Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2015/2139(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0373/2015

Podneseni tekstovi :

A8-0373/2015

Rasprave :

PV 18/01/2016 - 17
CRE 18/01/2016 - 17

Glasovanja :

PV 19/01/2016 - 5.5
CRE 19/01/2016 - 5.5
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2016)0005

Usvojeni tekstovi
PDF 295kWORD 117k
Utorak, 19. siječanja 2016. - Strasbourg Završno izdanje
Uloga interkulturnog dijaloga, kulturne raznolikosti i obrazovanja u promicanju temeljnih vrijednosti EU-a
P8_TA(2016)0005A8-0373/2015

Rezolucija Europskog parlamenta od 19. siječnja 2016. o ulozi međukulturnog dijaloga, kulturne raznolikosti i obrazovanja u promicanju temeljnih vrijednosti EU-a (2015/2139(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 2. i 21. te članak 27. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove članke 165. i 167. te posebno njegov članak 17. prema kojem Unija mora poštovati status koji crkve i vjerske udruge ili zajednice, kao i svjetonazorske i nekonfesionalne organizacije, imaju na temelju nacionalnog prava te mora priznati njihov identitet i njihov specifičan doprinos i održavati otvoren, transparentan i redovit dijalog s njima,

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije, a posebno njezine članke 10., 11. i 22. te njezinu preambulu,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima, a posebno članak 2. njezina Protokola br. 1,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Ujedinjenih naroda od 20. prosinca 2010. pod nazivom „Kultura i razvoj”,

–  uzimajući u obzir Milenijsku deklaraciju Ujedinjenih naroda (2000.), a posebno članke pod naslovom „Ljudska prava, demokracija i dobro upravljanje”,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW, 1979.),

–  uzimajući u obzir Konvenciju UNESCO-a o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja iz 2005. (Konvencija UNESCO-a),

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948., a posebno njezin članak 16., i Deklaraciju UN-a o uklanjanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a br. 67/179 od 20. prosinca 2012. i Rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava br. 22/20 od 22. ožujka 2013.,

–  uzimajući u obzir svoju preporuku Vijeću od 13. lipnja 2013. o nacrtu Smjernica EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjere ili uvjerenja(1) te Smjernice EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjere ili uvjerenja koje je Vijeće za vanjske poslove donijelo 24. lipnja 2013.,

–  uzimajući u obzir Odluku br. 1983/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o Europskoj godini međukulturnog dijaloga (2008.)(2),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. studenog 2008. o promicanju kulturne raznolikosti i međukulturnog dijaloga u vanjskim poslovima Unije i njezinih država članica (3),

–  uzimajući u obzir strateški okvir i akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju (11855/2012) koje je Vijeće za vanjske poslove usvojilo 25. lipnja 2012.,

–  uzimajući u obzir Bijelu knjigu Vijeća Europe od 7. svibnja 2008. o međukulturnom dijalogu pod nazivom „Živjeti zajedno dostojanstveno kao jednaki”,

–  uzimajući u obzir Europski kulturni program u globalizirajućem svijetu (COM(2007)0242), čiji je cilj promicanje osviještenosti o kulturnoj raznolikosti i vrijednostima EU-a, dijaloga s civilnim društvom i razmjene dobrih praksi,

–  uzimajući u obzir rezultate i popratne mjere pripremnog djelovanja o kulturi u vanjskim odnosima EU-a iz 2014.,

–  uzimajući u obzir Protokol o suradnji u području kulture priložen modelu Sporazuma o slobodnoj trgovini(4),

–  uzimajući u obzir Parišku deklaraciju o promicanju građanstva i zajedničkih vrijednosti slobode, snošljivosti i nediskriminacije putem obrazovanja, koja je donesena na neformalnom sastanku ministara obrazovanja EU-a 17. ožujka 2015. u Parizu (8496/15),

–  uzimajući u obzir završne zajedničke preporuke trojnog predsjedništva na Konferenciji o mladima koja se 2015. održala u Luxembourgu, u kojima se uzelo u obzir savjetovanje održano u obliku strukturiranog dijaloga za osnaživanje mladih da se političke uključe u demokratski život Europe te u kojima se Parlament poziva na promicanje obrazovanja utemeljenog na vrijednostima i aktivnom obrazovanju građanstva,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0373/2015),

