiti opseg automatske razmjene informacija tako da uz prekogranične odluke o porezima obuhvaća i sve odluke o porezima u području poreza na dobit. Dane informacije moraju biti sveobuhvatne i prikazane u zajednički dogovorenom formatu kako bi se osiguralo da ih mogu koristiti porezna tijela u relevantnim zemljama.

—  znatno povećati transparentnost odluka o porezima na razini Unije, uz primjereno vođenje računa o povjerljivim poslovnim podacima i poslovnim tajnama te uzimajući u obzir najbolje prakse koje se trenutačno primjenjuju u nekim državama članicama, tako što će na godišnjoj osnovi objavljivati izvješće s kratkim pregledom glavnih slučajeva sadržanih u sigurnom središnjem direktoriju Komisije kojeg je potrebno stvoriti o odlukama o porezima i prethodnim sporazumima o cijenama.

—  informacije se u izvješću moraju predstaviti u dogovorenom standardiziranom obliku kako bi se javnosti omogućilo da se njima može učinkovito koristiti.

—  zajamčiti cjelovitu i smislenu ulogu Komisije u obveznoj razmjeni informacija o odlukama o porezima uspostavom sigurnog središnjeg direktorija dostupnog državama članicama i Komisiji u vezi sa svim odlukama o porezima dogovorenim u Uniji.

—  osigurati da se na države članice koje ne budu automatski razmjenjivale informacije o odlukama o porezima onako kako bi trebale primjenjuju primjerene kazne.

Preporuka A5. Transparentnost slobodnih zona

Europski parlament poziva Europsku komisiju da podnese zakonodavni prijedlog o:

—  određivanju maksimalnog roka unutar kojeg se dobra mogu prodavati u slobodnim zonama, oslobođena carine, trošarina i PDV-a;

—  obvezi za tijela u slobodnim zonama da odmah obavijeste porezna tijela dotičnih država članica i trećih zemalja o svakoj transakciji koju na području slobodnih zona izvrše njihovi porezni obveznici.

Preporuka A6. Procjena Komisije o poreznom jazu u području poreza na dobit

Europski parlament poziva Europsku komisiju da:

—  na temelju najboljih praksi koje se trenutačno primjenjuju u državama članicama osmisli usklađenu metodologiju koja bi trebala biti javna i uz pomoć koje države članice mogu procijeniti veličinu izravnih i neizravnih poreznih jazova u području poreza na dobit (razlika između poreza na dobit koji se duguje i plaćenog poreza na dobit) u svim državama članicama.

—  surađuje s državama članicama da bi se osigurala dostupnost svih potrebnih podataka koji će se uz pomoć te metodologije analizirati kako bi se dobile najtočnije moguće brojke.

—  se koristi dogovorenom metodologijom i svim potrebnim podacima kako bi izračunala i objavila, dvaput godišnje, procjenu izravnih i neizravnih poreznih jazova u području poreza na dobit u cijeloj Uniji.

Preporuka A7. Zaštita zviždača

Europski parlament poziva Europsku komisiju da podnese zakonodavni prijedlog kako slijedi:

—  Potrebno je zaštititi zviždače koji djeluju isključivo u javnom interesu (a ne i radi zarade ili nekog drugog osobnog interesa) kako bi razotkrili povrede, prijestupe, prijevare ili protuzakonite radnje u pogledu oporezivanja dobiti u bilo kojoj državi članici u Europskoj uniji. Takvi zviždači trebaju biti zaštićeni ako svojim odgovarajućim nadležnim tijelima prijave sumnje u povredu, prijestup, prijevaru ili protuzakonitu radnju te također trebaju biti zaštićeni ako, u slučaju povreda, prijestupa, prijevara ili protuzakonitih radnji u vezi s oporezivanjem dobiti koje se neometano ponavljaju i koje mogu utjecati na javni interes, svoju zabrinutost javno iznesu;

—  Potrebno je zajamčiti da će pravo na slobodu izražavanja i informiranja u Europskoj uniji biti očuvano;

—  Takva zaštita treba biti u skladu s cjelokupnim pravnim sustavom i biti učinkovita protiv neosnovanih kaznenih progona, ekonomskih sankcija i diskriminacije;

—  Osnovu takvog zakonodavnog prijedloga treba činiti Uredba (EU) br. 596/2014 Europskog parlamenta i Vijeća(11) te se treba voditi računa o bilo kakvom budućem zakonodavstvu Unije u tom području;

—  Kod takvog se zakonodavnog prijedloga također treba uzeti u obzir „Preporuku Vijeća Europe CM/Rec(2014)7(12) o zaštiti zviždača” te osobito definiciju zviždača kao „svake osobe koja prijavi ili otkrije informacije o prijetnji ili šteti za javni interes u kontekstu svog profesionalnog odnosa, bilo u javnom bilo u privatnom sektoru”.

B.  Koordinacija

Preporuka B1. Uvođenje zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobit

Europski parlament poziva Europsku komisiju da što je prije moguće podnese zakonodavni prijedlog o uvođenju zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobit:

Kao prvi korak, do lipnja 2016. treba uvesti obveznu zajedničku osnovicu poreza na dobit u Uniji, uz moguće privremeno izuzeće za mala i srednja poduzeća koja nisu multinacionalne kompanije i kompanije čije se poslovanje odvija samo u jednoj državi, kako bi postojao samo jedan skup pravila za izračun oporezive dobiti poduzeća koja posluju u više država članica.

Kao drugi korak, što prije, a svakako najkasnije do kraja 2017., treba uvesti obveznu zajedničku konsolidiranu osnovicu poreza na dobit, vodeći računa o nizu različitih mogućnosti (uzimajući u obzir, na primjer, trošak uključivanja malih i srednjih poduzeća i kompanija čije se poslovanje odvija samo u jednoj državi);

Zajednička konsolidirana osnovica poreza na dobit treba se temeljiti na metodi unitarnog oporezivanja u kojoj se odražavaju stvarne gospodarske aktivnosti poduzeća i kojom se određenim državama članicama ne daje nezaslužena prednost.

U prijelaznom razdoblju između uvođenja obvezne zajedničke osnovice poreza na dobit i pune zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobit treba uvesti niz mjera za smanjenje premještanja dobiti (uglavnom preko transfernih cijena) što kao minimum uključuje zakonodavni prijedlog Unije protiv BEPS-a. Tim mjerama ne treba obuhvatiti privremeni režim prijeboja prekograničnih gubitaka, osim ako Komisija može jamčiti njegovu transparentnost i nemogućnost zlouporabe u svrhu agresivnog poreznog planiranja.

Komisija treba razmotriti pitanje u kojoj mjeri će biti potrebno pripremiti jedinstven skup općeprihvaćenih računovodstvenih načela kako bi se pripremili osnovni računovodstveni podaci koji će biti upotrebljavani za zajedničku konsolidiranu osnovicu poreza na dobit.

Bilo kakav prijedlog za zajedničku osnovicu poreza na dobit ili punu zajedničku konsolidiranu osnovicu poreza na dobit trebao bi uključivati odredbu o sprječavanju izbjegavanja plaćanja poreza.

Preporuka B2. Ojačati mandat i poboljšati transparentnost Skupine Vijeća za Kodeks o postupanju (oporezivanje poslovanja)

Europski parlament poziva Komisiju da podnese prijedlog o uključivanju Skupine za Kodeks o postupanju u metodu Zajednice, kao radnu skupinu Vijeća, uz sudjelovanje Europske komisije i Europskog parlamenta u ulozi promatrača.

—  Skupina za Kodeks o postupanju treba biti transparentnija, učinkovitija i preuzeti veću odgovornost, uključujući preko:

—  redovnog obavljanja i osuvremenjivanja nadzora u pogledu mjere u kojoj države članice ispunjavaju preporuke koje Skupina za Kodeks o postupanju odredi u svojem izvješću o napretku, koje svakih šest mjeseci podnosi ministrima financija, te objavljivanja rezultata tog nadzora;

—  redovne izrade, ažuriranja i objavljivanja popisa štetnih poreznih praksi svake dvije godine;

—  redovnog vođenja, bilježenja i objavljivanja svojih zapisnika, što uključuje veću transparentnost postupka sastavljanja preporuka, a što se osobito odnosi na navođenje stajališta predstavnika država članica;

—  imenovanja političkog predsjednika kojeg će postaviti ministri financija;

—  imenovanja visokog predstavnika i njegovog zamjenika koje će postaviti svaka od država članica kako bi se povećala prepoznatljivost tog tijela;

—  Zadaće Skupine za Kodeks o postupanju trebaju uključivati:

—  utvrđivanje štetnih poreznih praksi u Uniji;

—  predlaganje mjera i rokova za uklanjanje štetnih poreznih praksi i praćenje rezultata predloženih preporuka/mjera;

—  reviziju izvješća koje podnose države članice o učincima prelijevanja novih poreznih mjera, kako je ranije navedeno, i procjenjivanje postojanja potrebe za djelovanjem;

—  predlaganje drugih inicijativa u vezi s poreznim mjerama u sklopu vanjske politike Unije;

—  poboljšanje provedbenih mehanizama protiv onih praksa koje omogućuju agresivno porezno planiranje.

Preporuka B3. Povlašteni porezni režimi za patente i drugi povlašteni režimi: povezivanje povlaštenih režima s mjestom u kojem je stvorena vrijednost

Europski parlament poziva Europsku komisiju da i dalje državama članicama daje smjernice o tomu kako primijeniti povlaštene porezne režime za patente u skladu s „izmijenjenim pristupom nexus” kako bi se zajamčilo da neće biti štetni.

—  Tim se smjernicama mora razjasniti da se povlašteni režimi, kao što su povlašteni porezni režimi za patente, moraju temeljiti na „izmijenjenom pristupu nexus” kako je definirano u mjeri 5. u okviru BEPS-a OECD-a, što znači da mora postojati izravna veza između poreznih olakšica i istraživanja i razvoja na kojima se temelje.

—  Opsežni povlašteni porezni režimi za patente koji nisu povezani sa zemljopisnim porijeklom i „starosti” znanja trebaju se smatrati štetnim praksama.

—  Ako kroz 12 mjeseci države članice ne budu dosljedno primjenjivale ovaj novi pristup, Komisija treba podnijeti obvezujući zakonodavni prijedlog.

—  Komisija bi trebala iznijeti prijedlog za zajedničke europske standarde i definicije onoga što se može smatrati promicanjem istraživanja i razvoja, a što ne, te o usklađivanju povlaštenih poreznih režima za patente i inovacije, uključujući pomicanje datuma ukidanja starog režima na 30. lipnja 2017. tako da se skrati vremenski rok za nastavak primjenjivanja tog režima;

Preporuka B4. Kontrolirane strane korporacije

Europski parlament poziva Europsku komisiju da podnese zakonodavni prijedlog:

—  za uspostavljanje koordiniranog okvira Unije za pravila o kontroliranim stranim korporacijama kako bi se zajamčilo učinkovito oporezivanje dobiti zadržane u državama s niskim ili nepostojećim porezom i kako bi se spriječilo da različita nacionalna pravila o kontroliranim stranim korporacijama u Uniji poremete funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Tim se okvirom treba zajamčiti potpuna primjena zakonodavstva o kontroliranim stranim korporacijama i izvan slučajeva potpuno umjetne konstrukcije. To ne treba sprječavati države članice da pojedinačno uvedu stroža pravila.

Preporuka B5. Bolja koordinacija poreznih kontrola u državama članicama

Europski parlament poziva Europsku komisiju da podnese prijedlog o izmjeni Direktive 2011/16/EU, kako bi se:

—  zajamčile učinkovitije istovremene porezne revizije i kontrole kada dva porezna tijela ili više njih odluče provesti kontrolu nad jednim ili više subjekata ako imaju zajedničke ili povezane interese u vezi s tim subjektom;

—  zajamčilo da će reviziju matičnog poduzeća i podružnica koji se nalaze u Uniji porezna tijela koja su za njih nadležna provesti u istom razdoblju, pod vodstvom poreznog tijela zaduženog za matično poduzeće, kako bi se zajamčio učinkovit protok informacija među poreznim tijelima. U sklopu toga:

—  porezna tijela trebaju redovito izmjenjivati informacije o svojim istragama kako bi se zajamčilo da grupacije neće imati koristi od nepodudaranja ili rupa u zakonu u slučaju kombinacije različitih nacionalnih poreznih sustava.

—  rokovi za razmjenu informacija o revizijama koje su u tijeku trebaju biti što kraći.

—  porezna tijela zadužena za određeno poduzeće trebaju sustavno obavještavati porezna tijela zadužena za druge subjekte unutar iste grupacije o rezultatima porezne kontrole;

—  nijedna odluka o ishodu porezne kontrole koju donosi porezno tijelo ne bi se smjela donijeti prije obavještavanja drugih nadležnih poreznih tijela.

Preporuka B6. Uvođenje jedinstvenog europskog poreznog identifikacijskog broja

Europski parlament poziva Europsku komisiju da podnese prijedlog o europskom poreznom identifikacijskom broju.

—  Prijedlog će se temeljiti na nacrtu za europski porezni identifikacijski broj iz akcijskog plana Komisije o borbi protiv poreznih prijevara i utaje poreza iz 2012. (mjera 22.)(13) i na rezultatima savjetovanja koje je uslijedilo 2013.(14)

C.  Konvergencija

Preporuka C1. Novi pristup međunarodnim poreznim dogovorima

Europski parlament poziva Europsku komisiju da podnese zakonodavni prijedlog koji će Uniji omogućiti zauzimanje jedinstvenog stava u pogledu međunarodnih poreznih dogovora.

—  Komisija treba imati ovlasti zastupanja Unije u pregovorima s trećim zemljama o poreznim sporazumima umjesto primjene trenutačne prakse vođenja bilateralnih pregovora koja ne donosi optimalne rezultate, posebno za zemlje u razvoju.

—  Komisija se mora pobrinuti za to da takvi sporazumi sadržavaju odredbe o reciprocitetu i da se njima sprječavaju negativni utjecaji na građane i poduzeća u Uniji, osobito mala i srednja poduzeća, koji proizlaze iz izvanteritorijalne primjene zakonodavstva trećih zemalja unutar područja nadležnosti Unije i njezinih država članica.

—  Mnogobrojne bilateralne porezne sporazume koje su države članice potpisale jedna s drugom ili s drugim državama potrebno je zamijeniti zajedničkim multilateralnim poreznim sporazumom Unije.

—  Svi novi međunarodni trgovinski sporazumi koje Unija potpiše trebaju imati klauzulu o dobrom poreznom upravljanju.

—  U sklopu svih međunarodnih poreznih dogovora treba se predvidjeti provedbeni mehanizam.

Preporuka C2. Zajednička i osnovana definicija „poreznih oaza”

Europski parlament poziva Europsku komisiju da podnese prijedlog za određivanje osnovanih kriterija za definiranje „poreznih oaza” u suradnji s OECD-om i Ujedinjenim narodima, između ostalih.

—  Ti se kriteriji trebaju temeljiti na sveobuhvatnim, transparentnim, čvrstim, objektivno provjerljivim i općeprihvaćenim pokazateljima, dodatno razvijajući načela dobrog upravljanja koje je Komisija definirala u svojoj komunikaciji iz 2009. naslovljenoj „Promicanje dobrog upravljanja u poreznim pitanjima”(15): Razmjena informacija i administrativna suradnja; poštena porezna konkurentnost; i transparentnost.

—  Ti bi kriteriji trebali obuhvaćati pojmove kao što su bankovna tajna, zapisivanje podataka o vlasništvu poduzeća, trustova i zaklada, objava financijskih izvještaja poduzeća, kapacitet za razmjenu podataka, učinkovitost porezne uprave, promicanje utaje poreza, postojanje štetnih pravnih instrumenata, sprječavanje pranja novca, automatizam razmjene podataka, postojanje bilateralnih ugovora te međunarodna obveza transparentnosti i pravosudne suradnje.

—  Na temelju tih kriterija Komisija treba sastaviti revidirani popis poreznih oaza kojim će se zamijeniti njezin privremeni popis iz lipnja 2015.

—  Popis poreznih oaza treba sadržavati poveznicu na mjerodavno zakonodavstvo o oporezivanju koje će biti referentna točka za druge politike i zakonodavstvo.

—  Komisija treba revidirati taj popis barem svake dvije godine ili u slučaju opravdanog zahtjeva tijela pod čijom je jurisdikcijom područje s popisa.

Preporuka C3. Protumjere usmjerene na poduzeća koja se koriste poreznim oazama

Europski parlament poziva Europsku komisiju da podnese prijedlog o skupu protumjera koje bi Unija i države članice, s obzirom na to da financiraju javna tijela, banke i programe financiranja te su njihovi dioničari, trebale primijeniti na poduzeća koja se služe poreznim oazama za agresivno porezno planiranje te stoga ne poštuju standarde Unije za dobro upravljanje u poreznim pitanjima.

—  Te protumjere trebaju uključivati:

—  zabranu pristupa u pogledu državne potpore ili javne nabave na razini Unije ili na nacionalnoj razini

—  zabranu pristupa određenim fondovima Unije

—  To se treba postići, između ostalog, uz pomoć:

—  izmjene Statuta Europske investicijske banke (EIB) (Protokol br. 5 u prilogu Ugovora) kako bi se zajamčilo da EIB neće financirati krajnje korisnike ili financijske posrednike koji se koriste poreznim oazama ili štetnim poreznim praksama(16)

—  izmjene Uredbe (EU) br. 2015/1017 Europskog parlamenta i Vijeća(17) kako bi se zajamčilo da takvim poduzećima neće biti dodijeljena sredstva u okviru EFSU-a(18)

—  izmjene Uredbe (EU) br. 1305/2013(19), (EU) br. 1306/2013(20), (EU) br. 1307/2013(21) i (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(22) kako bi se zajamčilo da takvim poduzećima neće biti dodijeljena sredstva u okviru ZPP-a

—  daljnje modernizacije državnih potpora kako bi se zajamčilo da države članice takvim poduzećima ne dodjeljuju državnu potporu(23)

—  izmjene Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(24) kako bi se zajamčilo da novac iz pet europskih strukturnih i investicijskih fondova (Europski fond za regionalni razvoj, Europski socijalni fond, Kohezijski fond, Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj i Europski fond za pomorstvo i ribarstvo) ne može biti dodijeljen takvim poduzećima

—  izmjene Sporazuma o osnivanju Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) kako bi se zajamčilo da takvim poduzećima neće biti dodijeljena sredstva u okviru EBRD-a(25)

—  zabrane sklapanja trgovinskih sporazuma Unije s jurisdikcijama koje Komisija definira kao „porezne oaze”

Komisija će provjeriti mogu li se postojeći trgovinski sporazumi sa zemljama koje su proglašene poreznim oazama obustaviti ili otkazati.

Preporuka C4. Stalni poslovni nastan

Europski parlament poziva Europsku komisiju da podnese zakonodavni prijedlog o:

—  prilagodbi definicije „stalnog poslovnog nastana” kako poduzeća ne bi mogla izbjeći oporezivanje u državama članicama u kojima obavljaju gospodarsku aktivnost. Definicijom bi se također trebalo obuhvatiti situacije u kojima se za poduzeća koja se bave potpuno nematerijalnim digitalnim aktivnostima smatra da imaju stalni poslovni nastan u određenoj državi članici ako održavaju značajnu digitalnu prisutnost u gospodarstvu te zemlje;

—  uvođenju definicije Unije za minimalan „ekonomski sadržaj” kojim je obuhvaćeno i digitalno gospodarstvo kako bi se osiguralo da poduzeća zaista stvaraju vrijednost i doprinose gospodarstvu države članice u kojoj podliježu oporezivanju.

Te dvije definicije trebaju biti dio konkretne zabrane fiktivnih poduzeća.

Preporuka C5. Unapređenje okvira transfernih cijena u EU-u

Europski parlament poziva Europsku komisiju da podnese zakonodavni prijedlog:

—  o sastavljanju posebnih smjernica Unije, na temelju njezinog iskustva i analize novih načela OECD-a o transfernim cijenama, kojima će se odrediti kako bi se načela OECD-a trebala primjenjivati i kako bi se trebala tumačiti u kontekstu Unije tako da:

—  odražavaju gospodarsku stvarnost unutarnjeg tržišta;

—  državama članicama i poduzećima koja posluju u Uniji pružaju sigurnost, jasnoću i pravednost;

—  smanjuju rizik zlouporabe pravila u svrhu premještanja dobiti.

Preporuka C6. Neusklađenost hibridnih instrumenata

Europski parlament poziva Europsku komisiju da podnese zakonodavni prijedlog o:

—  usklađivanju nacionalnih definicija duga, kapitala, transparentnih i netransparentnih subjekata, usklađivanju određivanja imovine i obveza u stalnom poslovnom nastanu te usklađivanju raspodjele troškova i dobiti među različitim subjektima u istoj grupaciji; ili o

—  sprječavanju dvostrukog neoporezivanje u slučaju nepodudaranja.

Preporuka C7. Promjena režima državne potpore Unije uzimajući u obzir porez

Europski parlament poziva Europsku komisiju da najkasnije do sredine 2017. podnese prijedlog o:

—  smjernicama o državnoj potpori kojima se razjašnjava kako će Komisija odrediti slučajeve državne potpore u vezi s porezom te tako poduzećima i državama članicama pružiti dodatnu pravnu sigurnost, uzimajući pritom u obzir činjenicu da su se u drugim sektorima takve smjernice u državama članicama pokazale iznimno učinkovitima u zaustavljanju i sprječavanju praksi koje se kose sa zakonom Unije o državnoj potpori; učinak koji se može postići samo vrlo detaljnim smjernicama koje sadrže i brojčane pragove.

—  javnom identificiranju poreznih politika koje nisu u skladu s politikom državne potpore kako bi se poduzećima i državama članicama pružile smjernice i veća pravna sigurnost; u tu će svrhu Komisija dodijeliti sredstva Glavnoj upravi za tržišno natjecanje kako bi joj omogućila učinkovito djelovanje u slučaju bilo kakvih nezakonitih državnih potpora (što uključuje selektivne porezne povlastice).

Europski parlament također poziva Europsku komisiju da dugoročno gledano razmotri mogućnost izmjene postojećih pravila kako bi se spriječilo da se naplaćeni iznosi u slučaju kršenja pravila Unije o državnoj potpori vrate državi članici koja je odobrila protupravnu potporu u vezi s porezima, kao što je trenutno slučaj. Vraćena državna potpora može se primjerice usmjeriti u proračun Unije ili u države članice koje su pretrpjele smanjenje svoje porezne osnovice.

Preporuka C8. Izmjena Direktive Vijeća 90/435/EEZ(26), 2003/49/EZ i 2005/19/EZ i drugog relevantnog zakonodavstva Unije te uvođenje općeg pravila protiv zlouporabe

Europski parlament poziva Europsku komisiju da podnese prijedlog

—  Da se nakon uvođenja općeg pravila protiv zlouporabe (GAAR) u Direktivu 90/435/EEZ isto pravilo što je prije moguće uvede u Direktivu 2003/49/EZ te da podnese prijedloge za uvođenje istog pravila u Direktivu 2005/19/EZ i u drugo relevantno zakonodavstvo Unije.

—  Da takvo opće pravilo protiv zlouporabe bude obuhvaćeno svakim budućim zakonodavstvom Unije koje pokriva porezna pitanja ili ima porezne implikacije.

—  Da se osim uvođenja općeg pravila protiv zlouporabe, kada je riječ o Direktivi 2003/49/EZ, također izbaci zahtjev u skladu s kojim države članice trebaju dati povlašteni tretman u pogledu isplata kamata i licencije ako nije došlo do učinkovitog oporezivanja drugdje u Uniji.

—  Da se osim uvođenja općeg pravila protiv zlouporabe, kada je riječ o Direktivi 2005/19/EZ, također uvedu dodatne obveze u pogledu transparentnosti te da se, u slučaju da te promjene ne budu dovoljne da se spriječi agresivno porezno planiranje, uvede minimalna porezna odredba kao uvjet za korištenje „poreznih povlastica” (kao što je neoporezivanje dividenda) ili neka druga mjera sličnog učinka.

Preporuka C9. Unaprjeđenje mehanizama za rješavanje prekograničnih poreznih sporova

Europski parlament poziva Europsku komisiju da do ljeta 2016. podnese prijedlog

—  O unapređenju postojećih mehanizama za rješavanje prekograničnih poreznih sporova u Uniji, ne samo kada je riječ o slučajevima dvostrukog oporezivanja, već i dvostrukog neoporezivanja. Cilj je ostvariti koordiniran pristup Unije rješavanju sporova, s jasnijim pravilima i strožim rokovima, unaprjeđujući već postojeće sustave.

—  Djelovanje i odlučivanje u okviru mehanizma za rješavanje sporova treba biti transparentno kako bi se smanjila bilo kakva nesigurnost poduzeća pri primjeni poreznog prava.

