Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2015/2137(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0003/2016

Podneseni tekstovi :

A8-0003/2016

Rasprave :

PV 01/02/2016 - 15
CRE 01/02/2016 - 15

Glasovanja :

PV 02/02/2016 - 6.10
CRE 02/02/2016 - 6.10
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2016)0034

Usvojeni tekstovi
PDF 482kWORD 161k
Utorak, 2. veljače 2016. - Strasbourg Završno izdanje
Revizija na sredini razdoblja provedbe strategije EU-a o biološkoj raznolikosti
P8_TA(2016)0034A8-0003/2016

Rezolucija Europskog parlamenta od 2. veljače 2016. o reviziji na sredini razdoblja provedbe strategije EU-a o biološkoj raznolikosti (2015/2137(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 2. listopada 2015. naslovljeno „Petogodišnji pregled provedbe strategije EU-a o biološkoj raznolikosti do 2020.” (COM(2015)0478),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 20. svibnja 2015. naslovljeno „Stanje prirode u Europskoj uniji: izvješće o stanju i kretanjima stanišnih tipova i vrsta obuhvaćenih Direktivom o pticama i Direktivom o staništima za razdoblje od 2007. do 2012. prema zahtjevu iz članka 17. Direktive o staništima i članka 12. Direktive o pticama” (COM(2015)0219),

–  uzimajući u obzir „Izvješće o otvorenom javnom savjetovanju u okviru provjere prikladnosti Direktive o pticama i Direktive o staništima”(1),

–  uzimajući u obzir istraživanje Eurobarometra objavljeno u listopadu 2015. o stavu Europljana o biološkoj raznolikosti („Posebno izvješće Eurobarometra br. 436”),

–  uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za okoliš naslovljeno „Europski okoliš – stanje i izgledi 2015. godine” („SOER 2015”),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 7. veljače 2014. o pristupu EU-a suzbijanju krijumčarenja divlje faune i flore (COM(2014)0064),

–  uzimajući u obzir završno izvješće stručnjaka u okviru Obzora 2020. iz skupine „Rješenja utemeljena na prirodi i vraćanje prirode u gradove” (Nature-Based Solutions and Re-Naturing Cities) naslovljeno „Ususret planu politike EU-a o istraživanju i inovacijama za rješenja utemeljena na prirodi i vraćanje prirode u gradove” (Towards an EU Research and Innovation policy agenda for Nature-Based Solutions and Re-Naturing Cities), objavljeno 2015. godine,

–  uzimajući u obzir instrument za financiranje prirodnog kapitala (NCFF), koji je dio financijskog instrumenta LIFE za mjere u vezi s okolišem i klimom,

–  uzimajući u obzir savjetovanje Komisije o budućoj inicijativi EU-a s motom „Bez neto gubitka biološke raznolikosti i usluga ekosustava”,

–  uzimajući u obzir 12. konferenciju stranaka potpisnica (COP 12) Konvencije UN-a o biološkoj raznolikosti, a osobito pregled postignutog napretka na sredini razdoblja u provedbi strateškog plana o biološkoj raznolikosti od 2011. do 2020. godine, uključujući i četvrto izdanje Pregleda globalne biološke raznolikosti, u cilju postizanja ciljeva iz Aichija u području biološke raznolikosti, te mjere za poboljšanje provedbe,

–  uzimajući u obzir Odluku X/34 o biološkoj raznolikosti donesenu na 10. konferenciji stranaka potpisnica (COP 10), kojom se naglašava važnost poljoprivredne biološke raznolikosti za sigurnost opskrbe hranom i prehranu, posebno s obzirom na klimatske promjene i ograničene prirodne resurse, kao što je prepoznato u Deklaraciji Svjetskog sastanka na vrhu o sigurnosti opskrbe hranom donesenoj 2009. u Rimu,

–  uzimajući u obzir zaključke sa sastanka Vijeća za okoliš održanog 12. lipnja 2014., a posebno namjeru EU-a i država članica da povećaju resurse radi ostvarenja ciljeva iz Hyderabada udvostručenjem ukupnih tokova financijskih sredstava povezanih s biološkom raznolikošću do 2015.;

–  uzimajući u obzir izvješće Tajništva Konvencije o biološkoj raznolikosti i Svjetske zdravstvene organizacije naslovljeno „Povezivanje globalnih prioriteta: biološka raznolikost i ljudsko zdravlje – pregled aktualnih znanja” (Connecting Global Priorities: Biodiversity and Human Health – A State of Knowledge Review), objavljeno 2015. godine,

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije podnesen na 69. zasjedanju Opće skupštine UN-a o potvrdi programa razvoja nakon 2015. godine naslovljen „Promijeniti svijet: program održivog razvoja do 2030. godine” (Transforming our world: the 2030 Agenda for Sustainable Development),

–  uzimajući u obzir izvješća o ekonomskim aspektima ekosustava i biološke raznolikosti (TEEB), svjetskoj inicijativi čiji je cilj „veća vidljivost prirodnih vrijednosti”,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES) i Konvenciju o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja (CMS),

–  uzimajući u obzir crveni popis ugroženih životinja Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1143/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o sprječavanju i upravljanju unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta(2),

–  uzimajući u obzir Međunarodnu konvenciju o nadzoru i upravljanju brodskim balastnim vodama i talozima koju je donijela Međunarodna pomorska organizacija (IMO),

–  uzimajući u obzir zajedničku poljoprivrednu politiku nakon 2013., a posebno Uredbu (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike(3) i Uredbu (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR)(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici, izmjeni uredaba Vijeća (EZ) br. 1954/2003 i (EZ) br. 1224/2009 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 2371/2002 i (EZ) br. 639/2004 i Odluke Vijeća 2004/585/EZ(5),

–  uzimajući u obzir Višegodišnji financijski okvir (VFO) 2014. – 2020.,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 20. travnja 2012. naslovljenu „Naše životno osiguranje, naš prirodni kapital: Strategija EU-a o biološkoj raznolikosti do 2020.”(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. prosinca 2013. o zelenoj infrastrukturi – unapređenje europskog prirodnog kapitala(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. travnja 2015. o novoj strategiji EU-a za šume i sektor koji se temelji na šumama(8),