A.  budući da Europu krasi beskrajno bogatstvo kulturne, socijalne, jezične i vjerske raznolikosti; budući da su u tom kontekstu zajedničke vrijednosti koje povezuju naša društva, kao što su sloboda, socijalna pravda, jednakost i nediskriminacija, demokracija, ljudska prava, vladavina prava, tolerancija i solidarnost, od ključne važnosti za budućnost Europe;

B.  budući da međukulturni dijalog nije reguliran nacionalnim, europskim ili međunarodnim pravom jer nije pravni koncept, no temelji se na međunarodnim okvirima čiji je cilj zaštita ljudskih prava i kulturne raznolikosti;

C.  budući da su različite studije i zaključci tijekom Europske godine međukulturnog dijaloga (2008.) pokušali definirati međukulturni dijalog kao proces koji se sastoji od otvorene razmjene ili interakcije pune poštovanja između pojedinaca, skupina i organizacija s različitim kulturnim pozadinama ili svjetonazorima; budući da se među njegovim ciljevima nalaze: razvijanje boljeg razumijevanja različitih perspektiva i praksi; povećanje sudjelovanja te slobode i sposobnosti za donošenje odluka; poticanje jednakosti; i jačanje kreativnih procesa;

D.  budući da je važno omogućiti potrebna sredstva, posebno financijska, kojima bi se prednost dala financiranju programa za poticanje međukulturnog dijaloga i dijaloga među građanima u cilju jačanja međusobnog poštovanja u kontekstu snažne kulturne raznolikosti i rješavanja složene realnosti naših društava i suživota različitih kulturnih identiteta i vjerovanja, kao i u cilju isticanja doprinosa različitih kultura europskim društvima i baštini te učinkovitog upravljanja sukobima;

E.  budući da postizanje tog cilja nije samo zadaća javnih vlasti i donositelja odluka, nego i zajednička odgovornost cijelog društva, uključujući cijeli niz dionika kao što su obitelji, mediji, nastavnici, poslovni subjekti, vođe zajednica i vjerski vođe; budući da je uz političke aktere važno istaknuti ulogu svih ostalih dionika u međukulturnom dijalogu;

F.  budući da su određeni članci Povelje o temeljnim pravima Europske unije posebno važni za međukulturni dijalog jer se njima promiču jednakost, nediskriminacija, kulturna, vjerska i jezična raznolikost, sloboda izražavanja i kretanja te građanska prava sudjelovanja u gospodarstvu i politici;

G.  budući da je za kvalitetan međukulturni dijalog potrebno dobro poznavanje vlastite i tuđe kulture;

H.  budući da se u kontekstu Europske godine razvoja 2015., revizije Milenijskih razvojnih ciljeva UN-a i rezultata sastanka na vrhu UN-a o održivom razvoju održanom 2015. uloga kulture pokazala ključnom za postizanje održivog razvoja i iskorjenjenje siromaštva u svijetu; pozivajući uz to na snažniju integraciju kulture u program UN-a za održivi razvoj za razdoblje nakon 2015.;

I.  budući da se Europa i svijet suočavaju s brojnim izazovima povezanima s globalizacijom, migracijom, vjerskim i međukulturnim sukobima te jačanjem radikalizma;

J.  budući da je u kontekstu međukulturnog dijaloga ključno primijeniti univerzalna ljudska prava (kao pojedinačna prava) i kulturna prava (kojima se prepoznaju specifični i višestruki kulturni identiteti);

K.  budući da razvijanje obrazovne mobilnosti za studente i nastavnike i bilo kojeg drugog oblika međunarodne razmjene može dovesti do boljeg svijeta u kojem se ljudi kreću slobodnije i sudjeluju u otvorenom međukulturnom dijalogu;

1.  tvrdi da se u pristupu Europske unije treba uzeti u obzir i nastaviti izvrstan rad koji je pokrenut 2008. godine, u kojoj se obilježila Europska godina međukulturnog dijaloga, pojačati razmjena dobrih praksi i promicati novi strukturirani dijalog sa svim dionicima u međukulturnim i međuvjerskim pitanjima u kontekstu svih nedavnih dramatičnih događaja: europskim i nacionalnim političarima, lokalnim i regionalnim vlastima, crkvama, vjerskim udrugama i zajednicama te svjetonazorskim i nekonfesionalnim organizacijama, organizacijama i platformama civilnog društva, zaposlenima u području sporta, kulture i obrazovanja, nacionalnim i europskim odborima mladih, akademicima i medijima;