Preporuka C10. Uvođenje poreza po odbitku ili mjere sličnog učinka kako bi se izbjeglo premještanje dobiti iz Unije prije oporezivanja

Europski parlament poziva Europsku komisiju da do ljeta 2016. podnese prijedlog o uvođenju poreza po odbitku ili mjere sličnog učinka kako bi se zajamčilo učinkovito oporezivanje u Uniji svake dobiti ostvarene unutar Unije, a koja će biti premještena izvan nje, prije nego što se to dogodi.

D.  Ostale mjere

Preporuka D1. Dodatne mjere za rješavanje pitanja poreznog jaza

Europski parlament poziva Europsku komisiju da obrati pozornost i na druge čimbenike koji, uz agresivno porezno planiranje i BEPS, pridonose postojećem poreznom jazu, uključujući uz pomoć:

—  istraživanja uzroka niske učinkovitosti pri naplati poreza, uključujući naplatu PDV-a;

—  istraživanja izvora poreznih nepravednosti ili loše vjerodostojnosti poreznih uprava u područjima koja se ne odnose samo na oporezivanje dobiti;

—  određivanja načela za oslobađanja od poreza, uključujući okolnosti u kojima bi ta načela bila primjerena i okolnosti u kojima bi druge politike bile bolje rješenje, kao i zahtjeva po kojem države članice moraju Komisiju unaprijed obavijestiti o bilo kakvom novom oslobađanju od poreza kako bi se uklonile negativne posljedice koje te politike mogu imati na buduću naplatu poreza;

—  predlaganja minimalnih razina transparentnosti za programe „oprosta poreza” i diskrecijske porezne olakšice koje primjenjuju nacionalne vlade;

—  dozvoljavanja veće slobode državama članicama da pri dodjeljivanju ugovora o javnoj nabavi kao faktor uzmu u obzir podatak ispunjavaju li poduzeća porezne obveze, a posebice slučajeve sustavnog neispunjavanja obveza;

—  jamčenja punog i svrsishodnog pristupa poreznih tijela središnjim registrima stvarnog vlasništva i za poduzeća i za zaklade te pravilnog održavanja i provjeravanja tih registara;

To se može postići tako što će države članice brzo prenijeti četvrtu Direktivu o sprečavanju pranja novca u nacionalno zakonodavstvo, čime bi se osigurao širok i pojednostavljen pristup informacijama iz središnjih registara stvarnih vlasnika, a pristupiti bi im mogle i organizacije civilnog društva, novinari i građani.

(1) http://ec.europa.eu/taxation_customs/resou rces/documents/taxation/gen_info/economic_analysis/tax_structures/2014/report.pdf
(2) „Europska dodana vrijednost zakonodavnog izvješća o uvođenju transparentnosti, koordinacije i konvergencije politike poreza na dobit u Europskoj uniji”, autori Dr. Benjamin Ferrett, Daniel Gravino i Silvia Merler – Očekuje se objavljivanje.
(3) Usvojeni tekstovi od 8.7.2015., P8_TA(2015)0257.
(4) http://ec.europa.eu/finance/consultations/2015/further-corporate-tax-transparency/index_en.htm
(5) Oznaka „urednog poreznog platiše”: http://www.fairtaxmark.net/
(6) Direktiva Vijeća 2011/16/EU od 15. veljače 2011. o administrativnoj suradnji u području oporezivanja i stavljanja izvan snage Direktive 77/799/EEZ (SL L 64, 11.3.2011., str. 1.).
(7) http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?pubRef=-//EP//TEXT+REPORT+A8-2015-0040+0+DOC+XML+V0//HR
(8) Direktiva Vijeća 2003/49/EZ od 3. lipnja 2003. o zajedničkom sustavu oporezivanja isplate kamata i licencije između povezanih trgovačkih društava različitih država članica (SL L 157, 26.6.2003., str. 49.).
(9) Direktiva Vijeća 2005/19/EZ od 17. veljače 2005. o izmjeni Direktive 90/434/EEZ iz 1990. o zajedničkom sustavu oporezivanja koji se primjenjuje na spajanja, podjele, prijenose imovine i razmjenu dionica društava različitih država članica (SL L 58, 4.3.2005., str. 19.).
(10)Usvojeni tekstovi od 8.7.2015., P8_TA(2015)0257.
(11) Uredba (EU) br. 596/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o zlouporabi tržišta (Uredba o zlouporabi tržišta) te stavljanju izvan snage Direktive 2003/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i direktiva Komisije 2003/124/EZ, 2003/125/EZ i 2004/72/EZ (SL L 173, 12.6.2014., str. 1.).
(12) http://www.coe.int/t/dghl/standardsetting/cdcj/ Whistleblowers/protecting_whistleblowers_en.asp
(13) COM(2012)0722.
(14) https://circabc.europa.eu/faces/jsp/extension/wai/navigation/container.jsp
(15) http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do ?uri=COM:2009:0201:FIN:EN:PDF
(16) http://www.eib.org/attachments/general/governance_of_the_eib_en.pdf
(17) Uredba (EU) 2015/1017 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. lipnja 2015. o Europskom fondu za strateška ulaganja, Europskom savjetodavnom centru za ulaganja i Europskom portalu projekata ulaganja i o izmjeni uredaba (EU) br. 1291/2013 i (EU) br. 1316/2013 – Europski fond za strateška ulaganja (SL L 169, 1.7.2015., str. 1.).
(18) http://ec.europa.eu/priorities/jobs-growth-investment/plan/docs/proposal_regulation_efsi_en.pdf
(19) Uredba (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1698/2005 (SL L 347, 20.12.2013., str. 487.).
(20) Uredba (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, (EZ) br. 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) br. 485/2008 (SL L 347, 20.12.2013., str. 549.).
(21) Uredba (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 637/2008 i Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 (SL L 347, 20.12.2013., str. 608.).
(22) Uredba (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (SL L 347, 20.12.2013., str. 671.).
(23) http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?pubRef=-//EP//TEXT+TA+P7-TA-2013-0026+0+DOC+XML+V0//EN
(24) Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (SL L 347, 20.12.2013., str. 320.).
(25) http://www.ebrd.com/news/publications/institutional-documents/basic-documents-of-the-ebrd.html
(26) Direktiva Vijeća 90/435/EEZ od 23. srpnja 1990. o zajedničkom sustavu oporezivanja koji se primjenjuje na matična društva i društva kćeri iz različitih država članica (SL L 225, 20.8.1990., str. 6.).


Odnosi EU-a i Kine
PDF 352kWORD 179k
Rezolucija Europskog parlamenta od 16. prosinca 2015. o odnosima EU-a i Kine (2015/2003(INI))
P8_TA(2015)0458A8-0350/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir uspostavu diplomatskih odnosa EU-a i Kine 6. svibnja 1975.,

–  uzimajući u obzir Strateško partnerstvo između EU-a i Kine pokrenuto 2003.,

–  uzimajući u obzir glavni pravni okvir za odnose s Kinom, to jest u svibnju 1985. godine potpisani Sporazum o trgovinskoj i gospodarskoj suradnji(1) kojim su definirani gospodarski i trgovinski odnosi te program suradnje između EU-a i Kine,

–  uzimajući u obzir Strateški program suradnje do 2020. između EU-a i Kine sklopljen 21. studenoga 2013.,

–  uzimajući u obzir strukturirani politički dijalog između EU-a i Kine koji je službeno započeo 1994. te strateški dijalog na visokoj razini o strateškim pitanjima i pitanjima vanjske politike pokrenut 2010., a naročito 5. strateški dijalog na visokoj razini između EU-a i Kine održan 6. svibnja 2015. u Pekingu,

–  uzimajući u obzir pregovore o novom sporazumu o partnerstvu i suradnji koji traju od 2007.,

–  uzimajući u obzir pregovore o bilateralnom sporazumu o ulaganju koji su počeli u siječnju 2014.,

–  uzimajući u obzir 17. sastanak na vrhu EU-a i Kine, koji je održan u Bruxellesu 29. lipnja 2015. te zajedničku izjavu izdanu nakon njegova zaključenja,

–  uzimajući u obzir primjedbe predsjednika Europskog vijeća Donalda Tuska od 29. lipnja 2015. sa zajedničke konferencije za tisak s kineskim premijerom Li Keqiangom nakon 17. sastanka na vrhu EU-a i Kine u kojima je izrazio „zabrinutost EU-a u vezi sa slobodom izražavanja i udruživanja u Kini, pa i sa situacijom pripadnika manjina, kao što su Tibetanci i Ujguri” te je „potaknuo Kinu da obnovi smislen dijalog s predstavnicima Dalaj Lame”,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Vijeću i Europskom parlamentu od 24. listopada 2006. pod naslovom „EU – Kina: bliži partneri, veća odgovornost” (COM(2006)0631),

–  uzimajući u obzir političke smjernice Vijeća u pogledu istočne Azije,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za opće poslove i vanjske odnose od 11. i 12. prosinca 2006., naslovljene „Strateško partnerstvo EU-a i Kine”,

–  uzimajući u obzir strateški dokument Komisije o Kini za razdoblje od 2007. do 2013., višegodišnji okvirni program za razdoblje od 2011. do 2013., reviziju na sredini programskog razdoblja navedenog strateškog dokumenta izvršenu 2010. te reviziju višegodišnjeg okvirnog programa za razdoblje od 2011. do 2013.,

–  uzimajući u obzir dosad prvo kinesko političko izvješće o EU-u objavljeno 13. listopada 2003.,

–  uzimajući u obzir novi zakon o nacionalnoj sigurnosti koji je stalni odbor Svekineskog narodnog kongresa donio 1. srpnja 2015. te drugi nacrt novog zakona o upravljanju stranim nevladinim organizacijama objavljen 5. svibnja 2015.,

–  uzimajući u obzir bijelu knjigu o kineskoj vojnoj strategiji od 26. svibnja 2015.,

–  uzimajući u obzir dijalog EU-a i Kine o ljudskim pravima započet 1995., čiji je 32. krug održan 8. i 9. prosinca 2014. u Pekingu,

–  uzimajući u obzir 60 sektorskih dijaloga koji se trenutačno odvijaju između Kine i EU-a, među ostalim u vezi s okolišem, regionalnom politikom, zapošljavanjem i socijalnim pitanjima te civilnim društvom,

–  uzimajući u obzir uspostavu, u veljači 2012., dijaloga na visokoj razini između naroda EU-a i Kine koji obuhvaća sve zajedničke inicijative EU-a i Kine u tom području,

–  uzimajući u obzir Sporazum o znanstvenoj i tehnološkoj suradnji EZ-a i Kine koji je stupio na snagu 2000.(2) i Sporazum o znanstvenom i tehnološkom partnerstvu potpisan 20. svibnja 2009.,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu EU-a i Kine o klimatskim promjenama objavljenu na 17. sastanku na vrhu EU-a i Kine u lipnju 2015. te planirane nacionalno utvrđene doprinose koje je Kina 30. lipnja 2015. podnijela u kontekstu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime,

–  uzimajući u obzir Zajedničku deklaraciju EU-a i Kine o energetskoj sigurnosti objavljenu u Bruxellesu 3. svibnja 2012. te dijalog o energetici između EZ-a i Kine,

–  uzimajući u obzir okrugle stolove EU-a i Kine,

–  uzimajući u obzir 18. Nacionalni kongres Komunističke partije Kine održan od 8. do 14. studenoga 2012. i promjene u vodstvu stalnog odbora Politbiroa o kojima je donesena odluka na tom kongresu,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima od 16. prosinca 1966.,

–  uzimajući u obzir ishode četvrte plenarne sjednice 18. Centralnog komiteta Komunističke partije Kine (četvrtog plenuma) održane od 20. do 23. listopada 2014.,

–  uzimajući u obzir izjavu predsjednika Udruženja naroda jugoistočne Azije (ASEAN) na 26. sastanku na vrhu ASEAN-a od 27. travnja 2015.,

–  uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjsku i sigurnosnu politiku od 6. svibnja 2015. nakon njezina sastanka s kineskim premijerom Li Keqiangom,

–  uzimajući u obzir posljednji međuparlamentarni sastanak Europskog parlamenta s Kinom održan 26. studenoga 2013.,

–  uzimajući u obzir svoje nedavne rezolucije o Kini, posebno Rezoluciju od 23. svibnja 2012. naslovljenu „EU-u i Kina: neuravnotežena trgovina?(3)”, od 2. veljače 2012. o vanjskoj politici EU-a prema zemljama BRICS-a i drugim silama u usponu: ciljevi i strategije(4) , od 14. ožujka 2013. o nuklearnim prijetnjama i ljudskim pravima u Demokratskoj Narodnoj Republici Koreji(5), od 17. travnja 2014. o stanju u Sjevernoj Koreji (Demokratskoj Narodnoj Republici Koreji)(6), od 5. veljače 2014. o okviru klimatske i energetske politike do 2030.(7) te od 12. ožujka 2015. o godišnjem izvješću Visoke predstavnice Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Europskom parlamentu(8),

–  uzimajući obzir svoje rezolucije od 7. rujna 2006. o odnosima EU-a i Kine(9), od 5. veljače 2009. o trgovinskim i gospodarskim odnosima s Kinom(10), od 14. ožujka 2013. o odnosima EU-a i Kine(11), od 9. listopada 2013. o pregovorima između EU-a i Kine o bilateralnom sporazumu o ulaganju(12) te od 9. listopada 2013. o trgovinskim odnosima EU-a i Tajvana(13),

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije o ljudskim pravima, onu od 26. studenoga 2009. naslovljenu „Kina: prava manjina i primjena smrtne kazne”(14), od 10. ožujka 2011. o situaciji i kulturnoj baštini u Kašgaru (Autonomna ujgurska regija Xinjiang, Kina)(15), od 5. srpnja 2012. o skandalu izazvanom prisilnim pobačajima u Kini(16), od 12. prosinca 2013. o uzimanju organa u Kini(17) te od 13. ožujka 2014. o prioritetima EU-a za 25. sjednicu Vijeća UN-a za ljudska prava(18),

–  uzimajući u obzir embargo na oružje koji je EU uveo nakon gušenja demonstracija na trgu Tiananmen u lipnju 1989., a koji je Parlament podržao svojom Rezolucijom od 2. veljače 2006. o godišnjem izvješću Vijeća Europskom parlamentu o glavnim aspektima i osnovnim opredjeljenjima ZVSP-a(19),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. srpnja 2005. o odnosima EU-a, Kine i Tajvana te sigurnosti na Dalekom istoku(20),

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Tibetu, posebno Rezoluciju od 25. studenoga 2010. naslovljenu „Tibet: planovi za uvođenje kineskog kao glavnog jezika obrazovanja”(21), onu od 27. listopada 2011. o Tibetu, s posebnim naglaskom na samožrtvovanju redovnica i redovnika(22) te od 14. lipnja 2012. naslovljenu „Tibet: stanje ljudskih prava”(23),

–  uzimajući u obzir devet krugova pregovora između visokopozicioniranih predstavnika kineske vlade i predstavnika Dalaj Lame koji su održani od 2002. do 2010., uzimajući u obzir kinesku bijelu knjigu o Tibetu naslovljenu „Razvojni put Tibeta vođen je neraskidivim povijesnim tokom”, koju je Ured za informiranje kineskog Državnog vijeća objavio 15. travnja 2015., uzimajući u obzir memorandum iz 2008. te bilješku o istinskoj autonomiji iz 2009., koje su izložili predstavnici 14. Dalaj Lame,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0350/2015),

A.  budući da se 2015. obilježava 40. obljetnica uspostave diplomatskih odnosa između EU-a i Kine; budući da je strateško partnerstvo između EU-a i Kine od ključne važnosti za odnose između EU-a i Narodne Republike Kine (NRK) te za nalaženje zajedničkih odgovora na niz globalnih pitanja i utvrđivanje zajedničkih interesa, kao što su globalna i regionalna sigurnost, borba protiv terorizma i organiziranog kriminala, cyber sigurnost, oružje za masovno uništenje te neširenje nuklearnog oružja, energetska sigurnost, globalna financijska regulacija i regulacija tržišta, klimatske promjene i održivi razvoj, te je također nužno za stvaranje okvira za rješavanje bilateralnih pitanja između EU-a i Kine;

B.  budući da su Kina i EU 2013. započeli pregovore o bilateralnom sporazumu o ulaganju;

C.  budući da je Kina glavni trgovinski partner EU-a te da ima golemo i rastuće tržište; budući da su tekući pregovori o sporazumu o ulaganju jedno od najvažnijih pitanja u okviru bilateralnih gospodarskih i trgovinskih odnosa EU-a i Kine;

D.  budući da je Kina pod aktualnim vodstvom Xi Jinpinga, trenutačnog glavnog tajnika Komunističke partije Kine i kineskog predsjednika, pokrenula niz inicijativa, među kojima su i projekt pod nazivom „Novi put svile” čiji je cilj gospodarska integracija Kine sa srednjom Azijom te u konačnici s Europom i Afrikom, osnivanje Azijske banke za ulaganje u infrastrukturu (AIIB) te strateški važan energetski dogovor s Rusijom o opskrbi prirodnim plinom u količini od 38 milijardi kubnih metara godišnje, izgradnji naftovoda i drugim zajedničkim projektima povezanim s istraživanjem i eksploatacijom nafte u Kini; budući da u posljednjih nekoliko godina Kina provodi sve aktivnije politike ulaganja u EU-u, kao i u njegovu istočnom susjedstvu;

E.  budući da je kineski predsjednik pokrenuo inicijativu pod nazivom „kineski san” koja je osmišljena kao koncept i vizija čiji je cilj postići nacionalnu revitalizaciju, izgraditi umjereno prosperitetno društvo u širokom spektru gospodarskih, društvenih, kulturnih i političkih dimenzija te Kinu do 2049. učiniti potpuno razvijenom nacijom;

F.  budući da je Kina u posljednjih 20 godina doživjela velik gospodarski rast te da se 600 milijuna kineskih građana izdiglo iz siromaštva;

G.  budući da je slom burze u Kini 2015. negativno utjecao na globalnu financijsku stabilnost, pa i u EU-u;

H.  budući da je posljedica kineske politike planiranja obitelji ubrzano starenje stanovništva od osamdesetih godina dvadesetog stoljeća te da je više od 200 milijuna građana starije od 60 godina;

I.  budući da je uništavanje okoliša u Kini poprimilo drastične razmjere te da je zbog toga hitno potrebno snažnije i usmjerenije djelovanje vlasti; budući da se na nedavnom sastanku na vrhu EU-a i Kine raspravljalo o pitanjima održivog razvoja i klimatskih promjena te je izdana zajednička izjava o klimatskim promjenama;

J.  budući da je Kina priznala potrebu za rješavanjem problema opasnosti od klimatskih promjena te da se obvezala na donošenje protokola ili drugog pravnog instrumenta kojim će se omogućiti postizanje sveobuhvatnog sporazuma o tom pitanju na konferenciji o klimatskim promjenama u Parizu;

K.  budući da su brojni istaknuti pojedinci pali u popularnoj antikorupcijskoj kampanji koju je predsjednik Xi pokrenuo 2012. radi rješavanja problema u vezi s upravljanjem te koja je usmjerena na dužnosnike iz Partije, vlade, vojske te državnih poduzeća za koje se sumnjalo da su korumpirani, kao i da je tom kampanjom razotkrivena ne samo korupcija nego i ogromno bogatstvo koje su prikupili kineski čelnici te činjenica da su se moćne kriminalne skupine infiltrirale u politički sustav;

L.  budući da se znatno povećao broj stranih nevladinih organizacija koje igraju ključnu ulogu u razvoju lokalnih nevladinih organizacija i otvaranju Kine nakon reforme;

M.  budući da je Kina u interesu nacionalne sigurnosti ove godine objavila tri nova nacrta zakona koja uključuju odredbe o cyber sigurnosti i nevladinim organizacijama;

N.  budući da su u Pekingu, Kunmingu i Urumqiju 2013. i 2014. izvršeni teški i krvavi teroristički napadi u kojima su poginule 72 osobe, a 356 ih je ozlijeđeno; budući da Kina priprema zakon o borbi protiv terorizma, što pokazuje da je borba protiv terorizma vlastima glavni prioritet;

O.  budući da je zakonodavno vijeće Hong Konga u lipnju 2015. glasovalo protiv kontroverznog prijedloga kojim bi se glasačima iz Hong Konga dopustilo da izaberu svojeg glavnog upravitelja, ali samo s popisa kandidata koje je provjerio odbor naklonjen Pekingu; budući da je upravo taj prijedlog doveo do masovnih prosvjeda u okviru krovnog pokreta za demokraciju u trajanju od 79 dana od kraja rujna do sredine prosinca 2014.;

P.  budući da novo kinesko vodstvo uspon NRK-a smatra nepovratnim procesom te da se u skladu s tim prelazi s „pasivne” na „aktivnu” diplomaciju;

Q.  budući da se u novoj bijeloj knjizi o kineskoj vojnoj strategiji tvrdi da treba napustiti tradicionalni mentalitet prema kojem je kopno važnije od mora te da treba staviti veći naglasak na upravljanje morem i zaštitu pomorskih prava i interesa; budući da Kina odbija priznati Konvenciju UN-a o pravu mora u pogledu sporova u Južnom i Istočnom kineskom moru;

R.  budući da su u Deklaraciji o postupanju iz 2002. Kina i zemlje članice ASEAN-a obećale da će stvoriti uvjete za „mirno i trajno rješenje” spora u vezi s Južnim kineskim morem; budući da unatoč tome i dalje rastu napetosti u odnosima sa susjednim zemljama, među kojima su Tajvan, Vijetnam, Filipini, Malezija i Brunej Darussalam;

S.  budući da je Kina glavni politički saveznik Sjeverne Koreje i njezin najveći investitor, pružatelj pomoći, dobavljač hrane i energije i trgovinski partner; budući da su kineski stručnjaci nedavno objavili da bi Sjeverna Koreja već mogla imati 20 nuklearnih bojevih glava;

T.  budući da su nakon izbijanja ukrajinske krize Rusija i Kina na dosad nezabilježen način osnažile međusobne odnose;

U.  budući da su 8. svibnja 2015. Rusija i Kina potpisale bilateralni sporazum o „informacijskoj sigurnosti” u kojem se cyber prijetnje definiraju kao prijenos informacija kojim bi se mogli ugroziti „društveno-politički i socijalno-gospodarski sustavi te duhovno, moralno i kulturno okružje u državama”;

V.  budući da je Kina od 2005. državama Latinske Amerike povećala kreditiranje na ukupni iznos od otprilike 100 milijardi USD; budući da je Kina trenutačno prvi trgovinski partner Brazila i drugi najveći trgovinski partner, primjerice, Argentine, Venezuele i Kube;

W.  budući da kineska vlada, iako priznaje važnost i univerzalnost ljudskih prava, ne ostvaruje konkretne rezultate u poboljšanju stanja ljudskih prava;

X.  budući da je Kina službeno i nominalno prihvatila univerzalnost ljudskih prava te da se u posljednja tri desetljeća uključila u međunarodni okvir za ljudska prava potpisivanjem širokog raspona sporazuma o ljudskim pravima, čime je postala dio međunarodnog pravnog i institucionalnog sustava za ljudska prava;

Y.  budući da je početkom 2015. predsjednik Xi objavio svoju namjeru proširivanja vladavine prava diljem zemlje iz uvjerenja da je djelotvorna pravda ključna za moderno gospodarstvo i društvo u Kini;

Z.  budući da Komunistička partija Kine priznaje pet religija koje su pod kontrolom partijske Ujedinjene fronte rada; budući da je taj popis isključiv te da su stoga druge religije i kultovi diskriminirani;

AA.  budući da su EU i Kina od 1995. uključene u dijaloge o ljudskim pravima;

AB.  budući da je europska ombudsmanica u svojem nacrtu preporuke donesenom 26. ožujka 2015. kritizirala nepostojanje procjene učinka na ljudska prava u vezi s mehanizmom za rješavanje sporova između ulagača i države u pregovorima o sporazumu za trgovinu i ulaganja s Vijetnamom; budući da se time stvara važan presedan za pregovore EU-a i Kine o bilateralnom sporazumu o ulaganju;

AC.  budući da Tibetanci izražavaju svoj kulturni identitet preko pokreta Lhakar („bijela srijeda”) time što svake srijede nose isključivo tibetansku odjeću, govore samo tibetskim jezikom i jedu samo tibetsku hranu; budući da je do danas više od 140 Tibetanaca izvršilo samoubojstvo samospaljivanjem prosvjedujući protiv politike kineske vlade u Autonomnoj regiji Tibet; budući da je smrt lame Tenzina Deleka Rinpochea u zatvoru nedavno potakla nove napetosti; budući da se u Tibetu provodi politika naseljavanja Kineza iz etničke skupine Han; budući da se 2015. obilježava 50. obljetnica osnivanja Autonomne regije Tibet; budući da u posljednjih nekoliko godina nije ostvaren napredak u rješavanju tibetske krize s obzirom na to da je posljednji krug mirovnih pregovora održan 2010.;