–  uzimajući u obzir studiju Službe Europskog parlamenta za istraživanja iz travnja 2015. naslovljenu „Očuvanje biološke raznolikosti – politika EU-a i međunarodni sporazumi” (Safeguarding biological diversity - EU policy and international agreements),

–  uzimajući u obzir izvješće organizacije Forest Europe naslovljeno „Stanje europskih šuma 2015.”(9),

–  uzimajući u obzir studiju o nacionalnom zakonodavstvu i praksama u vezi s provedbom Direktive 92/43/EEZ Vijeća od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore, a posebno njezinog članka 6., koju je 2009. proveo njegov Resorni odjel za prava građana i ustavna pitanja,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija usvojeno na 115. plenarnoj sjednici od 3. i 4. prosinca 2015. naslovljeno „Doprinos provjeri prikladnosti Direktive EU-a o pticama i Direktive EU-a o staništima”,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i mišljenje Odbora za razvoj (A8-0003/2016),

A.  budući da biološku raznolikost čini jedinstven spoj ekosustava, staništa, vrsta i gena na Zemlji o kojemu je čovjek izuzetno ovisan;

B.  budući da biološka raznolikost sama po sebi ima golemu vrijednost koju je potrebno zaštititi za dobrobit budućih generacija; budući da je biološka raznolikost također korisna za zdravlje ljudi te podrazumijeva golemu društvenu i gospodarsku vrijednost i budući da se društveno-gospodarski oportunitetni trošak neispunjavanja glavnog cilja u pogledu biološke raznolikosti procjenjuje na 50 milijardi EUR godišnje;

C.  budući da poljoprivreda ima veliku ulogu u postizanju ciljeva u području biološke raznolikosti; budući da nužnost učinkovite proizvodnje hrane za rastuće svjetsko stanovništvo te ciljevi energetske politike kojima se poziva na povećanu upotrebu biomase kao izvora energije postavljaju visoke zahtjeve pred poljoprivredu;

D.  budući da poljoprivredni i šumarski sektor pridonose održavanju biološke raznolikosti u kontekstu primjene postojećeg zakonodavstva;

E.  budući da je raznolikost biljnih vrsta i sorti koje tradicionalno uzgajaju mala i srednja poljoprivredna i obiteljska gospodarstva iznimno važna, kako u pogledu odgovora na razne potrebe i načine upotrebe u ruralnim zajednicama, tako i u pogledu smanjenja osjetljivosti usjeva na loše vremenske uvjete, nametnike i bolesti;

F.  budući da održivo i odgovorno obrađivanje zemlje i uzgoj stoke predstavljaju ključan doprinos očuvanju biološke raznolikosti;

G.  budući da se širom svijeta vrši velik pritisak na biološku raznolikost, što dovodi do nezaustavljivih promjena koje izrazito štete prirodi, društvu i gospodarstvu;

H.  budući da se u 11. cilju iz Aichija poziva na zaštitu najmanje 17 % kopnenih površina i unutrašnjih vodenih površina preko sustava zaštićenih područja kojima se učinkovito upravlja; budući da je udio europskih ekoregija u kojima je 17 % njihove površine unutar zaštićenih područja uvelike manji ako se izuzmu područja koja su zaštićena samo mrežom Natura 2000;

I.  budući da obnova ekosustava može pozitivno utjecati i na prilagodbu klimatskim promjenama i na ublažavanje njihovih posljedica;

J.  budući da najmanje osam od deset građana EU-a utjecaj gubitka biološke raznolikosti smatra ozbiljnim i da je 552 470 građana sudjelovalo u javnom savjetovanju o provjeri prikladnosti direktiva o prirodi, što je dosad najveći odaziv na neko savjetovanje Komisije; budući da prema istraživanju Eurobarometra građani žele dobivati više informacija o gubitku biološke raznolikosti i da većina nije upoznata s mrežom Natura 2000;

K.  budući da znatan broj predanih građana, koji djeluju ili na vlastitu inicijativu ili kao članovi lokalnih ili regionalnih akcijskih skupina, poduzimaju lokalne i regionalne mjere radi promicanja biološke raznolikosti te tako ostvaruju pozitivne rezultate u razmjerno kratkom vremenskom okviru;

L.  budući da 65 % građana EU-a živi unutar 5 km od područja koje je dio mreže Natura 2000, a njih 98 % unutar 20 km, što upućuje na to da ta područja potencijalno mogu pomoći u podizanju osviještenosti o biološkoj raznolikosti te u pružanju usluga ekosustava koje doprinose dobrobiti velikog dijela stanovništva EU-a;

M.  budući da politike u području biološke raznolikosti moraju u potpunosti biti u skladu s načelom supsidijarnosti kako bi se regionalne razlike u krajolicima i staništima u potpunosti poštovale;

N.  budući da je biološka raznolikost u najudaljenijim regijama i prekomorskim zemljama i područjima vrlo važna s obzirom na to da su to jedinstveni rezervati životinjskih i biljnih endemskih vrsta; budući da se Direktiva o pticama i Direktiva o staništima ipak ne primjenjuju u nekim od tih regija;

Opće napomene

1.  pozdravlja reviziju na sredini razdoblja provedbe strategije o biološkoj raznolikosti te izvješća „Stanje prirode” i „SOER 2015”; ističe stratešku važnost tih izvješća za postizanje ciljeva EU-a u pogledu biološke raznolikosti;

2.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog neprestanog gubitka biološke raznolikosti; napominje da se postavljeni ciljevi za 2020. neće ostvariti bez znatnih dodatnih i trajnih napora; u isto vrijeme napominje da su znanstveni dokazi pokazali da bi europska priroda bila u puno gorem stanju da nije bilo pozitivnih utjecaja Direktive EU-a o pticama i Direktive EU-a o staništima te da ciljani i odgovarajuće financirani napori zaista daju pozitivne rezultate; ističe, međutim, da još uvijek postoji velik potencijal za poboljšanje;

3.  ističe da je uništavanje staništa najvažniji uzročnik gubitka biološke raznolikosti i da predstavlja poseban prioritet kada je riječ o rješavanju tog problema, što uključuje smanjenje degradacije i fragmentacije;

4.  ističe da se gubitak biološke raznolikosti ne odnosi samo na vrste i staništa, nego i na genetsku raznolikost; poziva Komisiju da razvije strategiju za očuvanje genetske raznolikosti;