2.  potiče sve dionike da usvoje ažuriranu i jasnu politički orijentiranu definiciju međukulturnog dijaloga, da provedu ili usklade metode te kriterije i pokazatelje kvalitete u cilju ocjenjivanja učinka programa i projekata u području međukulturnog dijaloga te da istraže metodologiju za međukulturnu usporedbu;

3.  zalaže se za to da je u području obrazovanja potrebno potaknuti međukulturni i međuvjerski pristup utemeljen na vrijednostima kako bi se razmotrili i promicali međusobno poštovanje, integritet, etička načela kulturne raznolikosti, socijalna uključenost i kohezija, između ostalog posredstvom programa razmjene i mobilnosti za sve;

4.  zalaže se za to da se audiovizualne i kulturne industrije također posvete pitanju kulturne raznolikosti; potiče te industrije da pronađu kreativne načine za postizanje dogovora o nacionalnim, regionalnim i lokalnim akcijskim planovima za provedbu Konvencije UNESCO-a o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja;

5.  poziva na to da se međuvjerski dijalog uzme u obzir kao dio međukulturnog dijaloga, što je preduvjet za mir i ključni alat za rješavanje sukoba, uz posvećivanje pozornosti na dostojanstvo pojedinca i potrebu da se diljem svijeta očuvaju ljudska prava te poseban osvrt na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti te na pravo vjerskih manjina na zaštitu;

6.  ističe da se iskrenim međukulturnim i međuvjerskim dijalogom potiču pozitivne interakcije utemeljene na suradnji, promiču razumijevanje i poštovanje među kulturama, povećava raznolikost i poštovanje demokracije, slobode i ljudskih prava te tolerancija prema univerzalnim vrijednostima i vrijednostima specifičnima za pojedine kulture;

7.  ističe da je važno pravovremeno integrirati i obrazovati izdvojene zajednice ;

8.  zalaže se za to da EU kao akter u postizanju svjetskog mira mora u svoju politiku vanjskih odnosa i politiku razvoja uvrstiti kulturu i kulturnu razmjenu te u njima istaknuti obrazovanje jer su to sredstva za jačanje zajedničkih temeljnih vrijednosti poštovanja i međusobnog razumijevanja, a time se pružaju učinkoviti alati za značajan i održiv pristup rješavanju sukoba, izgradnji mira i sprečavanju kriza;

9.  smatra da u skladu s člankom 167. stavkom 4. UFEU-a kulturni dijalog i raznolikost trebaju na transverzalan način biti integrirani u sva područja politike EU-a koja utječu na zajedničke temeljne vrijednosti i prava EU-a kao što su politika o mladima, obrazovna politika, mobilnost, zapošljavanje i socijalna pitanja, vanjska politika, prava žena i jednakost spolova, trgovina i regionalni razvoj;

10.  ističe da je potrebno osposobljavati i pripremiti buduće generacije za smiono rješavanje problema i učinkovito i inovativno pristupiti izazovima s kojima će se europski građani suočiti u budućnosti tako da im se omogući pristup kvalitetnom obrazovanju o građanstvu i zajamči njihova motivacija i predanost stjecanju kompetencija i vještina kao što su poduzetništvo, upravljačke vještine i vještina izgradnja kapaciteta;

11.  uviđa da je međukulturni dijalog sredstvo za uključivo demokratsko sudjelovanje i osnaživanje građana, posebno kada je riječ o zajedničkom dobru i javnim prostorima; tvrdi da međukulturni dijalog kao takav može znatno doprinijeti poboljšanju stanja demokracije i razvoju veće i dublje uključivosti i osjećaja pripadnosti;

12.  smatra da je povećanje javnog ulaganja u uključivo, kvalitetno i dostupno formalno, neformalno i informalno obrazovanje prvi korak u omogućivanju jednakog pristupa i mogućnosti za sve; podsjeća da je potrebno zajamčiti kulturnu i socijalnu raznolikost u učionicama i obrazovnim okruženjima, uključujući među nastavnicima, kako bi se smanjilo rano napuštanje školovanja i potaknulo obrazovanje djece u nepovoljnom položaju u cilju promicanja jednakosti i poticanja socijalne kohezije među budućim generacijama;