AD.  budući da se EU u pogledu odnosa između NRK-a i Tajvana drži svoje politike „jedne Kine”;

Strateško partnerstvo i suradnja EU-a i Kine

1.  pozdravlja obilježavanje 40. obljetnice uspostave diplomatskih odnosa između EU-a i Kine, što je nadahnuće za jačanje strateškog partnerstva koje je prijeko potrebno u multipolarnom i globaliziranom svijetu te za ubrzanje tekućih pregovora o novom sporazumu o partnerstvu i suradnji zasnovanom na povjerenju, transparentnosti i poštovanju ljudskih prava; naglašava da su na nedavnom sastanku na vrhu EU-a i Kine održanom 29. lipnja 2015. obje strane ponovno potvrdile svoju predanost produbljivanju tog partnerstva; naglašava da je Kina ključna međunarodna sila i jedan od najvažnijih partnera EU-a; ističe da su obje strane predane promicanju sveobuhvatnog strateškog partnerstva između EU-a i Kine u sljedećem desetljeću u korist i EU-a i Kine; iskazuje svoju potporu (dvo)godišnjem strateškom dijalogu na visokoj razini, gospodarskom i trgovinskom dijalogu na visokoj razini te dijalogu na visokoj razini između naroda, kao i za više od 60 sektorskih dijaloga između EU-a i Kine o velikom broju raznih pitanja; potiče na to da ti sektorski dijalozi dovedu do izgradnje povjerenja i konkretnih rezultata;

2.  pozdravlja ishod 17. sastanka na vrhu EU-a i Kine održanog 29. lipnja 2015. kojim su bilateralni odnosi dovedeni na novu razinu te je dan signal za bližu političku suradnju koja nadilazi puke trgovinske odnose i kreće se prema koordiniranom strateškom pristupu za hvatanje u koštac sa zajedničkim globalnim izazovima i prijetnjama; primjećuje da su obje strane u potpunosti prepoznale napredak postignut u provedbi Strateškog programa suradnje do 2020. između EU-a i Kine te da će se uspostaviti bilateralni kontrolni mehanizam na razini službenika radi praćenja predstojećih mjera; pozdravlja činjenicu da su se obje strane na sastanku na vrhu dogovorile o skupu prioriteta za jačanje svoje bilateralne suradnje i poboljšanje globalne dimenzije svog strateškog partnerstva;

3.  naglašava da je nužno da države članice EU-a budu jednoglasne u odnosima s kineskom vladom, osobito s obzirom na trenutačni diplomatski dinamizam Pekinga te preoblikovanje globalne upravljačke strukture; ističe zaključak pregovora o člancima sporazuma o Azijskoj banci za ulaganje u infrastrukturu i sa zadovoljstvom iščekuje blisku suradnju EU-a i AIIB-a u budućnosti; žali zbog nedostatka temeljite rasprave i bliske suradnje na razini EU-a u pogledu članstva država članica u AIIB-u; naglašava važnost trgovinske i ulagačke politike kao najočitijeg područja u kojemu se može ostvariti najveći mogući utjecaj u strateškom odnosu s Kinom; prima na znanje nedavni razvoj suradnje između Kine i zemalja srednje i istočne Europe, poznatijih kao skupina 16+1, koja obuhvaća nekoliko država članica EU-a, ali smatra da to ne bi smjelo podijeliti EU niti oslabiti njegov položaj u odnosu na Kinu te da bi se u okviru te suradnje trebala razmotriti pitanja ljudskih prava; poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje i Komisiju na podnošenje godišnjeg izvješća o razvoju odnosa EU-a i Kine Europskom parlamentu; poziva na jačanje trgovine s Kinom i ulaganja u Kinu koja su izvediva i temelje se na pravilima;

4.  uviđa da bi Kina trebala imati snažniju ulogu u multilateralnim financijskim institucijama, u kojoj bi se bolje odrazila veličina njezina gospodarstva; smatra da je nedavno osnovani AIIB prilika za Kinu da se uključi u multilateralni poredak kao odgovoran akter; potiče novu instituciju na odmak od prošlih pogrešaka koje su se manifestirale u povlaštenom statusu financiranja velikih infrastrukturnih projekata te da umjesto toga stavi naglasak na tehničku pomoć i pristup globalnom znanju uz istodobno postizanje ravnoteže s ekološkim, socijalnim i razvojnim prioritetima;

5.  smatra da je ključno da europski doprinos sudjelovanju u AIIB-u obuhvaća transparentne postupke procjene kredita, jasne standarde u vezi s dobrim upravljanjem, društvenom odgovornošću i okolišem te nastojanje da se zajamči da zemlje koje se zadužuju i dalje mogu kontrolirati teret duga;

6.  pozdravlja sudjelovanje nekoliko država članica u AIIB-u; ipak, izražava žaljenje zbog nedostatka dubinske rasprave, bliske suradnje i koordiniranog odgovora i pristupa na razini EU-a kao reakcije na inicijative koje je kineska vlada pokrenula kako bi izgradila nove multilateralne institucije; potiče institucije EU-a i države članice da to smatraju upozorenjem kako bi se u budućnosti izbjegao takav nedostatak koordinacije;

7.  pozdravlja politički dogovor oko poboljšanja strateških infrastrukturnih veza između EU-a i Kine; stoga pozdravlja odluku o uspostavi nove Platforme za povezivanje s ciljem stvaranja pogodnog okružja za održive i interoperabilne prekogranične infrastrukturne mreže u zemljama i regijama između EU-a i Kine; osobito pohvaljuje spremnost EU-a na pokretanje tog projekta na europskoj razini; potiče obje strane na iskorištavanje prilika koje im pruža blisko međusobno povezivanje obaju partnera, uključujući suradnju u ulaganju u infrastrukturu u zemljama duž rute Novog puta svile te Novog pomorskog puta svile;

8.  naglašava snažan rast kineskog gospodarstva u posljednjih dvadeset godina i ističe da bi države članice EU-a trebale dodatno iskoristiti prednosti koje im nudi takav gospodarski razvoj; primjećuje interes koji je Kina iskazala za ulaganja u stratešku infrastrukturu u Europi te naglašava potrebu za suradnjom s Kinom i drugim zemljama regije u tom pogledu, točnije na projektima kao što su kineska inicijativa „Jedan pojas, jedan put” te Junckerov Plan ulaganja za Europu, uključujući željezničke veze, morske i zračne luke; potiče potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu i Komisiju da razmotre utjecaj globalne kineske politike ulaganja te njezinih aktivnosti ulaganja u EU-u i u njegovu istočnom susjedstvu; u skladu s prethodno usvojenim stajalištima Parlamenta te uz potpuno poštovanje nadležnosti odbora INTA naglašava važnost bilateralnog sporazuma o ulaganju između EU-a i Kine o kojem se trenutačno pregovara; poziva na to da se u bilateralni sporazum o ulaganju uvrsti punopravno poglavlje o održivom razvoju koje predviđa obvezujuće obveze u pogledu temeljnih standarda rada Međunarodne organizacije rada (ILO) i ključnih multilateralnih sporazuma povezanih s okolišem; naglašava sve učestalije pritužbe europskih poduzeća da su žrtve hirovitih propisa i diskriminacije; naglašava važnost uspješnog ishoda tekućih pregovora o sporazumu o ulaganju kako bi se dodatno olakšala ulaganja te omogućila zaštita ulaganja i pristup tržištu, uključujući javnu nabavu, kao i pravedno postupanje s poduzećima i u Europi i u Kini; poziva na daljnje mjere te aktivno praćenje kako bi se nakon uklanjanja prepreka trgovini i ulaganju za europska poduzeća zajamčili uravnoteženiji trgovinski odnosi; poziva Kinu i EU na daljnje jačanje suradnje radi poboljšanja pristupa malim i srednjim poduzećima u oba tržišna bloka; ističe predanost EU-a i Kine otvorenom globalnom gospodarstvu i poštenoj, transparentnoj trgovini i okružju pogodnom za ulaganja koji se temelje na pravilima, čime se jamče jednake mogućnosti za sve i suprotstavlja protekcionizmu;

9.  u tom pogledu prima na znanje pokretanje inicijative „Jedan pojas, jedan put” koja je usmjerena na izgradnju velikih energetskih i komunikacijskih veza diljem srednje, zapadne i južne Azije sve do Europe; vjeruje da se ta inicijativa treba provoditi na multilateralan način s obzirom na njezinu geostratešku važnost; vjeruje da je od najveće važnosti potpuno transparentan razvoj sinergija i projekata u koje su uključeni svi dionici;

10.  poziva na bolju koordinaciju između EU-a i Kine u područjima od strateške važnosti kao što su G20, sigurnost i obrana, borba protiv terorizma, nezakonite migracije, transnacionalni kriminal, neširenje nuklearnog oružja, globalna i regionalna sigurnost, cyber sigurnost, oružje za masovno uništenje, energetska sigurnost, globalno upravljanje financijskim sustavima i tržištima te njihova regulacija, klimatske promjene te urbanizacija, programi razvoja i pomoći i održivi razvoj; naglašava važnost suradnje u području regionalnoj razvoja, kao i dijaloga i razmjena u pogledu strategije Europa 2020. i predstojećeg trinaestog kineskog petogodišnjeg plana;

11.  poziva ESVD da se pobrine za to da ljudska prava budu visoko na popisu prioriteta u odnosima i dijalozima s Kinom;

12.  poziva na to da se obveze koje je predsjednik Xi prihvatio tijekom posjeta Bruxellesu u ožujku 2014. radi produbljivanja razmjena između EU-a i Kine u pogledu pitanja ljudskih prava konkretiziraju poboljšanjima na terenu;

13.  poziva Vijeće i Komisiju na to da dodatno povećaju sudjelovanje Kine preko konstruktivnog dijaloga radi poticanja prelaska Kine na vladavinu prava i poštovanje ljudskih prava i radi podupiranja njezine integracije u svjetsko gospodarstvo;

14.  pozdravlja produbljivanje urbanizacijskog partnerstva između EU-a i Kine; poziva na daljnju suradnju u urbanističkom planiranju i projektiranju, javnim uslugama, zelenim zgradama i pametnom prijevozu; potiče započinjanje novih zajedničkih programa koji obuhvaćaju europske i kineske gradove i poduzeća;

15.  pozdravlja zajedničku izjavu s trećeg sastanka dijaloga na visokoj razini između naroda EU-a i Kine održanog 15. rujna 2015.; ističe važnost razmjene među narodima i olakšavanja razmjena za građane EU-a i Kine; podržava napredovanje dijaloga na visokoj razini između naroda kako bi ga se usmjerilo na zajedničke projekte i razmjenu najboljih praksi te promicanje razmjena među narodima; naglašava da bi se razmjena stručnjaka i studenata između strana trebala osobito promicati;

16.  zabrinut je zbog praksi dampinga i nedostatka transparentnosti u pogledu politika i subvencija kineske vlade u obliku poreznih kredita, bespovratnih sredstava za zemljišta, kredita s niskom kamatnom stopom, subvencioniranih sirovina i drugih mjera;

17.  zabrinut je zbog prepreka s kojima se europska poduzeća suočavaju na kineskom tržištu, primjerice prisilnog prijenosa tehnologije, nedovoljne provedbe prava intelektualnog vlasništva i diskriminirajućeg postupanja; ističe važnost reforme tržišta u Kini, provedbe načela tržišnog gospodarstva i ukidanja diskriminacije i neopravdanih ograničenja;

18.  prepoznaje mogućnosti koje nastaju kineskim ulaganjem u Europu u okviru Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU); ističe da je Fond otvoren za ulaganja brojnih aktera, no da bi unatoč tome EU i dalje trebao upravljati njime;

19.  uviđa izazov usmjeravanja kineskog gospodarstva na doista održiv put u okviru „nove normalnosti”; smatra da bi istaknutije sudjelovanje Kine u međunarodnim ekonomskim organizacijama kao što je MMF moglo pozitivno pridonijeti održivijem i uravnoteženijem kineskom i globalnom gospodarstvu, kao i reformi tih organizacija; potiče kineske vlasti na pružanje pouzdanih statističkih podataka i poboljšanje transparentnosti gospodarskog stanja;

20.  sa zabrinutošću primjećuje da je posljednjih mjeseci vrijednost kineskih dionica pala za trećinu i da je u stotinama slučajeva trgovanje obustavljeno zbog pretjeranog pada cijena dionica; izražava zabrinutost zbog trenutačne financijske krize koja pogađa Kinu, a posebno njezina tržišta dionica, i uviđa da je to prijetnja svjetskom gospodarstvu s obzirom na istaknutu ulogu te zemlje u globalnoj trgovini i globalnom financijskom sustavu; potiče kineske vlasti da se pozabave izazovima tranzicije trenutačnoga gospodarskog modela u održivo gospodarstvo; primjećuje da je nedavni pad cijena dionica na kineskim burzama doveo do suočavanja vladine kulture nadziranja s inherentnom nestabilnošću financijskih tržišta;

21.  pozdravlja činjenicu da se tijekom posljednjih desetljeća znatan broj kineskih građana izdignuo iz izrazitog siromaštva zbog primjetnog gospodarskog rasta i postupnog otvaranja kineskog gospodarstva; ipak, zabrinut je da ta gospodarska poboljšanja često prouzročuju štetu za okoliš i velike nejednakosti;

22.  pozdravlja činjenicu da su u nedavnoj zajedničkoj izjavi EU-a i Kine o klimatskim promjenama, koja je donesena na sastanku na vrhu održanom 29. lipnja 2015., obje strane iskazale svoju predanost suradnji kako bi se na pariškoj konferenciji o klimatskim promjenama 2015. postigao ambiciozan i pravno obvezujući sporazum; apelira na sve sudionike te konferencije da iskoriste zamah stvoren izjavama EU-a i Kine te SAD-a i Kine o klimatskim promjenama; naglašava potrebu za suradnjom u području energetike kako bi se zajednički riješio problem brojnih izazova povezanih s energetskom sigurnošću i globalnom energetskom strukturom;

Unutarnje stanje

23.  napominje da kineska vlada pod vodstvom predsjednika Xija pokazuje sve veću unutarnju i vanjsku odlučnost; ističe da se kineski aktivisti za ljudska prava, odvjetnici, novinari, blogeri, znanstvenici i drugi predstavnici civilnog društva danas suočavaju s ograničenjima slobode kakva nisu zabilježena godinama; primjećuje da je stanje ljudskih prava u Kini i dalje razlog za ozbiljnu zabrinutost;

24.  izražava žaljenje zbog skorašnjeg usvajanja nacrta kineskog zakona o upravljanju stranim nevladinim organizacijama, čime će se još više smanjiti mogućnosti za djelovanje kineskog civilnog društva te ozbiljno ograničiti sloboda udruživanja i izražavanja u toj zemlji, među ostalim i zabranom „prekomorskim nevladinim organizacijama” koje nisu registrirane pri kineskom Ministarstvu javne sigurnosti i provincijskim uredima za javnu sigurnost da financiraju kineske građane ili organizacije te zabranom kineskim skupinama da provode „aktivnosti” u ime ili s ovlaštenjem neregistriranih prekomorskih nevladinih organizacija, pa i onih iz Hong Konga i Macaa; poziva kineske vlasti da znatno izmijene taj zakon kako bi on bio u skladu s međunarodnim standardima ljudskih prava;

25.  izražava zabrinutost zbog novog nacrta zakona o cyber sigurnosti kojim bi se ojačale i institucionalizirale prakse provođenja cenzure i praćenja na internetu te kojim bi se europska poduzeća mogla primorati na uvođenje obvezne mogućnosti zaobilaznog pristupa svojoj informacijsko-tehnološkoj infrastrukturi (engl. backdoors); prima na znanje bojazan kineskih reformističkih odvjetnika i branitelja građanskih prava da će taj zakon dodatno ograničiti slobodu izražavanja i da će biti sve više autocenzure; naglašava ozbiljne negativne učinke i zakona o cyber sigurnosti i zakona o nevladinim organizacijama na rad europskih poduzeća i institucija u Narodnoj Republici Kini te stoga poziva Europsko vijeće, ESVD i Komisiju da nastave ulagati snažne pritužbe kineskim vlastima protiv tih vrlo kontroverznih mjera; zabrinut je zbog široke kineske definicije „nacionalne sigurnosti” i „velikih prijetnji” u novom kineskom zakonu o nacionalnoj sigurnosti u kojemu se „štetni kulturni utjecaji” smatraju prijetnjom; zaključuje da se tim zakonom nacionalni sigurnosni interesi Kine oblikuju na tako opsežan i nejasan način da se kineskim vlastima daju gotovo neograničene ovlasti da djeluju protiv aktivnosti, osoba ili publikacija koje ne odobravaju;

26.  izražava svoju zabrinutost što antikorupcijsku kampanju koju je započela kineska vlada, iako je riječ o pohvalnom pokušaju poticanja povjerenja građana u vladu, obilježava nedostatak transparentnosti te se u većini slučajeva ne pridržava vladavine prava; primjećuje da se u nekim slučajevima kampanja zloupotrebljava za unutarnje sukobe i za poticanje uloge i moći Komunističke partije Kine; žali, međutim, što se ta kampanja provodila na načine kojima se još više podrivala vladavina prava pa se optužene dužnosnike navodno držalo u nezakonitom pritvoru bez osnovne pravne zaštite i često prisiljavalo na priznanje;

27.  izražava svoje suosjećanje s obiteljima i prijateljima više od 173 žrtava razornih eksplozija koje su se 12. kolovoza 2015. dogodile u lučkom gradu Tianjinu i zbog kojih su tisuće stanovnika prisiljene na preseljenje; primjećuje sve veći broj mirnih masovnih prosvjeda za zaštitu okoliša u raznim dijelovima zemlje; upozorava na nezakonito skladištenje tisuća tona visokotoksičnih kemikalija na nezakonitoj udaljenosti manjoj od 600 m od stambenih područja; smatra da je spora i tajnovita službena informacijska politika u pogledu katastrofe u Tianjinu izrazito kontraproduktivna, posebno u kombinaciji s cenzurom izjava o toj velikoj tragediji na društvenim medijima; naglašava važnost primjene svih industrijskih sigurnosnih standarda u skladu s kineskim i međunarodnim zakonodavstvom te poziva kinesku vladu da povisi sigurnosne standarde i standarde zaštite okoliša u pogledu opasne proizvodnje i uskladi ih ponajprije s vlastitim zakonima;

28.  napominje da Kina zbog eksplozija koje su se dogodile 12. kolovoza 2015. u Tianjinu i 31. kolovoza 2015. u Dongyingu smjesta mora ozbiljno početi rješavati pitanje industrijske sigurnosti, posebno u vezi s korupcijom i nekažnjavanjem;

29.  naglašava hitnost donošenja mjera zaštite okoliša, imajući u vidu da je, primjerice, 2014. tek osam od 74 velika grada doseglo nacionalni standard koncentracije onečišćenja zraka lebdećim česticama veličine PM 2,5 i s obzirom na činjenicu da u Kini zbog onečišćene vode svake godine oboli 190 milijuna ljudi; upozorava da bi dvostruka vodna kriza (zagađenje velikih razmjera u kombinaciji s povećanom potrebom za vodom) mogla prouzročiti snažnu političku i društvenu nestabilnost; podsjeća na to da posljedice uništavanja okoliša u Kini snose i susjedne zemlje; ističe posljedice uništavanja okoliša i nada se da će u sljedećem petogodišnjem planu okoliš biti prioritet; također naglašava da nedostatak zaštite okoliša ne samo da dovodi do propusta u sprečavanju štete u okolišu nego je također izvor nepoštenih praksi tržišnog natjecanja; pozdravlja sporazum između EU-a i Kine o poboljšanju suradnje radi rješavanja ključnih ekoloških izazova kao što su onečišćenje zraka, vode i tla; pozdravlja činjenicu da su prema novom zakonu o zaštiti okoliša lokalni čelnici čak i retroaktivno odgovorni za štetu u okolišu nastalu tijekom njihova mandata i da će predanost zaštiti okoliša imati veću težinu u postupku unapređenja tih lokalnih čelnika; potiče i nacionalne i lokalne vlasti da na konstruktivan i aktivan način uključe organizacije za zaštitu okoliša i pokrete na lokalnoj razini u praćenje, provedbu i stvarnu primjenu kineskih politika i inicijativa za zaštitu okoliša; ističe da je na sastanku na vrhu EU-a i Kine održanom u lipnju 2015. također utvrđena politika o zaštiti okoliša te mjere za suočavanje s klimatskim promjenama u skladu s kojima se Kina treba pridržavati graničnih vrijednosti emisija CO2 imajući u vidu sastanak na vrhu u Parizu u prosincu 2015. te poštujući ciljeve Strateškog programa suradnje do 2020., donesenog u Pekingu 2013.;

30.  pozdravlja poboljšanu suradnju između EU-a i Kine te razmjenu iskustava u području potrošačkih prava i zaštite potrošača te u tom smislu jačanje mjera odgovora kineske vlade, koje se odražavaju u strožim pravilima u vezi s odgovornošću trgovaca na malo s obzirom na profesionalni kodeks ponašanja u pogledu povrata i popravka robe, mogućih prijevara, obmanjujućeg i varljivog reklamiranja, dogovora o plaćanju unaprijed te zaštite osobnih podataka potrošača, posebno imajući na umu ubrzano širenje kineskog internetskog trgovačkog sektora;

31.  primjećuje da je u proteklih nekoliko godina kineska politika borbe protiv terorizma u kratkom roku iz pasivne „obrane od terorizma” evoluirala u anticipativni „rat protiv terorizma” koji u zahvaćenim područjima i u društvu podrazumijeva trajno i dosada nezabilježeno djelovanje u skladu s načelima„upravljanja krizom”; zabrinut je zbog nacrta zakona o borbi protiv terorizma, koji bi mogao dovesti do daljnjih kršenja slobode izražavanja, okupljanja, udruživanja i vjere, posebno u Tibetu i Xinjiangu kao regijama s etničkim manjinama;

32.  solidaran je s kineskim narodom u njegovim naporima u borbi protiv terorizma i ekstremizma; međutim, izražava zabrinutost da definicija „terorist” iz nacrta kineskog zakona o borbi protiv terorizma, osim ako se temeljito ne izmijeni, može omogućiti kažnjavanje gotovo svakoga mirnog izražavanja tibetske kulture, religije ili identiteta koji se imalo razlikuju od državnih;

33.  poziva Kinu da poveća slobodu interneta i da poštuje cyber sigurnost svih zemalja;

34.  zabrinut je zbog toga što se pokrajina Xinjiang našla u začaranom krugu s obzirom na to da, s jedne strane, među turkijskim, muslimanskim Ujgurima djeluju nasilne ekstremističke i separatističke skupine koje, međutim, predstavljaju tek mali dio stanovništva, te da, s druge strane, Peking u cilju očuvanja stabilnosti na društvene nemire sve češće odgovara represijom i jačanjem sigurnosnog aparata u regiji, što mnoge Ujgure udaljava od Pekinga i potiče njihovo neprijateljstvo prema Kinezima iz etničke skupine Han; žali zbog marginalizacije ujgurske kulture u pokrajini Xinjiang, uključujući zabranu ujgurskim državnim službenicima da posjećuju džamije, a u nekim mjestima i da se pridržavaju ramazana; poziva kineske vlasti da ulože sve napore u istinski dijalog s ujgurskom zajednicom i da zaštite kulturni identitet ujgurskog stanovništva; sa zabrinutošću primjećuje ograničenja u pogledu putovanja, posebice u Tibetu i Xinjiangu, koja se mogu primijeniti na građane EU-a, osobito u slučaju diplomata i novinara; primjećuje da se takva ograničenja ne primjenjuju na kineske državljane (uključujući diplomate i novinare) u državama članicama EU-a; stoga snažno potiče da se poduzmu koraci kako bi se provelo načelo reciprociteta;

35.  izražava suosjećanje i solidarnost prema narodu Hong Konga u potpori demokratskim reformama; naglašava da autonomiju Hong Konga jamči temeljno zakonodavstvo; smatra da je uvođenje punopravnih općih izbora u tom posebnom upravnom području potpuno spojivo s načelom „jedna zemlja, dva sustava”; žali zbog toga što se reforma izbornog zakona o imenovanju glavnog upravitelja Hong Konga nije mogla provesti do kraja; izražava nadu da će se u bliskoj budućnosti pokrenuti novi postupak reforme kako bi se građanima Hong Konga osiguralo pravo na neposredne opće izbore 2017. na kojima će stvarno moći birati između raznih kandidata; pozdravlja zajedničko izvješće Europske službe za vanjsko djelovanje i Europske komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 24. travnja 2015.: „Posebno upravno područje Hong Kong: godišnje izvješće za 2014.” te podupire obvezu EU-a u pogledu jačanja demokracije, uključujući vladavinu prava, neovisnost pravosuđa, temeljne slobode i prava, transparentnost te slobodu informiranja i izražavanja u Hong Kongu;