5.  ističe ključnu ulogu biološke raznolikosti u postizanju ciljeva održivog razvoja, posebno cilja br. 14 („Očuvati i na održiv način koristiti oceane, mora i morske resurse”) te cilja br. 15 („Zaštititi, obnoviti i promicati održivo korištenje kopnenih ekosustava, održivo upravljati šumama, boriti se protiv dezertifikacije i zaustaviti degradaciju tla i poništiti njezine učinke te zaustaviti gubitak biološke raznolikosti”); podsjeća na to da je biološka raznolikost EU-a iznimno bogata, posebno zbog njegovih najudaljenijih regija te pridruženih prekomorskih zemalja i područja; stoga poziva EU da i dalje bude snažno predan daljnjem jačanju Konvencije o biološkoj raznolikosti i da zajamči njezinu učinkovitu provedbu;

6.  napominje da su fragmentacija, degradacija i uništenje staništa zbog prenamjene zemljišta, klimatskih promjena, neodrživih obrazaca potrošnje i korištenja pomorskog dobra među glavnim pokretačima i uzročnicima gubitka biološke raznolikosti u EU-u i izvan njegovih granica; stoga ističe da je potrebno utvrditi i odrediti pokazatelje kojima se znanstvenim metodama precizno mjeri stanje biološke raznolikosti u određenom području ili regiji te podržati promišljenu i održivu upotrebu resursa i unutar Unije i na globalnoj razini, što se odnosi i na zemlje u razvoju, te posebno apelira na EU da bolje uključi svoje međunarodne obveze u pogledu biološke raznolikosti u svoju strategiju u području klimatskih promjena i strategiju Europa 2020.; naglašava da bi gospodarstvo u kojem se učinkovitije iskorištavaju resursi i smanjenje pretjerane potrošnje mogli doprinijeti smanjenju ovisnosti EU-a o prirodnim resursima, posebno o onima izvan Europe; isto tako podsjeća na to da bi, kada je riječ o prilagodbi klimatskim promjenama i ublažavanju njihovih posljedica, pristupi koji se temelje na ekosustavima mogli biti isplativa alternativa tehnološkim rješenjima te da napredak u mnogim primijenjenim znanostima ovisi o dugoročnoj dostupnosti i raznolikosti prirodnih bogatstva;

7.  ističe ključnu ulogu snažnije političke volje na najvišoj razini za očuvanje biološke raznolikosti i zaustavljanje gubitka biološke raznolikosti; smatra da je ključno primijeniti postojeće zakonodavstvo te primijeniti i dodatno integrirati zaštitu biološke raznolikosti u druga područja politika; osobito poziva regionalne i lokalne vlasti u državama članicama da podignu osviještenost o biološkoj raznolikosti te da o njoj informiraju javnost;

8.  izražava žaljenje zbog činjenice da je u Europi približno četvrtina divljih vrsta u opasnosti od izumiranja te da su mnogi ekosustavi narušeni, što EU-u nanosi ozbiljnu društvenu i gospodarsku štetu;

9.  naglašava da se priroda i gospodarski razvoj međusobno ne isključuju; uvjeren je u to da priroda treba imati važnije mjesto u društvu, uključujući u gospodarstvu i privatnim poduzećima, kako bi se potaknuo održivi gospodarski rast i poduzele proaktivne mjere za zaštitu i obnovu okoliša te bolje upravljanje okolišem; smatra, posebice, da obveza smanjenja iskorištavanja resursa mora biti okosnica spajanja ekoloških i gospodarskih ciljeva;

10.  naglašava da gubitak biološke raznolikosti predstavlja poguban gospodarski trošak za društvo, koji dosad nije bio dostatno uključen u gospodarske i druge politike; smatra da je nužno prepoznati da je ulaganje u biološku raznolikost ključno u društveno-gospodarskom smislu; napominje da jedno od šest radnih mjesta u Europskoj uniji u nekoj mjeri ovisi o prirodi i biološkoj raznolikosti; naglašava da biološka raznolikost ima znatan potencijal za stvaranje novih vještina, radnih mjesta i poslovnih prilika; pozdravlja metode za mjerenje gospodarske vrijednosti biološke raznolikosti; smatra da ti instrumenti mogu doprinijeti povećanju osviještenosti, boljoj upotrebi dostupnih resursa i boljem donošenju odluka;

11.  poziva Komisiju da ojača ulogu koju biološka raznolikost i ekosustavi imaju u gospodarskim pitanjima u cilju prijelaza na zeleno gospodarstvo; potiče Komisiju da pojača poduzete mjere ekologizacije Europskog semestra; ističe da je biološka raznolikost opća društvena odgovornost koja se ne može temeljiti samo na javnim rashodima;

12.  mišljenja je da bi se gospodarska vrijednost biološke raznolikosti trebala odražavati u pokazateljima na temelju kojih se donose odluke, pri čemu se biološku raznolikost ne smije pretvoriti u puku robu na tržištu, te da se ti pokazatelji ne bi trebali odnositi samo na BDP; uvjeren je da će to pozitivno utjecati na ostvarenje ciljeva održivog razvoja; u tom pogledu poziva na sustavnu integraciju vrijednosti biološke raznolikosti u nacionalne računovodstvene sustave kao dio procesa praćenja ostvarenja ciljeva održivog razvoja;

13.  naglašava da EU i njegove države članice nisu ispunili ciljeve strategije o biološkoj raznolikosti za 2010.; poziva Komisiju da, s obzirom na nedovoljan napredak u ostvarenju ciljeva u vezi s biološkom raznolikosti za razdoblje do 2020., Parlamentu svake dvije godine podnese izvješće u kojem će Vijeće i Komisija izložiti aktualno stanje, navesti razloge neostvarenja ciljeva te strategiju za jamčenje buduće sukladnosti;

Revizija na sredini razdoblja provedbe strategije EU-a o biološkoj raznolikosti

Glavni cilj

14.  poziva Komisiju i države članice da ostvarenju ciljeva za 2020. hitno daju veći prioritet; poziva na pristup koji uključuje više dionika i naglašava ključnu ulogu nacionalnih, regionalnih i lokalnih aktera i njihovo potpuno sudjelovanje u tom procesu; ističe ključnu ulogu financiranja, veće javne osviještenosti, razumijevanja i potpore u pogledu zaštite biološke raznolikosti; stoga smatra da je za postizanje tih ciljeva ključna dobra politika informiranja i rano uključivanje svih relevantnih aktera, uključujući društveno-gospodarske aktere;

15.  poziva EU da u skladu s načelima usklađenosti politika u interesu razvoja ublaži utjecaj koji njegovo djelovanje ima na gubitak biološke raznolikosti na globalnoj razini te da ostvari napredak u postizanju glavnih ciljeva i ispunjavanju obveza u pogledu zaštite biološke raznolikosti kako bi taj utjecaj smanjio ispod granica održivosti ekosustava; također poziva EU da pomogne zemljama u razvoju u njihovim naporima za očuvanje biološke raznolikosti i za jamčenje njezine održive uporabe;

Cilj 1.