13.  naglašava da formalno, neformalno i informalno obrazovanje i pristup cjeloživotnom učenju pružaju znanje, vještine i kompetencije, ali i da bi se njima učenicima trebalo pomoći da razviju etičke i građanske vrijednosti i postanu aktivni, odgovorni članovi društva bez predrasuda; u tom pogledu ističe da je potrebno započeti s građanskim obrazovanjem u ranoj dobi i prepoznaje važnost suradnje između svih dionika u području obrazovanja; zagovara da se kod djece i mladih potakne osjećaj za inicijativu i uključenost kako bi se društvene veze ojačale te razvili osjećaj pripadnosti i etička načela za borbu protiv diskriminacije;

14.  ističe važnu ulogu neformalnog i informalnog učenja i prepoznaje koristi izgradnje sinergija i partnerstva između svih razina i oblika učenja, uključujući među generacijama; također ističe da je sudjelovanje u sportskim aktivnostima i volontiranju važno za poticanje razvoja građanskih, socijalnih i međukulturnih kompetencija i za doprinos socijalnoj uključenosti ugroženih skupina i skupina u nepovoljnom položaju te općenitije građana, posebno djece, podučavanjem o duhu zajedništva u radu i poštovanju raznolikosti, čime se doprinosi borbi protiv socijalnih fenomena kao što su nasilje, radikalizam, rasizam i ksenofobija i potiče ponovna izgradnja temelja za konstruktivan i miran dijalog među zajednicama; u tom pogledu podsjeća na ključnu ulogu programa EU-a u području kulture, medija, obrazovanja, mladih i sporta kao sredstva za borbu protiv netolerancije i predrasuda te za poticanje zajedničkog osjećaja pripadnosti i poštovanja prema kulturnoj raznolikosti;

15.  naglašava da je važno izgraditi snažne poveznice između kulture i obrazovanja u cilju razvijanja kompetencija i prijenosnih vještina, povećanja broja visoko pozicioniranih i sigurnih radnih mjesta u skladu s Programom za dostojanstven rad Međunarodne organizacije rada te postizanja veće razine socijalne uključenosti i aktivnog građanstva; smatra da su to jedni od glavnih ciljeva u provedbi temeljnih vrijednosti EU-a kako je utvrđeno u članku 2. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i u Povelji o temeljnim pravima Europske unije; podsjeća na vrijednost programa CONNECT, jedinog programa EU-a kojim se promiču projekti u području kulture i obrazovanja i potiče Komisiju da razmotri usvajanje novih pilot-aktivnosti za ispitivanje sadašnje izvedivosti takvog programa;

16.  podržava mobilnost mladih i nastavnika te sve oblike suradnje između škola i sveučilišta, primjerice, zajedničke obrazovne platforme, zajedničke studijske programe i projekte kao sredstva za poticanje razumijevanja i vrednovanja kulturne raznolikosti i pružanje mladima socijalnih, građanskih i međukulturnih kompetencija i vještina; u tom pogledu smatra da djeca koja su u vrlo ranoj dobi izložena drugim kulturama stječu osnovne životne vještine i kompetencije koje su potrebne za osobni razvoj, buduće zapošljavanje i aktivno građanstvo EU-a; ističe da su ciljani obrazovni školski posjeti različitim državama članicama i transnacionalna mobilnost djece u ranoj dobi također važni alati u polaganju temelja za vrednovanje europskih kultura, umjetnosti, jezika i vrijednosti; osobito potiče mobilnost nastavnika u osnovnim i srednjim školama kako bi razmijenili svoja iskustva i razvili vlastite alate za suočavanje s rastućim društvenim izazovima i njihovo rješavanje; ističe ulogu i važnost programa Erasmus+, kojim se među mladima potiče osviještenost o europskim vrijednostima te stvara osjećaj pripadnosti i međukulturni dijalog olakšavanjem njihove mobilnosti, kao i povećanjem njihove zapošljivosti; posebno potiče poduzimanje daljnjih mjera kako bi se skupinama u nepovoljnom položaju i osobama s posebnim potrebama omogućio pristup aktivnostima programa Erasmus+ povezanima s mobilnošću te kako bi se omogućila njihova integracija u takve aktivnosti;

17.  potiče države članice da razviju kvalitetne programe osposobljavanja kojima se promiče raznolikost, osnažuju nastavnici, mladi i radnici u zajednici, kao i savjetodavne službe u školama te neformalnom i informalnom obrazovnom okruženju koje usluge pružaju i djeci i roditeljima, u cilju zadovoljavanja potreba koje djeca iz različitih kulturnih i socijalnih pozadina imaju za obrazovanjem i osposobljavanjem te iskorjenjenja svih oblika diskriminacije i rasizma, uključujući vršnjačko nasilje i nasilje na internetu; napominje da je potrebno preispitati obrazovne resurse kako bi se potaknulo učenje koje u obzir uzima više perspektiva i uključuje više jezika te da je u tom kontekstu potrebno vrednovati i sustavno promicati iskustva i vještine nastavnika povezane s višejezičnosti i međukulturnosti;