36.  snažno podupire politiku „jedna zemlja, dva sustava” kao osnovu za dobre odnose posebnih upravnih područja Hong Konga i Macaa s kontinentalnom Kinom;

37.  izražava zabrinutost zbog nedavnih političkih i građanskih nemira u Hong Kongu te poziva Kinu da poštuje svoje obveze prema građanima Hong Konga kako bi u skladu s uvjetima Zajedničke kinesko-britanske deklaracije potpisane 1984. očuvala njihova prava i slobode;

Vanjskopolitička situacija

38.  konstatira da „kineski san” predsjednika Xi Jinpinga o nacionalnoj revitalizaciji od svog početka predviđa snažniju i anticipativniju ulogu Kine u svijetu; potiče potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da istraži mogućnosti izrade pristupa koji bi EU zajedno s SAD-om mogao primjenjivati u odnosu prema Kini kad god bi to koristilo ostvarivanju interesa EU-a; naglašava da neprekidni uspon Kine kao globalne sile zahtijeva kontinuirano i hitno preispitivanje europskih strateških prioriteta u odnosima s Kinom; naglašava da je u globaliziranom kontekstu međusobne ovisnosti potrebno da svjetska sila kao što je Kina na aktivniji i konstruktivniji način doprinosi suočavanju s globalnim izazovima i regionalnim sukobima te postizanju multilateralnog svjetskog poretka koji poštuje međunarodno pravo, univerzalne vrijednosti i mir; smatra da bi Kina trebala snažnije zauzeti svoje mjesto među vodećim zemljama svijeta i djelovati u skladu s pravilima koja vrijede za sve;

39.  prima na znanje da će predsjednik Xi u svom mandatu staviti naglasak na odnose s SAD-om s obzirom na njegov prijedlog o „novoj vrsti odnosa velikih sila” između Kine, SAD-a i drugih regionalnih aktera; podupire konstruktivniji pristup novom svjetskom poretku temeljenom na univerzalnim vrijednostima ljudskih prava, demokracije i sigurnosti osoba, a u čijem bi razmatranju i integraciji Kina trebala pomoći; poziva EU na veću aktivnost u Aziji i na suradnju s Kinom, SAD-om i drugim regionalnim akterima radi postizanja veće stabilnosti u regiji;

40.  naglašava da se u nedavnoj bijeloj knjizi o kineskoj vojnoj strategiji navode namjere Pekinga da dodatno ojača kinesku ratnu mornaricu i proširi njezino područje djelovanja, što je prijelaz s „obrane priobalnih voda” na „zaštitu na otvorenom moru”; žali zbog jednostranog osnivanja identifikacijske zone za zračnu obranu te, slijedom toga, polaganja prava na navigacijski nadzor zračnog prostora unutar japanskog i južnokorejskog teritorija; poziva na uravnotežen pristup kako bi se izbjegla zabrinutost kineskih susjeda i nove napetosti u Tihom i Indijskom oceanu te zajamčio ključni europski interes za slobodnu plovidbu morima;

41.  smatra vrijednim žaljenja to što, u suprotnosti s Deklaracijom o postupanju iz 2002., više država ističe svoje pravo na teritorij u otočju Spratly, a posebno je zabrinut zbog golemih napora koje Kina trenutačno ulaže u tom pogledu, a koji uključuju izgradnju vojnih objekata, luka i barem jedne zrakoplovne piste; posebno upozorava na rastuću opasnost od sve osjetnije prisutnosti ratnih brodova i zrakoplovnih patrola suprotstavljenih strana u tom području i njihova sukoba te na moguću uspostavu identifikacijske zone za zračnu obranu (IDAZ) nad Južnim kineskim morem;

42.  i dalje je zabrinut zbog rasta napetosti između strana u Južnom kineskom moru te stoga poziva sve obuhvaćene strane da izbjegavaju jednostrane provokativne poteze u Južnom kineskom moru i naglašava važnost mirnog rješavanja sporova u skladu s međunarodnim pravom i s pomoću mehanizama za nepristranu međunarodnu medijaciju kao što je Konvencija UN-a o pravu mora (UNCLOS); smatra vrijednim žaljenja to što Kina odbija priznati nadležnosti i UNCLOS-a i Arbitražnog suda; poziva Kinu da preispita svoj stav i poziva sve strane, uključujući Kinu, na poštivanje moguće odluke UNCLOS-a; smatra da su put napretka prema mogućem mirnom rješenju napetosti u područjima Južnog i Istočnog kineskog mora pregovori i zajednička provedba kodeksa ponašanja za mirno iskorištavanje spomenutih pomorskih područja, uključujući uspostavljanje sigurnih trgovačkih putova i ribolovnih kvota ili dodjeljivanje područja za iskorištavanje resursa; podržava hitni poziv sa 26. sastanka na vrhu ASEAN-a za brzo usvajanje kodeksa ponašanja u Južnom kineskom moru; pozdravlja nedavno postignut sporazum između Kine i ASEAN-a o ubrzavanju savjetovanja o kodeksu ponašanja u slučaju sporova u Južnom kineskom moru; prima na znanje tajvansku „Mirovnu inicijativu za Južno kinesko more” čiji je cilj postizanje konsenzusa o kodeksu ponašanja i uspostava mehanizma kojim bi se svim stranama omogućila suradnja u pogledu zajedničkog iskorištavanja prirodnih i morskih resursa u regiji; podupire sve mjere kojima će se omogućiti da Južno kinesko more postane „more mira i suradnje”;

43.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da u skladu s prioritetima utvrđenima u Europskoj strategiji sigurnosne zaštite u pomorstvu utvrdi opasnosti za mir i sigurnost u regiji, kao i na globalnoj razini ako dođe do oružanih sukoba u Istočnom i Južnom kineskom moru, te da utvrdi kakve bi to rizike predstavljalo za slobodu i sigurnost plovidbe u regiji i koji su rizici za konkretne europske interese; s obzirom na to da su drugi dionici (posebice Australija) već poprilično politički aktivni u Tihom oceanu, smatra da bi se EU trebao osloniti na bilateralnu i multilateralnu suradnju radi djelotvornog doprinosa sigurnosti u regiji;

44.  apelira na kinesku vladu da iskoristi sav svoj utjecaj kako bi osigurala stabilnost na Korejskom poluotoku i potakla Sjevernu Koreju da se ponovno uključi u vjerodostojne pregovore o denuklearizaciji i da poduzme konkretne korake u tom smjeru; podsjeća na to da je Kina i dalje najvažniji saveznik Sjeverne Koreje te stoga potiče kinesku vladu da zajedno s međunarodnom zajednicom preuzme konstruktivnu ulogu u hitnom suočavanju s iznimno lošim stanjem ljudskih prava u Sjevernoj Koreji, pa i u suočavanju s pitanjem tisuća sjevernokorejskih izbjeglica koji prelaze kinesku granicu bježeći od užasnih uvjeta kod kuće; potiče kinesku vladu da im u skladu sa svojim obvezama kao države potpisnice Konvencije UN-a o statusu izbjeglica ne uskrati pravo na traženje azila te da ih ne vraća prisilno u Sjevernu Koreju, nego da zaštiti njihova temeljna ljudska prava; poziva EU da u tu svrhu izvrši diplomatski pritisak na kinesku vladu u skladu sa svojim globalnim ciljevima neširenja nuklearnog oružja;

45.  potiče kinesku vladu da izvrši utjecaj na Pakistan da se suzdrži od poticanja nestabilnosti u regiji;

46.  pozdravlja suradnju između EU-a i Kine na sigurnosti i obrani, uključujući protupiratske operacije u Adenskom zaljevu, te poziva na dodatne zajedničke napore u suočavanju s globalnim sigurnosnim i obrambenim pitanjima kao što je terorizam;

47.  skreće pozornost Pekingu na nezamjenjivu ulogu koju u pogledu kineskih ciljeva modernizacije imaju SAD i EU; nadalje, podsjeća Peking na njegove međunarodne obveze i odgovornosti u pogledu doprinošenja miru i globalnoj sigurnosti u svojstvu stalnog člana Vijeća sigurnosti UN-a; u tom smislu žali zbog činjenice da Kina u partnerstvu s Rusijom neprestano blokira mjere UN-a prema Siriji, gdje Bašar al-Asad više od četiri godine vodi smrtonosan rat protiv sirijskog naroda;

48.  naglašava važnost uzajamnog povjerenja i suradnje između Kine i EU-a te drugih ključnih međunarodnih dionika u suočavanju s pitanjima globalne sigurnosti; nada se da će Kina ponuditi potporu inicijativama koje predvode EU i SAD u cilju prestanka kršenja međunarodnog prava koje je uzrok sukoba na istoku Ukrajine te vraćanja teritorijalne cjelovitosti i suverenosti Ukrajine nakon ruske agresije;

Stanje ljudskih prava

49.  konstatira da postoji snažna kontradikcija između službenih kineskih težnji prema univerzalnosti ljudskih prava i pogoršanja stanja ljudskih prava; napominje da je nedavno pogoršanje stanja ljudskih prava i sloboda u Kini počelo 2013. te da jačaju već postojeći pritisci na stanovništvo, kao i da se dodatno ograničava prostor za izražavanje i mirno zalaganje za civilno društvo; duboko je zabrinut zbog uhićenja, suđenja i izricanja kazne zatvora za aktiviste za građanska prava, branitelje ljudskih prava i kritičare vlade te zbog činjenice da je kineska policija pritvorila ili ispitala više od 100 odvjetnika i aktivista za ljudska prava; poziva kineske vlasti da oslobode pritvorene te da zajamče da se bez ometanja mogu baviti svojim zanimanjem;

50.  smatra da trenutačni čvrsti odnosi EU-a i Kine moraju ponuditi učinkovitu platformu za zreo, sadržajan i otvoren dijalog o ljudskim pravima koji se temelji na uzajamnom poštovanju; nadalje, vjeruje da 40. obljetnica odnosa EU-a i Kine u 2015. pruža pravu priliku za napredak u tom području;

51.  potiče EU da u dijalozima na svim razinama nastavi izvršavati pritisak u cilju poboljšanja stanja ljudskih prava u Kini te da u svaki bilateralni sporazum s Kinom uvrsti klauzulu o ljudskim pravima;

52.  pozdravlja 33. krug dijaloga između EU-a i Kine o ljudskim pravima održan 8. i 9. prosinca 2014.; primjećuje da je dijalog, zajedno s pritiskom drugih međunarodnih partnera, pridonio nekim konkretnim mjerama; naglašava da je EU u nekoliko navrata dao do znanja da želi da se dijalogom postignu opipljivija poboljšanja u pogledu stanja ljudskih prava na terenu;

53.  podsjeća na to da je univerzalnost ljudskih prava uvijek bila u središtu dijaloga o ljudskim pravima između EU-a i Kine; sa zabrinutošću napominje da se prema službenom kineskom stajalištu univerzalnost preispituje na temelju kulturnih razlika, što je važan uzrok razlika u poimanju koje dovode do nerazumijevanja i nepovjerenja u odnosima između EU-a i Kine te ograničavanja napretka u dijalozima EU-a i Kine o ljudskim pravima; stoga poziva kinesko vodstvo da preispita svoj pristup tom problemu i da poštuje univerzalnost ljudskih prava u skladu s Općom deklaracijom o ljudskim pravima; također potiče na suradnju institucija EU-a i kineskih vlasti u dijalozima kojima se promiče poštovanje univerzalnosti;

54.  i dalje je vrlo zabrinut zbog toga što Kina trenutačno izvršava najviše smrtnih kazni na svijetu te nastavlja u tajnosti izricati smrtnu kaznu tisućama osoba godišnje bez obzira na međunarodne minimalne standarde o uporabi smrtne kazne; još jednom ističe da ukidanje smrtne kazne pridonosi promicanju ljudskog dostojanstva i progresivnom razvoju ljudskih prava;

55.  i dalje je zabrinut zbog stalnih strogih ograničenja u pogledu slobode izražavanja, udruživanja, okupljanja i vjere te u pogledu aktivnosti organizacija za ljudska prava;

56.  žali zbog čestog diskriminirajućeg postupanja prema vjerskim i etničkim manjinama u Kini;

57.  kritizira činjenicu da u Kini sloboda vjere nije pravo nominalno zajamčeno ustavom, a u praksi vlada ograničava vjerske prakse samo na službeno odobrene i priznate vjerske organizacije; izražava podršku otporu koje crkve u Kini pružaju vladinoj obnovljenoj strategiji „sinizacije” kršćanstva; konkretno osuđuje protukršćansku kampanju koja je u tijeku u pokrajini Zheijang, a u kojoj su 2014. uništeni deseci crkvi te je uklonjeno više od 400 križeva; dijeli zabrinutost crkvi za druge pokrajine u kojima živi mnogo kršćana; nadalje, osuđuje protubudističku kampanju koja se provodi preko pristupa „patriotskog obrazovanja”, uključujući mjere za državno upravljanje tibetanskim budističkim samostanima; osuđuje programe „pravnog obrazovanja” za budističke redovnike i redovnice; ne može razumjeti niti prihvatiti zabranu fotografija Dalaj Lame u Kini; zabrinut je zbog zloupotrebe kineskoga kaznenog zakona za progon Tibetanaca i budista, čija se vjerska aktivnost izjednačuje sa „separatizmom”, te smatra da se ta zabrinutost potvrđuje činjenicom da redovnici i redovnice čine oko 44 % političkih zatvorenika u Tibetu; osuđuje činjenicu da se okruženje za prakticiranje budizma u Tibetu znatno pogoršalo nakon tibetanskih prosvjeda u ožujku 2008. jer je kineska vlada usvojila obuhvatniji pristup „patriotskom obrazovanju”, uključujući mjere za detaljan nadzor rada tibetanskih budističkih redovnika, primjerice preko neizabranih upravljačkih odbora postavljenih u svakom samostanu, programa „pravnog obrazovanja” za redovnike i redovnice kako bi se spriječilo da „sudjeluju u aktivnostima razdvajanja domovine i remećenja društvenog poretka” te zabrane fotografija Dalaj Lame;

58.  primjećuje da je predsjednik Xi predložio određene obveze za „sveobuhvatno napredovanje u upravljanju zemljom u skladu sa zakonom”, uz borbu protiv korupcije; međutim, duboko je zabrinut zbog nedavnog okupljanja više od 200 pravnika, osobito onih koji su specijalizirani za slučajeve u vezi s ljudskim pravima, u kojima su mnogi optuženi za „narušavanje javnog reda” i podrivanje Partije, a vlasti su pritom tvrdile da su takve drastične mjere zapravo obrana pravnog sustava Kine; naglašava da su te mjere u suprotnosti sa zahtjevom vlasti da se unaprijedi vladavina prava te da se njima sprečava svaki pokušaj političke reforme;

59.  podsjeća na to da prema službenom kineskom stajalištu društveno-gospodarska prava i dalje imaju prednost pred pojedinačnim građanskim i političkim pravima, dok se ta prava prema europskom shvaćanju smatraju temeljnima i jednako važnima, a gospodarski razvoj i ljudska prava su nerazdvojivi, što odražava razlike između europskog i kineskoga poimanja ljudskih prava, koje su vidljive u službenim stajalištima; nadalje, naglašava kako je sveobuhvatna zaštita ljudskih prava nužna za nastavak gospodarskog rasta u Kini i stoga poziva kineske vlasti da se pobrinu za poštovanje društveno-gospodarskih ali i građanskih i političkih prava;

60.  kritizira vrlo restriktivno kinesko medijsko okruženje i čvrst nadzor nad digitalnom domenom u kojoj je strani, pa i europski internetski sadržaj blokiran, a domaći sadržaj koji se smatra političkom prijetnjom redovito se briše i cenzurira; oštro prosvjeduje zbog velikog broja kineskih državljana osuđenih za kaznena djela koja se odnose na slobodu izražavanja, osobito na internetu;

61.  duboko je zabrinut zbog činjenice da kineska vlada nastavlja provoditi čvrste politike protiv tibetanskog naroda, posebno odbacivanjem pristupa „srednjeg puta” koji slijedi Dalaj Lama i koji nije usmjeren na postizanje samostalnosti ni odcjepljenja nego na ostvarenje istinske autonomije u okviru Ustava Narodne Republike Kine; poziva kinesku vladu da ponovno započne dijalog s tibetanskim predstavnicima; prosvjeduje zbog toga što Komunistička partija Kine marginalizira tibetansku kulturu i snažno potiče kineske vlasti na poštovanje slobode izražavanja, udruživanja i vjere tibetanskog naroda; osuđuje pogoršanje humanitarne situacije u Tibetu koje je dovelo do povećanja broja slučajeva samožrtvovanja; sa zabrinutošću prima na znanje nedavno donesene mjere kriminalizacije samožrtvovanja usmjerene na kažnjavanje onih koji su navodno povezani s osobama koje se žrtvuju; žali zbog nasilnog preseljenja više od 2 milijuna tibetanskih nomada i stočara od 2006. godine u takozvano „novo socijalističko selo” bez pristupa zdravstvenoj zaštiti, obrazovanju i blagostanju; jednako je zabrinut zbog trenutačnog preseljavanja Kineza iz etničke skupine Han u Tibet; izražava zabrinutost zbog slučajeva mučenja, nestanka i proizvoljnog pritvaranja te uskraćivanja pristupa zdravstvenoj skrbi zatvorenicima, uključujući redovnika Tenzina Deleka Rinpochea i deset drugih istaknutih tibetanskih zatvorenika; zahtijeva detaljnu istragu o svim smrtnim slučajevima u zatvorima; duboko je zabrinut zbog uništavanja okoliša u Tibetu; naglašava da se Tibetska visoravan zagrijava velikom brzinom te da bi zbog toga moglo doći do otapanja tibetskih glečera od kojih mnogi napajaju najveće azijske rijeke;

62.  potiče europska društva koja ulažu u Kini da poštuju međunarodne standarde rada i da se obvežu na nadilaženje okvira kineskih radnih prava ako ona ne ispunjavaju međunarodno dogovorene standarde;

Odnosi Kine i Tajvana

63.  smatra da su Kina i Tajvan važni gospodarski partneri EU-a u Aziji i pacifičkoj regiji; pozdravlja svaki znatniji napredak odnosa Kine i Tajvana; poziva na pregovore o bilateralnom sporazumu o ulaganju između EU-a i Tajvana s obzirom na to da je Tajvan na regionalnoj razini najbolja ulazna točka i odskočna daska za ulazak poduzeća iz EU-a u Kinu te da su brojne države, uključujući Narodnu Republiku Kinu, sklopile takve (de facto) sporazume s Tajvanom;

64.  prima na znanje da se kineska vlada nije usprotivila tajvanskom sudjelovanju u nekim organizacijama UN-a (Svjetska zdravstvena organizacija, Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva); izražava zabrinutost zbog toga što je kineska vlada ponovno potvrdila zakon protiv odcjepljenja iz 2005. kojim se omogućuje uporaba vojnih sredstava u slučaju da Tajvan proglasi neovisnost; osuđuje činjenicu da u južnoj Kini postoji još 1 500 dalekometnih projektila usmjerenih na Tajvan; smatra da bi postupna demilitarizacija te regije dodatno potpomogla približavanje strana; ističe da je sve sporove u odnosima Kine i Tajvana potrebno riješiti mirnim putem u skladu s međunarodnim pravom; naglašava da je sastanak između najviših dužnosnika s obiju strana Tajvanskog tjesnaca održan 23. svibnja 2015. na otoku Kinmen bio ohrabrujući korak; primjećuje da je taj sastanak bio treći službeni sastanak dužnosnika za odnose Kine i Tajvana iz obiju zemalja; podržava inicijative kojima se odnosi između Kine i Tajvana razvijaju na miran način;

o
o   o

65.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, ESVD-u, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, država pristupnica i država kandidatkinja, vladi Narodne Republike Kine, Svekineskom narodnom kongresu, tajvanskoj vladi i tajvanskom zakonodavnom tijelu Yuanu.

(1)SL L 250, 19.9.1985., str. 2.
(2)SL L 6, 11.1.2000., str. 40.
(3)SL C 264 E, 13.9.2013., str. 33.
(4)SL C 239 E, 20.8.2013., str. 1.
(5)Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0096.
(6)Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0462.
(7)Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0094.
(8)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0075.
(9)SL C 305 E, 14.12.2006., str. 219.
(10)SL C 67 E, 18.3.2010., str. 132.
(11)Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0097.
(12)Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0411.
(13)Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0412.
(14)SL C 285 E, 21.10.2010., str. 80.
(15)SL C 199 E, 7.7.2012., str. 185.
(16)SL C 349 E, 29.11.2013., str. 98.
(17)Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0603.
(18)Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0252.
(19)SL C 288 E, 25.11.2006., str. 59.
(20)SL C 157 E, 6.7.2006., str. 471.
(21)SL C 99 E, 3.4.2012., str. 118.
(22)SL C 131 E, 8.5.2013., str. 121.
(23)SL C 332 E, 15.11.2013., str. 185.