16.  izražava žaljenje zbog sporog napretka država članica u provedbi zakonodavstva EU-a o zaštiti okoliša; naglašava da je potrebno pružiti više informacija o statusu provedbe u državama članicama;

17.  ističe da potpuna provedba i primjena direktiva o prirodi te izdvajanje odgovarajućih sredstava u tom području predstavljaju ključan preduvjet za jamčenje uspjeha strategije u cijelosti i za ostvarivanje njezinog glavnog cilja; poziva sve uključene strane da, s obzirom na malo vremena koje im je preostalo, daju sve od sebe da to i ostvare te da zajamče visoku razinu podrške;

18.  apelira na čelnike EU-a da poslušaju pola milijuna građana koji pozivaju na poštovanje i bolje provođenje naših strogih zakona o zaštiti prirode;

19.  poziva Komisiju da poboljša smjernice kojima bi trebalo olakšati punu provedbu i primjenu direktiva, u skladu s postojećom sudskom praksom; poziva Komisiju da veću važnost da dijalogu s državama članicama i svim relevantnim dionicima, uključujući društveno-gospodarske aktere, kako bi se potaknule razmjene najboljih praksi;

20.  potvrđuje da je jedna od glavnih koristi direktiva o prirodi razmjer u kojem pomažu osigurati jednake uvjete za sve u cijelom EU-u tako što pružaju osnovni standard za zaštitu okoliša koji sve države članice moraju zadovoljiti, u skladu sa zahtjevima za zajedničke standarde i načelom uzajamnog priznavanja u okviru jedinstvenog tržišta;

21.  napominje da je 2012. za samo 58 % područja unutar mreže Natura 2000 postojao plan upravljanja; zabrinut je zbog razlika u razinama provedbe; poziva države članice da privedu kraju određivanje kopnenih i morskih područja unutar mreže Natura 2000 i da izrade planove upravljanja u dogovoru sa svim dionicima;

22.  ističe da se za upravljanje područjima unutar mreže Natura 2000 u cijelom EU-u izdvaja najmanje 5,8 milijardi EUR, no da ta područja godišnje donesu ekološku i društveno-gospodarsku korist u vrijednosti od 200 do 300 milijardi EUR; poziva države članice da osiguraju transparentno upravljanje područjima unutar mreže Natura 2000;

23.  potvrđuje ključan doprinos koji će zaštićena morska područja uspostavljena u okviru mreže Natura 2000 pružiti u postizanju dobrog stanja okoliša kako je navedeno u Okvirnoj direktivi o pomorskoj strategiji te u ostvarenju globalnog cilja o zaštiti 10 % obalnih i morskih područja do 2020., kako je određeno 11. ciljem iz Aichija za biološku raznolikost; žali zbog toga što smo još uvijek daleko od ostvarivanja tog cilja;

24.  poziva Komisiju i države članice da intenziviraju prikupljanje podataka i praćenje staništa i vrsta, osobito u slučaju znatnih praznina, kako bi se ocijenio napredak u ostvarenju tih ciljeva;

25.  izražava zabrinutost zbog toga što još uvijek ne postoji detaljan uvid u to koliko konkretno sredstava svaka država članica izdvaja za očuvanje prirode; smatra da zbog toga imamo nepotpunu sliku stvarnog stanja; poziva Komisiju i države članice da bez odgode odrede i sastave odgovarajuće nacionalne proračunske linije;

26.  ponovno poziva EU da sufinancira upravljanje područjima unutar mreže Natura 2000 sredstvima koja trebaju dopunjavati sredstva iz fondova za ruralni razvoj, strukturnih fondova i fondova za ribarstvo te sredstva koja na raspolaganje stavljaju države članice;

27.  apelira na Komisiju i države članice da i dalje savjesno provode direktive o prirodi; ističe da se poštovanje i provedba zakonodavstva EU-a moraju poboljšati uz pomoć, primjerice, proporcionalnih, djelotvornih i odvraćajućih kazni;

28.  u tom smislu poziva na to da se ulože dodatni napori kako bi se zaustavili svi oblici nezakonitog ubijanja i hvatanja ptica te trgovine pticama i kako bi se riješili posljedični lokalni konflikti; poziva Komisiju i države članice da razviju nove instrumente za otkrivanje nezakonitih aktivnosti u područjima unutar mreže Natura 2000;

Cilj 2.

29.  poziva Komisiju da podnese konkretan prijedlog za razvoj transeuropske mreže za zelenu infrastrukturu (TEN-G) do 2017.; potiče na to da se zajednički, s državama članicama, razvije strategija za europske prijelaze za divlje životinje za ciljane vrste;

30.  poziva države članice koje to još nisu učinile da odmah razviju i provedu okvire za prioritetnu obnovu ekosustava;

31.  poziva države članice da kao prioritet postave cilj u sklopu kojeg se do 2020. godine treba obnoviti 15 % narušenih ekosustava i da za to iskoriste raspoloživa sredstva u okviru VFO-a; poziva Komisiju da pruži smjernice o tome kako primjenjivati takva sredstva za obnovu narušenih ekosustava i općenito za zaštitu biološke raznolikosti;

32.  skreće pozornost na važnost poljoprivrede i šumarstva za postizanje tog cilja i na činjenicu da su u području poljoprivrede i šumarstva potrebna održiva rješenja;

33.  prepoznaje štetne učinke onečišćenja zraka na biološku raznolikost i usluge ekosustava, pri čemu se kritično opterećenje u pogledu gnojidbe dušikom i kiselosti koristi kao pokazatelj pritiska na prirodne ekosustave i raznolikost vrsta;

34.  poziva Komisiju i države članice da ulažu u biološku raznolikost kako bi podržale kapacitete za inovativnost kod poduzeća, osobito u području ekološkog inženjerstva;

Cilj 3.