18.  ističe da je važno ulagati u programe cjeloživotnog učenja za nastavnike, osposobiti nastavnike s potrebnim pedagoškim kompetencijama na temu migracije, kulturne prilagodbe i socijalne psihologije te im omogućiti da se koriste raznolikošću kao bogatim izvorom za podučavanje u učionicama;

19.  prima na znanje da nastavnici, u suradnji s obiteljima, imaju ključnu ulogu u jačanju socijalnih veza, stvaranju osjećaja pripadnosti i pomaganju mladima da razviju etičke i građanske vrijednosti;

20.  ponavlja da je potrebno stvoriti obrazovna okuženja utemeljena na pravima koja uzimaju u obzir rodnu perspektivu kako bi učenici učili o ljudskim pravima, uključujući prava žena i djece, temeljnim vrijednostima i sudjelovanju građana, pravima i odgovornostima građana, demokraciji i vladavini prava, vjeri u vlastiti identitet, saznanju da je njihov glas vrijedan i osjećaju da ih njihove zajednice cijene te kako bi se za te iste vrijednosti borili; potiče države članice i obrazovna okruženja da jačaju aktivno sudjelovanje studenata u upravljanju svojim obrazovnim strukturama;

21.  ističe ulogu novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija i interneta kao sredstva za promicanje međukulturnog dijaloga; promiče korištenje društvenih medija u cilju podizanja razine osviještenosti građana o zajedničkim temeljnim vrijednostima i načelima Europske unije i naglašava da je medijska pismenost važna na svim razinama obrazovanja kao sredstvo za promicanje međukulturnog dijaloga među mladima; također potiče ESVD i sve čelnike predstavništva EU-a da na najbolji mogući način iskoriste nove digitalne alate u svojem radu;

22.  prima na znanje da je potrebno pružiti održivu i strukturiranu potporu nevladinim organizacijama, organizacijama za ljudska prava, organizacijama za mlade i institucijama za osposobljavanje u cilju borbe protiv ekstremizma putem socijalne kohezije i uključenosti, aktivnog građanstva te osnaživanja i sudjelovanja mladih, posebno pokretanjem manjih lokalnih inicijativa i inicijativa na najnižim razinama;

23.  prepoznaje ključnu ulogu koju nevladine organizacije, kulturne mreže i platforme te spomenute institucije imaju i trebaju u budućnosti imati u područjima u kojima su strukture, politike i programi za međukulturni dijalog slabo razvijeni; potiče daljnji dijalog između EU-a i velikih gradova, regija i lokalnih vlasti u cilju učinkovitije analize (i.) poveznice između urbanih modela u kojima građani žive i uspjeha ili neuspjeha školskih sustava, (ii.) koristi formalnog i informalnog obrazovanja za svu djecu i obitelji te (iii.) koordinacije obrazovnih struktura u promicanju učinkovitog međukulturnog dijaloga;

24.  poziva na posvećivanje dodatne pozornosti promicanju međukulturnog društva koje se temelji na solidarnosti, posebno među mladima, provedbom programa Europa za građane, prikladnim financiranjem za postizanje ciljeva izgradnje bolje usklađenog i uključivog društva te poticanjem aktivnog građanstva koje je otvoreno za svijet, puno poštovanja prema kulturnoj raznolikosti i koje se temelji na zajedničkim vrijednostima EU-a;

25.  potiče uključive umjetničke i sportske obrazovne aktivnosti i one za osposobljavanje za sve životne dobi, kao i volontiranje, kako bi se ojačao proces socijalizacije i sudjelovanje manjina, skupina u nepovoljnom položaju, marginaliziranih zajednica, migranata i izbjeglica u kulturnom i društvenom životu, uključujući sudjelovanje na upravljačkoj razini i u donošenju odluka;