Priprema za Svjetski humanitarni sastanak na vrhu: izazovi i mogućnosti za pružanje humanitarne pomoći
PDF 476kWORD 167k
Rezolucija Europskog parlamenta od 16. prosinca 2015. o pripremama za Svjetski humanitarni sastanak na vrhu: izazovi i mogućnosti za pružanje humanitarne pomoći (2015/2051(INI))
P8_TA(2015)0459A8-0332/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a br. 46/182 od 19. prosinca 1991. o jačanju koordinacije hitne humanitarne pomoći(1),

–  uzimajući u obzir program promjena koji je izradio stalni međuagencijski odbor UN-a(2),

–  uzimajući u obzir načela partnerstva koja je Globalna humanitarna platforma prihvatila 12. srpnja 2007.(3),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a br. 64/290 od 9. srpnja 2010. o pravu na obrazovanje u kriznim situacijama(4) i mjerodavne smjernice u koje se ubrajaju i smjernice UNICEF-a i UNESCO-a,

–  uzimajući u obzir smjernice Stalnog međuagencijskog odbora pri UN-u za integriranje mjera za suzbijanje rodno uvjetovanog nasilja u humanitarno djelovanje(5),

–  uzimajući u obzir Okvir iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa 2015. – 2030. usvojen na Trećoj svjetskoj konferenciji Ujedinjenih naroda o smanjenju rizika od katastrofa održanoj od 14. do 18. ožujka 2015. u Sendaiju, u Japanu(6),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a br. 69/313 od 27. srpnja 2015. kojom se utvrđuje Akcijski plan iz Addis Abebe s treće međunarodne konferencije o financiranju razvoja(7),

–  uzimajući u obzir rasprave koje su prethodile 32. međunarodnoj konferenciji pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca koja se održavala od 8. do 10. prosinca 2015. u Ženevi,

–  uzimajući u obzir Izvješće o humanitarnoj pomoći na svjetskoj razini za 2015.(8),

–  uzimajući u obzir Izvješće o humanitarnoj pomoći na svjetskoj razini iz lipnja 2015.(9),

–  uzimajući u obzir načela dobrog doniranja u humanitarne svrhe(10),

–  uzimajući u obzir Radnu skupinu UN-a na visokoj razini za financiranje humanitarnog djelovanja,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1257/96 od 20. lipnja 1996. o humanitarnoj pomoći(11),

–  uzimajući u obzir Europski konsenzus o humanitarnoj pomoći(12) iz 2007. (u daljnjem tekstu „Europski konsenzus”), zajedničku deklaraciju koju su potpisali Komisija, Vijeće, Europski parlament i države članice i njegov akcijski plan koji treba obnoviti,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 375/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o osnivanju Europskog volonterskog tijela za humanitarnu pomoć (inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a)(13) i godišnje izvješće o provedbi inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a u 2014.(14),

–  uzimajući u obzir Odluku br. 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu(15),

–  uzimajući u obzir radni dokument koji su izradile službe Komisije: „Rodni aspekti humanitarne pomoći: različite potrebe, prilagođena pomoć” (SWD(2013)0290)(16),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću − Godišnje izvješće o politikama humanitarne pomoći i civilne zaštite Europske unije i njihovoj provedbi 2014. (COM(2015)0406)(17),

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće iz 2014. o aktivnosti Glavne uprave Komisije za humanitarnu pomoć i civilnu zaštitu(18),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 22. lipnja 2015. o zajedničkim načelima za višenamjensku pomoć u gotovini u svrhu odgovora na humanitarne potrebe(19),

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta od 20. studenoga 1989. i njezin Fakultativni protokol o sudjelovanju djece u oružanim sukobima od 25. svibnja 2000.; uzimajući u obzir Smjernice EU-a o djeci i oružanim sukobima (ažurirane 2008.),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 26. svibnja 2015. o „Novom globalnom partnerstvu za iskorjenjivanje siromaštva i održivi razvoj nakon 2015.”(20),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o pristupu EU-a stvaranju otpornosti od 28. svibnja 2013.(21),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 5. lipnja 2014. o Akcijskom okviru iz Hyoga nakon 2015.: upravljanje rizicima kako bi se postigla otpornost(22),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 16. prosinca 2014. o programu za razdoblje nakon 2015. kojim bi se uvele korjenite promjene(23),

–  uzimajući u obzir zajedničku Komunikaciju od 9. rujna 2015. naslovljenu „Rješavanje izbjegličke krize u Europi: uloga vanjskog djelovanja EU-a” (JOIN(2015)0040)(24),

–  uzimajući u obzir tematska savjetovanja i savjetovanja na regionalnoj i globalnoj razini koja su poslužila kao priprema za Svjetski humanitarni sastanak na vrhu(25),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. svibnja 2015. o financiranju razvoja,(26)

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenoga 2014. o EU-u i globalnom razvojnom okviru za razdoblje nakon 2015.,(27)

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 9. srpnja 2015. o stanju u Jemenu(28), od 11. lipnja 2015. o stanju u Nepalu nakon potresa(29), od 30. travnja 2015. o stanju u izbjegličkom kampu Jarmuk u Siriji(30), od 12. ožujka 2015. o Južnom Sudanu, uključujući nedavne otmice djece,(31) od 12. veljače 2015. o humanitarnoj krizi u Iraku i Siriji, osobito u kontekstu IS-a(32) i od 15. siječnja 2015. o stanju u Libiji(33),

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 10. rujna 2015. o migracijama i izbjeglicama u Europi(34) te od 29. travnja 2015. o nedavnim tragedijama u Sredozemnom moru i migracijskoj politici i politici azila u EU-u(35),

–  uzimajući u obzir članak 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) kojim se potvrđuje da EU „osigurava dosljednost svojih politika i aktivnosti, uzimajući pritom u obzir sve svoje ciljeve”,

–  uzimajući u obzir članak 208. UFEU-a koji propisuje da „Unija uzima u obzir ciljeve razvojne suradnje u politikama koje provodi, a koje bi mogle utjecati na zemlje u razvoju”,

–  uzimajući u obzir članak 214. UFEU-a o djelovanju Unije u području humanitarne pomoći,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 2. rujna 2015. naslovljenu „Ususret Svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu: globalno partnerstvo za principijelno i učinkovito humanitarno djelovanje (COM(2015)0419)(36) i prateći Radni dokument službi (SWD(2015)0166)(37),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj i mišljenja Odbora za vanjske poslove i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0332/2015),

A.  budući da se u vrlo nestabilnom svijetu suočavamo sa sve većom raznolikošću, učestalošću i snagom prirodnih katastrofa i oskudica te nezabilježenom eskalacijom broja zamršenih sukoba;

B.  budući da su sve teži izazovi poput urbanizacije, naglog porasta stanovništva, demografskih promjena, učestalosti i povećanog intenziteta prirodnih katastrofa, uništavanja okoliša, dezertifikacije, klimatskih promjena, brojnih dugotrajnih sukoba koji se odvijaju istodobno i utječu na cijele regije te prouzrokuju nestašicu resursa, siromaštvo, nejednakost, migracije, raseljavanje i nestabilnost uvelike povećali potrebu za pružanjem humanitarnog odgovora diljem svijeta;

C.  budući da se broj osoba kojima je potrebna pomoć od 2004. više nego udvostručio te 2015. iznosi više od 100 milijuna; budući da je humanitarnim krizama zahvaćeno 250 milijuna osoba; budući da je broj prisilno raseljenih osoba dosegao svoju najvišu točku od Drugog svjetskog rata i iznosi gotovo 60 milijuna, u što se ubraja i gotovo 40 milijuna osoba raseljenih unutar svojih zemalja; budući da polovicu izbjeglica u svijetu čine djeca;

D.  budući da bi do 2050. milijardu ljudi moglo biti raseljeno zbog klimatskih promjena, s time da više od 40 % svjetskog stanovništva živi u područjima u kojima vlada ozbiljna nestašica vode; budući da će ekonomski gubici zbog prirodnih katastrofa, koji trenutačno iznose 300 milijardi dolara godišnje, vjerojatno znatno porasti;

E.  budući da su tijekom proteklih osam godina sve veće potrebe i izazovi, nepostojanje trajne predanosti i sve veći trošak humanitarne pomoći doprinijeli tome da se dosegnu granice u okviru sadašnjega sustava pružanja humanitarne pomoći, zbog čega su brojne organizacije prisiljene privremeno obustaviti programe pomoći u hrani, pružanja skloništa i druge spasonosne humanitarne inicijative;

F.  budući da humanitarne bolnice nerijetko bivaju napadnute oružjem za masovno uništenje; budući da su prijetnje humanitarnim djelatnicima i napadi na njih sve učestaliji; budući da je sigurnost humanitarnih djelatnika i ranjenih vrlo često ugrožena i da su ti napadi povreda međunarodnog humanitarnog prava i ozbiljna opasnost za budućnost humanitarne pomoći;

G.  budući da humanitarna načela ljudskosti, neutralnosti, nepristranosti i neovisnosti te temeljna pravila međunarodnog humanitarnog prava i ljudska prava utvrđena Ženevskim konvencijama i njihovim dopunskim protokolima moraju biti u samoj srži svih humanitarnih inicijativa; budući da se raseljenim osobama mora pružiti bezuvjetna zaštita te s obzirom na to da neovisna pomoć, tj. pomoć koja je lišena svih oblika političkih, ekonomskih ili sigurnosnih upletanja i diskriminacije, mora prevagnuti;

H.  budući da sve sukobljene strane, pa i državne i nedržavne naoružane snage, humanitarnim dionicima moraju omogućiti nužan pristup ugroženim, sukobom zahvaćenim civilima kako bi im mogli pomoći;

I.  budući da su žene i djeca ne samo posebno ugroženi i nerazmjerno izloženi riziku u područjima pogođenim katastrofama, i tijekom kriznih situacija i nakon njih, nego su i suočeni s izrabljivanjem, marginalizacijom, zarazama i seksualnim i rodno uvjetovanim nasiljem koje se koristi kao svojevrsno oružje; budući da su žene i djeca suočeni s povećanim rizicima zbog raseljavanja i raspada zaštitnih i potpornih struktura u svakodnevnom životu; budući da se prema međunarodnom humanitarnom pravu djevojčicama i ženama žrtvama silovanja u ratu mora pružiti sva potrebna medicinska skrb bez diskriminacije; budući da je prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije nesiguran pobačaj jedan od triju glavnih uzroka smrtnosti majki; budući da zdravlje majki, pružanje psihološke pomoći silovanim ženama, obrazovanje i školovanje raseljene djece predstavljaju glavne izazove u izbjegličkim kampovima;

J.  budući da je cjelokupni humanitarni apel za 2015. dosegao dosad najveći iznos u povijesti UN-a i iznosi gotovo 19 milijardi EUR; budući da je unatoč rekordnim donacijama financirana tek četvrtina globalnog apela te da se EU teško nosio s financiranjem globalnih humanitarnih apela i operacija Glavne uprave za humanitarnu pomoć i civilnu zaštitu (DG ECHO); budući da se time potkrepljuje potreba za globalno koordiniranim, pravodobnim i predvidljivim fleksibilnim financiranjem prilagođenim različitim kontekstima i podržanim novim javno-privatnim partnerstvom za inovativnu pripravnost i razrađenim metodama njezine isporuke; budući da je EU nailazio na brojne poteškoće u financiranju globalnih humanitarnih apela i operacija Glavne uprave za humanitarnu pomoć i civilnu zaštitu; budući da su ponovno izraženo obećanje da se 0,7 % BND-a izdvaja za pomoć i da se obećanja ispunjavaju na vrijeme u takvom kontekstu tim važnija;

K.  budući da većinu humanitarnih kriza prouzrokuje ljudski faktor; budući da je 80 % međunarodne humanitarne pomoći EU-a usredotočeno na krize prouzročene ljudskim djelovanjem koje u krajnjoj liniji iziskuju politička, a ne samo humanitarna rješenja; budući da su siromaštvo i izloženost krizama suštinski povezani, zbog čega je naglašena potreba za rješavanjem korijenskih uzroka kriza, izgradnjom otpornosti, jačanjem sposobnosti prilagodbe prirodnim katastrofama i klimatskim promjenama te za pružanjem odgovora na dugoročne potrebe pogođenog stanovništva; budući da će posljedice humanitarnih kriza, poput izazova koje sa sobom nose migracija i izbjeglice, biti još teže ako se ne riješe glavni uzroci i ne poboljša povezanost humanitarne pomoći i pomoći za razvojnu suradnju;

L.  budući da su humanitarna pomoć i razvojna pomoć povezane, posebno kada je riječ o nužnosti jačanja otpornosti na katastrofe umanjivanjem rizika i pružanjem zaštite od šokova, što je ključno za smanjenje humanitarnih potreba i u borbi protiv obustave pružanja usluga u području zdravstva, higijene, obrazovanja, prehrane i pri pronalasku skloništa;

M.  budući da će međunarodna, lokalna i regionalna suradnja, dijeljenje informacija i zajednička izrada programa, prikupljanje podataka i vrednovanje doprinijeti unapređenju odlučivanja, boljoj učinkovitosti, djelotvornosti i odgovornosti u pružanju pomoći;

N.  budući da postoji potreba za pridobivanjem većeg povjerenja i daljnjom suradnjom među akterima u privatnom sektoru, nevladinim organizacijama, lokalnim vlastima, međunarodnim organizacijama i vladama; budući da poslovni resursi, stručno znanje, lanci opskrbe, kapaciteti za istraživanje i razvoj te logistika mogu potpomognuti ostvarivanje veće pripremnosti i djelotvornije humanitarno djelovanje;

O.  budući da financiranje od 909 milijuna EUR 2015. u okviru poglavlja EU-a o humanitarnoj pomoći čini manje od 1 % ukupnog proračuna EU-a; budući da je jačanje povezanosti između pomoći u slučaju katastrofa i dugoročne pomoći jedan od načina da se smanji trenutačna neusklađenost izvanrednih humanitarnih potreba i dostupnih sredstava;

P.  budući da nevladine udruge i međunarodne organizacije poput Crvenog križa i agencija UN-a trenutačno imaju glavnu ulogu u pružanju humanitarne pomoći, pružajući pritom spasonosnu pomoć i zaštitu za oko 120 milijuna ljudi godišnje;

Q.  budući da sprječavanje katastrofa, pružanje odgovora na nacionalnoj razini i nacionalni kapaciteti imaju važnu ulogu u ispunjavanju potreba na način koji je najprikladniji i u smanjenju potrebe za međunarodnom pomoći; budući da je 2015. samo 2 % ukupne međunarodne humanitarne pomoći bilo dodijeljeno izravno lokalnim i nacionalnim nevladinim udrugama pogođenih zemalja, iako je njihova sposobnost u pružanju odgovora i poznavanje pogođenog stanovništva u pravilu bolje od onih međunarodnih aktera; budući da postoji sve veća potreba za time da se uvede odgovornost prema osobama i zajednicama pogođenim krizama;

R.  budući da se humanitarna pomoć mora i dalje temeljiti na potrebama koje procjenjuju humanitarni dionici te da bi se donatori trebali suzdržati od korištenja pomoći kao sredstva za upravljanje krizom;

S.  budući da bi humanitarni odgovor i sredstva koja se pritom koriste trebali biti prilagođeni za zajednički utvrđene potrebe i ovisiti o promjenjivim kontekstima; budući da je ključno uložiti sve potrebne napore kako bi se zajamčilo da poštovanje ljudskih prava, a posebno potreba koje su svojstvene ženama, djeci, starijima, osobama s invaliditetom, manjinama, autohtonom stanovništvu i ostalim ugroženim skupinama bude obuhvaćeno pružanjem humanitarne pomoći;

T.  budući da se globalne aktere potiče da humanitarne odgovore uvedu u mehanizme za praćenje stanja ljudskih prava i izvješćivanje o njima;

U.  budući da bi prvi Svjetski humanitarni sastanak na vrhu koji će se 23. i 24. svibnja 2016. održati u Istanbulu trebao rezultirati preustrojem načina pružanja humanitarne pomoći ne bi li postala uključivija, djelotvornija, transparentnija i istinski globalna te tako mogla pružiti odgovor na očekivani porast humanitarnih potreba povezanih sa sadašnjim i budućim izazovima poput sigurnosti opskrbe hranom, rasta broja stanovnika, klimatskih promjena, nestabilnosti, sigurnosti humanitarnih djelatnika, prisilnih raseljavanja i društveno-gospodarskih promjena;

V.  budući da će se Svjetski humanitarni sastanak na vrhu nastaviti na brojne međuvladine pregovore o smanjenju rizika od katastrofa, financiranju razvoja, održivom razvojnom planu za razdoblje nakon 2015. i klimatskim promjenama koji će odrediti smjer u kojemu će se razvoj i humanitarna pomoć kretati u budućnosti te će to stoga biti jedinstvena, neponovljiva i konkretna prilika da se usklade ciljevi, načela i djelovanje te da se diljem svijeta na dosljedniji način odgovori na potrebe i stvori otpornost najugroženijeg stanovništva;

W.  budući da EU kao vodeći donator ima odgovornost i utjecaj potreban da preuzme vodeću ulogu u pronalaženju boljih i inovativnijih načina da se odgovori na potrebe milijuna osoba pogođenih sukobima i katastrofama i da im ponudi održiva dugoročna rješenja;

X.  budući da su nedavna eskalacija stopa pothranjenosti u svijetu te širenje regionalne i međunarodne političke nestabilnosti u zemljama u kojima su krizne situacije dosegle razinu 3 (Level 3 countries) ponovno podsjetili na potrebu da se na Svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu ubrza preustroj sustava pružanja humanitarne pomoći kako bi bolje služila onima kojima je potrebna;

Od globalnog savjetovanja do globalnog djelovanja

1.  pozdravlja odluku glavnog tajnika UN-a da pozove na održavanje prvog Svjetskog humanitarnog sastanka na vrhu uz sudjelovanje raznih dionika i spremnost Turske da bude domaćin tom sastanku; poziva države članice EU-a da podrže Svjetski humanitarni sastanak na vrhu te da u Vijeću postignu jasne dogovore oko konkretnih obveza i prioritetnih područja djelovanja, radeći istodobno na operativnoj učinkovitosti, zajedničkim standardima kvalitete, boljoj koordinaciji i partnerstvima s novim donatorima koja se temelje na politički nepristranoj pomoći i na zajedničkom viđenju i primjeni humanitarnih načela ljudskosti, neutralnosti, nepristranosti i neovisnosti te poštovanju obveza koje proizlaze iz međunarodnog humanitarnog prava;

2.  pozdravlja inicijativu UN-a da prikuplja obavještajne podatke iz cijelog svijeta kako bi se prirodne katastrofe preduhitrile i sukobi osujetili te kako bi se pronašao način da se veći broj osoba spasi od posljedica takvih kriza i od njih zaštiti; pozdravlja i organizaciju osmog regionalnog savjetovanja u okviru kojega su se održavali tematski sastanci i sveobuhvatno savjetovanje, uz sudjelovanje predstavnika vlada, civilnog društva, nevladinih udruga, mreža volontera i poslovnih i vjerskih mreža, te inicijativu za internetsko savjetovanje i formiranje skupine na visokoj razini za financiranje humanitarnog djelovanja, kojoj EU supredsjeda;

3.  naglašava da današnji golemi humanitarni izazovi iziskuju da se na Svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu utvrdi uključiviji, raznovrsniji i istinski globalan humanitarni sustav kojim će se pritom prepoznati raznovrsnost današnjeg humanitarnog sustava te komplementarne uloge svih aktera; poziva EU da promiče globalni konsenzus o humanitarnom djelovanju kojim će se reafirmirati načela humanitarne pomoći te obveze i prava prema međunarodnom humanitarnom pravu, pazeći pritom da prava pojedinca i ljudska prava čine okosnicu pružanja zaštite, i kojim će se vlade pozivati na odgovornost za svoju ulogu u njezinu pružanju; skreće pozornost na nepovoljne posljedice politizacije humanitarne pomoći i podsjeća da su zagovaranje i postojana predanost temeljnim humanitarnim načelima od presudne važnosti kako bi se zajamčilo postojanje humanitarnih zona u područjima pogođenim sukobima i prirodnim katastrofama;

4.  naglašava da bi zaključni dokument sa Svjetskog humanitarnog sastanka na vrhu, da bi bio ozbiljan, trebao sadržavati petogodišnji plan za razvoj i operacionalizaciju konkretnih političkih obveza koje su preuzete, pa i međuvladin okvir za praćenje i odgovornost, ocjenu praksi organizacija i procjenu učinka u čijoj će izradi sudjelovati relevantni dionici;

5.  poziva da se na Svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu povežu razvojni program za razdoblje nakon 2015., okvir iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa i Konferencija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (COP21) 2015. kako bi se povećala dosljednost u svim politikama i institucijama za izgradnju otpornosti na katastrofe i da se od aktera u razvojnoj pomoći zatraži da aktivnije sudjeluju u stvaranju otpornosti; poziva države donatorice da za vlastite nacionalne politike razrade zajednički skup ciljeva, prioriteta i pokazatelja kojima bi se ti okviri povezali;

6.  poziva EU i njegove države članice da kao najveći donatori i ključni akteri na terenu svojim djelovanjem posluže kao primjer drugima; naglašava da bi se svako humanitarno djelovanje EU-a trebalo voditi načelima solidarnosti i odgovornosti te da bi trebalo biti osmišljeno tako da se njime jamči tjelesna i psihološka zaštita ugroženih osoba; poziva na globalno, sveobuhvatno i dugoročno rješenje za mase stanovništva koje bježe iz regija kojima vladaju sukobi; napominje da je u EU-u u okviru pružanja odgovora na trenutačnu krizu u pitanje dovedena uloga i vjerodostojnost Europe na globalnoj humanitarnoj sceni;

7.  poziva na to da se na Svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu iskaže predanost sustavnom participativnom pristupu koji se temelji na rezultatima, i to utvrđivanjem točnih pokazatelja i metodologije rada koje će provoditi i širiti donatori i provedbene agencije kako bi pogođeno stanovništvo sudjelovalo u cijelom ciklusu humanitarnog djelovanja; poziva na to da se na Svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu radi na institucionalizaciji, boljem praćenju i vrednovanju okvira UN-a za odgovornost prema pogođenom stanovništvu;

8.  ističe da je Svjetski humanitarni sastanak na vrhu također prilika da se svi dionici osvrnu na ključnu potrebu za reformom UN-a kako bi se izgradio uključiv, transparentan i učinkovit sustav za koordinaciju, sa stalnim međuagencijskim odborom UN-a koji bi bio uključiviji i djelotvorniji, i to većom suradnjom s partnerima na povećanju komplementarnosti i cjelovitoj operacionalizaciji programa promjena te na jačanju multilateralne strukture pružanja humanitarne pomoći za sve vrste kriza uspostavom pouzdanog sustava procjene potreba koji bi poslužio kao osnova za zajedničke humanitarne apele (čime bi se ostvarilo cjelovito praćenje financijskih sredstava), sustava za usporedbu troškova među agencijama i mehanizma za praćenje i vrednovanje;

9.  ustraje na tome da bez sveobuhvatnih i opsežnih mjera takvo globalno djelovanje neće biti uspješno; ističe da rješavanje problema novih i dugotrajnih katastrofa i slabih točaka iziskuje ukidanje paralelnih sustava, širenje platforme za financiranje, ulaganja koja se mogu dugoročno predvidjeti i pridržavanje novog programa održivog razvoja, i to promicanjem zajedničke izrade procjene rizika i potreba, planiranja i financiranja među humanitarnim i razvojnim akterima te akterima u području klimatskih promjena; naglašava da je potrebna veća komplementarnost između humanitarne i razvojne pomoć kako bi se poboljšala djelotvornost humanitarne pomoći i popunile rupe u njezinu financiranju te da bi ona trebala biti usko povezana s povećanim sredstvima za razvojnu i humanitarnu pomoć; u tom kontekstu podsjeća na dugogodišnje međunarodno obećanje da pomoć dosegne 0,7 % BND-a;

10.  snažno potiče EU da kao najveći svjetski donator humanitarne pomoći pokaže vodstvo na Svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu pozivanjem na fleksibilnije načine pružanja humanitarne pomoći te na anticipativne i dosljedne mjere i djelotvorna sredstva za sprječavanje kriza; potiče EU i ostale donatore da ispune svoje obveze o financijskim donacijama i da osmisle načine za skraćivanje vremena koje je potrebno da se financijska sredstva pretoče u djelovanje na licu mjesta; usto ističe važnost izvješćivanja o ljudskim pravima kao mehanizma ranog upozoravanja na krize i potiče da se to uzme na obzir na Svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu pri prelasku s kulture reagiranja na kulturu prevencije;

Briga o potrebama stanovništva u sukobljenim područjima

11.  poziva EU da osmišljavanjem sustava za praćenje usuglašenosti s propisima i njegovim uvrštavanjem u izradu programa u okviru odgovora koji se temelji na potrebama zaštitu stanovništva stavi u samo središte humanitarnog djelovanja; ističe potrebu za institucionalizacijom uloge službenika zaduženih za zaštitu te za razvojem dostatno financiranih strateških i integriranih pristupa aktivnostima kojima se pruža zaštita, pa i tijekom prvih faza krize; potiče EU da u okviru humanitarnog djelovanja pokaže veću predanost pristupu koji se zasniva na ljudskim pravima kako bi se zajamčilo poštovanje dostojanstva, potreba i prava određenih ugroženih skupina, a posebno žena, mladih, migranata, HIV-pozitivnih osoba, LGBTI osoba i osoba s invaliditetom;

12.  poziva EU da na Svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu promiče sveobuhvatan sporazum o praktičnim načinima da se provodi i poštuje međunarodno humanitarno pravo, međunarodno pravo o ljudskim pravima i pravima izbjeglica, primjerice širenjem pravila međunarodnog humanitarnog prava među regionalnim i nacionalnim vlastima, sigurnosnim snagama, lokalnim vlastima i predstavnicima zajednice te da podrži ulogu Međunarodnog kaznenog suda u ukidanju nekažnjivosti za kršenje međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnog prava o ljudskim pravima;

13.  ističe da je nužno proširiti Konvenciju o izbjeglicama i Konvenciju iz Kampale kako bi se pružila zaštita i pomoglo raseljenim osobama diljem svijeta kao i osobama pogođenima klimatskim promjenama te ih se zaštitilo od raznih oblika nasilja poput trgovine ljudima, rodno uvjetovanog nasilja te nasilja u gradskim sredinama i ekonomskog nasilja jer te osobe s razlogom strahuju od progona ili za vlastitu sigurnost; naglašava da tijekom kriza prava migranata moraju biti u jednakoj mjeri zaštićena kao i prava zajamčena svim ostalim skupinama; poziva na to da se posebna pozornost posveti osobito ugroženim skupinama kao što su migranti, apatridi i izbjeglice, koje su često zanemarene u raspravama o humanitarnim pitanjima; poziva na izradu nove generacije instrumenata za zaštitu ljudskih prava kojima bi se doprinijelo zaštiti tih skupina;

14.  ističe da je potrebno učiniti temeljni zaokret u načinu pružanja pomoći izbjeglicama i državama domaćinima i zajednicama; podržava sažeto izvješće o globalnom savjetovanju u kojem se upućuje poziv da se na Sastanku na vrhu analizira sveobuhvatni „sporazum o primanju izbjeglica” kojim se uvažavaju doprinosi država domaćina, propisuju dugoročni, predvidljivi i održivi financijski paketi za pomoć tim državama te se izbjeglicama nudi mogućnost pristupa izvorima zarade ne bi li postale samostalne i stvaraju pravedniji uvjeti njihova premještaja u treće zemlje;

15.  poziva EU i države članice da kao pripremu za održavanje Svjetskog humanitarnog sastanka na vrhu rade na globalnom usuglašavanju i operacionalizaciji zajedničkog viđenja humanitarnih načela, te da zajedno izrade opsežan, participativan kodeks ponašanja za sadašnje i nove donatore kako bi se dijelile najbolje prakse, olakšao pristup osobama kojima je pomoć potrebna te povećala sadašnja predanost dobrim donatorskim praksama poput onih opisanih u načelima dobrog doniranja u humanitarne svrhe;