35.  napominje da je uključivanje očuvanja prirode u druga područja politika i dalje iznimno važno te ističe ključnu ulogu poljoprivrede i šumarstva u tom pogledu;

36.  naglašava da je očuvanje biološke raznolikosti ključno za proizvodnju hrane i hrane za životinje te da je stoga poljoprivrednicima od osobnog interesa; naglašava važnost pristupa koji uključuje više dionika i kojim se poljoprivrednike i šumare aktivno uključuje te ih se potiče da zajednički odgovaraju na te izazove;

37.  podsjeća da zajednička poljoprivredna politika (ZPP) već raspolaže instrumentima za obnovu, očuvanje i poboljšanje biološke raznolikosti, kao što su ekološki značajne površine; ističe da su obnova, očuvanje i poboljšanje ekosustava povezanih s poljoprivredom i šumarstvom, uključujući one u područjima unutar mreže Natura 2000, istaknuti kao jedan od šest ključnih prioriteta za ruralni razvoj u EU-u;

38.  sa žaljenjem napominje da mjerljivog poboljšanja stanja biološke raznolikosti u poljoprivredi još uvijek nema, ali uviđa da je još prerano za mjerenje stvarne djelotvornosti reformirane zajedničke poljoprivredne politike; pozdravlja plan Komisije da ocijeni napredak provedbe zajedničke poljoprivredne politike te potiče Komisiju i države članice da prate, ocjenjuju i, prema potrebi, povećaju učinkovitost mjera ekologizacije, uključujući procjenu fleksibilnosti država članica, i relevantnih mjera ruralnog razvoja u kontekstu zajedničke poljoprivredne politike; poziva Komisiju da uzme u obzir svoje zaključke pri reviziji zajedničke poljoprivredne politike na sredini razdoblja;

39.  poziva države članice da bolje iskoriste postojeće instrumente zajedničke poljoprivredne politike i kohezijske politike kako bi pomogle poljoprivrednicima i šumarima da postignu ciljeve u području biološke raznolikosti; naglašava da je potrebno promicati održivu uporabu biljnih genetskih resursa i tradicionalnih poljoprivrednih sorta uz održiva rješenja za poljoprivredu i šumarstvo;

40.  ističe da ekološki značajne površine trebaju u načelu biti područja za zaštitu i promicanje poljoprivredno-ekoloških procesa kao što su oprašivanje i očuvanje tla; traži od Komisije da objavi podatke o tome koliko država članica dopušta uporabu pesticida i gnojiva u tim ekološki značajnim površinama otkad je Uredba (EU) br. 1307/2013 stupila na snagu;

41.  poziva Komisiju da u interesu transparentnosti objavi obrazloženja koja su države članice dale u pogledu mjera ekologizacije koje su odabrale;

42.  ustraje u tome da Komisija i države članice trebaju zajamčiti preusmjeravanje financijskih sredstava u okviru ZPP-a sa subvencioniranja ekološki štetnih aktivnosti na financiranje održivih poljoprivrednih praksi i održavanje povezane biološke raznolikosti;

43.  ističe da je potrebno zaštiti poljoprivrednu biološku raznolikost u zemljama u razvoju kako bi se zajamčila sigurnost opskrbe hranom; stoga poziva Komisiju da u skladu s preporukama posebnog izvjestitelja UN-a o pravu na hranu ulaže u agroekologiju zemalja u razvoju;

44.  poziva Komisiju da promiče održivo upravljanje svjetskim šumama jamčenjem ekoloških procesa i biološke raznolikosti i produktivnosti šuma te poštovanjem prava autohtonog stanovništva u cilju očuvanja šumskih resursa; nadalje poziva Komisiju da zabrani uništavanje prirodnih šuma, da štiti ugrožene vrste te da zabrani toksične pesticide i sađenje genetski modificiranog drveća;

45.  poziva Komisiju da u sklopu svoje strategije za biološku raznolikost vodi više računa o tropskim šumama s obzirom na koncentraciju ekosustava, staništa i osjetljivih i posebno ugroženih vrsta koji se u njima nalaze, njihovu ključnu ulogu za uravnoteženost okoliša i klimu te njihovu društvenu i kulturnu važnost za autohtono stanovništvo;

46.  poziva države članice da razviju i provedu planove upravljanja šumama s ciljem poboljšanja stanja očuvanosti šumskih staništa i vrsta te poboljšanja dostupnosti informacija; traži od Komisije da razvije kriterije i norme za prikupljanje podataka o biološkoj raznolikosti šuma kako bi se zajamčila dosljednost i usporedivost;

47.  skreće pozornost na moguću prijetnju biološkoj raznolikosti koju predstavljaju rastuća potražnja za agrogorivima te sve intenzivniji pritisak na njihovu proizvodnju u zemljama u razvoju, pri čemu dolazi do prenamjene i degradacije staništa i ekosustava kao što su močvare i šume;

48.  apelira na to da se kriteriji socijalne i ekološke održivosti za proizvodnju biomase na dosljedan način uvrste u okvir utvrđen Direktivom o energiji iz obnovljivih izvora; smatra da je ključno razviti standarde održivosti za sve sektore u kojima postoji mogućnost korištenja biomase te izraditi kriterije održivog upravljanja šumama kako bi se zajamčilo da energija dobivena iz biomase ne pridonosi klimatskim promjenama ili da ne predstavlja dodatan uzrok prisvajanja zemljišta i nesigurnosti opskrbe hranom;

49.  sa zabrinutošću napominje da se 90 % palmina ulja koje se konzumira u svijetu proizvodi u Indoneziji i Maleziji u kojima se, kako bi se napravilo mjesta za velike plantaže akacije i uljane palme, spaljuju tresetne močvarne šume; ističe činjenicu da je prema studiji Svjetske banke Indonezija postala treća država po emisijama stakleničkih plinova, upravo zbog šumskih požara;

Cilj 4.