26.  prima na znanje da su formalno, neformalno i informalno učenje te volontiranje važni za promicanje samorazvoja koji je usmjeren na kognitivne i nekognitivne vještine i kompetencije, kritičko razmišljanje, sposobnost nošenja s različitim mišljenjima, medijsku pismenost, vještine i kompetencije povezane s nediskriminacijom i međukulturnim vrijednostima te učenje jezika, te da su socijalne i građanske kompetencije važne, uključujući učenje o kulturnoj baštini kao sredstvo za rješavanje suvremenih izazova pomoću osjetljivog tumačenja;

27.  potvrđuje da je u rješavanju pitanja međukulturnog dijaloga i obrazovanja važno uzeti u obzir rodnu perspektivu i potrebe osoba koje su žrtve različitih oblika diskriminacije, uključujući osobe s invaliditetom, pripadnike LGBTI zajednice i osobe iz marginaliziranih zajednica;

28.  potiče institucije EU-a da prošire analizu svih oblika radikalizacije i da na nove načine razmotre prirodu i procese političkog ekstremizma i nasilja, počevši od pretpostavke da je radikalizacija dinamički i relacijski proces te neočekivana i nepredvidiva posljedica cijelog niza promjena; stoga pozdravlja Parišku deklaraciju potpisanu 17. ožujka 2015. o promicanju građanstva i zajedničkih vrijednosti slobode, tolerancije i nediskriminacije obrazovanjem kojim se nastoji potaknuti aktivni dijalog među kulturama te globalna solidarnost i međusobno poštovanje, uz isticanje važnosti građanskog obrazovanja, uključujući podizanje osviještenosti o jedinstvenoj ulozi koju sredstva iz područja kulture imaju u poticanju međusobnog poštovanja među učenicima i studentima;

29.  podsjeća na legitimnost i odgovornost vlada i europskih institucija u rješavanju kriminalnih aktivnosti uz potporu obavještajnih službi i tijela za kazneni progon; ipak napominje da prema Povelji o temeljnim pravima Europske unije kaznene mjere moraju uvijek poštovati temeljna prava kao što su pravo na zaštitu podataka, pravo na slobodu izražavanja, pravo na pretpostavku nedužnosti i pravo na učinkoviti pravni lijek;

30.  vjeruje da EU pri promicanju temeljnih vrijednosti, međukulturnog dijaloga i kulturne raznolikosti na međunarodnoj razini treba snažno osuđivati svako nehumano i ponižavajuće postupanje i sva kršenja ljudskih prava kako bi se na konkretan način promicalo puno poštovanje Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima;

31.  poziva države članice da zajamče da se obvezujuće europske i međunarodne norme za suzbijanje diskriminacije u potpunosti provedu u nacionalno pravo;

32.  poziva države članice da uključe marginalizirane zajednice, migrante, izbjeglice, zajednice domaćine te vjerske i sekularne zajednice u procese uključenosti koji se temelje na poštovanju i osnaživanju te kojima se u svim situacijama jamči njihovo sudjelovanje u građanskom i kulturnom životu na human i održiv način pun poštovanja, posebno u hitnim situacijama;

33.  pozdravlja pripremno djelovanje o kulturi u vanjskim odnosima EU-a i njegovu ulogu u jačanju značaja kulture kao strateškog čimbenika za ljudski, socijalni i gospodarski razvoj, čime se doprinosi ciljevima vanjske politike te poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje i predstavništva EU-a diljem svijeta da i kulturu uvrste u vanjsku politiku EU-a kao njezin sastavni element, imenuju kulturnog atašea u svakom predstavništvu EU-a u trećim zemljama i osoblju ESVD-a omoguće osposobljavanje na temu kulturne dimenzije vanjske politike; poziva Komisiju da kulturnu diplomaciju i međukulturni dijalog uvrsti u sve instrumente vanjskih odnosa EU-a i razvojni plan EU-a; nadalje, poziva EU i države članice da pojačaju suradnju s drugim europskim i međunarodnim organizacijama kao što su Ujedinjeni narodi i agencije koje su povezane s UN-om, posebno UNESCO, UNICEF i UNHCR te da zahtijevaju učinkovito i bolje predstavljanje EU-a u okviru tih tijela; nadalje poziva na suradnju s nacionalnim kulturnim institutima u cilju poboljšanja provedbe postojećih instrumenata kao što su kulturni klasteri Nacionalnih instituta za kulturu Europske unije (EUNIC) utemeljeni na mrežama te na izradu novih alata za rješavanje zajedničkih izazova u globaliziranom svijetu;