16.  poziva EU da se zauzme za to da se transparentnost i odgovornost ubroje u vodeća načela deklaracije sa Svjetskog humanitarnog sastanka na vrhu, i to uporabom točno određenih pokazatelja i raščlanjenih podataka (tj. prema spolu i dobi, sa specifičnim varijablama za djecu) kao polazišta za osmišljavanje programa i njegovo vrednovanje te promicanjem inicijative za izradu standarda transparentnosti u međunarodnoj humanitarnoj pomoći kako bi se izradio okvir za globalno praćenje transparentnosti na temelju kojega bi se mjerio napredak;

17.  ističe da su prehrana, voda, sklonište, higijenski uvjeti i medicinsko liječenje temeljna prava svakog ljudskog bića; krajnje je zabrinut zbog rizika od epidemije povezanih s lošim higijenskim uvjetima i ograničenom dostupnosti čiste vode za piće te zbog nedostupnosti neophodnih lijekova tijekom humanitarnih kriza; poziva EU da preuzme vodeću ulogu radi jamčenja odgovarajuće opskrbe neophodnim lijekovima i čistom vodom za piće u kontekstu humanitarnih kriza;

18.  poziva Uniju i sve međunarodne dionike da poboljšaju metode pružanja humanitarne pomoći u izbjegličkim kampovima, posebice izgradnjom mobilnih laboratorija za borbu protiv zaraznih epidemija, poboljšanjem načina distribucije hitne pomoći, vodeći pritom računa o najugroženijim skupinama, te poboljšanjem higijenskih uvjeta i sanitarne infrastrukture za hitne slučajeve;

19.  ističe potrebu da zaštita djece bude sastavni dio humanitarnog odgovora radi sprječavanja zlostavljanja, zanemarivanja, izrabljivanja i nasilja nad djecom te reagiranja na takvo ponašanje; ističe da su djeca glavni pokretači promjena te da je stoga važno da prostori prilagođeni djeci čine sastavni dio humanitarnog odgovora;

20.  ističe središnju ulogu žena u sukobima i razdobljima nakon sukoba s obzirom na to da one prve reagiraju u krizama, nastojeći održati obitelji i zajednice na okupu; poziva donatore i države da jednakost spolova uvrste u humanitarno planiranje te da pruže potporu osnaživanju djevojčica i žena;

21.  snažno potiče da se humanitarna pomoć isporučuje u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom te da humanitarna pomoć EU-a ne podliježe ograničenjima koja nameću drugi partneri donatori; osuđuje stalnu uporabu silovanja i drugih oblika seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja nad ženama i djevojčicama kao oružja u ratu tijekom humanitarnih kriza i izražava zabrinutost zbog toga; naglašava da se tom obliku nasilja, zajedno s fizičkim i psihološkim posljedicama koje sa sobom nosi, mora posvetiti odgovarajuća pozornost; poziva na preuzimanje obveze na svjetskoj razini kako bi sigurnost žena i djevojčica bila zajamčena na samom početku svake krizne situacije ili izvanredne situacije, i to hvatanjem u koštac s rizikom od seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja, podizanjem razine osviještenosti o tome, progonom počinitelja takvih nedjela i pružanjem ženama i djevojčicama pristupa čitavom rasponu zdravstvenih usluga u području spolnog i reproduktivnog zdravlja, pa i sigurnom pobačaju, tijekom humanitarnih kriza, umjesto da bivaju žrtvama neljudskog postupanja, kako i nalaže međunarodno humanitarno pravo te Ženevske konvencije i njihovi dodatni protokoli;

22.  smatra da bi svi humanitarni djelatnici, pa i policijske i vojne snage, trebali proći odgovarajuću obuku o rodnoj osjetljivosti te da se mora uvesti strog kodeks ponašanja kako ne bi zlouporabili svoj položaj i kako bi se zajamčilo poštovanje jednakosti spolova;

23.  poziva humanitarne djelatnike da u sve svoje intervencije po sektorima uvrste strategije za sprječavanje i umanjivanje rodno uvjetovanog nasilja i strategije kojima će se potpomognuti utvrđivanje novih instrumenata EU-a za financiranje te da u tu svrhu razmotre revidirane smjernice za uključivanje intervencija protiv rodno uvjetovanog nasilja u humanitarne akcije, a koje je sastavila skupina za globalnu zaštitu; isto tako smatra da bi humanitarni dionici (pa i EU) morali savjetovati djevojčice i dječake (posebno adolescentice) u svim fazama pripravnosti i pružanja odgovora na katastrofe;

24.  poziva mjerodavne humanitarne agencije da se bolje koordiniraju radi utvrđivanja i zaštite žrtava i potencijalnih žrtava seksualnog izrabljivanja i zlostavljanja;

25.  potvrđuje vrijednost sveobuhvatnog pristupa EU-a koordinaciji i dosljednosti širokog raspona njegovih instrumenata vanjske politike za ulaganje u trajna politička rješenja; skreće pozornost na specifičnosti humanitarne pomoći i ističe da je od presudne važnosti da se usvajanjem mjera opreza povuče jasna crta između humanitarne pomoći i inozemnih, političkih, sigurnosnih i protuterorističkih razmatranja; žali zbog svakog oblika zlouporabe ili nepridržavanja načela humanitarnog djelovanja jer se time uvelike umanjuje djelotvornost isporuke pomoći i sigurnost humanitarnih djelatnika; ustraje u tome da se protuterorističkim mjerama ne smiju ugroziti, niti zapriječiti humanitarni napori te poziva na to da se na Svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu to pitanje ozbiljno razmotri;

Djelotvornost humanitarne pomoći

26.  osuđuje stalno ometanje isporuke humanitarne pomoći i svaku aktivnost kojom akteri iz EU-a ili izvan njega krše „obvezu pružanja pomoći osobama kojima prijeti opasnost” i načelo non-refoulement koje se odnosi na raseljeno stanovništvo; poziva vlade da ispune svoje primarne obveze u pogledu pružanja pomoći civilima i njihove zaštite te da uvedu pravne i političke okvire kojima će se u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom olakšati pristup humanitarnim djelatnicima i isporuka humanitarne pomoći; predlaže da ti okviri sadržavaju porezne olakšice za humanitarno djelovanje, smanjenja troškova transakcija doznaka i pojednostavnjene carinske propise; poziva donatore, države domaćine i aktere na terenu da se pridržavaju propisa o humanitarnoj pomoći u okviru svih kanala za njezino pružanje te da se u skladu s preuzetim obvezama pobrinu da se profesionalna, pravodobna, koordinirana i odgovarajuća humanitarna pomoći isporuči svima onima kojima je potrebna, pa i u najudaljenijim područjima;

27.  u kontekstu bolje zaštite humanitarnih dionika duboko je zabrinut zbog stalnih napada na humanitarne djelatnike i na infrastrukturu, u što se ubrajaju i bolnice; ističe da je u skladu s međunarodnim pravom potrebno uraditi više na poboljšanju njihove sigurnosti, zaštite i slobode kretanja; podržava sustavno uvrštavanje u zakonodavstvo posebnih klauzula kojima se povećava odgovornost za zaštitu humanitarnih djelatnika i akcijskih planova donatora za sve zemlje te strogo sustavno praćenje napada na humanitarne djelatnike i izvješćivanje o njima;

28.  podržava preporuke Komisije u pogledu izrade sveobuhvatnog popisa pokazatelja uspješnosti;

29.  ističe da je potreban trajni dijalog o komplementarnoj ulozi i mandatima raznih humanitarnih aktera; smatra da mora postojati jasna razlika između civilnih humanitarnih i vojnih aktera; smatra da se civilni humanitarni odgovor mora odrediti kao prioritet; poziva na to da se na Svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu ispitaju novi okviri za bolju koordinaciju aktera, što je ključni čimbenik za pružanje učinkovitijeg, djelotvornijeg i prilagođenijeg humanitarnog odgovora; ističe potrebu za boljom analizom lokalnih operativnih kapaciteta te boljim zajedničkim procjenama potreba i odgovornosti u okviru humanitarnog djelovanja;

30.  poziva na to da se uz pomoć potrebnih financijskih i ljudskih resursa ozbiljni napori ulože u ostvarivanje prava na obrazovanje tijekom dugotrajnih humanitarnih kriza jer je bez obrazovanja ugrožena budućnost djece i daljnji razvoj svakoga društva; ističe važnost neprekidnog obrazovanja o obrani i promicanju zajedničkih i univerzalnih vrijednosti kao što su ljudsko dostojanstvo, ravnopravnost, demokracija i ljudska prava;

31.  budući da je broj djece kojoj je obrazovanje uskraćeno alarmantan i s obzirom na golemi potencijal koji obrazovanje ima za povećanje otpornosti stanovnika, pozdravlja predanost Komisije povećanju financiranja za obrazovanje djece tijekom humanitarnih kriza; poziva Vijeće da podrži prijedlog Komisije da se 4 % proračuna EU-a u tu svrhu namijeni za humanitarnu pomoć; smatra da zbog tog porasta ostale primarne potrebe ne bi smjele pasti u drugi plan;

32.  izražava svoju zabrinutost u vezi s obrazovanjem i školovanjem djece u izbjegličkim kampovima i poziva EU-a i sve međunarodne dionike da povećaju obrazovne kapacitete u izbjegličkim kampovima;

33.  potvrđuje da su predvidljivost, operativna fleksibilnost i višegodišnji doprinosi ključni preduvjeti za učinkovito i djelotvorno pružanje humanitarne pomoći; poziva EU i njegove države članice da u deklaraciji sa Svjetskog humanitarnog sastanka na vrhu naglasak ponovno stave na načela dobrog doniranja u humanitarne svrhe;

34.  naglašava da rješavanje problema nedostatnog financiranja iziskuje djelovanje na globalnoj razini; poziva na uspostavljanje globalnog fonda za humanitarnu pomoć kojim će se podržati sudjelovanje i uključivanje donatora koji ne sudjeluju u Odboru za razvoju pomoć (DAC − Development Assistance Committee) te obuhvatiti svi postojeći međunarodni mehanizmi financiranja, domaći resursi i sva prikupljena financijska sredstva (fondovi UN-a za reakciju u hitnim situacijama, Središnji fond UN-a za reakcije na izvanredna stanja, uzajamni fondovi itd.) i koji će biti dopunjen dobrovoljnim financijskim doprinosima vlada, privatnog sektora i regionalnih organizacija; predlaže da plaćanja posluže za financiranje obećanih, ali neisplaćenih humanitarnih sredstava za krize 3. kategorije, potporu pripravnosti, izradu paketa mjera za socijalnu zaštitu dugotrajnih izbjeglica ili pomoć pri nošenju s nepredvidljivim krizama poput, između ostalog, ebole;

35.  ističe potrebu da se međunarodne financijske institucije potpuno angažiraju i ne budu toliko usredotočene na olakšano kreditiranje, i to redefiniranjem kriterija za dobivanje povoljnih sredstava kako bi se omogućio fleksibilniji institucionalni odgovor na nestabilne situacije te pobliže razmotrili nacionalni kapaciteti za povećanje nacionalnih resursa;

36.  potiče vlade, donatore i sredinu u kojoj djeluju da dokinu administrativne uvjete za partnere na terenu, i to pojednostavnjenjem postupaka i evidentiranjem najboljih praksi u području administrativnih postupaka, sklapanja ugovora i izvješćivanja, pazeći pritom na odgovornost dionika u tome, i da podrže inicijative koje su osmišljene za pružanje trajne pomoći jačanju kapaciteta i praćenju lokalnih aktera i za jačanje nacionalnih koordinacijskih struktura;

37.  ističe da radi očuvanja i veće zaštite života i dostojanstva pogođenog stanovništva lokalne nevladine organizacije moraju imati pristup izravnom financiranju; apelira na države članice i donatore da osjetno povećaju izravno financiranje za lokalne humanitarne aktere koji imaju kapacitete, stručno znanje i sposobnost za odgovorno djelovanje na terenu;

38.  poziva da se na Svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu postigne novi dogovor oko interveniranja u nestabilnim državama i dugoročnim krizama, i to održivim programima, provedbenim planovima i predvidim financiranjem razvoja; naglašava da se u akcijskom programu iz Addis Abebe ističe potreba za ulaganjem u sustave socijalne zaštite i sigurnosne mreže kako bi se u nestabilnim situacijama pružio brži i učinkovitiji odgovor;

Ublažavanje ugroženosti i upravljanje rizicima

39.  naglašava nužnost toga da se sustav za pružanje humanitarnog odgovora prilagodi lokalnim, nacionalnim i regionalnim uvjetima i da sustav posluži za osnaživanje i uključivanje pogođenog lokalnog stanovništva, pa i žena svih dobnih skupina, djece, osoba s invaliditetom, manjina i autohtonih zajednica, uvažavajući pritom njihovu ulogu pokretača promjena tako što bi se, kad god je to moguće, od stanovništva tražile povratne informacije i s njime se savjetovalo pri izradi i provedbi programa humanitarnog djelovanja;

40.  naglašava da bi se međunarodni odgovor trebao nadovezati na postojeće lokalne ili nacionalne inicijative i partnerstva umjesto da se njime stvaraju paralelni napori; ustraje na važnosti jačanja lokalnih i regionalnih kapaciteta za pružanje humanitarne pomoći i, ako je to moguće, uvođenja participatornih postupaka u kojima lokalne vlasti, civilno društvo, privatni sektor i pogođeno stanovništvo sudjeluju u postupku planiranja;

41.  ističe potrebu za novim globalnim modelom komplementarnosti na kojemu bi se trebala zasnivati suradnja među humanitarnim i razvojnim akterima, čime bi im se omogućila postupna izgradnja otpornijih i samodostatnih društava, a ishodište tog modela bila bi zajednička analiza i izrada programa; ističe da bi takav model trebao sadržavati, kao prvo, ulaznu strategiju za razvojne aktere kojom će im se omogućiti da se povezuju na terenu, kao drugo, krizne čimbenike u razvojnim programima i treće, izlaznu strategiju za humanitarno djelovanje, čime će se omogućiti fleksibilniji pristup, te bi trebao sadržavati i pouzdane i fleksibilne višegodišnje mehanizme za financiranje pružanja odgovora tijekom dugotrajnih kriza; ističe važnost suradnje s lokalnim nevladinim udrugama i predstavnicima civilnog društva radi uvođenja redovnih struktura u područjima u kojima postoji opasnost od sukoba;

42.  poziva Europsku komisiju da predstavi inicijativu za sustavnije povezivanje humanitarne pomoći, razvojne suradnje i otpornosti kako bi se omogućilo da EU bude fleksibilniji i učinkovitiji u pružanju odgovora na sve veće potrebe stanovništva te kako bi se pitanje bolje povezanosti razmotrilo i na Svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu; poziva EU da pregled trenutačnog višegodišnjeg financijskog okvira na sredini razdoblja iskoristi za dodatno jačanje humanitarne i razvojne povezanosti;

43.  ističe važnost smanjenja rizika od katastrofa za jačanje otpornosti u četirima prioritetnim područjima: 1) u području razumijevanja rizika od katastrofe, 2) jačanja upravljanja rizicima radi upravljanja rizikom od katastrofe, 3) ulaganja u smanjenje rizika od katastrofa za jačanje otpornosti, planove u slučaju nužde i sustave ranog upozorenja te 4) poboljšanja pripravnosti na katastrofe i učinkovitog odgovora te bolju ponovnu izgradnju tijekom obnove, sanacije i rekonstrukcije;

44.  poziva države članice i druge donatore da osnaže i razrade nacionalne pravne okvire za humanitarno djelovanje te na smanjenje rizika od katastrofa i upravljanje njime, vodeći se pritom međunarodnim propisima, pravilima i načelima koja se primjenjuju u slučaju katastrofe; ističe da bi pripravnost na katastrofe, smanjenje rizika i otpornost trebalo sustavno uvrštavati u planove djelovanja koje će podnositi lokalne, regionalne i nacionalne vlasti, industrija i civilno društvo te da bi istodobno trebali biti dostatno financirani radi postizanja veće inovativnosti pri predviđanju katastrofa i upravljanju rizicima od njih;

45.  poziva da se na Svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu snažan naglasak stavi na pitanje klimatskih promjena i humanitarnog djelovanja; smatra da bi pri izradi svih relevantnih politika na regionalnoj i svjetskoj razini trebalo obuhvatiti planiranje i stvaranje otpornosti na posljedice klimatskih promjena, uključujući raseljavanje stanovništva i migracije izazvane klimatskim promjenama, ; u tom pogledu poziva EU i njegove države članice da nastave donositi odvažne političke odluke u pogledu borbe protiv klimatskih promjena;

Inovacijama do preobrazbe

46.  ističe da bi se inovacije trebale zasnivati na brojnim izvorima, a posebno na iskustvu koje su stekle izravno pogođene osobe, civilno društvo i lokalne zajednice; ističe da su minimalni humanitarni standardi važni za poticanje pružanja osnovnih javnih usluga u sklopu humanitarnog odgovora, u što se ubraja obrazovanje, prehrana, zdravstvo, sklonište te opskrba pitkom vodom i sanitarne usluge; smatra da javno-privatna partnerstva i međusektorska partnerstva, kada javni i privatni sektor dijele iste vrijednosti i prioritete prema kojima se poslovni ciljevi usklađuju s razvojnim ciljevima EU-a i poštuju međunarodni standardi za uspješan razvoj, mogu biti sredstva kojima bi se dopunio odgovor vlasti na sve veće humanitarne potrebe; napominje da je pomoć u gotovini, kada je propisno usklađena s načelima učinkovitosti pomoći, dobar primjer inovacija u humanitarnoj pomoći;

47.  pozdravlja zaključke Vijeća o zajedničkim načelima za višenamjensku pomoć u gotovini u svrhu pružanja odgovora na humanitarne potrebe; priznaje da je trenutačno samo mali postotak humanitarne pomoći u gotovini, no upotreba pomoći u gotovini ima znatan potencijal kao inovativan, dostojanstven, siguran, rodno osjetljiv, fleksibilan i isplativ način za pokrivanje osnovnih potreba najugroženijih skupina u kriznim situacijama; poziva EU i njegove države članice da uoči Svjetskog humanitarnog sastanka na vrhu promiču zajednička načela i upotrebu bezuvjetne pomoći u gotovini koja se temelji na kontekstu i analizi odgovora, podupirući istodobno mehanizam za njezino praćenje;

48.  poziva EU da potakne i podrži globalni savez za humanitarne inovacije za razvoj globalnih zajedničkih etičkih pristupa u skladu s humanitarnim načelima i načelima UN-a za inovacije i tehnologiju u razvoju kako bi se zajamčilo da sva ulaganja u humanitarne inovacije imaju za cilj poboljšanje situacije pogođenog stanovništva; poziva da se uspostave fondovi za humanitarne inovacije na regionalnoj i nacionalnoj razini;

49.  uviđa da inovacije mogu odigrati veliku ulogu u pružanju odgovora na nove izazove, pa i u poboljšanju postojećih programa, i to integriranjem novih dostignuća iz drugih sektora kako bi se osmislili, unaprijedili i razvili modeli kojima se ostvaruje napredak u prevladavanju humanitarnih izazova;

50.  naglašava ulogu novih tehnologija i inovativnih digitalnih alata u organizaciji i isporuci humanitarne pomoći, posebno u pogledu isporuke i praćenja pomoći, nadzora u slučaju katastrofe, dijeljenja informacija, koordinacije između donatora i olakšavanja komunikacije između agencija za pružanje pomoći i lokalnih vlasti, posebno u udaljenim područjima i područjima pogođenima katastrofom; naglašava da Afrika, a posebno supsaharska Afrika, trenutačno proživljava digitalnu revoluciju u području mobilne telefonije uz porast pretplata na mobitele (i korisnika mobilnog interneta), zbog čega takvi alati i usluge postaju nezaobilazni pri uspostavi sustava za rano upozoravanje i pri brzom pružanju informacija o zdravstvenim pitanjima, opasnim područjima i kontaktima agencija za pružanje pomoći;

51.  poziva Komisiju i države članice da podupru, poštujući pritom humanitarna načela i etičke standarde, uključivanje gospodarskih subjekata, posebno malih i srednjih poduzeća, sastavljanjem poslovnog priručnika za djelovanje i promicanjem platformi za lokalna i regionalna partnerstva za strukturirano, koordinirano i održivo sudjelovanje poduzeća u hitnim situacijama; potiče države članice EU-a da u većoj mjeri integriraju poduzeća u svoje nacionalne planove reagiranja u hitnim situacijama te u mehanizme odgovornosti;

52.  poziva EU da istraži i potiče partnerstva s inovativnim poduzećima te, između ostalog, osiguravajućim i tehnološkim kompanijama, kako bi se izradila sredstva za pripravnost i raspoređivanje u kriznim situacijama; naglašava potrebu za pružanjem potpore Uredu UN-a za koordinaciju humanitarnih pitanja (OCHA) i za podupiranjem njegova rada na globalnom organiziranju dostupnih resursa i kapaciteta u privatnim sektoru kako bi se pojačala tehnička suradnja za djelovanje u slučaju katastrofe;

53.  poziva EU i njegove humanitarne partnere da u kontekstu Svjetskog humanitarnog sastanka na vrhu zagovaraju veći angažman mladih u organizaciji humanitarne pripravnosti i obnove te da promiču programe volontiranja;

54.  ističe da program Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a može imati važnu ulogu u praktičnoj primjeni odluka donesenih na predstojećem Svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu i u kontekstu revidiranog konsenzusa EU-a o humanitarnoj pomoći; ističe da iskustvo volontera, zajedno s iskustvom ostalih humanitarnih aktivista, može imati ključnu ulogu u utvrđivanju najboljih praksi i provedbenih instrumenata;

55.  poziva EU i njegove države članice da na Svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu promiču važnu ulogu zagovaranja humanitarne pomoći jer to može biti učinkovit način da se ojačaju zaštita i inovacije;

56.  naglašava da se obveze preuzete u Istanbulu moraju provesti na razini EU-a i njegovih država članica; stoga poziva EU i njegove države članice da zajedno s ostalim humanitarnim akterima izrade program za operacionalizaciju rezultata Sastanka na vrhu u Istanbulu; naglašava da je u okviru proračuna EU-a potrebno zajamčiti predvidljivo i pravovremeno financiranje humanitarne pomoći jamčenjem da se odobrena sredstva EU-a za humanitarnu pomoć sustavno u cijelosti financiraju jednakim iznosima odobrenih sredstava za plaćanja;

57.  poziva na donošenje dosljednog i dobro promišljenog novog akcijskog plana za europski konsenzus o humanitarnoj pomoći kojim se jamči nepristran i djelotvoran europski odgovor u humanitarnim krizama, koji je prilagođen lokalnom kontekstu te je rodno i dobno određen, a djeluje nediskriminirajuće i razmjerno potrebama;

o
o   o

58.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te potpredsjednici Europske komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i glavnom tajniku Ujedinjenih naroda.