50.  poziva Komisiju i države članice da ispravno i pravovremeno provedu reformiranu zajedničku ribarstvenu politiku primjenjujući upravljanje ribarstvom temeljeno na ekosustavima kako bi se ostvario cilj najvišeg održivog prinosa, između ostalog promicanjem održivih i inovativnih metoda ulova; ističe važnost smanjenja onečišćenja kako bi se, između ostalog, zaštitili biološka raznolikost i stokovi u morima te podržao gospodarski rast uz pomoć plavog gospodarstva;

51.  naglašava da su morski ekosustavi i resursi iznimno važni kao temelj za održivi razvoj priobalnih zemalja; poziva države članice da u cijelosti provedu prethodno preuzete obveze i da surađuju s vladama na globalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini kako bi se ostvarilo znatno poboljšanje ambicioznosti i djelovanja radi ostvarenja pravičnog te ekonomski i ekološki održivog ribarstva;

52.  poziva Komisiju i države članice da se pobrinu za to da EU preuzme vodeću ulogu u osiguravanju postizanja sporazuma u okviru Konvencije UN-a o pravu mora u vezi s očuvanjem i održivom upotrebom morske biološke raznolikosti koji nadilaze jurisdikcije država;

53.  poziva Komisiju da s državama članicama i trećim zemljama radi na poboljšanju provedbe Uredbe Vijeća (EZ) br. 1005/2008 o nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu;

54.  poziva Komisiju i države članice da poboljšaju kvalitetu morskog okoliša EU-a provođenjem projekata usmjerenih na smanjenje kemijskog, fizičkog i mikrobiološkog onečišćenja optimiziranjem održivosti pomorskog prometa i zaštitom biološke raznolikosti, koja je neupitno ugrožena; u tom pogledu napominje da preko kanalizacijskih sustava, plovnih putova i odlagališta otpada uz obalu u oceanima svake godine završi 12,7 milijuna tona plastike (5 % ukupne proizvodnje), što narušava okoliš i biološku raznolikost cijelog planeta;

Cilj 5.

55.  poziva Komisiju da bez odgode i u skladu s člankom 4. Uredbe (EU) br. 1143/2014 sastavi točan i potpun popis invazivnih stranih vrsta koje izazivaju zabrinutost u Uniji, vodeći računa o tome da takav popis ne bi smio biti ograničen na fiksni broj vrsta te da bi trebao obuhvaćati potpune i dosljedne provedbene mjere, uz jamčenje odgovarajućih resursa, u cilju ispunjavanja zadanih ciljeva; naglašava važnost stalnog ažuriranja tog popisa i provođenja dodatnih procjena rizika za vrste kako bi zakonodavstvo o invazivnim stranim vrstama moglo ispuniti svoju ulogu snažne poluge;

56.  poziva sve države članice da ratificiraju Konvenciju o upravljanju balastnim vodama Međunarodne pomorske organizacije kako bi se spriječilo širenje invazivnih stranih vrsta pomorskim prijevozom i prijevozom unutarnjim vodama te kako bi se pridonijelo provedbi i ostvarenju tog cilja;

57.  poziva države članice da nadziru uvoz egzotičnih vrsta u svoje državno područje i da redovito o njima izvješćuju Komisiju i ostale države članice; poziva na stroža ograničenja u pogledu uvoza i osobnog posjedovanja ugroženih vrsta, uključujući primate, gmazove i vodozemce;

Cilj 6.

58.  poziva Komisiju i države članice da postupno ukinu subvencije koje su štetne za okoliš do 2020. te da se pobrinu za to da se ocjene takvih subvencija dovrše do 2016. i da se obveze izvješćivanja ugrade u relevantna područja sektorskih politika EU-a; poziva Komisiju i države članice da u potpunosti podrže i omoguće prijelaz na cirkularnu ekonomiju;

59.  poziva države članice koje to još nisu učinile da ratificiraju Protokol iz Nagoye o pristupu genetskim resursima te poštenoj i pravičnoj podjeli dobiti koja proizlazi iz njihova korištenja prije konferencije stranaka i sastanka stranaka COP-MOP 2 u prosincu 2016.;

60.  podsjeća da EU na svjetskoj razini znatno doprinosi borbi protiv gubitka biološke raznolikosti te da je sa svojim državama članicama glavni donator sredstava namijenjenih njezinom očuvanju i najveći izvor službene razvojne pomoći za biološku raznolikost;

61.  pozdravlja vodeći projekt Komisije „Biološka raznolikost za život” (B4Life) za razdoblje od 2014. do 2020., ali smatra da EU mora povećati svoj doprinos sprječavanju globalnog gubitka biološke raznolikosti te poziva EU i države članice da ispune obveze preuzete u Hyderabadu i do 2015. udvostruče ukupne tokove financijskih sredstava u području biološke raznolikosti namijenjene zemljama u razvoju te da tu razinu financiranja održe barem do 2020.;

62.  ističe da kriminal povezan s divljim biljnim i životinjskim vrstama te gubitak staništa predstavljaju izravnu i primarnu prijetnju globalnoj biološkoj raznolikosti; uviđa da izostavljanje problema krijumčarenja divljih biljnih i životinjskih vrsta i nedostatak djelovanja u vezi sa sudjelovanjem EU-a na Konvenciji o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES) predstavljaju ozbiljan nedostatak u strategiji EU-a o biološkoj raznolikosti; naglašava prijeku potrebu usklađenog djelovanja kako bi se suzbila nezakonita trgovina divljim biljnim i životinjskim vrstama; poziva Komisiju da podnese ambiciozan akcijski plan za borbu protiv nezakonite trgovine divljim životinjama i biljkama i od njih dobivenim proizvodima, te poziva na poduzimanje sličnih mjera kako bi se riješio problem krčenja i degradacije šuma;

Provjera prikladnosti direktiva o prirodi

63.  ističe da su direktive o prirodi ključan element kada je riječ o politici u vezi s prirodom, ne samo u Europskoj uniji, nego i na međunarodnoj razini; smatra da se direktive o prirodi, zahvaljujući svom sažetom, koherentnom i dosljednom obliku, mogu smatrati pametnim donošenjem propisa avant la lettre;