34.  smatra da kultura mora postati važan dio političkog dijaloga s trećim zemljama i podsjeća da je potrebno sustavno integrirati kulturu u razvojne projekte i programe; stoga ističe da je potrebno ukloniti prepreke za mobilnost umjetnika, nastavnika, akademika i stručnjaka u području kulture usklađivanjem i pojednostavnjenjem postupaka za vizu kako bi se potaknula kulturna suradnja sa svim dijelovima svijeta;

35.  poziva Komisiju i države članice da razviju strategije kojima se međukulturni dijalog prepoznaje kako proces interaktivne komunikacije unutar i između kultura, da zajamče međusobno poštovanje i jednake prilike, da osmisle i provedu učinkovita rješenja za borbu protiv gospodarskih i socijalnih nejednakosti i uzroka isključenosti, kao i svih vrsta diskriminacije te da se posvete boljem razumijevanju različitih perspektiva i praksi; podsjeća na ključnu ulogu medija, uključujući društvene medije, koji su potencijalna platforma za ekstremne rasprave i sredstvo za suprotstavljanje ksenofobnim izjavama, rušenje stereotipa i predrasuda te promicanje tolerancije;

36.  podsjeća da kulturna baština predstavlja raznolikost kulturnog izričaja te se ona stoga mora zaštititi i promicati usvajanjem usklađenog zakonodavstva i međunarodnih sporazuma u uskoj suradnji s UNESCO-om;

37.  poziva države članice i Komisiju da stanu na kraj raznim oblicima ekstremizma kao što su ksenofobija, rasizam i sve vrste diskriminacije uvođenjem mjera za koheziju u zajednici kojima se može uspješno boriti protiv gospodarske i socijalne nejednakosti i koje uključuju širok raspon aktera kao što su urbanisti, socijalni radnici, zajednica, crkve i vjerske udruge, nastavnici, organizacije za potporu obiteljima te stručnjaci u području zdravstva, čime se jamči socijalna uključenost te formalna i stvarna jednakost, promiče raznolikost i potiče kohezija zajednice;

38.  preporučuje da EU surađuje s drugim akterima kako bi se djeci izbjeglicama pružio pristup učenju i školovanju, da nastavi podržavati programe za pristup obrazovanju u humanitarnim krizama te da zajamči integraciju studenata migranata u Europi;

39.  poziva Komisiju i države članice da na svim razinama vlasti istraže, osmisle i provedu interaktivne metode sudjelovanja usmjerene na mlade i djecu;

40.  ističe ulogu obitelji u očuvanju kulturnog identiteta, tradicija, etike i sustava vrijednosti društva i naglašava da upoznavanje djece s kulturom, vrijednostima i normama društva započinje u obitelji;

41.  poziva Komisiju i Vijeće da usvoje međukulturni dijalog kao snažan i predan politički cilj EU-a i da stoga zajamči potporu EU-a raznim mjerama politike, inicijativama i fondovima, uključujući međukulturni dijalog s trećim zemljama, a posebno s nestabilnim državama;

42.  potiče Komisiju i države članice da nastave davati prednost inicijativama kojima je cilj podržati kulturnu raznolikost, međukulturni dijalog i obrazovanje i da se u potpunosti koriste financijskim instrumentima, programima i inicijativama EU-a, kao što su programi Erasmus+, Europa za građane, Kreativna Europa i Obzor 2020., europska politika susjedstva i instrumenti za vanjske odnose te tijelima kao što su Agencija Europske unije za temeljna prava, u cilju promicanja i podržavanja međukulturnog dijaloga i kulturne raznolikosti unutar Europe i s njezinim susjednim državama i drugim regijama svijeta;

43.  ističe da europsko umjetničko stvaralaštvo uvelike doprinosi kulturnoj raznolikosti i stoga ima ulogu u širenju vrijednosti EU-a i poticanju europskih građana na razvijanje kritičkog razmišljanja;

44.  podsjeća na ulogu koju Nagrada LUX ima u davanju počasti europskim filmovima koji slave europski identitet ili europsku kulturnu raznolikost;

45.  potiče Komisiju i države članice da ocijene učinak mjera koje su se poduzele u kontekstu ovog izvješća i poziva Komisiju da podnese izvješće o praćenju i reviziju;

46.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava i državama članicama.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0279.
(2) SL L 412, 30.12.2006., str. 44.
(3) SL C 320, 16.12.2008., str. 10.
(4) SL L 127, 14.5.2011., str. 1418.

Pravna napomena