(1)http://www.un.org/documents/ga/res/46/a46r182.htm
(2)https://interagencystandingcommittee.org/iasc-transformative-agenda
(3)https://docs.unocha.org/sites/dms/ROWCA/Coordination/Principles_of_Partnership_GHP_July2007.pdf
(4)http://www.un.org/en/ga/search/view_doc.asp?symbol=A/RES/64/290
(5)https://interagencystandingcommittee.org/files/guidelines-integrating-gender-based-violence-interventions-humanitarian-action
(6)http://www.preventionweb.net/files/43291_sendaiframeworkfordrren.pdf
(7)http://www.un.org/ga/search/view_doc.asp?symbol=A/RES/69/313
(8)http://www.globalhumanitarianassistance.org/wp-content/uploads/2015/06/GHA-Report-2015_-Interactive_Online.pdf
(9)https://www.humanitarianresponse.info/en/system/files/documents/files/gho-status_report-final-web.pdf
(10)http://www.ghdinitiative.org/ghd/gns/principles-good-practice-of-ghd/principles-good-practice-ghd.html
(11)SL L 163, 2.7.1996., str. 1.
(12)http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=URISERV:ah0009
(13)SL L 122, 24.4.2014., str. 1.
(14)https://ec.europa.eu/transparency/regdoc/rep/1/2015/HR/1-2015-335-HR-F1-1.PDF
(15)SL L 347, 20.12.2013., str. 924.
(16)http://ec.europa.eu/echo/sites/echo-site/files/Gender_SWD_2013.pdf
(17)http://ec.europa.eu/echo/files/media/publications/annual_report/2014/COM_2015_406_hr.pdf
(18)http://ec.europa.eu/atwork/synthesis/aar/doc/echo_aar_2014.pdf
(19)http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST- 9420-2015-INIT/hr/pdf
(20)http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST- 9241-2015-INIT/hr/pdf
(21)http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/EN/foraff/137319.pdf
(22)http://www.preventionweb.net/files/37783_eccommunicationsdgs.pdf
(23)http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_Data/docs/pressdata/EN/foraff/146311.pdf
(24)http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=JOIN:2015:0040:FIN:HR:PDF
(25)https://www.worldhumanitariansummit.org/
(26)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0196.
(27)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0059.
(28)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0270.
(29)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0231.
(30)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0187.
(31)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0072.
(32)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0040.
(33)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0010.
(34)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0317.
(35)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0176.
(36)http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:52015DC0419&from=EN
(37)http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32014R0235&from=EN


Razvoj održive europske industrije osnovnih metala
PDF 380kWORD 138k
Rezolucija Europskog parlamenta od 16. prosinca 2015. o razvoju održive europske industrije osnovnih metala (2014/2211(INI))
P8_TA(2015)0460A8-0309/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 147., 173., 174., 192. i 345.,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenog 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 597/2009 od 11. lipnja 2009. o zaštiti od subvencioniranog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti(3), izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ,

–   uzimajući u obzir Direktivu 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja)(4),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora te o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage direktiva 2001/77/EZ i 2003/30/EZ(5),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2004/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o odgovornosti za okoliš u pogledu sprečavanja i otklanjanja štete u okolišu(6), a posebno njezin članak 1. i odgovarajuće uvodne izjave,

–  uzimajući u obzir pročišćenu verziju Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ(7), kao i razne provedbene uredbe koje se odnose na nju,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 25. veljače 2015. naslovljenu „Paket mjera za energetsku uniju” (COM(2015)0080),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 10. listopada 2012. naslovljenu „Jača europska industrija za rast i gospodarski oporavak” (COM(2012)0582),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 28. svibnja 2014. naslovljenu „Europska strategija energetske sigurnosti” (COM(2014)0330),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 11. lipnja 2013. naslovljenu „Akcijski plan za konkurentnu i održivu industriju čelika u Europi” (COM(2013)0407) i njoj priloženu evidenciju stanja skupine na visokoj razini,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 8. ožujka 2011. naslovljenu „Plan za prijelaz na konkurentno gospodarstvo s niskom razinom emisija ugljika u 2050.” (COM(2011)0112),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 26. siječnja 2011. naslovljenu „Resursno učinkovita Europa: vodeća inicijativa u okviru strategije Europa 2020.” (COM(2011)0021),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2014. o reindustrijalizaciji Europe u svrhu promicanja konkurentnosti i održivosti(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. ožujka 2012. o planu za prijelaz na konkurentno gospodarstvo s niskom razinom emisija ugljika do 2050.(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. prosinca 2014. o sektoru čelika u EU-u: zaštita radnika i industrije(10),

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 23. i 24. listopada 2014. o okviru klimatske i energetske politike do 2030.,

–  uzimajući u obzir izvješće od 10. lipnja 2013. naslovljeno „Procjena učinka kumulativnih troškova na industriju čelika” koje je Komisija naručila od Centra za europske političke studije,

–  uzimajući u obzir izvješće od 31. listopada 2013. pod naslovom „Procjena učinka kumulativnih troškova na industriju aluminija” koje je Komisija naručila od Centra za europske političke studije,

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije „Iskorištavanje potencijala „zelenog” rasta za zapošljavanje” (SWD(2012)0092),

–  uzimajući u obzir Sporazum o WTO-u poznatiji kao Opći sporazum o carinama i trgovini (GATT) iz 1994., a posebno njegov članak XX.,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika Europskog parlamenta,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A8-0309/2015),

A.  budući da skupina osnovnih metala obuhvaća:

   obične i posebne čelike, nehrđajuće čelike, čelike visoke čvrstoće i superlegure,
   neželjezne metale, čiju referentnu cijenu određuje londonsko tržište budućnosnica (Londonska burza metala), i to aluminij, bakar, kositar, nikal, olovo i cink,
   metalne legure kao što su kobalt, molibden, magnezij i titan,
   rijetke zemne elemente,

dobivene primarnim postupkom proizvodnje koji je kombinacija rudarenja i pirometalurške ili hidrometalurške obrade i budući da je sekundarni izvor njihove proizvodnje postupak oporabe i recikliranja;

B.  budući da je europski sektor čelika imao povijesno važnu ulogu u procesu integracije Europe i tvori osnovu stvaranja europske dodane vrijednosti u industriji, kao i europskih vrijednosnih lanaca; budući da sektor osnovnih metala igra ključnu ulogu u razvoju cjelokupnog gospodarstva, i u razvoju tehnologije i u pogledu prevladavanja uskih grla u opskrbi; budući da sektor industrije čelika, čiji su kapaciteti proizvodnje od 2008. smanjeni za više od 40 milijuna tona te u kojem je izravno izgubljeno više od 60 000 radnih mjesta, a neizravno više od 100 000, proživljava najtežu mirnodopsku krizu u svojoj povijesti, zbog čega se povećava ovisnost sektora industrijske proizvodnje o uvozu iz trećih zemalja i dolazi do gubitka iskustva i znanja u industriji, što ima izravan učinak na milijune radnih mjesta; budući da se višak kapaciteta na svjetskoj razini procjenjuje na 300 do 400 milijuna tona, a stvara se najvećim dijelom u Kini;

C.  budući da se industrija osnovnih metala u svijetu suočava sa znatnim padom potražnje i jakom konkurencijom, poglavito iz trećih zemalja koje nemaju iste visoke standarde i stroge propise koji su na snazi u Europi;

D.  budući da su cijene energije u Europi više nego u brojnim drugim gospodarstvima, što se većinom može objasniti nedovoljnom integracijom tržišta energije i rastom poreza, nameta i mrežnih troškova, a time se znatno ograničava konkurentnost europske industrije osnovnih metala na svjetskom tržištu;

E.  budući da se europska industrija osnovnih metala suočava s ozbiljnim odljevom ulaganja u treće zemlje, uglavnom zbog visokih cijena energije i troška ugljika;

F.  budući da se europska postrojenja za elektrolizu metala kao što su aluminij, bakar i magnezij zatvaraju jedno za drugim, što pokazuje da se Europa u tom sektoru ubrzano deindustrijalizira, ne zbog pada europske potražnje, već poglavito zbog porasta i sve veće kolebljivosti cijena električne energije u nekoliko država članica i dampinga iz trećih zemalja;

G.  budući da su legure metala kao što su čelik, aluminij, titan i bakar (uključujući pocinčani lim), koje su u ovoj rezoluciji definirane kao osnovni metali, nužne u proizvodnji elektroničkih uređaja, strojeva, kućanskih uređaja i motornih vozila te u građevinskoj industriji; budući da bi se industrija osnovnih metala u EU-u trebala smatrati strateškim dobrom za europsku konkurentnost, pogotovo za druge industrijske sektore i za razvoj postojeće i nove infrastrukture;

H.  budući da bi rješavanje pitanja konkurentnosti i rizika od istjecanja ugljika trebalo biti prioritet i budući da se sve protekcionističke mjere moraju izbjegavati;

I.  budući da je od 2009. u sustavu EU-a za trgovanje emisijama (ETS) višak dozvoljenih emisijskih jedinica i međunarodnih kredita u odnosu na emisije sve veći, što je znatno oslabilo poruku koja se šalje cijenom ugljika; budući da je izgledno da će u budućnosti, kada dozvole za emisije u okviru europskog ETS-a postanu skuplje, izbiti konkurentska kriza; budući da će, ne uloži li se na međunarodnoj ili nacionalnoj razini napor usporediv sa stvaranjem tržišta ugljika sličnog onom koje postoji u EU-u, niz industrijskih sektora i postrojenja u EU-u izgubiti na međunarodnoj konkurentnosti, što bi u određenoj mjeri moglo dovesti do istjecanja ugljika; budući da u industriji osnovnih metala još uvijek postoji znatan potencijal za uštedu energije koji bi se mogao učinkovito iskoristiti posredstvom privatnih ulaganja i programa potpore za modernizaciju postrojenja;

J.  budući da je europska industrija osnovnih metala u borbi s vremenom kako bi na svjetskoj razini ponovno postala konkurentna i vratila kapacitet za ulaganja u Europi i time odgovorila na društvene i ekološke izazove s kojima se suočava i koje mora prevladati, a da pritom ostane svjetski uzor u pogledu društvene odgovornosti i odgovornosti prema okolišu u svojem djelovanju; budući da su svjetski višak kapaciteta i nepoštene subvencije te damping trećih zemalja stvorile dodatan pritisak na europsko tržište osnovnih metala; budući da inovacije u proizvodnji imaju pozitivan učinak na rast zapošljavanja u svim fazama poslovnog ciklusa industrija; budući da se s druge strane veliki broj poduzeća odlučio za strategije postizanja kratkoročnih financijskih povrata na ulaganja i to na štetu inovacija, ulaganja u istraživanje i razvoj, zapošljavanja i obnavljanja vještina; budući da je uključivanje radnika u definiranje inovacija i strategija najbolje jamstvo gospodarskog uspjeha; budući da je pošteno trgovanje proizvodima od čelika moguće samo uz poštovanje temeljnih radnih prava i standarda očuvanja okoliša;

K.  budući da je iskorištavanje sekundarnih metala (koji su proizvod postupka oporabe i recikliranja) od temeljne važnosti u industrijaliziranom gospodarstvu koje učinkovito gospodari resursima i mora se razvijati u obliku konkurentne i održive cirkularne ekonomije, ali nikako ne može ni kvalitetom ni količinom ispuniti sve potrebe za osnovnim metalima u europskim gospodarstvima; budući da je bilanca trgovine metalnim otpadom u EU-u pozitivna i potrebno je uložiti više truda kako bi se potaknulo recikliranje otpadaka u Europi; budući da bi se prema industriji osnovnih metala, njezinim sirovinama i pomoćnim opskrbljivačima trebalo odnositi na sveobuhvatan i cjelovit način;

L.  budući da to osobito vrijedi za energetsku tranziciju jer se osnovni metali, primjerice rijetki zemni elementi, nalaze u srži novih tehnologija potrebnih za njezino ostvarivanje; budući da EU još uvijek u velikoj mjeri ovisi o uvozu metala potrebnih za proizvodnju opreme za stvaranje energije iz obnovljivih izvora koja tom sektoru nudi pravu priliku da prevlada moguće poteškoće u opskrbi energijom; budući da su ulaganja u obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost važni pokretači ulaganja u industrijske proizvode kao što su bakar, aluminij i čelik; budući da bi ambiciozna europska politika u području obnovljivih izvora energije i uštede energije u budućnosti mogla pokrenuti potražnju za osnovnim metalima u Europi, a pogotovo stvoriti priliku za proizvodnju proizvoda s visokom dodanom vrijednošću; budući da vlada nestašica korporativne odgovornosti za okoliš i budući da određene industrijske lokacije naočigled krše europsko zakonodavstvo, a neke napuštene lokacije predstavljaju opasnost za ljudsko zdravlje i okoliš; budući da bi standardi očuvanja okoliša i načela cirkularne ekonomije trebali biti temelj razvoju i ulaganju u inovacije u europskom industrijskom sektoru osnovnih metala; budući da u Energetskom planu Komisije za 2050. stoji da su dekarbonizacija energetskog sektora i postizanje visokog udjela obnovljivih izvora energije jeftiniji od nastavka sadašnje politike i da će, kako vrijeme bude prolazilo, cijene energije dobivene iz nuklearnih i fosilnih goriva nastaviti rasti, a trošak obnovljivih izvora energije padati;

M.  budući da je u mišljenju parlamentarnog Odbora za industriju, istraživanje i energetiku o preporukama Komisiji za pregovore o Transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja (2014/2228(INI)) istaknuta važnost poglavlja o energiji, a u isto vrijeme su naglašeni i nedostaci energetski intenzivnih industrija EU-a te potreba za očuvanjem njihove konkurentnosti;

N.  budući da će se samo ambicioznom politikom inovacija koja krči put razvoju visokokvalitetnih, energetski učinkovitih i inovativnih proizvoda (kao što je čelik visoke čvrstoće koji je ujedno i savitljiv) i novim proizvodnim postupcima EU-u omogućiti da bude u stanju natjecati se sa sve jačom konkurencijom u svijetu; budući da 65 % ukupnog iznosa koji poduzeća ulažu u istraživanje i razvoj dolazi iz proizvodne industrije i budući da je zbog toga jačanje naše industrijske baze ključno za zadržavanje stručnosti, znanja i iskustva u EU-u;

O.  budući da industrija osnovnih metala u EU-u gubi na konkurentnosti, dijelom i zbog visokih regulatornih i administrativnih tereta;

P.  budući da je cilj paketa mjera za energetsku uniju stvaranje sigurnog, održivog, konkurentnog energetskog tržišta s pristupačnim cijenama kako bi se u svjetskim okvirima povećala konkurentnost europskog gospodarstva te smanjile i uskladile cijene energije u Europi i među državama članicama;

Q.  budući da bi se priznavanjem statusa tržišnog gospodarstva državnim gospodarstvima ili drugim netržišnim gospodarstvima bez uzimanja u obzir njihova stvarnog ustroja doveli u pitanje instrumenti za zaštitu trgovine te da bi se u velikoj mjeri utjecalo na konkurentnost i razinu zaposlenosti europske industrije osnovnih metala i time pojačao učinak politike obaranja cijena koju, zbog svoje već naširoko poznate prekapacitiranosti, provodi najveći svjetski proizvođač čelika;

R.  budući da su istraživanje, razvoj i inovacije u tom sektoru ključni za europsku industriju; budući da zatvaranje postrojenja često znači nepovratan gubitak tehnologije te znanja i iskustva, kao i gubitak vještina radne snage u industriji;

Važnost osnovnih metala za europsku industriju

1.  ističe važnost industrije osnovnih metala za cijeli niz industrija u nastavku proizvodnog lanca, uključujući automobilsku i zrakoplovnu industriju, proizvodnju energije, građevinsku industriju te proizvodnju ambalaže;

2.  smatra da Europa, koja je već iznimno ovisna o sirovinama, ne može podnijeti stvaranje nove ovisnosti u području osnovnih metala koja bi imala vrlo negativan učinak na ranije spomenute industrije u nastavku proizvodnog lanca;

3.  naglašava da u industriji čelika u EU-u vlada nedostatak kapaciteta za proizvodnju plosnatog čelika zbog masovnog zatvaranja pogona posljednjih godina i ponovnog rasta potražnje;

4.  naglašava da je potražnja za neželjeznim metalima kao što su aluminij i bakar u stalnom porastu unatoč krizi;

Prioritetna potreba borbe protiv klimatskih promjena i visokih cijena energije

5.  naglašava da je izmjena trenutnog ETS-a jedno od najhitnijih pitanja za osiguravanje konkurentnosti industrije osnovnih metala; prima na znanje činjenicu da je Komisija izradila prijedloge kojima će vrhunac biti reforma ETS-a za četvrto razdoblje od 2021. do 2030. i u vezi s tim poziva suzakonodavce da zajamče da se reformom obuhvati problem istjecanja ugljika i potiče učinkovitost, inovacije u industriji te optimalni učinci koje bi ta reforma trebala jamčiti, a ujedno i da se razmotri dopunjavanje ETS-a drugim inovativnim instrumentima i strategijama kojima bi se emisije istinski smanjile; poziva Komisiju da pri preispitivanju ETS-a u skupini energetski intenzivnih industrija nagradi one koje postižu najbolje rezultate u proizvodnji robe, a u isto vrijeme postižu smanjenje emisija;

6.  prima na znanje uspostavljanje rezervi za stabilnost tržišta u 2019. i razmatra prijedlog Komisije za strukturnu reformu ETS-a nakon 2020. koji će se podvrgnuti posebnoj i odvojenoj kontroli u Parlamentu;

7.  poziva energetski intenzivne industrije da nastave ulagati napore u optimizaciju programa reciklaže i smanjenje emisija CO2 radi osiguravanja industrijske konkurentnosti u budućnosti i ispunjavanja uspostavljenih obvezujućih ciljeva EU-a za smanjenje emisija; u vezi s tim ističe da industrijska konkurentnost, učinkovitost u korištenju resursa i smanjenje emisija postaju komplementarni ciljevi jer je, ako europska proizvodnja postigne niske stope emisija CO2, zadržavanje udjela koji Europa ima na europskom i svjetskom tržištu predstavlja učinkovit način da se doprinese ukupnom smanjenju emisija stakleničkih plinova industrijskog podrijetla; dodaje da se isto odnosi i na proizvodnju uvezene robe koja ispunjava ekvivalentne standarde energetske učinkovitosti i emisija kao i na proizvodnju robe u EU-u; ističe da poduzeća u trećim zemljama koja čine dio vrijednosnog lanca također moraju postupati u skladu s ciljevima EU-a u pogledu klime i energije, a pogotovo obratiti pozornost na napredak u području energetske učinkovitosti;

Prilagodba granica emisija ugljika – privremena i fleksibilna mjera međunarodnih dimenzija u skladu sa Svjetskom trgovinskom organizacijom

8.  posebno ističe da Europska unija još od uspostave Međunarodnog odbora za pregovore, koji je pripremio Konvenciju u Riju 1992., do danas bezuspješno nastoji započeti pregovore s trećim zemljama o međunarodnom sporazumu kojim bi se odredili ciljevi za zaštitu od klimatskih promjena unatoč sve većoj hitnosti koju potkrepljuje mišljenje velike većine znanstvene zajednice; poziva na daljnje vodstvo EU-a i naglašava ključnu potrebu da se na konferenciji o klimi u Parizu sklopi obvezujući sporazum na svjetskoj razini kojim bi se sve njegove potpisnice obvezale na učinkovito sprječavanje opasnih klimatskih promjena; naglašava da ti pregovori moraju završiti pravno obvezujućim sporazumom s ciljevima za sva područja gospodarstva koji se odnose na sve potpisnice i koji su dovoljni za dogovoreno ograničavanje globalnog zatopljenja na manje od 2 °C; naglašava da će se sveobuhvatnim međunarodnim sporazumom stvoriti ravnopravne uvjete za sve aktere u industriji i smanjiti rizik od istjecanja ugljika u EU-u;

9.  ističe da je međunarodno djelovanje na rješavanju pitanja klime najbolji recept za sprečavanje istjecanja ugljika; ističe činjenicu da bi ambiciozan međunarodni sporazum o borbi protiv klimatskih promjena kojim se stvaraju ravnopravni uvjeti za sve zemlje spremne za multilateralnu suradnju i stvaranje ujednačenog svjetskog režima zaštite okoliša s ciljem smanjenja emisija ugljika bio najpozitivniji način rješavanja problema globalnih emisija; naglašava činjenicu da bi takav sporazum omogućio pošteno tržišno natjecanje za sve proizvođače osnovnih metala i time učinio prilagodbe granica nepotrebnima, uz uvjet da se njegova provedba učinkovito prati i da ga se mijenja ako se za to pojavi potreba; ističe činjenicu da se u okviru tog međunarodnog sporazuma zemlje s najvišim emisijama nužno moraju čvrsto obvezati na smanjenje emisija; također ističe činjenicu da je u vezi s tim potrebno pridržavanje socijalnih i ekoloških normi kako bi se stvorili ravnopravni uvjeti za sve uključene;

10.  napominje da mehanizam granične prilagodbe emisija ugljika, uzimajući u obzir i uvoz i izvoz, u europske propise uvodi model smanjenja emisija koji također obuhvaća teritorijalni pristup temeljen na potrošnji i da je prednost takvog pristupa „odozdo prema gore” njegova mogućnost opće primjene kao univerzalnog rješenja, pri čemu se poštuje suverenost svake države u odlučivanju o ambicioznosti vlastitih ciljeva na području klimatske politike, pod uvjetom da se posljedice pažljivo procjenjuju; poziva Komisiju da u buduće trgovinske sporazume uvrsti odredbe kojima bi se znatno unaprijedile mogućnosti izvoza europskih proizvoda od osnovnih metala te njihova pristupa tržištu; ponavlja da bi Komisija u regionalne, bilateralne i multilateralne sporazume o slobodnoj trgovini trebala uvrstiti odredbe kojima se zabranjuju remetilačke prakse u trgovanju sirovinama (dvostruki mehanizmi određivanja cijena, izvozna ograničenja);

11.  naglašava da sve mjere koje se odnose na trgovinu moraju poštovati međunarodne trgovinske sporazume; i dalje smatra da ciljevi klimatske politike u pogledu zaštite života i zdravlja ljudi, životinja i biljaka, kao i u pogledu očuvanja ograničenih prirodnih resursa, ako se ne primjenjuju diskriminatorno i kao prikriveno ograničenje, podliježu iznimkama u skladu s člankom XX. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT); detaljnije navodi da bi se klimatskim promjenama zbog njihove globalne prirode trebalo pravno pozabaviti; uzima u obzir činjenicu da se atmosfera s niskim udjelom ugljika (čist zrak) već sada smatra prirodnim resursom koji je moguće iscrpiti i stoga bi se trebala smatrati javnim dobrom; nadalje utvrđuje da se protumjere ne bi mogle provesti kao posljedica mjera prilagodbe granica emisija ugljika bez kršenja pravila međunarodne trgovine i opasnosti od osude; ponavlja da svrha mjera nikako nije zaštita europskih industrija, već uspostavljanje ravnopravnosti između njih i stranih konkurenata;

12.  ističe da bi prihod prikupljen na aukcijama bilo poželjno djelomično preraspodijeliti za inicijative za zaštitu okoliša i mjere za borbu protiv klimatskih promjena, kao što je Zeleni fond, što je određeno Sporazumima iz Cancúna i drugim financijskim instrumentima za očuvanje klime;

13.  napominje da dogovoreni standardi računanja udjela ugljika i emisija tijekom životnog ciklusa proizvoda povećavaju transparentnost i omogućuju promicanje održive proizvodnje i potrošnje, što se odnosi i na industriju metala;

Naknada za neizravne emisije

14.  izražava žaljenje što je režim naknada neizravnih troškova, koji se temelji na državnim potporama, postao novi izvor nepoštene konkurencije na jedinstvenom tržištu EU-a među proizvođačima u sektorima s velikom potrošnjom električne energije, od kojih su neki primatelji financijske pomoći državnih tijela u svojim zemljama; poziva na usklađivanje tih naknada i njihovo odobravanje na europskoj razini, pokaže li se to opravdanim, kako bi se osigurali ravnopravni uvjeti u odnosu na svjetske konkurente i među europskim proizvođačima i osigurala učinkovita zaštita od istjecanja ugljika; napominje da to posebno vrijedi za šest neželjeznih metala kojima se ne trguje po cijenama koje oblikuje ponuda i potražnja na svjetskoj razini, a koju u najvećem dijelu određuje Londonska burza; stoga razumije da proizvođači osnovnih metala moraju prihvatiti cijenu koja im je ponuđena, a ne mogu prebaciti povećanje troškova na svoje klijente; dolazi do zaključka da je od temeljne važnosti zadržati naknade za neizravne emisije; poziva se na sporazum o uspostavi i funkcioniranju rezerve za stabilnost tržišta u kojem stoji da „osim što bi prilikom preispitivanja trebalo težiti postizanju jednakih uvjeta na tržištu, također bi trebalo razmotriti primjenu usklađenih mjera kako bi se nadoknadili neizravni troškovi na razini Unije”(11); u vezi s tim upućuje na Uredbu Vijeća (EZ) br. 1/2003 o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ-u (12) i na članke 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije; poziva Komisiju da preispita učinak raznih programa potpore za energetiku na maloprodajne cijene energije koji neizravno utječu na konkurentnost energetski intenzivnih industrija u pojedinim državama članicama;

15.  smatra da je različit učinak ugljika na cijenu električne energije koja proizlazi iz kombinacije izvora energije svakog dobavljača čimbenik konkurentnosti u skladu s, između ostalog, odabirom svake neovisne države; pozdravlja prijedlog Komisije o Europskoj energetskoj uniji; vjeruje da će funkcionalno unutarnje tržište koje isporučuje sigurnu i održivu energiju i osigurava dovoljnu međupovezanost država članica pomoći u snižavanju cijena energije za europsku industriju i potrošače; smatra da je sustav trgovanja emisijama mjera usklađena na razini EU-a kojom se žele smanjiti emisije industrije i da bi u skladu s time njezin učinak trebalo regulirati usklađenim sustavom;