64.  ističe da je Natura 2000 još uvijek relativno nova mreža i da njezin puni potencijal u velikoj mjeri još nije iskorišten; smatra da su direktive o prirodi i dalje relevantne i da najbolje prakse koje se primjenjuju pri njihovoj provedbi pokazuju njihovu djelotvornost; ističe izraženu fleksibilnost direktiva o prirodi, uključujući mogućnost prilagodbe u skladu s tehničkim i znanstvenim napretkom; napominje da su pametna provedba i međunarodna suradnja ključne za ostvarivanje ciljeva biološke raznolikosti;

65.  protivi se eventualnoj reviziji direktiva o prirodi jer bi se time dovela u pitanje provedba strategije o biološkoj raznolikosti, došlo bi do dugog razdoblja pravne nesigurnosti, pri čemu se javlja rizik slabljenja zakonske zaštite i financiranja, te bi se takav razvoj događaja negativno odrazio na prirodu, ljude i poduzeća; naglašava, u tom pogledu, da bi se aktualna provjera direktiva o prirodi u okviru Programa za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT) trebala usredotočiti na poboljšanje provedbe;

66.  uvjeren je da problemi u ostvarivanju ciljeva direktiva o prirodi i strategije o biološkoj raznolikosti u pravilu nisu nastali zbog zakonodavstva, već prije svega zbog nepotpune, neusklađene i neodgovarajuće primjene, provedbe i integracije u druga područja politika;

67.  ističe izraženu fleksibilnost direktiva o prirodi kojom se olakšava njihova provedba uz vođenje računa o gospodarskim, društvenim, kulturnim i regionalnim zahtjevima, kako je ustanovljeno Direktivom o staništima; unatoč tomu, potiče Komisiju da pojasni smjernice o tumačenju i provedbi tih direktiva kako bi se izbjegla i riješila sporna pitanja;

68.  poziva na pomno ispitivanje uloge velikih grabežljivaca i eventualno uvođenje mjera prilagodbe kako bi se očuvalo biološku raznolikost, kultivirani krajolik i stoljetnu tradiciju ispaše stoke u planinskim područjima;

69.  uviđa da zakonodavstvo Unije o prirodi pozitivno utječe na očuvanje ekosustava, staništa i vrsta u zaštićenim područjima; međutim, izražava žaljenje zbog toga što francuske najudaljenije regije, koje predstavljaju jedinstvene rezervate vrsta i ekosustava te znatan dio europske i svjetske biološke raznolikosti, nisu obuhvaćene tim zakonodavnim okvirom, niti bilo kojim drugim zakonodavnim okvirom prilagođenim njihovim posebnostima; ističe, međutim, uspjeh svih projekata u tim regijama koji se financiraju kroz program LIFE+ kao i uspjeh europske inicijative BEST za bolje očuvanje biološke raznolikosti i prilagodbu klimatskim promjenama u najudaljenijim regijama i prekomorskim zemljama i područjima;

70.  poziva Komisiju da, nastavljajući se na pripremno djelovanje inicijative BEST, uvede održivi mehanizam financiranja zaštite biološke raznolikosti u najudaljenijim regijama i prekomorskim zemljama i područjima;

Daljnji koraci: dodatne mjere

71.  smatra da gubitak biološke raznolikosti izvan zaštićenih područja predstavlja nedostatak u strategiji; potiče Komisiju i države članice da prikupe informacije o takvim staništima i vrstama te da osmisle prikladne okvire za sprečavanje fragmentacije staništa i neto gubitka biološke raznolikosti i usluga ekosustava u suradnji s lokalnim tijelima i civilnim društvom;

72.  smatra da se takav okvir mora sastojati od niza dopunskih mjera kojima se rješavaju temeljni uzroci gubitka biološke raznolikosti i poboljšava integracija biološke raznolikosti u sektorske politike, uključujući poljoprivredu, šumarstvo, ribarstvo, energetiku i promet;

73.  potiče države članice da uz pomoć inicijativa urbanističkog planiranja zajamče pomno osmišljenu upotrebu prostora i odgovarajuću zaštitu mreže Natura 2000, da zajamče očuvanje otvorenih prostora, osobito odabirom stočarstva kao alternative napuštanju poljoprivrednih zemljišta zbog čega raste opasnost od prirodnih katastrofa kao što su lavine, klizanje terena i pomicanje tla, te uspostavu koherentne mreže plavo-zelene infrastrukture u ruralnim i urbanim područjima, uz istodobno stvaranje nužne pravne sigurnosti za gospodarske aktivnosti; traži od Komisije da izradi pregled najboljih praksi u tom području;

74.  smatra da je ključno da Komisija osmisli konkretne kriterije za instrument za financiranje prirodnog kapitala, kojim se mora zajamčiti da projekti imaju relevantne, pozitivne i znanstveno opipljive rezultate za biološku raznolikost, kako bi se raspoloživa sredstva djelotvornije koristila i kako bi bila bolje usmjerena; smatra da bi projekti LIFE trebali biti povezani s tokovima financiranja iz ostalih programa kao što su strukturni fondovi radi unaprjeđenja i ponavljanja rezultata uspješnih projekata diljem EU-a te stvaranja snažnijeg učinka umnožavanja;

75.  potiče Komisiju da produbi pristup financiranju biološke raznolikosti koji obuhvaća više fondova i poziva na bolje povezivanje različitih instrumenata financiranja;

76.  poziva Komisiju i države članice da poboljšaju usklađenost relevantnih sektorskih politika radi uključivanja ciljeva o biološkoj raznolikosti pri čemu je potrebno pobrinuti se za to da se sljedećim višegodišnjim financijskim okvirom zajamči da neće doći do neto ukupnog gubitka biološke raznolikosti i usluga ekosustava,

77.  poziva Komisiju da uspostavi skupinu na visokoj razini o prirodnom kapitalu kako bi se ti ciljevi ostvarili na način da im se zajamči veći politički značaj i prioritet;

78.  žali zbog činjenice da pravo EU-a o zaštiti okoliša nije podložno dosljednim i djelotvornim ekološkim inspekcijama i nadzoru radi otkrivanja i sprječavanja kršenja prava o zaštiti okoliša u različitim sektorima, uključujući kada je riječ o zaštićenim područjima za očuvanje prirode; pozdravlja pripremno djelovanje za uspostavu okvira EU-a za ekološke inspekcije te poziva Komisiju da podnese zakonodavni prijedlog bez daljnjeg odlaganja;