Potpora za ulaganje u proizvodnju metala s niskom razinom ugljika

16.  potiče na to da se besplatne emisijske jedinice za najučinkovitija postrojenja u sektorima u kojima dolazi do istjecanja ugljika dodjeljuju na temelju programa ulaganja u novu opremu, istraživanje i razvoj (uključujući hvatanje, skladištenje (CCS) i korištenje ugljika (CCU)) i obučavanje radnika što prije, a u svakom slučaju prije početka 2018. i tijekom četvrte faze koja obuhvaća razdoblje od 2021. do 2030. kako bi se ispunili visoki standardi zaštite klime i okoliša i radnih prava; naglašava apsolutnu potrebu za ulaganjem u istraživanje i razvoj kako bi Europa mogla i dalje biti središte izvrsnosti za proizvodnju osnovnih metala; podsjeća da industrije koje ulažu najuspješnije preživljavaju krize; poziva na to da se prihodi od aukcija emisijskih jedinica koriste za financiranje klimatske politike u EU-u i u razvijenim zemljama, kao i za ulaganja u obnovljive izvore energije i projekte energetske učinkovitosti u industrijskim sektorima; podržava planove okvira klimatske i energetske politike do 2030. za uspostavljanje instrumenta (NER400) kojim bi se financirali hvatanje i skladištenje ugljika, inovativni obnovljivi izvori energije i inovacije za snižavanje razine ugljika u industrijskim sektorima, kao što je i određeno zaključcima Europskog vijeća od 23. listopada 2014.; predlaže da pilot-projekti i demonstracijski projekti povezani s hvatanjem, korištenjem i skladištenjem ugljika budu dio programa financiranja tehnologija s niskom razinom emisije ugljika koje promiče Komisija, poput fonda NER 300 i budućeg NER 400, u kojima se financijski rizik dijeli između ulagača i operatora; podsjeća na važnost javnih ulaganja i, u europskom kontekstu, sredstava iz programa Obzor 2020. u poboljšanju ekološke i energetske učinkovitosti u industriji osnovnih metala, uključujući postizanje nižih emisija CO2 u skladu s ciljevima strategije Europa 2020.; smatra osposobljavanje radnika u industrijskoj primjeni tehnologija i praksi s niskim udjelom ugljika strateškim ulaganjem koje bi se trebalo u potpunosti uvrstiti u programe koje promiče Komisija kako bi se financirao prijelaz na gospodarstvo s niskim emisijama ugljika;

Financijsko računovodstvo i transparentnost

17.  predlaže da se dodijeljene emisijske jedinice CO2 objave u godišnjim financijskim izvještajima poduzeća i da Europska unija potakne nastavak rada na pripremi međunarodnog računovodstvenog standarda u tom području;

18.  ističe važnost transparentnosti u tome kako države članice koriste dodijeljena sredstva; u vezi s tim upućuje na obvezu država članica da obavijeste Komisiju o tome kako koriste prihode od sustava emisijskih jedinica; ističe činjenicu da bi veća transparentnost građanima pomogla da shvate kako nacionalna tijela koriste prihode od sustava trgovanja emisijama;

19.  naglašava da postrojenja i poduzeća moraju poštovati sve pravne zahtjeve o društvenoj odgovornosti i izvještavanju kako bi se osigurala jednaka i učinkovita provedba propisa o zaštiti okoliša i kako bi se osiguralo da nadležna tijela i dionici, uključujući predstavnike radnika i predstavnike civilnog društva i lokalnih zajednica, imaju pristup svim relevantnim informacijama; ističe pravo na pristup informacijama u vezi s ekološkim pitanjima koje određuje Aarhuška konvencija i koje je provedeno u zakonodavstvu Unije i nacionalnim zakonodavstvima, uključujući Direktivu 2003/87/EZ; predlaže da sva postrojenja uključena u sustav trgovanja emisijskim jedinicama svake godine dostavljaju potpune podatke, uključujući podatke o borbi protiv klimatskih promjena i poštovanju europskih direktiva iz područja zaštite okoliša te sigurnosti i zdravlja na radnom mjestu, i da ti podaci budu dostupni predstavnicima radnika te predstavnicima civilnog društva lokalnih zajednica iz okolice postrojenja;

Pitanje ugovora o opskrbi električnom energijom

20.  naglašava važnost mogućnosti sklapanja dugoročnih ugovora za konkurentnost europskog sektora osnovnih metala, pod određenim uvjetima koje mora razjasniti Komisija, a koji moraju biti u skladu s povratom ulaganja čije trajanje, u slučaju kapitalno intenzivnih industrija, ne može biti kraće od 15 godina; podsjeća da industrijalci žele da se njihova ulaganja osiguraju predvidljivim cijenama i jasnim pravnim okvirom; naglašava da bi umjesto godišnjih aukcija električne energije prednost trebalo dati dugoročnoj stabilnosti ugovora o opskrbi električnom energijom; izražava zabrinutost što tržišni propisi u nekim državama članicama dozvoljavaju stvaranje strukturnog jaza između cijene električne energije i troška njezine proizvodnje; poziva Komisiju da se bori protiv neočekivanih profita privatnih oligopola na tržištu energije;

21.  izražava zabrinutost oko tržišnih propisa koji dozvoljavaju stvaranje strukturnog jaza između cijene električne energije i troška njezine proizvodnje;

Prijenos vještina

22.  poziva da se u svim postrojenjima koja imaju nezadovoljavajuću dobnu strukturu radnika organizira prijenos vještina između generacija radnika za sva visokokvalificirana radna mjesta u proizvodnji; podržava promicanje vještina mladih zaposlenika preko strukturne politike naukovanja kako bi se razvile kolektivne vještine zaposlenika; naglašava važnost vještina i kvalifikacija radnika u sektoru osnovnih metala; poziva na aktivno zapošljavanje i industrijske politike kojima će se osigurati da se to znanje razvija i prepoznaje kao važno dobro europske industrije osnovnih metala; traži da se održavanje vještina i znanja i stručne radne snage u industriji uzme u obzir pri procjeni održivosti proizvodnje u svakom postrojenju;

Opskrba sirovinama

23.  poziva na diplomatsko djelovanje Europe u vezi sa sirovinama za proizvodnju metala koje se temelji na sklapanju strateških partnerstava kako bi se dodana vrijednost dijelila između europskih zemalja i zemalja koje proizvode sirovine tako što će se promicati zapošljavanja kvalificirane radne snage cijelom lancu vrijednosti; traži od Komisije da uspostavi instrument za temeljitu analizu tržišta čelika, koji može pružiti precizne podatke o ravnoteži između europske i svjetske ponude i potražnje čelika, razlikujući pritom strukturne od cikličkih sastavnih dijelova razvoja tih tržišta; vjeruje da bi praćenje primarnih i sekundarnih tržišta osnovnih metala moglo dati vrijedan doprinos korektivnim i proaktivnim mjerama koje su neizbježne zbog cikličke prirode tih industrija čelika; pozdravlja izvješće koje je izradila Europska mreža znanja o rijetkim zemnim elementima (ERECON)(13); poziva Komisiju da nastavi sa svojim djelovanjem u sklopu ERECON-a i razvije raznolik i održiv lanac opskrbe rijetkim zemnim elementima za Europu, a pogotovo da provede preporuke politike i podupre zamjenska rješenja i veću stopu recikliranja;

Europske mjere za zaštitu trgovine osnovnim metalima: bolje spriječiti nego prekasno liječiti

24.  preporučuje Vijeću da zaključi reviziju dviju uredbi o instrumentima za zaštitu trgovine kako bi se ti instrumenti pojednostavnili, ojačali i ubrzali te kako bi se spriječilo njihovo slabljenje; predlaže uvodnu fazu istrage od najviše jednog mjeseca za prvo razmatranje pritužbi protiv dampinga i subvencija, nakon koje bi se na temelju početnih dokaza mogle izreći preventivne korektivne mjere i provesti temeljita istraga; žali zbog činjenice da je u Vijeću zakonodavni prijedlog o modernizaciji instrumenata za zaštitu trgovine zaustavljen, unatoč činjenici da je Parlament izrazio snažnu podršku strožim mjerama protiv nepoštenog uvoza iz trećih zemalja; poziva Vijeće da žurno nastavi s modernizacijom instrumenata trgovinske zaštite kako bi se konačno omogućilo odgovarajuće reagiranje na nepoštene prakse te zaštita europskog tržišta od dampinga, čime bi se osigurala jednaka pravila tržišnog natjecanja za sve i puno pravo na ostvarivanje mogućnosti koje pruža energetska tranzicija;

25.  usvaja cilj ostvarivanja brzog napretka u recikliranju rijetkih zemnih elemenata i ključnih metala koji se upotrebljavaju u Uniji;

26.  ističe da su svi osnovni metali, uključujući nehrđajući čelik i aluminij, predmet konkurentnosti na svjetskoj razini; smatra nužnim da Komisija pri određivanju relevantnih geografskih tržišta u svojoj analizi i usporedbama kao referentno tržište uzme svjetsko tržište te da se u analizi ne ograničava samo na unutarnje tržište; poziva na procjenu učinka proizvodnih kapaciteta, koja bi, između ostalog, trebala uzeti u obzir pogone i radna mjesta, i koja bi se trebala provesti prije nego što Glavna uprava za tržišno natjecanje u sklopu Komisije donese bilo kakvu odluku te poziva da se zaključci te procjene uvrste u konačne informativne materijale namijenjene dionicima; poziva na reviziju politike tržišnog natjecanja i pravila o državnim potporama kako bi se omogućila intervencija javnosti radi održavanja socijalne i regionalne kohezije, poboljšanja standarda zaštite okoliša i rješavanja pitanja povezanih s javnim zdravljem;

27.  podržava osnivanje lokalnih informacijskih i savjetodavnih odbora za sprečavanje industrijskih rizika u kojima bi bile zastupljene sve strane ovlaštene za nadzor i upozoravanje; ističe priznatu stručnost predstavnika zaposlenika u pogledu strateških poslovnih odabira i donošenja odluka;

Uloga osnovnih metala u cirkularnoj ekonomiji

28.  u tom kontekstu ističe pozitivni učinak sekundarnih metala koji pomažu u znatnom snižavanju ulaznih troškova energije i sirovina; stoga poziva Komisiju da olakša razvoj i funkcioniranje tržišta sekundarnih metala; potiče uspostavljanje cirkularne ekonomije u svakom postrojenju za proizvodnju osnovnih metala kako bi se povezalo iskorištavanje nusproizvoda i recikliranih metala s ciljem povećanja konkurentnosti tih postrojenja; poziva na uvođenje obveze uspostavljanja cirkularne ekonomije u svakom postrojenju za proizvodnju osnovnih metala kako bi se povezalo iskorištavanje nusproizvoda i recikliranih metala s ciljem povećanja konkurentnosti tih postrojenja; usvaja cilj ostvarivanja brzog napretka u recikliranju rijetkih zemnih elemenata i ključnih metala koji se upotrebljavaju u Uniji; poziva na razvijanje snažnih veza između sektora recikliranja osnovnih metala i drugih industrija kako bi se povećala industrijska baza i ojačala njezina otpornost, pogotovo u regijama pogođenima deindustrijalizacijom; u tom kontekstu naglašava velik potencijal zamjene proizvoda i materijala i povećane upotrebe otpadnog metala u proizvodnji, između ostalih čelika i aluminija; ističe da se većina osnovnih metala može reciklirati mnogo puta, a energija koja se pritom utroši samo je djelić energije potrebne za primarnu proizvodnju tih metala; zabrinut je zbog velikog gubitka energije za Europu koju prouzročuje zakoniti i nezakoniti izvoz aluminija i bakra u zemlje kao što su Kina i Indija, koje i same zabranjuju izvoz aluminija; vjeruje da bi visoki standardi očuvanja okoliša i načela cirkularne ekonomije trebali biti temelj razvoja i ulaganja u inovacije u europskom sektoru industrije osnovnih metala; poziva Komisiju da osmisli gospodarske poticaje za recikliranje metala, među njima i trenutačno neisplativih ključnih sirovina kao što su rijetki zemni metali, da istraži kako bi se tržište recikliranih materijala moglo podržati, primjerice, zelenim certifikatima za reciklirane materijale, uvjetima za ekološki dizajn i poreznim poticajima te da osigura iskorištavanje kohezijske politike i proračuna Europskog fonda za strateška ulaganja za promicanje učinkovitog korištenja resursa i recikliranja; smatra da bi zakonodavstvo o otpadu trebalo poboljšati kako bi se poduprlo djelovanje europskog tržišta otpadnih metala, primjerice revizijom direktive o otpadnim vozilima i ostalog zakonodavstva o otpadu; predlaže poduzimanje mjera kojima bi se postavili ciljevi za sakupljanje, povećala odgovornost proizvođača i proširilo područje primjene zakonodavstva koje regulira istek životnog vijeka, primjerice u vezi s kamionima, autobusima i motociklima; ističe potrebu za kvalificiranim i stručnim osobama u nošenju s tranzicijom prema održivijim postupcima proizvodnje i proizvodima te poziva na osmišljanje europske strategije osposobljavanja i obrazovanja koja bi dala podršku poduzećima, istraživačkim ustanovama i socijalnim partnerima u njihovim naporima da zajednički utvrde koje su vještine potrebne za ekološku održivost;

o
o   o

29.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)SL L 343, 22.12.2009., str. 51.
(2)SL L 188, 18.7.2009., str. 93.
(3)SL L 315, 14.11.2012., str. 1.
(4)SL L 334, 17.12.2010., str. 17.
(5)SL L 140, 5.6.2009., str. 16.
(6)SL L 143, 30.4.2004., str. 56.
(7)SL L 275, 25.10.2003., str. 32.
(8)Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0032.
(9)SL C 251 E, 31.8.2013., str. 75.
(10)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0104.
(11)Vidjeti uvodnu izjavu 9. Odluke (EU) 2015/1814 (SL L 264, 9.10.2015., str. 1.).
(12)SL L 1, 4.1.2003., str. 1.
(13)http://ec.europa.eu/growth/sectors/raw-materials/specific-interest/erecon/index_en.htm


Stanje u Mađarskoj: daljnje postupanje nakon usvajanja Rezolucije Europskog parlamenta od 10. lipnja 2015.
PDF 258kWORD 81k
Rezolucija Europskog parlamenta od 16. prosinca 2015. o stanju u Mađarskoj (2015/2935(RSP))
P8_TA(2015)0461RC-B8-1351/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir preambulu Ugovora o Europskoj uniji (UEU), a posebno njegovo drugo pozivanje te pozivanja od četvrtog do sedmog,

–  uzimajući posebno u obzir članak 2., članak 3. stavak 3. drugi podstavak te članak 6. i članak 7. UEU-a, kao i članke UEU-a i Ugovora o funkcioniranju Europske unije (TFEU) koji se odnose na poštovanje, promicanje i zaštitu temeljnih prava u EU-u,

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije od 7. prosinca 2000. koja je proglašena 12. prosinca 2007. u Strasbourgu i stupila na snagu zajedno s Ugovorom iz Lisabona u prosincu 2009.,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima i Europsku konvenciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. lipnja 2015. o stanju u Mađarskoj(1), Rezoluciju od 3. srpnja 2013. o stanju temeljnih prava: norme i prakse u Mađarskoj(2), Rezoluciju od 16. veljače 2012. o nedavnim političkim promjenama u Mađarskoj(3) i Rezoluciju od 10. ožujka 2011. o mađarskom zakonu o medijima(4),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 11. ožujka 2014. naslovljenu „Novi okvir EU-a za jačanje vladavine prava” (COM(2014)0158),

–  uzimajući u obzir prvi dijalog Vijeća o vladavini prava održan 17. studenoga 2015.,

–  uzimajući u obzir izjavu povjerenika Vijeća Europe za ljudska prava od 27. studenoga 2015. nakon njegova posjeta Mađarskoj,

–  uzimajući u obzir Zakon CXL iz 2015. o masovnoj imigraciji koji je usvojio mađarski parlament,

–  uzimajući u obzir Zakon CXLII iz 2015. o učinkovitoj zaštiti mađarskih granica i o masovnoj imigraciji koji je usvojio mađarski parlament,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju mađarskog parlamenta br. 36/2015 o poruci upućenoj vođama Europske unije, koja je usvojena 22. rujna 2015.,

–  uzimajući u obzir usmeno pitanje koje je Komisiji postavio Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove pod naslovom „Stanje u Mađarskoj: praćenje Rezolucije Europskog parlamenta od 10. lipnja 2015.” (O-000140/2015 – B8-1110/2015),

–  uzimajući u obzir odgovor Komisije od 5. studenoga 2015. koji je uslijedio nakon Rezolucije Parlamenta od 10. lipnja 2015.,

–  uzimajući u obzir izjavu Komisije iznesenu na plenarnoj raspravi o stanju u Mađarskoj održanoj 2. prosinca 2015. u Europskom parlamentu,

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da se Europska unija temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući prava pripadnika manjina, te budući da su te vrijednosti univerzalne i zajedničke državama članicama (članak 2. UEU-a); budući da bi se u slučaju jasnog rizika da će država članica teško prekršiti vrijednosti iz članka 2. UEU-a pokrenuo postupak iz članka 7. UEU-a;

B.  budući da je Povelja o temeljnim pravima Europske unije dio primarnog zakonodavstva EU-a i da se njome zabranjuje bilo kakva diskriminacija na temelju spola, rase, boje kože, etničkog ili socijalnog podrijetla, genetskih osobina, jezika, vjere ili uvjerenja, političkoga ili bilo kakvoga drugog mišljenja, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovine, rođenja, invalidnosti, dobi ili spolnog usmjerenja;

C.  budući da način provedbe vladavine prava na nacionalnoj razini ima ključnu ulogu u osiguravanju povjerenja u pravni i administrativni sustav država članica; budući da je opravdana nepopustljivost EU-a u pogledu vrijednosti poštovanja demokracije, vladavine prava i temeljnih prava ključna u osiguravanju vjerodostojnosti Unije i na unutarnjoj i na međunarodnoj sceni;

D.  budući da je pravo na azil zajamčeno uz potpuno poštovanje pravila Ženevske konvencije od 28. srpnja 1951. i pripadajućeg Protokola od 31. siječnja 1967. koji se odnosi na status izbjeglica te je u skladu s UEU-om i UFEU-om;

E.  budući da bi razumna javna potrošnja i zaštita financijskih interesa EU-a trebali biti ključni elementi politike EU-a, čiji je cilj povećati pouzdanje građana osiguravajući da se njihov novac koristi ispravno, učinkovito i djelotvorno;

F.  budući da su nedavni događaji te inicijative i mjere poduzete tijekom posljednjih nekoliko godina u Mađarskoj doveli do ozbiljnog sustavnog pogoršanja stanja u pogledu vladavine prava i temeljnih prava, među ostalim u pogledu slobode izražavanja, uključujući akademsku slobodu, ljudskih prava migranata, tražitelja azila i izbjeglica, slobode okupljanja i udruživanja, ograničavanja i sputavanja aktivnosti organizacija civilnog društva, prava na jednako postupanje, prava pripadnika manjina, uključujući Rome, Židove i osobe LGBTI, socijalnih prava, funkcioniranja ustavnog sustava, neovisnosti pravosuđa i drugih institucija, kao i u vezi s brojnim zabrinjavajućim optužbama za korupciju i sukobe interesa;

G.  budući da je mađarski parlament u srpnju i rujnu 2015. usvojio niz izmjena zakona koje se ponajprije odnose na zakon o azilu, kazneni zakon, zakon o kaznenom postupku, zakon o nadzoru državne granice, zakon o policiji i zakon o obrani; budući da je Komisija preliminarnom procjenom utvrdila upitnu sukladnost nekih elemenata mađarskog zakonodavstva s pravnom stečevinom EU-a u području azila i granica te s Poveljom o temeljnim pravima; budući da je Komisija 6. listopada 2015. uputila administrativno pismo mađarskoj vladi; budući da je mađarska vlada odgovorila na to pismo; budući da je Komisija 10. prosinca 2015. protiv Mađarske pokrenula postupak zbog kršenja;

H.  budući da Komisija nije odgovorila na zahtjev Parlamenta kojim se od nje traži pokretanje postupka temeljitog praćenja stanja demokracije, vladavine prava i temeljnih prava u Mađarskoj; budući da je Komisija u svojoj izjavi iznesenoj na plenarnoj raspravi održanoj 2. prosinca 2015. u Europskom parlamentu priopćila da je spremna upotrijebiti sva raspoloživa sredstva, uključujući i postupke zbog kršenja, kako bi se zajamčilo da Mađarska, kao i svaka druga država članica, ispunjava svoje obveze koje proizlaze iz zakonodavstva EU-a i poštuje vrijednosti Unije utvrđene u članku 2. UEU-a; budući da Komisija smatra da u ovom trenutku nisu ispunjeni uvjeti za aktiviranje okvira vladavine prava u vezi s Mađarskom;

1.  ponavlja svoj stav iznesen u Rezoluciji od 10. lipnja 2015. o stanju u Mađarskoj;

2.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog niza ishitrenih mjera poduzetih tijekom proteklih mjeseci kojima se u velikoj mjeri otežava pristup međunarodnoj zaštiti i neopravdano kriminalizira migrante i tražitelje azila; naglašava svoju zabrinutost u pogledu poštovanja načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja (non-refoulement), sve češćeg pribjegavanja pritvaranju, među ostalim i maloljetnika, te upotrebe ksenofobne retorike kojom se migrante povezuje sa socijalnim problemima ili sigurnosnim rizicima, posebice u komunikacijskim kampanjama i nacionalnim savjetovanjima koje predvodi vlada, čime se otežava integracija; poziva mađarsku vladu da se vrati uobičajenim postupcima te da ukine izvanredne mjere;

3.  vjeruje da sve države članice u svojoj zakonodavnoj i administrativnoj praksi moraju u potpunosti poštovati pravo EU-a te da sve zakonodavstvo mora poštovati i odražavati osnovne europske vrijednosti, prije svega demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava;

4.  naglašava da je Parlament u više navrata pozivao Vijeće da reagira na zabrinjavajući razvoj događaja u Mađarskoj; poziva Vijeće Europske unije i Europsko vijeće da što prije održe raspravu i donesu zaključke o stanju u Mađarskoj; smatra da time što nisu na odgovarajući način razmotrili niti odgovorili na zabrinutost Parlamenta koju je većina njegovih članova izrazila u više navrata, Vijeće i Komisija podrivaju načelo međusobne lojalne suradnje između institucija utvrđeno člankom 13. stavkom 2. UEU-a;

5.  smatra da će se na primjeru Mađarske vidjeti hoće li EU dokazati svoju sposobnost i političku volju da reagira na prijetnje i kršenje svojih temeljnih vrijednosti koje provodi jedna država članica; žali zbog sličnog razvoja događaja u nekima od ostalih država članica i smatra da postoji mogućnost da se nepoduzimanjem mjera EU-a doprinijelo tom stanju koje pokazuje zabrinjavajuće znakove sličnog ugrožavanja vladavine prava kao u Mađarskoj; vjeruje da to izaziva ozbiljne sumnje u sposobnost Unije da osigura neprekinuto poštovanje političkih kriterija iz Kopenhagena nakon pristupanja države članice Uniji;

6.  podsjeća na ulogu koju Komisija kao čuvarica Ugovora ima u jamčenju usklađenosti nacionalnih zakonodavstava s demokracijom, vladavinom prava i temeljnim pravima; naglašava da je važno da svaka ocjena i analiza koju Komisija i Parlament provode o stanju u pojedinoj državi članici bude utemeljena na činjenicama te uravnotežena; poziva mađarsku vladu i Komisiju da usko surađuju u svim pitanjima za koja smatraju da zahtijevaju daljnju ocjenu ili analizu; sa zadovoljstvom prima na znanje da je protiv Mađarske pokrenut postupak zbog kršenja pravne stečevine u području azila;

7.  žali zbog toga što je pristup koji Komisija trenutačno primjenjuje usmjeren uglavnom na marginalne, tehničke aspekte zakonodavstva, dok se zanemaruju trendovi, obrasci i kombinirani učinak mjera na vladavinu prava i temeljna prava; smatra da posebno postupci zbog kršenja u većini slučajeva nisu uspjeli polučiti stvarne promjene niti se s pomoću njih razmotrilo stanje u širem smislu;

8.  ponovno poziva Komisiju da aktivira prvu fazu okvira EU-a za jačanje vladavine prava i da stoga odmah pokrene postupak temeljita praćenja stanja demokracije, vladavine prava i temeljnih prava u Mađarskoj, uključujući kombinirani učinak niza mjera, te da ocijeni nastajanje sustavne prijetnje u toj državi članici koja bi se mogla razviti u jasan rizik teškog kršenja u smislu članka 7. UEU-a;

9.  poziva Komisiju da nastavi provoditi sve istrage te da u potpunosti upotrijebi sve postojeće zakonodavne instrumente kako bi zajamčila transparentno i propisno korištenje fondovima EU-a u Mađarskoj na temelju prava EU-a; prima na znanje odluku Komisije od 14. srpnja 2015. kojom se raskida nekoliko ugovora u osam programa financiranja EU-a zbog upotrebe pretjerano restriktivnih kriterija odabira u postupcima javne nabave u Mađarskoj;

10.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću, predsjedniku, vladi i parlamentu Mađarske, vladama i parlamentima država članica i država kandidatkinja, Agenciji EU-a za temeljna prava, Vijeću Europe i Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju.

(1)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0227.
(2)Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0315.
(3)SL C 249 E, 30.8.2013., str. 27.
(4)SL C 199 E, 7.7.2012., str. 154.

Pravna napomena