79.  ističe važnost inovacija, istraživanja i razvoja kada je riječ o postizanju ciljeva direktiva o prirodi te poziva Komisiju i države članice da se osobito usredotoče na povezanost između očuvanja biološke raznolikosti i pozitivnih učinaka na zdravlje ljudi i njihovo ekonomsko blagostanje te da koordiniraju mjere u području prikupljanja podataka; podsjeća da i dalje postoje velike praznine u znanju u vezi sa stanjem morskih ekosustava i ribolovnih resursa; poziva države članice da zajamče prikupljanje podataka o učinku ribarstva i akvakulture na širi okoliš i zajamče njihovu javnu dostupnost;

80.  poziva Komisiju i države članice da bez odlaganja pokrenu europsku inicijativu o oprašivačima, pri čemu je potrebno posebnu pozornost posvetiti otpornosti biljaka na nametnike, što utječe na pčele i druge oprašivače, na temelju politika koje su već primijenjene u državama članicama, te da bez daljnjeg odlaganja podnesu prijedloge u vezi s okvirnom direktivom o zaštiti tla, direktivom o pristupu pravosuđu i revidiranim pravnim okvirom EU-a o ekološkim inspekcijama;

81.  sa zabrinutošću naglašava da sve veći broj znanstvenih dokaza ukazuje na negativan učinak koji neonikotinoidni pesticidi mogu imati na ključne usluge kao što su oprašivanje i prirodno suzbijanje nametnika; poziva stoga Komisiju da zadrži zabranu upotrebe neonikotinoida;

82.  potiče Komisiju i države članice da u cijelosti primjenjuju načelo predostrožnosti pri odobravanju upotrebe živih modificiranih organizama i njihova uvođenja u okoliš kako bi se spriječio bilo kakav negativan učinak na biološku raznolikost;

83.  naglašava važnost programa LIFE za okoliš, a posebno potprograma Priroda i biološka raznolikost, za zaštitu i poboljšanje europske biološke raznolikosti;

84.  čvrsto vjeruje da se okoliš i inovacije međusobno nadopunjuju i osobito skreće pozornost na „rješenja utemeljena na prirodi” iz kojih proizlaze ekonomski i ekološki pametna rješenja koja nude odgovor na izazove kao što su klimatske promjene, nedostatak sirovina, zagađenje i antimikrobna otpornost; poziva relevantne dionike da se tim pitanjima posvete u okviru programa Obzor 2020.; poziva države članice da učinkovitije zajamče regulatorni prostor koji je potreban kako bi se omogućila primjena pametnih rješenja uz pomoć kojih će se postići pozitivni rezultati u području biološke raznolikosti;

85.  ističe neraskidivu povezanost pitanja u vezi s biološkom raznolikosti, klimatskim promjenama i nedostatkom sirovina; podsjeća na to da će ograničenje klimatskih promjena na manje od 2 Celzijeva stupnja u usporedbi s predindustrijskim razinama biti presudno za sprječavanje gubitka biološke raznolikosti; pritom podsjeća na to da cijeli niz ekosustava djeluje kao zaštita od prirodnih katastrofa i time doprinosi strategijama prilagodbe klimatskim promjenama i ublažavanja njihovih posljedica;

86.  traži od Komisije i država članica da o tome vode računa i pobrinu se za to da strategija EU-a o biološkoj raznolikosti za 2020. bude u potpunosti integrirana sa stajalištem EU-a u raspravama o novom sporazumu o klimatskim promjenama, pogotovo s obzirom na činjenicu da je, prema projektu ROBIN koji financira EU, biološka raznolikost dio rješenja za prilagodbu klimatskim promjenama i ublažavanju njihovih posljedica, posebno jer tropske šume imaju potencijal ublažavanja ukupnih emisija stakleničkih plinova za 25 %;

87.  poziva Komisiju da u međunarodne sporazume koje sklapa uvrsti pitanja povezana s okolišem i klimatskim promjenama te da provede ekološke analize o mogućnostima zaštite i poboljšanja biološke raznolikosti; ističe važnost sustavnog utvrđivanja i ocjenjivanja mogućih učinaka na biološku raznolikost; poziva Komisiju da poduzme daljnje korake u skladu s rezultatima studije pod nazivom „Utvrđivanje i ublaživanje negativnih učinaka potražnje za određenim proizvodima u EU-u na biološku raznolikost u trećim zemljama” tako da predloži načine na koje se može doprinijeti izbjegavanju ili minimiziranju gubitka globalne biološke raznolikosti prouzročenog određenim obrascima proizvodnje i potrošnje u EU-u;

88.  apelira na države članice da, u skladu s načelom predostrožnosti i načelom poduzimanja preventivnih mjera te vodeći računa o rizicima i negativnim učincima na klimu, okoliš i biološku raznolikost do kojih dolazi pri hidrauličkom frakturiranju radi crpljenja nekonvencionalnih ugljikovodika te vodeći računa o nedostacima utvrđenim u regulatornom režimu EU-a o aktivnostima vađenja plina iz škriljevca, ne odobravaju nove operacije hidrauličkog frakturiranja u EU-u;

89.  poziva Komisiju i države članice da zajamče provođenje plana iz Guadalupe donesenog u listopadu 2014. i da uvedu potrebne alate za zaštitu biološke raznolikosti u najudaljenijim regijama i prekomorskim zemljama i područjima;

90.  ističe globalnu ulogu strategije EU-a o biološkoj raznolikosti; poziva Komisiju da integrira odredbe o biološkoj raznolikosti u aktualne trgovinske pregovore i da integrira ciljeve u području biološke raznolikosti u trgovinske politike EU-a;

o
o   o

91.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1)http://ec.europa.eu/environment/nature/ legislation/fitness_check/docs/consultation/ public%20consultation_FINAL.pdf
(2) SL L 317, 4.11.2014., str. 35.
(3) SL L 347, 20.12.2013., str. 608.
(4) SL L 347, 20.12.2013., str. 487.
(5) SL L 354, 28.12.2013., str. 22.
(6) SL C 258 E, 7.9.2013., str. 99.
(7) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0600.
(8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0109.
(9) http://www.foresteurope.org/fullsoef2015

Pravna napomena